rim1

13
UREDBA /EC/ BROJ 593/ 2008. EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA OD 17. LIPNJA 2008. O MJERODAVNOM PRAVU ZA UGOVORNE OBVEZE - RIM I - ( Sl. l. Europske unije L 177 od 4. srpnja 2008. ) Europski Parlament i Vijeće Europske Unije usvojili su ovu Uredbu : POGLAVLJE I. POLJE PRIMJENE Članak 1. Polje primjene ( Material Scope ; Anwendungsbereich ) 1. Ova se Uredba primjenjuje na kolizijskopravne situacije ugovornih obveza u građanskim i trgovačkim predmetima. Ne primjenjuje se naročito na porezne, carinske i upravne predmete. 2. Iz područja Uredbe isključena su : (a)pitanja statusa i pravne sposobnosti fizičkih osoba, ne dirajući u članak 13 ; (b)obveze nastale iz obiteljskih odnosa i iz odnosa koji po mjerodavnom pravu za te odnose imaju usporedivi učinak, uključujući obveze uzdržavanja ; (c)obvezne iz bračnoimovinskih režima ili koji se zasnivaju na imovinskopravnim odnosima koji po mjerodavnom pravu imaju usporedivi učinak, kao i na bračne, nasljedne i oporučne predmete ; (d) obveze iz mjenica, čekova, vlastitih mjenica i drugih vrijednosnih papira ( promissory notes ; Eigenwechseln ), ukoliko obveze iz takvih drugih vrijednosnih papira izlaze iz njihovog svojstva prenosivosti ( negotiable character ; Handelbarkeit) ; (e)ugovori o arbitraži i ugovori o sudskoj nadležnosti ( agreements on the choice of court; Gerichtsstandvereinbarungen ) ; (f)pitanja vezana uz pravo trgovačkih društava te drugih tvorevina, bilo da su to pravne osobe ili ne ( and other bodies, corporate or unincorporated ), kao osnivanje, registracijom ili na drugi način, pravne i poslovne sposobnosti, unutrašnjeg ustroja ili prestanka ( winding-up ; Aufloesung ) trgovačkih društava, udruženja i pravnih osoba, kao i osobnu odgovornost drugara i organa ( officers and members ; Gesellschafter oder der Organe ) za obveze trgovačkog društva, udruženja ili pravne osobe ; (g) pitanje da li zastupnik ( agent; Vertreter ) može obvezivati nalogodavca ( principal; die Person fuer deren Rechnung er zu handeln vor gibt ) ili organ obvezivati trgovačko društvo ili drugo tijelo, registrirano ili ne, u odnosu na treću osobu ; 1

description

Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze

Transcript of rim1

Page 1: rim1

UREDBA /EC/ BROJ 593/ 2008.EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA OD 17. LIPNJA 2008.

O MJERODAVNOM PRAVU ZA UGOVORNE OBVEZE- RIM I -

( Sl. l. Europske unije L 177 od 4. srpnja 2008. )

Europski Parlament i Vijeće Europske Unije usvojili su ovu Uredbu :

POGLAVLJE I.POLJE PRIMJENE

Članak 1.Polje primjene

( Material Scope ; Anwendungsbereich )

1. Ova se Uredba primjenjuje na kolizijskopravne situacije ugovornih obveza u građanskim i trgovačkim predmetima.

Ne primjenjuje se naročito na porezne, carinske i upravne predmete.

2. Iz područja Uredbe isključena su :

(a) pitanja statusa i pravne sposobnosti fizičkih osoba, ne dirajući u članak 13 ;(b) obveze nastale iz obiteljskih odnosa i iz odnosa koji po mjerodavnom pravu za te odnose imaju

usporedivi učinak, uključujući obveze uzdržavanja ;(c) obvezne iz bračnoimovinskih režima ili koji se zasnivaju na imovinskopravnim odnosima koji po

mjerodavnom pravu imaju usporedivi učinak, kao i na bračne, nasljedne i oporučne predmete ; (d) obveze iz mjenica, čekova, vlastitih mjenica i drugih vrijednosnih papira ( promissory notes ;

Eigenwechseln ), ukoliko obveze iz takvih drugih vrijednosnih papira izlaze iz njihovog svojstva prenosivosti ( negotiable character ; Handelbarkeit) ;

(e) ugovori o arbitraži i ugovori o sudskoj nadležnosti ( agreements on the choice of court; Gerichtsstandvereinbarungen ) ;

(f) pitanja vezana uz pravo trgovačkih društava te drugih tvorevina, bilo da su to pravne osobe ili ne ( and other bodies, corporate or unincorporated ), kao osnivanje, registracijom ili na drugi način, pravne i poslovne sposobnosti, unutrašnjeg ustroja ili prestanka ( winding-up ; Aufloesung ) trgovačkih društava, udruženja i pravnih osoba, kao i osobnu odgovornost drugara i organa ( officers and members ; Gesellschafter oder der Organe ) za obveze trgovačkog društva, udruženja ili pravne osobe ;

(g) pitanje da li zastupnik ( agent; Vertreter ) može obvezivati nalogodavca ( principal; die Person fuer deren Rechnung er zu handeln vorgibt ) ili organ obvezivati trgovačko

društvo ili drugo tijelo, registrirano ili ne, u odnosu na treću osobu ;(h) osnivanje trusta i odnosi između raspolagatelja, skrbnika i korisnika ( settlors, trustees and

beneficiaries ; Verfuegenden, Treuhaendern und Beguenstuegten ) ;(i) obveze iz predugovornih pravnih odnosa ;(j) ugovori o osiguranju iz djelovanja drugih organizacija od onih na koje se odnosi članak 2. Smjernice

2002/83/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o životnom osiguranju čiji je predmet davanje usluga zaposlenim ili samozaposenim osobama poduzeća ili grupa poduzeća ( undertaking or group of undertakings; eines Unternehmens oder einer Unternehmersgruppe ) ili pripadnicima zanimanje ili grupe zanimanja ( trade or group of trades ; eines Unternehmens oder einer Berufsgruppe ), u slučaju smrti ili ostanka na životu ( survival ; Erlebensfall ) ili smanjenja poslovne sposobnosti ( curtailmentof activity ; Minderung der Erwerbstaetigkeit ), ili bolesti povezane s radom ili nesreće na poslu.

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na dokazivanje ( evidence ; Beweis ) i na postupak, ne dirajući članak 18.

4. U ovoj Uredbi izraz ' država članica ' znači države članice na koje se Uredba primjenjuje. Međutim, u članku 3., stavak 4. i članku 7., izraz znači sve države članice.

1

Page 2: rim1

Članak 2.Univerzalna primjena

Svako pravo koje utvrđuje ova Uredbe primjenjuje se bez obzira na to da li je to pravo države članice.

POGLAVLJE II.UJEDNAČENA KOLIZIJSKA PRAVILA

Članak 3.Sloboda izbora

1. Ugovor je podvrgnut pravu koje su stranke izabrale. Izbor prava treba biti izričit ili nedvojbeno izlaziti iz ugovornih odredaba ili iz okolnosti slučaja. Pri izboru prava, stranke mogu utvrditi pravo za cijeli ugovor ili za njegov dio.

2. Stranke mogu u svako doba ugovor povrgnuti pod drugo pravo nego ono koje je utvrđeno kao mjerodavno na osnovi ranijeg izbora prava po ovom članku ili na osnovi drugih odredaba ove Uredbe. Promjena odredbe o mjerodavnom pravu nakon zaključenja ugovora, ne dira u valjanost ugovornog oblika u smislu članka 11. i prava trećih.

3. Ako su svi drugi elementi ( elements ; Elemente ) relevantni za predmet u času izbora prava nalaze ( located ; belegen ) u drugoj državi, a ne u državi čije je pravo izabrano, stranački izbor ne dira u primjenu odredaba prava te druge države koje se sporazumom ne mogu isključiti..

4. Ako su svi drugi elementi predmeta u času izbora prava nalaze u jednoj ili više država članice, stranački izbor mjerodavnog prava neke treće države ne dira primjenu odredaba prava Zajednice ( provisions of Communty law; Bestimmung des Gemeinschaftsrechts ) – koje se u datom slučaju primjenjuju u državi članice foruma - koje se sporazumom stranaka ne mogu isključiti..

5. Na postojanje i valjanost stranačkog sporazuma o mjerodavnom pravu primjenjuju se članci 10., 11. i 13.

Članak 4.Mjerodavno pravo u slučaju neizbora prava

1. Ako stranke nisu na osnovi članka 3. odredile mjerodavno pravo, određuje se za ugovor mjerodavno pravo, ne dirajući članke 5., do 8., kako slijedi :

a) ugovori o kupoprodaji pokretnina povrgnuti su pravu države u kojoj prodavalac ima redovno

boravište ;b) ugovori o uslugama ( contract for the provision of services ; Diensleistungsvertraege ), povrgnuti su

pravu države u kojoj davalac usluga ima redovno boravište;c) ugovori čiji je predmet stvarno pravo na nekretnini , najam ili zakup nekretnine, povrgnuti su pravu

države u kojoj leži nekretnina;d) bez obzira na slovo c) najam i zakup nekretnine do najviše uzastopnih šest mjeseci radi privatnog

korištenja, podvrgnuti su pravo države u kojoj najmodavac ili zakupodavac ( the landlord ; der Vermieter oder Verpaechter ) ima redovno boravište, ukoliko je najmoprimac ili zakupoprimac ( tenant ; der Mieter oder Paechter ) fizička osoba s redovnim boravištem u istoj državi;

e) ugovori o franchisingu podvrgnuti su prvu države u kojoj davalac franchisinga ima redovno boravište ;

f) ugovori o distribuciji povrgnuti su pravu države u kojoj distributer ( distributor ; Vertriebshaendler ) ima redovno boravište ;

g) ugovori o prodaji pokretnina na aukciji podvrgnuti su pravo države u kojoj se aukcija održava, ukoliko se može odrediti mjesto aukcije;

h)ugovori zaključeni unutar multilateralnog sustava, koji unapređuju interese mnogih trećih osoba na kupnju i prodaju financijskih instrumenata u smislu članka 4., stavak 1, broj 17 Smjernice 2004/39/EC, u skladu s nediskriminirajućim pravilima i na koje se primjenjuje jedno pravo, povrgnuti su tom pravu.

2

Page 3: rim1

2. Ako ugovor nije obuhvaćen stavkom 1., ili ako su dijelovi ugovora obuhvaćeni s više od jednog slova a) do h) stavka 1., ugovor je povrgnut pravu države u kojoj stranka, koja obavlja za ugovor karakterističnu činidbu, ima redovno boravište.

3. Ako iz ukupnosti okolnosti predmeta izlazi da ugovor očito ima užu vezu s državom drugom od one koja je označena u stavkama 1. i 2., tada se primjenjuje pravo te države.

4. Ako se mjerodavno pravo po stavcima 1. i 2. ne može utvrditi, ugovor je povrgnut pravu države s kojom ima najbližu vezu.

Članak 5.Ugovori o prijevozu

( Contracts of carriage ; Befoerderungsvertraege )

1. Ukoliko stranke nisu na osnovi članka 3. izabrale mjerodavno pravo za ugovor o prijevozu robe, primjenjuje se pravo države u kojoj prijevoznik ima redovno boravište, ako se u toj državi nalazi mjesto primanja ili mjesto predaje ili redovno boravište pošiljaoca. Ako nisu ispunjene navedene pretpostavke, primjenjuje se pravo države mjesta predaje što su ga stranke ugovorile.

2. Ako stranke nisu za ugovor o prijevozu putnika utvrdile mjerodavno pravo po podstavci 2., mjerodavno je pravo države u kojoj putnik im redovno boravište, ukoliko se u toj državi nalazi i mjesto odlaska ili mjesto dolaska ( the place of departure or the place of destination; der Abgangsort oder der Besimmungsort ). Ako navedene pretpostavke nisu ispunjene, primjenjuje se pravo države u kojoj prijevoznik ima redovno boravište.

Stranke mogu izabrati kao mjerodavno pravo za ugovor o prijevozu putnika u skladu sa člankom 3. samo pravo države :

a) u kojoj putnik ima svoje redovno boravište; ilib) u kojoj prijevoznik ima svoje redovno boravište; ilic) u kojoj prijevoznik ima svoju središnju upravu ( central administration; Haupverwaltung ); ili d) u kojoj se nalazi mjesto odlaska; ilie) u kojoj se nalazi mjesto odredišta.

3. Ako iz ukupnosti okolnosti izlazi da ugovor u slučaju neizbora prava ima očito bližu vezu s državom drugom od one naznačene u stavci 1. i 2., tada se primjenjuje pravo te druge države.

Članak 6.Potrošački ugovori

1. Ne dirajući u članke 5. i 7., ugovor fizičke osobe zaključen u svrhu koja se može smatrati izvan njezine

profesionalne ili poslovne djelatnosti ( outside his trade or profession; berufliche oder gewerbliche Taetigkeit ) ( 'potrošač' ) s drugom osobom koja obavlja svoju profesionalnu ili poslovnu djelatnost ( 'poduzetnik' ), podvrgnut je pravu države u kojoj potrošač ima redovno boravište, ukoliko poduzetnik ( professional ;

Unternehmer ) :

a) obavlja svoju profesionalnu ili poslovnu djelatnost u državi u kojoj potrošač ima redovno boravište, ilib) takvu aktivnost na bilo koji način usmjerava na tu državu ili na više država, uključujući i tu državu (

directs such activities , Taetigkeit ausrichtet ), a ugovor ulazi u polje primjene takvih aktivnosti.

2. Bez obzira na stavak 1, stranke mogu na ugovor koji ispunjava pretpostavke iz stavka 1., izabrati mjerodavno pravo u skladu sa člankom 3. Izbor ne smije dovesti do toga da se potrošača liši zaštite koja mu daju odredbe koje se ne mogu isključiti ugovorom po pravu koje bi bilo mjerodavno prema stavci 1. u slučaju neizbora prava.

3

Page 4: rim1

3. Ako pretpostavke stavke 1, slova a) i b) nisu ispunjene, mjerodavno pravo za ugovor između potrošača i poduzetnika određuje se prema člancima 3. i 4.

4. Stavci 1. i 2. se ne primjenjuju :

a) na ugovor o uslugama ako se usluga treba pružiti potrošaču isključivo u državi u kojoj on nema svoje redovno boravište;

b) na ugovor o prijevozu osim ugovor o paušalnom putovanju u smislu Smjernice Vijeća 90/314/EEC od 13.6. 1990. o paušalnom putovanju ;

c) ugovor o stvarnim pravima na nekretninama ili o najmu ili zakupu nekretnina, uz iznimku ugovora o time-sharingu na nekretninama u smislu Smjernice 94/47/EC;

d) prava i obveze koje utvrđuje financijski instrument te prava i obveze koje su uvjeti o izdavanju ili za javnu ponudu, i javne ponude preuzimanja prenosivih vrijednosnih papira te upis ili ponovnu kupovinu dijelova organizama ( subscription and redemption of units in collective investment undertakings ; die Zeichnung oder den Rueckkauf von Anteilen an Organismen ), ukoliko te aktivnosti ne predstavljaju davanje financijskih usluga ;

e) na ugovor zaključen unutar tipa sustava na koji se primjenjuje članak 4, stavak 1, slovo h).

Članak 7.Ugovori o osiguranju

1. Ovaj se članak primjenjuje na ugovore iz stavka 2., bez obzira na da li se pokriveni rizici nalaze ili ne nalaze u državi članici, kao i na sve ostale ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike što se nalaze na području države članice. Ne primjenjuje se na ugovore o reosiguranju.

2. Ugovori o osiguranju, koji pokrivaju veliki rizik u smislu članka 5., slovo d) Prve smjernice 73/239/EEC Vijeća od 24. 7. 1973. o koordiniranju pravnih i upravnih propisa o preuzimanju i obavljanju poslova djelatnosti direktnog osiguranja ( uz izuzimanje životnog osiguranja ), podvrgnuti su pravu koje stranke izaberu u skladu sa člankom 3. ove Uredbe.

Ako stranke nisu izabrale pravo, ugovor o osiguranju povrgnut je pravu države u kojoj osiguravatelj ima svoje redovito boravište. Ako iz ukupnosti okolnosti predmeta izlazi da ugovor ima očito bližu vezu s jednom drugom državom, primjenjuje se pravo te druge države.

3. Za ugovore o osiguranju koji ne potpadaju pod stavak 2., stranke mogu, u skladu sa člankom 3., izabrati samo slijedeća prava :

a) pravo države članice u kojoj se u času zaključenja ugovore nalazi rizik ;b) pravo države članice u kojoj osiguranik ima svoje redovno boravište ;c) kod životnog osiguranja, pravo države članice čije državljanstvo ima osiguranik ;d) za ugovore o osiguranju, kojih se pokriveni rizici ograničavaju na štetne događaje što mogu

nastati u drugoj državi članici a ne u državi članici u kojoj se rizik nalazi, pravo takve druge države članice ;

e) kad osiguranik ( policy holder ; Versicherungsnehmer ) iz ugovora u smislu ovog stavka obavlja trgovačku ili industrijsku djelatnost ili je slobodne profesije ( commercial or industrial activity or a liberal proifession ; eine gewebliche oder industrielle Taetigkeit ausuebt oder freiberuflich taetig ist ), a ugovor o osiguranju pokriva dva ili više rizika, koje su s takvom djelatnošću u vezi i nalaze se u različitim državama članicama, pravo jedne od takvih država članica ili pravo države redovnog boravišta osiguranika.

Ako u slučajevima utvrđenim u slovima a), b) ili e) navedene države članice daju veću slobodu izbora prava za ugovor o osiguranju, stranke mogu iskoristiti takvu slobodu.

Ukoliko stranke nisu izabrale pravo u skladu s ovim stavkom, takav ugovor povrgnut je pravu države članice u kojoj se nalazi rizik u času zaključenja ugovora.

4

Page 5: rim1

4. Slijedeće dodatna pravila primjenjuju se na ugovore o osiguranju što pokrivaju rizike za koje države članice propisuje obvezno osiguranje ( an obligation to take out insurance ; eine Versicherungspflicht vorschreibt ) :

a) Ugovor o osiguranju ispunjava obvezu obveznog osiguranja samo ako odgovara posebnim

odredbama o tom osiguranju što ih propiše država članica koja nameće takvu obvezu. Ako se pravo države članice gdje se rizik nalazi protivi pravu države članice koja propisuje obvezno osiguranje, to posljednje pravo ima prednost.

b) Država članica može propisati, odstupajući od stavaka 2. i 3., da se na ugovor o osiguranju primjenjuje pravo države članice koja propisuje obvezu osiguranja ( the obligation to take out insurance ; Versicherungspflicht vorschreibt ).

5. Ako ugovor pokriva rizike koji se nalaze u više od jedne države članice, za svrhe stavka 3., podstavka 3. i stavka 4., ugovor se smatra da se sastoji od više ugovora od kojih se svaki odnosi na samo jednu državu članicu.

6. U svrhu ovog članka država u kojoj se nalazi rizik određuje se po članku 2, slovo d) Druge smjernice 88/357/EEC od 22. 6. 1988. o koordiniranju pravnih i upravnih propisa o neposrednom osiguranju ( uz iznimku životnog osiguranja ) i za olakšanje stvarnog obavljanja slobodnog pružanja usluga ( zur Erleichterung der tatsaechlichen Ausuebung des freien Diensleistungsverkehrs ), a u slučaju životnog osiguranja, država u kojoj se nalazi rizik je država obveze ( commitment ; Verpflichtung ) u smislu članka 1., stavka 1., slova g) Smjernice 2002/83/EC.

Članak 8.

Pojedinačni ugovori o radu

1. Pojedinačni ugovori o radu povrgnuti su pravu koje su stranke izabrale u skladu sa člankom 3. Izbor prava međutim ne smije dovesti do toga da se posloprimcu oduzme zaštita koju mu daju odredbe od kojih se, po pravu koje bi bilo mjerodavno po stavku 2.,3. i 4. ovog članka u slučaju neizbora prava ne može isključiti sporazumom.

2. Ukoliko za ugovor o radu mjerodavno pravo stranke nisu izabrale, ugovor je podvrgnut pravu države u kojoj, ili ako to nije slučaj, iz koje posloprimac redovito

( habitually ; gewoehnlich ) obavlja rad izvršavajući ugovor. Država u kojoj posloprimac redovito obavlja rad ne mijenja se ako posloprimac privremeno zaposlen u drugoj državi.

3. Ako se mjerodavno pravo po stavku 2. ne može odrediti, ugovor je podvrgnut pravu države u kojoj se nalazi poslovni nastan ( place of business ; Niederlassung ) koji je zaposlio posloprimca.

4. Ako iz ukupnosti okolnosti izlazi da ugovor ima užu vezu s državom koja nije naznačena u stavcima 2. i 3., tada se primjenjuje pravo te druge države.

Članak 9.Prinudni propisi

( Overriding mandatory provisions ; Eingriffsnormen )

1. Prinudni propisi su propisi čiju primjenu država smatra odlučujućom za očuvanje svog javnog interesa, osobito svoje političke, socijalne ili gospodarske organizacije, u takvoj mjeri da su primjenjuju na sve situacije koja ulaze u njihovo polje primjene bez obzira na pravo koje je mjerodavno po ovoj Uredbi.

2. Ova Uredba ne ograničava primjenu prinudnih pravila prava države foruma.

3. Može se dati učinak prinudnim propisima države u kojoj se ugovorne obveze trebaju izvršiti ili su izvršene, ukoliko je po tim prinudnim propisima nezakonito izvršenje ugovora. Pri ocjenjivanju da li tim prinudnim propisima dati učinak, uzima se u obzir svrha tih pravila kao i posljedice njihove primjene ili neprimjene.

5

Page 6: rim1

Članak 10.Pristanak i materijalna valjanost

( Consent and material validity ; Einigung und materielleWirksamkeit )

1. Postojanje i valjanost ugovora ili bilo koje njegove odredbe, ocjenjuje se po pravu koja bi se po ovoj Uredbi primijenilo da je ugovor ili odredba valjana.

2. Ako iz okolnosti izlazi da ne bi bilo opravdano ocjenjivati učinak ponašanja stranke po pravu što ga utvrđuje

stavak 1., može se ta stranka, što se tiče tvrdnje da nije dala pristanak na ugovor, pozivati na pravo države svog redovnog boravišta.

Članak 11.

Oblik

1. Ugovor koji je zaključen između osoba, ili njihovih zastupnika, koje se nalaze u času zaključenja ugovora u istoj državi, valjan je što se tiče oblika, ako su ispunjene pretpostavke o obliku po pravu koje po ovoj Uredbi uređuje mjerodavno materijalno pravo ili pretpostavke o obliku po pravu države u kojoj je zaključen.

.2. Ugovor koji je zaključen između osoba, ili njihovih zastupnika, koje se u času zaključenja ugovora nalaze u

različitim državama, valjan je što se tiče oblika, ako su ispunjene pretpostavke o obliku po mjerodavnom materijalnom pravu koje određuje ova Uredba, ili pretpostavke o obliku po pravu države u kojoj se jedna ugovorna stranka ili njezin zastupnik nalazi u času zaključenja ugovora, ili pretpostavke o obliku ugovora po pravu države u kojoj jedna od ugovornih stranaka u tom času ima svoje redovno.

3. Jednostrani pravni posao ( a unilateral act ; ein einseitiges Rechtsgeschaeft ) koji se odnosi na postojeći ugovor ili ugovor koji se namjerava zaključiti, valjan je što se tiče oblika, ako ispunjava pretpostavke o obliku po materijalnom pravu koje se po ovoj Uredbi primjenjuje na ugovor ili bi se trebalo primijeniti na ugovor, ili pretpostavke o obliku po pravu države u kojoj je taj jednostrani pravni posao poduzet ( was done ; vorgenommen hat ), ili u kojoj osoba koja je poduzela pravni posao ima u tom času svoje redovno boravište.

4. Stavci 1., 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se na ugovore koji ulaze u polje primjene članka 6. Za oblik takvih ugovora mjerodavno je pravo države u kojoj potrošač ima svoje redovno boravište.

5. Odstupanjem od stavaka 1. do 4., za ugovore čiji je predmet stvarna prava na nekretnini, najam ili zakup nekretnine, podvrgnuti su što se tiče oblika, pravu države u kojoj leži nekretnina, ako po pravu te države :

a) te propise treba primjenjivati nezavisno od države gdje su ugovori zaključeni i nezavisno od prava koje je mjerodavno za ugovor, i

b) te propise se ne može isključiti stranačkim sporazumom.

Članak 12.Polje primjene mjerodavnog prava

1. Pravo koje se primjenjuje na ugovor, osobito je mjerodavno za :

a) njegovo tumačenje,b) ispunjenje ugovornih obveza,c) u granicama koje sudu daje njegovo procesno pravo, za posljedice potpunog ili

ili djelomičnog neispunjenja, uključujući i utvrđenje naknade štete ako se to propisuje( so far as it is governed by rules of law ; soweit diese nach Rechtsnormen erfolgt ),

d) različite načine prestanka obveza, kao i zastaru i gubitak prava, što nastaju protekom roka,e) posljedice ništavosti ugovora.

2. Što se tiče načina ispunjenja i mjera koje su trebali poduzeti vjerovnici u slučaju nepotpunog izvršenja, treba uzeti u obzir pravo države izvršenja.

6

Page 7: rim1

Članak 13.Pravna i poslovna nesposobnost

( Incapacity; Rechts-, Geschaefts- und Handlungsunfaehigkeit )

U ugovoru zaključenom između osoba koja se nalaze u istoj državi, fizička se osoba, koja bi bila sposobna po pravu te države, ne može pozivati na svoju nesposobnost po pravu druge države, osim ako je pri zaključenju ugovora druga ugovorna stranka znala za njenu nesposobnost ili ju je previdjela zbog nemarnosti.

Članak 14. Ustup tražbine

( Voluntary assignment and contractual subrogation; Uebertragung der Forderung )

1. Za odnose između ustupitelja ( cedenta ) i primatelja ( cesionara ) iz ustupa tražbine koju ustupitelj ima prema drugoj osobi ( ' dužniku ' ), mjerodavno je pravo koje je po ovoj Uredi mjerodavno za ugovor između ustupitelja i primatelja.

2. Pravo koje je mjerodavno za ustupljenu tražbinu uređuje njenu prenosivost, odnos između ustupitelja i primatelja, pretpostavke pod kojima se na prijenose može pozvati protiv dužnika, te oslobađajući učinak dužnikove činidbe.

3. Pojam ' ustup' u ovom članku uključuje potpuni ustup tražbine, ustup tražbine radi osiguranja kao i založna prava ili druga prava osiguranja tražbine ( includes outright transfers of claims, transfers of claims by way of security abd pledges or other security rights over claims ; die vollkommene Uebertragung von Forderungen, die Uebertragung von Forderungen zu Sicherungszwecken sowie von Pfandrechten oder anderen Sicherungsrechten an Forderungen ).

Članak 15.Subrogacija

Ako osoba ( 'vjerovnik' ) ima ugovornu tražbinu protiv druge osobe ( 'dužnika' ) i ako je treća osoba u obvezi da namiri vjerovnika ili ako ga je namirila na temelju takve obveze, pravo koje uređuje obveze treće osobe da namiri vjerovnika utvrđuje da li je treća osoba ovlaštena i u kojoj mjeri ostvarivati prava protiv dužniku koja ima vjerovnik prema dužniku po pravu što uređuje njihove odnose.

Članak 16.Višestruka odgovornost

Ako vjerovnik ima tražbinu protiv više dužnika koji su odgovorni za istu tražbinu, te jedan od dužnika namiri u potpunosti ili djelomično, pravo koje je mjerodavno za obvezu dužnika prema vjerovniku također je mjerodavno za pravo dužnika da traži namirenje ( recourse ; Ausgleich ) od ostalih dužnika. Ostali dužnici mogu se pozivati na prigovore ( rely on the defences ; Verteitigungmittel entgegenzuhalten ) koje imaju protiv vjerovnika u mjeri koja je dozvoljena po mjerodavnom pravu za njihove obveze prema vjerovniku.

Članak 17.Prijeboj

Ako stranke nisu ugovorile pravo na prijeboj, za prijeboj je mjerodavno pravo koje se primjenjuje na tražbinu protiv koje se prijeboj izjavljuje ( the claim the right to set-off is asserted ; das Recht dem die Forderung unterliegt gegen die aufgerechnet wird ).

7

Page 8: rim1

Članak 18.Teret dokaza

( Burden of proof ; Beweis )

1. Pravo mjerodavno za ugovorne obveze po ovoj Uredbi primjenjuje se u mjeri u kojoj u predmetu ugovornih obveza sadrži pravila o zakonskoj presumpciji ili utvrđuje teret dokaza.

2. Da ugovor ili pravni čin ( a contract or an act; ein Rechtsgeschaeft ) imaju pravni učinak može se dokazivati bilo kojom vrstom dokaza koje utvrđuje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje članak 11. po kojem je ugovor ili pravi čin valjan, ako se dokaz takve vrste može izvesti pred sudom.

POGLAVLJE III.

OSTALE ODREDBE

Članak 19.Redovno boravište

1 Za svrhe ove Uredbe, redovno boravište trgovačkih društava, udruženja i pravnih osoba je mjesto njihove središnje uprave ( central administration ; Hauptverwaltung ).

Redovno boravište fizičke osobe, u okviru obavljanja njezine poslovne djelatnosti, je mjesto njezina glavnog poslovnog nastana ( principal place of business ; Ort ihrer Haupniederlassung ).

2. Ako je ugovor zaključen u okviru djelatnosti podružnice, agenture ili drugog poslovnog nastana, ili ako je po ugovoru za izvršenje odgovorna takva podružnica, agentura ili poslovni nastan, uzima se kao mjesto redovnog boravišta mjesto gdje se nalazi podružnica, agentura ili drugi poslovni nastan.

3. U svrhu određivanja redovnog boravišta mjerodavno je vrijeme zaključenja ugovora.

Članak 20.Isključenje uzvrata i upućivanja na treće pravo ( renvoi )

Primjena prava države koju određuje ova Uredba znači primjenu pravnih pravila koja su na snazi u toj državi uz isključenje njezinih pravila međunarodnog privatnog prava.

Članak 21.Javni poredak države suda

( Public policy of the forum ; Oeffentliche Ordnung im Staat des angerufenen Gerichts )

Primjena pravnih odredaba određena ovom Uredbom može se odbiti ( may be refused ; kann versagt werden ), samo ako je takva primjena očito nespojiva s javnim poretkom ( ' ordre public' ) države suda.

Članak 22.Države bez jedinstvenog pravnog poretka

1. Ako se država sastoji od više pravnih područja što imaju vlastite propise za ugovorne obveze, tada za

određivanje mjerodavnog prava po ovoj Uredbi svako pravno područje smatra državom.

2. Država u kojoj postoje različita pravna područja što imaju vlastite pravne propise za ugovorne obveze nije dužna primijeniti ovu Uredbu na sukobe prava tih pravnih područja.

8

Page 9: rim1

Članak 23.Odnos prema drugim propisima prava Zajednice

Uz iznimku članka 7., ova Uredba ne dira primjenu propisa prava Zajednice koji u posebnim predmetima sadrže kolizijska pravila o ugovornim obvezama.

Članak 24.Odnos prema Rimskoj konvenciji

1. Ova Uredba u državama članicama zamjenjuje Rimsku konvenciju, osim što se tiče područja država članice koja su unutar teritorijalne primjene te Konvencije i na koje se ova Uredba ne primjenjuje na osnovi članka 299. Ugovora.

2. U mjeri u kojoj ova Uredba zamjenjuje odredbe Rimske konvencije, svako upućivanje na tu Konvenciju znači upućivanje na ovu Uredbu.

Članak 25.Odnos prema postojećim međunarodnim ugovorima

1. Ova Uredba ne dira u primjenu međunarodnih ugovora kojih su stranke jedna ili više država članica u času usvajanja te Uredbe i koji sadrže kolizijska pravila o ugovornim obvezama.

2. Međutim, ova Uredba u odnosima između država članicama ima prednost pred međunarodnim ugovorima zaključenim između dvije ili više država članica ako se takvi međunarodni ugovori odnose na predmete koje uređuje ova Uredba.

………………………..

Članak 28.Vremensko polje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na ugovore zaključene poslije 17. prosinca 2009.

POGLAVLJE IV.ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadeset dana nakon njezine objave u Službenom listu Europske Unije.

Ona se primjenjuje od 17. prosinca 2009., osim članka 26. koji se primjenjuje od 17. lipnja 2009..

9