ISTRAŽIVAČI BIBLIJE U HRVATSKOJ

Sionska Stražarska Kula Glasnik Kristove prisutnosti

3/1/2015

Biblija daje odgovore na mnoga duboka i mučna životna pitanja—Pročitajte kako se kroz cijelu Bibliju provlači zlatna nit, tema Božjeg plana vjekova—Tko je u stvari Antikrist?—Što možemo naučiti od muškaraca i žena vjere iz suvremenog doba?—Koje je pravo značenje tekućih svjetskih događaja?—Na koji se način Krist vraća?—samo su neke od brojnih tema u ovom broju…….

2

Sadržaj

Pitanja Čitatelja........................................................................................................................3,4

Kako proučavati Bibliju..............................................................................................................5

Kutak za mlade............................................................................................................................6

Proročanski Pogled u svijet...................................................................................................7-10

Pouka mjeseca....................................................................................................................11-15

Naša izjava vjere.......................................................................................................................16

Sionska Stražarska Kula

Uredništvo: Miroslav Đurak, Kneza Branimira 18, 44010 Sisak, email: info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com, mob. 098 199 4362

mailto:info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com

3

Često postavljana pitanja i odgovori U ovom broju nastavljamo sa razmatranjem pitanja iz prošlog broja naime „Po čemu se prepoznaje Kristova prisutnost?“

(9)Kroz svjetlo koje je sjalo putem boljeg cijenjenja različitosti i odvojenosti ljudske i duhovne prirode, uskoro smo počeli jasnije vidjeti dvije faze ili dijela kraljevstva Božjeg—duhovna faza koju čine Isus i njegova Crkva nad svima i iznad svih, i zemaljska faza koja se sastoji prije svega od tjelesnog Izraela, vraćenog u naklonost i koji vlada i poučava ljude kao zemaljski predstavnici duhovnog kraljevstva, postupno dovodeći u jedinstvo i sklad s njime sve narode na zemlji, osim nekolicine nepopravljivih koji će biti uništeni.

(10)S druge strane, ovo razlučivanje dvaju dijelova ili elemenata jednog kraljevstva, vodilo je do cijenjenja mnogih biblijskih redaka koji su prije bili nejasni, i omogućilo nam je shvatiti kako Abraham, Izak i Jakov i mnogi proroci mogu biti kraljevstvu Božjem (ljudska faza), premda su živjeli i umrli prije nego je počelo doba Duha—prije nego je Isus otvorio tijesan put u ŽIVOT kao naš vodič i preteča na njemu.

(11)Sljedeće je svjetlo bljesnulo na Isusove riječi (Otkr. 2:11). „Onomu koji pobjeđuje neće nauditi druga smrt.“ Nikada prije nismo shvaćali da smo bili pozvani da idemo u drugu smrt, ali je bilo obećano da nam neće trajno nauditi. Sada smo vidjeli da je ono što je bilo nazvano prva smrt Adamska smrt koja je trebala biti konačna, ali izuzeta zbog dane otkupnine, koja nas je kupila iz njenog stiska i vlasti. Stvarni oporavak čovječanstva od smrti (naime obnova) čeka za svoje ostvarenje slavnu vladavinu Onoga koji nas je „kupio sa svojom dragocjenom krvlju.“ Međutim sada nam je rečeno da se računamo slobodnima od grijeha i čistima, i da se računamo slobodnima od Adamske smrti, koja je kazna za grijeh. Tako je jedna smrt prošlost za nas, i taj uračunati obnovljeni život mi predstavljamo Bogu tražeći da našoj opravdanoj ljudskoj prirodi bude dopušteno imati udjela u smrti Isusove besprijekorne žrtve. To bi trebala biti naša druga smrt. Najprije smo bili pod i u Adamskoj smrti, međutim bili smo podignuti (vjerom) iz te smrti kako bi smo mogli postati mrtvi s Kristom. Međutim iako je smrt došla Isusu samo jednom i bila njegova prva smrt, onima koji postanu mrtvima s njim to je druga smrt, zato što Isus nije bio u Adamskoj smrti dok mi jesmo. Međutim pobjednicima neće nauditi druga smrt. A ne; oni će biti uvelike blagoslovljeni njome, jer ako tako postanu mrtvi s Njime oni će također živjeti i biti proslavljeni s Njime. (Rim. 6:8; 8:17)

Međutim svi koji uđu u drugu smrt kao kaznu za njihove namjerne grijehe, nakon što su bili prosvjetljeni Duhom istine a ne kao opravdani žrtvovatelji sa Isusom, biti će velika šteta, težak gubitak, gubitak sve nade, odumiranje sveg života, u kojem nema nade u uskrsnuće; jer Krist više ne umire; i za takve ne ostaje daljnji udio u žrtvi za Adamski grijeh, i koja oslobađa od Adamske smrti. (Hebr. 10:26)

(12)Kao sljedeće smo vidjeli da živi članovi Krista—oni koji su živi tijekom Kristove prisutnosti—imaju poseban zadatak za napraviti, predstaviti svijetu prisutnog Kralja. Mi smo već odavna vidjeli da je među mnogim simbolima korištenima da predstave jedinstvo i zajedništvo koje postoji između Isusa i njegove Crkve, jedan od najsnažnijih onaj koji nas sve predstavlja kao jednu osobu, Isusa kao Glavu, i Crkvu kao zglobove i udove tijela. U tom simbolu posljednji bi članovi bili stopala; i premda je bilo klase ruke i noge u svim dobima Ckrve, ipak za Crkvu, kao cijelinu, posljednji su članovi stopala. Stoga ako imamo ispravno cijenjenje Riječi, živi članovi su stopala pomazanog tijela—Krista.

4

I u skladu s time pronašli smo kako prorok svjedoči, „Kako su krasne po gorama NOGE glasnika radosne vijesti...govoreć Sionu: Tvoj Bog kraljuje!“ (Iza. 52:7) Utvrdili smo ne samo da su živi sveci bili klasa stopala, nego da smo mi ti koji objavljujemo Sionu kako je prorečeno od Proroka, govoreći: „Tvoj Bog kraljuje“ –Gospodin je prisutan—kraljevstvo je uspostavljeno i počinje, na svoj vlastiti tihi način, razbijajući u komadiće i proždirući sve što se protivi.

(13)Sljedeće je po redu došlo „Blaženo umiranje,“ spomenuto u Otkr. 14:13, i po prvi smo puta vidjeli jasan dokaz, da svi koji postanu žrtve moraju umrijeti. Razlika između onih koji ostanu do prisutnosti Gospodinove i onih koji su „usnuli u Kristu“ prije toga, bila je da mi nećemo spavati. Pobjednici u ovim danima njegove prisutnosti neće spavati, jer u sami čas smrti oni će „biti promjenjeni“ iz ljudskih u duhovna bića. Stoga, „Blaženi odsad mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih napora. A djela ih njihova prate.“

To nas je dovelo do još većeg cijenjenja Ps. 82:6 i 82:8: „Ja rekoh: Bogovi vi ste i svi ste sinovi Svevišnjega. Ali ćete kao LJUDI pomrijeti.“ To je bila potvrda onoga što smo utvrdili u vezi različitosti priroda između ljudi i „novih stvorenja,“ između ljudske prirode koju imamo od Adama, i božanske prirode obećane onima koji slijede zapovijednika u žrtvovanje ljudske prirode.

Glede svjetla koje je sjalo tijekom prošle godine—na Otkrivenje, na nevidljive stvari Božje, sve veći dokaz Kristove prisutnosti i u stanju Crkve, i u nastavljenoj pripremi svijeta za sukob, kroz ujedinjavanje u društva, svježe je u vašem sjećanju. Također dokaz predstavljen o vjerodostojnosti i autentičnosti Novozavjetnih Pisama, zbog tvrdnje nekih da su oni i u stanju i da bolje razumiju i izražavaju istinu od Apostola. Također diskusija u svim njenim fazama o tom važnom pitanju, „Čiji je On sin?“ Mi nismo utvrdili nedostatak dokaza da je on bio Pomazani Sin živog Boga, i da je njegov život bio „odozgo,“ i da nije došao kroz grijehom i smrću zaraženom Adamovom linijom. Tako smo opovrgnuli tvrdnje nekih koji su tvrdili da je on bio Josipov sin; ne samo to, nego smo i dokazali, da ako bi on bio sin Josipov, tada bi trebao biti od Salamunove linije pa stoga ne i nasljednik „Davidovog prijestolja,“ s obzirom da je Salamunu obećanje bilo dato uz uvjet lojalnosti Bogu, i on je bio odbačen, pa je pravi nasljednik trebao doći kroz drugog Davidovog sina—Natana—od kojeg je potjecala Marija. I Gospodin nas je hranio sa mnogim istinama, čineći vrrlo jasnim, mi vjerujemo, malom stadu da je temelj sve nade za Crkvu ili svijet Božja naklonost iskazana kroz Otkupitelja i otkupnu žrtvu. Na kraju smo vidjeli da je „Arhanđeo“—glavni Jehovin glasnik—sada naš visoko uzvišeni Gospodin sviju, Otkupitelj svijeta, Glava ili Ženik Crkve.

I sada na početku nove godine, vjerujemo da će nas sve osvježiti i ojačati, to da se osvrnemo unatrag na put kojim nas je Bog vodio.

„Bog vodi me, to pjevam sad.“

Koji bolji dokaz možemo imati da smo mi na sjajnom putu prema Savršenom danu, nego gledajući unatrag. Naš je put uistinu bio sve sjajniji—svjetleći sve više i više. Svaka nova zraka svjetla bila je dodana, umjesto da je u proturječju s onim prethodno primljenim; i možemo očekivati da će se tako nastaviti sve dok se ne dostigne puni plamen sjaja—kada ćemo znati kao što smo poznati—ako nastavimo ponizno slijediti Učiteljevo vodstvo. Uistinu, to nije samo dokaz Gospodinovog vodstva nego Njegove prisutnosti, jer on nam je rekao da bi tako trebalo biti, kad se on vrati i bude kucao; blagoslovljeni bili oni sluge koji će bdjeti i odmah mu otvoriti—On će ući i posjesti ih za stol da jedu (hrana—osvježavajuća i jačajuća istina) i posluživati ih. (Luka 12:37 i Otkr. 3:20) Mi ne želimo pretpostavljati da je prošlo vodstvo dokaz vodstva tokom naredne godine koja sada počinje, nego želimo imati na umu da kao što su prirodne grane bile odlomljene zbog bahatosti i nevjere, tako bi smo i mi mogli biti u opasnosti ako se prestanemo „držati Glave“ s ispravnim poštovanjem. Međutim s milošću Božjom mi započinjemo još jedno godinu pouzdajući se u ista obećanja, da „onaj tko traži nalazi, i onomu koji kuca se otvara.“ Mi ćemo očekivati još više hrane u pravo vrijeme od Učitelja koji nas hrani—ipak nesumnjivo će biti iskušenja i ispita hrabrosti i vjere, kako bi se vidjelo da li smo ispravno koristili hranu koja nam je već dana. Ljubljeni, poklonimo više nego običnu pažnju, da nam se nikada ne dogodi da nam te stvari iskliznu.

(Ovaj je odgovor brat C.T. Russell dao u Sionskoj Stražarskoj Kuli od kolovoza 1883 str.1)

5

Kako proučavati Bibliju? etoda uspješnog proučavanja Biblije o kojoj ćemo govoriti u ovom broju je važnost konteksta. Odmah na početku spomenimo da postoji mali i veliki kontekst. Navest ćemo primjer da bi ste vidjeli kako to funkcionira. Pročitajmo najprije 1.Tim. 4:10.

Taj tekst glasi: „Ta zato se i trudimo i podnosimo sramotu, jer smo nadu položili u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, poglavito vjernika.“

Pavao nam tu kaže da je Bog „Spasitelj svih ljudi, poglavito vjernika.“ Ono što je tu odmah očito je da postoji više od jednog spasenja. Stoga sve tekstove koji spominju spasenje ne možemo svesti pod zajednički nazivnik, nego ih se prema kontekstu mora podjeliti u grupe ovisno o kojem se spasenju radi. U tome nam kao dodatna pomoć može biti tematsko proučavanje Biblije o kojem je bilo riječi u ranijim brojevima ovog časopisa. Da budemo konkretniji tematsko proučavanje uskrsnuća može nam pružiti dodatnu pomoć u razmatranju ove naše teme o više spasenja.

Zapazite:

Otkr. 20:6 govori o „prvom uskrsnuću.“

Hebr. 11:35 govori o „boljem uskrsnuću.“

Djela 24:15 govori o „uskrsnuću nepravednih.“

Gore navedeni reci se očito slažu sa tekstom iz 1.Tim. 4:10 kojeg razmatramo a koji govori o više spasenja. Kako bi smo još više pojednostavili stvar sažmimo spasenje u dvije glavne podjele temeljene na 1.Tim. 4:10.

Svijet čovječanstva – „Spasitelj svih ljudi“

Crkva – „Poglavito vjernika“

Kada prepoznamo ta dva spasenja onda moramo pažljivo proučavati kontekst Biblije. Naprimjer, većina Novozavjetnih poslanica bila je upućena,“...svetima“ (Crkvi). Zato bi bila ludost primjeniti zakone, obećanja, pobude, upozorenja, itd. sadržane u njima na ljude u svijetu. Svijet su oni „koji ne vjeruju“ i koji sada nisu na sudu prema Ivanu 12:47 (Za objašnjenje vidi izdanje ovog časopisa od 15 veljače u istoj rubrici). Ovo eliminira mnoge probleme, i to je primjer velikog konteksta.

Mali kontekst je još jednostavnija stvar. Premda su poslanice bile napisane Crkvi, one sadrže ukazivanja na one koji nisu u Crkvi. Nekoliko redaka prije i poslije bilo kojeg retka kojeg razmatramo trebalo bi jasno pokazati da li tumačenje ima konekstualnog smisla.

M

6

Kutak za mlade

Peti Dan Stvaranja „Bog je tada stvorio velike životinje morske i sve žive duše što se miču, koje su provrvjele vodama po vrstama,

svojim, i sva krilata stvorenja po vrstama njihovim. I vidio je Bog da je to dobro.“

(1.Moj. 1:21)

emljina atmosfera sada je bila dovoljno čista da omogući život kod dišućih životinja. Veliki dio ugljika koji je bio u vodi i u zraku bio je apsorbiran u kredne organizme u moru. Ona su koncu postala slojevima vapnenca. Ogromne šume ulekle su duboko u zemlju da formiraju slojeve ugljika, i one su također uzele

ogromne količine ugljika iz zraka, omogućujući životinjama da dišu. Vodama su provrvjele ribe i morska stvorenja. Gmazovi i životnje koje žive djelom u vodi i djelom na kopnu pripadaju tom vremenskom razdoblju.

Daničić Karadžić prijevod 1.Moj. 1:21 glasi, „I stvori Bog kitove velike,“ međutim Hebrejske bi riječi trebalo prevesti, „Bog je tada stvorio velike životinje.“ To je dobar opis dinosaura. „Sva krilata stvorenja“ uključuju leteće gmazove—nekima od njih krila su bila veličine duže od 7 metara—isto tako kao i ptice. Mi se divimo Božjoj mudrosti i moći kad nam znanstvenici govore da su žitarice i trava koji su bili potrebni za hranu počeli rasti upravo netom prije nego su te životinje bile stvorene. To je jedna od mnogih činjenica koje pokazuju da je Bog savršeni kontrolor vremena. Kada učimo da su pčele, ose i drugi insekti bili korišteni da šire sjeme hranjivih biljaka, oduševljeni smo s Božjim planiranjem. Kako bi te životinje mogle živjeti bez odgovarajuće hrane?

Suvremene biljke trebaju jaku sunčevu svjetlost isto tako kao i vlagu da rastu i da se razvijaju. Mi možemo vidjeti da je Bog u svojoj velikoj mudrosti čekao da mutni, močvarni, vlažni uvjeti prijašnjih stvaralačkih dana prođu i da sunce zasja na zemlju. Tada je počeo stvarati biljke sa njihovim blistavim bojama i divnim mirisima. Kako je potpuno Bog pripremio zemlju za nas! Kako se s puno ljubavi brine za sve naše potrebe! „Velik je Gospodin naš i silno moćan,...koji kišu zemlji sprema, koji daje da po gorama niče trava zelena. Životinjama on daje hranu, gavranima mladim koji za njom grakću.“ (Ps 147:5,8,9)

Bog je tijekom pete epohe stvorio velike životinje [dinosaure]

Z

7

Proročanski pogled na svijet

noga Biblijska proročanstva prorekla su stanje i događaje našeg vremena kao znakove kraja svijeta – naslovi današnjih dnevnih novina napisani prije gotovo 2000 godina. Razmatranjem tih proročanstava utvrđujemo:

(1)Da je Biblija uistinu nadahnuta Riječ Božja;

(2)Da mi živimo u vremenima koja su bez presedana u povijesti a prorečena u Bibliji kao „kraj svijeta“; i

(3)Da čovjek stoji na pragu trajnog mira i ekonomske sigurnosti na od zagađenja očišćenoj zemlji.

Danijel 12:1 i 4 daje četiri znaka koja označavaju „vrijeme kraja,“ ili kraj svijeta:

(1)Vrijeme nevolje kakve nije bilo otkako je naroda

(2)Mnogi će tumarati

(3)Znanje će se povećati; i

(4)Tvoj (Danijelov) narod (Izrael) izbavljen

Besprimjerna nevolja – Danijel 12:1

Da je prvi znak, besprimjerna nevolja, žig našeg vremena potvrđeno je od povjesničara. Istina je da je svijet uvijek imao nevolju, međutim ona nikada prije nije bila takvih vrtoglavih razmjera.

Ratovi: U 20st. je bilo izgubljeno oko 100 milijuna života u ratovima. Od 1990 do 1995, 70 država bilo je uključeno u 93 rata u kojima je bilo ubijeno 5.5 milijuna ljudi. Četrdeset ratova vodilo se 1999. Besprimjeran terorizam 11. Rujna obilježio je 2001.

U svojoj knjizi Out of control, Zbigniew Brzezinski, bivši Savjetnik za Nacionalnu Sigurnost i profesor Američke Vanjske Politike na John Hopkins Sveučilištu, zapaža da je 20 st. započelo usred velikih nada i obećanja, ali je postalo stoljeće ludila. Elaborirajući o svom zapažanju o 175 milijuna pobijenih u ime „politika organiziranog ludila,“ on kaže:

Suprotno svom obećanju, 20 je stoljeće je za čovječanstvo postalo najkrvavijim i najmrskijim stoljećem halucinirajućih politika i zvijerskih ubijanja. Okrutnost je bila institucionalizirana do besprimjernog stupnja, ubijanje je bilo organizirano na bazi masovne proizvodnje. Kontrast između znanstvenog potencijala za dobro i političkog zla koje je u stvarnosti bilo oslobođeno je šokirajuć. Nikada prije u povijesti ubijanje nije bilo toliko globalno prožimajuće, nikada prije nije progutalo toliko mnogo života, nikada se prije nije težilo za istrebljenjem ljudi sa takvom koncentracijom podržavanog napora u korist takvih arognatno iracioalnih ciljeva.

M

8

Eksplozija stanovništva i industrijalizacija zemalja Trećeg svijeta potaklo je naftna natezanja. Nacije će ići u rat za naftu. Mnoge nacije Trećeg svijeta imaju jadne ljudske bombe – kemijsko ratovanje, i rade na stvarnim nuklearnim bojevim glavama. Takvo promjenjivo oružje u rukama tih režima nagovještava nevolju. Ekonomska i Politička nestabilnost zemalja bivšeg Sovjetskog bloka mogla bi rezultirati s vojnim potezima.

Eskplozija stanovništva: Prije 1650 A.D. stanovništvo se udvostručavalo svakih 1000 godina. Godine 1804 stanovništvo je brojilo oko 1 milijardu. Udvostručilo se 1927 (123 godine kasnije). I ponovno se udvostručilo 1974 (samo 47 godina kasnije). Godine 1990 svijetska populacija brojila je 5.5 milijardi. Samo 2000 A.D. porasla je za jednu milijardu.

Do 15 milijuna ljudi godišnje umire od gladi. Širom svijeta postoji 40 milijuna izbjeglica i 100 milijuna beskućnika. U zemljama Trećeg svijeta svaki dan od gladi umre oko 40 000 beba, dok Amerikanci potroše oko 900 milijuna $ godišnje hraneći pse i mačke.

Zagađenje: SAD ima 4,6% od svjetske populacije, ali godišnje raspolaže sa oko 290 milijuna tona otrovnog otpada, koristi 26 % svjetske nafte, 26% svjetskog prirodnog plina; oslobađa 26% svjetskog dušikovog oksida; i proizvodi emisiju 25,5% svjetskog ugljikovog dioksida. U zrak dolaze onečišćujće tvari iz automobila i industrije mrijeste bolesti. Smrti uslijed respiratornih bolesti udvostruče se svakih pet godina. Kožni rakovi i mrene prouzročeni trošenjem ozona u porastu su. Od 1950 do 1980 melanomi su se povećali za 500%.

Kruti otpadi, radioaktivni i otrovni kemijski otpadi zagađuju naše rijeke, jezera, i oceane. U posljednih 200 godina, SAD su izgubile 50% svojih močvara, 90% svojih šuma starog rasta, i 99% svojih prerija sa visokom travom. Svijet gubi svoje tropske šume u stopi od gotovo 42 milijuna hektara po godini, porast od 50% od prije jednog desetljeća. Unutar sadašnje stope, tropske će šume otići unutar 115 godina. Kišne šume pokrivaju jedino 7% zemljine površine, međutim sadrže oko 50% njenih vrsta. Kisela kiša uništava naše šume, a što će na kraju proizvesti „globalno zatopljenje.“

Globalno zatopljenje: „Osim nuklearnog rata ili sudara sa asteroidom, nijedna sila nema toliki potencijal da naškodi mreži života našeg planeta od globalnog zatopljenja.“ (Time Magazine, 9.Travanj, 2001) 1990 te su bile najtoplije zabilježeno desetljeće. Tijekom 20 stoljeća, Zemljina prosječna temperatura porasla je za oko jedan stupanj. Toplija klima ima rašireni učinak na okolinu.

Morska će se razina podići kako oceani upijaju vrućinu iz atmosfere i šire se. Polarne ledene kape će se otopiti. Porast razine mora potopit će i nagristi područjas nastanjena sa oko polovicom svjetske populacije. Tropske oluje postajat će češćima i jačima. Vremenski obrasci postat će ekstremni, prouzročujući poplavljivanje. Vlažnost zemlje će opasti prouzročujući kolaps usjeva i po život prijeteće suše. „Farme Kruha“ postat će neplodne pustinje. Trgovine i opskrbe hranom biti će poremećene. Rezultirat će ozbiljne nestašice hrane.

Vrijeme ističe, prema Lesteru R. Brownu, predsjedniku visoko poštovanog Worldwatch Institute.

Prethodne generacije uvijek su bile zabrinute zbog budućnosti, međutim naša je po prvi puta suočena sa odlukama koje će odrediti da li će zemlja koju će naša djeca naslijediti biti nastanjiva.

Znanstvenici su sada zabrinuti da bi eksplozija stanovništva mogla ubrzati i povećati učinke globalnog zatopljenja. Drastične klimatske promjene koje rezultiraju sa ekonomskom katastrofom u mnogim bi nacijama moglo biti povodom za ratove za preživljavanje.

Droge: Mi gubimo ratove s drogama zato što su veliki profiti previše iskvarujući. Postoji 2,2 milijuna korisnika teških droga u SAD. Premda je jedna od četrdeset osoba u New Yorku teški ovisnik, na razini nacije je jedan od stotinu teških ovisnika. Broj povremenih korisnika je bitno veći. Dali je onda ikakvo čudo da je stopa kriminala spiralna? Sedamdeset posto Njujorških korisnika droga je bogato. Jedna tisuća o drogi ovisnih beba rođena je svaki dan.

9

Ekonomski kaos: SAD su završile 2003 sa zapanjujućim dugom od oko 6,8 trilijuna $ i sa kritičnom stranom trgovinskom neravnotežom. Devedesete su bile „desetljeće nesgurnosti.“ Značajani potrošački kreditni dugovi povećali su se sa 349,4 milijarde $ 1980 na 3,996 milijarde $ 2003.

Zaista naš naraštaj doživljava „vrijeme nevolje kakve ne bijaše otkako je naroda pa do tog vremena.“

Povećana putovanja – Danijel 12:4

Drugi su znak povećana putovanja. Prijevoz se brzo proširio zbog automobila. Selden je napravio prvi automobil 1877. Danas postoji više od 600 000 000 auta. Kroz brojne oblike prijevoza milijunima se križaju putevi širom svijeta. U posljednjih stotinu godina, čovjek je povećao svoje putovanje sa 30 mph na 25,000 mph sa planeta na mjesec.

Povećano znanje – Danijel 12:4

Ako bi povećanju znanja od zore povijesti pa do 1880 ih dali vrijednost od jedan, tada se znanje udvostručilo 16 puta unutar zadnjih 10 godina. Prije više od stotinu godina, 90 od ukupne svjetske populacije nije mogao niti čitati niti pisati. Danas, 40% od svjetske populacije može čitati i pisati, i u Zapadnom svijetu pismenost je dostigla blizu 90%.

Devedeset posto od svih znanstvenika koji su ikada živjeli je živo danas. Pedeset posto svjetskih izuma bilo je napravljeno u zadnjem desetljeću.

Sofisticiranost u komunikacijama dopušta čovjeku da vidi i čuje kroz cijeli svijet istovremeno. Domovi u SAD sa telefonskim uređajima skočili su sa 31% 1990 na 74% 2000. Bežični telefoni skočili su sa 25% 1990 na 78% 2000. 1989 bilo je 3,5 milijuna pretplatnika na mobitele; 1999 bilo je 86,0 milijuna. 1990 bilo je 9,9 milijuna bipera; 1999 bilo je 53,5 milijuna.

1995, 31,7% kućanstava je imalo osobne kompjutere; 2000 53%. Posljednjeg desetljeća, 66,3 milijuna kompjutera bilo je prodano. 1993 bilo je 3 milijuna korisnika interneta; sredinom 1999 bilo je približno 200 milijuna; 2000 bilo je 332,7 milijuna.

Poznati povjesničar, Barbara Tuchman je primjetila,

Čovjek je ušao u 19 stoljeće korištenjem jedino svoje ili životinjske moći, dopunjeno s onom vjetra i vode, mnogo više nego je imao ulazivši u 13, ili po tom pitanju u Prvo. On je ušao u Dvadeseto sa svojim sposobnostima u prijevozu, komunikaciji, proizvodnji, industriji i oružju umnoženima tisuću puta snagom strojeva.(The Proud Tower, Foreword, XVI)

Besprimjerna putovanja i povećanje znanja označavaju naše vrijeme kao „vrijeme kraja.“

Izrael postaje Nacijom – Danijel 12:1

Četvrti znak koji nas obilježava kao „vrijeme kraja“ je da će Gospodin ustati za Danijelov „narod,“ Židovsku naciju. Ako živimo u tom „vremenu kraja,“ trebali bi smo očekivati dramatičan dokaz Božje naklonosti u korist Židovskog naroda.

U odnosu na tu pozadinu, Matej 24 postaje značajan. „Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovog poretka?“ (Mat. 24:3 NS)

10

Matej 24:32-34 daje izbavljenje Izraela kao jedan od tih znakova. „Učite iz usporedbe o smokvi! Kad joj grana potjera i prolista, znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je Sin čovječji blizu, pred vratima! Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.“

Izrael Obnovljen

Izučavatelji proročanstva iz mnogih denominacija općenito priznaju da je drvo smokve slika Izraelske nacije. (Vidi Jeremija, 24 poglavlje) U Mateju 21:19, Isus je prokleo drvo smokve budući nije našao ploda na njemu. Kao posljedica njegovog prokletstva, drvo smokve se osušilo.

Nekoliko dana kasnije Isus je primjenio pouku osušenog drveta smokve. On je objavio sud nad nacijom Izrael, „Evo, vaš se dom napušta i ostavlja vama“ (Mat. 23:38) zato što nije donijela plod Bogu. Izrael je kao posljedica toga bio raspršen i progonjen.

Obnova Izraela je značajan znak kraja doba. Vraćanje drva smokve u život i puštanje lišća predstavlja povratak Izraela kao nacije u život i primanje sve veće Božje naklonosti. Povjesničari se slažu da je preporod Izraela čudo povijesti. Nikada prije jedna nacija nije bila uništena, njezin narod raspršen do krajeva zemlje i zatim—približno 2000 godina kasnije—njezini potomci ponovno okupljeni u njihovoj domovini i ponovno uspostavljeni kao država.

Usporedi Luku 21:29-32 sa Matejem 24:32-34. Obnova Izraela znači da je Kraljevstvo blizu.

„Zatim im je ispričao usporedbu: Pogledajte smokvu i sva ostala stabla! Kad vidite da su već propupala, i sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi kad vidite da se sve to događa, znajte da je blizu Kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj naće proći dok se sve to ne dogodi.“

Naraštaj koji je svjedočio obnovi Izraela kao nacije također će svjedočiti potpunom kraju svijeta ili doba i potpunoj uspostavi Kraljevstva Božjeg.

Biblija je ispunjena sa znakovima koji su postaju naslovima naših današnjih dnevnih novina. Neznabošci više ne gaze Jeruzalem (Luka 21:24). Mnoge su nove nacije stekle neovisnost (Luka 21:29,30). Zlo je raskrinkano kao nikada prije (1.Kor. 4:5). Većini ljudi, čak i nazovivjernicima, nedostaje vjere (Luka 18:8). Ljudi ljube sebe, ne poštuju roditelje, i nemaju prirodne naklonosti (2.Tim. 3:1-5). Raste nemir između radnika i kapitalista (Jak. 5:1-4). Povećavaju se ratovi i pripreme za ratove (Joel 3:9-11). Ljudi cijelo vrijeme objavljuju „mir“ (1.Sol. 5:2,3) Ljudi gube svijest od straha (Luka 21:36)

11

KRISTOV DRUGI DOLAZAK – ZAŠTO? (NASTAVAK OD IZDANJA OD 15 VELJAČE)

Ti su patrijarsi bili izabrani. „Bog je pozvao Abrahama i rekao,“itd., Abraham, a ne njegov rođak, je bio pozvan. Njegovi su roditelji bili idokopoklonici. On je imao „mnogo sinova i kćeri,“ ali samo je jedan izabran. „U Izaku će ti se nazvati potomstvo.“ Od Izakova dva sina, samo je jedan bio izabran, „kao što je pisano,“ kaže Pavao, „Rim. 9:7-13“, „Jakova uzljubih, a Ezava zamrzih“ (volio manje). Bog je izabrao prije nego su oni bili rođeni, „da bi ostao naum Božji o izabranju.“ Molim vas, imajte na umu, ne kažem da je Bog izabrao jednoga da ide na nebo a drugi u pakao. Ne, daleko od toga. To je uobičajena zabluda u svezi kad ga se ispravno razumije prelijepog Biblijskog učenja o Odabiru.

Kod Jakovljeve smrti napravljen je daljnji korak u Božjem planu, formiran je tjelesni, predodžbeni Izrael. Od tog vremena jedan čovjek više nije predstavljao Boga u svijetu; nego nacija, svi Jakovljevi sinovi i njihovi potomci. I sada imamo izabranu naciju ili Crkvu, i Bog joj daje svoje posebne blagoslove. Druge i veće nacije – Egipat, Kaldeja, itd. – bile su mimoiđene, ostavljene bez svijetla i spoznaje, koji su bili dani Izraelu. „Koja je dakle prednost Židova?“ Mnogostruka u svakom pogledu. Ponajprije, jer su im povjerene objave Božje (zakoni i svjedočanstva). To je Pavlova izjava. Bog im govori, „Od svih rodova zemaljskih samo vas poznavah.“ Samo je taj narod bio priznat, i kao takav je ostao sve dok Krist nije došao. Da, i nakon njega.

Tijekom Kristove službe On im je propovijedao, i ne bi dopustio svojim učenicima da urade drugačije, rekavši im kad ih je poslao, „Na put pogana ne idite i ni u koji samarijanski grad ne ulazite.“ Zašto tako Gospodine? „Nisam poslan drugima osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.“ Sve svoje vrijeme posvetio je njima sve do smrti, i tu je bilo njegovo prvo djelo za svijet, i

Božji Najveličanstveniji Dar

ne samo za Izrael, nego za sve, jer je „Isus Krist, milošću Božjom za svakoga okusio smrt.“ I sada također, u Evanđeosko doba, dobiva izvjesna vrsta izbora. Nekim djelovima svijeta iskazana je veća milost s Evanđeljem (koje je besplatno svima koji slušaju) od drugih. Usporedite sebe, s vašim prednostima i spoznajom, s poganima koji još nikada nisu čuli poziv. Kada ova grupa pozvanih (pozvani da budu „sinovima Božjim,“ „božjim nasljednicima i sunasljednicima s Isusom Kristom našim Gospodinom,“) bude bila potpuna, tada Božji plan za spasenje svijeta tek počinje. Sve do tada potomstvo neće „potrti glavu zmiji,“ i „blagosloviti sve narode na zemlji.“ Jer potomstvo nije samo Krist, Glava, nego Crkva, koja je Njegovo tijelo, kako nas Pavao obavještava, Gal. 3:29“, „Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo i baštinici po obećanju.“ Ista će grupa satrti zmiju. Rim. 16:20, „A Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama.“

12

Evanđeosko Doba

Evanđeosko doba priprema čestitu djevicu (crkvu) za dolazak Ženika. Kada se pripravi, Ženik dolazi, i oni koji su spremni sjedinjeni su s njim. Drugi Adam i druga Eva postaju jedno, i tako su početak novog stvorenja, i tada počinje slavno djelo uzdizanja čovječanstva općenito. Rijeka živih voda poteći će, i djelo Crkve počinje. To je iduća epoha, nova nebesa i nova zemlja. Ona više nije zaručena Djevica, nego Nevjesta. TADA „Duh i Nevjesta govore: Dođi! I tko hoće, neka uzme vode života bez naplate!“

Kao što je Adam, početak tjelesne rase, bio sastavljen od čovjeka i pomoćnice uzete od njega, kao što je napisano, „Muško i žensko stvori ih; i nazva ih imenom njihovim ADAM,“ 1.Moj. 5:2, tako i „Drugi Adam,“ kojega je Pavao kaže prvi „bio slika,“ ili predslika, ima pomoćnicu uzetu od njega, i kad je ona u potpunosti obikovana i usavršena, Ženik dolazi i oni odlaze na svadbu; oni postaju jedno, „novo stvorenje Božje“ (pročitaj Efež. 5:25, 30, 32) Stvarajući u „sebi od dvojice (Židova i ljudi iz nacija)

Novog Čovjeka

(Efež. 2:15.) Mi smo ustanovili da taj novi čovjek treba biti potomstvo koje će „satrti glavu zmiji.“ „Potomstvo Abrahama,“ „u kojem će se blagosloviti svi narodi na zemlji.“ Daleko od toga da Evanđeosko doba zatvara zadatak Crkve, ono je bilo samo škola nevolje da ju osposobi, isto tako kao i njenog poglavara, da bude taknuta zemaljskim slabostima, kako bi mogli suosjećati sa čovječanstvom, i tijekom milenijskog doba pomoći im, kada će, „spoznaja o Gospodinu ispuniti svu zemlju,“ raspršujući tamu grijeha i neznanja, prouzročujući da „ratovi prestanu do kraja zemlje.“ To su „vremena obnove,“ koja kaže Petar nastupaju kada Krist dolazi. (Djela 3:17-19) Zbog toga, „sve stvorenje zajedno uzdiše i trpi porođajne muke sve do sad. Jer stvorenje čeznutljivo iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih.“ (Rim. 8:22,19) Ti se sinovi ne objavljuju sada. U Kristovom stadu postoje mnogi „vukovi u ovčjem ruhu.“ Među pšenicom je mnogo kukolja; međutim kada su u „žetvi“ („Kraj doba“) razdvojeni, tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu Oca svojega—objaviti se—i tada će ovom uzdišućem stvorenju „granuti sunce pravednosti sa ozdravljenjem na krilima svojim.“

Ali ostavimo sada ovu svijetlu i ugodnu sliku dolazećeg dana, o kojem, s pjesnikom, možemo reći:

“Požurite se o vi, doba slave“

Požuri se o radosno vrijeme kad se Krist pojavljuje,“ i okrećući se, pogledaj u mračnu sliku. Dali si se ikada pitao, radujući se slavnim mogućnostima koje će biti ponuđene čovječanstvu tijekom milenijskog doba—Što je s onima koji su umrli prije nego je Plan Božji dostigao svoju puninu? Od stvaranja (prije više od 6000 godina) na zemlji je živjelo oko 143 milijarde ljudskih bića. Od tih, najšira procjena koju bi mogli razumno napraviti, da je manje od jedne milijarde bilo Božjih Svetih – Crkve – Nevjeste. Što je s onih 142 milijarde koji su umrli bez Krista? U kakvo su stanju?

Ateizam odgovara: Oni su vječno mrtvi. Nema ničeg poslije. Oni više neće živjeti.

Kalvinizam odgovara: Oni nisu bili izabrani da budu spašeni. Bog ih je predodredio i predvidio da budu izgubljeni – da idu u pakao – i oni su sada tamo, izvijajući se u agoniji, gdje će zauvijek ostati bez ikakve nade.

Arminijanizam odgovara: Mi vjerujemo da ih Bog ispričava zbog neznanja, i da ako su činili najbolje što su mogli, oni će zasigurno biti dijelom „Crkve prvorođenih“ kao što je i sam Pavao.

Velika većina Kršćana svih denominacija drži se ovog zadnjeg gledišta, smatrajući da bi svako drugo gledište bilo nepomirljivo s pravdom, s Božje strane.

Međutim, mi se pitamo, što Biblija naučava u vezi s tim zadnjim gledištem? Da je neznanje temelj za spasenje? Ne; jedini uvjet poznat u Bibliji je VJERA. “Milošću ste spašeni – po VJERI.” Opravdanje vjerom je temeljna stijena cijelog sistema kršćanstva. Kada su na dan Pedesetnice, pitali Petra, “Ljudi, braćo, što da učinimo?”on je odgovorio, “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista.”

13

On ponovno kaže, Djela 4:12, “I nema ni u kojem drugom spasenja, jer pod nebom nema drugog imena danog ljudima po kojem nam se valja spasiti,“ od Isusovog imena.

Pavao razlaže da čovjek mora čuti Evanđelje prije nego može vjerovati: „A kako da vjeruju u onoga za koga nisu čuli?“ Ovo je—Božji plan—da će ljudi biti spašeni kroz vjeru, za Židove bilo kamen spoticanja (zato što su oni očekivali spasenje kao nagradu za držanje zakona) i za Grke (svjetovno mudre) ludost. Ali, ipak, „svidje se Bogu ludošću (u očima svijeta) propovijedanja spasiti

One koji vjeruju.“

Želim vam Biblijski približiti misao, da svi koji nisu čuli nisu mogli ni vjerovati, i ne vjerujući, ne mogu biti dijelom Nevjeste Kristove. Ali, ti ćeš prigovoriti, Pavao u „prva dva poglavlja Rimljanima“ uči da su „oni ne imajući Zakona – sami sebi Zakon,“ i da je taj zakon s kojim ih njihova savjest opskrbljuje dovoljan da ih opravda. Ja odgovaram, Ne, ti ne razumiješ što je Pavao htio reći. Pavlov argument svugdje drugdje je, da je „cijeli svijet kriv pred Bogom.“ „Grijeha ne upoznah osim po zakonu, po Zakonu je naime samo spoznaja grijeha.“ Zakon koji je bio dan Židovima otkrio je njihove slabosti, i svrha je bila da im pokaže da nisu bili u stanju opravdati se pred Bogom. „Jer se po djelima Zakona pred njim neće opravdati nijedno tijelo.“ Pavao kaže da kao što je Zakon osudio Židove, jednako je i s ljudima iz nacija. Premda su bili u neznanju glede zakona, imali su dovljno svjetla savjesti da ih osudi. „Da zanijeme svaka usta i sav svijet bude kriv pred Bogom“ (Rim. 3:19) kako bi se vidjelo da je vječni život „dar Božji u Kristu Isusu Gospodinu našemu,“ svakome tko vjeruje.

Pa, ti odgovaraš, suprotno Bibliji, ja vjerujem i inzistiram na tome da Bog želi ne želi osuditi svijet zbog neznanja. Dobro, idemo vidjeti ovako. Dali ti prakticiraš to što izjavljuješ? Zašto inzistirate na slanju misionara među pogane, po cijeni tisuća vrijednih života i milijuna dolara? Ako će svi oni biti spašeni—ili čak polovica od njih—kroz neznanje, pravite im pozitivnu štetu šaljući im propovjednika da im govori o Kristu, jer mi znamo da samo jedan od tisuću vjeruje kad im dođe misionar. Ako je vaša ideja točna, tada bi bilo daleko bolje da im nijedan misionar nikada nije bio poslan. Prije, gotovo svi spašeni; sada zbog spoznaje, gotovo svi izgubljeni. Na sličan način možemo razmišljati, da da je Bog ostavio sve u neznanju, tada bi smo svi bili spašeni. U tom slučaju bi Evanđelje bilo umjesto dobra vijest, ispravnije bi bilo loša vijest.

Ne, moja braćo, vi vjerujete da „pod nebom nema drugog imena danom ljudima po kojem nam se valja spasiti.“ Vaša djela govore glasnije, i govore s pravom.

Sada, pretpostavimo da gledamo na te stvari kao što nam Bog govori o njima, i ostavljamo razjašnjenje Njegovog karaktera njemu samome.

Što je bilo sa 142 milijarde?

Kao prvo, odgovaramo, da možeš biti siguran da oni sada nisu u paklenim mukama; zato što Biblija ne naučava samo da puna i potpuna nagrada nije data Crkvi sve dok Krist ne dođe, „kada će on dati svakome po njegovim djelima,“ nego će i nepravedni primiti tada ono što su zaslužili također. Kakvo god bilo njihovo sadašnje stanje, to nemože biti njihova potpuna plaća, jer Petar kaže, „znade Gospodin nepravedne čuvati za dan suda da budu kažnjeni,“ i on će to učiniti. Međutim misao da su tolika mnoga bića, naši bližnji u bilo koje vrijeme bila izgubljena, a da nisu imali spoznaje koja je neophodna za spasenje, čini se strašnom, zaista, svima koji imaju iskru ljubavi i sažaljenja. Isto tako, postoje stotine biblijskih redaka koje je čini se teško uskladiti sa svim tim. Idemo sada vidjeti u svjetlu njegovih postupaka kako ćemo razumjeti izjavu, „Bog je ljubav,“ ili „Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni.“

O, Gospodine, čini se slabom i krhkom čoječanstvu da ako si toliko uzljubio svijet, da si onda i napravio pripremu ne samo da bi oni koji vjeruju mogli biti spašeni, nego i da bi također svi mogli čuti.

I opet čitamo: „Bijaše svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.“ Gospodine, sav naš razum čini se kaže, da nije tako. Mi ne možemo vidjeti kako je Isus prosvjetlio više od nekolicine od zemljinih milijardi. Mlađi barbar ne daje dokaz da je bio tako prosvjetljen, niti Sodomljani i mirijade drugih.

14

Mi opet čitamo: „Isus je milošću Božjom za svakoga okusio smrt.“ Kako Gospodine, mi pitamo? Ako je on okusio smrt za 143 milijarde, i zbog drugih razloga to je postalo djelotvorno za samo jednu milijardu, nije li njegova smrt onda relativan neuspjeh?

Opet: „Evo, donosim vam dobru vijest o velikoj radosti koja će biti za sve ljude.“ Sigurno je da je to samo malom stadu bilo dobra vijest, a ne svim ljudima.

Drugi je redak: “Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi – čovjek Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.“ Otkupnina, pa zašto onda ne bi svi imali neku korist od Kristove smrti?

O, kako mračnima i kako nedosljednima te izjave izgledaju kad imamo na umu da je Evanđeoska crkva “malo stado.” O, kako želimo da ako je ugodno Bogu da otvori naše oči kako bi smo mogli razumjeti Bibliju, jer osjećamo se sigurnima kako razumijemo, sve mora izgledati jasno, sve mora gromoglasno objavljivati, “Bog je ljubav.” O, da imamo ključ! Da li ga želiš?—Jesi li siguran da da? To je zadnji dio teksta kojeg smo citirali, “koji sebe samoga dade kao otkup za sve, kao svjedočanstvo u svoje vrijeme.” Svoje vrijeme. E, sada shvaćamo. Bog ima svoje vrijeme za sve. On je mogao svjedočiti tima 142 milijarde za njihovog života. To bi tada bilo njihovo određeno vrijeme; a budući da nije, njihovo određeno vrijeme mora biti budućnost. Mi znamo da je sada naše određeno vrijeme, zato što se nama sada svjedočilo. Krist je bio otkupnina za tebe prije nego si se rodio, međutim nije bilo određeno vrijeme za tebe da to čuješ sve do kasnijih godina. Tako je i sa Barbarinom; Krist je bio njegova otkupnina u isto vrijeme kad je bio i tvoja; on to još nije čuo i možda i neće u ovom životu; Ali u od Boga određeno vrijeme hoće.

Međutim zar smrt ne okončava priliku? Netko može pitati. Mi odgovaramo da nema biblijskog retka koji tako kaže, i svi gornji i mnogi drugi reci bili bi besmisleni ili još gore,

Ako smrću sve završava

masama svijeta koji je u neznanju. Jedini redak koji je ikada bio citiran da dokaže to općenito prihvaćeno gledište, je, „kamo drvo padne, ondje će i biti.“ Ako to ima ikakve veze sa čovjekom i njegovom budućnosti, to ukazuje da u kakvom god stanju spoznaje ili neznanja on ulazi u smrt, on ostaje isti sve dok nije opet podignut u život.

No, može li spoznaja ikada doseći sve te milijarde u njihovim grobovima dok su još mrtvi? Ne; Bog je učinio pripremu za uskrsnuće svih njih. Jer “kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.” Kao što je smrt došla po prvom Adamu, tako i život dolazi po drugom Adamu. Sve što je čovječanstvo izgubilo u prvome, biti će mu obnovljeno u drugome. Stoga se o dobu koje slijedi Kristov drugi dolazak govori kao o “vremenima obnove.” Život je jedna od izgubljenih stvari koje će biti obnovljene. Pazi te! Ja ne kažem da im je dan vječni život. Ne; Adam nikada nije imao vječni život pa da ga izgubi; da ga je imao onda ne bi umro. On je imao prirodan život, izgubio je prirodan život i prirodan život je ono što drugi Adam obnavlja. To je izvjesna vrsta spasenja koje Krist ostvaruje za sve; međutim vječno spasenje, koje vjernici primaju, je potpuno drugačije. To nam omogućuje da koristimo jedan drugi tekst, kojeg malo koriste osim Univerzalista, i premda nismo Univerzalisti, ipak mi se pozivamo na pravo da koristimo sve pismo. On glasi: „Jer položili smo nadu u živoga Boga koji je Spasitelj svih ljudi, poglavito vjernika.“ Svi su ljudi spašeni ili izgubljeni od gubitka kojeg smo povukli od Adama, imajući sve te izgubljene stvari, uključujući prirodan život, obnovljenima. On je također „Spasitelj, poglavito vjernika.“ Jer vjernici koji sada sačinjavaju tijelo Kristovo jesu sretni primatelji „Dara božjeg, vječnog života.“ Dok su oni iz svijeta podignuti u fizičkim tijelima, oni od Crkve podignuti su u duhovnim, „niti više mogu umrijeti, jer su poput anđela Božjih.“Sada vidimo kako „svjedočanstvo u svoje vrijeme“ objašnjava sve te zbunjujuće tekstove. U svoje će vrijeme to biti „dobra vijest o velikoj radosti za sve ljude.“ U svoje će vrijeme to „Svjetlo Istinsko, rasvjetliti svakoga čovjeka koji dolazi na svijet,“ i ti se tekstovi ne mogu koristiti ni na koji drugi način osim ako ih se iskrivljuje. Mi ih uzimamo da znače ono što kažu. Pavao iznosi liniju argumenata s naglaskom u Rim. 5:18,19. On rezonira da kao što su svi ljudi bili osuđeni na smrt i trpili je zbog Adamovog prijestupa, tako isto Kristova pravednost opravdava sve na ponovni život. Svi su izgubili život, ne po svojoj vlastitoj volji ili izboru, u prvom Adamu; svi će primiti život iz ruku drugog Adama, jednako bez svoje volje ili izbora. Kad tako budu bili dovedeni u život, i ljubav im Božja svjedočila, počinje

15

njihova kušnja

Njihova prva prilika

jer mi ne propovijedamo drugu priliku nikome.

Međutim Petar nam kaže da je o „obnovi odvijeka govorio Bog na usta svih svojih svetih proroka.“ Oni su ju svi naučavali. Ezekijel nam govori o dolini suhih kostiju, „To je sav dom Izraelov;“i Bog im kaže, „Ja ću evo otvoriti grobove vaše, i odvesti vas u vašu zemlju.“ To se slaže sa sv. Pavlom u Rim. 11:25,26 „Djelomično je otvrdnuće snašlo Izraela dok punina pogana (Evanđeoska Crkva, izabrana grupa „uzeta iz pogana“) ne uđe. I tako će se sav Izrael spasiti,“ ili biti dovedeni iz svojeg stanja odrezanja. Jer „Bog nije odbaco svojega puka kojeg predvidje.“ Oni su bili odrezani od Njegove naklonosti dok ne bude izabrana Kristova nevjesta, međutim vratit će se u naklonost kad se to djelo dovrši.—reci 28-33. Proroci su puni izjava o tome kako će ih Bog „posaditi u njihovu zemlju, i više se neće iščupati iz svoje zemlje.“ To se ne može odnositi na obnove iz prethodnih zarobljeništava u Babilonu, Siriji, itd., jer Gospodin kaže, „U one dane neće se više govoriti: Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi, ona duša koja zgriješi ta će i umrijeti.“ To sada nije slučaj. Ti ne umireš zbog svog grijeha, nego zbog Adamovog—„kao što u Adamu svi umiru.“ On je jeo kiselo grožđe, i naši su ga praoci nastavili jesti, povlačeći tako za sobom na nas daljnje bolesti i bijedu. Dan u kojemu će „svatko umirati zbog svog grijeha,“ je taj Milenijski ili dan Obnove.

16

ZA NAS BIBLIJA JASNO UČI:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29 DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8 DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6 DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4 DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6 DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35

17