TRŽIŠTE RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ - EFRIoliver.efri.hr/zavrsni/1136.B.pdfTek nakon drugog...
Transcript of TRŽIŠTE RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ - EFRIoliver.efri.hr/zavrsni/1136.B.pdfTek nakon drugog...
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Nikolina Lalić
TRŽIŠTE RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, rujan, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
TRŽIŠTE RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Dr.sc. Dragoljub Stojanov
Studentica: Nikolina Lalić
Gospodarstvo Europske unije
0081130752
Rijeka, 2015.
SADRŽAJ:
1. UVOD ................................................................................................................................ 1
1.1. Predmet istraživanja ................................................................................................... 1
1.2. Radna hipoteza ........................................................................................................... 2
1.3. Svrha i cilj rada .......................................................................................................... 2
1.4. Metode istraživanja .................................................................................................... 2
1.5. Struktura rada ............................................................................................................. 3
2. POJAM I TEORIJE TRŽIŠTA RADA .............................................................................. 5
2.1. Pojam tržišta rada ....................................................................................................... 5
2.2. Teorije tržišta rada ...................................................................................................... 8
3. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ ........................ 15
3.1. Posljedice nezaposlenosti ......................................................................................... 17
3.2. Nezaposlenost mladih .............................................................................................. 18
3.3. Siva ekonomija ......................................................................................................... 19
4. FLEKSIBILIZACIJA RADA .......................................................................................... 23
5. VAŽNOST ZNANJA I ULAGANJA U OBRAZOVANJE U SUVREMENOM
OKRUŽENJU .......................................................................................................................... 26
5.1. Radništvo u ekonomiji znanja ................................................................................. 27
5.2. Ulaganje u zananje i obrazovanje u RH ................................................................... 30
5.3. Odljev mozgova ....................................................................................................... 36
6. DEMOGRAFSKA KRETANJA I MIGRACIJE ............................................................. 38
6.1. Migracije .................................................................................................................. 38
6.2. Starenje stanovništva ................................................................................................ 39
7. MOGUĆNOSTI I POBOLJŠANJA SITUACIJE NA TRŽIŠTU RADA U REPUBLICI
HRVATSKOJ ........................................................................................................................... 43
8. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 46
LITERATURA ................................................................................................................48
POPIS TABLICA.............................................................................................................51
POPIS SHEMA................................................................................................................51
POPIS GRAFIKONA.......................................................................................................51
POPIS PRIKAZA.............................................................................................................51
1
1. UVOD
Najveći utjecaj na život ljudi, a time i na samu društvenu zajednicu predstavlja mogućnost
njihova zapošljavanja. Time je, ujedno, i određeno gdje i u kakvim uvjetima pojedinci žive, te
kakva je njihova mogućnost za daljnji razvoj. Nestabilnost na tržištu rada potiče i nastanak
mnogobrojnih problema čije se rješenje teško pronalazi.
Nezposlenost je danas jedan od najvećih gospodarskih, ali i društvenih problema u svijetu.
Svakodnevno se s problemom nezaposlenosti susrećemo i na tržištu rada u Republici
Hrvatskoj. Postoje razni načini i mišljenja ekonomista kako tom problemu pristupiti i smanjiti
posljedice takvog stanja. Nezaposlenost mladih, te odljev mozgova problemi su svjetskih
razmjera dodatno uzrokovani svjetskom ekonomskom krizom 2008. godine. U radu će se,
također, predočiti ekonomske, socijalne i političke posljedice koje nastaju kao posljedica
nezaposlenosti.
1.1. Predmet istraživanja
Predmet istraživanja rada je tržište rada u Republici Hrvatskoj, te svi problemi uzrokovani
nestabilnošću na tržištu rada.
Na temelju dostupnih podataka službene statistike Republike Hrvatske i Europske unije, te
objavljenih rezultata provedenih istraživanja institucija i udruga na tržištu rada, istražiti će se
uzroci nezaposlenosti na tržištu RH, povezanost institucija i obrazovnog sustava, uzroci
odljeva mozgova, demografska slika, te razlozi za emigraciju iz države.
2
1.2. Radna hipoteza
Temeljna odrednica društvenog i gospodarskog razvoja gospodarstva kao i napretka ljudske
zajednice u cjelini predstavlja rad i kvalificirana radna snaga.
Kako bi se potvrdila postavljena temeljna hipoteza u radu su postavljene i pomoćne radne
hipoteze:
1. Nezaposlenost mladih rastući je problem s dugoročnim posljedicama kako za pojedinca,
tako i za gospodarstvo, te cjelokupno društvo.
2. Pojava "odljeva mozgova" jedna je od najvažnijih posljedica problema nezaposlenosti kako
u svijetu, tako i u Hrvatskoj.
3. Ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika predstavlja ključan čimbenik veće
konkurentnosti privrede, inovativnosti i razvoja Hrvatskog gospodarstva, te ostvarenja
stabilnosti na tržištu rada.
1.3. Svrha i cilj rada
Svrha rada je povećati svijest i ukazati na važnost rada i znanja kao bitnih faktora rasta i
razvoja gospodarstava, kako u prošlosti, tako i u suvremenom okruženju. Također, radom se
ukazuje na ozbiljnost situacije na tržištu rada RH, te potrebe za uvođenjem reformi kako bi se
izbjegao scenarij izgubljene generacije i dodatno zaostajanje za ekonomijama u svijetu.
Cilj rada je utvrditi različite uzroke nestabilnosti na tržištu rada, razloge emigracije mladih
obrazovanih stručnjaka, pronaći eventualne pogreške i adekvatna rješenja za nastalu
ekonomsku sitaciju na tržištu.
1.4. Metode istraživanja
Pri istraživanju podataka potrebnih za obradu teme diplomskog rada, korištene su
odgovarajuće znanstvene metode, kao što su: metoda indukcije i dedukcije, te metoda
deskripcije.
3
Također, u radu je korištena metoda kompilacije, odnosno, preuzimanje tuđih opažanja,
stavova, spoznaja i zaključaka nastalih kao rezultat znanstvenih i istraživačkih radova, uz obvezno
citiranje autora rada.
Istraživanje se temelji i na korištenju različitih statističkih podataka iz područja koje je
predmet istraživanja, a koja su dostupna na internet stranicama statističkih portala DZS i
EUROSTAT-a.
1.5. Struktura rada
Rezultati istraživanja do kojih se došlo u radu su prezentirani u 8 međusobno povezanih
dijelova od uvoda do zaključka.
U prvom dijelu, UVODU, objašnjavaju se predmet i ciljevi istraživanja, postavlja se
temeljna hipoteza i pomoćne hipoteze, navode se znanstvene metode koje se koriste u
istraživanju kao i sama struktura rada.
U drugom dijelu rada POJAM I POVIJEST TRŽIŠTA RADA objašnjava se pojam i
obilježja tržišta rada te se dodatno naglašava problem i posljedice nezaposlenosti za
budućnost gospodarstva. Također, navodi se važnost rada i teorije pojedinih ekonomista kroz
povijest.
Treći dio KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA U RH opisuje situaciju na tržištu rada u
Republici Hrvatskoj, problem nezaposlenosti kao i uzroke nastanka sive ekonomije.
FLEKSIBILIZACIJA RADA naslov je trećeg dijela u kojemu se opisuju uzroci i posljedice
prisutne globalizacije i fleksibilizacije na tržištu rada.
ZNANJE KAO SUVREMENI RESURS, naslov je petog dijela u kojem se prikazuje
važnost znanja i ljudskog kapitala kao ključnog resursa za rast i razvoj gospodarstva u 21.
stoljeću. Objašnjava se pojava odljeva mozgova koja predstavlja ključan problem tržišta rada
u RH. Također, analizira se uslađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada te
ulaganje u znanost i obrazovanje. Uspoređujući podatke s drugim državama kao i s prosjekom
EU predočuje se ozbiljnost situacije na tržištu rada.
4
Šesti dio rada DEMOGRAFSKA KRETANJA I MIGRACIJE U RH objašnjava negativne
demografske trendove na tržištu RH i razloge za emigraciju iz države.
U sedmom dijelu, PRIJEDLOZI I POBOLJŠANJA TRŽIŠTA RADA U REPUBLICI
HRVATSKOJ, pozornost se usmjerava na analizu ključnih problema na tržištu rada, njihovih
uzroka i mogućih rješenja.
U posljednjem osmom dijelu, ZAKLJUČKU, prezentirati će se najvažniji rezultati
provedenog istraživanja koji potvrđuju postavljenu hipotezu, te se iznosi zaključno mišljenje
u vezi situacije na tržištu rada u Republici Hrvatskoj.
5
2. POJAM I TEORIJE TRŽIŠTA RADA
Ljudski rad se može najšire definirati kao organizirana djelatnost ljudi radi postizanja učinka
kojim se može zadovoljiti određena potreba pojedinca.
Proučavanjem ljudskog rada bavio se još u 18. stoljeću i ekonomist Adam Smith u svojim
istraživanjima. U svom djelu An Inquiry Into the Nature and Causes of the Welth of Nations
(1776) smatrao je da pravo bogatstvo ne leži u novcu, nego u korisnom radu. Korisnim radom
definirao je rad kojim se ostvaruje prometna vrijednost (Mrnjevac, 2001). Rad Adama Smitha
dobar je dokaz dugoročnog zanimanja ekonomista za rad i probleme rada. Rad definira kao
izvorni novac.
"Rad je bio prva cijena, izvorni novac za kupovinu kojim su se plaćale sve stvari. Niti
zlatom, niti srebrom, već radom su se izvorno kupovala sva blaga svijeta." (Smith)
2.1. Pojam tržišta rada
U djelu Davida Ricarda Principles of Political Economy and Taxation iz 1817.godine po prvi
put se spominje tržište rada kao pojam (Mrnjevac, 2001). Zbog same složenosti pojma i
mnogobrojnih utjecaja ni danas ne postoji jedinstvena definicija rada.
Prema Grbcu (2010) tržište rada označava ponudu i potražnju radnika, uključujući njihovo
zapošljavanje, ostvarenje napretka, te napuštanje posla. Prema njemu tržište rada osigurava i
održava međusobnu interakciju između radnika i poslodavaca.
U suvremenom društvu, za razliku od onog u prošlosti, rad predstavlja ključnu vrijednost i
najbolji način za integraciju u društvo (Back, 2001).
Sve bržim razvojem društva znanja, čovjek ponovno postaje najvažnija karika u proizvodnom
procesu, odnosno, lancu proizvodnje (Mrnjavac, 2011), a ljudski kapital
nezamjenjivi
čimbenik gospodarskog rasta i ekonomske aktivnosti (Turk, 2006).
6
Povijest čovječanstva može se nazvati i povijest rada, jer su svakako započele istovremeno i
međusobno su neraskidive (Mrnjevac, 2003).
Tržište rada može se jednostavno objasniti kao proces u kojemu ljudi prikazuju potrebu za
radom, nudeći pri tome svoju radnu snagu, iskustvo, znanje i vještine. To je, s druge strane, i
kvaliteta rada koju poslodavci potražuju u određenom obujmu, odnosno, u broju radnih sati
koji su im potrebni za stvaranje određenog proizvoda ili pružanje odgovarajuće usluge.
Zahvaljujući svojim sposobnostima, razmišljanjem i radom, i u prapovijesti, čovjek je
olakšavao život sebi i svojoj zajednici. Rad je uvijek zauzimao važno mjesto u ekonomskoj
teoriji, a sam pristup ekonomista i njihovi zaključci su se tijekom vremena mijenjali.
Značaj rada kao čimbenika proizvodnje bila je česta tema i u merkantilističkoj literaturi.
Najbitnije značenje u stvaranju bogatstva gospodarstva, prema njihovom mišljenju, imala je
ipak trgovina, dok su francuski fiziokrati zastupali mišljenje da je zemlja jedini izvor
bogatstva određene države. Zbog takvog razmišljanja, naglasak Adama Smitha na rad, kao
izvor ekonomskog i gospodarskog bogatstva, predstavljalo je važnu i zanimljivu inovaciju u
povijesti ekonomske misli. Smith je započeo svoju raspravu o raspodjeli poglednom na stanje
prirode u kojem je rad bio jedini izvor bogatstva i sredstvo za kupovanje blaga. Takva
situacija, po njegovu mišljenju, nije mogla opstati nakon prvog prisvajanja zemlje u
vlasništvo. Adam Smith smatrao je da radna teorija vrijednosti vrijedi samo za primitivna
gospodarstva ali je priznavao nužnost interakcije zemlje, rada i kapitala kao temeljnih
čimbenika u razvijenom gospodarstvu. Nezaposlenosti se pristupalo prije svega kroz
posljedice od kojih su istaknute siromaštvo i bijeda.
J.S.Mill u svom djelu Principles of Political Economy iz 1848. godine podržava klasični
pogled na nezaposlenost. Ističe da prezasićenost tržišta rada uzrokuje pad nadnica, što dovodi
do pada cijena, čime se potiče daljnji rast potražnje. Nakon nastalih fluktuacija na tržištu rada
svi ponovno pronalaze posao i nestaje nezaposlenost. S druge strane, Karl Marx koji se bavio
pitanjem nezaposlenosti u djelu Das Kapital 1867. godine objašnjava da povećanje potražnje
na tržištu roba povećava potražnju za radom, što uzrokuje daljnji porast nadnica. Poslodavci
tada preraspodjeljuju kapital u strojeve, alat i tehnološko poboljšanje i otpuštaju radnike. Tim
potezom poslodavaca radnici postaju „rezervna armija rada“.
7
A.Marshall je 1890. godine u svom radu Principles of Economics još uvijek upotrebljavao
izraz nekontinuiranost zaposlenja budući da je podrazumijevao pod normalnim punu
zaposlenost. Marshall je, također, pristupio izučavanju ekonomije sa izraženim osjećajem za
socijalne reforme, ističući da je glavni cilj ekonomske znanosti pridonijeti rješenju društvenih
problema. Priznavao je da pravila ne vrijede za sva vremena i prostore zbog složenosti
stvarnosti. Primijetio je da prevelika štednja može izazvati premalu i nedovoljnu potražnju za
radom rastućeg stanovništva, te je predložio je rješenje prema kojem bi bogati trebali povećati
svoju neproduktivnu potrošnju.
Pigou 1914. godine izdaje Unemployment, u kojem tvrdi da je osnovni uzrok nezaposlenosti
neusklađenost nadnica s cijenama. Prema njegovu mišljenju nezaposlenost bi mogla biti
smanjena snižavanjem nadnica, čime bi se singerijski snizili troškovi poslodavcima. Uz
daljnje očekivanje da će poslodavci potom sniziti cijene kako bi se povećala potražnja i
zaposlenost na tržištu. Dozvoljava, također, potrebu da država primjenjuje mjere za poticanje
zaposlenosti i da olakša nezaposlenima pronalaženje posla.
J. A. Hobson zastupao je na tvrdnju da rješenje nezaposlenosti treba tražiti u stimuliranju
potrošnje, a ne u snižavanju troškova. U svom djelu The Economics of Unemployment (1922)
ukazuje na to da je rat dokazao da visoka potrošnja spriječava nezaposlenost, te da je način da
se nezaposlenost izbjegne povećanje kupovne moći društva. Hobsonov prijedlog je i da višak
štednje bogatih slojeva treba biti progresivnim porezima preusmjeren i upotrebljen za
društvene potrebe.
Keynes ne pridaje posebnu važnost analizi ponude rada, već pažnju usmjerava na objašnjenje
zašto uz danu ponudu rada, postoji dugotrajni višak ponude nad potražnjom. Svoje tumačenje
temelji na glavnoj hipotezi kako agregatna potražnja za robom i uslugama, ujedno, određuje
potražnju za radom, a time i zaposlenost. Prema tome, nesklad je posljedica premale potražnje
za robom i uslugama. Dokazano je da smanjenje nadnica djeluje i na smanjenje cijena, no
suprotno klasičnom mišljenju to neće dovoljno povećati potražnju za radom. Pad agregatne
razine cijena dovesti će do pada agregatnog dohotka pojedinca, a time i agregatne potražnje.
Nezaposlenost na tržištu rada nastalu kao posljedica nedovoljne agregatne potražnje na tržištu
roba Keynes zove nedobrovoljnom, a samu situaciju keynesov efekt (Mrnjevac, 2003).
8
Tek nakon drugog svjetskog rata dovršena je integracija ekonomije rada s glavnim tijekom
ekonomske teorije, a najizraženije se zamjećuje kod teorije ljudskog kapitala. Sam koncept
nije bio potpuno novi u ekonomiji jer je značaj ljudskih resursa, kao bogatstva nacije, bila
uobičajena misao u ekonomskoj literaturi. Adam Smith, kao i mnogi drugi autori, naglašavali
su značaj kvalitete ljudskih resursa u svojim teorijama.
Neoklasični pristup je od tada dominantan u području ekonomije rada, a kako bi se razlikovao
od tradicionalnog pristupa, sama disciplina često se u literaturama naziva suvremena
ekonomija rada. Zbog važnosti ekonomske politike u upravljanju gospodarstvom važno je
praćenje ekonomskih pokazatelja, a stopa nezaposlenosti samo je jedan od njih.
2.2. Teorije tržišta rada
Rad kao faktor proizvodnje predmet je izučavanja kako mikroekonomskog, tako i
makroekonomskog pristupa. Veliki doprinos razumjevanju tržišta rada i načina njegovog
funkcioniranja dale su suvremene ekonomske teorije.
Osnovna pretpostavka od koje polazi neoklasični model je da je radna snaga oznake (N) jedini
varijabilni faktor proizvodnje, u kratkom roku, dok je kapital fiksan (K), kao i stanje
tehnologije, te populacije u promatranom razdoblju.
Poduzeće će zapošljavati dodatne radnike sve dok je granični proizvod rada veći od troškova
dodatne radne snage. To znači da se u osnovnom neoklasičnom modelu tržište rada čisti tako
da je zaposlenost uvijek na nivou pune zaposlenosti.
9
Kao rezultat toga, i output je na nivou pune zaposlenosti bez obzira na nivo cijena, odnosno,
krivulja agregatne ponude je vertikalna što nam prikazuje grafikon 1.
Grafikon 1: Vertikalna krivulja agregatne ponude
Agregatni nivo cijena
Proizvodnja
Izvor: Baily, M.N, Friedman, (1995)
Upravo, vertikalnost krivulje agregatne ponude koja je izvedena na osnovi pretpostavke o
funkcioniranju neoklasičnog tržišta rada, posljedica je monetarne neutralnosti. Također, ono
što povezuje automatizam tržišta rada i nezaposlenost je i činjenica da su neoklasičari,
opisivali idealnu, a ne realnu situaciju, i da su analizirali dugi rok, dok je kratkoročno
nezaposlenost mogla biti privremena. Neoklasični model polazi od pretpostavke da je tržište
rada konkurentno i da se sučeljavanjem ponude i potražnje na tržištu postiže ravnotežna
nadnica, odnosno, cijena rada. U modelu je izdvojen faktor migracija tako da ne postoji
prepreka slobodnom kretanju radne snage. Višak ponude radne snage eliminira se sa tržišta
tako što se smanjuje cijena rada.
Ravnoteža se, dakle, postiže uz izvjesnu stopu nezaposlenosti koja se obično u teorijama
naziva prirodna stopa nezaposlenosti. Ovaj model u praksi nije čest slučaj jer se potpuno
slobodno djelovanje tržišta rada rijetko, a možda i nikada ne sreće u stvarnom životu
(Maksimović, 2010).
10
Grafikon 2 prikazuje ravnotežu na tržištu rada i uspostavljanje ravnotežne nadnice.
Grafikon 2: Ravnoteža na tržištu rada
Izvor: Jakšić (2005)
Klasični model polazi od pretpostavki savršene konkuretnosti tržišta, fleksibilnih cijena i
potpune informiranosti sudionika na tržištu.
Potražnja za radom je opadajuća funkcija realne nadnice: DL = DL (W/P), dok je ponuda rada
rastuća funkcija realne nadnice: SL = SL (W/P). Na osnovu ponude i potražnje za radom
uspostavlja se ravnotežna realna nadnica (W/P)e koja omogućava čišćenje tržišta i ravnotežni
nivo zaposlenosti Le što nam prikazuje grafikon 3.
Klasični model dozvoljava postojanje nezaposlenosti u ravnotežnoj situaciji (EN) koja je po
karakteru frikcijska i dobrovoljna, dok se postojanje nedobrovoljne nezaposlenosti isključuje
(Marijanović, 2005).
11
Grafikon 3: Određivanje nivoa proizvodnje i zaposlenosti u klasičnom modelu
Izvor: Snowdon (2005)
Ukoliko je nadnica niža od ravnotežne (W/P)2, postojat će višak potražnje za radom (ZX), što
će izazvati rast nominalne nadnice i povratak realne nadnice na ravnotežni nivo.
Ukoliko je realna nadnica viša od ravnotežne (W/P)1, pojavit će se višak ponude rada (HG), a
nominalne nadnice će padati dok se realna nadnica ne vrati na ravnotežni nivo. Nivo
zaposlenosti Le označava punu zaposlenost. U točki Le svi pripadnici radne snage koji žele da
rade za ravnotežnu realnu nadnicu biti će zaposleni. Kriva LT pokazuje ukupan broj ljudi koji
će se na određenom nivou realne nadnice uključiti u radnu snagu, dok krivulja ponude rada
pokazuje koliko ljudi će se za ponuđenu realnu nadnicu biti spremno zaposliti.
12
Keynesianska revolucija donijela je potpuno suprotno gledanje na tržište rada. Tri osnovne
postavke koje u odnosu na neoklasičnu teoriju predstavljaju zaokret su:
1.Tržište rada nije potpuno konkurentno, smatrajući da takva pretpostavka ne odgovara
stvarnosti,
2. ne postoji fleksibilnost nadnica već su one potpuno rigidne,
3. postoji nezaposlenost kao proizvod funkcioniranja tržišta (Marjanović,2009).
Funkcioniranje Keynesianskog tržišta rada prikazano je grafikonom 4.
Grafikon 4: Keynesijansko tržište rada
Izvor: Baily, M.N., Friedman, (1995)
Krivulja ponude rada je prelomljena, a smanjivanje potražnje za radom ne uzorkuje pad
nadnica već nadnice ostaju iste, ali je zaposlenost više smanjena (LA-LB) nego u slučaju
fleksibilnih nadnica (LA-LC ).
Objašnjenje funkcioniranja tržišta rada u monetarističkoj teoriji temelji se na pretpostavkama
neoklasičara:
1. Nadnice i cijene se prilagođavaju dovoljno brzo i uspostavljaju ravnotežu na tržištu,
2. sve cijene i nadnice su fleksibilne,
3. tržišta se čiste brzo i ravnomjerno.
13
Neoklasična teorija ne poznaje koncept Philipsove krivulje, dok u monetarizmu on ima bitnu
ulogu. Koncept adaptivnih očekivanja, prirodne stope nezaposlenosti, rezervne nadnice, kao i
uloga sindikata nisu posebice zastupljeni u neoklasičnoj teoriji. Monetaristi posebno
analiziraju odnose na tržištu rada u uvjetima postojanja sindikata, težeći da smanje njihovu
monopolsku moć i približe tržište rada uvjetima potpune konkurencije.
Međutim, bitnu ulogu u monetarističkom konceptu tržišta rada imaju inflatorna očekivanja
koja se formiraju adaptivno. U mehanizmu adaptivnih očekivanja stopa inflacije se zasniva na
predhodnoj prognozi, korigiranoj za pogrešku između stvarne i očekivane inflacije u
predhodnom periodu. Adaptivna inflatorna očekivanja su od ključnog značaja za ponašanje i
kretanje Philipsove krivulje, a utječu i na ponašanje ponude i potražnje za radom na tržištu
rada. Potražnja za radom je funkcija realnih nadnica, a ponuda rada funkcija realnih nadnica
na osnovi očekivane stope inflacije. Stopa inflacije se formira na osnovu adaptivnih
očekivanja, što stvara mogućnost pogrešne procjene radnika u kratkom roku. Može se reći i
da monetaristička teorija tržišta rada predstavlja modernu verziju neoklasične teorije tržišta
rada. Ravnoteža na tržištu rada postiže se u sjecištu krivulje ponude i potražnje za radom,
gdje se formira ravnotežna nadnica. To odgovara točki u kojoj su jednaka marginalna
produktivnost rada i marginalni troškovi rada. Radnike interesuju realne, a ne nominalne
nadnice i ne postoji nevoljna nezaposlenost, već samo frikcijska tj. nezaposlenost koja je
rezultat traganja za boljim poslom.
Nova klasična makroekonomija polazi od tvrdnje da svako ko želi da radi može da pronađe
posao po ravnotežnoj nadnici, tako da nedobrovoljna nezaposlenost ne postoji. Svaka stopa
nezaposlenosti po njima je dobrovoljna. Novi klasičari su u potpunosti odbacili Keyensov
koncept nevoljne nezaposlenosti, jer su smatrali da je razlikovanje dobrovoljne od nevoljne
nezaposlenosti u stvari razlikovanje nezaposlenosti određene trendom od ciklične
nezaposlenosti. Svaka stopa nezaposlenosti po njima je dobrovoljna stopa, jer ona predstavlja
optimalnu kombinaciju rada i dokolice na tržištu rada. Realne ekonomske varijable, kao što su
proizvodnja i zaposlenost, određene su na svom prirodnom nivou na osnovu realnih faktora,
raspoloživih kapaciteta ili raspoložive tehnologije. S obzirom da je po novim klasičarima
postojanje nezaposlenosti na tržištu rada voljno, zbog toga je, po njihovom mišljenju,
ekonomska politika potpuno neefikasna u pokušaju stabilizacije fluktuacija na tržištu rada.
14
Nova klasična ekonomija, kao škola koja je dala veliki doprinos analizi i tumačenju
privrednih ciklusa, također je dala i veliki doprinos razumijevanju načina funkcioniranja
tržišta rada. Prema modelu ravnotežnog poslovnog ciklusa ne postoji razlika između
kratkoročnog i dugoročnog, pa se tako dugoročna i kratkoročna ponuda poklapaju. Stvarni
nivo proizvodnje i zaposlenosti se poklapa sa ravnotežnim ili prirodnim nivoom proizvodnje i
zaposlenosti. Krivulja agregatne ponude je vertikalna, što odgovara neoklasičnoj krivulji
agregatne ponude. Nova klasična ekonomija, teorija ravnotežnog poslovnog ciklusa polazi od
ravnotežnog modela funkcioniranja privrede, koji podrazumijeva da se tržišta čiste i da
ekonomski subjekti djeluju u svom vlasitom interesu (Marjanović, 2008).
Ekonomija rada postala je područje interesa i velikog napretka unutar ekonomskih znanosti, u
teoretskom, ali i u praktičnom pogledu. Taj suvremeni razvitak je u stvari samo rezultat
razmišljanja i pojava uočenih kroz povijest ekonomske misli. Niti jedna se teorija, niti škola
ne može pohvaliti konačnim i trajnim rješenjima problematike tržišta rada, te je nužna
otvorenost ka multiteorijskom pristupu unutar izdvojene samostalne znanstvene discipline
ekonomije rada (Mrnjevac, 2003).
15
3. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Velik utjecaj na život ljudi, a time i na samu društvenu zajednicu predstavlja mogućnost
njihova zapošljavanja. Time je, ujedno, i određeno gdje i u kakvim uvjetima pojedinci žive,
kakva je njihova mogućnost za daljnji razvoj, te kakv je njihov odnos prema društvu.
Tržište rada Republike Hrvatske nije uspjelo održati svoju stabilnost te su nastali mnogobrojni
problemi čije se rješenje još uvijek pronalazi. Situacija se dodatno pogoršala utjecajem
svjetske ekonomske krize.
Proteklo desetljeće obilježio je veliki broj stečaja i likvidacija trgovačkih društava prilikom
čega je došlo do porasta stope nezaposlenih osoba na tržištu rada. Nezaposlena osoba je
nesretna i pod stresom, te takvo stanje doživljava kao ponižavajući društveni položaj.
Također, smatra da joj je ugrožen životni opstanak (Kljaić, 2001).
Otvaranje novih radnih mjesta nije nadmašilo gubitak radnih mjesta i to ponajviše u
privatnom sektoru. Neprikladna makroekonomska politika, sve prisutnija privatizacija, kao i
odgađanje strukturnih reformi u Hrvatskoj, navode se kao mogući uzroci visoke stope
nezaposlenosti. Navedeni procesi donijeli su veliku štetu građanima i gospodarstvu, a situacija
je pogodovala većinom vlasnicima kapitala te bankama (Iveković, 2012).
Jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti u Hrvatskoj tijekom proteklih desetljeća, osim
egzogenih utjecaja poput rata, gubitka proizvodnih pogona, izvoznih tržišta i dr. je i dinamika
zatvaranja radnih mjesta u javnom sektoru i pokretanje privatnih poduzeća. Nažalost, nije se
ostvarilo očekivanje da će se time povećati broj radnih mjesta u malim i srednjim
poduzećima.Visoke cijene kapitala, fiskalno opterećenje, početni troškovi poslovanja, te
nestabilna makroekonomska situacija postali su prepreka poticajnom impulsu za dodatno
zapošljavanje u malim i srednjim poduzećima (Škare, 2000).
Uzroke rasta stope nezaposlenosti u razvijenim zemljama mogu se tražiti i u institucionalnim
promjenama na tržištu rada. Održavanje životnog standarda na visokoj razini, čemu mnoge
zemlje teže, iziskuje i velika porezna davanja i javnu potrošnju. Oporezivanje koje je potrebno
da bi se održala razina zacrtanog životnog standarda zahtjeva i potrebna financijska sredstva.
16
Ona se crpe kroz naknade na plaće, te time dodatno opterećuju poslodavce (Blanchard, 2003).
Održavanje takvog životnog standarda i države blagostanja rezultiralo je povećanjem stope
nezaposlenosti (Škare, 2000).
U regulaciji radnih odnosa pozornost je usmjerena na očuvanje postojećih radnih mjesta, a ne
na stvaranje novih. Politički subjekti u Republici Hrvatskoj skloniji su podržavati nerentabilne
tvrtki i time spašavati mogući gubitak radnih mjesta, umjesto da potiču otvaranje novih
poduzeća. To očuvanje zaposlenosti dovodi do suprotnog učinka, odnosno, nekonkurentnosti i
nefleksibilnosti tržišta rada (Bejaković, 2012).
Zabrinjava i činjenica da je veliki broj mladih osoba nezaposleno i bez potrebnog radnog
iskustva. Rješenje svoje situacije mlade obrazovane osobe često vide u odlasku iz države. Tim
potezom nastoje izbjeći scenarij izgubljene generacije i svoje potencijale iskoristiti izvan
granica matične države. Trenutna sitacija na tržištu Republike Hrvatske prikazana je shemom
1:
Shema 1: Tržište rada u RH
RADNO SPOSOBNO
STANOVNIŠTVO
3.616.000
ZAPOSLENI NEZAPOSLENI
NEAKTIVNI
1.552.000 347.000 1.714.000
Izvor: Izrada autora prema podacima Eurostata (kolovoz, 2015)
Hrvatsko gospodarstvo osim visoke nezaposlenosti obilježavaju i mnogi propisi koji
ograničavaju promjenu radnih mjesta. Također, visoki jedinični troškovi utječu na
zapošljavanje i ulaganje u radnu snagu čime se dodatno povećava krutost i nestabilnost tržišta.
Ako je zakon o zaštiti zaposlenika vrlo krut, a sami troškovi otpuštanja radnika visoki
poslodavci se najčešće odlučuju za ugovore o radu na određeno vrijeme ili čak neprijavljen
rad. Neprijavljeni rad problem je za državu ali i za samog radnika. Pod utjecajem nepovoljne
poslovne klime i problema nošenih svjetskom ekonomskom krizom mnogi radnici prihvaćali
17
su radno mjesto bez prijave. Rad na crno predstavlja privremeno rješenje za radnika, ali tek
kasnije nastaje problem kada radnik nema pravo na mirovinu i sredstava za život u poznijim
godinama.
Zašto se onda otvara malo novih radnih mjesta? Pitanje je koji si mnogi postavljaju.
Najizravniji odgovor na to pitanje je očito postojanje prepreka ulasku novih tvrtki i prepreka
širenju zaposlenosti u postojećim tvrtkama. Nepovoljna poslovna klima za ulagače, misleći
prije svega, na kompliciranu administraciju, visoke troškove rada, sporu birokraciju i
prisutnost korupcije obilježja su tržišta koje ulagači svakako žele izbjeći.
3.1. Posljedice nezaposlenosti
Nezaposlenost je situacija na tržištu rada kada se dio radno sposobnih stanovnika ne može
zaposliti sukladno svojim sposobnostima, obrazovanju i kvalifikacijama. U nezaposlene se
ubrajaju i članovi društva koji su samo djelomično zaposleni jer njihova radna snaga nije u
potpunosti iskorištena (Bejaković, 2003).
Problem nezaposlenost se do 19. stoljeća prvenstveno promatrao kroz njegove posljedice
kao što su siromaštvo i bijeda, tako da i Adam Smith, krajem 18. stoljeća, ne promatra
nezaposlenost kao ekonomski problem, već je uvjeren u moć nevidljive ruke koja
uspostavlja ravnotežu na tržištu.
Ekonomske posljedice nezaposlenosti prvenstveno se očituju kroz gubitak prihoda.
Nedostatak prihoda utječe na smanjenje kupovne moći pojedinca. Na smanjenu potražnju za
vlastitim proizvodima, poduzetnici se pokušavaju prilagoditi racionalizacijom troškova.
Smanjivanje troškova poduzetnika osobitno u privatnom sektoru, najčešće se odnosi na
otpuštanje radnika. Začarani krug nezaposlenosti time se samo nastavlja i dodatno
produbljuje.
Mnogi autori naglašavaju posljedice stanja nezaposlenosti i za mentalno zdravlje pojedinca.
Prema K.Youngu nezaposlene osobe sklonije su pokazivati i zalagati se za agresivne stavove.
18
Često se odaju konzumaciji alkohola i droga te rješenje svoje situacije traže u problematičnom
i kriminalnom ponašanju (Miller, 1996).
Uz navedene posljedice prisutne su i one socijalne naravi, siromaštvo, narušeni obiteljski i
društveni odnosi. Strah za budućnost koji se javlja uslijed nezaposlenosti utječe i na
odgađanje osamostaljenja pojedinaca i zasnivanja obitelji. Time se problem nataliteta na
tržištu dodatno pogoršava. Zbog neusklađenosti na tržištu mladi su često primoreni raditi za
niže plaće uz slabe izglede za dugoročno zapošljavanje, i u velikom su riziku od socijalne
isključenosti.
Većina dugotrajno nezaposlenih osoba teško pronalazi izlaz iz siromašta i socijalne
isključenosti. Prisiljeni takvom situacijom postaju teret države. Prijeko potrebno je učiniti sve
da dugotrajno nezaposlene osobe ne izgube poveznicu s tržištem rada, te da se unaprijedi
njihova kvalifikacija, stručnost i znanje. Potrebno je spriječiti da nezaposleni postanu
obeshrabreni i prihvate lošu situaciju kao jedino rješenje (Rukowski, 2003).
3.2. Nezaposlenost mladih
Nezaposlenost je jedan od značajnijih problema s kojima se svaka država suočava, a osobito
je zabrinjavajuća nezaposlenost mladih ljudi. Mladi su pokretačka snaga društva te njihovo
sudjelovanje u društveno- političkom životu svakako utječe na rast i razvoj države. Svjetska
ekonomska kriza uzrokovala je dodatni poremećaj na tržištu rada, a mladi su se pokazali kao
ranjiva skupina.
Generacija mladih, danas, u većini zemalja odrasta u okruženju koje se znatno razlikuje od
okruženja ranijih generacija, a brzi protok informacija, umreženost svijeta i brzi razvoj
tehnologije samo su neki od čibmenika. Situacija u Republici Hrvatskoj dodatno je otežana
zbog okolnosti uzrokovanim ratnim razaranjem. Materijalne, društvene ali i političke
posljedice još uvijek su prisutne na tržištu unatoč činjenici da je prošlo 20 godina od
Domovinskog rata. Razlika je i u tome što je prisutna svjetska ekonomska kriza koja osim
gospodarskog, zahvatila i ostala područja u životu mlade osobe.
19
U srpnju 2015. godine, prema podacima Eurostata, najveća nezaposlenost zabilježena je u
Grčkoj 25,6 posto te u Španjolskoj 22,5 posto. U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti iznosila
15,3 posto čime se našla na četvrtom mjestu po visini nezaposlenosti u Europi.
Nezaposlenost mladih do 25 godina u Europskoj uniji iznosila je 20.7 posto. Najniža
nezaposlenost mladih zabilježena je je u Njemačkoj gdje iznosi 7.1 posto, a slijede Malta s 10
posto, Estonija s 10.1 posto, te Danska i Austrija s 10.3 posto. Najveću nezaposlenost mladih
imale su Grčka 53.2, Španjolska 49,2 i Hrvatska 43.1 posto.
Visoke stope nezaposlenosti mladih pokazatelj su prisutne nestabilnosti kao i moguće krutosti
tržišta, a može se povezati i s troškovima zapošljavanja i otpuštanja zaposlenika. Ukoliko se
nastavi negativan trend rasta nezaposlenosti mladih, Hrvatska bi se mogla suočiti s
dugoročnim ekonomskim, političkim i socijalnim posljedicama koje će osjećati cjelokupno
društvo. Za državu velik broj nezaposlenih mladih znači i smanjenje poreznih obveznika,
odnosno, smanjenje državnih prihoda. Povećanje nezaposlenosti mladih uzrokuje veća
izdvajanja za socijalne naknade koje država najčešće nastoji podmiriti povećanjem poreza.
Povećanje poreza utječe na daljnje smanjivanje kupovne moći i na još veći pritisak na
poslodavce. Takvo nestabilno okruženje povećava mogućnost za prosvjede nezaposlenih i
nezadovoljnih osoba koji mogu utjecati na političku sigurnost zemlje, kao i na smanjenje
stranih ulaganja (Bilić, Jukić, 2014).
Kao jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti je i činjenica da obrazovni sustav nije
usklađen sa zahtjevima tržišta rada. Iseljavanje mladih ljudi statistički smanjuje stopu
nezaposlenosti, ali ne rješava pitanje nezaposlenosti na tržištu. U obrazovnom sustavu i
akademskim zajednicama imamo kvalitetne i stručne nastavnike i profesore, čiji rad treba još
više cijeniti, prvenstveno, jer odgajaju naše mlade generacije i pružaju rješenja za probleme s
kojima se suočavamo. Potrebnu je puno ulaganja, rada i prvenstveno dobra strategija da se
smanje posljedice trenutne situacije.
3.3. Siva ekonomija
Siva ekonomija je pojava koja je prati razvoj većine zemalja svijeta, samo u različitom
obujmu. Koliko god da država nastoji regulirati i pratiti ekonomske aktivnosti te ih
oporezivati, uvijek se pronađe određeni segment u kojemu određeni obujam ekonomskih
20
transakcija nije u skladu ili izmiče nekom od pravnih propisa. Odluka o ulasku u područje
sive ekonomije uvjetovana je nizom čimbenika, od kojih se mogu izdvojiti zakonodavni
okvir, fiskalna te monetarna politika. Zakonske obveze predstavljaju poslodavcima fiksne
troškove. Ukoliko su utvrđene na razini koja je u skladu s postojećom gospodarskom
situacijom, te su definirane jednako za sve, vjerojatnost sive ekonomije je manja. Međutim,
ako se zakonske odredbe primjenjuju nesavjesno, misleći na, korupciju, nepoštivanje ugovora
i mito, oportunitetni troškovi ulaska u područje sive ekonomije jednaki su ostanku u domeni
„zakonske“ ekonomije. Smatra se da je među glavnim razlozima za pojavu sive ekonomije i
utaja poreza. U nekim situacijama, utaja poreza nije osnovna namjera, nego posljedica
obavljanja zabranjenih aktivnosti, koje se ne mogu prijaviti poreznim tijelima (Milić, 2014).
Neformalnom ekonomijom najugroženiji su porezni obveznici jer se sva davanja odnose na
njih, a upravo zbog rada na crno i sive ekonomije postaje nemoguće normalno obavljati
djelatnost. Rad u neformalnim ekonomijama omogućava da se cijena proizvoda ili usluga
smanji, kao i troškovi prema radnicima, a da državi ostanu ista davanja. Radnicima u
neformalnim organizacijama cijena satnice je niža zbog ne plaćanja doprinosa, te se ostvarjue
prostor dodatne zarade. Također, potrebno je naglasiti i psihološki faktor u razvoju sive
ekonomije (Milić, 2014).
U psihološke faktore mogu se ubrojiti nepovjerenje u vladu i njezine ekonomske mjere,
neslaganje s ciljevima i sredstvima vodećih stranki i dr. (Topić, 2006). Građani u Hrvatskoj se
još uvijek drže suzdržanim da prijave nezakonito obavljanje djelatnosti nekoj od mjerodavnih
inspekcija. S ciljem smanjenja rada na crno u Republici Hrvatskoj 2014. godine aktiviran je i
telefon 0800 4949 na koji se anonimnon i besplatno može prijaviti sve u vezi nezakonitog
poslovanja.
Izbjegavanje jednih obveza uzrokuje izbjegavanje drugih, a neprijavljivanje radnika i
prikrivanje za posljedicu ima i izbjegavanje doprinosa za socijalno, te mirovinsko osiguranje.
Kao ekonomski faktori uzroka sive ekonomije navode se i financijski problemi prilikom
dobivanja sredstava za početak poslovanja, visoki porezi, strogost sankcija i dr. (Topić, 2006).
Negativne posljedice rada na crno i neformalne ekonomije utječu kako na pojedinca tako i na
samo gospodarstvo, prvenstveno kroz smanjenje proračunskih prihoda. Nedostatak
proračunskih prihoda često dovodi do povećanja poreza, smanjivanje državnih rashoda i
ulaganja ili do zaduživanja što svakako produbljuje problem. Radnik koji radi na crno nije
21
zaštićen nikakvim pravima i često prihvaća rad u neadekvatnim radnim uvjetima. Takav rad
mu se čini kao jedina opcija kojom može platiti troškove života.
Poslovi koji bi se mogli ubrojiti u područje sive ekonomije odnose se, prije svega, na
aktivnosti koje osobe (fizičke i pravne) poduzimaju kako bi zaobišle određene zakonske
odredbe, računovodstvene standarde kod financijskih izvještaja, aktivnosti uz monetarne
transakcije, te plaćanje poreza.
Najčešći oblici sive ekonomije navedeni su u tablici 1.
Tablica 1: Oblici sive ekonomije
AKTIVNOSTI MONETARNE
TRANSAKCIJE NEMONETARNE
TRANSAKCIJE
NEDOZVOLJENJE trgovina ukradenim predmetima,
kockanje, prostitucija, krađa, prijevara, trgovina drogom i
opijatima
rasprčavanje droge, ukradenih dobara, uzgoj droge za vlastite
potrebe
Porezna evazija Utaja poreza Porezna
evazija
Utaja poreza
DOZVOLJENE neprijavljen
dohodak od
samozapošljavnja, nadnice,
prihodi i imovina
od neprijavljene
djelatnosti
popusti od
strane
poslodavca
neprijavljena
razmjena ili
trgovina
dobara i
usluga
samostalna
djelatnost,
"pomoć susjeda"
Izvor: Friedrich (2000)
U Hrvatskoj siva ekonomija iznosi 13 milijardi eura ili oko 28 posto ukupnog BDP-a, dok je
prosjek Europske Unije 18,5 posto. Najviše rada na crno, na tržištu u Republici Hrvatskoj,
zabilježeno je u sektoru građevinarstva, trgovine i turizma (Eurostat, 2015).
Rad na crno ne treba samo kažnjavati već je potrebno stvoriti poslovnu klimu i dati poticaj
gospodarskim subjektima da registriraju svoju djelatnost i prijave radnike. Kažnjavanje bi
trebalo biti krajnja, a ne jedina mjera za spriječavanje sive ekonomije. Kazne državnih
inspekcija su za poslodavce često pogubne i dolazi do zatvaranja poduzeća. Stalno mjenjanje
propisa i zakona, komplicirana administracija, visoko porezno opterećenje, te troškovi
zapošljavanje potiču poslodavce, da linjom lakšeg otpora, rade na crno. Građane treba
22
osloboditi nejasnih, proturječnih, a i nepotrebnih propisa prilikom zapošljavanja i promjene
posla. Brzom i jednostavnom birokracijom može se otvoriti prostor ulaganjima, inovacijama i
kreativnosti, a prije svega poduzetništvu i novim radnim mjestima. Ne učini li se promjena u
tom području , stvorit će se još veća pravna nesigurnost, te širi prostor za sivu ekonomiju i
korupciju u državi.
23
4. FLEKSIBILIZACIJA RADA
Globalizacija svojom pojavom nameće otvorenost tržišta proizvodnje, trgovine ali i rada.
Istodobno se s njom pojavljuje se i globalna konkurencija. Opstanak pojedinih poduzeća
uvelike ovisi o sposobnosti prilagođavanja uvjetima na tržištu, te brzini kojom prihvaćaju
nove tehnologije. Općenito mišljenje, potaknuto tim čimbenicima, je da bi se i tržište rada
trebalo učiniti fleksibilnijim.
Fleksibilnost se može definirati kao mogućnost prilagođavanja novim uvjetima na tržištu.
Fleksibilnost radnih odnosa podrazumjevala bi mogućnost poslodavca, ali i radnika, da se
prilagodi onome što se događa u njegovom okruženju. Mogućnost izbora u skladu sa
potrebama poslodavca, radnika, ali i nezaposlenog obilježje je fleksibilizacije. Sposobnost
radnika da odgovori na zahtjeve tržišta rada zahtjeva i cjeloživotno učenje, poslovne vještine,
obrazovanje i primjenjivanje stečenog znanja. To, ujedno, za poslodavca znači i ulaganje u
zaposlenike. Poslodavci su sve češće u situaciji da razmišljaju kako investicija u radnika
povećava i rizik njegovog odlaska. Mnogi poslodavci edukacije i treninge zaposlenika
uvjetuju obvezom radnika da odradi određeni period kod njega.
Pitanja koja se tu pojavljuju je kako zapravo fleksibilizacija pomaže u smanjenju
nezaposlenosti i kako utječe na smanjenje siromaštava? Kako povezati, s jedne strane,
fleksibilnost, i sigurnost radnog mjesta, s druge strane?
Smanjena odgovornost poslodavca povećava socijalnu ugroženost radnika koji ostaje bez
posla i time postavlja pitanje socijalne odgovornosti. Teret socijalnog osiguranja zbog razloga
ekonomskog uspjeha, pravnom je deregulacijom, skinut s poslodavaca (Pribanić, 2004).
Diljem Europske unije oko 300.000 agencija pruža mogućnost zapošljavanja. Njemački
stručnjaci u istraživanju sindikata EU zastupaju mišljenje da su to poslovi koji ne osiguravaju
sigurnost u starosti, već minimalnu mirovinu i ovisnost o državnoj pomoći. Veliki rizici za
zdravlje, nesigurnost radnog mjesta, minimalne mogućnosti za napredak tek su neka od
obilježja poslova koji se nude. Zajednička karakteristika navedenih poslova je što su
fleksibilniji, manje zaštićeni, niskog troška za poslodavca, te kreiraju poseban segment tržišta
u kojem se najviše nalaze mlade osobe osuđene na život u navedenim uvjetima. Mladi su
24
primoreni biti fleksibilni s teškom mogućnošću planiranja obiteljskog života i životnog
prostora. Studijom ACCESSOR uočeno je i povećanje atipičnih ugovora i novih strategija
kojima vlade zemalja promoviraju fleksibilnost rada. Atipične ugovore definiraju kao ugovore
koji ne osiguravaju sigurnost u starosti, te barem minimalnu mirovinu uz koju ne bi bila
potrebna državna pomoć. Zaključak provedenih studija je da se rad na neodređeno vrijeme
povećava u odnosu na stalno zapošljavanje čiji trend dovodi u pitanje egzistenciju većine
ljudi.
Međunarodna organizacija rada objavila je podatak da samo četvrtina zaposlenih u svijetu
ima stabilne ugovore, te da je porast atipičnih radnih odnosa krivac za porast siromaštva u
svijetu. Fleksibilni radni odnosi osim što su povećali siromaštvo nisu donijeli porast
zaposlenosti, kao što su vlade obećavale (ILO, 2015).
S jedne strane imamo poslodavce, kojima je fleksibilnost nužna da bi nastavili svoje
poslovanje, dok se s druge strane, sindikati opiru ideji fleksibilizacije. I za poslodavce i za
sindikate postoje isti problemi, kao što su ekonomska kriza, nezaposlenost, siva ekonomija,
rad na crno i dr., samo ih objašnjavaju na drugačiji način. Poslodavci smatraju da je sigurnost
zaposlenja i stalnog rada jednim dijelom i uzrok nastanka krize, dok sindikati zastupaju
mišljenje da je nesposobnost poslodavca u upravljanju poslovnim pothvatima uzrokovala
smanjenu sigurnost zaposlenja. Sigurnost zaposlenja nije ista kao prije 30 godina, te mnogo
toga što je važilo prije sada ne postoji. Utjecaj globalizacije i recesije ubrzano briše granice
između nacionalnih pravnih sustava. Kapital se slobodno kreće, a zaštita radnika slabi.
Kapital se kreće prema zemljama gdje su niže nadnice i slabiji sindikati. Kako bi privukle
globalni kapital, prvenstveno misleći na megakorporacije, države daju i porezne olakšice.
Državni se prihodi tim potezom smanjuju, a to svakako utječe i na mogućnost ostvarenja
socijalnih prava i pomoći (Samardžić, 2012).
MMF savjetuje fleksibilizaciju tržišta rada samo u krajnjem slučaju, odnosno, kao posljednju
strukturnu reformu jer ne utječe na ukupnu produktivnost. Posljednji rezultati istraživanja
Međunarodnog monetarnog fonda ostavljaju zbunjenima nositelje političkih i ekonomskih
odluka i u Hrvatskoj. Upravo su oni uvjereni kako su promjene Zakona o radu potrebne da bi
se ostvario gospodarski oporavak. Fleksibilizacija radnih odnosa, uvjet je bez kojega nema
gospodarskog napretka, rasta i otvaranja radnih mjesta, misao je kojom iz dana u dan,
25
uvjeravaju najutjecajnije skupine, političari i megakorporacije. Smanjivanjem radnih prava
upravo oni povećavaju profite, držeći radnu snagu u još većoj pokornosti.
Europska komisija je u objavljenom izvješću "Pregled nezaposlenosti i socijalna kretanja u
Europi " zaključila da fleksibilizacija rada vodi dodatnom osiromašenju zaposlenih, ali je to
nije spriječilo da nastavi pritiskati članice s tom politikom. Za očekivati je da ni ovo MMF-
ovo upozorenje neće utjecati na promjenu u većini država što se tiče fleksibilizacije rada.
26
5. VAŽNOST ZNANJA I ULAGANJA U OBRAZOVANJE U
SUVREMENOM OKRUŽENJU
Ključ uspješnog poslovanja poduzeća kao i razvoja gospodarstva leži u postizanju i
održavanju konkurentske prednosti. Neoklasična ekonomija 19. i 20. stoljeća naglašavala je
važnost prirodnih resursa i pristup kapitalu ključnima za ostvarenje konkurentske prednosti na
tržištu. Čitav niz faktora poput globalizacije, tehnoloških promjena i sl. utjecao je na pojavu
potpuno drugih načina konkuriranja u suvremenim uvjetima poslovanja (Alpeza, 2010).
Živimo u doba neoliberalizma, privatizacije, deregulacije, velike moći megakorporacija,
brzog razvitka informatičke tehnologije i tzv. nove ekonomije. Kao posljedice navedenih
trendova, ističu se prirodna neravnoteža, polarizacija između bogatih i siromašnih pojedinaca,
društvenih slojeva, kao i zemalja. Na tržištu su pristune sve veće nepredvidivosti,
neizvjesnosti i labilnosti ekonomskih procesa. Zastupljena su spekulativna ponašanja u
poslovanju, promicanje neograničenog konzumerizma, sve veće moralne, i vrijednosne
dezorijentacije (Mesarić, 2001).
U tradicionalnim industrijama većina poslova zahtijevala je da zaposlenici budu sposobni
obavljati rutinske funkcije. Brze promjene znanosti i tehnologije, kao i prisustvo globalizacije,
uvjetuju da se suvremena gospodarstva sve više temelje na znanju. Upotreba znanja i ideja
imaju veliku ulogu u stvaranju bogatstva. Sposobnost širenja i iskorištavanja ideja, znanja i
informacija postaje sve važnije i smatra se najznačajnijim čimbenikom za određivanje
gospodarskog rasta i poboljšanja kvalitete života stanovnika.
Činjenica je danas jedino da je izvjesna neizvjesnost. Uzroci se pripisuju globalizaciji kao i
sve boljoj umreženosti svjeta. U takvom okruženju tradicionalni čimbenici proizvodnje i
važnost posjedovanja fizičke imovine zamjenjuju mjesto sa znanjem, informacijma te
intelektualnim kapitalom (Jakovac, 2011).
27
5.1. Radništvo u ekonomiji znanja
Suvremeno okruženje 21. stoljeća karakterizira tehnološki razvoj i informacijsko doba.
Promjene su postale dio svakodnevnice, te je učestala tvrdnja da je ekonomska teorija
zasnovana na znanju, a ne na tradicionalnim resursima, zemlji, radu i kapitalu. Upravo ta
tvrdnja dovodi u pitanje i poziciju rada u suvremeno doba, odnosno, dugoročnu perspektivu i
opstanak radništva u budućnosti.
Ključna odrednica suvremenih gospodarstava utemeljenih na znanju je ljudski kapital,
odnosno, njihova znanja i sposobnosti (Bejaković, 2006).
Kvalificiran radnik u ekonomiji zasnovanoj na znanju ne gubi značenje i neće sigurno nestati
jer je upravo njegova uloga nezamjenjiva. Radnik u ekonomiji zasnovanoj na znanju odluke
donosi kombinirajući znanstveno znanje, znanje stječeno unutar poduzeća te svoje vlastito
znanje. Donoseći odluku radnik stječe i iskustveno znanje te uvećava svoju sposobnost za
donošenje novih odluka što prikazuje prikaz 1.
Prikaz 1: Proces donošenja odluka radnika u ekonomiji zasnovanoj na znanju
Izvor: Mrnjevac, 2003
28
Pomak prema ekonomiji znanja i promjenjivo okruženje suočava radnike s novim problemima
i zadacima. Radnici su primoreni razvijati nova znanja i vještine puno brže nego što je bio
slučaj u prošlosti. Cjeloživotno učenje postaje obveza radnika kako bi se mogli snalaziti u
nepoznatim situacijama na tržištu rada. Nekvalificirani radnici, sporiji i stariji te nailaze na
problem u praćenju svih promjena jer tehnologije i obveze nadilaze njihove sposobnosti.
Takva sitacija na tržištu dovodi do problema isključivanja takvih radnika iz proizvodnih
procesa, te oni postaju dugoročan problem i trošak države.
Radnik u ekonomiji znanja ponajviše treba kreativno i inovativno razmišljati, te konkurirati
svojim sposobnostima na tržištu. Potrebno je da radnik ima hrabrosti i poduzetničkog duha te
da se ne boji pogreške.
Radnik znanja je svaki zaposlenik unutar poduzeća koji pridonosi ostvarenju profita, uključen
je u rješavanje problema poslovanja, educiran je, ulaže u stjecanje novih znanja, ima
odgovornost u poduzeću, motiviran je za rad, fleksibilan i uporan (Sundać, Švast, 2009).
Svijest o važnosti ljudskih potencijala kao ključnog faktora koji određuje gospodarsku
uspješnost, tek u novije doba poprima odgovarajuću pozornost društva. Ulaganje u ljudske
resurse kroz njihovo obrazovanje i usavršavanje, rezultira intelektualnim kapitalom. Upravo
je intulektualni kapital u promjenjivim uvjetima poslovanja 21.stoljeća, gotovo jedini način
ostvarenja napretka i konkurentske prednosti na tržištu. Ideja i prešutno znanje radnika
postaje neprocjenjivom vrijednošću poduzeća. Poslodavac i organizacija koji su prepoznali
važnost i vrijednost znanja na dobrom su putu ostvarenja svojih poslovnih ciljeva. Ulaganje u
obrazovanje ljudskih potencijala, njihovo usavršavanje i motivaciju predstavlja investiciju
koja se uvijek isplati. Ljudski potencijali jedini su resurs kojeg konkurencija ne može kopirati,
a koji osigurava dugoročnu prednost na tržištu (Mlikota, 2013).
U suvremenom okruženju, obilježenom brzim tehnološkim promjenama i raznolikošću, kada
razvoj uvelike ovisi o radniku i njegovom znanju, javlja se potreba za još boljim
povezivanjem znanstvene zajednice i gospodarstva. Prilikom postavljanja zajedničkiih ciljeva
svima bi ulaganje u znanost i obrazovanje trebalo predstavljati investiciju, a ne trošak.
Ulaganje u pojedinca i njegovu izobrazbu put je koji omogućava lakše i sigurnije
zapošljavanje na tržištu. U Hrvatskoj konstantno nedostaje visokoobrazovanih ljudi, a kriza je
dodatno povećala potražnju za kvalitetnim i sposobnim ljudskim resursima koji su spremni
29
ponuditi odgovarajuća rješenja. Preobrazovanost je, također, jedan od oblika obrazovne
neusklađenosti. Predstavlja, prije svega, neiskorištenost znanja i vještina stečenih unutar
obrazovnog sustava na radnome mjestu. Transfer na tržište rada u RH nije bezbolan za mlade
osobe jer obrazovni sustav zaostaje za potrebama suvremenog okruženja i dalje osposobljava
učenike za radna mjesta koja više nisu aktualna ili čak ni ne postoje.
Hrvatsko tržište rada suočava se i s loše određenim upisnim kvotama na sveučilištima koje
uzrokuju prezasićenosti tržišta pojedinim zanimanjima i strukama (HZZ, 2014). Česta je
pojava na tržištu RH da mlade obrazovane osobe prihvaćaju poslove za koje su čak i
preobrazovane zbog nedostatka potražnje za njihovim kvalifikacijama. Prikaz 2 nam
objašnjava posljedice preobrazovanosti na radnome mjestu , te kako ona utječe na radnika i
poslovanje.
Prikaz 2: Učinci preobrazovanosti na radnome mjestu
Izvor: Rumberger (1981)
Da li je problem preobrazovanosti zabrinjavajući ili ne ovisi o tome je li ona privremena ili
je duže prisutna na tržištu. Obrazovna struktura stanovništva u skladu s potrebama
gospodarstva, te motivirana i lako zapošljiva radna snaga bitne su odrednice konkurentnosti i
gospodarskog razvoja.
30
Dugoročan rad na mjestu ispod razine osobnih kvalifikacija dovodi do nezadovoljstva, te niže
učinkovitosti kao i mogućih psiholoških problema. Preobrazovanost je problem pojedinca, ali
neizravno, problem je i poduzeća i države, jer prikazuje neuravnoteženost tržišta.
5.2. Ulaganje u zananje i obrazovanje u RH
Tek u novije vrijeme ljudskom faktoru je pridan veliki značaj te je nizom znanstvenih
istraživanja dokazana povezanost između obrazovnog sustava i gospodarske uspješnosti
(Jambrek i Penić, 2008). Uz visoku stopu nezaposlenosti, velike namete i troškove te male
plaće, upravo je manjak ulaganja u obrazovanje i daljnji razvoj radnika, jedan od faktora
zašto su se mnogi visokoobrazovani Hrvati odlučili odseliti. Po ulaganju u radnike Hrvatska
je 129. od 144 zemlje svijeta prema analizi obrazovanja i stručnog usavršavanja koje
prikazuje slika 3.
Prikaz 3: Ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika
Izvor: Index (2015)
31
Hrvatska se s ocjenom 3.2 našla u skupini s Gvinejom, Haitijem ali i Italijom.
Najveći kapacitet za zadržavanje stručnjaka, odnosno visokokvalificiranih ljudi, imaju
Švicarska i Katar s ocjenom (5.8) dok je Hrvatska je na navedenoj ljestvici pri samom dnu,
kao 137. od 144 države svijeta. Detaljniji poredak država s pripadajućim ocjenama prikazan je
na slici 4.
Prikaz 4: Kapacitet za zadržavanje stručnjaka
Izvor:Index (2015)
Prema kvaliteti samog obrazovnog sustava, Hrvatska je ocjenjena s 3.2 te je zauzela tek 97.
mjesto. Vodeća zemlja u ovoj kategoriji je Švicarska (6.0), a najlošije su Jemen i Libija s
ocjenom (1.9) što nam prikazuje slika 5.
32
Istraživajući stanje i kvalitetu hrvatskog obrazovnog sustava, unatoč činjenici da je upravo
obrazovanje osnova za rast i razvoj gospodarstva, jasno se uočava nedovoljno razvijena
svjest o važnosti obrazovanja.
Prikaz 5: Kvaliteta obrazovnog sustava
Izvor: Index (2015)
Tek mali udio hrvatskih poduzeća prepoznaje kvalitetu obrazovanja kao čimbenik
unapređenja poslovanja i jačanja konkurentske pozicije na tržištu. Sve veća konkurencija na
svjetskom tržištu uvjetuje potrebu da se promovira znanje i neprestano ulaže u razvijanje
modela društva znanja. S razvojem tehnologije radna mjesta postaju sve zahtjevnija i postaje
potrebita obrazovanija radna snaga na tržištu. Time se sve veći broj radnika na tržištu rada
smatra nezapošljivim jer imaju neodgovarajuću razinu obrazovanja (Obadić, 2003).
Naime, porazna je činjenica da postoji značajan nesklad u potrebitim i raspoloživim znanjima,
vještinama i sposobnostima na hrvatskome tržištu i da državna izdvajanja za obrazovanje
iznose približno 4 posto udjela u BDP.
33
Prema analizi Eurostata (2015) Hrvatska je jedna od nekolicine zemalja u Europi u kojima se
ulaganje u znanost smanjuje već godinama. Dok je europski prosjek izdvajanja za znanost i
obrazovanje iznad 2 posto BDP-a, pri čemu Švedska i Finska izdvajaju približno 4 posto svog
BDP-a, Hrvatska izdvaja tek 0,75 posto BDP-a i nalazi na dnu ljestvice zajedno s
Rumunjskom i Bugarskom. Hrvatska i da do 2020. godine udvostruči ulaganje u znanost još
uvijek će zaostajati za Europom čiji su ciljevi postavljeni na 3 do 5 posto BDP kroz
šestogodišnje razdoblje.
Jedan od većih gubitnika u proračunu Republike Hrvatske za 2015. godinu je Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta i to za 214 milijuna kuna manje u odnosu na proračun iz 2014.
godine. Tim potezom Hrvatska se sve više udaljava od dugoročne strategije da poveća
ulaganja u znanost i obrazovanje i dostigne prosjek europskih zemalja.
Potrebno je istaknuti i problem deficita visokoobrazovanih ljudi na domaćem tržištu. To
potvrđuje i podatak da tek nešto više od 12 posto stanovnika Hrvatske ima visoko
obrazovanje (Eurostat, 2015). Također, česta je potreba tržišta za inozemnim stručnjacima za
određena područja koja su deficitarna na tržištu rada u Hrvatskoj.
Potrebno je ostvariti veću interakciju između članova akademske zajednice i poslodavaca,
kako bi se postiglo prijeko potrebno povezivanje teorijskih spoznaja i njihova provjera u
poslovnoj praksi. Neprestano usavršavanje metoda, tehnika i opreme ne smije se smatrati
troškom, već bi na njih trebalo gledati kao na potrebno poboljšanje kvalitete cjelokupnog
obrazovnog sustava.
Obrazovni sustav trebao bi pripremiti mlade na sve izazove s kojima će se susresti na tržištu
rada. To je velika odgovornost, ali je puno jednostavnije eventualne pogreške ispravljati u
obrazovnom sustavu, nego uporno pokušavati promjeniti potražnju na tržištu rada. Detaljnim
praćenjem stanja na tržištu rada moguće je smanjiti strukturnu nezaposlenost te uskladiti
ponudu i potražnju za radnom snagom.
Kraj obrazovanja i ulazak na tržište rada bitno je razdoblje u životu svake mlade osobe. Od
ulaska u obrazovni sustav do izlaska iz istoga potrebno je 15 do 20 godina školovanja. Taj je
proces zahtjeva mnogo obiteljskih i osobnih odricanja, kao i značajnu količinu javnih
sredstava. Po završetku obrazovanja trebao bi slijediti dio života u kojem se naučeno može
34
kapitalizirati, odnosno, dolazak na radno mjesto uz koje dolaze samoaktualizacija, financijska
neovisnosti, samostalnost i sigurnosti (Matković, 2008).
Najveći nedostaci u obrazovnom sustavu proizlaze iz pomanjkanja suradnje između institucija
obrazovnog sutstava i institucija na tržištu. Obrazovna politika ključna je za stvaranje
suvremenog konkurentnog gospodarskog okruženja, a njezina važnost naglašena je i u
strateškim dokumenima Europske Unije. Upravo zbog te činjenice obrazovna politika mora
blisko surađivati i biti koordinirana s ekonomskom politkom kako ne bi bile međusobno
suprostavljene u krajnjim ciljevima (Bilić, Jukić, 2014).
Mladim osobama i obiteljima treba pružiti uvjete da svoje znanje mogu pokazati i njime
osigurati svoju egzistenciju. Potrebno im je dati status koji zaslužuju nakon toliko godina
provedenih u obrazovanju kako bi se smanjila njihova želja za odlaskom. Svaki odlazak
educiranog čovjeka stvara veliki gubitak čije će posljedice biti još veće u budućnosti.
Zapošljavanje mladih predstavlja jedan od uvjeta za održiv društveni i gospodarski razvoj,
pogotovo s ciljem mijenjanja demografske slike stanovništva.
Jedan od najvećih problema s kojima se države suočavaju uslijed nezaposlenosti je i odljev
mozgova. Kako bi se spriječili takvi trendovi potrebno je stvarati uvjete koji će povećati
motivaciju kod mladih ljudi da ostanu u svojoj matičnoj zemlji, gdje su obrazovani i da
upravo tu primjene svoje stečeno znanje i grade svoje karijere.
Utjecajem globalizacije i umreženosti svijeta mobilnost stručnjaka između organizacija kao i
država se olakšava. Zadržavanje zaposlenika tako postaje nova obaveza organizacije i
menadžmenta. Kako pod utjecajem globalizacije izgleda sam proces mobilnosti zaposlenika
prikazano je na shemi 2.
35
Shema 2: Model upravljanja talentima u uvjetima globalizacije
Izvor: Jakovljević (2012)
Privlačenje najboljih stručnjaka postaje tek pola posla, dok se drugi dio odnosi na to kako ih
zadržati. Zaposlenici danas mogu mijenjati poslove, funkcije unutar poduzeća, dodatno se
educirati i stjecati znanja i izvan granica matične države što sve smanjuje privrženost
organizaciji. Organizacije koje ne uspiju zadržati svoje zaposlenike time snose i visoke
troškove zapošljavanja novih zaposlenika, pad lojalnost kod njihovih kupaca, te promjene
unutar baze znanja organizacije (Jakovljević, 2012).
Pobjednicima se smatraju oni koji uspješno privuku kvalificirane stručnjake, a gubitnicima se
smatraju oni koji se suočavaju s odljevom mozgova (Marga, 2010). Utjecajem odljeva
mozgova pojavio se i „brain gain" označavajući povećano investiranje u znanje, ponajviše, u
zemljama u razvoju kako ne bi došlo do migracija odnosno odljeva mozgova (Munck 2010).
36
Ukoliko poduzeće razumije svoje zaposlenike,odnosno, talente, zna koje su joj vještine
potrebne, privlači kvalificirane kandidate, ulaže u razvoj zaposlenika, ostvariti će povrat u
obliku konkurentske prednosti na tržištu (Jakovljević, 2012).
5.3. Odljev mozgova
Suvremeno okruženje karakteristično je po brzim promjenama koje postaju bitan čimbenik o
kojem ovisi poslovna strategija, uspjeh na tržištu i dugoročni razvoj. Čovjek više nije samo
organizacijski resurs već značajno izvorište novih kreativnih ideja i vrijednosti. Znanje i
obrazovanje, odnosno, obrazovani, kreativani i sposobni ljudi, neprekidno usavršavanje te
istraživanje i razvoj prepoznati su kao ključ uspjeha 21. stoljeća.
Proces u kojem mladi, obrazovani, perspektivni i kreativni ljudski potencijali napuštaju
granice matične države s ciljem samoostvarenja, nazvan je „odljev mozgova“. U suvremenom
okruženju ljudski faktor tretira se kao prvorazredni gospodarski resurs (Mikelota, Prelas
Kovačević, 2013).
Odljev mozgova predstavlja trenutno jedan od najozbiljnijih problema s kojim se Hrvatsko
tržište rada suočava jer upravo obrazovani stručnjaci, koji svojim znanjem pridonese rastu i
razvoju države te pronalasku rješenja u vrijeme ekonomske krize, napuštaju granice države u
sve većem broju. Odlaskom educirane mlade radne snage država gubi neprocjenjivu
vrijednost te dovodi u pitanje napredak države u budućnosti, kao i pitanje oportunitetnog
troška u sustavu obrazovanja.
Prema podacima HZZ, broj osoba s evidencije nezaposlenih koje su pronašle zaposlenje u
inozemstvu tijekom prvih 11 mjeseci 2014. godine iznosio je 3484 od kojih je čak 1029 bilo u
dobi od 15 do 29 godina. Zemlje u kojima su se hrvatski državljani najviše zapošljavali su
Italija, Njemačka i Austrija.
Zabrinjavajuć je i podatak da svaki treći Hrvat sa završenom školom i diplomom u ruci svoje
znanje i sposobnosti stavlja na raspolaganje nekoj drugoj državi (Eurostat, 2015). Činjenica je
da mlade osobe ne vide razlog ostanka u gospodarsvu bez perspektive, te odlazak iz države
među mladim generacijama postaje trend kojeg će biti vrlo teško zaustaviti.
37
Odlazak u inozemstvo označava usporavanje i nazadovanje matične zemlje u kojoj su mlade
osobe završile svoje obrazovanje i napredak za državu u koju osobe odlaze. Najčešći motivi
koji se navode za odlazak su materijalni razlozi, odnosno, brža i veća zarada, potom
usavršavanje, uvjeti rada, a zatim društveni razlozi, poput loše gospodarske i političke
situacije (Kosanjevčki, 2002).
Trend odlaska treba smanjiti na najmanju moguću mjeru kako se ne bi doveli u situaciju da
potražujemo i surađujemo s manje kvalitetnim stručnjacima iz slabije razvijenih zemalja jer
su naši visokokvalificirani stručnjaci odlučili karijeru i posao pronaći u drugoj zemlji.
Ljudski kapital je ono što vrijedi u državi i trebao bi u njoj i ostati jer bez perspektivnih
mladih umova, nema ni razvoja ni bolje budućnosti. Iza svih projekata i ideja stoje ljudi,
znanje i kreativnost, a ne postrojenja i oprema. Milijuni kuna utrošeni su u školovanje
studenata u Hrvatskoj, a svakodnevno njih tridesetak napušta državu u potrazi za boljim
poslom i boljom budućnošću. Uzrokovano odljevom mozgova nastat će u skoroj budućnosti i
problem starih zaposlenika na tržištu koji neće moći svojim kvalifikacijama zadovoljiti
potrebe suvremenog okruženja i sve jače konkurencije.
38
6. DEMOGRAFSKA KRETANJA I MIGRACIJE
Tržište rada u Hrvatskoj je već duže vrijeme pod utjecajem dva suprostavljena trenda. S jedne
strane prisutno je smanjenje radno sposobnog stanovništa na tržištu, uzrokovano negativnim
demografskim kretanjem i emigracijama, dok je s druge strane, prisutan trend restrukturiranja
gospodarstva koji dovodi do promjene traženih znanja, kvalifikacija i vještina potrebnih za
suvremeno okruženje. Kao posljedica ovih procesa prisutna je visoka stopa nezaposlenosti i
neusklađenost ponude i potražnje na tržištu.
Hrvatsko gospodarsvo ima dugotrajnu tradiciju iseljavanja. Od kraja 19.stoljeća bilježi se
iseljavanje iz Hrvatske prvotno uzrokovano ratnim razaranjima zatim gospodarskom
situacijom u 21. stoljeću (Adamović, 2003).
6.1. Migracije
Hrvatska je prošle godine imala negativan saldo migracija u iznosu 10.220 osoba, što znači da
je u Hrvatsku tijekom 2014.godine doselilo 10.638 osoba, a u inozemstvo odselilo čak 20.858
osoba (DZS, 2015). Detaljnija situacija kretanja stanovništva na tržištu rada RH u
2014.godini prikazana je u tablici 3.
Tablica 3: Kretanje stanovništva RH u 2014.godini
Živorođeni 39.566
Umrli 50.839
Prirodni prirast -11.273
Sklopljeni brakovi 19.501
Razvedeni brakovi 6.570
Doseljeni iz inozemstva 10.638
Odseljeni u inozemstvo 20.858
Saldo migracije s inozemstvom -10.220
Procjena broja stanovnika krajem 2014 4.225.316
Izvor: DZS (2015)
Prema provedenom istraživanju demografa Akrapa Anđelka i Mesarić Žapčić Rebeke, u
posljednjih pet godina iz Hrvatske se iselilo 150.000 stanovnika, od čega je 30 posto
39
visokoobrazovano. Emigracije kojima se nepovratno gubi ljudski, ekonomski i socijalni
kapital nisu nikako poželjne za gospodarsvo i potrebno ih je svesti na minimalnu razinu.
Poticanje mobilnosti i emigracija koje bi bile u formi privremenih ili sezonskih vjerovatno bi
potaknule razvoj gospodarstva. Njima se mlade i druge nezaposlene osobe, aktivno potiče na
promjenu i omogućava im se njihov povratak.
Migracija je fenomen usko vezan uz populaciju koji je jako teško predvidjeti i kontrolirati
osobito ako se radi o visokoobrazovanom stanovništvu. Upravo je taj segment stanovnika pod
najvećim singerijskim utjecajem sa tržištem rada. Najveći se odlazak ljudi iz Hrvatske
zapravo može očekivati u skoroj budućnosti, nakon prestanka privremenih restrikcija članica
Europske unije.
6.2. Starenje stanovništva
Kao temeljna odrednica općega društvenog i gospodarskog razvoja često se navodi njezino
stanovništvo, odnosno, raspoloživa radna snaga. Starenje stanovništva možemo jednostavno
definirati kao porast udjela starijih osoba u ukupnoj populaciji države. Ubrzanom starenju
populacije najviše doprinosi snižavanje fertiliteta, produljenje životnog vijeka ali i emigracija
mladih osoba iz matične zemlje.
UN je objavio godišnji izvještaj pod nazivom "World Population Prospects", prema kojemu
Hrvatska spada u grupu zemalja koje će do 2050. godine imati 15 posto manje stanovništva.
40
Detaljan prikaz zemalja u kojima se očekuje smanjenje populacije između 2015.-2050.godine,
prema navedenom izvješću, prikazuje prikaz 6.
Prikaz 6: Zemlje za koje se procjenjuje smanjivanje populacije (2015.-2050.)
Izvor: Index (2015)
Demografski pad koji Hrvatsku očekuje, prema ovome izvještaju, osjetiti će se na tržištu rada
već za 15 godina.
Dobna struktura stanovništva hrvatskog prostora u skoroj budućnosti dramatično će se
promijeniti. Hrvatsko stanovništvo trenutno se nalazi u petnaest najstarijih svjetskih
populacija, dok udio starijih kontinuirano raste.
41
Dugoročnije prognoze promjene u postotku populacije prema dobi prikazane su na prikazu 7.
Prikaz 7: Postotak populaci po dobi
Izvor: World Populationi Prospects (2015)
Analiza budućih promjena populacije pokazuje da će se i u sljedećim desetljećima nastaviti
nepovoljni demografski trendovi. Činjenica je da će doći do neravnoteže u populaciji te
izgledu dobrne priramide društva.
Prema podacima Eurostata (2015) prosječna životna dob u Hrvatskoj trenutno je 42 godine.
Sa 85 umirovljenika na 100 zaposlenih rekorder smo i po broju umirovljenika u Europi.
Hrvatska bi 2030. godine trebala imati svega 3.9 milijuna stanovnika, u odnosu na situaciju
danas, to je 270 tisuća manje stanovnika. Situacija će se dodatno pogoršati pa bi u 2050.
godini, u Hrvatskoj, prema navedenom izvješću, trebalo živjeti oko 3.5 milijuna ljudi.
Za obnavljanje i porast stanovništva po obitelji potrebno je najmanje troje djece jer dvoje
djece po obitelji još uvijek označava stagnaciju. Situacija u Hrvatskoj je daleko ispod
navedenog prosjeka jer se po obitelji rađa -1,28 djece (Eurostat, 2015). Natalitet je u
Hrvatskoj toliko nizak da je bez emigracija smanjenje broja stanovnika neizbježno.
Prepuštanje demografskih procesa prirodnim tokovima sigurno neće riješiti problem na
tržištu. Hrvatsko društvo i državne institucije moraju promjeniti stav prema demografskim
problemima Hrvatske. Potrebno je, prvenstveno, mijenjati društveno, ali i političko stajalište
prema braku, djeci, te samoj obitelji jer su upravo to nositelji demografskog poboljšanja.
42
Na tržištu Republike Hrvatske može se u skoroj budućnosti očekivati staro stanovništvo koje
neće moći pratiti brze promjene iz okruženja i koje kvalifikacijskim vještinama neće moći
odgovoriti na potražnju tržišta. Također, mogu se očekivati još veći problemi s padom
nataliteta, i veći troškovi države kroz socijalne pomoći te zdravstvo. Zajedničko djelovanje
niskog fertiliteta, staro stanovništvo i iseljavanje mladih potaknuli su proces izumiranja
mnogih područja Hrvatske. Demografska kretanja preduvjet su, ali i ograničenje za rast i
razvoj gospodarstva, funkcioniranje tržišta kao i društveni razvoj.
43
7. MOGUĆNOSTI I POBOLJŠANJA SITUACIJE NA TRŽIŠTU RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Trenutna situacija Hrvatskog tržišta rada jasno pokazuje da postoje veliki problemi s
najvažnijim proizvodnim resursom – radom. Kako bi osigurali bolju budućnost stanovnicima
u Republici Hrvatskoj trebalo bi uspostaviti uspješne mehanizme koji bi aktivno pratili
gospodarstvo i njegove sadašnje i buduće potrebe za radnom snagom. Otvara se sve manje i
manje radnih mjesta, dok obrazovana struktura zaposlenika nije u skladu s potražnjom tržišta
rada.
Znanja, vještine i kompetencije koje se stječu obrazovanjem u ozbiljnom su raskoraku s
potrebama tržišta. Rast gospodarstva i razvoj cjelokupne društvene zajednice time je teško
ostvariti u skoroj budućnosti.
Otvaranje novih radnih mjesta često pridonosi i strukturnoj nezapolenosti zbog kvalifikacijske
nepodudarnosti raspoložive radne snage. Potrebno je prije svega pronaći usklađenost ponude i
potražnje, te prema potrebi dodatno educirati i osposobiti radnu snagu. Također, potrebno je
stvoriti pozitivnu poslovnu klimu i olakšati investitorima ulazak na tržište.
Ulaganjem u osposobljavanje zaposlenika zapravo se ulaže u znanje poduzeća koje dugoročno
nosi potencijal ostvarenja konkurentske prednosti na tržištu. Izdvajanjem sredstava za
istraživanje i razvoj tržišta, obično se, racionaliziraju budući troškovi te se izbjegava
eventualna pogreška u budućem poslovanju. Drugim riječima, može se reći da se tim
aktivnostima smanjuju rizici u poslovanju poduzeća i planiraju ključne odluke koje će
poduzeće održati kompetentnim i profitabilnim u budućnosti. Potrebno je promijeniti
percepciju te proces istraživanja i razvoja tržišta gledati kao pozitivnu investiciju za poduzeće.
Za učinkovitu promjenu takvog stanja u državi potrebno je usklađivanje obrazovnog sustava
s potrebama tržišta rada kako bi se povećala zaposlenost naročito među mladima. Nužno je
konstantno promatrati, analizirati, rasterećivati i osuvremenjivati nastavne programe te
uvoditi obveznu stručnu praksu. Kako bi se potaknula promjena potrebno je ostvariti dijalog
između subjekata gospodarstva i sustava obrazovanja prvenstveno iz privatnog sektora.
44
Obrazovni sustav trebao bi se promijeniti iz sustava vođenog isključivo ponudom radne snage
u sustav vođen potražnjom za radnom snagom, poticanjem stručnog osposobljavanja i
cjeloživotnog učenja.
Potrebno je stvoriti okretnu i sposobnu radnu snagu, spremnu na promjene i preuzimanje
odgovornosti ali i rizika poslovanja. Radna snaga koja razmišlja, inovira, obrađuje
informacije i kreativno riješava nastale probleme put su dugoročnog uspjeha.
Stjecanje novih znanja i ulaganje u vlastito obrazovanje, te stalno usavršavanje postaje obveza
suvremenog okruženja. Tehnologija kao i potrebe na tržištu mjenjaju se svakodnevno tako da
su rutinski poslovi stvar prošlosti. Poticanje razvoja znanosti ključno je da se zaustavi odljev
mozgova iz države, pružajući mladim obrazovanim stručnjacima nastavak svog obrazovanja i
ostvarenje karijere unutar granica države. Povećanje ulaganja u znanje na svim znanstvenim
područjima i pretvaranje tog znanja u projekte u poslovnoj praksi nužni su za rast i razvoj, a
ne samo za stvaranje društva temeljenog na znanju. Poboljšanje nacionalne konkurentnosti
cjelokupnog gospodarstva, kvalitete života društva, stvaranja privlačnog okruženja za
investitore i otvaranje novih radnih mjesta nemoguće je postići bez ulaganja.
Gospodarsko okuženje u kojem su prisutne stalne promjene traži takav odgovor i od javnih
službi, prvenstveno vlade i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Hrvatski zavod za
zapošljavanje kao instituacija suočen je s brzim tehnološkim promjenama, novim trendovima
i nedostatkom adekvatnih zanimanja. Potrebno je da se prati učinkovitost pojedinih mjera koje
se provode, okruženje i potrebe koje se javljaju i da se brzo reagira na potražnju
prekvalificiranjem raspoložive radne snage. Funkcioniranje Zavoda za zapošljavanje ne smije
nikako biti izolirano od okruženja. Potrebno je graditi mrežu odnosa i donošenja zajedničkih
reformi kako bi cjelokupni sustav počeo funkcionirati i da ne dolazi do suprostavojanja u
krajnjim ciljevima. Svakako je potrebno povezati gospodarske subjekte s jasno izraženim
potrebama, sustav obrazovanja te institucije na tržištu rada uključujući prije svega Hrvatski
zavod za zapošljavanje kao posrednika.
Najveća povreda za radnika je nezaposlenost na tržištu, stoga je, zadatak države da osigura
sigurnost rada. Hrvatskom gospodarstvu treba odgovorno društvo, odnosno, društvo u kojem
radnik nije rob i u kojem su rad i znanje visoko na ljestvici općih društvenih vrijednosti.
45
Potrebno je stvoriti poslovno okruženje u kojem dominiraju socijalna solidarnost, osjećaj da
svatko pridonosi zajedničkom napretku te zaštita i podrška ranjivim članova društva ponajviše
mladima.
Starenje stanovništva demografski je, socijalni i ekonomski problem koji se ne smije
zanemarivati. Neovisno koja politička stranka je na vlasti, ovom problemu potrebno je
pristupiti kontinuirano kako bi se posljedice svele na minimalnu razinu. Hrvatsko
gospodarstvo ušlo je u demografski slom što nam potvrđuju negativni pokazatelji, odnosno,
prirodni pad, negativna migracijska bilanca, prisutna depopulacija te starenje populacije. Bez
ozbiljne populacijske politike ne mogu se očekivati pozitivne demografske promjene na
tržištu Republike Hrvatske u skoroj budućnosti.
Demografska slika tržišta se ne može promjeniti u kratkom vremenskom razdoblju, a
odgađanje uvođenja nove populacijske politike samo produžava ovu nestabilnu sitaciju i čini
ju još težom za riješiti. Potrebno je pokrenuti demografsku revitalizaciju kako se ne bi dovelo
u pitanje funkcioniranje ključnih sustava u državi, prvenstveno, mirovinskog, zdravstvenog i
obrazovnog sustava.
46
8. ZAKLJUČAK
Za učinkovito funkcioniranje tržišta rada nužna je bliska suradnja između obrazovne
zajednice, poslovne zajednice i same države. Obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj i dalje
osposobljava učenike za mjesta koja više nisu aktualna ili čak ni ne postoje, te se problem
nezaposlenosti dodatno pogoršava.
Nedostatci obrazovnog sustava primjećuju se u svim njegovim segmentima, i kao što je već
navedeno, potrebno je prvenstveno uskladiti sadašnje i buduće potrebe tržišta za ljudskim
resursima odgovarajuće naobrazbe, s ponudom radne snage s druge strane. Ozbiljnost
nesklada između ponude i potražnje radne snage na hrvatskom tržištu rada uočava se tek kad
je nemoguće pribaviti odgovarajuća znanja, sposobnosti i kvalifikacije na domaćem tržištu, ali
tad je već kasno za promjene.
Obrazovani i obučeni radnici nude veću količinu kvalitetnog rada koji prvenstveno utječe na
povećanje proizvodnosti, stoga ulaganje u obrazovanje radne snage, istraživanje i razvoj treba
gledati kao pozitivnu investiciju, a ne kao trošak.
Mladi su specifična skupina na tržištu rada jer ih obilježava nedostatak radnog iskustva i
vještina, što ih čini ranjivim skupinama. Radno iskustvo je poslodavcima ključno, a nerado ga
sami pružaju, zapošljavajući mlade eventualno putem kratkoročnih ugovora. Mladi bez
radnog iskustva ne mogu pronaći posao, a istovremeno nemaju gdje steći potrebno iskustvo,
te se dolazi do zatvaranja začaranog kruga.
Prirodni resursi za neku zemlju ne znače ništa, ako ne postoje kvalificirane osobe i tehnologija
za njihovo efikasno iskorištavanje. Ako se zanemari znanost, hrvatsko gospodarstvo se neće
moći nositi s izazovima suvremenog i konkurentnog okruženja niti će moći ostvariti strateške
planove do 2020.godine.
Samo ako posjedujemo dobar ljudski potencijal, odnosno, kvalitetne, obrazovane i sposobne
ljudske resurse, moći ćemo odgovoriti na izazove i zahtijeve tržišta i konkurencije.
47
Može se zaključiti da obrazovna struktura stanovništva u skladu s potrebama gospodarstva te
motivirana i lako zapošljiva radna snaga postaju odrednice konkurentnosti i gospodarskog
razvoja države, a upravo to predstavlja nedostatak na tržištu u Hrvatskoj.
Nije realno očekivati kvalitetniji obrazovni sustav uz manje ulaganja, uravnoteženost na
tržištu rada bez postojeće strategije, te smanjenje odljeva mozgova bez ulaganja u znanost,
mlade osobe i poduzetništvo. Bit ćemo primoreni uvoziti radnu snagu, dok će nam na tržištu
rada biti još veće stope nezaposlenosti, a troškovi mirovinskog i zdravstvenog sustava time će
postat još veći. Problem na tržištu Republike Hrvatske teško će se rješiti dok se god vlada i
odgovorne institucije vode istim načinom razmišljanja i strategijama koje su uzrokovale
trenutnu situaciju.
Sitacija na tržištu je jasna, prisutne su političke podjele, nestabilnost i neizvjesnost, visoka
stopa nezaposlenosti, vanjski dug, nova zaduživanja i dr. Imamo prisutan i proces
globalizacije koji se može promatrati i kao proces privatizacije svjetskih resursa od strane
najutjecajnijih i najbogatijih. To je proces koji je doveo i sve zemlje, osobito manje razvijene,
u situaciju da smanujuju javnu potrošnju, da privatiziraju svoje resurse i dovedu se u situaciju
koja je još teža. Potrebno je iskorijeniti korupciju prisutnu u društvu, što zahtjeva dosta
vremena, stvoriti koncept razvojne politike i jačati ulogu države kako nam se ne bi nametali
trendovi i politike izvana, vođene uglavnom utjecajem moćnih megakorporacija.
48
LITERATURA:
§ Adamović, M. (2003): Migracije mladih znanstvenika: stvarni i potencijalni „odljev
mozgova“ iz Hrvatske devedesetih godina, Zagreb, Institut za društvena istraživanja
§ Alpeza, M. (2010): Znanje kao konkurenstka prednost, str. 2-11.
§ Baily, M.N., Friedman, Ph., (1995): Macroeconomics, IRWIN, str. 444
§ Bilić, A. (2008): Analiza problema nezaposlenosti i evolucija tržišta rada, diplomski
rad, Odjel za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković", Sveučilište Jurja Dobrile u
Puli
§ Bejaković, P. (2003): Siromaštvo, Institut za javne financije, Zagreb, str. 133
§ Bejaković, P. (2003): Nezaposlenost, Institut za javne financije, Zagreb, str.659-606.
§ Blanchard, O. (2003): Makroekonomija, Zagreb, str. 430
§ Čipin, I. (2013): Demografski scenarij i migracije, Zagreb, str. 45
§ Fischer, S., Sahay, R. (2000): Economies in Transition, Taking Stock, Finance &
Development
§ Iveković, M. (2012): Privatizacija: jučer, danas, sutra, Zagreb, konferencija
§ Marijanović,G. (2008): Teorijska shvatanja o uticaju tržišta rada na krivu agregatne
ponude, str.5-24.
§ Mesarić, M. (2001): Uloga države u tržištnom gospodarstvu s osvrtom na aktualno
stanje u Hrvatskoj, izvorni znanstveni rad, Zagreb, str. 985
§ Mrnjavac, Ž. (2011): Zaposlenost, nezaposlenost i plaće, Gospodarstvo Hrvatske,
Politička kultura, Zagreb, str. 126-145.
§ Mrnjevac, Ž. (2003): Može li se i treba li se radno zakonodavstvo suprostaviti
„fleksploataciji“, Ekonomski fakultet u Splitu, str. 401-406.
§ Milkota, D., Prelas Kovačević, A. (2013): Veličina potencijalnog „odljeva mozgova“
studenata Visoke škole za menadžement u turizmu i informatici u Virovitici
§ Munck R., (2010): Globalization, Migration and Work: Issues and Perspectives,
Labor, Vol.43, str. 155-177.
§ Pribanić, D.(2004): Fleksibilizacija tržišta rada, stručni rad, Zagreb, Hrvatska
§ Puljiz, V. (2009): Rad u Hrvatskoj – pred izazovima budućnosti, Zagreb, str.127
§ Rutkowski, J. (2003): Analiza i prijedlozi poboljšanja trišta rada u Hrvatskoj,
Financijska teorija i praksa, str. 495-513.
49
§ Samardžić, M. (2012): Nova paradigma za nove sindikate?, Zrenjanin, str.13,
http://arhiv.rosalux.rs/userfiles/files/Ka_socijalnom_pokretu_Ravnopravnost.pdf
§ Samuelson, A., P., Nordhaus, D., W. (2000): Ekonomija, 15. izdanje, MATE, Zagreb
§ Sundać D., Švast N., (2009): Intelektualni kapital: Temeljni čimbenik konkurentnosti
poduzeća, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
§ Topić, M. (2006): Siva ekonomija u Hrvatskoj, Hrvatska revija 2
§ Živić, D. (2003): Demografske odrednice i posljedice starenja stanovništva Hrvatske,
Zagreb
50
INTERNET IZVORI:
§ Grbac, B. (2010): Marketinške paradigme – stvaranje i razmjena vrijednosti,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Grafika, Osijek,
http://www.definiraj.com/1451/trziste-rada/, datum pristupa 01.07.2015
§ Jakovac, P. (2011): Znanje kao ekonomski resurs: osvrt na ulogu i značaj znanja te
intelektualnog kapitala u novoj ekonomiji znanja,
http://search.incredibar.com/search.php?q=znanje+kao+suvremeni+resurs&lang=engli
sh&source=365113&u=92267409654884691&a=6OAjujcGAz&i=26&cid=1&loc=sk
w&did=10963, datum pristupa 21.06.2015
§ file:///C:/Users/Nina/Downloads/Kako%20pobuditi%20rast%20hrvatskoga%20gospo
darstva.pdf , datum pristupa 25.06.2015
§ http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Strucna%20akademija_strucni%20pregled%201.p
df , datum pristupa 29.06.2015
§ http://www.dzs.hr, datum pristupa 14.07.2015
§ http://reports.weforum.org/globalcompetitivenessreport201472015/rankings/#indicator
Id=EOSQ139
§ http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=hr&catId=89&newsId=2172&am
p;furtherNews=y , datum pristupa 16.07.2015
§ http://www.mirovinsko.hr/userdocsimages/publikacije/revija/10-11/3-23.pdf , datum
pristupa 04.08.2015
§ http://www.forum.tm/vijesti/fleksibilizacija-rada-ili-kako-je-radnik-postao-roba-za-
otpis-3481 , datum pristupa 04.08.2015
§ http://www.forum.tm/vijesti/cak-ni-mmf-nije-uspio-dokazati-da-fleksibilizacija-
pomaze-gospodarstvu-3095 , datum pristupa 04.08.2015
§ http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/unemployment_statistics ,
datum pristupa 05.08.2015
§ http://www.indexmundi.com/croatia/unemployment_rate.html , datum pristupa
05.08.2015
51
POPIS TABLICA:
Tablica 1: Oblici sive ekonomije..............................................................................................24
Tablica 2: Kretanje stanovništva RH u 2014.godini.................................................................41
POPIS SHEMA:
Shema 1: Tržište rada u RH......................................................................................................19
Shema 2: Model upravljanja talentima u uvjetima globalizacije..............................................38
POPIS GRAFIKONA:
Grafikon 1: Vertikalna krivulja agregatne ponude....................................................................12
Grafikon 2: Ravnoteža na tržištu rada.......................................................................................13
Grafikon 3: Određivanje nivoa proizvodnje i zaposlenosti u klasičnom modelu............. .......14
Grafikon 4: Kejnzijansko tržište rada......................................................................................15
POPIS PRIKAZA:
Prikaz 1: Proces donošenja odluka radnika u ekonomiji zasnovanoj na znanju......................30
Prikaz 2: Učinci preobrazovanosti na radnome mjestu............................................................32
Prikaz 3: Ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika ...........................................................33
Prikaz 4: Kapacitet za zadržavanje stručnjaka..........................................................................34
Prikaz 5: Kvaliteta obrazovnog sustava....................................................................................35
Prikaz 6: Zemlje za koje se procjenjuje smanjivanje populacije (2015.-2050.).......................43
Prikaz 7: Postotak populaci po dobi ........................................................................................44
52