ISTRAŽIVAČI BIBLIJE U HRVATSKOJ

Sionska Stražarska Kula Glasnik Kristove prisutnosti

1/4/2015

Kako proučavati Bibliju a da to ima smisla—U kom smislu Bog počiva sedmi dan—Možemo li što naučiti od suvremenih slugu Božjih—Kako otkriti tko je Antikrist—U kakvoj je vezi knjiga o Ruti sa temom cijele Biblije…itd sve u ovom broju.

2

Sadržaj

Kako Proučavati Bibliju..............................................................................................................3

Kutak za mlade............................................................................................................................4

Proročanski pogled u svijet......................................................................................................5,6

Pitanja Čitalaca........................................................................................................................7,8

Moja životna priča......................................................................................................................9

Razotkrivanje Antikrista......................................................................................................10,11

Knjiga nad knjigama............................................................................................................12,13

Pouka mjeseca......................................................................................................................14,15

Naša izjava vjere.......................................................................................................................16

Uredništvo Sionske Stražarske Kule

Miroslav Đurak

Istraživači Biblije u Hrvatskoj

Kneza Branimira 18, 44010 Sisak

Mob. 098 199 4362, Email: info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com

3

Kako Proučavati Bibliju?

ovom ćemo članku razmotriti petu i zadnju predloženu metodu proučavanja Biblije. U Starom su zavjetu zapisani događaji koji su se zaista zbili ali koji imaju proročansko značenje. Naprimjer u Knjizi Izlaska (2.Mojsijeva) opisuje se ustanovljenje Pashe koja je uključivala klanje janjeta, oslobođenje

prvorođenih te noći, i izbavljenje preostalog naroda sutradan ujutro. U 1.Kor. 5:7 Pavao kaže, „Jer je i pasha naša, Krist, za nas žrtvovana,“ pokazujući tako da je Bog namjeravao napraviti proročansku predsliku putem tog događaja Pashe. Da je tomu tako dodatno potvrđuje Biblijsko ukazivanje na Isusa kao na „janje Božje.“

Pažljivo razmatranje ove proročanske predslike Pashe i njenih simbola, ukazuje na izuzetnu podudarnost s onim što je bilo prikazano u primjeni preostale četiri metode proučavanja Biblije. (Vidi zadnje brojeve Sionske Stražarske Kule). Njegova smrt spašava prvorođene (Crkvu/Skupštinu) tijekom noći (Kršćanska era). Ostatak svijeta spašen je ujutro (1000 godina) od ropstva grijeha i smrti (što je bilo predočeno sa Faraonovim porobljavanjem Izraela). Ova metoda proučavanja Biblije predslika/ stvarnosti otvara potpuno nove koncepte u proučavanju Biblije.

U

4

Kutak Za Mlade

Sedmi dan stvaranja „I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga.“ 1.Moj. 2:3

dam je bio stvoren krajem šestog stvaralačkog dana. Eva je zaista bila djelom Adama, odvojena u svrhu toga da bude majka njihovoj djeci i pomoćnica i pratioc Adamu. Tada je Bog otpočinuo od svog djela stvaranja.

Sedmi stvaralački dan bio je odvojen u svrhu ispunjavanja zemlje s ljudima i savršenstva Edena posvuda. Ljudi su se množili šest tisuća godina—svaka rođena beba je rezultat Božje zapovjedi iz 1.Moj. 1:28.

Da, Bog je počivao proteklih šest tisuća godina, međutim tokom tog vremena dogodilo se puno toga. Budući da Bog nije planirao grijeh, zlo i zloću zašto to onda nije zaustavio, ili možda ostavio svoj počinak dovoljno dugim da sačuva ljude od patnje? Bog ima sposobnost da gleda unaprijed i zna šta će se dogoditi jednako lako kao što mi možemo gledati na jučer i na dan prije i znati što se tada dogodilo. Bog je znao da mu Adam neće biti poslušan i da će sagriješiti, ali ga nije zaustavio u tome. Uostalom nema mnogo vrijednosti u poslušnoj osobi ako je ona prisiljena da bude poslušna i ne može biti neposlušna čak kad bi i željela.

Božja će se volja izvršiti iako je Adam sagriješio. Tijekom Milenijskog doba čovječanstvo će biti obnovljeno do savršenstva i zemlja će postati savršenom kao što je Eden davno prije bio. To se naziva obnova.

Kakav će predivan blagoslov biti kad će se cijelo čovječanstvo vratiti iz svojih grobova o uskrsnuću. Oni će se tada učiti putevima pravednosti i spremno će slijediti Božje zakone. Njihovo iskustvo sa grijehom i zlom pomoći će im donijeti ispravne odluke.

Čovječanstvo će tada ponovno biti na sliku i priliku Božju. „Na sliku“ znači imati um za planiranje i razmišljanje. „Sebi slična“ znači imati vlast nad zemljom kao što Bog ima nad zemljom. To će se sve dogoditi postupno.

Mi vidimo Božju ljubav u izvršenju njegovog plana, isto tako kao i njegovu moć, mudrost i pravdu.

Adam je bio stvoren na kraju šestog stvaralačkog dana

A

5

Proročanski pogled

U Svijet Nacije u utrci – Još jedno znamenito proročanstvo

„Teško onima koji čeznu za danom Jehovinim! Što će za vas značiti dan Jehovin? Tada će biti tama a ne svjetlo. Kao kad čovjek bježi pred lavom, a naiđe na medvjeda, i kao kad uđe u kuću i rukom se osloni na zid, a ujede ga zmija.“ (Amos 5:18, 19)

ovom Amosovom proročanstvu čovjek koji bježi predstavlja iskustvo svijeta u ovo mračno „vrijeme nevolje.“ U zoru naše ere, Velika je Britanija vladala najrasprostranjenijim carstvom na zemlji. Lav u ovom proročanstvu, Britanski nacionalni simbol, prikladno je prikazivao moćnu naciju koja je

progutala (kolonizirala) slabije nacije. Gušeći stisak kolonijalizma vodio je do toga da svijet bježi u drugi oblik vladavine.

Čovjek u Amosu 5:20 izbjegao je lavu samo da bi susreo medvjeda—oblik vladavine koji je dijametralno suprotan grabežljivom stisku kolonijalizma—komunizam! Bivši Sovjetski Savez, „medvjed“ Amosovog proročanstva, ponudio je čovijeku drugu nadu za sigurnost u ovo vrijeme nevolje. Neuspjeh komunizma da spasi čovjeka bio je naglašen njegovim strmoglavim padom. Narodi sada traže drugu nadu za sigurnost—nacionalizam.

Ulazak u „kuću“ nacionalizma bilo je sve samo ne ugodno za nacije svijeta. Bosna, Srbija, Njemačka i druge nacije tražeći sigurnost u nacionalizmu pretrpjele su građanski rat, ekonomski pad, ustanak novih „skupina mržnje“ itd. Dok su u pretpostavljenoj sigurnosti ultra—nacionalizma (crkva i država će se ujediniti) ljudi se rukom oslanjaju na zid. Traženje počinka u podržavajućoj strukturi ljudske vladavine rezultirat će time da će ih ujesti zmija. Ta prazmija, Sotona Đavo, koja je jednom zavela nacije da misle da su Kristovo kraljevstvo (Otkr. 12:9) ponovno će ih ugristi. Tada će nacije osjetiti Jehovin prijekor u velikom vremenu nevolje.

Terorizam

U

6

„Tko je slab, neka kaže: Jak sam!“ (Joel 3:10)

Premda su brojčano mali i ograničeni u naoružanju, Islamski se teroristi hvale da će svrgnuti „Velikog Sotonu,“ SAD i Svijet Kršćanstva, Zapadnu Evropu. Fundamentalisti u velikim Islamskim zajednicama Evrope već otvoreno pozivaju na „Sveti“ Džihad.

Sva ta proročanstva obilježavaju vrijeme u kojem će sadašnji zli svijet biti uništen. Bog se sada razotkriva kao nikada prije u povijesti, vrhunac kojeg razotkrivanja će biti uspostava Kristovog Kraljevstva na zemlji.

Dragi čitatelju razvedri se – premda će se stvari još više pogoršavati prije nego dođu bolja vremena. Svjetski problemi koji nikada nisu bili gori kao sad (Mat. 24:21) i paraliza beznadežnosti (Luka 21:25) označavaju ovo vrijeme i znak su da smo na pragu velikih blagoslova Kraljevstva koje Bog čuva za ljude.

Baš kao što urbana obnova zahtijeva rušenje starih građevina, tako i potpuna uspostava Kristovog Kraljevstva zahtijeva uklanjanje naše iskvarene civilizacije (Hebr. 12:28). Sadašnji će naraštaj vidjeti Kraljevstvo u svoj njegovoj slavi. (Luka 21:21-32)

7

Trebaju li kršćani držati subotu? U knjizi Rimljanima Pavao se dotiče Zakona kojega je dio i zapovjed o držanju subote, ne kako bi nametnuo taj Zakon na kršćane, nego kako bi naglasio da su vjera u Evanđelje i poslušnost Evanđelju ono što oslobađa pojedinca od Zakona. On je napisao:

„Tako ste i vi, braćo moja, po Kristovu tijelu umrli Zakonu, kako bi ste pripali drugome, onome koji je ustao iz mrtvih, da bi smo donosili plod koji je Bogu na slavu...A sada smo oslobođeni Zakona, jer smo umrli onome što nas je sputavalo, da budemo robovi na novi način, po duhu, a ne na stari način, po pisanom zakonu. Dakle, što ćemo reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Ali nikada ne bih shvatio što je požuda da Zakon nije rekao: Ne poželi!“ (Rim. 7:4,6,7)

Neki tvrde da je Zakon kojem su Kršćani umrli samo ceremonijalni Zakon, ne i Deset Zapovjedi. Međutim Pavao se s tim ne slaže, jer u svojoj izjavi da su Kršćani umrli Zakonu on citira jednu od Deset Zapovijedi—„Ne poželi!“—Nema sumnje, dakle, na koji Zakon Pavao misli.

Neki zauzimaju ekstreman stav da ako ako Kršćani nisu vezani Zakonom Deset Zapovijedi da smo tada slobodni napraviti preljubu, poželiti, lagati, ubiti. To je plitko razmišljanje. Moralno je pogrešno činiti sve te stvari. To su grozni grijesi. Oni su na štetu i nama i drugima. Isus i apostoli su naučavali da su te stvari pogrešne i bili su protiv njih. Međutim oni nisu zapovijedili da bi se trebalo držati sedmi dan, subotu. Subota nije stvar morala, i činjenica da su Isus i apostoli propustili zapovijediti njeno držanje, ali su govorili protiv grijeha zabranjenih zapovijedima, jednostavno naglašava činjenicu da nisu smatrali držanje sedmog dana, subote, neophodnim za Kršćane.

U Rimljanima 14:5,6 Pavao je napisao: „Netko smatra da je jedan dan važniji od drugoga, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko misli da je neki dan poseban, zbog Gospodina tako misli. I tko jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu, a tko ne jede, zbog Gospodina ne jede, i također zahvaljuje Bogu.“

Treba razmotriti dvije stvari u ovom argumentu. Jedna je da Pavao ne osuđuje one za koje su svi dani jednaki. Druga je da on stavlja držanje jednog dana iznad svih drugih u istu kategoriju važnosti kao jedenje ili ne jedenje mesa. Bez obzira na razlog kojega su neki obraćeni Židovi u Rimu imali da uzdižu jedan dan nad drugim, zacijelo da oni koji su vjerovali da su svi dani jednaki nisu smatrali držanje sedmog dana, subote, neophodnim. I očito je da ni i Apostol Pavao to isto nije smatrao, inače bi to zvučalo kao pravovremeno upozorenje onima koji ne drže subotu.

Pavao je napisao dva pisma crkvi u Korintu, međutim niti u jednom od njih nema niti spomena o držanju subote. U 13 poglavlju 1. Korinćanima on naglašava temeljnu važnost ljubavi kao vodećeg načela. Darovi Duha trebali su prestati; također i ograničena spoznaja u ovom životu. Međutim, Pavao je napisao da tri stvari trebaju ostati—vjera, nada i ljubav, a najveća među njima je ljubav. Ako je držanje subote trebalo biti trajnom službom u crkvi, zašto to onda Pavao nije spomenuo. Zašto nije rekao da subota treba ostati isto tako kao i vjera, nada i ljubav?

8

U 2.Kor. 3:3-7 Pavao predstavlja drugu važnu pouku u kojoj on objašnjava da je Zakon čija su slova „bila uklesana u kamenu“ trebao „nestati.“ Zakon Deset Zapovijedi je bio uklesan u kamenu, ne ceremonijalni zakon. Tako vidimo dok Pavao ovdje ne spominje konkretno subotu, on objavljuje da je cijeli Dekalog „nestao,“ i da tijekom sadašnjeg doba Bog piše svoj zakon „na pločama od mesa, na srcima.“

U Pavlovom pismu crkvi u Galaciji on izražava zabrinutost zbog onih koji pažljivo drže „dane, mjesece i razdoblja i godine.“ (Gal. 4:10,11) Kritikujući tu skupinu, Pavao je napisao, „O bezumni Galaćani, tko vas je to obmanuo—vas koji ste jasno razumjeli zašto je Isus Krist bio raspet.“

U Gal. 3:16-19 Pavao ukazuje na Božji savez s Abrahamom, i objašnjava da Zakon koji je bio dodan „četiri stotine i trideset godina kasnije,“ ne može poništiti taj prvobitni savez. „Bio je dodan,“ on objašnjava, „da prijestupe učini očitima, dok ne dođe potomstvo kojemu je dano obećanje.“ Ako je Zakon bio „dodan dok ne dođe Potomstvo,“ zašto je onda potrebno, sada kad je Potomstvo došlo, nastaviti s tim Zakonom?

Neki će tvrditi da se sedmi dan, subotu oduvijek držalo. Međutim to je bilo dio Zakona za kojega Pavao navodi da je bio dodan. To dokazuje da on nije postojao prije Sinaja. Da se sedmi dan, subotu držalo prije toga, to je samo pretpostavka. Ne postoji niti jedan jedini tekst Svetog Pisma koji to navodi. Ako su Henok, Noa, Abraham, Izak, Jakov i drugi patrijarsi imali taj običaj držanja subote, zašto ne postoji nijedno ukazivanje na to u povijesnim izvještajima o njihovim životima?

U Efež. 2:15 Pavao nam kaže da je Krist ukinuo „Zakon koji se sastoji od zapovijedi i odredbi.“ Prijevod King James Version dodaje „sadržan.“ Stoga taj tekst može glasiti „Zakon zapovijedi koji je sadržan u odredbama.“ Neki su se toga uhvatili kako bi dokazali da su samo odredbe Zakona bile ukinute. Zasigurno odredbe Zakona bile su ukinute. Odredba je jednom rječju čin vjerskog obožavanja, kao što je krštenje. Tako je zapovjed o Suboti u stvarnosti odredba. To nije bila zapovjed koja regulira moralno vladanje.

U Kol. 2:16 mi čitamo, „Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote [„dane“ dodano od prevoditelja].“ Iz ovoga je očito da Pavao nije smatrao držanje subote bitnim za spasenje. Istina, bilo je drugih šabata koje su Izraelci držali uz sedmi dan Subotu. Postojali su godišnji „blagdani,“ i također „mlađaci,“ ili mjesečni blagdani. Budući da ih je Pavao sve spomenuo odvojeno, njegovo ukazivanje na Subotu se stoga definitivno odnosi na sedmi dan, subotu.

9

Moja Životna Priča

– W. A. Baker (1879 – 1961) Bili bi nemarni ako ne bi spomenuli jednog od tih – Wiliama A. Bakera, stanovnika Portlanda, Oregon, rođenog 1879 godine, a pridružio se svom Učitelju 1961 godine. Brat Baker bio je zaposlen u dobro poznatoj tvrtci Meier&Frank na upravljačkoj razini. Njegova Kršćanska načela bila su izvrno primjenjivana na dnevnoj bazi.

Brat Baker se priključio krugovima Istine kratko nakon prijelaza stoljeća. Bio je poštovan od svih zbog svoje revnosti i vjernog podržavanja Istine, i bio je plemeniti primjer „čovjeka Božjeg!“

Brat Baker je poput „Zakeja“ bio niskog rasta, u fizičkom smislu, međutim njegova postojanost u Istini, učenjima, revnosti, službi i pobožnosti donijela mu je u krugovima Istine reputaciju „Mali Div.“

Brat Baker je bio vrlo aktivan u radu Foto Drame Stvaranja i često je pratio brata Russella. Bio je aktivan u putujućoj službi. Njegova osobna uvjerenost u ispunjenje svih Božjin nauma kvalificiralo ga je kao izvrsnog javnog govornika, i bio je tako korišten na Pacifičkoj obali sve do kraja života.

Često je djelio sa drugima svoja sjećanja na korist drugih i kako bi sebe održao poniznim. Jedno je uključivalo dugo putovanje vlakom sa bratom Russellom. Brat Baker želio je podjeliti sa Pastorom neka osobna tumačenja nekih proročanstava. Nakon poduže tišine i bez odgovora, Brat Baker pitao je Pastora što misli o tom novom pristupu. Brat Russell je pritom jednostavno koristio analogiju iz frenologije uobičajene u tim danima, „ pa, ja mislim da je tvoj udarac mašte velik a tvoj udarac razbora mali.“ Brat Baker je rekao da je iz toga naučio važnu lekciju a što bi i drugi trebali zapaziti. Također je pričao i o tome kako je iznajmio crkvu u Portlandu za javno svjedočanstvo. Međutim kad je pastor te crkve shvatio da su ta grupa Istraživači Biblije, zaključao je vrata na dan sastanka. Brat Baker se jednostavno popeo i ušao kroz otvoreni prozor kako bi otvorio prozore iznutra da bi se služba mogla nastaviti. Druga priča odnosi se na njegovu službu svjedočenja u jednom malom gradiću tijekom jednog propovjedničkih putovanja. Na kraju dvorane formirala se gnjevna svjetina čekajući da sastanak završi. Predviđajući da će to doći do nasilja, zatražio je od đakona da izabere dužu završnu himnu dok se on tiho izvukao van odotraga i uhvatio prvi vlak iz grada. On je često koristio riječ „Nasljedstvo“ i ohrabrivao je braću da razmotre i procijene vrijednost poruke Žetve. U kontekstu te riječi, često bi ga se moglo čuti kako pita braću „Jeste li u zadnje vrijeme čitali Sveske.“ Zaista, izvrno pitanje koje si mi možemo postaviti u sadašnje vrijeme!

Dok razmatramo mnogu vjernu braću u Pokretu Istine iz prošlog stoljeća, neka bi svatko od nas na sličan način zauzeo naše mjesto u „pijesku vremena“ i iskažimo im čast i poštovanje oponašajući njihov primjer, imajući na umu da će još biti rečeno za sve vjerne Kršćane da „Gospod ljubi dveri Sionske više no sve nastane Jakovljeve...A o Sionu će se rećei: Ovaj i onaj je rođen u njemu i sam Svevišnji ga utemelji.“ (Ps. 87:2,5) Svi mi koji smo preostali „budi uzor vjernima u govoru, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.“ (1.Tim. 4:12)

Jedanaesto poglavlje knjige Hebrejima ističe nam primjere mnogih Božjih svetih koji su živjeli i umrli u pret Kršćanskoj eri: Oni su podsjetnik na one koji sačinjavaju klasu onih za koje Biblija kaže, „svijet ih nije bio dostojan“ (Hebr. 11:38) no čiji je primjer vjere ipak nadahnjujuć za sve one koji čitaju taj izvještaj.

Iz toga proizlazi, da mi koji živimo u Evanđeoskom Dobu imamo izvještaje o vjernim svecima koji su hodali stopama njihovog Vođe i Učitelja i koji nisu svoj život smatrali vrijednim. Mnogi od njih živjeli su u dvadesetom stoljeću!

10

Razotkrivanje Antikrista KLJUČ#6

Uzvišen u Hramu Božjem, Crkvi

Kako bi ste pratili daljni tok misli o ovoj temi potičemo vas da pročitate zadnji broj Sionske Stražarske Kule od 15. Veljače.

Neki špekuliraju da će Izraelci izgraditi doslovni hram netom prije ili tijekom prvog djela sedmogodišnje nevolje. Međutim kad je Bog uništio Svoj doslovni hram 70 A.D. kada su Rimljani uništili Jeruzalem, taj je hram bio samo slika ili predslika Crkve koja je stvarni ili hram Božji u protuslici (1.Kor. 3:16). Bog nije ostavio upute Židovima da izgrade hram prije nego on uspostavi Svoje Kraljevstvo u Jeruzalemu. Nikakav od ljudi iniciran i izgrađen hram izgrađen prije Božjeg kraljevstva neće biti prihvaćen i nazvan od Boga kao Njegov hram—„hram Božji.“

Prema tome, kada je apostol Pavao rekao da će se Čovjek Bezakonja uzvisiti u „hramu Božjem,“ on je mislio da će se Antikrist uzvisiti u „hramu“ nazovi Krćana. „Ne znate li da ste vi hram Božji.“

Apostol Ivan i Antikrist

Većina izučavatelja proročanstva se slažu da su Antikrist i Čovjek Bezakonja jedan te isti entitet. Ocjena Apostola Ivana o Antkristu u 1.Ivan. 2 ima dosta sličnosti sa opisom Čovjeka Bezakonja kojeg je Apostol Pavao dao u 2.Sol. 2.

1.Ivan. 2:18

„Djeco, posljednji je čas i, kao što ste čuli da će doći antikrist, već sada su se pojavili mnogi antikristi. Po tome znamo da je posljednji čas.“

Autoritetom Apostola Ivana, Krćanska era nazvana je „posljednji čas“ tijekom kojeg treba doći Antikrist – Čovjek Bezakonja.

KLJUČ#7

„Anti“ znači „Umjesto“

Apostol Ivan iz dobrog razloga naziva Čovjeka Bezakonja „Antikristom.“ Ime Čovjek Bezakonja podrazumijeva entitet koji će biti protiv ili suprotstavljati se pravednim Kristovim putevima. Međutim Grčki prefiks anti označava „umjesto“ ili „na mjestu.“ Anti je korišten 20 puta u Novom Zavjetu kao komletna riječ i nikada nema značenje „protiv.“ Devetnaest puta je prevedena sa „za“ kao u Rim. 12:17, „Nikome ne vraćajte zlo za zlo.“Mi ne bi smo trebali vratiti ili zamjeniti zlo za zlo. Tako Antikrist zamjenjuje Kristov položaj. S obzirom da je Antikrist također nazvan Čovjekom Bezakonja, očito je da će djelovanje načela tog sistema također biti protiv Kristovih načela.

Sažetak 7 ključeva za razotkrivanje Antikrista:

11

1.Čovjek Bezakonja je bio na djelu u Pavlovim danima, ali to nije mogao biti doslovan čovjek jer bi on tada morao biti star gotovo 2000 godina.

2. Čovjek Bezakonja je krivotvorina tijela Kristovog, to jest, to je sistem bezakonja koji ima namjeru uspostaviti pseudo Kraljevstvo Božje suprotno Božjim prirepremama i zakonima.

3. Čovjek Bezakonja bio je zadržavan od Poganskog Rimskog Carstva sve dok se Rimski Car nije udružio snage sa moći željnim elementom Kršćanske Crkve.

4. Čovjek Bezakonja treba u potpunosti djelovati, biti identificiran i razotkriven prije nego se živi i mrtvi „sakupe“ ka Kristu.

5. Razotkrivanju Čovjeka Bezakonja treba prethoditi otpad, veliki otklon od čiste Kršćanske doktrine.

6. Navodni Kršćani su hram Božji u kojem će se Čovjek Bezakonja uzvisiti.

7. „Antikrist“ ne znači samo protiv Krista, nego umjesto Krista.

12

Knjiga nad knjigama Stvaranje čovjeka i njegov konačni udes 4 Dio

KNJIGA JOŠUE

Osvajanje Kanaana....Podjela zemlje

va knjiga Biblije je dobila takvo ime zato što se njezin sadržaj odnosi na vrijeme tijekom kojeg je Jošua, Mojsijev nasljednik, bio vođom Izraela. Nakon oslobođenja nacije iz Egipatskog ropstva, božanski namjenjena destinacija za Izraelce bila je zemlja Kanaan. Međutim zbog njihovog nedostatka vjere i

njihove neposlušnosti, lutali su pustinjom Sinaj četrdeset godina, sve do Mojsijeve smrti. Tada ih je Jošua, Gospodinovom naredbom, odveo u Obećanu Zemlju.

Kad je Jošua preuzeo vodstvo nad Izraelom, nacija je doslovno stajala na granici Kanaana, međutim da bi ušli u zemlju bilo je neophodno da prijeđu Rijeku Jordan. Bog je to učinio mogućim tako što je zadržavao gornje vode rijeke dovoljno dugo da se riječno korito nizvodno isprazni. To je omogućilo ljudima da prijeđu po suhom tlu.

Nakon što su Izraelci ušli u zemlju Kanaan, bili su suočeni sa potrebom da osvoje i pokore narode te zemlje, i Jošuina je odgovornost bila vidjeti da je zemlja podjednako razdijeljena među dvanaest plemena koja su sačinjavala naciju. Način na koji je to dvostruko djelo bilo ostvareno sačinjava glavnu temu Knjige o Jošui.

Da bi smo vidjeli pravu vrijednost ovog i drugih povijesnih izvještaja o iskustvima Izraelaca, neophodno je priznati da su isti predstavljeni uz pozadinu vjere u Božja obećanja da će jednog dana između tog naroda ustati „potomstvo“ obećanja koje će voditi tu naciju na najvišu točku slave i moći, i u Božjoj providnosti postati kanal blagoslova za sve druge narode na zemlji. Knjiga je prema tome još jedna karika u nadahnutom svjedočanstvu Biblije da ojača uvjerenje u božanski naum da „blagoslovi sve narode na zemlji,“ kao što je obećano ocu Abrahamu.

Izraelci su bili Božji narod. On ih je iz tog razloga zasjenio svojom ljubavlju i brigom. On je uvjerio Jošuu u to govoreći, „Budi hrabar i jak! Ne boj se i ne plaši se, jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!“ (Još. 1:9) Gospodinov narod danas može primjeniti na sebe to obećanje, i primiti duhovnu snagu iz tih utješnih riječi.

KNJIGA SUDACA

Ova knjiga bilježi povijest nacije Izrael tijekom razdoblja od 450 godina, poznatog općenito istraživačima Biblije kao „razdoblje sudaca.“ Bilo je to razdoblje u njihovoj nacionalnoj povijesti kada je jedino vodstvo koje su imali bilo to „sudaca“ koje im je Bog s vremena na vrijeme podizao, uglavnom kada su bili ugroženi ili potlačeni od svojih neprijatelja i kada su prizvali Gospodina u pomoć. Gideon je bio jedan od tih „sudaca.“ Gospodin ga je koristio da izbavi svoj narod iz tlačilačkih ruku Midijanaca. Slavna pobjeda Gideona i njegovih tri stotine vojnika nad sto i dvadeset tisuća Midjanaca zabilježena je u ovoj knjizi.

O

13

Očigledno je da je tijekom velikog djela tog razdoblja u iskustvu Izraelaca a koje je pokriveno sa Knjigom sudaca, svatko činio ono što je „smatrao ispravnim.“ (Suci 17:6; 21:25) Oni nisu imali centralnu vlast, i nikakvog vođu ni kralja. Izvještaj ukazuje da je u nekim slučajevima to što se „smatralo ispiravnim“ ljudima bilo dosta u skladu sa zakonima pravednosti; dok su ih u drugim slučajevima njihove odluke odvukle od Boga u idolopoklonstvo. U knjizi Sudaca možemo naći mnoge korisne pouke za naše vodstvo i ohrabrenje.

KNJIGA O RUTI

Ova knjiga sadrži jednu od najdirljivijih priča od ljudskog interesa koje su ikad napisane. Povijesno pripada razdoblju sudaca. Ona govori o jednom Izraelcu i njegovoj ženi, Elimeleku i Naomi, koji su napustili zemlju Izrael tijekom gladi i živjeli u zemlji Moabu, misleći da će tako poboljšati svoj udes. U Moabu, Elimelek je umro. Njegova dva sina oženili su Moapke, međutim kasnije su umrli, ostavljajući Naomi i njene snahe da se brinu same za sebe.

Naomi je bila odlučila da će se vratiti u zemlju Izrael, i Ruta, jedna od njenih snaha, premda ne Izraelka, prihvatila je Izraelskog Boga i vratila se sa svojom svekrvom. Stigavši u Izrael, i kroz utjecaj Božje providnosti, Ruta je postala ženom jednog Izraelca iz plemena Jude, i upravo kroz porodičnu liniju te obitelji, stotinama godina kasnije, rodio se Isus. Pored njenog finog interesa i ljepote kao priče, glavna vrijednost ove knjige među drugim knjigama Biblije je da uspostavi tu važnu kariku u Isusovom rodoslovlju. Tako ponovno vidimo da je cijela Biblija povezana sa temom otkupljenja i obnove koja je usredotočena na Isusa koji je, kao Abrahamovo „potomstvo,“ došao da otkupi, i kasnije da obnovi i blagoslovi „sve narode na zemlji.“

14

ŠTO JE ISTINA? vo je pitanje koje bi si svaki iskreni Kršćanin trebao postaviti i nastojati tražiti odgovor. Trebali bi smo naučiti ljubiti i cijeniti istinu zbog nas samih; poštovati je i iskazivati joj čast posjedujući je i priznajući je gdje god je našli i od kog kod nam bila predstavljena. Istina predstavljena od samog Sotone je

jednako istinita kao istina navedena od Boga.

Vjerovatno nijedna klasa ljudi nije sklonija previdjeti tu činjenicu od Kršćana. Kako često u nekoj raspravi previde i ignoriraju istinu predstavljenu od njihovih protivnika. To je posebno slučaj kada se raspravlja sa nevjernikom. Oni se osjećaju savršeno slobodnima odbaciti sve što on kaže o vjerskim temama. To nije ispravan princip. Mnogi su nevjernici pošteni—jednako žele govoriti i vjerovati istinu kao i Kršćani—i ako u raspravi sa njima ignoriramo istine koje oni unapređuju, ne samo da nećemo uspjeti uvjeriti ih u naše istine, nego ćemo i okončati sve nade da jednog dana dopremo do njih; jer naš propust da priznamo očitu istinu koju oni unapređuju rađa u njima prezir prema onome koji nije dovoljno pošten da prizna jednu istinu zato što ne vidi kako ju može pomiriti s drugom. Prihvati istinu gdje god je nađeš, bez obzira što proturječi, i oslanjaj se na mogućnost da ju poslije uskladiš sa drugima na temelju „Duha istine, koji će te voditi u svu istinu,“ kao što je Isus obećao.

Istina, poput skromnog malog cvijeta u pustinji života, okružena je i gotovo ugušena bujnim rastom kukolja pogreške. Pronađeš li ju uvijek moraš biti na oprezu. Želiš li vidjeti njenu ljepotu moraš odstraniti kukolj pogreške i drač slijepog vjerovanja. Da bi ju posjedovao moraš ju prestati dobivati.

Nemoj biti zadovoljan sa jednim cvijetom istine. Da je jedan dovoljan tada ih ne bi bilo više. Stalno skupljaj, traži više.

Ispleti ih zajedno kao vijenac—„Njima ćeš se kao nevjesta ukrasiti.“ „Priveži ih sebi na vrat. Napiši ih na ploču srca svojega, pa ćeš kod Boga i kod ljudi steći naklonost i biti priznat kao razborit.“ (Izreke 3:3)

BOG JE LJUBAV o je veličanstveni izraz iz Biblije—glavna misao Kršćanstva. To je temelj velikog plana stvaranja i otkupljenja, i temeljni princip u strukturi Riječi Božje.

To je istina, istina, kao što je Bog istina, utjelovljenje svih drugih istina; stoga, što god, ispravno

O

T

15

shvaćeno, nije u skladu s tim, mora biti lažno. „Bog je ljubav,“ vječno i nepromjenjivo. Sve što je On učinio ili će učiniti može samo izraziti Njegovu beskonačnu puninu. Sve Njegove osobine su upravljane i motivirane ljubavlju.

„Bog je ljubav.“ Mnogi osjećaju, kao posljedica obrazovanja, da ih Bog mrzi, ali da ih Krist voli; drugi vjeruju da je Krist kupio Očevu ljubav. Kristove riječi odgovaraju na oba ova gledišta: „Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina,“ itd. (Ivan 3:16) Kristovo djelo nije bilo u tome da kupi Očevu ljubav, već da ju pokaže. Praktički, Kristove riječi, su istinite, ali ne onako kako ih teolozi tumače: „Ja i Otac jedno smo“—jedno u namjeri i djelu.

Krist se molio Ocu da njegovi učenici budu jedno, „kao što si ti Oče u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s tobom.“ „Da i oni budu u zajedništvu s nama.“ Itd. (Ivan 17:21) On stoga može biti nazvan „Emanuel—Bog je s nama.“ „Velika je tajna pobožnosti: Bog bi očitovan u tijelu.“ (1.Tim. 3:16) Bog je dao svog Sina. Sin je „dao sebe za nas.“ Zaista oni su u skladu. Ljubav beskonačnog Boga niti može biti stvorena niti kupljena, nego može biti pokazana. To je jedan dio djela Sina Božjeg—otkriti Oca. Otkriti svoju ljubav znači otkriti sebe, jer „Bog je ljubav.“ Bez Krista, ili izvan Krista nemožemo upoznati Boga. Otac ne otkriva Sina, nego Sin otkriva Oca, „Nitko ne poznaje Sina tako dobro kao Otac, i nitko ne poznaje Oca tako dobro kao Sin, i kao onaj kome ga Sin hoće otkriti.“ Nijedan teolog ne treba pokušavati objasniti Božansko Sinovstvo našeg Gospodina. „Jer Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu,“—„Jer u Kristu utjelovljena prebiva sva punina božanske naravi.“ (Kol. 1:19; 2:9) On je Riječ, istina, osobno utjelovljenje svega što je dobro i istinito, i on je jasno Otkrivenje Boga. „Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila božanska.“ „Riječ je postala tijelom.“ On je uzeo našu prirodu, „obličje roba te postao sličan ljudima.“ (Filip. 2:7) On o kojem je bilo rečeno, „I neka mu se poklone svi anđeli Božji,“ [to mora uključivati Mihaela] i „Prijestolje je tvoje Bože u vijek vijeka.“ (Hebr. 1:6,8); „Napustio slavu koju je imao kod Oca prije nego je svijet postao;“ „odrekao se samoga sebe;“ „bio učinjen malo nižim od anđela;“ „okrunjen slavom i čašću zbog toga što je pretrpio smrt, da bi time po Božjoj nezasluženoj dobroti za svakoga okusio smrt.“ (Hebr. 2:9)

Velika milostivost! Slavna ljubav! Čija ljubav? I od Oca i od Sina, ali prvenstveno Očeva. “Bog je toliko ljubio da je dao.” Ljubav je prouzročila dar. “A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.” (Rim. 5:8) “A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom preko Krista i povjerio nam službu pomirenja, naime, da objavljujemo da je Bog preko Krista, pomirio svijet sa sobom, ne računajući ljudima njihove prijestupe,”itd. (2.Kor. 5:18,19) Strofa u Himni, “Moj Bog je pomiren,” je dobro promjenjena u “S Bogom ja sam pomiren.” Čovjek je taj koji je u neredu—daleko od doma—i Bog u Kristu vraća zalutalog natrag. Bog mrzi grijeh, ali voli čovjeka. Jedan razlog zašto mrzi grijeh je taj što on voli čovjeka, a grijeh uništava čovjekovu sreću i ako se u njemu ustraje na kraju i samog čovjeka. “Premda si uništio sebe, ali u meni je pronađena tvoja pomoć,” rekao je Gospodin. “Jer pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi.” Milost je ljubav i naklonost. Bog u Kristu apsolutno donosi spasenje svim ljudima, toliko koliko se tiče oporavka onog što je bilo izgubljeno u Adamu, “koji hoće da se svi ljudi spase.” “Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.” Stoga, “smo nadu položili u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, poglavito vjernika.” (1.Tim. 4:10)

On nije samo otkupio čovjeka od onoga što je bilo izgubljeno u Adamu, nego je učinio mogućima uzvišenija postignuća, približio Spasenje, nadomak svim ljudima, i „posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.“ (Hebr. 5:9) On nije samo „sebe samoga dao kao otkup za sve [da kupi čovijeka od smrti],“ nego će se „o tome svjedočiti u svoje vrijeme.“ (1.Tim. 2:6) On ne samo da „hoće da se svi ljudi spase (od Adamske kazne),“ nego također hoće „da svi dođu do spoznaje istine.“ (redak 4) Stoga, „u svoje vrijeme,“ on je „svijetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.“ (Ivan 1:9) Svi koji su umrli bez pravog svijetla, biti će prosvjetljeni u budućnosti, i tako će biti potvrđene riječi anđela: „Evo, donosim dobru vijest o velikoj radosti koja će biti za sav puk.“ (Luka 2:10)

Spasenje iz smrti osigurano je za sve kroz otkupninu; spasenje od grijeha je učinjeno mogućim kroz svjetlo, i sve je to Očeva priprema, kroz Sina, koji je konstituiran Otkupitelj, i također „Glava“—„Prvorođenac“ nove rase na Duhovni i besmrtan život. On obnavlja staro svima, i daje novo onolikom broju koji će primiti i poslušati istinu.

16

SLJEDEĆE IZDANJE SIONSKE STRAŽARSKE KULE OD 15. 04. BITI ĆE POSEBAN BROJ POSVEĆEN ZANIMLJIVOJ TEMI: VELIKO MNOŠTVO (Uredništvo)

ZA NAS BIBLIJA JASNO UČI:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29 DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8 DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6 DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4 DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6 DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35

17