ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

SIJEÈANJ

2006

1

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:36 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://hps.inet.hr

UREDNIŠTVOe-mail adrese za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@vip.hr

hrvatski.planinar@gmail.com

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan Èaplare-mail: caplar@vip.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko Meštriæprof. Krunoslav Milasprof. dr. Željko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAprof. dr. Željko PoljakRobert SmolecRadovan Milèiæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:36 Page 2

Godišnja priznanja i nagrade Izvršnog odbora HPS ....2

Hrvatski planinarski savez u 2005. godini ..................3

HGSS proslavila 55. obljetnicu ......................................9Vinko Prizmiæ

Dinara nije dopustila da joj se popnemo na tjeme....13Joso Gracin

Alpski velikan Ortler ....................................................15Anðelko Horvat

Potop na Tre Cime ........................................................20Tomislav Zorièiæ

Na izvoru rijeke Mure ..................................................23Sonja Vršiæ

U carstvu velebitskih kukova ......................................25Kristina Jurèiæ

Jako strogi planinari ....................................................29Željko Poljak

Ah, svi ti borovi! ............................................................31Branko Meštriæ

Planinarski tisak ..........................................................33

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Boris Buljan....34

Planinarske kuæe..........................................................35

Planinarski putovi ........................................................36

In memoriam: Cvjetko Šoštariæ ..................................37

Speleologija ..................................................................38

Vijesti ............................................................................39

Kalendar akcija ............................................................40

A

GodišteVolume

BrojNumber98

Sijeèanj – January 2006

1

1

TEMA BROJATema

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICINaslov

foto:

SADRŽAJSADRŽAJ

GodišteVolume

BrojNumber

TEMA BROJA55 obljetnica Hrvatske gorske službe spašavanja

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIIzlazak na vršni greben Polluxa

foto: Slobodan Soldo

9

55 godina Hrvatske gorskeslužbe spašavanja

13

Zimski uspon na najviši vrhHrvatske

15

Alpski velikan Ortler

20

Potop na Tre Cime

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 1

GODIŠNJA PRIZNANJA I NAGRADE IZVRŠNOG ODBORA HPS

Izvršni odbor HPS na tradicionalnoj Novogodišnjoj sjednici 19. prosinca 2005. dodjelio je priznanja planinar-skim udrugama, organizatorima akcija i pojedincima za koje je to tijelo HPS-a imalo saznanja da su se istaknulisvojim radom tijekom godine, kao i ustanovama izvan HPS-a koji su pomogli naše djelovanje. Za 2005. godinudodijeljena su priznanja uz koja su predani pokloni dobitnicima: kvalitetni dalekozori, moderne baterijske svije-tiljke, razna planinarska oprema, kalendar HPS za 2006. godinu i nekoliko izdanja planinarske literature HPS.

� NAJUSPJEŠNIJA PLANINARSKA UDRUGA: HPD »Sinjal 1831«, Kijevo nagraðena je za ukupan planinarski rad,a posebno za besprijekornu (ne samo ovogodišnju, nego i sve dosadašnje) organizaciju tradicionalnoguspona na Dinaru, našu najvišu planinu, te za ureðenje skloništa »Martinova košara« na Donjim Torinama.

� NAJUSPJEŠNIJE ORGANIZIRANA AKCIJA: »Tragom prvog izleta HPD« – HPD »Japetiæ«, Samobor nagraðenoje za pripremu i izvedbu Dana hrvatskih planinara, koja je uz proslavu u Rudama sadržavala i organizacijui pripremu svih detalja na trasi puta, koji je obišlo više od 1000 planinara.

� NAJBOLJI DRUŠTVENI RAD U SVOJOJ PLANINARSKOJ UDRUZI: Darko Bakšiæ u Stanici HGSS Zagreb u 2005.godini vrlo je uspješno vodio tu najbrojniju stanicu gorske službe u Hrvatskoj. U radu s više od 60 spaša-vatelja i pripravnika, postignuta je njihova vrhunska uvježbanost, obavljene su mnoge akcije spašavanja,vježbe i predavanje te izuzetno korisna dežurstva za skijaše, planinare i izletnike na Medvednici.

� NAJBOLJI PLANINARSKI DUžNOSNIK: Darko Berljak nagraðen je za mnogobrojne kvalitetno obavljene redov-ne poslove koje obavlja kao glavni tajnik HPS, ali i za one izvan svojih radnih obveza – od ukljuèivanja HPSkao vrlo bitnog partnera u organizaciji Svjetskog kupa u skijanju na Sljemenu do vodstva alpinistièkeekspedicije u NR Kinu.

� NAJVEÆI PLANINARSKI USPJEH: Boris Èujiæ i Ivica Matkoviæ postigli su najveæi planinarski uspjeh ispenjavšitri vrlo teška prvenstvena alpinistièka smjera u velikim stijenama na ekspediciji »Sechuan 2005«.

� NAJVEÆI DOPRINOS PLANINARSKOJ PUBLICISTICI: HPD »Dugi vrh«, Varaždin nagraðeno je za prikupljanjegraðe, pripremu i izdavanje vrlo kvalitetnog zbornika o trideset godina rada HPD »Dugi vrh«.

� NAJBOLJA PLANINARSKA WEB-STRANICA: www.marulianus.hr. Web-stranica koju ureðuje Športsko-penjaèkiklub »Marulianus« iz Splita nagraðena je zbog atraktivnog izgleda, raznolikog sadržaja, te stalne ažurnosti

� NAJBOLJA PLANINARSKA KUÆA: »Belecgrad« na Ivanšèici, kuæa kojom upravlja HPD »Belecgrad« iz Belca,brzo nakon otvaranja postigla je vrhunske standarde svojim ugoðajem i uslugama za posjetitelje.

� NAJBOLJI DOMAR ILI DEŽURNI: dežurni na planinarskoj kuæi »Bijele stijene«, kojom upravlja HPD »Kapela« iz Zagreba, nagraðeni su zbog vrlo savjesne organizacije dežurstava, èime se omoguæuje vrlo ugo-dan boravak svih planinara i izletnika na Bijelim stijenama.

� NAJBOLJI UPRAVLJAÈ PLANINARSKE KUÆE: HPD »Dubrovnik«, Dubrovnik godinama se, ali ove godine poseb-no uspješno brine za planinarsku kuæu »Pavliæ« u Kuni Konavoskoj, jedinstveno je po tome što ima vlasništvoi uspješno upravlja planinarskim objektom i u drugoj državi (Vrbanja u SCG)

� NAJBOLJI SURADNIK: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzraèna obrana nagraðeni su zbog izuzetno dobresuradnje, odnosno ovogodišnjih obavljenih letova transportnim helikopterima koji su prevozili graðu za pla-ninarske objekte na Velebitu, Dinari i Mosoru, bez koje dostava tog materijala na te lokacije ne bi bila moguæa

� NAJBOLJI DONATOR (SPONZOR): tvrtka »Interijer–montaža«, Zagreb nagraðena je zbog angažiranja naureðenju naše planinarske kuæe »Alan« na sjevernom Velebitu.

� POSEBNO PRIZNANJE IZVRŠNOG ODBORA: »Meridijani«, Samobor nagraðeni su zbog vrlo kvalitetne suradnjeu pripremi i promociji akcije »Tragom prvog izleta HPD-a«, održane 15. svibnja u Samoborskom gorju.

NAJBOLJI U 2005. GODININAJBOLJI U 2005. GODINI

2

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 2

IZVJEŠÆE IZVRŠNOG ODBORA HPSIZVJEŠÆE IZVRŠNOG ODBORA HPS

3

Svoju 131. godinu organiziranog djelovanjakao krovne nacionalne planinarske udru-ge, Hrvatski planinarski savez je završio s

224 registrirane èlanice, od toga 197 plani-narskih društava i klubova, 11 županij-skih i gradskih planinarskih saveza,jednom stanicom vodièa, te Hrvat-skom gorskom službom spašavanja snjezinih 14 stanica. Primili smo u èlan-stvo nove planinarske udruge u Kar-lovcu, Gatama, Pazinu, Križišæu, Bile-tiæu, Zagrebu, Ogulinu, Zaprešiæu i mje-stima gdje se to dugo oèekivalo – u Veli-koj Gorici i u Starigradu Paklenici.

Ukupan broj èlanova (konaèanbroj se utvrðuje obraèunom izdanih ivraæenih markica sredinom sijeènja 2006.),iznosit æe oko 22.000 što je 10% više negoprošle godine, a u tom su broju gotovo podjed-nako zastupljeni mladež, seniori i umirovljenici.

Pohoda, izleta, susreta, dogaðaja i drugihraznovrsnih akcija na svim razinama u HPS-ubilo je izrazito više nego posljednjih godina.Održane su prigodne proslave kojima je zaklju-èeno obilježavanje 130 godina organiziranoghrvatskog planinarstva, a visoki pokrovitelj pro-slave bio je Predsjednik Republike Stjepan Mesiæ.Najvažnija akcija bila je tradicionalni pohod»Tragom prvog izleta HPD-a« u Samoborskomgorju, a to je ujedno bio i Dan hrvatskih plani-nara.

Od saveznih akcija posebno treba spome-nuti vrlo zahtjevne poslove sredinom sijeènja zapotrebe Svjetskog skijaškog kupa u ženskomslalomu na Sljemenu, poèetkom svibnja zajed-no s Nacionalnim parkom »Paklenica« organi-ziranje meðunarodnog penjaèkog natjecanja»Big Wall speed climbing«, rujanski pohod na

Dinaru – našu najvišu planinu kada je otvorenonovo planinarsko sklonište na Donjim Tori-nama, pohod alpinistièke ekspedicije u NR Kinu

poèetkom jeseni i pokroviteljstvo u otva-ranju nove planinarske obilaznice

»Lièki gorski biseri«. Krajem godineHPS se ukljuèio u obilježavanjeSvjetskog dana planina koji su progla-sili Ujedinjeni narodi nakon zavr-šetka Meðunarodne godine planina.

Ove je godine sve akcije u tom smisluusklaðivao FAO (Organizacija za pre-hranu i poljoprivredu), a bile su usmje-

rene na smanjivanje siromaštva sta-novnika u gorskim podruèjima, akci-

jama pomoæi da se oni zadrže na timprostorima, kao i informiranje svjetske javnostio moguænostima, ali i opasnostima koje se po-javljuju u planinskom podruèju kao posljedicaturistièke djelatnosti.

Uvažavajuæi te preporuke HPS je vrlo kon-kretno obilježio taj dan uplatom jednokratnefinancijske pomoæi Pakistanskom planinarskomsavezu radi izgradnje kuæe jednoj obitelji uhimalajskom podruèju koje je nedavno razo-reno katastrofalnim potresom. Na toj kuæi bitæe izvješena ploèica da je njen donator bio HPS.Predsjednik Pakistanskog saveza obavijestionas je da su nešto slièno uèinili samo amerièkii japanski planinarski savez. Osim toga, danuoèi Svjetskog dana planina 11. prosinca, pred-stavnici HPS-a su posjetili žumberaèko seloGriè (830 m; najviše stalno naseljeno mjesto uZagrebaèkoj županiji), te jednoj obitelji, kojaživi izuzetno skromno, darovali kuæanski apa-rat (štednjak) i druge predmete u znak zahval-nosti za njihovo dugogodišnje gostoprimstvo štoga pružaju planinarima koji tamo prolaze, a sa

Hrvatski planinarski savezu 2005. godini

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 3

4

željom da se poveæanjem životnog standarda iostalih uvjeta motiviraju za ostanak u tom pla-ninskom podruèju.

Sjednica Glavnog odbora HPS-a održanaje u veljaèi i na njoj je, uz uobièajeni dnevni redtoga tijela, prihvaæen zakljuèni raèun i odreðenproraèun Saveza u usklaðenim velièinama pri-hoda i rashoda u iznosu od 1.300.000 kuna zatekuæu godinu, a od toga 300.000 kuna za radnaših struènih komisija.

Izvršni odbor je u 2004. održao sedam sjed-nica na kojima se raspravljalo o 64 glavnihtoèaka dnevnog reda i 60 podtoèaka, pri èemuje doneseno više od stotinu odluka ili zakljuèa-ka o pojedinim pitanjima. Ni na jednoj sjednicinikada nije bio upitan kvorum, nerijetko seradilo i u nazoènosti cijelog sastavu svih jeda-naestoro èlanova Izvršnog odbora. Nadzorniodbor, odnosno njegovi predstavnici, bili sutakoðer prisutni na svim sjednicama.

Cijene èlanskih markica veæ petu godinunisu se mijenjale, a tako æe ostati i u 2006.Uplaæena sredstva od markica koriste se za si-gurnost, odnosno osiguranje u sluèaju nesreæeu planini za svakog našeg èlana, za obnovu pla-ninarskih objekta te za struèan rad èlanstva unaših sada veæ 16 specijalistièkih i struènih dje-latnosti. Možda je razlog spomenutog velikogpoveæanja broja registriranih èlanova i niz po-vlastica što ih pruža iskaznica HPS-a. Uz osigu-ranje za sluèaj nesreæe, ostvaruje se popust od50% u cijeni noæenja u planinarskim kuæama uHrvatskoj i Sloveniji, popust u trgovinama pla-ninarske opreme (Iglu šport, Promontana, Pla-nika; veæinom 10%), popust za ulaznice u na-cionalne parkove u planinarskim podruèjima,za kupnju planinarske literature i slièno.

Kontakti s ustanovama izvan HPS-a.Intenzivno smo suraðivali s Uredom Predsjed-nika Republike, pojedinim vladinim ministarst-vima, njihovim tijelima i dužnosnicima oko raz-nih pitanja povezanih s našom djelatnošæu(sudjelovanje u javnim raspravama oko nekihzakona ili provedbi postojeæih, o ostalim pod-zakonskim propisima i sl.). Posebno smo ak-tivno sudjelovali u javnoj raspravi o prijedloguteksta novog Zakona o športu, a HPS je višeputa upuæivao i svoje pisane primjedbe. Zapoèela je suradnja s Državnim inspektora-

tom RH u odsjeku nadzora zaštite na radu, sperspektivom da æe HPS biti ukljuèen u pro-vedbi novih zakonskih propisa za radove na vi-sini kao najstruènija ustanova u tom podruèju.Intenzivni su bili i odnosi s upravama parkovaprirode i nacionalnih parkova u planinskom po-druèju, a u toj vrlo složenoj problematici ubu-duæe oèekujemo novu kvalitetu nakon osni-vanja posebne struène komisije za suradnju supravama zaštiæenih planinskih podruèja. Na-kon mnogih godina, zahvaljujuæi neizmjernomzalaganju Josipa Majnariæa, dobivena je loka-cijska i graðevinska dozvola za vidikovac naHunjki na Medvednici te preostaje samo pro-nalaženje potrebnih financijskih sredstava zaizgradnju.

Na meðunarodnom planu, sudjelovali smou Asocijaciji planinarskih saveza (UIAA) naOpæoj skupštini u Singaporeu, u IOF-u (orijen-tacija) na zasjedanju u Japanu i IKAR-u (HGSS)u Italiji. U radu najelitnije Komisije UIAA, zaekspedicije, sudjeluje naš èlan Darko Berljak, auskoro æe u Medicinsku komisiju biti ukljuèeni dr. Dubravko Markoviæ. Momèadi naših natje-cateljskih športova (planinarsko skijanje, orijen-tacijsko trèanje i športsko penjanje) nastupalesu na dva svjetska prvenstva, dva europskaprvenstva, nekoliko svjetskih kupova i na dru-gim meðunarodnim natjecanjima u veæini po-stojeæih kategorija.

Hrvatski olimpijski odbor sufinancirao jedio troškova natjecanja za tri naše športske di-scipline (orijentacijsko trèanje, planinarskoskijanje i sportsko penjanje), plaæene su svenaše èlanarine u meðunarodnim udrugama(UIAA, IOF i ICC), putovanja na sastankeUIAA u inozemstvu i plaæe naših zaposlenika.Sudjelovali smo u radu sjednica SkupštinaHrvatskog olimpijskog odbora.

Odnosi s novinskim i elektronskim medi-jima. S njima suraðuju pojedini dužnosnici ièlanovi komisija HPS-a oko planinarskih tema,gostujuæi u pojedinim emisijama ili u oblikupriopæenja za tisak. Meðutim, naše tradicio-nalno djelovanje bez afera i senzacionalizma,novinare najèešæe ne zanima i uz nemale napo-re koji se ulažu u te kontakte, opæe je poznataèinjenica da je planinarstvo premalo zastupljenou svim medijima.

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 4

5

Veze s našim udrugama. HPS je s 224 udru-žene èlanice bio u vezi putem èlanova svih tijelaHPS-a i zaposlenika, na terenu, prijamom stra-naka u Uredu HPS-a, telefonom, sve èešæe e-poštom, objavama u »Hrvatskom planinaru«,dopisima našim društvima i klubovima o raznimtemama, objašnjenjima pojedinih pitanja i pri-jedlozima za bolju suradnju. Sve to zahtijevamnogo vremena zbog sve veæeg obima poslovakoji se obavljaju u HPS-u. U 2005. predstavniciHPS su posjetili službeno (a mnogo puta i ne-službeno) oko 200 dogaðaja i akcija, kao što suosnivaèke i redovne skupštine, razne proslave idruge priredbe što ih organiziraju planinarskadruštva, županijski savezi i struène komisije.

Godišnji prihod, iako još nema konaènihpokazatelja, bit æe u 2005. rekordan, s prekomilijun i pol kuna, što je 15% iznad planiranog.Rashod æe biti èak nešto niži od zadanog, no stim ostatkom omoguæit æe se nesmetan rad uprvom tromjeseèju 2006. dok se ne ostvare noviprihodi. Prodaja planinarske literature, vodièai zemljovida u stalnom je porastu, a HPS æe idalje obavljati komisijsku prodaju drugih na-kladnika i financirati nova izdanja, jer je štoveæa ponuda struène planinarske literature, nesamo za naše èlanove veæ i ostale graðane,važnija od prihoda. Još kvalitetniji prihodiostvareni su od najamnina i ostalih djelatnosti,a prihodi od èlanarine zadržavaju se na uobi-èajenoj treæini ukupnih prihoda.

Rad ureda HPS-a sa samo dva profesio-nalna djelatnika u punom i jednim s pola rad-nog vremena, pokušava na najbolji moguæi na-èin obaviti sve poslove, kao i one koje ponekadne mogu riješiti ostali dužnosnici ili proèelnicikomisija. Nerijetko se radi i prekovremeno, aglavni tajnik je ove godine bez ikakve naknadeobavljao i poslove na terenu gotovo svakesubote i nedjelje. Ured HPS-a èlanstvu igraðanstvu služi kao mjesto gdje se mogu do-biti sve obavijesti o planinama i planinarstvu, aistodobno se brine o pretplati i financijamanašeg èasopisa, kontaktira s raznim ustanovamai pravnim osobama izvan HPS-a, mnogobroj-nim udruženim èlanicama u vezi s èlanskim ma-terijalom i ostalim pitanjima naše organizacije.Suraðuje sa 16 komisija HPS-a, vodi vlastito po-slovanje kroz nabavu i prodaju planinarske

literature, dogovara i ugovara najamninu isponzorstva te obavlja ostale poslove kako bise, uz èlanarine, osigurali dodatni izvori priho-da, koji u ovoj godini iznose gotovo milijun kuna.

Èasopis »Hrvatski planinar« izlazi redovito,s redovnim voðenjem pretplatnièke evidencije.Zaprimljeno je oko 500 razlièitih autorskih pri-loga, a objavljeno ih je oko 300. Broj pretplat-nika posljednje dvije godine kreæe se oko 1600,ali unatoè kvalitetno ugovorenim uvjetima s tis-karom, sponzorstvima i reklamama, èasopis po-sluje na granici rentabilnosti. U sluèaju potrebe,neupitna je financijska pomoæ iz drugih izvora.Uskoro æe biti obilježeno stoto godište »Hrvat-

Predsjednik Izvršnog odbora Franjo Novosel, dopredsjednikHPS Vlado Novak i glavni tajnik Darko Berljak

Dio uzvanika na Novogodišnoj sjednici HPS

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 5

6

skog planinara«. Visina pretplate za 2006. po-veæana je za 20 kuna i iznosit æe 140 kuna.

Struène i organizacijske komisije. Našeraznolike, ali i izuzetno kvalitetne djelatnostiostvaruju se u 16 struènih i organizacijskih ko-misija. U ovoj godini one su izvele gotovo dvijestotine (prosjeèno više od jedne svakog drugogdana) posebnih akcija, ekspedicija, pohoda,teèaja, seminara, vježbi, predavanja i natjeca-nja, na kojima je sudjelovalo više tisuæa našihèlanova. Znatan dio našeg èlanstva ne boravi uplaninskoj prirodi samo rekreativno, veæ svojboravak osmišljava struènom i društveno kori-snom djelatnošæu. Slijedi vrlo sažet opis djelat-nosti naših komisija u 2005. godini.

Komisija za zaštitu prirode održala je, kaoi prošlih godina, niz predavanja o zaštiti prirodeu planinarskim društvima, školama i knjižni-cama, promovirajuæi zaštitu planinske prirodei voda. Ukazivala je na važnost zaštite prirodekroz medije, a posebno za Dan planeta Zemlje.Povodom Dana zdravlja organizirana je promo-cija odlaska u planinsku prirodu vlakom iz Za-greba i Zeleno-Plava opcija na Velebit za sta-novnike uz more. Održano je nekoliko Malihplaninarskih škola zaštite prirode sa šezdesetaksudionika i èetrnaest izleta. Na Svjetski dan èis-tih planina organizirano je èišæenje staza i vodo-toka. Sudjeluje u radu Zaklade za zaštitu i razvojpodsljemenskog kraja, a na akcijama komisijezabilježeno je oko tisuæu sudionika.

Komisija za gospodarstvo koordinirala je,dogovarala i ishodila dokumentaciju potrebnu

za obnovu planinarske kuæe na Lubenovcu i zaoèekivati je da njena obnova zapoène 2006.godine. Za buduæi objekt na Šugarskoj dulibipribavljen je gruntovni i katastarski izvod, tedobivena suglasnost Konzervatorskog zavodaza gradnju na mjestu nekadašnjeg objekta. Zasadašnje sklonište dopremljeno je helikopteromHV-a dvije tone opreme za sanaciju i oèišæenaje cisterna. Financijski je pomognuta obnovaskloništa na Bjelolasici, Rossijevog skloništa,kuæa na Alanu i Cesargradskoj gori, izgradnjaskloništa na Dinari i nove planinarske kuæe naOrlovim stinama na Svilaji. Na Libinju je heli-kopterom postavljen darovani kontejner zaHPD »Tulove grede«. U domu »Zavižan« ugra-ðeni su novi prozori i parcelirano je zemljište uvlasništvu HPS-a, a u tijeku su dogovori s Po-glavarstvom grada Klanjca o obnovi Cesargrada,èiji je vlasnik takoðer HPS.

Komisija za planinarske putove. Osim dva-naest redovitih sastanaka, tiskano je treæe izda-nje Hrvatske planinarske obilaznice i podije-ljeno 108 priznanja. Potaknut je dogovor oobilaznicama koje istodobno zahvaæaju i Slove-niju i Hrvatsku. Pripremljeni su sadržaji Inter-net stranice Komisije, ukljuèujuæi prezentacijusvih obilaznica, te novo izdanje Priruènika zamarkaciste. Održana su èetiri teèaja za marka-ciste, koje je završilo 99 sudionika. Izraðena su36 metalna žiga, a uspostavljena je suradnja i sveæinom županijskih planinarskih saveza.

Komisija za alpinizam. U godišnjem izvješ-taju o radu komisija obièno izdvajamo onu koja

Pohod »Tragom prvog izleta HPD-a« od Ruda do Plešivice bio je jedna od središnjih akcija HPS-a u 2005. godini

ZDE

NK

O K

RIS

TIJA

N

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 6

7

se posebno istaknula. U 2005. to je, nakondugih kriznih godina, bila ova komisija. Osamsudionika nastupilo je u sijeènju na Meðuna-rodnom skupu penjaèa u ledu u Fournelu,održana su tri kola Prvenstva Hrvatske u led-nom penjanju, Komisija je sudjelovala u organi-zaciji penjaèkog meðunarodnog natjecanja uPaklenici, održan je alpinistièki ljetni logor naKorošici, èetiri predstavnika bila su na Meðu-narodnom skupu alpinista u Bugarskoj i jedanna proslavi Dana turske državnosti na Araratu.Ovih su dana održani seminari u dry-tooling

penjanju, te prvo kolo penjanja u ledu za novoprvenstvo Hrvatske. Održani su ispiti za naslovalpinist za 12 kandidata, održan je Zbor alpini-sta i postavljena je web-stranica komisije. Uzmnogobrojne uspone, organizirana je alpini-stièka ekspedicija »Sechuan«, na kojoj su ispe-njana tri big wall prvenstvena uspona. Jedan odnjih nosi ime naše obljetnice: »HPD 130«.

Komisija za vodièe. Održan je zimski teèajna Platku (15 polaznika), ljetni teèaj na Mosoru(18), teèaj vodièa društvenih izleta (15) te ispitiza 17 vodièa. Održan je niz akcija: visokogorskavježba na Grossglockneru (36 sudionika), dežur-stva na tradicionalnom usponu na Dinaru, Skupvodièa društvenih izleta i 23. zbor vodièa.

Komisija za promidžbu i izdavaèku djelat-nost uredila je i za tisak pripremila knjigu »Životna planinarski naèin« Željka Poljaka, novo iz-danje »Planinarskog dnevnika« i zidni kalendarza 2006. Tiskani su plakat za pohod na Dinarui naljepnice sa znakom HPS-a. Za potrebe ak-cije »Tragom prvog izleta HPD-a« izraðena jeprigodna znaèka, a s izdavaèkom kuæom »Meri-dijani« set razglednica i plakat. Komisija jepomagala ureðivanje i pripremu raznih izdanjanaših èlanica, a sada radi na novom izgledu izamjeni sadašnjih web-stranica na drugomserveru.

Komisija za školovanje kadrova radi nanovom Programu školovanja, odnosno priprematisak takve knjižice za naše èlanstvo i struènekomisije. Prema programima i izvještajima oodržanim planinarskim i struènim školama èla-nica, poslala je organizatorima oko 900 diplomaHPS-a za planinarske i specijalistièke škole.

Komisija za speleologiju. Održane su èetirispeleološke škole s ukupno 64 polaznika. Ispite

za naslov speleolog položilo je 11 kandidata, ajedan je postao instruktor speleologije. Ostva-rena je speleološka ekspedicija na Kubu i jednau Meksiku. Organizirano je nekoliko kvalitet-nih ljetnih istraživaèkih logora: na Crikveni,Crnopcu i oko izvora rijeke Cetine. Održan jestruèni skup speleologa i istraživaèa krškogreljefa na kojem je sudjelovalo 50 speleologa izHrvatske i Slovenije.

Komisija za planinarsko skijanje. Održanoje prvo državno prvenstvo u tom športu naPlatku, sudjelovala je s nekoliko predstavnikana telemark-festivalu i prvenstvu u Livignu (Ita-lija), a u jednoj od kategorija hrvatski je natje-catelj osvojio drugo mjesto. Na Europskomprvenstvu u Andorri naša èlanica natjecala se unekoliko disciplina.

Komisija za orijentaciju. Održane su 23trke za Prvenstvo i Kup Hrvatske s ukupno višeod tri tisuæe natjecatelja. Organizirana su natje-canja u preciznoj orijentaciji i u orijentacijibrdskim biciklima. Seniorska reprezentacija na-stupila je na Svjetskom prvenstvu u Japanu,Svjetskom kupu u Italiji i Svjetskom kupu ubiciklistièkoj orijentaciji u Slovaèkoj, a junior-ska na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj iEuropskom kupu u Austriji.

Komisija za športsko penjanje. Organizi-rano je sedam natjecanja s ukupno 330 natjeca-telja za prvenstvo države u Boulder, težinskoj ispeed disciplinama, u muškoj i ženskoj senior-skoj konkurenciji, te za kadete i juniore. Penjaèisu sudjelovali na Svjetskom prvenstvu u Nje-maèkoj, Svjetskom kupu za seniore i Europ-skom kupu u Kranju za mlaðe kategorije.Održani su ispiti za 10 kandidata za zvanjeinstruktora, suca i postavljaèa smjerova šport-skog penjanja.

Komisija za suradnju s upravama zaštiæe-nih planinskih podruèja osnovana je u ožujku2005. Definirala je, s ostalim komisijama HPS-a,svoj sadržaj rada. U tijeku je prikupljanje po-dataka važnih za odnose organiziranog plani-narstva s javnim ustanovama za zaštiæena po-druèja te su zapoèeli kontakti s njihovim poje-dinim dužnosnicima.

Komisija za visokogorske uspone, dalekaplaninarska putovanja i pohode davala je pla-ninarskim društvima i ostalim korisnicima u

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 7

8

HPS-u mišljenja i savjete te ih povezivala slokalnim turistièkim agencijama u Keniji, Tan-zaniji, Kini, Nepalu i Tibetu, a za sljedeæu go-dinu to je veæ uèinila za planirane uspone naosamtisuænjak Cho Oyu, za vrhove Mehra i Lo-buche Peak u nepalskoj Himalaji i za jedan se-damtisuænjak u Tibetu.

Komisija za priznanja održala je èetiri sjed-nice, na kojima su za udruge i èlanove dodi-jeljena 55 priznanja HPS-a: 9 zlatnih, 15 srebr-nih i 28 bronèana znakova HPS-a, te 3 plaketei dva posebna priznanja.

Komisija za povijest planinarstva bila jeusmjerena na popisivanje i dostupno arhivira-nje povijesne graðe koja se nalazi u Samobor-skom muzeju, a koju sve èešæe koriste naše èla-nice za svoje potrebe.

Komisija za statutarnu, kadrovsku i nor-mativnu djelatnost je, prema zahtjevima, pregle-davala ugovore, pravilnike i druge dokumenteza ured HPS-a, Izvršni i Glavni odbor HPS-a.

Hrvatska gorska služba spašavanja. Neka-dašnja struèna komisija Saveza veæ treæu godinudjeluje kao samostalna pravna osoba, ali je sta-tutarno u vrlo èvrstoj vezi s HPS-om. Uz redovnudjelatnost spašavanja unesreæenih, održavanjavježbi, teèajeva i ispita za gorske spašavatelje,èlanovi su dežurali na skijalištima i u planin-skim nacionalnim parkovima, te na veæim akci-jama u planinama. Nakon prošlogodišnjeg po-stizanja zakonskog statusa kroz odredbe Zako-na o zaštiti i spašavanju, ove je godine radnaskupina, sastavljena od èlanova iz nekoliko vla-dinih ministarstva, zajedno i ravnopravno s gor-skim spašavateljima radila na prijedlogu tekstaZakona o HGSS-u koji æe uskoro biti upuæenna prvo èitanje u Hrvatski sabor. Sredinom pro-sinca je proslavom u Zagrebu obilježena 55.obljetnica organiziranog gorskog spašavanja uHrvatskoj.

Iako je ovaj pregled rada Izvršnog odbora,komisija i ureda HPS-a u 2005. godini bio vrlosažet, dovoljan je za ocjenu da æe 2005. ostatizabilježena kao godina s organiziranim mnogimakcijama najviše vrijednosti, s najveæim brojemudruženih društava/klubova, s najveæim postot-kom porasta èlanstva u hrvatskom planinarstvuu posljednjih pedeset godina, s najveæim brojem

èlanstva u zadnjih 15 godina i s dosad najveæimostvarenim prihodom. Hrvatski planinarskisavez zadovoljan je i ponosan tim rezultatima,a oèekuje se da æe se takav rast nastaviti i u slje-deæim godinama.

Ovim kratkim izvještajem mnogo toga vri-jednog nije obuhvaæeno, ali nije spomenuto niono èime nismo bili zadovoljni. U tako dinamiè-nim i raznovrsnim dogaðajima ponekad nastajunesuglasice izmeðu pojedinih dužnosnika uSavezu, no one nisu èeste i brzo se pronalazerješenja kako ne bi utjecale na ukupnu djelat-nost. Isto tako, veæ nekoliko godina postojeteškoæe u dogovorima i provedbi nekih odlukakomisija u našim natjecateljskim športovima –orijentacijskom trèanju i športskom penjanju,rad nekih struènih komisija slabi, a neke èlaniceHPS-a ne plaæaju raèune za poslani materijal,markice i »Hrvatski planinar«. Ponovno mo-ramo spomenuti da postoji nekoliko udruga èijije sadržaj rada planinarstvo ili neka od našihdjelatnosti, a nisu èlanice HPS-a. HPS se nemiješa u njihov rad i vrlo upitna školovanja,iako pojedini njihovi postupci štete organizira-nom hrvatskom planinarstvu jer ih neupuæenajavnost, pa èak i neki naši èlanovi, povezuju sHPS-om. Meðutim, kada se te udruge u svomdjelovanju koriste ustrojem i infrastrukturomHPS-a, prirodno je da moramo upozoravatinaše èlanstvo i nadležne ustanove o tom izvan-institucionalnom djelovanju i poduzeti sve sta-tutom i zakonima propisane zaštitne mjere.

I ovom prilikom pozivamo planinarska dru-štva, županijske i gradske planinarske saveze,ali i pojedince, da što èešæe izvješæuju o svomradu u našem èasopisu ili da takve izvještaješalju uredu HPS-a, ne samo zbog obavješta-vanja planinarske javnosti, veæ i zato da zabuduænost ostavimo pisani trag o svom radu.

Zahvaljujemo svim dužnosnicima, proèel-nicima i èlanovima komisija, zaposlenicima i su-radnicima, te planinarskim udrugama i svimèlanovima HPS-a koji su 2005. godine svojimdjelovanjem u hrvatskim i inozemnim plani-nama, podzemnom svijetu, ali i zalaganjem umnogim ustanovama i tijelima, pridonijeli izu-zetno vrijednim planinarskim rezultatima.

Franjo Novosel, predsjednik Izvršnog odbora HPS

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 8

GORSKO SPAŠAVANJEGORSKO SPAŠAVANJE

UZagrebu je 17. prosinca u Starograd-skoj vijeænici sveèano obilježena 55.obljetnica Hrvatske gorske službe spa-

šavanja. Tom se prigodom u prepunoj velikojdvorani okupilo gotovo 350 uzvanika, mahomdržavnih dužnosnika, gorskih spašavatelja teèelnika i predstavnika organizacija i institucijas kojima HGSS suraðuje. Iako je bilo najavljenoi sudjelovanje predsjednika Vlade RH dr. IveSanadera, on je zbog svojih iznenadne obvezebio sprijeèen, pa je umjesto njega bio nazoèanministar obrane Berislav Ronèeviæ.

Proslava je bila prigoda da se cjelovito sa-gleda i istakne dosadašnji doprinos, ali i znaèaj

HGSS-a kao sve važnije javne službe, koja navrlo uèinkovit naèin štiti javne interese i raz-rješava vitalnu javnu potrebu za spašavanjem uposebnim okolnostima. Pri tome se HGSS jošuvijek susreæe s mnogim nepotrebnim poteš-koæama, a kako njezini pripadnici rade isklju-èivo iz etièkih motiva, daruju svoje sposobnosti,vrijeme, a èesto i svoj novac u pravilu samoza-tajno, proslava je bila i mjesto da se još jednomjavno upozori da sigurnost nije moguæa bezveæe društvene potpore. Istovremeno, to je bilomjesto na kojem je iskazana zahvalnost i svimaonima koji su pridonijeli da bi HGSS danas bilasuvremena služba svjetske kvalitete, na ponos

HGSS proslavila 55. obljetnicu

Vinko Prizmiæ, Split

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 9

svim svojim èlanovima i na korist graðanimaHrvatske.

Sveèanost je vodio Danijel Lacko, predsta-vivši se prisutnima kao jedan od onih koji suspašeni zahvaljujuæi HGSS-u. Na proslavi jeprikazan prigodni video-spot Branka Šeparo-viæa s atraktivnim scenama iz akcija spašavanjai vježbi u miru i ratu, a nakon toga se skupuobratio Vinko Prizmiæ, proèelnik HGSS-a, i uuvodnom govoru se osvrnuo na prošlost, sa-dašnjost i buduænost HGSS-a. Upozorio je davelik dio Hrvatske, posebno pri lošijim vremen-skim uvjetima, nije dostupan i da je izvan kon-trole drugih nacionalnih institucija i zato pred-stavlja prostor djelovanja i odgovornosti HGSS-a.Tamo ni moæna tehnika, ni najveæa financijskasredstva, ni velike organizacije èesto ne moguriješiti problem, veæ uglavnom sve ovisi o poje-dincu, njegovu iskustvu, vještini, snazi i, što jenajvažnije, o ljudskom motivu i vjeri da se neštomože i mora uèiniti. Ta vjera stjeèe se vlastitimiskustvom, vlastitom izloženošæu opasnostima,iskustvima vlastitog iskušavanja svojih moæi unajsurovijim uvjetima. Zato je HGSS, kao i svegorske službe svijeta, nastao u okviru svoje na-cionalne planinarske organizacije. PripadniciHGSS-a su najprije bili najbolji hrvatski alpini-sti, najbolji speleolozi, planinari koje ni najveæahimalajska nevremena, ni najdublji svjetski po-nori, ni najveæe tehnièke poteškoæe nisu obes-hrabrili, nego ih, naprotiv, prekalili. Upravo u

tome je tajna uèinkovitosti HGSS-a i zato je togotovo uvijek zadnja adresa na kojoj se traži po-moæ, èesto i posljednja nada unesreæenomu injegovoj obitelji.

Zbog toga je danas HGSS prije svega ne-zamjenjiv ljudski resurs i time nacionalni resursRepublike Hrvatske. Nema podruèja ljudskihdjelatnosti u kojoj se nekog trenutka nije poja-vila potreba za HGSS-om. HGSS je nastao kaoservis športa i fizièke kulture u prirodi, ali je po-stao nezamjenjiv dio i produžena ruka primar-ne zdravstvene zaštite, resurs traganja i spaša-vanja u zraènom, pomorskom i kopnenomprometu, jamac sigurnosti gospodarskih i poljo-privrednih djelatnosti, strateški preduvjetturizma. To je resurs zaštite prirode i okoliša,resurs obrane, odgovor na elementarne nepo-gode, prirodne i tehnièke katastrofe. Iako HGSSnije spomenut u proraèunu RH, on štiti dugo-roène interese i sprjeèava mnoge štete koje na-staju zbog gubitaka života, skupih lijeèenja,rehabilitacije i nepotrebne invalidnosti, a èijetroškove solidarno trpe svi graðani RH. HGSSosigurava vladavinu meðunarodnih konvencijao zaštiti života i na onim prostorima gdje toinaèe ne bi bilo moguæe.

HGSS je do sada prilièno osamljeno, samo-zatajno, ali odgovorno pokrivao ovu javnu po-trebu punih 55 godina i graðanima bio na ra-spolaganju od 0–24 sata 365 dana u godini,danju i noæu, po svim vremenskim uvjetima.Statistike govore o 8000 spašavanja i dva mili-juna (besplatnih) sati rada u preventivi. Svakegodine HGSS obavi oko 400 akcija spašavanja,odradi gotovo 100 tisuæa sati rada na preven-tivi, pripremi, dežurstvima, edukaciji ugroženepopulacije, pripremi prostora, izdavanju zemljo-vida, letaka, uputa i upozorenja. Kao nacionalninositelj struke i iskustva predano radi na svemušto unapreðuje sigurnost na takvim prostorima.Dijelom i zbog toga, Hrvatska je proglašenasigurnom turistièkom zemljom, a svake godinestižu pismene zahvale raznih veleposlanstava idržava na iskazanoj skrbi i pomoæi njihovimgraðanima i turistima.

HGSS je dugo bio i jedini glasnogovornikprava unesreæenih i svih kojima treba pomoæ nanepristupaènim prostorima izvan gradova i jav-nih prometnica. Godinama je upozoravao na

10

Ministar obrane Berislav Ronèeviæ prima priznanje HGSS-aiz ruku proèelnika HGSS-a Vinka Prizmiæa

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 10

potrebu donošenja Zakona o zaštiti i spašava-nju, formiranja jedinstvenog sustava zaštite ispašavanja, uvoðenja jedinstvenog broja 112 zapoziv u pomoæ, uvoðenja helikopterske službei, konaèno, zalagao se da se prepozna problemi projektira sigurnost i na prostorima u plani-nama donošenjem Zakona o HGSS-u. Napo-kon je u tome i uspio jer je dosta toga danas veæstvarnost, a u izradi je i Zakon o HGSS-u ukojim æe se priznati ono što veæ svi znaju: HGSSje javna služba koja obavlja vrlo odgovornu za-daæu i kojoj treba osigurati normalne uvjete zadjelovanje.

Na kraju sveèanosti izražena je velika zah-valnost starijim èlanovima i uèiteljima radi kojihdanas HGSS služi na ponos svima i na koristcijeloj Hrvatskoj. Buduænost HGSS-a nijeupitna, on je trebao graðanima Hrvatske juèer,treba danas i trebat æe još više u buduænosti.

Nakon Prizmiæevog izlaganja uslijedile supozdravne rijeèi gostiju. U ime Gorske reševal-ne službe Slovenije iskazao je èestitku za 55 go-dina i najbolje želje za buduæi rad Janez Brojan,voða delegacije GRS Slovenije.

Predsjednik Hrvatskog planinarskog sa-veza, prof. dr. Hrvoje Kraljeviæ, èestitao je uime HPS-a na postignutim rezultatima, iskazaozadovoljstvo što je HGSS ponikao u okviruHPS-a i što danas predstavlja jednu od njego-vih važnih sastavnicu koja na najbolji naèinskrbi o sigurnosti hrvatskih planina i planinara.HGSS je nastao na tradiciji 130-godišnjegorganiziranog planinarstva, ali i svoju buduæ-nost temelji na ljudskom i struènom potencijaluiz redova planinarske organizacije. Kao prizna-nje za 55 godina uspješnog rada uruèio je po-sebno priznanje HPS-a te poželio što manjenesreæa, ali i puno uspjeha u buduæem radu.

Zatim su podijeljena priznanja što ih jeHGSS namijenio zaslužnim pojedincima.Posebno priznanje dodijeljeno je predsjednikuVlade Republike Hrvatske dr. Ivi Sanaderu.Naime, u posljednjih godinu dana ostvareni suveliki pomaci u unapreðenju sigurnosti na cije-lom prostoru RH, a odlukom Vlade RH uizradi je Zakon o HGSS-u koji bi konaèno tre-bao osigurati normalne uvjete za djelovanje iprojektirati sigurnost na prostorima što ihHGSS pokriva, kao što to drugi zakoni èine u

drugim podruèjima javnih potreba. Donesen jeZakon o zaštiti i spašavanju, uveden je jedinst-veni broj 112 za pomoæ i slièno, što je HGSS-ubitno olakšalo rad. U ime premijera Sanaderapriznanje je primio njegov izaslanik ministarBerislav Ronèeviæ.

Nakon toga dobili su plakete za 40 godinaneprekidnog rada u HGSS-u, za velik doprinosgorskom spašavanju i za izuzetne zasluge IsmetBaljiæ, Dražen Zupanc, Matija Mlinac, ZlatkoSmerke, Anton Filipèiæ, Veljko Šariniæ, FranjoŠvariæ, Božidar Kanajet, Joško Gerželj, JerkoKirigin, Branko Bužanèiæ, Vinko Maroeviæ, IvoKaliterna, Ivan Blaškoviæ, Darko Bišæan iMiljenko Kriška. Posebno priznanje za dugogo-dišnje proèelništvo, odgoj generacija gorskihspašavatelja i doprinos razvoju HGSS-a dodi-jeljeno je dr. Borislavu Aleraju. Da je to prizna-nje došlo u prave ruke, potvrdio je dugotrajanpljesak svih prisutnih. U ime nagraðenih za-hvalio se svojim neformalnim naèinom prof. dr.Božidar Kanajet.

11

Dugogodišnji proèelnik GSS-a (1979. – 2002.)dr. Borislav Aleraj

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 11

Nakon dodjele priznanja skupu se obratioizaslanik premijera, ministar Berislav Ronèeviæ,koji je u nadahnutom govoru iznio niz èinjenicai ugodna priznanja HGSS-u te najavio još veæupotporu Vlade i svog Ministarstva, posebno uhelikopterskim spašavanjima, zajednièkim ospo-sobljavanjima i sl. Naime, sigurnost je u svakojdržavi nužnost i strateški preduvjet života, gos-podarstva i turizma. Istaknuo je da u nedostup-noj i oèuvanoj prirodi leži velik potencijal i

buduænost RH, posebno zarazvoj sportsko-rekreacijskogturizma. Zahvaljujuæi visokojkvaliteti HGSS-a, Hrvatskasvojim graðanima i posjeti-teljima može osigurati visokestandarde sigurnosti. Zahvaliose HGSS-u na ustrajnosti i do-sadašnjem radu te mu poželiopuno uspjeha u buduænosti.

Time je zakljuèen sveèanidio te su se prisutni uzvanici igosti nastavili neformalno dru-žiti na prigodnom domjenku.Nakon domjenka pripadniciHGSS-a su svi zajedno otišlina Sljeme, gdje je na Planinar-

skom domu »Grafièar« održan redovni Zborspašavatelja HGSS-a. Na njemu su uruèene sre-brne i zlatne znaèke i diplome onim èlanovimakoji su ugradili više od dvadeset ili trideset go-dina u rad HGSS-a, zatim je obraðeno i neko-liko struènih tema, a na kraju su, do kasno unoæ, spašavatelji slavili uz gitare i pjesme. Imalisu što i slaviti, jer je èasno pripadati organiza-ciji koja 55 godina sustavno radi tako velik ikoristan posao.

12

Ismet Baljiæ jedan je od osnivaèa Gorske službe spašavanja

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 12

13

ZIMSKI DOŽIVLJAJZIMSKI DOŽIVLJAJ

Veæ niz godina izmeðu Božiæa i Nove go-dine èlanovi HPD »Sv. Mihovil« kreæuna krov Hrvatske, na vrletnu planinu

Dinaru. Kreæemo joj u pohode onda kada jojse visovi zabijele od prvih dahova ledene zime,a bura se svom žestinom obruši niz njezine golepadine. Upravo je tada Dinara najmoænija inajopasnija. Kad dobije snježnobijelu kapu,koja skrije tajanstvenu granicu izmeðu modrogneba i visokog stijenja, nitko ne ide gore, jer nezna što ga tamo èeka. Nitko, osim najsmionijih.

Zimski uspon na 1831 metara visoki Sinjalpostao nam je tradicionalan i od njega ne odu-stajemo ni kad zavladaju najgori vremenskiuvjeti. Tako je bilo i ovaj put. Skupilo nas se èak

èetrnaest. Iz sunèanog, ali prohladnog Šibenikaumivenog snagom jake bure krenuli smo naplaninu i ušavši iz Podinarja u njeno okrilje,našli se u prilikama kakve je teško zamisliti.

Jugozapadna stijena izgledala je velièan-stveno. Obasjana blijedim zrakama jutarnjegasunca djelovala je moæno i prijeteæe. Olujni jevjetar nosio snježnu prašinu nad rubovimadivovskih greda ukrašenih ledenom èipkomzime, a visoko iznad toga carevala je beskrajnamodrina neba. Nemoguæa kombinacija, ne-zaboravan kontrast modrog i bijelog. Samo šez-desetak kilometara daleko od našega Šibenika,upali smo u dubok, mekan snijeg, koji je namnogim mjestima bio dublji od metra. Uz tem-

Dinara nije dopustila dajoj se popnemo na tjeme

Joso Gracin, Šibenik

Zimska razglednica Dinare

JOS

O G

RA

CIN

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 13

14

peraturu zraka od –15 oC, probijajuæi se krozsnježnu vijavicu, došli smo u neposrednu bli-zinu vrha, ali planina nam ovaj put nije dopu-stila da stupimo nogom na njezino ledenotjeme.

Da ne povjeruješ: do cilja nam je nedo-stajalo samo stotinjak metara, ali na takvoj

hladnoæi, pri iznimno lošoj vidljivosti, uz udarebure od preko 150 km/h, shvatili smo da bidaljnje napredovanje bilo sulud pokušaj. Bilismo tako blizu, a tako daleko! Biti razuman uplanini znaèi ponekad biti spreman i na odu-stajanje. Neki èlanovi kluba htjeli su pokušati,voðeni zovom srca, ali su ipak poslušali savjetiskusnijih.

Veæina nas je solidno opremljena za zimskeuspone, koji su nam i najdraži. Jedva èekamozimske dane, kada vrhove okuju snijeg i led, dabismo krenuli na Velebit, Biokovo ili najbližunam Dinaru. I ovaj nam je uspon predstavljaojoš jedan izuzetan gušt, ali ipak smo znali kadatreba stati i vratiti se. Planina æe zauvijek stajatina istome mjestu i još mnogo puta biti takoblizu – a tako daleko.

Na kraju smo imali nagradu: pogled s pod-dinarske goleti na najveæu stijenu Hrvatske,ukrašenu crvenilom zalazeæeg sunca i snježno-bijelom kapom nad sobom. To je trebalo vidjeti!

Na zasniježenoj padini

JOS

O G

RA

CIN

Pogled s Peruèkog jezera prema snijegom zaogrnutoj Dinari

IVIC

A K

OD

žOM

AN

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 14

AN

ÐE

LKO

HR

žEN

JAK

Alpski velikan OrtlerAnðelko Horvat, Èakovec

Ne vrijedi riskirati. Ortler je tu stajaotisuæljeæima, stajat æe i dalje. Moždanam se ponovno ukaže prilika – razmiš-

ljao sam prije dvije godine, kada smo zbog lošegvremena i žuljeva od prethodnih izleta odustaliod ovog velikana istoènih Alpa.

U rujnu do nas uvijek stiže jaka i stabilnaanticiklona, koja podržava lijepo vrijeme èak ipo desetak dana. Upravo smo to èekali. Glas naaustrijskoj televiziji govorio je: »...tamnoplavonebo, stabilno, vidljivost preko 100 km, bez

oblaèka. Ako ikako imate moguænosti, uzmiteruksak i otiðite u brda...«

Dok na autoradiju pokušavamo namjestitistanice sa èestim vremenskim izvještajima, neboiznad nas potpuno se zatvara. Meðutim, meteo-rolozi i dalje èvrsto brane svoju prognozu, aAnðelko veæ pomalo ljutito komentira: »Ma dajmalo pogledaj kroz prozor, a ne samo u tekompjutorske sinoptièke karte!« No kako danodmièe, a s njime i naš put, nad nama je ipaksve više plavoga neba.

15

ALPEALPE

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 15

Ulazimo u Sulden. Od Ortlera nema nitraga. Nestao je u oblacima. Kraj »AlpinschuleFranz Ortler« prepakiramo stvari i kreæemouskom stazicom kroz borovu i ariševu šumuprema Tabarettahütte i Payerhütte. Uz stazicurastu ribizi, borovnice, ariševci, rujnice... Nakrižanju putova nalazi se jedinstven primjerakbora s deblom promjera gotovo jedan metar.Krstimo ga s »pinus giganteus«.

Zastajem i puštam ispred sebe dvije visokedjevojke, a usput ne mogu odvojiti pogled oddva para lijepih, mišiæavih, skladnih nogu ukratkim hlaèicama. Nastojim krenuti za njima,no Anðelko zastajkuje jer je baš sada našao dasnima kamerom nekakvo cvijeæe.

– Požuri! Pogledaj malo i ovo cvijeæe prednama! Grrrr! – vièem u nadi da nas djevojke nerazumiju.

Visoko nad našim glavama, iz oblaka,ponovno proviruje golema Payerhütte, smje-štena poput orlova gnijezda na grebenu. Stazicaprijeèi ostatke nekadašnje morene, u èijem jesredištu velik otvor. Iz njega se obrušavaju vode

koje nastaju topljenjem gornjeg Marlt gleèera.Staza uskim i strmim zavojima vodi premaTabarettahütte. Naši teški ruksaci, puni opre-me, odjeæe, kamera i fotoaparata ne dozvolja-vaju nam tempo kojim bezbrižno pokraj nasprolaze mame s klincima, dok tate nose tek ma-leni ruksak s flašicom i fotiæem.

Dok se sa suprotne strane nazire malenijužni ledenjak i vrh Vertainspitze (3554 m), skrižem koji se sjaji na popodnevnom suncu, nadnama se ukazuje Ortler, koji se konaèno odlu-èio otarasiti dosadnih oblaka i poèeo ih paratiledenim krijestama svojih vrhova. U stijenju seisprepliæu žile granita u nekoliko boja, ispresije-cane raznim nijansama oneèišæenih vapne-naèkih stijena kakve su uobièajene u JulijskimAlpama i Dolomitima.

Još nekoliko zavoja i stižemo na sedlo, na2871 m. Ovdje nas je prije dvije godine usredljeta iznenadilo lepršanje snježnih pahulja.Svaki je korak sad sve teži, umor je veæ uèiniosvoje. Opažam kako Anðelko pokušava snimitimoj prilaz Payerhütte:

16

AN

ÐE

LKO

HR

žEN

JAK

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 16

– Aha, snimaš me sad dok hodam kao crk-nuti konj, a dok sam na poèetku skakao kaosrndaæ, snimao si samo cvijeæe!

Konaèno stižemo na Payerhütte. S terasedoma umornim oèima gledamo prema Weiss-kugelu, koji je sve jasnija silueta u veèerašnjemzalasku sunca i sve veæa želja za naš iduæiuspon. Veèera: juhica i tjestenina s gljivama,posuta parmezanom.

Kroz san èujem komešanje i škripanje žièa-nih kreveta na kat i madraca. Kroz maleniprozor s druge strane sobe opažam prve zrakesvjetlosti. Nekolicina vodièa veæ je odjevena, tepokušavaju probuditi svoje klijente. Èeone svje-tiljke na našim glavama poigravaju se sa zale-ðenim kristalima mraza na stolovima. Dubokoispod nas, još uvijek u potpunom mraku, naziruse svjetla Suldena. Najnestrpljiviji vodièi veænavlaèe pojaseve na svoje klijente, navezuju ih,te odlaze po jedva vidljivoj stazici. U oèi poseb-no upada jedan mlaði vodiè iz Suldena, u crve-nom windstopperu, koji je toliko »na iglama«kao da veæ u podne mora biti kod kuæe u dolinina ruèku. Veæina naveza veæ je otišla, pa meðuposljednjima uživamo u tišini i miru prekrasnogjutra.

Tek što je sunce pokazalo i preostale bojesvoje palete te osvijetlilo i detalje na tamnimstijenama, na njima se pojavljuje gomila mrava,zapravo siæušnih ljudi koji žele stati nogom natjeme vladara Istoènih Alpa. Kolona je razvu-èena od onih najbližih na prvoj pasaži, pa svedo onih koji upravo penju vertikalni kamenistup osiguran lancem. Na tih èetrdesetak me-tara vertikale ne smije biti greške. Dva matièaraidu na lanac, a istovremeno smo povezaniužetom. Zalazim za rub. Pod nogama je pot-puna okomica, a ispod nje prevjes, tako da nine nazirem što bi bilo tamo negdje duboko podnama. Nakon okomice slijedi uzak izložen gre-ben s malim prevjesom u kojem se, na sreæu,nalazi klin za komplet.

Na uskom malenom sedlu doèekuje nastisuæljetni tvrdi led. Vrijeme je da se navuku de-reze i skinu cepini. Odjednom do nas doprestrahovit prasak i zvuk odrona. Njegova je jekaodzvanjala izmeðu seraka i stijenja pod nebes-kom kupolom još èitavu minutu. Prasak i mirisosloboðenoga tisuæljetnog leda. Ne možemo

vidjeti, ali slutimo. Zrak i nebo odjednom po-staju teži, zvuk unosi strahopoštovanje. Ukoèe-nih pogleda osjeæamo da se dogaða nešto strašno.Serak se odlomio!

Po uskoj, ali tvrdoj i ugaženoj stazici slijedi-mo tragove nebrojenih naveza koji lutaju ulabirintu seraka i pukotina. Jutro je, taj dio jejoš uvijek u sjeni pa je sve još zamrznuto i èvrsto.S desne se strane obrušavaju 20–30 metara viso-ki seraci, a na obzoru, ne toliko daleko od nas,pojavljuje se poznata silueta: Pizz Palue, PizzRoseg i Bernina s Biancogratom, koji smoispenjali prije dvije godine. Trag u ledu vodipreko zaleðenih mostiæa nad pukotinama svedo kosih sivih ploèa iznad kojih se nazire bivakLombardi. Gledamo kako se navez pred namamuèi penjuæi zamrznute skliske ploèe bez ijed-noga klina. Stijenje je prekriveno tankom kori-com leda pa zakljuèujemo da æemo, za razlikuod naših prethodnika, ipak ostaviti dereze nanogama. Goli prsti oprezno hvataju prva za-leðena hvatišta, uz škripav zvuk metala kojigrebe po tvrdoj sivo-crnoj stijeni. Nekoliko putapoželim zaviknuti »Drži dobro!«, ali zapravo to

17

Uz križ na vrhu Ortlera

AN

ÐE

LKO

HR

žEN

JAK

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 17

nema smisla jer izmeðu mene i prijatelja nemanijednoga klina. Pogled u stijenu, prsti, pogledu noge...

Bivak Lombardi – malena limena kutija saèetiri kreveta na kat. Visinomjer pokazuje 3335metara. U upisnu knjigu upisujem obojicu. Naprethodnoj strani upisali su se Poljaci i dopisalina poljskom: »Bilo nam je grozno hladno, išloje jako sporo, ali je svejedno bilo jaaaaaaaakolijepo!« Vrijeme je da predahnemo i popijemomalo èaja iz termosice. Od bivka, po izloženojstrmini prema vršnome zaravanku, vodi vijugavtrag nad dubinom sjeverne Ortlerove stijene.Svako prokliznuæe na ovome mjestu znaèilo bipad preko ruba 1000 metara visoke stijene. Prvivodièi veæ vuku svoje klijente dolje!

Anðelko nosi stativ, kameru i fotiæ, paopažam da mu ide malo sporije. Nešto više, podvelikim serakom na vršnome zaravanku, zajed-no hvatamo zrak:

– Ma vrh je tu, lako i pljunem do njega, jošsamo malo! – sav sretan što smo veæ tako blizuvrha, nastojim nam olakšati ostatak puta.

– Ako pljuneš 150 metara visinske razlike,kog se vraga onda žališ da ne možeš disati!? –uzvraæa Anðelko u šali.

Ispred nas se otvaraju vidici na susjednevrhove: Königsspitze, Suldenferner, MonteCevedale. Po zasniježenim krijestama stižemona kameni otoèiæ na kojemu stoji križ. Vrh!

Nebo plavo da plavije ne može biti. U daljiniMarmolada sa svojom južnom stijenom, oštrivrhovi Adamela, koji se propinju iznad Brente,

18

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 18

Pizz Palue, Bernina, cijeli lanac bijelih vrhovadaleko u Švicarskoj, Weisskogel, Wildspitze,Ötztalerci, Stubajci... Lanci nepreglednih vrho-va, obavijenih ledenjacima i vjeènim snijegom iledom. Šaljemo nekoliko SMS-ova obitelji iprijateljima. Vrijeme prolazi, fotoaparat škljo-ca, kamera zuji, sunce obasjava dva sretna lica,no pogled na toplo sunce i sat govori da mostiæipreko pukotina na povratku možda više neæebiti èvrsti. Pakiranje i natrag.

Èudom se èudimo kako dolje ide tako lako!Ispod bivka ponovno nas doèekuje naša sivastijena bez ijednoga klina. Ali gle, u jednomekutku zabijena su dva velika klina za absajl.Jedan navez pred nama grozno petlja, sve dokih Anðelko ne upita:

– Oprostite, a imate li vi osmice za absajl?

– Nemamo, ali probat æemo preko mati-èara!

Gledam kako mlaði ubacuje u matièar po-lulaðarac i nije mi baš jasno što æe i kako æe.

– Sorry, may I show you something? – za-pitam.

Ubacujem deèku uže u matièar na pojasu,prebacujem dilfer preko ramena na desni bok istavljam mu prusik na uže i pojas.

– Now it is OK!Deèko polako nestaje pod prevjesom, a

meni je baš drago da i mi možemo nešto nauèitiove »frajere iz EU-a«. Mostiæi oko pukotinaviše ne drže kao rano ujutro pa pukotine za-obilazimo polako, uz napeto uže i osiguravanje.Na malenom, prevjesnom detalju uskoga kame-nitog grebena stvorila se gužva. Ponovno nasdoèekuje okomica s lancem. Napokon ravnastazica na siparu u podnožju Tabaretskoggrebena.

– Sada, kad doðemo u dom, prvo idemopiti, a onda ideš piti ti, pa onda ja, pa onda opetti, onda idemo skupa, a kad sve to popijemomožemo iæi skupa na piæe! – uspijevam izreæipreko suhih, veæ raspucanih usana. Èela su namponovno crvena, unatoè tome što smo ih dvaputa mazali zaštitnom kremom.

Pred domom ponovno stisak ruke:– Za Ortler treba jedan stisak na vrhu, ali i

jedan na kraju puta!Kako nam se Payerhütte zamjerila, a do

kraja dana ima još nekoliko sati, odluèni smo unamjeri da ovu noæ prespavamo u nižoj, Taba-rettahütte. Iz kamina se širi ugodna toplina.Kod mlade zgodne domarke, vjerojatno oneiste koja je još prije dvije godine izgledala kaodjevojèica, naruèujemo dva piva i veèeru. Gustajuhica od povræa, savršeno peèen odrezak,krumpiriæi i tikvice. Naruèujemo još jednurundu jer moramo proslaviti Anðelkovih desetgodina otkako je prvi put bio na Jalovcu i prviput u brdima.

Doruèak? Naravno! Djeèja radost. Kavica,margarin, domaæi pekmez od borovnica. Mljac!Sad, ako treba, možemo opet na Vrh.

Sunèevi zraci odbijaju se od bijelih seraka podsamim vrhom Ortlera. Tamnoplavo nebo, bljesaksunca u odrazu leda i snijega, tamnozeleni vrhovijela i borova... Kako da onda idemo doma?

AN

ÐE

LKO

HR

ŽEN

JAK

19

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:46 Page 19

Nakon uspješnih uspona na dva austrijskavrha – Hochalmspitze (3360 m) i Gross-glockner (3798 m) sudbina nas je dovela

u drugi planinarski raj – Dolomite.Nije teško pogoditi što svakog planinara

može najviše privuæi u Dolomitima – što drugoako ne njihov simbol – Tre Cime. Jedina jenevolja što su obiènim planinarima nedostup-ne, buduæi da na njihove vrhove ne vode obilje-ženi ili osigurani putovi. One su zapravo pe-njaèki raj, pa nije pretjerano reæi da se upravou njihovim stijenama stvarala alpinistièkapovijest Europe. Tu su penjali Dibona, Comici,Piaz, Preuss, Ratti, Innerkofler, Cassin i ne-brojeni drugi stari majstori.

U svjetlu tih èinjenica i uz puno poštovanjeprema tako znamenitom mjestu, odabrao samza uspon jedan od najlakših smjerova – ViaNormale u Cimi Grande (2999 m). To je uspontežine I–II, s tri detalja težine III+.

Kreæemo od planinarskog doma »Auronzo«(2300 m) na kraju ceste pod stijenama Tre Cime.To je ishodište za sve ture i uspone. Prognozaje bila obeæavajuæa i nakon što se rašèistilajutarnja magla, Branka i ja veæ smo hodaliprema kuloaru izmeðu Velike i Male Cime,gdje se ulazi u smjer. Na poèetku smjera ostav-ljamo štapove uza stijenu da nas doèekaju napovratku, navlaèimo penjaèke pojaseve, stav-ljamo kacige i navezujemo se. Na pojas vješam

DOLOMITIDOLOMITI

Potop na Tre CimeTomislav Zorièiæ, Zagreb

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 20

gomilu opreme: klinove, èokove, kladivo, zamke,gurtne, stremene.

Stijena pred nama vrlo je razvedena ièovjek ne bi vjerovao da se u njoj vrlo lakomožeš izgubiti. Penjemo se polagano i bez veæihteškoæa, ako ne raèunamo rješavanje nekolikotežih detalja. U predviðeno vrijeme stižemo dostarog križa na vrhu i pozdravljamo mali kipMajke Božje. Trenutak je to koji treba ovjeko-vjeèiti fotoaparatima i video-kamerom. Trebatakoðer razmijeniti èestitke s mlaðim njemaè-kim braènim parom, pojesti malo suhog voæa inazdraviti uspjehu.

Dok smo penjali navuklo se oblaka i odoèekivanog fantastiènog vidika bilo je zapravovrlo malo. Znao sam da sa silaskom treba po-žuriti i tako, ne èaseæi ni èasa, kreæemo dolje.Raèunamo da æe nam više vremena trebati zaotpenjavanje jer je vrlo nespretno, pogotovo utežim detaljima, tražiti stopinke pogledom udubinu izmeðu nogu. Planirao sam da takve de-talje absajlamo, no samo dvadesetak minutaispod vrha poèela je lagana rosulja, pa kiša, aonda se nebo otvorilo. Na nas se obrušio praviprolom oblaka, praæen tuèom i grmljavinom, i

Uspon na vrh Tre Cime i silazak s njega iziskuju mnogo penjaèke vještine

21

Kod križa na vrhu, u gustoj magli

TOM

ISLA

V Z

OR

IÈIÆ

TOM

ISLA

V Z

OR

IÈIÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 21

22

ubrzo nam je postalo jasno da smo u gabuli i dasamo sreæa može sprijeèiti da ne ostavimo kosti tamo gore.

Dakako, nije bilo nikakvog pogodnog za-klona i samo nam je hitna evakuacija iz stijenemogla spasiti živu glavu. Trebalo je požuriti sotpenjavanjem jer su pravi slapovi ispiralistijenu od sitnijeg kamenja, a svenam se torušilo na glavu. Munje su pucale po stijenama,a temperatura je naglo pala. Zakratko se poka-zalo da otpenjavanje nije moguæe jer su stijenepreviše mokre i skliske. Absajlanje je išlo vrlosporo jer je trebalo naæi smjer, zatim osigura-valište (jer absajl-piste nema), ukopèati osmicuna uže i spuštati se jedan po jedan niz pro-moèeno uže dok ti se slapovi vode, tuèe i ka-menèiæa ruše na glavu i u lice, ako sluèajno po-gledaš gore. Najgore je od svega što pritomosjeæaš kako se hladiš i kako ti se prsti koèe odzime.

Ta je kalvarija trajala punih pet sati. Imalismo zapravo sreæu u nesreæi, jer smo iz svegaizašli bez ogrebotine, ako ne raèunam svoj natu-èeni lakat. Pred kraj silaza nevrijeme je prestalo.

Èim smo se dokopali podnožja stijene usta-

novio sam da nema naših štapova i veæ sam zau-stio da ih je netko ukrao, kada je Branka reklada ih je bujica odnijela.

Dolje smo doista imali što vidjeti. Od kulo-ara do planinarskog puta koji okružuje TreCime bujica je u siparu iskopala pravu vodode-rinu, duboku dva metra. Primijetili smo èovjekakoji se penjao prema nama pomažuæi se jednimod Brankinih štapova. Upitao je ima li nastra-dalih. Na svu sreæu, nikoga nije trebalo spaša-vati, a kakvo je to bilo nevrijeme dovoljno go-vori èinjenica da su se kod kuæe Auronzo oku-pili vatrogasci, policija, gorska služba spaša-vanja i šumarska služba. Nas i malu skupinupenjaèa koji su malo prije nas izašli iz stijenegledali su kao duhove, a moram priznati da smose tako i osjeæali. Spomenuli su da je to bilojedno od najgorih nevremena posljednjih go-dina. Ne treba naglašavati da smo opremu iostale stvari sušili danima.

Za zakljuèak mogu reæi da vrijedi staraistina da je u životu najvažnija stvar sreæa, jeræeš s njom imati i zdravlja i posla i novaca. TreCime su nas podsjetile da sreæe treba imati ikad ideš u planine.

Detalj iz stijene

TOM

ISLA

V Z

OR

IÈIÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 22

23

IZLET U AUSTRIJUIZLET U AUSTRIJU

Planinarsko društvo »Bundek« iz MurskogSredišæa veæ nekoliko godina prireðujeizlet na izvor rijeke koja je zaštitni znak

Meðimurja i koja je kroz pjesmu, folklornonasljeðe, a napose svagdašnjicu, utkana u životeMeðimuraca. Kao planinari odlazimo na izvo-rište rijeke koja živi s nama iz dana u dan, dije-li s nama radost i sreæu i onako pritajeno pred-stavlja našu suputnicu kroz èitav život.

Rano ujutro 11. rujna (nije baš neki zahva-lan datum) ostavljamo naše Meðimurje i auto-busom kreæemo na 350 km dugaèak put u Au-striju. Cilj nam je nacionalni park HöheTauern, jedan od najveæih nacionalnih parkovasrednje Europe. Proglašen je 1991. godine, analazi se u pokrajini Salzburg, u podruèju Lun-gau. Polazište za park je mjesto Muhr, odaklezavojita cesta vodi sve dublje u dolinu koju slijeve strane gradi skupina Hafner (3060 m), a

s desne strane Weisseck, vrh visok 2711 metara.Meðimurski su planinari prošle godine osvojilioba vrha.

Dolina izmeðu njih okružena je visokimplaninskim lancima. Na parkiralištu u Rotgül-denu, toènije kod Arsenhausa, ostavljamo auto-bus i prelazimo u Talerbuse, male kombije kojinas vrlo zahtjevnim putom, s mnogo odlom-ljenih dionica, prebacuju do planinarskog domaSticklerhütte, ishodišta za pješaèki dio našegpohoda. Dom se nalazi na visini od 1750 m idalje nema nikakve ceste, veæ samo priroda dir-nuta pogledima prolaznika. Vrlo dobar primjerkako bismo i mi trebali èuvati naše prirodneljepote.

Nakon kraæeg odmora od vrlo tempera-mentne i pustolovne vožnje kombijima, polazi-mo na jednosatnu laganu šetnju prema izvorurijeke koju smo nebrojeno puta presijecali u

Èlanovi HPD »Bundek« pred planinarskim domom Sticklerhütte

Na izvoru rijeke MureSonja Vršiæ, Mursko Središæe

JOS

IPA

HO

RV

AT

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 23

24

vožnji autobusom, a sad nas živahno prati u svo-jem uskom koritu, onako mlada, snažna i nevje-rojatno èista. Sa svih se strana brzaci strmo-glavo spuštaju i ukljuèuju u radost Murinogživota... Nas 50-oro uživali smo u predivnoj igrilijepog dana i velièanstvene prirodne ljepote,dok se šarenilo jesenskih boja kupalo u obri-sima razigranih valova.

I sve to èovjek može doživjeti u jednomdanu! Svu ljepotu treba nekako zadržati u tre-nucima, fotografirati i pokušati bar u djeliæimasaèuvati za vjeènost. Kakav ushit zadovoljstva!

Lagana šetnja završava na visini od 1898metara, kraj natpisa na njemaèkom jeziku oMurinom izvoru, njezinom toku i samom ušæu.Piše da prolazi i kroz Hrvatsku, da utjeèe uDravu kraj Legrada i da je dugaèka 493 km. Asada smo na izvoru, poèetku, bilu koje tupoèinje kucati i nositi valovit život utabanimkoritom do našeg Meðimurja.

Neki planinari iz naše skupine veæ su neko-liko puta bili na izvoru, pa su jako iznenaðenijer izvor nikad nije bio toliko slab. A koliko jenevolja još nedavno uèinila Murina snaga i

razarajuæa moæ! I ove godine bili smo svjedocipoplavama, pa smo možda oèekivali da æe se iovdje osjetiti ona velièina kojom nas je Muraiznenadila u kolovozu.

Nakon kraæeg odmora i zajednièkog sli-kanja, razdvajamo se u dvije skupine. Jedna sevraæa u dom, a druga, izdržljivija i upornija,kreæe prema prijevoju Schmalzscharte. Prola-zimo zelenim pašnjacima na kojima pasu krave,jednoliènom zvonjavom remeteæi tišinu. Prekogromada kamenja uskim stazicama za sat i polstiže se do vrha (2444 m). S vrha je prava na-grada pogled na Untene i Obene Schwarzsee,dva gorska jezera poput dva plava oka meðuplaninama visokim do 2300 metara. Nakonzasluženog odmora vraæamo se istom stazom,pokraj malog, ali vrlo ureðenog skloništaAlbert-Biwak, pa dalje uz izvor istom dolinom.Usput zobamo borovnice, a na okolnim brzaci-ma toèimo vodu za svoje u Meðimurju. Kad jepopiju, bit æe djeliæ ovog suživota prirode ièovjeka.

Istim kombijima i istom pustolovnom vož-njom vraæamo se do autobusa koji nas niz do-linu Mure vozi u naše Meðimurje. U autobusuveseli èavrljamo o danu koji nikoga nije ostavioravnodušnim. Jedva èekamo iduæu godinu daponovno posjetimo izvor rijeke Mure.

Na vrhu Weissecka

ZLA

TKO

BA

HU

N

Uz Untene i Obene Schwarzsee

JOS

IPA

HO

RV

AT

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 24

25

IZ PERA MLADIHIZ PERA MLADIH

Pohoditi Velebit, mitsku hrvatsku planinu,za mene je oduvijek bio poseban doživ-ljaj. Veæ od malih nogu Velebit i ja meðu-

sobno se volimo i privlaèimo i uvijek me plani-narski putovi vraæaju toj planini.

Kad sam prije tri godine nabavila dnevnikHrvatske planinarske obilaznice, nisam ni po-mišljala da bi me planine mogle toliko opèiniti.Lutajuæi njima zajedno sa svojim tatom, prešlasam mnoge hrvatske vrhunce i približila se magiènoj brojci od stotinu vrhova Hrvatskeobilaznice.

Sjeæam se još uvijek dugotrajnog uspona odLjubotiæa preko Stapa do Debelog kuka najužnom Velebitu. Taj je uspon bio uvjet da usvoju kolekciju planinarskih trofeja pridodam

za sada najznaèajniji – zlatnu znaèku HPO-a. I danas je èesto u mojim mislima pogled iz da-ljine na Stapinu, najvelièanstveniji meðu svimvelebitskim kukovima.

Na putu k posebnom priznanju za 100vrhova HPO-a, k cilju o kojem prije tri godinenisam ni sanjala, opet stoji Velebit i njegovi po-nositi vrhovi, njegovi velièanstveni kukovi…

Na Krajaèevom kukuGodinu dana poslije, eto me ponovno na

Velebitu, ovaj put na njegovu sjevernom dijelu,u podruèju Velikog Lubenovca. Nekad su ovdjepodgorske obitelji napasale svoju stoku i obra-ðivale zemlju, a ne tako davno, na rubu pro-strane zaravni pod Velikim Kozjakom, stajala

U carstvuvelebitskih kukova

Kristina Jurèiæ, Kastav

Detalj s usponana Krajaèev kuk

25

DE

AN

JU

RÈ

IÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 25

26

je lijepa drvena planinarska kuæa. Pastirski sustanovi urušeni, a planinarsku je brvnaru požarpretvorio u crno zgarište. Danas Lubenovcemopet caruju muk i tišina, no to ne može pomu-titi sliku zelene visoravni iza koje kroz magluizranjaju mnogi znani i neznani vrhovi i kukovi.

Kod šljunèare na makadamskoj cesti kojazaobilazi Lubenovac crveni putokaz na panjuupozorava da treba skrenuti lijevo. Tu zapo-èinje uspon prema Krajaèevu kuku. Dobio jeime po nekadašnjem predsjedniku HPD-a i mi-nistru turizma u ondašnjoj vladi, dr. IvanuKrajaèu, koji ima velike zasluge za razvitakhrvatskog planinarstva i izgradnju Premužiæevestaze.

Put nas vodi kroz vlažnu i maglom oba-vijenu šumu, u kojoj prevladavaju stabla bukve.Kreæemo se dobro ugaženom blatnjavom stazi-com i nakon 45 minuta dolazimo do križanja,gdje glavni put nastavlja dalje ravno prema Pre-mužiæevoj stazi, a mi skreæemo desno premavrhu. Prolazimo pokraj ponikve èiju dubinu itajnovitost skriva dosadna magla. A onda, ko-naèno stijene, bijele velebitske stijene obrasleklekovinom! Uspon je sve strmiji, sve naporniji,ali koraci su mi laki.

Uporna magla ne može sakriti svu ljepotuRožanskih kukova, mnogobrojne provalije, po-

nikve, stijene, klekovinu i kamenite kukove.Penjemo se grebenom prema vrhu. Staza pro-lazi samim rubom stijene, a dolje se pogledobrušava u ambis, èije dno povremeno izranjaiz magle. Tata me pridržava za ruku, idemodalje, i eto nas na samom vrhu Krajaèeva kuka,na 1659 metara.

Utiskujem žig u dnevnik i uživam u vidikuna velebitsko carstvo krša. Iako puno ljepote,ostaje skriveno u magli. Velebit me okružuje,on je uvijek tu, sva njegova ljepota i sva njegovasurovost. Vraæamo se u dolinu, a pogled namzastaje kraj duboke ponikve iznad koje pono-sno stoji vršna stijena Krajaèeva kuka, koja sena trenutak othrvala magli.

Tajnoviti Hajduèki kukoviNe stajemo, idemo dalje – èekaju nas novi

kukovi. S druge strane makadamske ceste kojavodi prema Lubenovaèkim vratima nalaze seHajduèki kukovi s tisuæama svojih tajni, s mno-gim skrovitim kutcima u koje ljudska noganikad nije kroèila. Narodna predaja kaže da suse u tom kamenom labirintu skrivali hajduci, ipo njima je i dobio ime.

S uzbuðenjem zapoèinjem uspon kod puto-kaza za Hajduèke kukove. Nakon poèetnoguspona kroz šumu staza postaje sve strmija, sve

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 26

kamenitija, a visoka stabla jele i smreke, kojastoljeæima vode borbu za opstanak izmeðustijena, sve su rjeða. Noge mi postaju sve teže,penjem se polako, korak na korak, s kamena nakamen. Sreæom da je put kroz kamenitudivljinu i teško prohodno bespuæe dobro marki-ran, pa doista nema teškoæa s kretanjem. Pro-lazimo uz duboku ponikvu, okruženu velièan-stvenim stijenama, a pogled u njezinu dubinuostavlja dojam kao da nema dna.

Staza postaje još teža, još strmija, ulažemposljednje snage, ali ne želim se predati. Stalnomi je u glavi blizina vrha, iako ga nikako nemana vidiku. Pogled mi nakratko zastaje na stje-novitim vrhovima Rožanskih kukova. Idemodalje, sve je teže i teže, i tek smo na križanjumarkiranih putova za dva vrha Hajduèkihkukova – lijevo Golubiæ, a desno Kuk. Nastav-ljamo prema Kuku, a stalno društvo prave namrazlièiti oblici stijena. Prolazimo pokraj jošjedne duboke ponikve i konaèno ispred nasstoji vrh Kuk (1649 m). Posljednji koraciispunjavaju mi srce radošæu, jer još jednom sampobijedila Velebit, a on kao da me ponovnonježno primio u svoje krilo.

Žiga nema, nakratko sam razoèarana, alipogled u svu tu surovost prirode, u svu tu lje-potu, nepristupaènost i tajnovitost, kao da mepoèinje opijati. Zaboravljam na sav naporteškog, dva sata dugog uspona, zaboravljam dase tim kamenitim putom još moram vratiti, za-boravljam i na oblake i maglu, i posve se preda-jem Velebitu, po tko zna koji put. Nakratko nasje obasjalo i zubato sunce, kao da se i ono veseli zajedno s nama.

Vratarski kuk – kralj velebitskih vrhovaZa jedan listopadski vikend postavili smo si

jasan cilj: želimo se uspeti na još dva velebitskavrhunca – Vratarski kuk i Mali Rajinac. Naokretištu odvojka Zavižanske ceste kod Škrbinedrage ostavljamo auto i penjemo se nekih polasata šumskom vlakom prema Lubenovaèkimvratima. Sjeverno od nas su Hajduèki, a južnoRožanski kukovi. Na stijeni kod koje naša stazaskreæe udesno, doèekuje nas natpis: »Samo zaiskusne planinare«. Malo mi je zastao dah ipriupitala sam sama sebe što li mi Velebitsprema, hoæu li uspjeti u pohodu na još jedan

njegov vrh. Tata me je odmah ohrabrio rijeèima:»Kristina, pa iza tebe stoje usponi na više od storaznih vrhova, idemo!«

Duž puta razlomljeno kamenje, nepravilnestijene, rijetka stabalca koja su uspjela pobije-diti teški velebitski krš. Ni markacije nam neidu u prilog; nije baš jednostavno pratiti izblije-djele crvene crte. Staza je zahtjevna, zapravo jeto više put kroz bespuæe, sa stijene na stijenu, skamena na kamen. Na jednomu mjestu stojisajla, uz èiju pomoæ lako prolazim do nove ka-mene gromade. Iznad mene velike stjenovite li-tice, razlièiti kameni oblici, mnogi neznanikukovi. Ovdje tek spoznajem svu velièinu isnagu prirode koja me okružuje i postajem svje-sna koliko smo mi ljudi u njoj malena i nježnastvorenja.

Poèinje najzahtjevniji dio staze. Penjemose, sunce nas obasjava, a znoj teèe našim obra-zima. Uživamo u tišini i zvukovima prirode.Svaka stijena i svaki kamen kao da su tu samozbog nas.

27

Krš na putu prema Vratarskom kuku

DE

AN

JU

RÈ

IÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 27

28

Nakon kratke dionice kroz šumu na putuprema Vratarskom kuku, ponovno smo ukamenjaru, okruženi klekovinom, ali nastavakputa je ipak znatno lakši. Nalazimo se u carstvuRožanskih kukova, a naš je napor nagraðenprekrasnim vidicima na sve strane. Još pola satauspona uz golemu ponikvu pa kroz kamenitjesnac i klekovinu i evo nas na Vratarskomkuku (1676 m).

Proèitala sam u Poljakovom vodièu »Hrvat-ske planine« da je upravo ovaj vrh netko nazvaokraljem velebitskih vrhova. I zaista, ovaj je kukpravi kralj – ostajemo iznenaðeni i oèaraniprekrasnom prirodom. Lijep sunèan dan omo-guæio nam je daleke vidike prema Zavižanu,Malom i Velikom Rajincu, Hajduèkim kuko-vima, impozantnom Velikom Kozjaku, kojiizranja iz dubine Lubenovca, prema bjelini tro-glave Varnjaèe, Pasariæevu kuku, Gromovaèi,te mnogim drugim znanim i neznanim vrho-vima. U daljini izranjaju niži lièki vrhunci, a namorskoj strani iz oblaka izviru vrhovi podgor-skih otoka. Zaista prekrasno, svaki naš korak,svaka kap znoja se isplatila!

Utisnuli smo žigove u naše dnevnike, a ondapodigli ruksake i nestali prema dolini, natragprema tromeði šumskih podruèja.

Na najvišem vrhu sjevernog VelebitaPosljednji na redu ostao nam je Mali Raji-

nac (1699 m), najviši vrh sjevernog Velebita.Od Tromeðe se vraæamo nekih 600 m po zavi-žanskoj cesti do putokaza koji upuæuje da trebaskrenuti strmo desno i da do vrha ima sat i 40minuta uspona. Put nas vodi kroz šumu, naj-prije bukovu, potom miješanu, pa dijelom i kroznajtamniji dio èiste crnogoriène šume. Nekih 40minuta ne posebno napornog hoda trebalo namje do križanja na travnatom Generalskomdolcu. Ovdje se odvaja staza lijevo premaZavižanu i Pivèevcu, a desno uz travnate poni-kve prema Jezerima i Malom Rajincu.

Ubrzo, nakon nekih desetak minuta, odvajase ulijevo planinarska staza prema Krasanskimjezerima. Mi nastavljamo uspon kroz šumu doproplanka iznad stijena, odakle se izmeðu sta-bala pruža pogled prema najprostranijoj kraš-koj zaravni na ovom djelu Velebita – Jezerima.Zaobilazimo srušeno veliko stablo smreke, pa

rubom ponikve dolazimo do završnog usponana vrh.

Na vršnoj stijeni uèvršæen je metalni tuljacsa žigom nekadašnje obilaznice »Po planinamaHrvatske« i upisna knjiga. Obilazimo podnožjestijene i kroz kameniti tjesnac dolazimo do sa-mog vrha, na kojem stoji natpisna ploèa. Tu jei metalni trokutasti žig vrha, koji utiskujemo unaše dnevnike.

Zanimljiv je Mali Rajinac, možda ne tolikokao neki drugi velebitski vrhovi, ali vršna stijenakoja se izdiže iz okolnog raslinja s vidikomprema Jezerima, prema širokim prostranstvimaLike, prema zavižanskim vrhovima, te južnoprema Hajduèkim i Rožanskim kukovima, pri-zor je koji se ne zaboravlja. Posebna su ta Kra-sanska jezera, prekrasne valovite travnate viso-ravni, kojima kasnopopodnevne zrake suncadaju neki poseban sjaj.

Sjedim tako na vršnoj stijeni i uživam, raz-mišljam o svim tim prekrasnim vrhuncima, omojem Velebitu i povratku u njegova njedra.Poèinje se polako mraèiti, pa se ubrzanimkoracima žurimo natrag do Zavižanske ceste.Navraæamo i do zavižanskog doma koji uvijek,ma baš uvijek, otvorenih vrata doèekuje plani-nare. Nakon okrjepe toplim èajem, nastavljamoautom do Oltara, pa dalje do mora, uz pozdravVelebitu: »Do viðenja, do skorog novog su-sreta!«.

Na Malom Rajincu, 1699 m

DE

AN

JU

RÈ

IÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 28

29

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

Vjerojatno više nema živih svjedoka kojibi nam mogli prièati o tome kako se pla-ninarilo prije osamdeset godina, ali je

saèuvan jedan dokument Hrvatskog planinar-skog društva iz kojega si to donekle možemodoèarati. Godine 1924., u vrijeme kada je naèelu Hrvatskog planinarskog društva bila èvrstaruka pravnika dr. Ivana Krajaèa, izgleda dadruštveni izleti nisu bili šala. Predsjednik Krajaèi tajnik Ervin Köröskényi potpisali su 11. srpnjate godine »Pravilnik HPD-a Središnjice u Za-grebu« od 18 paragrafa, koji je bio tiskan kaoposebna brošura. Pravilnik je, s današnjega gle-dišta, bio tako strog da su izleti bili slièniji voj-nom drilu nego graðanskoj razonodi, pa ako sedoista provodio, pitamo se kako je netko htio sHPD-om iæi na izlet. Za ilustraciju, evo neko-liko paragrafa kojima je tadašnje vodstvo HPD-a nastojalo disciplinirati svoje èlanove!

Iz §4. možemo zakljuèiti da je voða puta naizletima bio neke vrsti gospodar života i smrtijer mu se treba bezuvjetno(!) pokoravati inikako se ne smije iæi ispred njega (rijeè »bezu-vjetno« najèešæa je rijeè u Pravilniku).

Paragraf 13. glasi: »Prigodom uspona za-branjeno je pjevati, fiæukati, trubiti i halabuèiti,a nipošto pucati«, dakle, hodalo se u grobnojtišini, jedino se – kao što æemo malo poslijevidjeti – moglo po miloj volji zviždati zviždalj-kama.

Prema §6., bitnu planinarsku opremu èine– vjerovali ili ne – 1. društveni znak, 2. uprt-njaèa s litrom vode i 3. signalna zviždaljka. Tatri rekvizita bila su, s tadašnjega gledišta, takovažna da »bez planinarske opreme èlan ne æemoæi prisustvovati izletu«. Dakle, ako si zabo-ravio znak ili zviždaljku, gotovo je s izletom,možeš se vratiti kuæi. Da ne bi bilo nikakve

dileme, društveni se znak HPD-a »imade bez-uvjetno na vidljivom mjestu nositi«. Možda zatoda voða puta lakše prepozna nekog uljeza kojise hoæe uvuæi meðu planinare?

Zviždaljka je na izletima bila tako važanrekvizit da su u §9. opširno razraðeni znakoviza zviždanje, npr. jedanput dugo znaèi: tražimspoj s društvom, jedanput kratko: kreni lijevo,dva puta po tri kratka: natrag!

Izgleda da je i tada – kao i danas – bilo ne-prilika s prijateljima »dobre kapljice« jer §11.zabranjuje za vrijeme uspona »uživati alkohol-na piæa«. Na radost i sreæu tadašnjih »mokrih«planinara, ne piše da je zabranjeno piti nakonuspona i na silasku! Podsjetimo se, bilo je to

Jako strogi planinariKako se planinarilo prije osam desetljeæa

prof. dr. Željko Poljak, Zagreb

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 29

30

vrijeme kada su zdravice za stolom bile uobi-èajen izgovor za opijanje i zato se oèekivalo dasvatko bar jedanput nazdravi, bilo komu ili biloèemu.

Pohvalno je da su se veæ onda pojavilizaèeci ekološkog naèina mišljenja jer u §15.piše: »Ne trgaj mnogo(!?) cvijeæa, jer ono iona-ko brzo vene«. Ipak je ovaj paragraf zapravo

blag jer ne definira što je to »mnogo cvijeæa«nego je kolièina prepuštena procjeni izletnika.

Prema §1. èlanovi se imaju »meðusobnopozdravljati sa Zdravo! te nagovarati sa Ti, akomlaðeg èlana tako stariji pozdravi, a izvandruštva po volji.«

Kakav bi to bio Pravilnik da njime nisu pro-pisane i kazne!? U §15. predviðeno je da se nje-govi prekršitelji kažnjavaju prvi put upisanimukorom, drugi put globom od Din 10.–, treæiput globom od Din. 20.–

Buduæi da u §3. doslovno piše: »Neobdrža-vanje toènog vremena bilo na odborskim sjed-nicama ili izletima smatra se prekršajem pravil-nika«, možemo zakljuèiti sljedeæe: ili su u onodoba èlanovi bili vrlo disciplinirani ili je dru-štvena blagajna plivala u obilju novca od na-plaæenih globa. Pokušajte danas oglobiti plani-nara koji kasni na društvene izlete ili na sasta-nak u društvu!

Dodajmo na kraju da je društvena poslov-nica Središnjice HPD-a uredovala dnevno od 5do 8 sati naveèer, u Ilici 35, dvorišna zgrada de-sno, a tjedni sastanci održavali su se svakog èet-vrtka u pol 9 naveèer u »Kasinu« (Streljana uTuškancu), i to bez posebne objave, a na sa-stancima su se održavala »pouèna struèna pre-davanja eventualno s projekcijama slika planin-skih krajeva«.

Strogi predsjednik dr. Ivan Krajaè (karikatura)

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 30

31

POZNAVANJE PRIRODEPOZNAVANJE PRIRODE

Hodajuæi šumom èesto æete èuti da ljudinazivaju borom gotovo svako drvo kojeje zimzeleno i ima iglièavo lišæe. Ne

morate ni hodati. Oko Božiæa »borovi« dolazei u vaš kvart ili dom – a zapravo dolaze uglavnosmreke! Kao da je izraz »bor« postao opæipojam. Istodobno svi znaju i za pojam »jela«,pa èak i »smreka«. Èemu onda »bor«?

Povod za ovaj mali napis je prizor na kojisam naišao za nedavna pohoda Gorskome ko-taru i ovjekovjeèio ga za vas na fotografiji. Veæsam tamo odluèio da æu sve planinare koji tožele pokušati oduèiti od korištenja opæeg pojma»bor« i nauèiti ih razlikovati jelu od smreke!

Nije svaki bor – borHajde da najprije raskrstimo s borovima.

Oni se bitno razlikuju od ostalih èetinjavih vrsta po tome što im iglice nisu nikad poredaneuz granèicu, veæ su uvijek u nekakvim kiticama.Èak i kiticama iglice nikad nisu pojedinaène,veæ uvijek dolaze po dvije ili pet zajedno.Struènjaci razlikuju èak osamdesetak vrsta bo-rova (baš borova, ne »borova«). Kod nas su naj-zastupljeniji crni bor, a potom alepski bor. Toje ono drvo koje æete uglavnom sretati u poho-dima po obali i otocima, i to je ono drvo kojeponajviše gori kad se u vijestima spomene da jepožar zahvatio i visoku šumu. To je i ono gustozelenilo što je poput žita prekrilo u prošlim godinama izgorjelu površinu.

Mnogi ne vole alepski bor jer je tobožezbog svojega smolastog drva kriv za požare. Da,bilo bi sigurnije da na kršu raste neka domaæabjelogorica bez smole, ali to nije moguæe. Ale-pski bor je pionirska vrsta i jedino on možeosvojiti nove terene, otrgnuti ih kamenjaru i stvoriti uvjete za druge, domaæe vrste. Samoalepski bor može u godinu-dvije ponovno zaze-lenjeti izgorjelu površinu – alepski se bor,naime, razmnožava uz pomoæ požara!

Kad o borovima govorimo planinarima,svakako valja koju reæi o najplaninskijem i naj-planinarskijem boru. Poznata i tipièna kleko-vina, koja zauzima najviše pozicije ili èak tjeme-nice planina, a svojim spletom i neprohodnošæu»obogaæuju« uspon nemarkiranim smjerom,takoðer je bor, koji u biologiji zovemo bor kri-vulj. On je vrijedna i nadasve zanimljiva vrsta,a stabla koja kao planinar ne možete ne vidjetiu našim planinama, svojom su visinom ponekadmanjom od jednog metra, tipièna i odrasla sta-bla te vrste.

Ah, svi ti borovi!Branko Meštriæ, Zagreb

Dvije prijateljice – lijevo jela, desno smreka

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 31

32

Jela nije smreka, a ni obratnoPrijeðimo na drugi zadatak. Èesto me malo

napredniji planinarski suputnici, naroèito kadhodamo po Gorskom kotaru, pitaju koje je sta-blo jela, a koje smreka. Pitanje ima smisla samona prvi pogled. Na drugi, kad pogledate pažlji-vije, uvidjet æete i sami da se one jako razlikuju,i to po nizu karakteristika.

Najlakše ih je razlikovati po èešeru: jelovstoji uspravno na grani, krupniji je i baèvast,dok smrekin uvijek visi. Nema èešera na gra-nama? Jesu li otpali, još je lakše: jelovi ne ot-padaju veæ se raspadaju na ljuske još na stablu(kao i cedrovi), a ako ima èešera ispod stabla –to je oèito smreka. Struènjaci ih mogu razliko-vati i po kori, razlikovati njihove daske ili drvo,veæ obraðeno i ugraðeno u okvir prozora. No,ostavimo to njima. Vi se još možete pravitivažni kad izbliza vidite granèicu na kojoj suiglice uredno poredane, a s donje strane sre-brnkaste – to je jela, smrekine su neuredne,rašèupane i zelene. A ako baš hoæete biti jakovažni, uzmite u šumi suhu otpalu granèicu, na-ravno ispod jele ili smreke, popipajte je i ako jefina i glatka – jelova je. Smrekova vam možeposlužiti kao rašpa, jer su rašèupane iglice izprethodne reèenice neuredno urasle u koru, pakad se osuše ostaju »štrljci«.

Za kraj pogledajte prvu fotografiju kakobiste nauèili ove dvije prijateljice razlikovati ina distanci. Lijevo stablo, obješeno i raskuš-trano, je smreka (sjetite se, i èešeri vise, igliceraskuštrane), a desno gordo stablo tipièna jejela. To je tipièna slika i uglavnom æe vam po-moæi ubuduæe – kad naiðete na tipièna stabla.

Smreke ne moraju, naime, uvijek tako izrazitovisjeti, jela ne mora biti tako »okruglasta«. Kadsu mlaða stabla u pitanju sliènije su, meðutimsmreke su uvijek nekako piramidalnije. Kaddjeca crtaju onaj tipièan oblik crnogoriènog sta-bla – to je vjerojatno smreka.

Bogatstvo u kojem vrijedi uživatiOsjetite li dah hladnoæe prolazeæi šumom

za rana jutra, kao što je na donjoj fotografiji, ito je jedan od znakova raspoznavanja. Smrekesu naime izrazito sklone tzv. mrazištima, udoli-nama u kojima se skuplja hladan zrak i koje seprve zabijele. Sve najpoznatije gorske doline,od èuvenog Lazca ispod Risnjaka, do najpozna-tije Štirovaèe, obrasle su smrekom. U ovoj poto-njoj smreke dostižu impresivne dimenzije i akovas put onamo nanese, svakako zastanite na ce-sti od Štirovaèe prema Kuginoj kuæi i uživajte uprekrasnim šumama, a nemojte propustiti po-gledati i prašumu Klepinu dulibu, otprilike napetom kilometru, odmah desno uz cestu.

Jela (lijevo) – smreka (desno)

IGO

R A

DA

ME

C

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 32

33

ZEMLJOVID MOSORA 1:25.000HPD »Mosor« iz Splita, najstarije i najsnažnije

planinarsko društvo u Dalmaciji, koncem prošle go-dine izdalo je u vlastitoj nakladi atraktivan planinar-ski zemljovid planine po kojoj nosi ime. Povod zaizdavanje toga zemljovida bila je 80. obljetnica osnut-ka »Mosora«, koja je obilježena i nizom drugih akcijau Splitu i na Mosoru.

Do današnjih dana jedini planinarski zemljovidkoji je obuhvaæao Mosor bio je grebenski zemljovidsrednje Dalmacije, koji su prije 18 godina izdalo istodruštvo. Ovaj zemljovid obuhvaæa uže podruèje, odKlisa do Cetine, ali je za planiranje izleta na Mosor isnalaženje na terenu, višestruko upotrebljiviji. Karto-grafska podloga je detaljna specijalka u mjerilu1:25.000, na koju su ucrtani svi markirani putovi.Treba reæi da su svi putovi docrtani na temelju preciz-nog snimanja pomoæu GPS-ureðaja koje su èlanoviHPD »Mosor« provodili više od godinu dana, štozemljovidu osigurava maksimalnu moguæu toènost.Na poleðini karte opisano je nekoliko atraktivnih turas visinskim profilima, a sama planina Mosor pred-stavljena je kratkim tekstovima o flori, fauni, povije-sti, planinarskim kuæama. Uz to, može se proèitati ikratki prikaz povijesti HPD-a »Mosor« i upute za po-stupanje u sluèaju nesreæe

Po svojoj kvaliteti, ovaj zemljovid najbolji je kar-tografski uradak koji je izdala neka planinarska or-ganizacija. Rezultat je to novih tehnologija za pripre-mu zemljovida, kvalitetnog tiska u Vjesnikovoj tiskari,a ponajviše truda mosoraša, na èelu s autorom Rudol-fom Schwabeom. Zemljovid se može naruèiti u HPD»Mosor«, Sinovèiæeva 2, 21000 Split ili nabaviti u pla-ninarskom domu »U. Girometta«. Alan Èaplar

SKITAM I PIŠEMMožda ste ovaj naslov veæ susreli, dapaèe, tko zna

koliko puta. Ali, postoje ljudi, novinari, planinari,skijaši, ukratko SKITAÈI, koje i ne možemo drugaèijeopisati. Jedan od njih je Ivan Jakovina, novinar izPožege. Skijaš, planinar, novinar, putopisac i zaljublje-nik u Požegu, »Vallis aureu«, to srce Slavonije. Èovjekkoji je svoju struku (novinar i urednik niza listova ièasopisa) povezao s onim što najviše voli: lutanjimaSlavonijom i upoznavanjem svoga kraja. Gotovo nasamom poèetku knjige o kojoj æemo na ovom mjestugovoriti, autor navodi rijeèi poznatog Požežanina, po-vjesnièara umjetnosti i svakako našeg najveæeg puto-pisca, Matka Peiæa: »Požežanin je ravnièar. Bezsumnje. Ali Požežanin je i gorštak. Jedna od glavnihzabava mu je planinarenje. Bilo bi dobro da mu se pri-družiš.«

Ali, vratimo se knjizi. Ivan Jakovina (1934.), du-gogodišnji novinar iz Požege, sakupio je na jednomumjestu niz kratkih crtica o svome kraju i objavio ih uknjizi »Fino i naopako šijaèijom«. Cijeli niz crtica onjegovom kraju, objavljenih od 1998. do 2004. u »Ve-èernjem listu«, otvara se pred nama. Kronološko je tobilježenje akcija, ljudi i dogaðanja oko grada u kojemživi i u njemu, ali i cijeli niz primjedbi, pohvala, poti-caja i želja vezanih uz ono što treba i što se može uèi-niti da bi ljudi ljepše i sretnije živjeli. A buduæi da jeautor ujedno i dugogodišnji planinar (sjeæam ga sekao jednog od organizatora okupljanja planinara su-radnika našeg èasopisa 1985. u Požegi), svakako zna-èajno mjesto u njegovoj knjizi zauzima i planinarstvo.

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 33

34

Tako se ovom knjigom pred nama otvara kro-nologija požeškoga planinarstva. Kritièko gledanje naodreðene aktivnosti, podržavanje akcija, predlaganjenovih. A niz tema zaista je širok; od bilježenja akcijadruštva (»Papuèki jaglaci«, ali i usponi na Kilimanjaroi Ande), do prijedloga novih aktivnosti vezanih uzskijanje i planinarenje Požeštinom. Nalazimo opisezaboravljenih mjesta (Dilj i Sovsko jezero), osvrte naljude koji su obilježili planinarstvo toga kraja (od Dra-gutina Lermana, poznatog istraživaèa, do Rude Ne-dele, dugogodišnjeg domara u Velikoj), kao i kritièkeosvrte na nedavnu privatizaciju i nepravedne odlukekoje su pritisle financijski slabije, u ovom sluèaju nas

planinare. A sve to napisano na lak i nepretenciozannaèin, ukratko i svima prihvatljivo.

Što još reæi o knjizi? Mnogi æe planinari u njojpronaæi nešto za sebe, nešto što im izgleda privlaèno,pa je zato treba proèitati. Poznavatelji požeškogakraja i slavonskih planina proèitat æe je s užitkom ipronaæi u njoj ideju za neki novi izlet, za još jedan pla-ninarski posjet ne samo ravnoj, veæ i gorovitoj Slavo-niji.

Knjigu, po cijeni od 100 kuna (bez poštarine),možete naruèiti kod autora, na adresi: Ivan Jakovina,Alojzija Stepinca 12/III, 34000 Požega, tel. 034/275-102.

Krunoslav Milas

Èetrdeset godina posveæenihPlaninarskom društvu »Svilaja«daje nam pravo da planinarstvo uSinju donekle poistovjetimo s Bo-risom Buljanom i da ga predsta-vimo našim èitateljima.

Rodio se 25. veljaèe 1946. uSinju, gdje je završio osnovnu isrednju školu. Studirao je na eko-nomskom fakultetu u Zagrebu iradni vijek, do umirovljenja, pro-veo kao šef raèunovodstva u»Sinjanki« i »Diokomu«. Plani-narstvom se poèeo baviti još kaostudent, a posebno nakon povrat-ka iz Zagreba u Sinj, te je obišaobrojne planine u bivšoj državi,poèevši od Triglava do Šar-pla-nine. Poèetkom sedamdesetih godina prošlog stoljeæabiran je u upravu PD »Svilaja«. Više je puta bio taj-nik i blagajnik, a najduže predsjednik (1978–1979,1982., 1986–1987. te od 1998. do danas). Završio ješkolu za vodièe HPS-a na Vršièu 1985. i na Okiæu1986. te seminar za èuvara prirode 1983. na Kozjaku.Prihvatio se pionirskog posla i vodio prve sinjskemarkaciste koji su obilježavali golemo podruèje odSvilaje i Dinare do Troglava i Kamešnice, a bio je ivoða puta na raznim planinarskim manifestacijama uHrvatskoj i na Danu planinara Herceg-Bosne. Jedan

je od glavnih organizatora dalma-tinskih akcija »Upoznajmo Svilaju1975«, IV. sleta planinara Dalma-cije na Zelovu (Svilaja, 1982.) isletova na Kamešnici 1983. i 1991.Osim toga, sudjelovao je u raduGlavnog odbora HPS-a i Komisijeza planinarske putove HPS-a te udva mandata bio èlan Planinar-skog saveza Splitsko-dalmatinskežupanije. Suradnikom našeg èaso-pisa postao je 1982. godine èlan-kom »60 godina PD »Svilaja« uSinju« (str. 277.).

Posebno treba izdvojiti Bulja-nov velik doprinos izgradnji i odr-žavanju planinarskih kuæa na je-zeru Peruèi, na Svilaji (Paunovac)

i Kamešnici (Orlovac na Koritima) te društvenih pro-storija na sinjskom bazenu i sada u Alkarskim dvo-rima. Dana 13. lipnja 2003. postavio je zajedno sa sinj-skim gradonaèelnikom kamen temeljac za novi domna Svilaji u podruèju Orlovih stina i to mu je danasglavna preokupacija.

Za svoj požrtvovan rad primio je brojna pri-znanja, od kojih izdvajamo Zlatnu znaèku HPS-a davne1982. i Zlatnu plaketu SFK Sinj 1988. godine, a nekai ova životopisna bilješka posluži kao neka vrsta pri-znanja. prof. dr. Željko Poljak

BORIS BULJAN – SINONIM ZA PLANINARSTVO U SINJUIV

ICA

K

OD

ŽOM

AN

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 34

35

obloge na stropu blagovaonice, hodniku prizemlja i nastropu male sobe te potpuno obnovili zimsku sobu.

Najveæi dio radova na proljetnoj radnoj akciji itijekom redovitih dežurstava obavile su èetiri ekipedežurnih planinara. I ove godine svoj veliki prilog uradu dali višegodišnji suradnici Željko Horvat i Stje-pan Svibovec iz HPD »Degenija«.

Posebno veseli èinjenica što su ti vrijedni poje-dinci èlanovi više planinarskih društava i što su tvrtke

iz nekoliko gradova Hrvatske.To ukazujena to da postojisklonost prema Velebitu, da jevažan ne samo njegovim ljubi-teljima, nego i mnogima kojiga možda još nisu ni otkrili, alisvojom potporom i entuzijaz-mom daju doprinos hrvatskomplaninarstvu.

Krešimir Bartakoviæ

Zahvaljujuæi donatorima sklonim Velebitu imarljivom radu planinara iz nekoliko planinarskihdruštava, nekada zapuštena planinarska kuæa »Alan«gotovo je posve ureðena i zraèi novim planinarskimugoðajem.

Posljednjih se nekoliko godina intenzivno radilona njezinu ureðenju, a tijekom 2005. godine obnov-ljena je, izmeðu ostaloga, i montažna nadstrešnicapred kuæom. Ona je zamijenjena drvenim nosivim ele-mentima koje je donirala Pilana »Kataliniæ« iz Kra-sna i prekrivena èvrstom tendom. Tendu i sredstva zanabavu podnih obloga za sobe na katu kuæe osiguralaje tvrtka »Elektroprojekt« iz Zagreba.

Iz sredstava Gospodarske komisije HPS-a sufi-nancirana je nabavka vrlo kvalitetnih spužvi za ležaje,koje su nabavljene uz znatan popust, što je donacijatvrtke »Orifleks« iz Oriovca. Dio sredstava HPS-auložen je u obnovu zidnih obloga male sobe i ureðe-nje dvaju zidova blagovaonice. Tekstilni kombinat»Zagreb« i Pamuèna industrija »Duga Resa« doniralisu tkaninu za posteljinu, koju su sašili Dragutin Žažariz HPD »Degenija« i Višnja Hojaniæ iz HPD »Nafta-plin«, a obojala ju je i kreirala Vesna Bartakoviæ izHPD »Degenija«. Auto škola Špalj iz Zagreba doni-rala je stolice i stolove, koji su korisno upotrijebljeni.

Dodatno nas je obradovala i ugodno iznenadiladonacija tvrtke »Interijer-montaža« iz Zagreba, vla-snika Milana Uzelca. Krajem ljeta oni su montirali

RADOVI NA PLANINARSKOJ KUÆI »ALAN«

Prozori su iznova obojani i popravljeni

Obnova zida u spavaonici

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 35

36

Èetrdesetoro planinara, najveæim dije-lom vodièa, markacista i GSS-ovaca, te pred-stavnika Komisije za planinarske putoveHPS-a, nacionalnih parkova i turistièkihzajednica, sudjelovalo je na savjetovanju oplaninarskim stazama i putovima. Savjeto-vanje je održano 19. studenoga 2005. godineu Omišu, a organizirala ga je Koordinacijaplaninarskih udruga Dalmacije uz suradnjui veliku pomoæ domaæina skupa, HPD-a»Imber-Mosor« iz Omiša.

Sudionici savjetovanja raspravljali su ostanju i znaèenju planinarskih putova u re-giji, s posebnim osvrtom na njihovu prilago-ðenost turistièkoj posjeti. Polazeæi od sa-znanja da turisti i drugi znatiželjnici, iz godi-ne u godinu, sve više posjeæuju naše planine,naroèito u ljetnim mjesecima, kad je najveæaekspanzija turizma, sudionici savjetovanjasu, kroz podnesene referate i rasprave, odgovorili nabrojna pitanja. U prvom redu, kako turistima najboljeprezentirati planine, njihove prirodne ljepote i što nanjima mogu vidjeti i doživjeti. Rasprava se vodila i ostanju naših planinarskih staza i putova kao i uspo-stavljanju novih putova od interesa za turiste i plani-nare. Sudionici su iznosili svoja iskustva i prezentiralipromidžbene plakate i prospekte (tiskane i na stranimjezicima) u kojima su detaljni podaci o planini, plani-narskim i pješaèkim putovima i šetnicama, a nami-jenjeni turistima i neplaninarima.

Naglašeno je da dobro uspostavljena suradnja sturistièkim zajednicama i posjeta planini uz pratnjuškolovanih planinarskih vodièa, osigurava kvalitetan isadržajan izlet i potpuno zadovoljstvo. To je, ujedno,jamstvo sigurnosti u planini, a to znaèi manje inter-vencija HGSS-a.

Nakon višesatne rasprave doneseni su korisnizakljuèci. Izmeðu ostaloga, pristupit æe se izradi Re-gistra planinarskih putova u Dalmaciji i osnivanjunovih planinarskih društava u sredinama gdje ihnema, naroèito na otocima.

Markiranjem planinarskih staza i putova smiju sebaviti samo školovani markacisti, a planinarsku mar-kaciju nužno je zaštititi. Na savjetovanju je osuðenapraksa da nam strani i domaæi turisti, koji ljetuju uzobalu, samoinicijativno obilježavaju staze kojekakvimznakovima i bojama. Takvih je sluèajeva bilo na nekimnašim otocima. Uz pomoæ i suradnju turistièkih zajed-

nica zatražit æe se koncesije za planinarskeputove i potaknuti pitanje infrastrukture naplaninarskim stazama i putovima. Mnogo segovorilo i o sigurnosti u planinama, pa jezakljuèeno da se prikladnim oznakama po-sjetitelji upozore na moguæe mine i drugenepogodnosti. U promidžbenim plakatima iprospektima s planinarskom ponudom, kojetiska sve veæi broj dalmatinskih planinarskihudruga, potrebno je objaviti informacije osigurnosti putova, kao i brojeve telefona(npr. matiènog planinarskog društva, HGSS-a,hitne pomoæi, policije i druge) u sluèaju po-trebe za spasavalaèkom ili drugom interven-cijom. Ocijenjeno je, nadalje, da postoji su-radnja naših udruga s turistièkim zajedni-cama, nacionalnim parkovima i parkovimaprirode, ali je treba razvijati i unapreðivati.Posebno se to odnosi na vodièku službu, te

na suradnju i pomoæ u odabiru i markiranju pješaèkihstaza i šetnica namijenjenih turistima i ljubiteljima pri-rode. Dakako, sve pružene planinarske usluge raznimkorisnicima: turistièkim zajednicama, nacionalnimparkovima i parkovima prirode, hotelskim i ugostitelj-skim kuæama, turistièkim agencijama, mjesnim odbo-rima i slièno, treba financijski stimulirati, kako bi od»turistièkog kolaèa« i planinari imali nekakvu korist.

Na osnovu referata proèelnice Komisije za plani-narske putove HPS-a Jasne Kosoviæ, i rasprave, dogo-voreno je da se Komisiji za planinarske putove HPS-apredloži inicijativa da se uobièajenom crveno-bijelomplaninarskom markacijom markiraju samo planinar-ske staze i putovi. Oznake na turistièkim i pješaèkimstazama i šetnicama trebale bi se razlikovati od plani-narskih. Tako bi turisti i neplaninari razlikovali pla-ninarski put, koji ima svoju težinu i pravila, od šetnice,a to znaèi i drugaèiju pripremu i odabir opreme. Našetnicama bi, stoga, bili dovoljni samo putokazi s na-zivima i vremenskim udaljenostima, èak na nekolikosvjetskih jezika, bez bilo kojih drugih oznaka.

Komisija za zakljuèke priredit æe za tisak brošu-ricu s referatima i zakljuècima s ovog savjetovanja idostaviti je svim sudionicima savjetovanja, planinar-skim udrugama i svima onima koji organiziraju po-sjete turista našim planinama.

Savjetovanje je završeno ugodnim druženjem uugostiteljskom objektu u slikovitom kanjonu Cetine.

Ante Juras

SAVJETOVANJE O PLANINARSKIM PUTOVIMA

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 36

37

194. SAVJETOVANJE ZPP-aU nedjelju, 4. prosinca 2005. u Zlatar Bistrici je

održano 194. savjetovanje Meðudruštvenog savjetaZPP-a. Priredilo ga je HPD »Javor« iz Zlatar Bistriceu Društvenom domu. Od 28 društava nazoèni su bilidelegati iz 24 planinarska društva te delegat HPS-aDarko Domišljanoviæ. Nažalost Meðudruštveni savjetZPP-a ostao je bez svog vrlo agilnog tajnika CvjetkaŠoštariæa kojemu je na poèetku savjetovanja odanapoèast minutom šutnje. Njega su privremeno zamije-nili dopredsjednik HPD »Ivanèica« Boris Kušen i èlanUpravnog odbora Franjo Frišèiæ do izbora novog taj-nika na iduæem savjetovanju koje æe se održati 5. ožuj-ka u Meðimurju.

Nakon usvajanja dnevnog reda i zapisnika saprošle savjetovanja, te pozdravne rijeèi predsjednikaHPD »Javor«, domaæina Nenada Hoiæa, koji je uk-ratko upoznao delegate o radu društva, delegati su ra-

spravljali o proteklim zajednièkim aktivnostima kojihje bilo podosta i sve uspješno organizirani.

Zatim je donesen plan rada i financijski plan za2006. godinu, koja æe biti u znaku obilježavanja 50.obljetnice rada Savjeta sa centralnom proslavom nadan osnivanja Zagorskog planinarskog puta, 11. stu-denoga 2006. godine na Ivanèici, kada æe se održati i198. savjetovanje ZPP-a. Povodom obljetnice pripre-ma se izdavanje Spomenice a ttijekom godine održatæe se oko 40 raznih zajednièkih akcija u vidu pohoda,druženja i proslava obljetnica. Tradicionalni Slet pla-ninara ZPP-a održati æe se vjerojatno u lipnju na Bre-zovici povodom otvorenja planinarske kuæe PD »Bre-zovica« iz Petrovskog. Na ovom savjetovanju donesenje Pravilnik o dodijeli priznanja ZPP-a koja æe se do-dijeliti i prigodom 50. obljetnice. Na kraju delegate jepozdravio uz pohvale za aktivnosti planinara naèelnikopæine Zlatar Bistrica Božidar Pelko.

Milan Turkalj

U subotu 27. studenoga 2005., danuoèi svog 65. roðendana preminuo je odposljedica teške bolesti Cvjetko Šoštariæ,umirovljeni novinar i predsjednik HPD-a »Ivanèica« iz Ivanca.

Kao srednjoškolac otkriva fotogra-fiju i prikljuèuje se ivaneèkom planinar-skom društvu. Novinarstvo i publicistikaje postalo njegova strast i zanimanje. Bioje urednik Radio Ivanca, dopisnik »Ve-èernjeg lista« i lokalnih tjednika, a umi-rovljen je 2000. godine kao direktorRadio Zlatara.

Cvjetko Šoštariæ bio je aktivan na mnogim druš-tvenim podruèjima, ali je najviše pridonio ivaneèkomplaninarstvu i amaterskoj fotografiji. Kao dugogo-dišnji tajnik HPD »Ivanèica« i predsjednik društvaposljednjih godina, znaèajno je doprinio obnovi iproširenju planinarske kuæe »Josip Pasariæ« na vrhuIvanšèice. Brinuo je o njenom održavanju i udobno-sti, društvenim izletima, markiranju planinarskih pu-tova i zaštiti prirode. Pripada mu zasluga za lijepe iprostrane društvene prostorije ivaneèkih planinara u

potkrovlju stambene zgrade u Gajevojulici u Ivancu.

Autor je publikacije »Planinarstvou Ivancu« (1975.), knjižice o Meðu-društvenom savjetu zagorskog planinar-skog puta (1978.), »Ivaneèko planinar-stvo i fotografija« (1988.) i brojnih pla-ninarskih èlanaka.

Godine 1974. obnavlja rad Foto-sekcije planinarskog društva »Ivanèica«Ivanec koju je 1931. godine utemeljioOtokar Hrazdira, zaèetnik ivaneèkefotografije. Za visok umjetnièki renome

postaje kandidat za majstora fotografije. Održao jeosam samostalnih izložbi u Lepoglavi, Varaždinu,Trakošæanu, Pregradi, Èakovcu, Koprivnici, Zlataru,Rijeci i Ptuju. Sudjelovao je na ukupno 165 fotograf-skih izložbi diljem svijeta.

Brojni Ivanèani zauvijek su se oprostili od Cvjet-ka Šoštariæa na ivaneèkom groblju u utorak 29. stude-noga 2005. Njegov doprinos planinarstvu Ivanca,Zagorja i Hrvatske ostat æe trajno zabilježen.

Marijan Kraš

CVJETKO ŠOŠTARIÆ (1940. – 2005.)

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 37

38

6. SKUP SPELEOLOGA HRVATSKESpeleološko društvo »Karlovac« i PD »Kamanje«

organizirali su koncem studenoga 2005. šesti po reduSkup speleologa Hrvatske, èiji su pokrovitelji biliHrvatski speleološki savez, Karlovaèka županija iOpæina Kamanje

Skup je poèeo u petak naveèer 25. studenogaokupljanjem sudionika i postavljanjem postera i foto-grafija u maloj uèionici i hodniku stare škole u Kama-nju, a nastavljen je druženjem u Vatrogasnom domu.U subotu su se cijeloga dana održavala predavanja iprojekcije. Naveèer, poslije veæ tradicionalne porcijegraha, uz gromoglasnu glazbu, nastavljeno je druženjei ples do kasno u noæ. Sudionici skupa noæili su napodu u uèionicama stare škole, u vlastitim vreæama zaspavanje. U nedjelju 27. studenoga, nakon prijepod-nevnog druženja neki su sudionici krenuli ravno kuæi,a dio sudionika je posjetio Gradski muzej u Karlovcui razgledao prigodnu spelološku izložbu. Sudionicikoji su u nedjelju malo dulje spavali imali su u po-vratku teškoæa s povratkom, jer je nabujala Kupapoplavila dio ceste Kamanje – Ozalj, ali je sve dobroprošlo.

Na skupu je bilo prisutno oko 250 sudionika izHrvatske, BiH i Italije. Svi se sudionici slažu da jeSkup pokazao veliki napredak u naèinu prikazivanjarezultata speleološkog rada. Sva su predavanja bilapopraæena prejekcijama preko digitalnog projektora,mnoga uz glazbu, a prikazani filmovi svake godine po-stižu sve veæu kvalitetu. Iz predstavljenih izlaganjavidljivo je da su hrvatski speleolozi znatno usavršilispeleološke tehnike, osobito što se tièe istraživanjadubokih jama, ronjenja u potopljenim špiljskim kana-

lima i u organiziranju speleoloških ekspedicija u ino-zemstvo. Najdublja istražena jama u 2005. je jama Ve-lebita na sjevernom Velebitu (–941 m), a najduljaistražena špilja Kita Gaæešina na Crnopcu (dugaèka1765 m i duboka 423 m). Hrvatski su speleolozi prika-zali fotografije i filmove snimljene u Brazilu, Kubi,Meksiku, Ukrajini, Grèkoj, Austriji i susjednoj BiH.Organizator je tiskao i Zbornik sažetaka svih preda-vanja i projekcija. Vlado Božiæ

ISPITI ZA SPELEOLOGE IINSTRUKTORE NA GLAVICI

U planinarskom domu »Glavica« 3. prosinca2005. Komisija za speleologiju HPS održala je ispiteza stjecanje planinarskih naziva speleolog i speleološki

instruktor. Nakon višesatnog ispitivanja naziv speleo-log stekli su Nikolina Vuklešiæ (SO PD »Dubovac«Karlovac), Marko Gojèeta i Adrijan Kuèiæ (SO HPK»Sv. Mihovil« Šibenik), Jana Bedek i Slaven Boban

(SO PDS »Velebit« Zagreb) teMartina Pavlek i Vedran Jalžiæ(SO HPD »Željeznièar« Zagreb).Naziv speleološkog instruktirastekao je Ivica Æukušiæ (SO PDS»Velebit«) obranom teme »Spe-leoronilaèko spašavanje« za kojuje napisao instruktorsku radnju na26 stranica. Ispitivaèi na ispitimabili su speleološki instruktori Da-libor Paar (SO PDS »Velebit«),Damir Basara (SO PD »Dubo-vac«), Robert Dado, VladimirLindiæ i Vlado Božiæ (SO HPD»Željeznièar«). Ispite je pratilo idesetak èlanova karlovaèkih i za-grebaèlih speleoloških odsjeka.

Vlado BožiæUèionica škole u Kamanju kao speleološka spavaonica

VLA

DO

BO

ŽIÆ

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 38

39

PLANINARSKO MARTINJEU KUTJEVU

Odavno je Martinje središnji vinski praznik, po-sebice u vinorodnim predjelima Hrvatske, pa tako iPožeštine. Tako je bilo i u nedjelju 13. studenog 2005.na tradicionalnom osmom Martinjskom izletu plani-nara i ljubitelja prirode u Kutjevu.

Toga prohladnog jesenjeg dana pred Kutje-vaèkim se podrumom okupilo otprilike 700 planinaraiz Belišæa, Belca, Èakovca, Ðurðenovca, Ferièanaca,Kutine, Lipika, Marije Bistrice, Našica, Nove Gra-diške, Orahovice, Osijeka (dva društva), Pakraca,Požege, Siska, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Virovi-tice i Zagreba (dva društva). Brojem sudionikaprednjaèili su studenti Požeškog veleuèilišta (160 su-dionika).

Poslije mise u crkvi sv. Marije, planinari su proše-tali padinama Krndije, a oni poduzetniji do Kapovca,najvišeg vrha Krndije (792 m) i Petrova vrha (701 m).Takoðer su imali prigodu razgledati Kutjevaèkipodrum, meðunarodni sajam vina »Svijet graševine«,likovnu izložbu »Kutjevo u srcu«, izložbu rukotvorina»Iz bakine škrinje«, te izložbu fotografija na vinogra-darske teme, Duška Mirkoviæa.

Poslije ceremonijala »krštenja mošta u mladovino«, nastupili su tamburaški bendovi i solisti u pro-gramu nazvanom »Vino pjesmom opjevano«.

Trodnevnu manifestaciju »Martinje u Kutjevu«,ukljuèujuæi i Martinjski izlet planinara, zajednièki suorganizirali Opæina Kutjevo, Turistièka zajednica,Udruga vinogradara i vinara, te HPD »Sokolovac«Požega, a medijski pokrovitelj bio je »Veèernji list«.

Ivan Jakovina

PLANINARSKI FOTO-DIA FESTIVALU ÐURÐENOVCU

Da vrijeme leti poznato je odavno. Tako je brzoprohujalo i 10 godina otkako je održan prvi Planinarskifoto-dia festival HPD-a »Sunovrat« iz Ðurðenovca.

Posljednji Festival, tj. izložba fotografija i projek-cija dijapozitiva održana je 3. prosinca 2005. u OŠ J.J. Strossmayera prema veæ ustaljenoj tradiciji. Tradi-cija je takoðer da sljedeæeg dana organizator festivalavodi sudionike na neki od atraktivnih planinarskih iz-leta u okolicu, najèešæe od planinarske kuæe »Tiva-novo« ili iz Orahovice na Ružica-grad, Stari grad iKapovac ili na Jankovac.

I ovaj puta natjecatelji su se natjecali u dvije teh-nike (dijapozitivi i fotografija) na zadanu temu Plani-narski izlet u deset slika i tri detalja s tog izleta.

Za najbolje fotografije nagraðeni su SilvanaMarkoviæ (HPD »Pliva« – Peru), Slobodan Soldo(HPD »Belišæe« – Uspon na Polux, Monte Rosa) iZlatko Lonèariæ (HPD »Šumar«, Zagreb – Kreta).Najbolje dijapozitive prikazali su Tomislav Markoviæ(HPD »Pliva«, Zagreb – Južni Velebit), Berislav Tka-lac (HPD »Tikvica«, Županja – Kilimanjaro) i Mili-voj Rihtariæ (HPD »Dugi vrh«, Varaždin – Po Beleè-kom planinarskom putu) Nagrade su bile vrijedne pla-ninarske knjige i dnevnici koje su donirali HPS i AlanÈaplar, a prvonagraðeni su još dobili i besplatnivikend u planinarskoj kuæi »Tivanovo«, donacijuBranka Tivanovca. Nakon prikazivanja dijapozitivaposjetitelji su se družili uz razgledavanje izložbe imalu zakusku.

Iduæega dana su se domaæini s gostima prekoRavnog brda popeli do Kvržice nadomak Petrovogvrha, a nakon povratka ih je doèekala kuharska ekipas ruèkom. U organizaciji Festivala pomogli su Pogla-varstvo opæine Ðurðenovac te Osnovna i Srednjaškola iz Ðurðenovca. Željka i Antun KasapoviæPoslije hodnje po Krndiji na »krštenje mošta u mlado vino«

DU

ŠK

O M

AR

KO

VIÆ

Dio fotografske izložbe u Ðurðenovcu

ALA

N È

AP

LAR

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 39

Ujedinjeni narodi su nakonzavršetka Meðunarodne godineplanina proglasili 11. prosinca zaSvjetski dan planina. U prošloj2005. godini akcije vezane uzobilježavanje Svetskog dana pla-nina usklaðivala je FAO, Organi-zacija UN-a za prehranu i poljo-privredu, a prijedlozi sadržaja zadan 11.12. kao Svjetski dan pla-nina bili su usmjereni na djelo-vanje koje æe smanjiti opæu pojavusiromaštva u gorskim podruèjima,razne vrste pomoæi da se stanov-ništvo zadrži u tim prostorima,kao i obavještavanju svjetske jav-nosti o moguænostima, ali i opa-snostima koje se javljaju u planin-skom podruèju kao posljedica tu-ristièke djelatnosti.

Uvažavajuci te preporuke, Iz-vršni odbor Hrvatskog planinar-skog saveza donio je odluku kako æe vrlo konkretnoobilježiti Svjetski dan planina 11. prosinca 2005. Našialpinisti posjeæivali su planinska podruèja (jedna odnajljepših na svijetu) u Pakistanu i poznat im je težakživot lokalnog stanovništva u Kashmiru, gdje im jemožda jedina životna perspektiva pružanje turistièkihusluga stranim planinarima i penjaèima. Nedavni ka-tastrofalni potres èiji je epicentar bio toèno u tom pla-ninskom dijelu Himalaje, srušio je gotovo sve èvrsteobjekte i tamošnje stanovništvo ovu zimu preživljavavisoko u brdima, na otvorenom, u šatorima. HPS je u

okviru svojih skromnih moguænosti, uplatio namjen-skih 1000 dolara na raèun Pakistanskog planinarskogsaveza baš na Svjetski dan planina, a iz tih sredstavafinancirat æe se izgradnja skromne, ali nove kuæe jed-noj obitelji u planinama (1000 dolara u Pakistanu jeznaèajan iznos). Veæ u proljeæe izvjestit æe naš Savezšto se i koliko napravilo, a na toj kuæi bit æe izvješenaploèica da je njezin donator bio Hrvatski planinarskisavez. Od g. Nazira Sabira, predsjednika Pakistanskogplaninarskog saveza obavješteni smo da su neštoslièno (naravno u mnogo veæim iznosima) napraviliAmerican Alpine Club i Japan Mountaineering Asso-ciation.

U subotu 10. prosinca dan uoèi Svjetskog danaplanina, predstavnici HPS-a (dopredsjednik VladimirNovak i glavni tajnik Darko Berljak) su s djelatnicimaParka prirode Žumberak - Samoborsko gorje (ravna-telj S. Gregoriæ i nekoliko nadzornika) po snježnojmeæavi otišli u selo Griè u Žumberku (830 m; po nad-morskoj visini najviše stalno naseljeno mjesto u zagre-baèkoj regiji), gdje u najvišoj kuæi u selu živi obiteljAne i Nikole Haraloviæa. Tom prilikom darovan im jekuæanski aparat (štednjak), drugi darovi i zahvalnicaza njihovo dugogodišnje gostoprimstvo koje pružajuplaninarima koji tamo prolaze, sa željom da se po-veæanjem životnog standarda i ostalih uvjeta ta obiteljmotivira za ostanak u tom planinskom podruèju (ovejeseni obitelj se poveæala za novoroðene blizance).

Ured HPS

Najviše smještena kuæa u zagrebaèkoj regiji - kuèæa obitelji Haraloviæ u Grièu

DA

RK

O B

ER

LJA

K

Dopredsjednik HPS Vladimir Novak predaje darove HPS-aobitelji Haraloviæ

DA

RK

O B

ER

LJA

K

HPS OBILJEŽIO SVJETSKI DAN PLANINA 11. PROSINCA

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 40

EKSTREMOVA ZIMSKA TURAU kalendaru HPS-a za mjesec veljaèu, po prvi put

je ove godine ubilježena je i »Ekstremova planinarskatura«. Rijeè je o pohodu na Biokovo koju SAK »Eks-trem« iz Makarske poèinje organizirati od ove godine,a održavat æe se svake godine prvoga vikenda u veljaèi.

Tura je namjenjena planinarima s iskustvom jerje za sudjelovanje nužna dobra fizièka pripremljenosti kvalitetna oprema. Tura traje dva dana, a noæit æe seu šatorima koje osiguravaju sudionici. Konaèan planpohoda bit æe objavljen tjedan dana prije pohoda,kako bi se moglo što toènije mogli procijeniti vremen-ski i drugi uvjeti, na stranicama www.ekstrem.hr.

Zainteresirani sudionici trebaju se nekoliko danaranije najaviti na e-mail ekstrem@ekstrem.hr ili na tele-fon 098/96-87-786 kako bi organizator mogao osigu-rali prijevoz i ostala iznenaðenja. Do skorog viðenja!

Dragan Deliæ

RUSOV POHOD 22. TRAVNJAU kalendaru HPS-a za 2006. objavljen je pogre-

šan datum održavanja tradicionalnog Rusovogpohoda na Medvednici. Taj pohod koji svake godineprivlaèi sve više domaæih i stranih planinara, ove æe segodine održati u subotu 22. travnja. Organizatoru,HPD-u »Ericsson-Nikola Tesla« isprièavamo se naobjavi pogrešnog datuma, a èitatelje molimo da uvažeovaj ispravak. Uredništvo

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:47 Page 41

HP 01-2006.qxp 17.4.2006 7:37 Page 4