U tim zemljama, duhovna sfera društva dosegla je najvišu ......2020/03/02 · ostale tragedije:...
Transcript of U tim zemljama, duhovna sfera društva dosegla je najvišu ......2020/03/02 · ostale tragedije:...
ANTIKA - je takva epoha u povijesti koja je značajno utjecala na daljnji razvoj mnogih država. Zemlje koje se smatraju
primjerima ovog razdoblja nalazile su se na području južne i srednje Europe, Mala Azija i Sjeverna Afrika. Najistaknutije su države
poput antičke Grčke, antičkog Rima .
Naziv za period evropske I kulturne političke istorije u kojem su vodeću ulogu imali GRČKA (HELADA ) I RIM ( helensko –
rimska kultura ) .
U tim zemljama, duhovna sfera društva dosegla je najvišu tačku razvoja. Oni pripadaju središnjem dijelu
Antigona
SOFOKLO (5. ST. PR. KR., KLASIČNO
RAZDOBLJE GRČKE KNJIŽEVNOSTI)
* GRČKA ANTIKA, TRAGEDIJA (DRAMA), 5. ST. PR. KR.
Sofoklo (496. – 406. pr. nove ere)
grčkoj tragediji dao konačan oblik:
u tragediju uveo trećeg glumca
povećao broj članova hora sa 12 na 15 (vođa hora i dvije grupe sa 7 članova)
time je omogućio usložnjavanje dramske radnje
pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga
za glavne likove uzima žene junaci njegovih tragedija stvarni su ljudi (a ne titanske ličnosti) koji sami odlučuju o svojoj sudbini slobodnom voljom i čvrstim stavovima → individualizam likova
Antigonu, koja je s grčkog (i Kreontova) stajališta prešla granice ženske naravi, dovodi do tragičnoga kraja ustrajanje u dubokoj etičnosti i osjećaj religiozne dužnosti, a Kreonta u vlastitu propast dovodi tvrdokorno ustrajanje u naredbi više nego naredba sama
harmonična kompozicija
jasno ocrtani karakteri
djela:
od sedam sačuvanih tragedija tri se bave sudbinom Edipova roda, utemeljene su na mitu o Lajevu prokletstvu (međusobno povezane, ne radi se o trilogiji): Antigona, Kralj Edip i Edip na Kolonu
ostale tragedije: Ajant, Elektra, Trahinjanke, Filoktet
Antigona
o tema: tragična Antigonina sudbina (odnos pobunjeni pojedinac – vlast)
o sukob vlasti i pojedinca, sukob božanskih i zemaljskih (ljudskih) zakona o
o motiv cijele radnje: zabrana sahrane Antigoninog brata, Polinika
o mjesto radnje: glavni trg u Tebi na kojemu se nalazi kraljevska palata
o dramska vrsta: tragedija
o elementi tragedije:
tragičan junak i tragičan završetak: Antigona se bori za uzvišene ciljeve
ostaje dosljedna svojem izboru, osuđena je i zatvorena, i ide u smrt od vlastite ruke. I
drugi likovi likovi završavaju tragično (Hemon, Euridika
Događaji koji su prethodili radnji
Antigona je kćerka kralja Edipa i njegove majke Jokaste. Njen otac Edip je saznao da se
greškom oženio sopstvenom majkom i sa njom dobio Antigonu, Ismenu, Eteokla i
Polinika, nakon čega je sam sebi iskopao oči, a majka im se objesila, dok su se braća
međusobno poubijala u borbi.
Prolog nas uvodi i obavještava o onome što se desilo pre početka radnje kroz
razgovor Antigone i njene sestre Ismene. Tada saznajemo za sukob njihove braće
Polinika i Eteokla u kojem su obojica poginula, jedan od ruke drugog. Eteokle je
sahranjen, dok je Kreont, vladar Tebe, zabranio da se isto učini sa Polinikom Svatko tko
prekrši tu zabranu, bit će ubijen. Antigona prekrši Kreontovu naredbu i pokopa svoga
brata. Kreont ju, saznavši za to, zatvori, a njegov sin, Antigonin vjerenik Hemon, uzalud
za nju traži milost objašnjavajući ocu da su građani Tebe na njenoj strani. Dolazi u
grobnicu, pronalazi Antigonu mrtvu (počinila je samoubistvo) i ubije se. Čuvši vijest o
Hemonovoj smrti, ubija se i njegova majka, Kreontova žena Euridika. Kreont prekasno
shvata da je nepoštovanje božanskog načela da se mrtvi moraju pokopati , odvelo u
propast njegovu porodicu i grad.
Likovi
Antigona (Edipova kći)
Ismena (Antigonina sestra)
Kreont (Antigonin ujak, tebanski kralj)
Euridika (Kreontova žena)
Hemon (Kreontov i Euridikin sin , vjerenik Antigonin)
Tiresija (prorok)
stražar, prvi glasnik, drugi glasnik
hor tebanskih staraca
Prolog
Antigona i Ismena razgovaraju o prethodnim događajima i o Kreontovoj odluci da sa svim počastima pokopa Eteokla kao branitelja Tebe, a napadača Polinika kazni tako što će mu uskratiti posmrtne počasti. Njegovo je tijelo bacio na ledinu i ostavio ga nesahranjeno da ga rastrgnu divlje zvijeri. Onoga ko bi se oglušio o njegovu nardedbu , kaznit će smrću. Antigona osuđuje Kreontovu samovolju i želi zajedno s Ismenom izvršiti obredno posipanje Polinikova tijela. Međutim, Ismena se boji suprotstaviti Kreontu, a Antigona je ne želi nagovarati, već joj saopštava da će sama napraviti što je naumila.
1. čin
Stražar koji je čuvao Polinikovo tijelo nevoljno obavještava
Kreonta da je neko neopaženo izvršio sveti obred sahrane.
Horovođa u tom djelu vidi božji prst, ali Kreont smatra da je
to djelo njegovih političkih protivnika koji su vjerojatno
potkupili stražare. Kreont prijeti stražaru smrću i nalaže mu
da se brzo otkrije krivac. Oglašava se hor i ta horska pesma je
himna čovjeku i jedno od najlepših mjesta u drami.
2. čin
Stražar pred Kreonta dovodi Antigonu koju je zatekao kako nad Polinikovim tijelom ponovo vrši posmrtne obrede. Kreont i Antigona verbalno se sukobljavaju, a nepomirljivost njihovih stavova najbolje dolazi do izražaja u sljedećim Antigoninim riječima: Nikad pa ni sad / ni jedna tvoja riječca nije našla put / do srca mog, a niti moja k srcu tvom./ Antigona priznaje da se svjesno oglušila o Kreontovu naredbu, i spremna je snositi posljedice. Kreont sumnja i na Ismenu, i traži od stražara da je dovedu. Ismena pokušava na sebe preuzeti dio Antigonine krivice, ali Antigona na to ne pristaje, i ističe da je sama pokopala Polinika. Ismena zatim pokušava od Kreonta izmoliti milost za Antigonu, napominjući da je Antigona vjerenica njegova sina. Međutim, Kreont je nepopustljiv, a Antigona ne želi tražiti milost. Stražari odvode Antigonu i Ismenu.
3. čin
. Dijalog između Kreonta i sina Hemona, zaljubljenog u Antigonu. Hemon odvraća oca od namjere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani. On smatra da je mudrost saslušati šta drugi govore i misle. Kreont tada ističe da državom upravlja kralj, a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara. On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju, i da hranu dobije tek toliko da preživi. Kreont kao da ne primjećuje da mu Hemon najavljuje da će
podijeliti sudbinu s Antigonom.
4. čin
Hor oplakuje Antigonu koja i sama jadikuje nad svojom
sudbinom uspoređujući se s Niobom. Antigona, odlazeći u
smrt, jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova. Kreont
smatra da Antigona želi suzama izmoliti pomilovanje, ali
ona ponosno odlazi u svoju grobnicu.
5. čin
. Na scenu stupa mudrac Tiresija; ubjeđuje Kreonta da odustane od
izvršenja kazne, pozivajući se na svoje mudračko iskustvo. Kreont osjeća
da griješi, ali sad je već sve kasno.
Eksoda(završni dio):
Glasnik donosi tragičnu vijest o ishodu Kreontove odluke: Hemon je ušao
u grobnicu kod Antigone, ali kasno - ona je već bila mrtva, (objesila se).
Kada je naišao otac Kreont sa namjerom da oslobodi Antigonu, na njega
je jurnuo Hemon, da bi se nakon toga probo mačem. Majka Euridika, od
žalosti za sinom, ubija se, a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene,
kriveći sebe za udes koji ga je snašao. Tragediju završava hor pjesmom.