Pjesme o Muji Hrnjici

7/28/2019 Pjesme o Muji Hrnjici

1/102


2/102

P JES ME1 O M UJI HRNJICIPriredioDr. Munib MAG LAJLI

CIP - Katalogizacija u publikacijiNarodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hen:egovineSarajevoUDK 886.1/.2-13:398

PJESME o Muji Hmjici / priredio Munib Maglajli . - Sarajevo :Meihat Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, 1990. - 200 str. ; 18^ G:4'suSarajevo 1990Mujo Hrnjica - epski i historijski: ser. 5-15ri anje o Muji Hmjici injegovoj bra i / Kosta Hrmann: str. 185-:je nik manje poznatihrije i: str. 191-200.1. MAGLAJLI, Munib


3/102

MUJO HRNJICA EPSKI I HISTORIJSKIOvaka je krvava Krajina:s krvi ru ak, a s krvi ve era,svak krvave va e zalogaje,nikad b jela danka za odm orka.

Epsk og Muju H mjicu je iroj knjievnoj i kultur-noj javnosti na upe atljiv na in predstavio KostaHorm ann u prvom svesku svoje znamenite zbirkemuslimanskih epskih pjesama, objavljene davne1888. godine. 1 Zapravo, viestoljetna tradicija oovom junaku, stihovana i prozna, dobila je u li nostiKoste Ho rmanna k anonizatora sretne ruke, koji je nesarno priop io niz pjesama u kojima je Mujo Hrnjicaglavni junak, neg o je takoder zabiljeio i objavio us-m ene predaje koje su u inile da se u nadopunja-vanju s pjesmam a dobije iva i bogata epska bio-grafija ovog lika.Historijski predak epskog Muje H m jice bio je,po svemu sude i, Mustafa Tur alovi , koji se spo-m inje u opsenoj Historiji Bosn e Saliha Hadihu-seinovi a Muvekita, povodom bumih dogadaja uKrajini 1637. g odine. Mustafa T,lr alovi spomenutje u carskom fermanu, upu enom Mehmed paiV u i, medu estoricom Krajinika ije je glave sul-tan traio, povjerovavi u klevetu da su oni prilikomuzimanja otkupa za jednog uglednog sunja prisvoji-li etrdeset hiljada groa. O kakvim se bumim vre-menim a radilo, posve u skladu s metaforom o Kraji-ni "krvavoj haljini", te u kakvim je historijskimokolnostima izrastao epski junak Mujo Hmjica,1 Kosta HSnnann, Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Her-

cegovini, knjiga prva, Sarajevo 1888.

5


4/102

pokazuje Muvekitovo svjedo anstvo o painupokuaju da me u ljutim Krajinicima provcdc na-redbu sadranu u carskom fermanu: "Da bi zaplaioKrajinike, poslao im je [Mehmed paa V u o] pri-jepis carskog fermana po svom ovjeku Mch-med agi i pozvao ih na pokom ost. Oni su ga vratili ,ispalivi top i psuju i mu oca i majku. Bojim da-vanjem, kad su ispalili top, on se rasprsnuo i pobiotop ije." 2 Muvekit je naao za potrebno da izmeduoldevetanih Krajinika, ije glave sultan trai, poseb-no izdvoji Mustafu Tur alovi a, za kojeg kae:"Spomenuti Tur alovi Mustafa, to je dvorski ka-pudi baa Hm jica Mujo, koji je u tom stolje u bionastanjen na Bosanskoj krajini, po svom junatvu ihrabrosti sli an Rustem u..." Muvekit zatim daje Mu-j in ivotopis, sa osvrtom na porodi ni historijat, na-vode i podatke i za bra u Halila i Omera, a ti u scdolaska porodice u Krajinu, obznanjivanja Mujinajunatva i prillika pod kojima je poginuo, te pogibijcnjegove bra e H alila i Om era, kao i znamenitog TalcLi anina, koji se zatekao u njihovu drutvu. Ve scu Muvekitovim biljekama prepli e povijesno i le-gendamo, a istaknuta je i injenica o epskoj slavibra e Hmjica, koja traje i u trenutku kada povjes-ni ar ispisuje svoje napomene o ovoj krajini kojporodici: "Sve dok su bili ivi spomenuti Mujo injegova bra a stalno su upadali u neprijateljskezemlje sa svojim etama i tam onje krajeve plijenili.ak su o junatvu, k oje su ovi ratnici pokazali u vo-jevanjima, spjevane mnoge pjesme na bosanskomjeziku. One se jo i danas pjevaju i prenose s koljenana koljeno." S druge strane, svjedo anstvo Vuka

2 Navodi iz Muvekitove Hislorije Bosne dati su prema prijcvoduLamije Hadiosmanovi , Fehima Nametka i Saliha Trake, koji upravopripremaju ovo opseno djelo za objavljivanje u izdanju Gazi I Iusre -begove biblioteke u Sarajevu. Zahvaljujem se na davanju rukopisa nauvid.

6

Frankopafla, koji u izvjetaju od 2 0. studenog 1641.godine u Kladui nalazi izvjesnog Mustafu Koz-li i a, poznatog po svome etovanju, nije u protiv-rje nosti sa Muvekitovim navodima, zbog istogoblika imena (Mustafa), dok se oblikom prezimena(Kozli i ) nastavlja na predaju (djevoja ko prezimeHmj i ine majke bilo je, prema predaji koju navodiHormann, Kozli ) . 3Medut'rtn, naspram os kudne biografije historij-skog pretka Muje H mjice, stoji u narodnoj tradiciji,u usm enoj predaji, prebogata epsk a biografija ovogjunaka, opjevanog u velikom broju krajini kih pjes-ama. Zah valjuju i Hotm annu i Muvek itu, sa uvanesu predaje o Hmji inu porijeklu, dolasku u Krajinu,obznanjivanju junatva, neranjivosti olovnim met-kom , pogibiji iz potaje, iz busije; kao i drugi legen-dam i epski junaci, Mujo ima udesnog nepobjedi-vog konja, lji se tragovi, zajedno sa tragovimanjegova kop lja, pokazuju s koljena na koljeno, znase za njegov grob u Petrovoj gori, njegovu kulu uKladui, njegov bunar i sli no, sve to u znaku nje-govih opjevanih pothavata, u kojima je esto udrutvu svoje bra e i drugih krajikih epskih junaka.Legendamo je, prema tome, premo no odnijelo pre-vagu nad historijskim, p jesma je prek rilila zbilju, ep-ski je junak, ponijevi ime historijske li nosti, ubrojnim p jesmam a bezbrojnih neznanih narodnihstvaralaca proivio svoj "novi ivot", bogata legendaa ne tura povijest roji asocijacije kada se sp om enenjegovo ime. Ovu injenicu o neusporedivoj prevazilegendamog nad historijskim ne treba gubiti iz vida,jer emo u protivnom do i u situaciju da sudimotradiciji, da p resudujemo p oeziji , u ovom slu ajuepskom pjesnitvu, iji je jedan od najizraslijih juna-ka na podruju Krajine bio Mujo H mjica.

3 Svjedo anstvo Vuka Frankopana navedeno je u knjizi AndelkaMijatovi a Uskoci i lvajinici, Zagreb 1974, str. 58.7


5/102

A upravo se to dogodilo ovom k rajikom junaku:u pregrijanoj atmosferi, izazvanoj mjeni nom aferomkoja je buknula u ljeto 1987. godine, na Muju H mji-cu se sru ila lavina napisa i izjava u povodu inici-jative da mu se u V elikoj Kladui podigne spomenik u kojima su se po sve gubili kriteriji i zabacivaliobziri, kao da se radi o stvamoj li nosti, o nekomzlikoveu iji je spisak nedjela dobro poznat, a ne oepskom junaku iz dalekog 17. stolje a, o ijem sepovijesnom identitetu osim im ena i viteke slavevie nita i ne znade. Novinari su se nap rostovali u nastojanju da sa to ze im pogrdama ocmeMuju Hm jicu, gubedi iz vida da pri spomenu ovogimena treba voditi ra una o sloenom odnosu pjes-me i zbilje, o odnosu svijeta epsk e pjesm e i povijes-ne stvamosti u kojoj je ovo pjesnitvo nastajalo iZivjelo. Planovi epskog i historijskog bili su ispretu-rani, pobrkani su bili (epska) pjesma i (povijesna)zbilja, uz ime jednog legendam og epsk og junakaneutem eljeno su vezane povijesne projekcije, zasno-vane na pojedina nim videnjima k rvave krajini kehistorijske zbilje. Tako se dogodilo da su novinariuz ime jednog vjerodostojnog epsk og junaka, kaoto je M ujo Hm jica, stavljali pogrdne i uvredljivekvalifikative. Teko je ocijeniti u kojim jeslu ajevima prevag nulo neznanje i neobavijetenost,a u kojima nedobronamjem ost, ali je o ito bilo i jed-nog i drugog. Tako je u ovom svojevrsnom sudenjuMuji Hm jici upom o i gorljivo stvarana predodba"historijskoj krivici" i nepodobnosti naeg epskogjunaka. Da je to postiglo eljenu djelotvom ost, po-kazale su izjave i napisi k oji su uslijedili izvan novi-narskih redova. Tako de jedan sveu ilini profesorza Muju H mjicu kazati da je kao buljubaa "radio nasvoju ruku",4 jedan de p oliti ar izjaviti da je bio

4 Darko Tanaskovi , Mujo Ilrnjica i islam, NIN, br. 1915, od13.septembra 1987. godine.Na istom mjestu Tanaskovi je dao i druk iji prilog raspravi o

"nasilnik kojeg istorija parnti po nas ilju i ni po em udrugom",5 a jedan e politikolog p resuditi da m unema m jesta u naoj dananjici, jer on tu "nema tada trai", zduno se zalau i da ovaj junak ostane urezervatu narodne pjesme, m e u ostalim razlozimazato to simbolizira "nae razlike i raspe a, nae raz-dore i raskole".6Sve je to vodilo uobli avanju svi-jesti kod ire javnosti o Muji Hm jici kao zabranje-nom junaku, a time i svijesti o epici u kojoj jeHmjici, karakteriziraju i pisanje u povodu ideje o podizanju spomeni-ka kao "izraz neistorijskog gledanja na krajnje relativnu istorijsku isti-nu", zaldju uju i da je Hmjica "nebitan 7.a slu aj Agrokomerca, ali je una inu naeg razmiljanja sastavni dio manira redefinisanja prolostipo dananjlin merilima".

5 Vidi izvjetaj po izlaganju Hamdije Pozderca u Cazinu,"Osloboenje", prva polovica septembra 1987. godine.6 Muhamed Nuhi , Neka Muje u narodnoj pjesmi...,"Osloboenje", 44/1987, 14113, 14, od 3. oktobra.O ita nedosljednost ispoljena u Nuhi evu tekstu ogleda se u

injenici da su u njemu pomijeana dva plana epski i historijski. Iztoga su zatim izyu ene pogrene premise i kona no doneseni neki su-dovi koji se ne mogu odrati. Na ispreturanost epskog i historijskogplana ukazuje ve i terminoloka nepreciznost u Nuhi evom lanku:epskom kontekstu, tj. pjesni korn djelu (usmenoj tvorevini), teorijskiodgovara terrnin lik, dok je povijesnom kontekstu primjeren terminli nost; kod Nuhi a, medutirn, javlja se povremeno termin lik u povi-jesnom, a termin li nost u epskom kontekstu. Terminoloka zbrka sig-nalizira, dakle, dubiju principijelnu nedosljednost. Primjer takvogmijeanja epskog i historijskog plana zomo se vidi u slijede em ulom-ku Nuhi eva teksta: "Kao buljubaa, Hmjica slui tudinu, brani inter-ese okupatorske sile; brani on i svoje ognjite i ognjite Kralinika (alisamo muslimana) od pohare s druge strane, naj e e od onih ija jeognjita unitavao. Sve to ini, ini u irne te strane sile, u ime vlastikojoj slui, u line dina, a protiv krsta. Njegovi juna lci podvizi, opje-vani u pjesmama naj e e su oli enje razlika, suprotstavljanja zbog tihrazlika, negacije prava na bitisanje zbog tih razlika. Talcav, on nam nemoe simbolizirati slavu, ve nae razlilce i raspe a, nae razdore i ras-kole..." Ovdje je vidIjivo da, nakon vi enja krvave krajini ke zbilje iHmji ina mjesta u njoj, dakle historijskog plana, Nuhi bez dodatneargumentacije prelazi na ocjenu Hmji ina lika u narodnoj pjesmi, tj.na plan epski, prenose i videnje povijesne zbilje u procjenu pjes-ni kogdjela.

9


6/102

oblikovan kao o pojavi nepoeljnoj za nau savre-menost. Sve je to stvaralo nelagodu u dijelu javnostiraspoloenoj da trezvenije gleda na ono to sedogadalo u V elikoj Kladui i oko nje.U spom enutim napisima o M uji Hm jici bilo jerije i i o epici iji je on junak, i o povijesnoj zbilji skojom ova ep ika, ukupno gledaju i, korespondira.Potpisuju i retke u kojima se govori o krvavoj zbiljisvekolike k rajine, koju je i narodni pjesnik ozna iometaforom "krvava haljina", moramo primijetiti dani ta zbilja etovanja i sukoba, pohara i odvodenjaroblja na obje strane negdanje granice, u znakusluenja tu inskim carevinam a nije bez svijetlihprimjera uzajamnog uvaavanja, utemeljenog na ep-skom doivljaju ivota, u kojem je junatvo smatra-no vrhunskom vrlinom. Jedno takvo svjedo anstvo i to iz 17. stolje a, dakle iz vremena u kojem su etovali preci epskog Muje Hm jice jeste pismoMustaj bega Li kog, Hmji ina "zemljaka" i epskogzapovjednika, upu eno Petru Smiljani u, ocu uvenog usko kog h arambae Ilije Smiljani a, u ko-jem, izm edu ostalog, stoji: ". ..Molimo vau m ilost,pozdravite nam od nae strane sina vaeg harambauIliju. uli smo da je junak na toj krajini. Bog znadeda nam je drago jere je na. I eto mu uslasm o jednopero sokolovo, za je za nj. Ho e ga nos iti prid juna-ci..." 7 No, ovo pismo nikako nije usamljen primjer.Sli ne primjere uzajamnog uvaavanja i koegzisten-cije u godinama primirja na osmansko mleta kojgranici nalazimo na drugom kraju, ak u prethod-nom 16. stolje u u praksi trgovine Bonjaka izutvrdenog Klisa na splitskom pazaru ili vitekih tur-nira u borila kim vjetinama pod zidinama utvr enih

7 Navedeno prema: Muhsin Rizvi , Pisma muslimanskih kra -jinika pisana bosan icom od XV! do sredine XIX stolje a kao oblikstare epistolarne knjievnosti, Godinjak Odjeljenja za knjievnost In-stituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, knj. V, Sarajevo 1976, str.2 40 .

10

gradova i sli nog, o emu se, na talijanskom jeziku,u izvjetajima mleta kom senatu, nalaze brojne, esto za uduju e pojedinosti. Evo o tom e zanimlji-vog ulomka u izvjetaju iz 1571. godine, gdje sekae: "...Bivalo je da su ugovorene viteke utakm iceizmedu naih ljudi i Turaka, pa e i na poljanama is-pod sam ih utvrda gradskih, a gradani bi sa zidina iku nih krovova gledali kako e se svriti vitekaigra..." 8 O jednoj takvoj zgod i kada je, u listopadu15 71. godine, pod Zadar dolo est bosanskih ko-njanika da pozove Zadrane na takmi enje u rat-ni kim vjetinama, sa uvano je slijede e svje-do anstvo: "...Istoga dana, neg dje pod ve er do eispod zidina est Turaka na konjima d a pozovu natrku s kop ljima one koji su bili voljni da im s e oda-zovu. estorica naih se odazva, a svijet se pop e nazidine i krovove ku a da ih gleda. Svaki konjanikpoljubi svoga protivnika u elo, a onda nasme jedanna drugoga i dobro, poteno su se borili i jedni idrugi, samo to jedan od neprijatelja i JakovOm ianin napuste konje siav na zemlju. I obojici jetekla krv iz nosa i iz usta, ali brzo su ih oja ale dobrerakije..." 9 Isti ljetopisac sa uvao je od zaborava jojedan udesan primjer uzajamnog uvaavanja u is-tom, vitekom duhu: "...Kapetan Juraj sa svojimkopljem skinu Tur inu vizir s glave, pa se op et sus-retnu i kad se kap etan Juraj poali da mu je konj bioubijen protiv vitekih pravila, Tur in obe a da e muza etiri dana poslati svoga, na to se poljube i svakise povu e na s voju stranu..: `lo

8 Olinko Delorko, Uvod u zbirci Narodne pjesme otoka Hvara.Prema zapisima osmorice sabira a Matice hrvatske u devetnaestomstoljeu, Priredio Olinko Delorko, Split 1976, str. LVIII.Terminima Tur in i Turci ozna avani su u ono vrijeme bosanskiMuslimani, pa je ove termine usvojio i talijanski hroni ar.9 Isto, str. LXX, biljeka br. 85.

10 Isto, biljeka br. 87. Svi prijevodi sa talijanskog su Delorkovi.

1 1


7/102

O sp asonosnoj djelotvomosti pobratimstva meduratni ki suprotstavljenim pripadnicima razli itimcarcvinama, koje je opet povezivala pripadnost istomjeziku i tlu na osm ansko-mleta koj granici sredinom17. stolje a, na upe atljiv na in svjedo i glasovititurski putnik Ev lija elebi, u dijelu putopisa koji seodnosi na krajini ke okraje sa Morlacima u m le-ta koj slubi:Jedan krajiki gazi ja, me utim bio je sak-rio jednog kranina haramiju u kou. Kadsu toga junaka i onoga nevjernika koga je on uvao prijavili pai, paa se rasrdio i nare-dio:- Odm ah mi dovedite toga ovjeka i za-robljenika kojeg je sakrio.Kad su oboj ica doli na stratite i kad jepaa naredio:- Odm ah krvnika! - ovaj se junak saviooko vrata svoga zarobljenika, te pomau i ipla u i r e e:- Aman, veliki veziru, ja sam se s ovimzarobljenikom pobratio na bojitu, mi smojedan drugom dal i vjeru. Ako njega pogubi,on e s mojom v jerom ot i i u raj i to e zamen e, jadnika, bi ti teta; a ako ja um rem, primeni e ostati v jera ovog zarobljenika kog asam ja pobratio, pa emo oba u pakao, tesam o pet na gubitku.On se bio s lo io na svoga zarobljenika, inije ustajao s njega.Kad je od vani paa upitao:gazije, ta je ovom ovjeku?Serhatske gazije mu odgovo rie:- Kad nai junaci na ovoj krajini padnu ukr ansko ro pstvo i tom prilikom jedu i pijuza stolom, oni se pobrate s kr aninom i za-kunu mu se na vjernost. Kr anin da vjerumuslimanu da e ga u slu aju potrebe izbavi-

1 2

ti iz nevjerni kog ropstva, a muslima n, opet,[zada vjeru kr aninu] i rekne:"Ako ti padne nama u ropstvo, i ja utebe izbaviti od Turaka. "I tako dadu vrstu vjeru [and-u eman]rekav:"Tvoja je vjera moja, a moja vjera je,opet, tvoja. ""Je li?""Jest. "Zatim laznu me usobno krvi. Tako se po-brati musliman s kr aninom.Eto u ovom slu aju ovaj nevjernik je pob-ratim ovoga gazije . On je nekada izbavio izropstva ovoga muslimana. Sada je, eto, tajnevjernik to je u rukam a ovih l judi postaosuanj. Ako ga [njegov pobratim] sakrije iako se on spase, onda je on ispunio svoju za-danu rije i v jeru [and-a eman]. Zatim bi odnjega uzeo svo ju vjeru, a njemu vratio njego-vu vjeru. A ako sada ova j kr anin bude ubi-jen, on ide u raj , a ovaj [musl iman] ide u pa-kao s v jerom nevjernika. Premda ovo nema

ni u muslimanskoj ni u kr anskoj [svetoj]knjizi, to je ipak ovakav ob i aj na ovoj krajini est.Kad su to sve kazali pai, on je rekao:- Oslobaam ih obojicu.Na to obojica nokat u ledinu i i ezoe.Svi mi, me utim, ostal i smo zapanjeni predovim razgovorom. 1 1Kao to se iz ljetopisnih svjedo anstava koja sunavodena dade zaklju iti - zajednitvo je sam o kaokovanica tvorevina naeg doba. Dobrosusjedskouvaavanje i u razli itostima (vjerskim, nacionalnim)

11 Evlija . elebi, Pulopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Pre-veo,uvod i komentar napisao Hazim abanovi , Sarajevo 1973,str.147-148.1 3


8/102

koje je zalog i nae budu nosti postojalo je iodravalo se i u vrlo sloenim okolnostima uprolosti na ovim prostorima.Kada je opet rije o samoj krajikoj epici, nemo e se uspjeno braniti teza o tome da je ona k rozlik jednog od svojih najopjevanijih junaka (MujeHm jice) otjelovila "nae razlike i raspe a, nae raz-dore i raskole". Naprotiv: tolerantnim tonom,vitekim uvaavanjem protivnika, koje nerijetkovodi pobratimstvima i sli nim primjerimazbliavanja, esto je promovirala upravo ono za tose i zastupnici spome teze na elno i s pravom zalau"zajedni ko i zajednitvo". Primjera ima nap retek io tome je ve pisano (Mareti , Murko i drugi pozna-ti slavisti). S druge strane, na crtu na elnog prevlad-avanja konfliktnih situacija medu suprotstavljenimstranam a na negdanjoj osm anskoj granici, kao najednu od osobenosti muslimanske epike, ukazivao jejedan od njenih najtemeljitijih istraiva a, njema kislavist Alois Schmaus: "...Epsko doba se uva usje anju, ali njegov borbeni elan, njegov etos se neobnavlja u svakodnevnim sukobim a, kao to je toslu aj sa hri anskom pesmom sve do pred krajturske vladavine. Promena uk usa ide u pravcu repre-zentacione funkcije epike otud umnoavanje opis-nih elem enata i kola tzv. 'kitnjastog stila' i njenogzabavnog karaktera otuda gom ilanje grade, sta-panje h eterogenih m otiva, isticanje senzacionalnostiu ulogam a preruavanja, podsticanje napetosti sloenijom intrigom i sporim raspletom..." 12Kona no, u smislu kriti kog vrednovanja naesvekolike batine, pa i epskog naslijeda, ne moem ose zadovoljiti preporukom izre enom kao u strahuda se ne dira ta "Pandorina kutija", iz koje bi m oglizapuhati opaki vjetrovi da Hm jica treba ostati u za-branu narodne pjesme ("Neka Muje u narodnoj

12 Alois Schmaus, Studije o krajinskoj epici, Zagreb 1959, str.129.

pjcsmi..."). Nae vrijeme treba da ponudi svojevidenje epskih junaka s o bje strane bivih granica,utemeljeno na brinom prou avanju, koje c bitivodeno ljubavlju i dunom panjom prema djelutx;zbrojnim neznanih narodnih pjesnika, a ne bezraz-lonim strahom i neosnovanom odbojno u. Insisti-raju i na onome to zbliava, a toga u krajini kimpjesmam a i te kako im a. U takvim traganjima, dakle,treba nalaziti mjesto M uje Hm jice u naem svekoli-kom ep skom naslijedu.l

Dr. Munib MAGLAJLI

Izhor pjesama o Muji 1 lrnjici na injen je prema spomenutojHormanmrvoj zbirci. U tekstu pjesama vrene su jedino pravopisneskladu sa dananjom normom. Imenice tur in i turcipisane su malim po etnim slovom, jer u ovom slu aju ozna avajupripadnost islamskoj (turskoj") vjeri, a ne etni ku pripacinostur.kom narodu. Na isti na in, imenice vlah i vlasi pisane su takoderpo etnim slovom jer u pjesmama ne ozna avaju narcxinosnupryridnost. nego op enito nemuslimane.

14


9/102

i l jujo Hrnjica pogub iSimuna B rehul ju(Sarajevo)Nigdje zore ni sabaha nema,iz Kladue eta izlazila,u toj eti trista Krajinika,pred tom etom do tri buljugbae:prvo bjee od Oraca Tale,drugo bjee sa Kladue M ujo,i trece je Arnaut-Osm ane.Eto ete poljem Kladukijem,pa su preli sve polje Kladuko,i podoe lugom zelenijem,pa ih tude danak ostavio.Tamna nocca pade na zemljicu,pa na lugu konje ustavie,svaki svoga konja odjahao,pa popinju konje na sidime,da im p asu djetelinu travu.Pa na lugu turci zano ie,ujutro su rano podraniliotalen su turci polazili.Izidoe na Jadin-planinu,na planini konje razjahae,ispod jela turci posjedae,pa u travi sofru postavie,pa stadoe piti hladna piva.Sam ne pije Am aut-Osm ane,Osm an se je jandan izmaknuo.Osm an sjedi pod zelenom jelom,

1 7


10/102

uz jeliku ple i prislonio,preko krila puku preturio,pa se Osm an na misli turio.A vi e ga Li anine Tale',Hod', Osm ane, da pijemo pivo!"A veli mu Am aut-Osmane:N e u, Tale, s Mujom piti piva."Pa ga vi e sa Kladue Mujo:O sestri u, Amaut-Osmane!Primakni se da pijemo pivo."A veli mu Aranut-Osm ane:O, daida, sa Kladue Mujo,ne u s tobom p iti hladna piva."Najposlije Halil ga zamoli:O, sestri u, Osman-bajraktare,primakni se da p ijemo pivo!"A veli mu Osm an-bajraktare,O, m oj dajo, Mujagin Halile,s vama ne u piti hladna piva!Kako u se s vama nap ojiti,kad smo onu etu pokupili,pa sm o sali u zemlju kaursku,ko posje e s kaurina glavu?Posje e je Mujo Halile.Ko zarobi roblje iz kaura?Zarobi ga Mujo jal' Halile.Ne kae se Osm an da je junak,a Osm an je vazda bolji junak,nego Mujo sa bratom H alilom."Osm an grlom u planini viknu:H a, na noge, sa Kladue Mujo,da mi nae dijelimo drutvo,da ja i em kud je m eni drago,a vi hajte kud je varna drago!"Drutvo moli Osm a na planini:Daj, Osmane, drutva ne razdvajaj!"A1' Osmana umolit ne mogu.Mujo viknu svog brata Halila:

Hajd', Halile, razdvajaj druinusa naijem Osm an-bajraktarom,ti mu po daj valjanu druinu.Podaj njemu do dva Kurtagi ai podaj mu Begzadi -Alijui podaj mu O rlanovi -Husa."Ode H alil drutvo razdvajati,pa m u dade biranu druinu.Dade Osm u do dva Kurtagi a,i dade mu O rlanovi -Husa,i dade mu Begzadi -Aliju.Na troje su drutvo razdvojili,Mujo zbori na planini Talu:Kud e, Tale, etu polcrenuti?"A veli mu Ibrahime Tale:Ja u i i ibeniku graclu."A to re e Amaut-Osmane:Ja u svesti drutvo do Timoka,tankoj kuli od Timoka bana.Ja sam uo ljudi m i kau,da je zendil od Timoka bane,ne u mu kulu porobitii banovu osije i glavu,

njegovu k erku zarobiti,a na im e lijepu Ruicu." Kad to uo sa Kladue Mujo,pa pogleda Osman-bajraktara,pa Osmanu Mujo govorae; ,Sjed', Osm ane, prisjelo ti meso!Lasno nije do Tim oka sa i,daleko je Timok otiao,sve e tvoje drutvo izginuti,u Timoku, gradu bijelome.Zna, Osmane, nije bilo davno,gdje je Mujo triput salaziodo Timoka grada kaurskoga,vodio sam po h iljadu dmga,vazda m i je drutvo izginulo

1 8 1 9


11/102

u Timoku, gradu kaurskome,pa se bojim, Osm an-bajraktare,i tvoja e izginut dYuina."Raljuti se Osman-bajraktare,pa od zemlje na noge sko io,Osm an s nogu Muju govorae:Ne plai mi drutvo u planini!"Osm an grlom bijelijem viknu:Za mnom bra o, stotina turaka,da si emo do Timoka grada!"Za njim pode stotina turaka,Tale vi e Osman-bajraktara:uje mene, Osm an-bajraktare,ko izade prvi na planinu,na planini da se pri ekamo."To rekoe, pa se rastadoe.Ode Osm an duboku Timoku,ode Tale pravo ibeniku,a ostade na planini Mujoi kod Muja stotina turaka.Mujo vi e svog brata Halila:O, H alile, brate od m atere!Mi ostasm o ovdje na planini,sad kud emo drutvo okrenuti?"A veli mu Mujagin Halile:Ne znam, brate, mojega mi dina!"Tada Mujo govori Halilu:Da bijasmo sali u Kotare,da svedemo stotinu turaka,ne emo li togod zad obiti,moj H alile, u lomne Kotare."A veli mu H alil na planini:Ja, Boga m i, u Kotare ne u,nae ete nikad ne izlaze,brate Mujo, ozd8 iz Kotara.V e sam uo i ljudi m i kau,da se skoro vla e naselilou Primorju gradu bijelome,

da je tanku na inilo kulu,'nake kule u Primorju nema,da je zgodno, karara mu nema,da imade na hrpe dukata,i skoro se vla e oenilo,po imenu Brehulji -imune,pa sam uo, brate Mustafaga,ljepe nema nikakve djevojkenego to je ljuba imunova.Ona nema od srca evlada.Da idemo, brate u Primorje,da udrimo kuli imnovoj,ne emo 1' m u kulu porobitii njegovu ljubu zarobiti: `Ode M ujo besjedit Halilu'Sjed', Halile, ujela te guja!Da ti vidi imun-kap etana,da ga vidi, pop ala bi tebe,moj Halile, troljetna groznica!Triput sam se junak prigodiosa didijom imun-kapetanom,sva triput mi drutvo isjekao."Sve to Mujo govori Halilu.Kad to za u Mujagin Halile,pa od zemlje na noge sko io.BirdBm Halil do malina dode,Halil uze za dizgin m alina,ode H alil govoriti Muju:uje mene, brate Mustafaga!Ako ne e sa m nom polaziti,Halil tebe ni moliti ne e,a Halil e samcat polaziti,i Halil e u Primorje sa i."Pa to re e, ode niz planinu.ao ga je Muju upu iti,sama brata bez ikakva druga,nije brata dok ne rodi majka.Mujo vi e iz glasa H alila:

2 0 21


12/102

Stan', Halile, pri ekaj me tude,i Mujo e s tobom p olaziti,ja te sama upu iti ne u."Po e Mujo strnno niz planinui za Mujom stotina turaka.Svoga brata stie u p lanini,pa zajedno i u niz planinu.Taj su danak vazdan putovali,pa se nigdje ustaviti ne e,svu su no cu oni putovali,do sabah a turci salazili,sili jesu lugu Popovom e,u dnu su se luga zastavili,posjedae p o zelenoj travi.A to Mujo besjedi Halilu:O, m oj brate, dijete Halile!Ev' odavlen sa zelenog lugado bijele kule imunovetamam, kau, etiri sahata.V e , Halile, brate od matere,da ti mene ho e posluati.Ti ostani na zelenu lugu,ja u sa i u polje primorsko,tu u na i zelenu jeliku,kod jele u konja razjahati,pope u se jeli uz ogranke,kad s' ispenjem na zelenu jelu,potegnu u sr ali durbina,prima i u durbin do o iju,osejri u kulu imunovui vidje u, di ete Halile,je li dom a imun-kapetane.Ako bidne kod bijele kule,ne sm ijemo, beli, udariti."Pa H alil ga bio posluao,ost6 Halil u zelenom lugu.Mujo sko i, do dogata do e,pa svojega uzjaha dogata,

pa eto ga lugom zelenijem,pa zelenog luga pregazio,pa nastupi poljem primorskijem.U dno po lja ugleda jeliku,do jelike pritjera ogata,pa je Mujo odjah6 ogata, oga sveza za jelovu granu,pa se pope na vrh tanke jele,i potegnu sr ali durbina,okrenu ga kuli imunovoj.Mujo kulu sejir u inio.Pokrivena tu om i pirin om ,oko kule dvostruka avlija,pa kap iji durbin okrenuo,pa ugleda M ujo na durbinu,avlijska se otvorie vrata,a ispade dvanaest Madara.Svi Madari bjehu na konjima,oni idu poljem zelenijem.Za njima je Mujo ugledao,ispadoe varakli ko ijeiz kapije umun-kapetana,pod ko ije dvije bedevije,obje vrane kako gavran cmi.U ko ijam' ljuba Simunova.Konjanici nasred po lja bili,nasred polja konje zastavie,i ko ije dotlen doletjee,ko ije se tude zastavie.Sve to gleda sa jelike Mujo.Nasred polja udo uvidio,nasred polja ba a nasadena,u ba i je Mujo ugledao,ugledao vodu adervana.Pa opeta ko ije pogleda, iz ko ija izlazila bilavjema ljuba imun-kapetana,ona i e vodi adervanu.

2 2 2 3


13/102

Kad je dola k vodi adervanu,pa uzgm u uz ruke rukave,stade ona lice um ivati.Kad joj Mujo ugledao lice,obje su m u ruke zadditale,pa iz ruku durbin ispustio.Durbin leti niz tanku jeliku,pade durbin u zelenu travu.Eto Muja niz tanku jeliku,sade Mujo u zelenu travu,pa on na e sr ali durbina,sklapa durbin, u njedra ga tura,Mujo tr i, do dogata dode,pa svojega uzjaha dogata,pa se Mujo natrag povratio,v'oma goni pod sobom dogata.Mujo sa e lugu mahnitomu,tudjer brata i druinu nade,pa im M ujo turski selam viknu.Ne h tje Mujo odjahat ogata,ve im ode govoriti Mujo:Ha, na noge, m oj brate H alile,i vi, bra o, stotina turaka!"Sve im M ujo sa dogata kae,i za ljubu imun-k apetana,gdje je dola nasred polja ravna,da nij' doma im un-kapetana.A kad ulo stotina turaka,Pa od zemlje na noge sko ie,pa su oni konje pojahali.Halil svojeg uzjaha malina,pa eto ih lugom zelenijem.Prvi Mujo ide na doginu,al' je Mujo izmaknuo v'omapa su preli luga zelenogahvatili se polja primorskoga,eto Muja k vodi adervanu.Kad Madari Muja ugledae,

vidjee ga, pa ga poznadoe,pa na Muja puke ok renue,pa Madari Muju govorahu:Ne naprijed, od Kladue Mujo?V idi, bolan, gdje si p oginuo."Za to Mujo nita ne hajae,na Madare natjera dogata,mad,arska g a vatra do ekala,vas je dogat u dim ogreznuo.Nit' ubie Muja, nit' dogata.Sad udari stotina turaka,tu pogibe dvanaest Madara.A da vidi ljube imunove!Ona m lada sjela u ko ije,ona bjei poljem zelenijem,dobro bije dvije bedevije.Kad to vidje Mujo na ogatu,eto Muja poljem zelenijem,Mujo goni dvije bedevije,brz je dogat, da m u para nema,stie ogat dvije bedevije,pa ih M ujo na dogatu prode,pa zastavi dvije bedevije.Mujo svoga osjede ogata,pa on odmah do ko ija dode.Na ko ijam' otvorio vrata,pa izyu e ljubu imunovu,pa je za se na dogata baci.Pa pobjee stotina turalcai pred njima od Kladue Mujo.Na Kruevac izali planinu,na planini konje odjahae.Mujo svoga osjede dogata,skide s konja ljubu imunovu,govori joj Mujo na p lanini:,,uje mene, ljubo imunova,maj mi doga po planini vodaj."Druga ne bi konja prihvatila

2 4 2 5


14/102

vjema ljuba im un-kapetana,stade konja po planini vodat.Mujo sjede pod tanku jeliku,oko M uja drutvo posjedalo,pa stadoe piti hladno pivo.Mujo gleda svojega dogata,o i Mujo u kubure baci,al' mu nema dvije puke m ale,izgubio puke sa ogata.Kad on vidje gdje puaka nema,pa zakuka na planini Mujo:Avaj meni, do Boga m iloga,gdje izgubih puke iz kubura!"A veli mu ljuba im unova:Mili Boe, uda golemoga!ta ti hvale Krajinici mladinekakvoga sa Kladue Muja,da je Mujo junak na svijetu,Nit' je junak, nit' ga je rodio,zato se je Mujo okahrio,za njegove dvije adavice."Muju zbori ljuba im unova:Bolan Mujo, to si se snudioti za svoje dvije puke m ale?Ja dukata imam u depovim',ako s tobom na Krajinu sadem,bolje Cu ti puke nabaviti"To je M uju vrlo teko bilo,pa od zemlje na noge sko io,Mujo pri e ljubi imunovoj,uz obraz joj sile udario,iz ruku joj izma e dogata:ido jedna, ljubo im unova,ako sa mnom na Kladuu sade,uve u te u moju odaju.Mujo ima ba dosta puaka,ali bahta garabinskog nema."To joj re e, uzjaha dogata,

pa on vi e svog brata Halila:Ti e ostat, brate, na planini,pa ti drutvo na planini uvaj,pa se nemoj nikud pomicati,a ja odoh natrag u Primorje,jal' u na i dvije puke m ale,jali svoju izgubi u glavu: `Ode M ujo putem kroz planinu.Plaho tjera pod sobom dogata,Mujo sade polju primorskom e,pa do jele pritjera dogataMujo sjaha svojega hajvana,puke trai ispod tanke jele,pa ne nade dvije puke male.Opet svoga uzjaha dogata,otjera ga poljem primorskijem.Mujo dode do zelene ba e,pa svojega odjaha dogata,puke trai po zelenoj travi.Mujo nade dvije puke male,obje puke u kubure tura,ode hodat i dogata vodat.Pa se Mujo u brigu turio:Mili Boe, uda golemoga,gdje ja dodoh k vodi adervanu,a he odoh kuli imunovoj!Ja u kuli sa i imunovoj,pope u se na gornje bojeve,kada nema imun-kapetana,beli u mu kulu osejriti."Ode Muju poljem zelenijemi u ruci odvede dogata.Mujo kuli imunovoj dode,u avliju uvede dogata,pa on vodi svojega dogatas gom je strane kule imunove,pa za oe sakrio dogata.Mujo ode uz bijelu kulu,

2 6 2 7


15/102

pa izade na gom je bojeve .Kada dode pred ik l i odaju ,od odaje otvorena vrata ,u odaju pogledao Mujo .Kad tu v idje baba imunova ,a na ime B rehulji a starog,stari pije lozovinu vino,a kod njega niko ne bijae.Pa uljeze u odaju Mujo.Mujo s ta rcu B o ju pom o viknu.Poznade ga B rehulji u stari:Bog daj dobro, sa Kladue Mujo!Otkud ov dje na bijeloj kuli ,oklen su te nanijel i vrazi?A 1' da in i to s i naum io ,ai' da plati to si u inio?N e e init to si naum io,sv e e platit to si u inio!"A k a d M u j o za u razgovore ,pa potr a uz odaju Mujo,pa doletje do demir-pend era,u dem ire nogom u dar io .Sasue se gvozden i demir i ,odletjee niz bijelu ku lu,rasiplju se d olje po avlij i .Mujo uze s tarog Brehulj i a ,uze njega po sv i lenu pasu,proturi ga ktvz demir-pendere.Starac jadnik pade n a avl iju,s tarac pade , odmah duu dade .Mujo s jede u ik l i odaj i ,pa nastavi piti hladno pivo.Kad se Mujo napoj io piva ,pa pogleda Mujo sa pendera ,preko polja udo ug ledao ,dok izb ie magle na svrdlove,m agla ide nebu pod oblake ,pa iz magle udo i spanulo ,

al' ispade mom ak na vraninu,vas u srmi i u istu zlatu.Na glavi m u krstate elenke,crni su ga brci pritisnuli.Mili Boe, ko bi ono biomrka brka, a rijetka zuba?Lasno ga je, brate, poznavati.Ono glavom B rehul1'i -imune.Kada Mujo ugleda Simuna,uzmu i se po odaji Mujo,ne zna ta e od ivota svoga.Nit' ga Mujo sm ije do ekati,nit' imad e kuda po bjegnuti.Sve ga Mujo gleda sa pendera.imun do e do ba e zelene,pa po ba i sluge nalazae,sve mu slug e bjehu izginule.Kad je mrtve sluge ugledao,pa zavika im un sa vranina:..Avaj meni, do Boga miloga,a od Muja dumanina moga!Ove jade Mujo poradioi dobar je vakat uhvatio,kad imuna doma nije bilo."imun progna svojega vranina,pa on ide svojoj tankoj kuli.Kada dode do svoje avlije,u avliju utjera vranina,pa pogleda k uli pod pendere,pa je m rtva ug,ledao baba,pa na vrancu Simun zakukao:Kuku meni, odsad dovijeka,a od Muja dumanina moga!Jcdni jadi: zarobi mi ljubu,drugi jadi: salomi m i baba,t r e i jadi: isje e mi sluge!"Pab on imun-kapetane,sam on zbori, a sam odgovara:28 2 9


16/102

Stjera u te do Kladue, Mujo!Jal' u m oje jade osvetiti,jal' u moju izgubiti glavu!"Pa da vidi imun-kapetana,pa se sag ne sa vranina svoga,u zobnicu zavukao m ku,iz zobnice glave izvadio.Kad izvadi do tri mrtve glave,sve tri glave bjehu od turalca,pa ih im un na avliju baci.Sve to Mujo sa pendera viri.A da vidi imun-kapetana.Iz avlije izagna vranina,pa eto ga poljem zelenijem,da on goni sa Kladue Muja.Prepade se u odaji Mujo,iza i de imun na planinu,isje i de stotinu turaka,posje 1 .e Mujova H alila!Tom se Mujo v'oma prepadnuo,pa od wm lje na noge sko io,iz odalca vatru izvadio,na odaji vatru naloio,on zapali kulu imunovu,Mujo sade dolje na avliju,pa on nade glave od tura1ca,pa je Mujo srca alosnoga,po avliji mrtve glave kupi,donese ih do konja dogata,dogatu ih u zobnicu baci.Mujo svoga uzjaha dogina,istjera ga iz demir-kapije,eto Muja poljem primorskijem,Mujo goni imun-kapetana.im un dode do zelene jele,kod jelike ustavi vranina,pa sa vranca glavu okienuo,Simun g leda kuli i avliji,

pa se dade pogledat imunu,al' iz kule biju plamenovi,gori kula im un-kapetana,pa pom isli imun sa vranina:.1a sam M uja meder ostaviona bijeloj kuli od kamena!"Dok je Simun Muja ugledao,ugleda ga, pa m u m ilo bilo,pa on svoga po vrati vranina.Simun ide serdar-Mustafagi,oni su se blizu prima knuli,prlinakli se jedan ka drugome,pa govori imun-kapetane:Kopilane, sa Kladue Mujo!Lasno ti je ptiCe pem ati,valja ti se s orlom udariti."To mu re e imun-kapetane,pa na M uja natjera vranina,s pukam a se nede udariti,obojica sablje povadie,ondar oni konje natjerae,natjerae jedan na drugoga,odoe se sabljam' udaran.Kuda Mujo udara imuna,sve onudar vatra posipae,na cm u se zemlju zasipae,pa po zem lji traw zapaljuje.Kuda imun M uja udarae,a ba talco vatra posipae.Na obadva tvrdi suObojica sablje izlomie,pa bal ake u travu bacie,pa se konji prsim ' udarie,dva junalca za grla bijela,pa padoe sa dobrijeh konja.Na noge se oba do ekae,obojica ruke rairie,u kosti se oba prihvatie.

30 3 1


17/102

Kol'ko su se slatko d ohvatili,obojica toke salomie,pa se toke u travu sasue.Nos ili se dva puna sahata,doklen Muja pjene popadoe,pqpale ga m utne i krvave,a Sim una n'jesu ni po ele.A sve imun om ahuje Muja,sve se jadan do ekuje Mujona koljena i na desnu ruku.Na um pade serdar-agi Muju,pa zavika svoju posestrimu,posestrim u, prigorkinju vilu:,Gdje si, vilo, nigdje te ne bilo!Jesi li se mlada zaklinjala,ako m eni do nevolje dode,da mi bude vazda na pomo i? "Dok doletje vila iz oblaka,pa je vila kose zamotalaoko nogu im un-kapetanu,pade im un u zelenu travu.Um oran ga Mujo prit isnuo,pa se stade okretati Mujo,

ne e 1' na i od sablje kom ada,da zakolje im un-kapetana.Pa ne moe Mujo ugledati,zagoni se serdar-aga Mujopod gr'oce imun-kapetanu,zagoni se bijelijem zubom.Mujo zakla o strahu imuna,vas se Mujo u krv umazao,cijedi se niz brkove krvc a.Kad se Mujo malo odm orio,pa od zem lje na noge sko io,pa od sablje okm inu nade,pa im unu osije e glavu.V 'oma m uka serdar-agi Muju,to je ja i imun od serdara,

on raspori imun-kapetana,u imunu udo ugledao,u im unu tri srca bijahu.Jedno mu se srce umorilo,drugo mu se jako razigralo,tre e spava, ni habera nema,i na njemu arovita guja,guja spava, ni habera nema.Da je guja opazila Muja,pask i li bi Mujo poginuo!Kad to vidje serdar-aga Mujo,nita njemu oruja ne uze.Pa svojega uzjaha dogata,a vranina u ruci povedei pobjee na planinu Mujo.Kad izbjea Mujo na planinu,tude brata i druinu na e.Kod njih nade Amaut-Osm ana,ljutijeh je dopanuo rana.Osm anovo drutvo izginulou Timoku gradu nesretnome,pa se Mujo s njime razgovara:O sestri u, Osman-bajraktare!Zar si i6 duboku Timoku?"Idoh, Mujo, vjeru ti zadajem!I ja sadoh do kule banove,u polju mu sazrela penica,moba anje p enicu bjelicu.Tude sestra banova bijae,banovu sam sestru zarobio,pobjegosmo poljem timo kijem.Kad zadosmo uz p laninu, Mujo,na tri mjesta mene do ekae,pa je moje drutvo izginulo.Pogibe mi Kurtagi -Nuhane,pogibe mi Velagi -Selime,pogibe m i Orlan-bajraktare.Izgrdi nas imun-kapetane,

32 3 3


18/102

odnekud se prigodio bjee,potjerah ga ranjen na zelenku,pobjee mi vlae kroz planinu."'Nako viknu sa Kladue M ujo:Je li proS Li anine Tale?",Teste pro6 Tale Li aninei protjera tri tovara blaga,jer je Tale sao ibeniku,u selim` je i ar zadobio,na Popovu kulu udarioi Popovu kulu p orobio,Popove je novce pokupio,pro6 T ale zdravo i veselo."Otlen krenu ostala druinai za Mujom sva druina krenu.Muju zbori imunova ljuba:Nu h ajduka, sa Kladue Muja,gdje ukrade konjAimunova?"Kad to uo sa Kladue Mujo,pa zavu e u zobnicu ruku,pa izvadi glavu imunovu,Mujo veli ljubi im unovoj:Je li ovo sa imuna glava?"Kada vidje sa imuna glavu,zakukala m lada na planini,pa je stade Halil razgovarat.Kud god ili, na Kladuu sili,i sveli su ljubu imunovui jo k erku timo koga bana.Lee Osm an rane bolovati,bolovao etiri mjeseca.Bog na redi i rane prebolje,knjiga dode od Timoka Osm uod onoga timo koga bana.Kad je Osman knjigu prou io,ban mu d aje tri tovara blaga,da mu k erku do Timoka spremi.I Osman je natrag opravio

34

i uze m u tri tovara blaga.Mujo stade provodit veselje,Mujo vjen a ljubu imunovu,i Mujo je bio potur ioi ona se kajil u inila,svadbu gradi za petnaest dana.

2 .Mujo H rnjica izbavljasvog pobra Arnaut-Osmana(Mostar) etu kupe do dva pobratima,malu etu ezdeset drugova.Kada pobre etu pokupie,otiskoe u Kunaru kletu,u Kunaru, na ravnu poljanu,po poljani pali po konacim'pa su tuden no cu preno ili.Podranio buljugbaa Mujo,pa on budi po p oljani drutvo.Kako kojeg probuduje drugagotovom ga aom zaljevae.Reda dode Amaut-Osm ana,piva ne e Amaut-Osmane,ve on veli buljugbai Muju;Pobro dragi, buljugbaa Mujo,kud ho emo, zajedno ne emo,deder nama ti pod'jeli drutvou Kunari, na ravnoj poljani"A veli mu buljugbaa Mujo:Pobro dragi, Amaut-Osmane,ja sam uo od s tarih etnika,nije sre e dijeliti drutvo"

35


19/102

Pobro dragi, buljugbaa Mujo,gdje je sre a, tu je i nesre a .Kad sajdemo k Z adru irokome,ko izvede roba, ko robinju?Izvede je Amaut-Osm ane.Kad sajdemo na nau U dbinu,svaki veli: Mubare i, Mujo!"Od Osm ana ni govora nema.Kad sajdemo u sela K otara,ko iznese iz Kotara glavu?Iznese je Amaut-Osm ane.Kad budemo na nau Udbinu,svak ti veli: Mubare i Mujo!"Od Osm ana ni spomena nema.V e moj p obro, buljugbaa M ujo,kud ho emo, zajedno ne emo,deder nam a ti rastavi drutvo."Kad m u Mujo razabrao rje i,pa on viknu svog brata H alila:Deder, brate, ti rastavi drutvo,podaj pobru Orlan-bajraktara,takog bajra na Udbini nema.I podaj mu Dizdarevi -Meha,

koga Meh a na Udbini nema.I podaj mu do dva Musagi a,oba brata od jedne matere,a ati im od jedne kobile,takog bahta u dva brata nema.Sve ostalo po p ola pod'jeli."U mladega pogovora nema,d'jeli drutvo neja ak Halile.Dade pobra Orlan-bajraktara,takog bajra na Udbini nema.I dade mu Dizdarevi -Meha,koga Meh a na Udbini nema.I doda mu do dva Musagi a,oba brata od jedne matere,a ati im od jedne kobile,

36

takva bahta u dva brata nema.Sve ostalo po po la pod'jeli.Osm an ode Zadru irokomc,Mujo ode u selo Kotara.V azd' u Muja dobra sre a bjcc.Kad je bio groznu vinogradu,on ugleda do troje ko ije,pa do njiha dogonio doga.Prvijem je kapak otvorio,al' u njima Brehuljina majka.A kad drugim k apak otvorio.ali tuden Brehuljina ljuba.Pa je tre im kapak otvorio,ali tuden Brehuljina seka.Sve troje je zavrn s ko ije,pa ih goni u Kunaru kletu,u Kunaru na rosnu poljanu,pa on veli svom bratu Halilu:Ostala m i duga granalijakod onoga grozna vinograda,ja kad dode Brehulja imunc,ta e re i Brehulja imune:- V id' didije, buljugbae Muja.gdje u strahu puku ostavio! -A ja idem k onom vinogradu,da ja nadem puku nalimanku."Pa on nade puku nalimanku.Neto m u se dade pogledati,a ugleda imunovu kulu,pa je sebi Mujo govorio:Ja kad dode Brehulja imunc,ta e re i Brehulja imune:- V id' didije boljugbae Muja,lako mu je bilo otjerati,otjerati do tri enske glave,to m i nije kulu porobio,porobio pa je zapalio! -Pa oti e boljugbaa Mujo,

37


20/102

pa otice im unovoj kuli.U kulu jc natjen, dogina,pa on ode kuli uz mostovei ulazi u prvu odaju,ta je puna krstaa talira.Pa u drugu ulazi odaju,ta je puna mljeta kih cekina.Pa u tre u ula-zi odaju,a gotova tola kurisana,pa on pade za gotovu tolu.Stade zveka avli na avliji,a izbi mu Brehulja imune,pa potee sa galee torbui istrese do tri ruse glave,pa se plesnu Brehulja imune:Kuku mcni do Boga m iloga!V id' didije, buljugbae Muja,lako m u je bilo otjcrati,otjerati do tri enske glavc,to m i nije kulu porobio,porobio pa je zapalio!"A istjera konja iz avlijei otjera niz polje zeleno.Svc to M ujo i vidi i slua,pa on sade do dogata svoga,pa ukide hegbe sa dogata,pa on nasu si anih cekina.Na tavanu vatru naloio,pa on sade do dogata svoga,na njega je hegbe navalio,izvede ga na merm er-avliju,pa poznaje do tri ruse glave.Poznaje ih, poznat ih ne moe,pa ih nosi adrvan-vodici,i on pozna do tri ruse glave.Jedno glava Dizdarevi -Meha,

dvije glave do dva Musagi a,oba brata od jedne matem .

On ukide sa ogata torbu,pa on m etnu do tri ruse glave,te uzjaha debela ogata,oti e ga niz polje zeleno.A kula se tanka prigodila,pa m u brzo vatru prihvatila.Stadoe mu biti dumanovi,a za njima m avi plamenovi,a pukoe dva top a na kuli.Ode jeka niz polje zeleno,o uo ih Brehulja imune,pa pod sobom okre e galina,pa se plesnu Brehulja Sim une:Kuku mene, do Boga miloga,nut' idije buljugbae M uja,gdje ja njega ostavih u kuli!"Sretoe se na polju zelenom,pokraj onog zelenoga luga.Gdje sc s ree, tu se udarie,potegoe britke ademovke,sve ctordama orde prebijahu,pa bal ake u travu bacie,jer nikakva sije i ne moe.Potegoe gvoz.dene nadake,sve nadacim' drke izlomie,bacie ih u zelenu travu.Sjahae se s debelijeh konja,podbie se u ple a juna ka,noahu se ljetni dan do podne,Zapjenio Brehulja imune,zapjenio bijelom pjenicom,Zapjenio buljugbaa Mujo,zapjenio bjelom krvavom,pa ga vi e Brehulja imune:uje me, buljugbaa Mujo,deder stani, pa pogledaj Mujo,kako j' stalo na nebu sunace,kako j' stalo, pa se zagledalo,

38 39


21/102

gdje s' nosaju dva hama junaka."Za to Mujo h aje i ne haje,ve e Mujo iz grla zavika:Zelen lue, moj vijemi drue,nigda mi se osamio n'jesijal' brez vuka, jali brez hajduka,jal' brez brata, Gojenog Ha lila!"Pod imunom noge zadrhtale,povali ga buljugbaa Mujo,pa je nao komadi od orde,s tim m u Mujo odrezao glavui nju baci u zobnicu torbu.Pa uzjaha iroka dogina,oti e ga na Kunaru kletu,na Kunaru na rosnu poljanu.Na poljani odjaha dogata,pa on sio na studenu st'jenu,na desnu se podnimio ruku.Njega pita neja ak H alile:Sto si m i se zamislio, Mujo?"Lez', Halile, tene materino,svc ja utim, a nadake utim,sve nadake Brehulje imuna.Dedcr skini sa dogata torbu,pa poznaji ije su to glave."Halil skide sa dogata torbu,i istrese on etiri glave.Jedno glava Dizdarevi -Meha,a dv'je glave do dva Musagi a,oba brata od jedne matere,a etvrto Brehulje imuna.Pa mu veli buljugbaa Mujo:Deder nosi imunovu glavu,deder nosi imunovoj majci,nek' poznaje ija je to glava: `U m ladega pogovora nema,nosi glavu Brehuljinoj majci.Kad je majka glavu ugledala,

ona cvili kao ljuta guja:Oj, im une, alosna ti majka,sad ja znadoh da sam osunjila!Ti si meni vazda govorio:- Da mi B og da i sre a od Boga,da se tu em s buljugbaom Mujom,da ja s Mujom mejdan podijelim! -A vazda ti govorila majka:Prod' se Muja, ujela ga guja,vazda Mujo o p r'jevari radi,prevari e, osje ' e ti glavu."A govori buljugbaa Mujo,pa on veli svom bratu Halilu:hj, Halile, m oj brate jedini,eto tebi do troje ko ije, ekaj mene tri bijela dana,i etvrti danak do po dana.Ne bude 1' me etvrti do podne,gon' ko ije pravo na Udbinu.A ja idem potraiti pobra,svoga pobra Amaut-Osmana.Jali na i pobratima svog ajal' tavnicu ple im' naseliti."To mu re e, pa uzjaha Mujo,i oti e niz Kunaru kletu,a Kunaru zdravo prelazio,i Mosuru zdravo prehodio,i Tihonju, najviu planinu,pa eto ga Jadikovcu klancu,gdjeno esto jadikuju majke.A neto mu u kam enju je i .Kada Mujo dotjera dogata,ali tuden Orlan-bajraktare,vrlo grdnih dopanuo rana.Njega Mujo sa dogata vi e:Pobratime, O rlan-bajraktare,jesi li se plaho izranio?Hajirli ti tvoje rane bile!"

401


22/102

A Orlan ga iz kamenja v i e:Pobratime, buljugbaa Mujo,hajirl i su jer na tebi njesu!Kad sa jdo smo k Z adru irokomckopileta, zadarskoga bana,rodila mu bjel ica penica,pa je bane sab r8 etel ice,da mu en ju bjelicu penicu,s to mom aka, dvjes ta djevojka ,sveo A ndu, svo ju j ed in icu .Snio ador od b ijele svile,navrh njega od z lata jabuka,da s' gledaju m lade etel ice.Osman ode cur i pod adore ,pa on l jubi mladu M adaricu.Ja ga vikah iz grla juna kog ,ja ga viknuh i dva i tri puta;- Njesmo p ol i ljubit Madarica! -Za to Osman haje i ne haje ,ja potegoh iz sagrije ondu,a adoni tenefe odsjekoh,izvu e s e A m a u t - O sm a n e .Zadarsk a nas potpazila straa,pa zav ika A maut -Osmane :- Bra o m oja , mladi Udbinjani, ija j' reda prva udarati? -Ja ga vi em iz grla juna kog:- Ko'no l jubi Madarice mlade,onoga je minja uda rati . -Pa udar i A maut-Osmane.Ostav ismo tuden deset druga .A na drugi klanac udari l i,i tude su kra ljski pla enici.Opet vi e Amaut-Osmane:- Bra o m oja , mladi Udbinjani, ija j' minja sada udarati? -Ja ga vi em iz grla juna kog:- ko 'no ljubi Madarice mlade,

onoga je prvog ud arati. -I tuden je pobro udario,ostavismo i tu deset druga.Pa na tre i klanac udarismo.Na tom klancu Brehulja imune.Opet vi e Amaut-Osmane:- Bra o moja, mladi Udbinjaniko e sada prvi udarati? -Ja ga vi em iz grla juna kog:- Ko 'no ljubi Madarice m lade,onoga je m inja udarati! -I tuden je pobro udario.Tu sam bio, a o im' vidio,gdje pogubi Brehulja-imune,gdje pogubi Dizdarevi -Meha,i pogubi do dva Musagi a,sve tri im je ujagmio glave,a Osmana Zadru otjerae,otjerae drvljem i kam enjem,nita njemu uradit ne mogu.A ja pobro plahih padoh rana,sedam m e je puak' udarilo,od grlaca do malih puaka,svaka rana smrti odgovara."Te m u rane Mujo utezae,uzjaha ga na svoga dogina,pa m u Mujo 'vako govorio:Pu i ogu dizgin po jabuci,sam e tebe donijeti dogou Kunaru, na rosnu poljanu,a ja odoh potraiti pobra,svoga pobra Am aut-Osm ana.Jali u ja pobra izbavitijal' tavnicu ple im' naseliti."Mujo ode niz polje zeleno,salazio Zadru kamenom e,pa nalazi zadarskog kravara,pitao ga za svog pobratima,

42 43


23/102

a kravar mu p o istini kae:Ev' Osm ana iva su stjerali,stjerali ga Zadru irokom e,stjerali ga u gradsku kapiju,niko njemu u ruke ne sm ije.V en se danas Zadar iskupio,iskupio zadarskome gra u,v je e viju, ta e od Osmana.Ko ' Osm anu savezati ruke,daju njemu blago nebrojeno."Dok je Mujo razum io r'je i,pa posje e zadarskog kravara,svoje svla i, njegovo obla ii uzima njegovu batinu,pa otjera zadarska goveda,goni njiha zadarskoj kap iji.Tu se Zadar listom iskupio,v'je e viju ta e od Osmana,tko ' Osmanu savezati ruke.oban banu po letio ruci:Daj m i, bane, izun i testira,da ti sveem Amaut-Osmana."A veli mu m lad zadarski bane:Hajd' otalen, zadarski obane,kad bi tebe on iva izjeo,kamo 1' bi mu savezao ruke!"Opet njem u poletio ruci:Daj ti meni izun i testira,pa to meni Bog i sre a dade."Ban m u dade izun i besjedu.Ode oban njemu u avliju,kad ga spazi Amaut-Osmane,pa ga p odbi Amaut-Osm ane,pucaju mu kosti u ple ima,a Mujo m u turski progovara:Davor, davor, Amaut-Osmane,ovo ti je buljugbaa Mujo,i ja znadem da s' od m ene ja i,

ali nema bahta Mujagina.Tako 'mo se nosit do kap ije,ondje stoje ati osedlati,ondje 'mo se pobro m i pustiti,a gotove ate pojagm iti_ute ' emo niz polje zeleno."Pa se hrvu do gradske kapije,istjerae pred gradsku kapiju,putae se pred gradskom kapijom,a gotove ate pojagmie,utekoe niz polje zeleno,a za njima sva zadarska straa.Do podne ih o ima g ledae,po podne ih tragom gonijae,utekoe oba na Kunaru,na Kunaru, na rosnu poljanu,zdravo oni sili na Udbinu.

3.Gojeni Halili deset hajduka(Mostar)Moja bra o da vam pjesnu kaem,staru pjesnu od starog zemana!V ino piju age Udbinjani,medu njima od Kladue Mujo.Sve su age enli i veselo,a Hm jica sahtli i kaharlite on grozne suze prolijeva.Niko ne sm 'je upitati Muja,to proljeva suze od o iju,dok zavika Tale iz budaka:Bogom pobro, od Kladue Mujo,to ti grozne suze prolijeva?

4544


24/102

Jesu ti suze od potrebe?"Mujo onda na noge sko io,objema se rukam' podbo io ,pa govori od Oraca Talu:Prodi me se, dragi pobro Tale,ju er sam ti bio u planini,pjee bio, alosna m i majka,i kod m ene trides't i tri druga.Bijah, Tale, u Grlu kotarskom,ja se spu ah na C rvene st'jene,te potegoh sr ali durbina,brojim, Tale, po Kotaru kule.Ja se vratih u Grla kotarska,a na dadi, medu jelovinom,po eh piti iz ploske rak iju.Stade, brate, jeka uz planinu,ja ugledah do deset hajduka,ja ugledah devet Panjevi a,i pored njima Panjevi -Nikolu,i pred njima Kom len-bajraktara,etiri mu noge niz dorata.Ja pogledah, 2alosna mi m ajka,al' to bjee Rudanage Mejra,jauklija mog brata Halila.Cura cvili kano ljuta guja,a sve tursku vjeru spom injae,a sve vi e lijepa Mejrua:- Ode danas vjera za nevjeru! -A ja sko ih iz studene st'jene,a potegoh g arabina svogapa povikah R udanovoj Mejri:- uje sestro, Rudanova Mejro,m akni glavu na lijevu stranu,da ja zgadam Kom len-bajraktara. -A Mejrema m eni odgovara:- Oh, uje me, Kladukovi -Mujo!Ja ti glave odmaknut ne mogu,mati m i je kose odgo jila,

viae ih je u zube m etnulo,ve ti udri, buljugbaa Mujo,ne e m e, bogc16, pogoditi,rastavit me s dinskim dumaninom,da ne i em k a vlakom Kotaru.da m' ne ljubi dinski dumanine.Halal tebi moja krvca bilaGospodaru Bogu na divanu,a i tebi danas na m ejdanu! -A ja, Tale, puku okrenuo,ne pogodih Komlen-bajraktara,ve vi' njega u tankeSve od jele odirae grane,pobjee m i vlaki bajraktare,a ja nemam sokola dogata,da okupim Komlen-bajraktara,ute e mi do deset hajduka,odnesoe Rudanovu Mejru,sve to slua Gojeni Halile,dolde Halil na noge sko io,Halil sade svojoj b'jeloj kuli,pa se pop e kuli na bojeve,pa se momak takum u inio,te pripasa svijetlo oruje,a preprti prtilicu torbu,a u ruku sjajnog deferdara.Tamam Halil na avlinska vrata,a srete ga od Kladue Mujo:Gdje e, brate, neja ak Halile?Jesi po6 do vlakog K otara?Vrat' se, Halko, uzjai dogata,ako bude nositi djevojku,alco bude zadobiti rana,brez dogata tamo hoda nema."- Hvala tebi, buljugbaa Mujo,ja ti ne u tvog konja dogina,ja u pjee na C rvene st'jene."sa e u Grlo kotarsko,

46 47


25/102

tu je Halil no cu preno io.Dobro ti je Halil podranio,pa on pije na jutru rakijua sve gleda sentu kotarskome.Dok s' odonud jeka o utila.Al' eto ti do deset hajduka,na prsima svakom toke sv jetic,to su bili bra a Panjevi i,devet bra e na devet alata,pred njima je Panjevi Nikola,i pred njime Ko mlcn-bajraktarcna doratu konju od mejdana.Dok bajraktar zastavi dorina,zavika ga Panjevi Nikola:Ne zastavljaj debela dorina,da idemo na Malu Kladuu,ja sam tebe, dido, oeniosa lijepom M ejrom Rudanovom.Eno Mejre u naem Kotaru,a ti si se meni preklinjao,da e m enc jadan o7.enitisa Kladue sestrom H mji inom."Govori mu Komlen-bajraktare:Nije sada vakta od Kladue,kod kule su dvije ljute guje,dvije guje, dv'je Hmjice mlade,ne smijemo do Kladue si i."Tu hajduci konje razjahae.A Halil se misli zamislio:to u sada od ivota svoga?Da bih vlahe pu 6 na Kladuu,Mujo mi se skoro oenio,bir ve era i akam saklanja,odmah sk ida sa sebe pusata,ide Mujo u jatake ljubi.Hoe vlasi Muja p revariti,ho e nau kulu p orobiti,ho e nau kulu p orobiti.

Da bih junak njima udario,na namu je sve devet junaka,i deseti Komlen-bajraktare: `Sve m islio, na jednu sm islio,dok od sebe baci deferdara,a prihvati elikli nadaka.Mujov H alil na trpezu frci,gdje je vlaka tola i trpeza,okrenu se tri- etiri puta,a izvalja devet Panjevi a .a sve pije Komlen-bajraktare,Komlen p ije ni mukajet nije,a Halil se hitar dogodio,pa Kom lena udari nadakom,Komlen njega iza grla vi e:O, kopile, Hm ji in Halile,ta me ensk i u planini tu e?"A kad uo Hmji in Halile,vidje Halil ta je kod vlaeta,da je na njem' pancijer koulja.Dok posko i zdesna ulijevo,pod 1'jevu ga sisu pogodio,Kom len pade u zelenu travu,dok m u Halil uprtio ruku.Mislio se Hm ji in H alile:Ja izvezah devet Panjevi ai Komlena vlakog bajraktara,ali bih li i6 do K otara,gonio do deset hajduka,svome bratu od Kladue Muju?Ja u i i do vlakog Kotara,potraiti Rudanovu Mejru,ja u i i, do i i ne do i : `Povez6 je vlahe za jeli e.a uzjaha konja Komlenova.Doka Halil do Kotara sade,dobar ga je dorat pronosio,do mejhane kr marice Mare.

4948


26/102

Ugleda ga kr marica Mara,ona nosi dvije puke m ale,obje puke die na zubove,obadvije die na Haliia:O, H alile, kladuko kopile,zar si moga pobra pogubio,moga pobra Kom len-bajraktara?"Nijesam ti pobra pogubio,age su me mahzar u inile,na me katul-ferman dobavile,da mi ide ka Stam bolu glava,a ja bjeim jadan po sv ijetu,kajno p ela po m edenu cvijetu.Ju er na6 Komlen-bajraktara,ja Kom lenu pristupio ruci,da mu budem ja vijema sluga,da me u i Komlen etovati,pa m i Komlen spremio dorina,da ostavim k od kule dorina."A kad ula krmarica mlada,ona brdu podignula ruke,pa povika iza svega glasa:Bogu h vala i dananjem danu,kad nam turci pristupie ruci!"Leti mlada krmarica Mara,pa ga vodi Kom lenovoj kuli,ona Jelu po imenu viknu:O ti Jelo, Komlenova seko,evo tebi Mujova H alila!"Ona leti dolje pred H alila:Bogu h vala i dananjem danu,kad nam turci pristupie ruci!"Halil ode k uli na bojeve,poda njega podme u emlije,iznose mu eenu rakiju.Kad pogleda Halil po odaji,on ugleda Rudanovu Mejru.Mejra grozne suze prolijeva,

Halil njozi turski govorio:Odm akni se lijepa turkinjo!"Kada H alil ispio rakiju,od tavana na noge sko io,a Mejremu prihva ti za ruku,te je svede na merrner-avliju.Za njim tr i Jela plemenita,pa prihvati Mejru Rudanovu:Ne, Halile, ku kino kopile,to e biti moja nevjestica,vjema ljuba Kom len-bajraktara."A Halil je nogom udario,vlahinja se triput prevmula.Halil baci Rudanovu Mejru,baci Mejru za se na dorinai pobjee poljem kotarskijcm.Doklen zade H alil u planinu,i tu nade sve deset hajduka.Halil dobra odjaha dorina,vlako tre iz mijeha pivo,te napoji do deset hajduka,a sve gleda Mujo sa poljanei pobro mu od Oraca Tale:Vidi, Tale, mog brata Halila,predao se Halil hajducima,pa on njima rujno vino slui.Cm mu obraz Bogu na divanu,kao to je danas na m ejdanu,na mejdanu mom bratu Halilu!V ele mi je bratac enska glava,kad on dvori devet Panjevi a."Onda Mujo priti e dogina,za njim Tale na svome kulau.Kad dodoe oni do Halila:Hej, Halile, tebi jazuk bilo,jer napaja do deset hajduka."Kako ne u, moj brate Hmjica,kad su vrlo oni oednjeli,

5 0 5 1


27/102

a hajdu ko u p lanini vino."Sva trojica sjee piti pivo.Onda Tale lakrdiju viknu:V idi, Mujo, toga kop ileta,kopileta Mujovog Halila,gdje izveza devet Panjevi ai pred njima Komlen-bajraktara,sve na namu bijesnih junaka!Halil e se u pjesni pjevati,brate Mujo, odsad dovijeka!Doklen Tale iza grla viknu:Pu i m eni Kom len-bajraktara,da mi se je po ple im' uzeti,ja sam bolji junak od H alila."Tada Halil otpu ao ruke,otpu ao Kom len-bajraktaru,bir se s Talom po ple im' uzeo,a on Talom o tle udario,onda Mujo na noge sko io:Stander, brate, Gojeni Halile,i ja u se s vlahom okrenuti,jer na tebi ostade junatvo."Gonjaju se dva bijesna junaka,gonjaju se do polu sahata.Komlen vu e Muja kladukoga,sve ga vu e do k onja dogina,dok H m jicom o t le udario,onda vlae do dogata strka,baci Mejtu za se na dogina,pa pobjee niz Grlo kotarsko.Za njim Halil prui defendara.Pu e puka Mujova Halila,ne pog odi Kom len-bajraktara,ve vi' njega u tanke jeli e,a priletje konju Komlenovu,pa uzjaha konja Komlenova.Brz ti se je dogat dogodio,ne more ga dorat dostignuti,

ve strkae gradu na kapiju.Tam am vlae pred pjanu mejhanu,dade konja tanahnu M adaru,sve okre e konja Hm ji ina,vodi njega po tjesnu sokaku.Halil dobra dotjera dorata,osjede ga pred pjanom mejhanom ,dade H alil utu madariju,stade Madar okre at doratai Mujova debela dogata.Halil sjede pred pjanu mejhanu,al' se Kom len hvali u m ejhanida j' posjek6 Muja i Halilai pobra im od Oraca Tala.Onda H alil mejhani na vrata:ta m i lae, cm ti obraz bio!Evo sada M ujova Halila!"Dok mu sinu posjeklica kriva,i posje e sedam oficira,a Kom lena prihvati za kiku,tre Halil tiftik iz njedara,pa Kom lenu izlaktio ruku,pa povu e Kom len-bajraktarai lijepu Rudano vu Mejru.Onda ciknu kr marica Janja,hotijae sudaniji trkat,a da k ae poznaniku banu,a H alil je nogom udario,kako je je lako udario,tri puta se jadna prevmula.Halil svede Kom len-bajraktarado dorata konja od m ejdana,te ga sveza za konja dorina,Mejru baci za se na dogata,a pobjee kraju kotarskome.Tamam Halil u zelene luge,a na gradu pukoe topovi.Dokle H alil u planinu side,

5 23


28/102

Halil dode Muju bratu svome.Sk o i Tale i Hm jica Mujo,pa H alilu hodeldiju vi u,u briticu ga poljubie ordu:Sada znamo da si junaic bjesansjed', Halile, da se napojimo!"U z8 as ga vi pop ili vino,za mnom e je kauiska atlija,da bjeimo na nau Krajinu."Tada Tale na noge sko io,pa pos'je e devet Panjevi a,i pred njima Kom len-bajraktara.S njih skidoe pu sat i odijelo,potjerae desetoro konja,pobjegoe na Malu Kladuu.Sva trojica i ar razdiljae,a Halilu Rudanovu Mejru.Onda Tale u ur u inio:Kalco sam ja junak postanuo,takog ara nikad nad djesam!"Ode Tale u O raac ravni,ostadoe do dvije Hmjice.Tako, p obro, stari ljudi kau,davno bilo, sad se spominjalo.

4.Serdar-aga Mujoi Milan Cesedija(Sarajevo)Nigdje zore ni sabaha nema,do sabaha etiri sahata.Iz Kladue etamala eta, trijest Krajinika,a pred etom od Kladue Mujoi sa njime Li anine Tale.

Taj su danak vazdan putovali,na Kunaru do mrak a izali,na Kunari konje odjahae, ,pa su tude turciKad je vakat od spavanja bio,tad zavika Ibrahime Tale:Mujo, drijem osvojio,ja u ledi pod tanku jeliku,pokrite me bugar-kabanicom,t i e uvat strau na p lanini, uvaj strau etiri sahata,nemoj mu it druga ni jednoga,nek' nam drutvo na planini spava.Kada produ etiri sahata,ti e mene ondar probuditi,a ti lezi pod zelenom jelom,pa ti spavaj s drutvom do sabaha,ja u strau uvat do sabaha."Lee Tale pod tanicu jeliku,pokrie ga bugar-kabanicom.Tale spava tarnan do sabahane htje njega M ujo probuditi,Mujo strau do sabaha tuvd.Kad je sabah zo ra udarila,probudi se poci jelikom Tale,pa on turski avdest uze na se ,pa on sabah Iclanja na Kunari.Poto sabah klanja na planini,al' je Tale neveseo v'oma.Pita njega od Kladue Mujo:to je tebi, Li anine Tale?"A veli mu Tale lakrdiju:,Ja sam no as neto snijevao,da me ho e, Mujo, posluati,da ti ode na dugu poljanu,kada, Mujo, na poljanu dode,

popnide se na na jviu jelu,pa potegni sr ali durbinu,5 4 5 5


29/102

rasklopi ga na dvan'est kanata,to ti gleda na dvan'est sahata,pa pregledaj kule po Kladui,jesu 1' kule zdravo i veselo,da nijesu vlas i udarili."Mujo sko i, ode na poljanu,pa se pop e na najviu jelu,pa potee durbin iz depova,rasklopi ga na dvan'est kanata,pa o ima durbin primaknuo,ode gledat kule po enaru.Sve su kule zdravo i veselo,svojoj kuli durbin okrenuo,oko kule udo ugledao.Oko k ule tama pritisnula,izbijaju mrki dum anovi,iz njih biju mavi plam enovi,gori kula sa Kladue Muja,a1' mu kuli vlasi udarili,bijelu mu kulu poharali,poharali, vatrom zapalili,zarobili Ajkunu djevojku,milu seku od Kladue Muja.Dobro gleda kroz bistrog durbina,a1' iz tame m omak isp anuona doratu konju od mejdana.Eto njega poljem zelenijem,pa pom isli na jeliki Mujo;Ako bide tur in od K rajineokrenu e dadom na Udbinu,da on haber na Krajinu dade,gdje su k uli vlasi udarili.Ako bide Madar zaostao,ostanuo iza drutva svoga,okrenu e konja na Kunaru."Ne htje mom ak dadom na Udbinu,

ve eto ga pravo na Kunaru:Kad zama e m omak'uz planinu,

Mujo sade niz tanku jeliku,pa m u Mujo pade u busiju, eka njega tri puna sahata.Eto m omka na k onju doratu,Mujo ga je blizu pripu ao,k o ima je puku prinosio,da ubije mo mk a na doratu.Kad pogleda serdar-aga Mujo,ali ljeva krvca od junaka,jeste momak dopanuo rana,krvca ljeva niz ko nja dorata.Tada stade dorat u p lanini,Mujo jami puku od o iju,pa pogleda mom ka i dorata.Ali momk a na doratu nema,mom ak pao sa konja dorata,jer ga ljute rane savladale,bir je pao rije izgubio,a mrke je o i zatvorio.Sve to gleda iza jele Mujo.V id' dorata hajirli hajvana,svog je gosu nogam ' udarao,ne e 1' di i sahibiju svoga,al' se junak di i ne mogae.Eto Muja mom ku i doratu.Kad je Mujo do6 ranjeniku,iz trave mu podignuo glavu,pa u mom ka dobro pogledao.Al' u mom ka krv se usirilapo kapcim a s obadvije straneod njegovih cm ijeh o iju. im ga vidje serdar-aga Mujo, im ga vidje, odmah g a poznade.Ono sestri od Kladue Muja,po imenu Kov i Murat-bee.Razbira ga u planini Mujo,nikako ga razabrat ne moe,ranjena ga tura na dorata,

5 6 5 7


30/102

al' sc bce drati ne moe.Kad se vidje u nevolji Mujo,dohvati ga na ple i juna ke ,povede m u za dizgin dorata,odncse g a brdu uz planinui za sobom odvede dorata.Mujo drutvu na planinu dodc,spu a bega u zelenu travu,uz prsa ga sebi prislonio,na Halila viku u inio:O, H alile, brate od matere,zahvati mi vode iz bunara,da umijem Kov i Murat-bega,da operem krvcu sa o iju,ne e 1' bee o i otvoriti,"A kad H alil za u za sestri a,ljuto Halil na planini pisnu:Oj, sestri u, rane nepmb6ne!"Pa rahva a vode iz bunara,ode Mujo um ivat sestri a .Kad mu krvcu sapr6 sa o iju,ondar bee o i otvorio,vie sebe Muja ugiedao,a veli mu Kov i Murat-bee:Gdje si, Mujo, nigdje te ne bilo!kad valjade, tebe ne imade.Kuli su ti vlasi udarili,bijclu ti kulu poharali,poharali, vatrom pop alili,Ajkunu ti sestru zarobili."Mujo pita ranjena sestri a:Kako li si dopanuo rana?"Bijah poS tvojoj tankoj kuli,pa se sretoh sa vlasima, Mujo,sretosmo se na polju zelenom,m edu njima cviljae Ajkuna,jao njojzi kukavici cm oj!Ja udarih njima na doratu,

5 8

pa m e vlaka vatra do ekala,medu vlahe zamijesih dora,tri- etiri osjekoh im g lave,izmedu njih istjerah dorata,al' sam, Mujo, dopanuo rana,sedam rana od sedam sabalja,osam rana od osam handara,dvije rane od dva defeniara.Sve bih mog s rane p reboljeti,al' pu anih nikad dovijekal"A pita ga M ujo na planini:A sestri u, Kov i Murat-bee!Bijae li; mnogo v lake vojske?"Bjee, Mujo, petnaest sto t i na."Ja, sestri u, Kov i Murat-bee!Ko bijae eti harambaSa?"Ne znam nita, mojega mi dina!Tu bijahu dvije haranbae,al' u ti ih po pNici kazat.Jedan bjee na konju dogatu,cm i su ga poldopili brci,vas u srmi i u suh u zlatu.Jedan bjee na konju vraninu,tanka brka, ela irokoga,na prsim' m u toke pozla ene.On je k uli prvi udario,on ti Ajku sestni zarobio"A zavika u planini Mujo:O, sestri u, Kov i Murat-bee!Obadvije znadem harambae.Ono to je na konju dogatu,ono glavom Jankovi -Stojane.Ono to je na konju vraninu,te je moju sestru zarobio,ono glavom M ilan Cesedijaiz Obli a grada kaurskoga.Lju e guje u kaura nemaod didije, Milan-esedije: `

5 9


31/102

A veli m u dijete Halile:Oh, moj brate, serdar-aga M ujo!Kad smo 'vako brate na okupu,da idemo do ObliCa grada,do bijele Milanove kule,ne emo m u kulu poharat ii jo vie vatrom zap aliti,povratiti Ajkunu djevojkui njegovu ses tru zarobiti,i Milanu glavu odsije i,da vratimo alu za sramotu."A veli mu M ujo u planini:O, H alile, brate od m atere!Da ti vidiS Milan-esediju,bi te tresla troljetna groznica.Triput sam se s njime udarao,sa m norn bilo jo trideset druga,triput mi je drutvo isjekao.Ja sad bjeim na nau Krajinu,ja ne smijem do Obli a si i."A veli mu dijete Halile:Mili Boe, uda golemoga!A to sertrat i Krajina hvalimoga brata, serdar-agu Muja,da je Mujo junak pona jbolji!Nit' je junak, nit' ga je rodio!"Halil Muju tiho progovara:O, m oj brate, serdar-aga Mujo!A tako m i dina i imana,ho e Halil do Obli a s i i ,jal' u svoju ses tru izbaviti,jal' u svoju izgubiti glavu!Ti se, M ujo, vrati na Krajinu,pa ti kulu na Kladui g radi.A 1 ' e dat mi svojega dogata,ako m eni do nevolje dode,bri dogat od malina moga,pobje i u iz Obli a grada."

To izre e, pa na noge sko i,pa on uze Mujova dogata.Ne sm jede mu prepore i Mujo,pa m u Mujo stade govoriti:Stan', Halile, da te nasvjetujem!Putova e dva bijela dana,tre i dan e, brate, dolazitido Garita sela dolazi e ,nasred sela kulu e vidjeti,tanka kula od sedam bojeva,pokrivena utim tene etom,ono j ' kula moga pobratima,mojeg p obra popa Ridanina.Hajde pravo ti popovoj kuli,pa e tude, brate, zano iti,pa slobodno ti se popu ka i."Pa se opet dom islio Mujo:O, H alile, brate od matere!Pop se tebi vjerovati ne e,da smo bra a od jedne matere,ja divit ni kalema nemam ,da na ini knjigu arovitu,da je popu Ridaninu dade,ondar bi ti pope vjerovao."Pa se opet M ujo domislio:Stan', Halile, da ti knjigu piem."Od fieka papir otkinuo,od baruta mure ef na ini,od jelike odlomio granu,pa na k njigi tri slova turio.Dade knjigu djetetu Halilu.Ondar su s e oni razdvojili.Ode M ujo natrag u Krajinu,ode Halil pravo do Obli a .Putovao dva bijela dana,tre e jutro pade pod Garite,zelenog se polja prihvatio,uvrh polja selo ugledao.

601


32/102

Nasred sela kula na injena,jeste kula popa Ridanina.Bjee popa sre a nam jerila,pa je sio kuli kraj pendera,pa on gleda poljem garikijem,pa ugleda Mujova dogata. im ga vidje, odmah ga poznade,al' ne pozna Mujova Halila.Odm ah pope na noge sko io,s ivije je puku d ohvatio,hitro sade niz bijelu kulu.Pop ispade na demir-kapiju,pa se primi p olja zelenoga.Kad se pope polja prihvatio,pa on pade u zelenu travu,u busiju Mujovu H alilu,pa H alila blizu pripustio,pope viknu iz zelene trave:Ne nap rijed, fisan-Madarine,vidi, bolan, gdje si poginuo!Otkud dogat moga p obratima,moga pobra, sa Kladue Muja?Ju er ste m u roblje porobili,danas si mu ukrao dogata!Zna, Mad are, ujela te guja,ne e lasno provesi dogata!"Osjeti se Mujagin Halile,gdje ga pope iz busije vi e,pa zavika Mujagin H alile:Sebi ruke, pope Ridanine!Ako nije na dogatu Mujo,jeste glavom Mujagin Halile."Kad to uo pope Ridanine,pope sko i iz zelene trave,pa eto ga pravo do Halila,pod H alilom uhvati dogata,pa m u pope ode besjediti:Blago meni i dananjem danu,

kad do ekah u mom e zemanu,da ja vidim m ladeg pobratima,pobratima, Mujova Halila!"Pa ga po pe za serdara pita:Kako nam je serdar Mustafaga?"Dobro mi je na Kladui Mujo,dobro jesmo, al' nijesmo m imo."A veli mu pope Ridanine:I ja znadem gdje nijeste mim o."Odvede g a do bijele kule,poto k uli i avliji doli,Halil svoga odjaha dogata,pa m u sluge konja prihvatie,pop H alila za bijelu ruku,povede ga na bijelu kulu,uvede ga u ikli odaju.Tu sjedoe na m ehka ilteta,pa stadoe tu i lozovinu.Halil bjee neveseo v'oma,pa ga pope stade razgovarat.Tu su tamnu no cu zano ili.Kad ujutro jutra do ekali,podranila oba pobratima.Ja da vidi Mujova Halila,pa zavu e ruke u depove,izvadi mu knjigu serdarevu.Uze knjigu pope Ridanine,knjigu gleda, grohotom se sm ije:O, B oga ti dijete Halile!Tvoj je brate sa Kladue Mujo, im je pis8 knjigu arovitu?"A veli mu dijete Halile:PisB knjigu od jelike granom."Ondar pope tiho besjedio:Bogu hvala i serdaru Muju!O, Bog a mi, dijete Halile,dosta mi je M ujo trebovao,da j' odavlen s tobom putovati,

623


33/102

moj H alile, etr'est konaka,a nita je dijete Halile,to u s tobom do Obli a sa i."Na to viknu H alil u odaji:V i i, pope, svoje hizm e are."Pope svoje hizme are viknu:Spremite nam dva dobra hajvana,pobratimu njegova dogata,meni moju mrku bedeviju!"U mladega pogovora nema,spremie im dva dobra hajvana.Ode p ope u drugu odaju,pa on uze bo u s haljinama,nosi bo u Mujovu H alilu:De se svuci, pa se preobuciho u tebe tebdil u initi."Pa se Halil tude preobu e,dobro se je tebdil u inio.Pa podo e niz bijelu kulu,oba pobra na av liju sali,na avliji konje uzjahae.Dok eto ti popove Ruice,cura dogu i Halilu dode,pa m u prua laka bo aluka:Na to tebi, dragi pobratime!"Halil curi bo aluka primi,pa zavu e ruke u depove,izvadi joj stotinu dukata:Na to tebi, posestrim o Ruo,Boga m i sam po6 iznenada,bolje bi te Halil darovao!"Ruica m u tiho besjedila:Oh m oj pobro, Mujagin Halile!Ja ti pare ni dinara ne u,jer ti mogu novc i trebovati.U dobri as, Mujagin Halile!U inio, to si naumio,dumani ti pod nogam a bili,

a dobri ti na put izlazili!"Oba pobra otlen odlazila,pa Gariko polje pregazie,putovali tri- etiri dana,na Obli ko polje nastupie.Izmak6 je H alil na dogatu,a v i e ga pop e Ridanine:Stan', Halile, zastavi dogata!"Halil svoga zastavi dogata,pa pri eka popa Ridanina.Kako pop e do H alila dode,pa pod sobom ustavi kobilu:O, Halile, Bogom pobratime!Eno vidi, Obli prema sebi,ve , Halile, da ti neto kaem.Ne sm ijem se dalje ni m aknuti,nit' u s tobom do Obli a sa i.Da ja s tobom do O bli a sadem,sjeti e se Milan esedija,pa e moju pogubiti glavu,a ni tvoja ostanuti ne e.Ve e, pobro, da te nasvjetujem.Kada dode gradu obli kome,tu e na i pred gradskom k apijom,tude sjedi sedam kapetana,oko njih je stotina soldata,t i e do i , Boju pomo vikni,oni e ti pom o prihvatiti,pa pod tobom doga uhvatiti,goni e te do sedam jezika,ho e umjet s njima govoriti?"A veli m u dijete Halile:,Ja umijem, pope Ridanine."Oni e te ondar propu iti.Kad, H alile, u ariju dode,t i e no i po akamu do i,ugleda e nasred od varoi,tu e vidjet arenu mejhanu,

64 6 5


34/102

pred mejh anu dotjeraj dogata,pa e tude konja odjahati,pa slobodno hajde u m ejhanu.Mejhana je nae p osestrime,posestrime, krmarice Luce.Ako Lucu sam u ti poriefi,slobodno se kr marici kai,nevjeru tie e,njojzi e ti svoje jade kazat,ona e ti na pomo i biti."To rekoe, pa se razdvojie.Ode pope natrag na Garite,ode Halil pravo do O bli a.Cm i akam pade na zemljicu,Halil dode pred gradsku kapiju,tude sedam kapetana nade,a Halil im B oju pomo viknu.Orri su mu ljepe prihvatili,pod Halilom konja uhvatili,pa ga gone do sedam jezika,sve im sedam Halil odgovaraICIDZ kapiju njega propustie,Halil pode niz ravnu ariju,dok ugleda arenu mejhanu,dogna doga na m ejhanska vrata,pa se H alil povi po dogatu.A1' mejhana puna napunjena,sve gospode od O blida grada.Halil grlom sa dogata viknu:Ima otud iko izlaziti,da mojega prihvati dogata?"Pa izade katmarica Luca,pod H alilom uhvati dogina,a Halil je konja odjahao,pa na klupu sjede pred m ejhanu.Voda doga kr marica Luca.Dok je m jesec na nebu izbio,kad pogleda u konja dogata,

im g a vidje, odmah g a poznade,pa Luciji suze udarie.Zaklanja se z,a konja dogata,da joj Halil suze ne ugleda.A Halil joj suze ugledao,besjedi joj Mujagin Halile;O, Boga ti kremarice mlada,to ti suze roni od o iju?Zar nijesi u vijeku tvomeni ijega konja prova ala,osim moga imk a dogata?"Kr marica govori Halilu:, ,uje mene, mladi kapetane!Sto te pitarn, da mi pravo kae.A1' si konja za blago kupio,al' kod ku e konja othranio?a1i si ga na m ejdan dobio?"A veli joj MujaginJa sam oga na mejdan dobio,ja se trefih u planini s Mujom,po6 bjee Mujo do Obli a,ja sam Muju o'sjekao glavu."Kad to za u kr marica Luca,ona proli suze od o iju.Govori joj Mujagin Halile:,,Zar ti voli buljugbai Mujunego m eni, mladu kapetanu?"Njemu veli krmarica mlada;O, Bog a ti, mladi kapetane!A ja volim buljugbai Muju,neg' takijeh trista kapetana,Mujo mi je Bogom pobratime!"Kad to uo Mujagin H alile,pa govori krmarici Luci:O Lucija, da ti neto katem,ako nije Mujo sa ogatom,jeste glavom Mujagin Halile."Kad je ula kr marica Luca,

667


35/102

ona pusti doga Halilova,obadvije rairila ruke,pa k H alilu pravo potr ala,pa ga ljubi medu o i cme:A ti li si, mladi pobratim e,pobratime, Mujagin Halile!Mujo mi je kazivao za te.Bogu h vala i dananjem danu,kad te vidjeh cm ijem o ima!"Pa ga uze za bijelu ruku,provede ga kroz pjanu m ejhanu,izvede ga na gomje aMake.Ha lil dode sjede u odaju.A da vidi kr marice Luce,pred Halila sofru postavila,na sofri je piva svakojaka,pa ga pita za Muja serdara:Kako m i je pobro Mustafaga?"A veli joj Mujagin Halile:Dobro, zdravo, pozdrav ti je M ujo.Dobro jesmo, al' nijesmo m imo."Pobratime, dijete H alile!Ja sam ula da nijeste mimo."Tu je bio Mujagin Halileu mejh ani tri- etiri dana,kriju i ga Luca posestrima.Peta no ca na zemlju je pala,govorio Mujagin Halile:Ja u Bogu i u tebi Luco,mislim da u pomo postignuti."Kr marica govori Halilu:,Hairola, Mujagin Halile!Sto god mog la, to u ti pomo i!"O, Lucija, ja te Bogom kum im,ja sam do6 sestru izbavljati!"A veli mu Luca posestrima:O, Halile, mio pobratime,ja u tebe tebdil u initi,

ti si ljepi od svake djevojke,ti si bijel i nabjeli u te,pa si rumen, narumeni u te,na te obu ensko odijelo,uze u te za bijelu ruku,pa u s tobom u etanje po i,uve u te u Novu ariju,gleda e nas m ladi bazrdani,svi e tebe oni begenisat,pa e m ene pitat bazrdani:- Oj, Boga ti, Luce kr marice,oklen ima lijepu djevojku?Ja u lagat i kle u se krivo,za nevolju ni grijeha nem a,pa u njima tiho besjediti:- Ovo m i je sa sela djevojka,pa se skoro cura isprosila,ona ruha nigdje nita nema,povela je u nau ariju,ne ete 1' je ime ugledati,jer je ovo sirotna djevojka.Pa Halile, Bogom pobratime,davae nam i svile i zlata, ariju u s tobom op rositi,prove u te kroz Novu ariju,s tobom do i kuli Milanovoj.U njega su etiri kapije,pa na svakoj sjede kapetani.Ako Bog da i sre a donese,kroz kapije provodi u tebe,odve u te uz kamenu kulu,uve u te u ikli odaju,gdje mu sjedi Rosanda djevojka,mila seka Milan-esedije.Kad ti bude tude u odaji,ale nije, tebe e poznati,ona ti je trampu dobav ila,pa gledaju u tvoju priliku,

68 69


36/102

pozna e tc, dijctc Halile.Ostavi u tebe u odaji,ondar radi to je tebi drago,ona e ti sestru izbaviti,pa bjeite natrag u Krajinu."To mu re e, pa na noge sko i,obu e m u ensko odijelo,nab'jeli ga i narumeni ga,pa ga uze za bijelu mku,izvede ga iz pjane mejhane,naljegoe pravo kroz ariju.Glcdaju ih mladi bazrdani,pa pitaju kr maricu mladu:,Oklen ti je lijepa djevojka?"Ona lae i kune se k rivo:Ovo m i je sa sela djevojka,ova cura sirotica ljuta,povcla je kroz nau ariju,ne ete 1' je imc ugledati,jcr sc cura skoro'isprosila,od ejiza nigdje nita nema."Curi daju i svile i zlata.Svu ariju listom prehodie,pa dodoe kuli Milanovoj,na kap iju jesu udarili, -al' se njima niko ne razum i.Kroz etiri prodoe kapije,unidoe pravo u avliju,gdje je kula Milan-Cesedije.Na avliji udo ugledae,al' tu sjedi Milan esedija,pod M ilanom bijae skem lija,a dvori ga sedam kapetana.Pa to veli Luca kr marica:V idi' Halile, Milan-esedije,nemoj mi se, bolan, prepadnuti,nemo j svoje lice prom'jeniti,jer se Milan m oe osjetiti."

U to doba doli do M ilana,Lucija mu dobro jutro viknu,a Milan joj ljepe prihvatio.Luca mu se do zem lje klanjae,pa Milanu poljubila ruku,izma e se, pa ga dvorit stade.Kad se H alil stade preklanjati,bi ti rekS i bi se zakleo,da je mlada skoro dovedena.Milanovu poljubio ruku,pa se H alil htjede izmaknuti,za ruku ga Milan uhvatio,pa pogleda kr maricu mladu:K r marice, ujela te guja!Oklen ti je lijepa djevojka?"Ona lae i kune se krivo:Gospodant, Milan- esedija!Ovo mi je sa sela djevojka,pa je cura sirotica ljuta,skoro se je cura isprosila,od ejiza nigdje nita nem a,pa nju vodim ljepotici Rosi,ne bi li je ime ugledala."A veli joj Milan esedija:Lae, bona, kr marice Luco,ovo nije ruka djevoja ka,ve je ruka Mujova Halila."Govori mu kr marica Luca:Oj, Boga m i, dragi gospodaru,ja Halila nikad ula n'jesam,a kamoli da sam ga vidjela.V e u li m e, dragi gospodaru,da ti znade za koga je ovaprelijepa cura isproena,ne bi curu smio ni gledati,a kamoli drat je za ruku: `A veli joj Milan esedija:Za kog a je cura isproena?"

70 7 1


37/102

Govori mu Luca kr marica:,Isproena za bijesnog zmaja,ba za onog Mandui a V uka."Kad to za u Milan esedija,pa on pu a H alilovu ruku.Prevari ga Luca kr marica,ban se hvati do svojih depova,pa izvadi trides't m adarija,te ih daje kr marici Luci.Na Luc iju viku u inio:V odi curu uz bijelu kulu,uvedi je do moje Rosande!"Kr marica jedva do ekala,odvede ga uz bijelu kulu,ba u sobu Rosande djevojke.Uljegoe u sobu Rosandi,uljegoe Boga sp omenue,a Rosanda ljepe p rihvatila:; ,D"a Bog dobro, mlada kr marice!"A Lucija p oletje joj ruci,pa Ro sinu ruku poljubila.Kr marica dvorae Rosandu,do nje stao Mujagin H alile,pa pogleda H alil po odaji,vidje Ajku U jednom budaku,ona sjedi na meku iltetu,na dcsnu se naslonila ruku,proljevae suze od o iju.U Halilu krvca uzavrela,pa je srcu sabur u inio.A Rosanda veli kr marici:uje mene, kr marice mlada,oklen ti je lijepa djevojka?"A veli joj kr marica Luca:Ono nije sa sela djevojka,ve je ovo s irotica ljuta,skoro se je cura isprosila,od ejiza nigdje nita nem a,

dovcdoh je tebi u odaju,n e c e curu ime darovati?"A Rosanda pog leda Halila,na svojcm je srcu pom islila:Ono nije elo djevoja ko."Pa zavu e ruku u depovei izvadi sliku H alilovu,gleda sliku, a gleda Halila, im g a vidje, odmah ga poznade.kr ma rici ode besjediti:tije mene, kr marice Luco!De ti hajde u tvoju mejhanu,ti prodaji lozovinu pivo,a ovdje e curu os taviti,nek' posjedi tri- etiri dana,pa e ondar do i po djevojku."Kr marica jedva do ekala,prekloni se, izade napolje,ona sade niz emerli kulu,ona spade na merm er-avliju,iz avlije ode na kapiju,nigdje nije nikog po trefila,ona ode u pjanu mejhanu.Poto pola cme no i bilo,sve pospalo u tanahnoj kuli,a ne spava Rosa sa Halilom,dilber Rosa besjedi H alilu:,O, Halile, drai od o iju!^Sto se krsti ovd je u odaji,kad ti muke ni nevolje nema?"A veli joj Mujagin H alile:Gospodice, lijepa Rosando!Nem oj mene tur it bez nevolje,kad m i nije nikakve nevolje."Bolan bio, Mujagin Halile,ti hesabi, ja te ne poznajem.Davno sam ti sliku dobavilai mnoge sam novce potroila,

72 7 3


38/102

nije druge, valja ti se kazat."Govori joj Mujagin H alile:0, Rosando, ja te Bogom kum im,nemoj m ene kome prokazati,ve ti mene, Ros ando, nasvjetuj,kako u ja ses tru izbaviti."Pa Rosanda govori Halilu:O, H alile, srce iz njedara,lasno u tisestru izbaviti,ako te m i vjeru zadat tvrduda ni mene ostav iti ne e."Govori joj Mujagin H alile:V jera moja, ostavit te ne u!"Tu su bili tri- etiri dana,pcto jutro nedjelja nastade,pa i ti su danak preda nili.Tamna no ca na zem lju panula,sve otilo bjee u etanje,i oti Milan esedijai sa njime mnogi k apetani,a na kuli nigdje niko nema,samo osta Rosa sa Halilom,i sa njima Ajkuna djevojka.Kad je pola tamne no i bilo,a Halilu Rosanda govori:O, H alile, srce iz njedara,sad je vakat da m i pobjegnemo."Govori joj Mujagin Halile:Moramo izbjegnuti, Roso?"A m oramo ako dragi Bog da!"To je rekla, na noge sko ila,pa eto je niz tanahnu kulu.Rosa sade d olje na avliju,pa na sluge viku u inila:Oprem'te mi debela doratai vranina brata esedije!"A sluge joj vele lak rdiju:Kud e no as, mila gospodice?"

H o u no as u etanje i ii povesti turIcinju djevojku,jer turkinja v'oma nev esela,ne u je malo razgovorit.Vodi u je do bijele crkve,jer je crkva skoro na injena,ne e se tu malo veseliti."Sluge su joj konje opremile.Kada konje sluge opremie,ode Rosa uz bijelu kulu:H ajd' na noge, dijete H alile!"Halil odmah sko io na noge,a Rosanda do Ajkune dode,pa je uze za bijelu ruku,pa podoe niz ikli odajui pred njima dijete Halile.Kad su bili niza m erdevine,a Ajkuna govori Rosandi:Kud e ova sa nama djevojka?"SluIdnja je lcr m arice Lucei m i emo s njome do m ejhane,u mejhani da je ostavimo,a m i emo konje protjerati,i i emo kud je nama drago."U to doba s ali na avliju,pa Rosanda uzjaha vraninasvoga brata Milan- esedije,a Ajkuna zalcro i dorata,pa Rosanda viknu sa vranina:Hajd' preda mnom, slukinjo djevojko."Iz kapije konje istjerae,pa dodoe pred pjanu m ejhanu,pred m ejhanom konje zastavie,pa uletje Halil u mejhanu.U m ejhani niko ne bijaeosim sama kr marica Luca,a veli joj Mujagin Halile:K rmarice, Bogom posestrimo,

745


39/102

bre oga, a bre oruje!"Kr marica dade m u oruje,pa se Halil asom preobu e,a za pojas zadjede oruje,plamenitu sablju pripasao,Jalah", re e, posjede dogata,pa Lucija govori Halilu:Cm ti obraz, Mujagin Halile!Zar e mene m ladu ostaviti,da me s'je e Milan esedija?"A veli joj Mujagin Halile:Hodi za m e, jai na dogata: `N e u, bognne, Mujagin Halile,ja imadcm brzu bedeviju,skoro sam je kletu nabavila."Pa odletje u tople podrume,hitro sprem i svoju bedeviju,zelena je k6 zelena trava,izvede je iz topla podrum a,Boga viknu, pojaha kobilu.Kad su bili do gradske k apije,kapetani njiha do ekae:Kud e no as, naa gospodice?"H o u no as do bijele crkve,da ja vodim turkinju djevojku,da mi crkv u sejir u inimo: `Prevari ih Rosanda djevojka,iz kapije ko nje istjerae,hvatili se polja zelenoga.Poto bili u dno polja ravna,vratio se Milan iz etanja,pa on dode do bijele kule,al' na kuli nigdje nikog nem a.Kada vidje gdje Rosande nemai sa njome turkinje djevojke,Milan se je jadu os jetio,gdje ono bi Mujagin H alile,pa se H alil tebdil u inio,

76

te je do6 da kulu pohara.Milan strka niz bijelu kulu,pa on ode u tople podrume,al' tu konja ni jednoga nema.On zakuka kano kukavica,dade haber na grad top ijama,pa sa grada pukoe topovi,narod leti Milanovoj kuh:to je no as, dragi gospodaru?"Sve im k ae to je i kako je:N o as mi se roblje porobilo: `Iz Obli a narod poletioi pred njima Milan esedija,uzjah6 je m ahnita putalja,putalj bjee Stojan-kapetana,za Halilom po tjer u inie,brdom pjeci, poljem ko njanici.Svanulo je i granulo sunce,potjemici nasred polja doli,Halil dode pod Kruevac kleti,pod Kruevac zelenu planinu.Nu H alila brata Mujagina,pred dogata roblje propustio,Halil bije konje od m ejdana:Hajte, konji, izjeli vas vuci!"Pa se brda i planine primi,a gleda ga sa planine Mujoi sa Mujom tri hiljade druga,jer se Mujo prepao H alilu,bio po6 s drutvom do Obli a.Kad ju Mujo brata ugledao,na drutvo je viku u inio:Pan'te, bra o, ovdje u busiju,nemojte se koji prevariti,da biste se javili Halilu,ve Halila da mi proputimo,a za njim e vlasi udariti,m i emo ih vatrom do ekati,

77


40/102

ja u gadat Milan- e.sediju,zgadat njcga pukom od o iju.Znadem dobro da u ga ubiti,jer na njemu oklopa nem ade,jer je Milan poao na hitnji"Pa padoe turci u busiju.U to doba Halil naljegnuo,propustie cure i Halila.Malo vr'jeme, ali dugo nije,naljegnuo Milan uz planinui za njime ostala druina.Mujo zgada Milan- esedijumedu o i, gdje obrve vee,pade Milan u zelenu travu.I ostalc pukc zapucae,ko pogibc, osta na planini,ko je zdravo, bjei do Obli a.Pa krenue turci za Halilom,stigofie ga tam an kod jezera,kod jezera i duge poljane,pa odoe s njima na Krajinu,odvedoe sestru Milanovu.V ita jclo dii brdu grane,da su naoj bra i zdravo glave!5 .Mu ja l i je evile planinkinje(Po i t e l j )

Pokliknula sa planine vila,vila vi e kladukoga Muja;Gdje si, Mujo, nigdje te ne bilo,pogibe ti dijete Halile,u Kunari, visokoj planini,

su trideset i etiri druga!"To ne uje buljugbaa Mujo,jere Mujo sanak boravljae,ve to uje Hmji ina majka.Ona budi svog sina Hmjicu:Ustaj, Mujo, na noge lagane,pogibe ti Halil u Kunarisu trideset i etiri druga!"Onda Mujo na noge sko io,trkom tr e u pjanu mejhanu,u mejhani nigdje nikog nema,do daide Kova evi -Rama.Mujo vi e svog daidu Rama:Moj daida na noge lagane,pogibe mi H alil u Kunarisu trideset i etiri druga!"Onda Ramo na noge sko io,oni dobre konje pojagmiei debele konje pojahae,pa ih eto pod Kunar-planinu.Kad su bili Ramovu bunaru,a sve pusta povaljana trava,povaljana, krvi potrapana.Lee lea trides't i etiri,a sve Mujo lee premetae,gleda lea od brata Halila.Od H alila lea ne imade,onda Mujo tiho govorae:Moj daida, Kova evi Ramo,Halila su vlasi uhvatili,gledaj tlake oko druma puta,kud j' otila tlaka kroz planinu,da idemo, da ih potjeramo"Mujo nade tlaku pokraj puta,pa sve goni tlaku kroz planinu,kud j' otila tlaka od hajduka.Kad on pade do jedne doline,on pogleda ezdeset hajduka,

7R 79


41/102

a pred njima Mijat harambaa.Mujo gleda, a nema H alila,pa debela natjera ogina.Opazi ga ezdeset hajduka,pa na lake noge udarie,pa na vatru Muja do ekae.Tu je Muju loa sre a bila, etiri ga puke udarie,a Mujo se vije na oginu,uzendije nogam' opirae,pa za golu sablju prihvatio,ranjen Mujo istjera dogina,posije e trideset hajduka,ute e mu trides't kroz planinu.Tu pobjee Mijat harambaa,ne dade mu dogat od mejdana,ve Mijata nogom prihvatio,u travu ga zgazi djetelinu.Ranjen Mujo osjede ogina,nadak trie i nadak potee,pa Mijata sve nadakom tu e,a sve Mujo za H alila pita.Mijat njemu stade k azivati,to je njemu od H alila bilo:Sino jarko i indiji sunce,a ja bijah u Kunar-planini,a kod m ene ezdes't i tri druga.Pa bijasmo oednjeli v'oma.Kad dodosmo Ram ovu bunaru,a kad spava trideset turaka,i pred njima tvoj bratac H alile.Mi dodosmo kroz zelenu travu,te poklasm o trideset turaka,a prenu se tvoj bratac H alile,pa u ruku puk u prigrabio,za njim pu e do ezdes't puaka,ute e nam za studenu st'jenu.Tri- etiri puta zapalio,

ubi meni tri- etiri druga.Tad na zem lju akam p ritisnuo,ja ne znadoh to bi od H alila,da li ranjen ute e Halile,al' se nije Halil obranio?N'jesam, Mujo, o ima vidio."Sad mu Mujo savezuje ruke,pa ga sveza za ogata svoga,a zavika svog daidu Rama:Moj daida, natjeraj putalja,goni konja za studenu st'jenu,ne bi 1' na6 tlaku od H alilada vidimo to je od njeg' bilo,da 1' ute e zdravo u planinu?"Odm ah Ram o posjede putalja,Ramo pade pod studene st'jene,za stijenom tlaku nalazio,sve po travi potrapala krvca.Onda Ram o tiho govorio:O, H alile, alostan ti dajo!Meder si ti dopanuo rana."Pa se tlakom Ramo nam etnuo,kad on pad e do jedne dolinei pogleda pod zelenu jelu.Kad pod jelom Hm jica Halileza u tutanj od konja p utalja,Halil viknu, a na noge sinu,hesabljae Mijat harambaa:O, M ijate, to me se ne p rode?"Pa potee puku deferdara,hotijae ubiti daidu.Dok on pozna svog daidu Rama,do njeg' Ramo dotjera putalja:Moj H alile, moje d'jete drago,jesi li se lako obranio,mo re rane preboljeti sine?",,Moj daida, Kova evi -Ramo,da bi tebi rane prebolio,

801


42/102

to su rane kraj srca mojega,a ne mog u one rane ljute,to je rana polag srca m oga,mog sestri a Rajkovac-Be ira,to poginu Be ir kod bunara.Meni sva se oblom ila krila,ostae mi pod kamenom ruke."Tad dopade M ujo na doginu.Kad pogleda H alile dogina,njega pusta obojila krvca,Hafil vidje gdje je ranjen Mujo.Tada Mujo osjcde dogina,pa poletje Mujo do H alila:Jesi zdravo, moj brate Halile?"Malo sam se, Mujo, obranio."Onda M ujo govori Halilu:Bogm e sam ti brate poginuo,me ne su ti ranc osvojile, etiri su puke udarile,sve sc svile oko srca moga."To govori, pa leze u travu,stade figanj Mujova Halila,svoje ranc i zaboravio

Pjesme o Muji Hrnjici

Documents

Transcript of Pjesme o Muji Hrnjici