ISTRAŽIVAČI BIBLIJE U HRVATSKOJ

Sionska Stražarska Kula Glasnik Kristove prisutnosti

7/1/2015

„Skupite mi svece moje, koji su učinili savez sa mnom na

žrtvi.“ Ps. 50:5

2

SADRŽAJ

Tri Velika Saveza...................................................................................................................3-6

Pouka Mjeseca.......................................................................................................................7-8

Savezi Božje namjere Otkupljenja.....................................................................................9-12

Razotkrivanje Antikrista.................................................................................................13,14

Pitanja i odgovori.................................................................................................................15

Naša Izjava Vjere....................................................................................................................16

Uredništvo Sionske Stražarske Kule

Miroslav Đurak

Istraživači Biblije u Hrvatskoj

Kneza Branimira 18

44 010 Sisak

Mob. 098 199 4362

Email: info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com

3

Tri Velika Saveza

Savez je ratificirani, nepromjenjivi sporazum. Bog je sklopio mnoge saveze sa čovjekom. (1.Moj. 6:18; Jer.

33:20, itd.) Među njima se međutim ističu tri, jer su njima obuhvaćeni najbolji interesi čovječanstva.

PRVO: Božji savez sa Abrahamom. Izgleda da ovaj savez obuhvaća blagoslov prirodnih tjelesnih potomaka, isto

tako kao i uzvišenijeg, duhovnog Potomstva, „I potomku tvojemu, to jest Kristu. Ako li ste vi Kristovi (tijelo) ,

onda ste Abrahamovo potomstvo i baštinici po obećanju.“ Imamo li tu misao na umu, to će nam pomoći u

shvaćanju punog značenja ovog Saveza. Duhovno je potomstvo nazvano „potomstvo blagoslova“ i „zvijezde

nebeske.“ Prorečeno je da će oni „koji su mnoge priveli pravednosti zasjati kao zvijezde uvijek i dovijeka.“

(Dan. 12:3) I Isus naziva sebe „sjajna jutarnja zvijezda.“ Ova je misao imala više težine i značenja ljudima u

drevna vremena, koji su gledali na zvijezde sa strahopoštavanja punim praznovjerjem, vjerujući da su one

kontrolirale sudbinama i nacija i ljudi. Stoga je vjerovatno da ovaj dio saveza koji je predstavljen sa zvijezdama

označava nebeske vladare—Krista i njegovu Nevjestu. Prirodni su potomci su vrlo vjerojatno spomenuti kad se

spomenulo „veliki narod“ koji posjeduje „ovu zemlju“—Kanaan—i rečeno je da su „pijesak morski.“ To

predstavlja ljude na zemlji jednako jasno kao što i zvijezde nebeske. Pročitajmo sada taj savez i pogledajmo da li

sadrži ta dva elementa, i prepoznajmo i prirodni i tjelesni Izrael. (1.Moj. 12:2,3; 13:14-16; 15:18; i 22:16-18)

Pavao nam jamči da je „potomstvo“ na koje je ukazano u ovom savezu Krist. (Gal.3:16) Tjelesni je Izrael to

izgubio, kremu ili najbolji dio saveza—duhovni. Kao što Pavao kaže (Rim. 11:7): „Što dakle? Što je tražio

Izrael, ono nije dobio, a izabrani su dobili; a ostali su zaslijepili.“ Međutim gubitak tog boljeg dijela nije ih u

potpunosti odsjeklo od toga da imaju udjela u tom savezu. „Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove, da sami sebe

smatrate mudrima (misleći da je sva Božja naklonost i savez uzeti od njih i dati vama), jer sljepoća pade na jedan

dio Izraela, dok ne uđu neznabošci u punom broju (sve dok nevjesta izabrana iz Neznabožaca ne bude bila

potpuna).“ „I tako će se spasiti sav Izrael, kao što je pisano: "Doći će od Siona Spasitelj i odvratit će bezbožnost

od Jakova.“ „I to će biti MOJ SAVEZ S NJIMA, kad uklonim grijehe njihove.“ (Rim. 11:25-27)

Premda ih se 1800 godina smatralo neprijateljima, i slijepima za evanđelje, oni su još uvijek voljeni zbog otaca;

jer Bog neće požaliti zbog darova i poziva (redak 29); naime, ti su zemaljski blagoslovi jednako sigurni njima

kao i nama naši duhovni, zato što je Bog tako obećao ili zavjetovao, a on to nikada ne mijenja. Tako vidimo

širinu i veličanstvenost Božjeg plana i uređenja—kako je prirodno potomstvo bilo bačeno u stranu na neko

vrijeme kako bi se duhovno moglo razviti, koje će na koncu, biti učinjeno sredstvom za blagoslivljanje

prirodnog; kada dobiju milosrđe kroz vaše milosđe; kada će „Doći od Siona (duhovni Izrael—crkva) Spasitelj i

odvratiti bezbožnost od Jakova“ (Tjelesni Izrael). Kada to vidimo, mi vidimo puninu saveza sa Abrahamom. To

nam pokazuje što je Bog mislio kada je obećao da Abrahamovo potomstvo treba biti moćno, posjedujući vrata

svojih neprijatelja (mjesto moći i kontrole), i biti toliko iznad drugih da bude u stanju „blagosloviti sva plemena

zemaljska.“ „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi

putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju.“

SAVEZ ZAKONA

je drugi savez kojeg želimo razmotriti. Nije bio poput Abrahamskog, u tom smislu što je bio uvjetovan i

dvostran, naime, bio je sklopljen između Boga i Izraela i njegovim pripremama Bog je bio vezan da radi izvjesne

stvari, ako Izrael bude radio druge stvari. Onaj s Abrahamom bio je bezuvjetan. Bog je rekao „Ja ću,“ itd.;

4

premda je to bio Abrahamski savez, Abraham ni na koji način nije bio vezan. (Obrezanje je bilo uvedeno nakon

saveza—Rim. 4:10. To nije bio Abrahamov nego Božji savez u potpunosti; i iz tog razloga nema posrednika.

(Posrednik je onaj koji stoji između dvije strane u sporazumu ili ugovoru, čija je dužnost da prati da obje strane

ispune svoje obaveze.) Umjesto toga, Bog se zakleo samim sobom da će držati svoj savez.[Vidi oblik zakletve u

1.Moj. 15:8-18 i Jer. 34:18-20] „Zakon“ je nazvan savezom. [Usporedi Gal. 3:17 i 4:24.] Bio je uspostavljen

preko ruku posrednika (Mojsije, 5.Moj. 5:5), što potvrđuje da je imao uvjete za svoje ispunjenje; „Posrednika

nema kad postoji samo jedna strana“ (Gal. 3:20), ili nije neophodan tamo gdje samo jedna strana vrši

ugovaranje, kao što je slučaj kod Abrahamskog Saveza.

Ovo (Zakon) nije bilo dio prvog saveza, niti je sklopljen sa narodima svijeta, nego samo sa tjelesnim Izraelom—

"Čuj, Izraele,... Gospod, Bog naš, sklopi s nama zavjet na Horebu. Nije s ocima našim sklopio Gospod taj zavjet,

nego s nama, koji smo danas još svi ovdje na životu.“ (5.Moj. 5:1-5)

Da su Deset Zapovijedi, posebice, i ceremonijalni zakon, usput, sačinjavali taj savez, je jasno iz čitanja ostatka

ovog poglavlja. Sada je prepoznata razlika između moralnog i ceremonijalnog zakona ali samo od ljudi. Bog ih

sve zove jednako—„Zakon.“ Taj Savez Zakona je naizgled bio osmišljen kao blagoslov Izraelu, ipak dolazeći

pod njega oni su se osudili; jer je pisano: „Proklet bio tko se god ne drži svega što je napisano u svitku Zakona i

tko to ne vrši.“ Bog prema tome nikada nije namjeravao, da oni trebaju imati koristi od tog saveza, „zato zbog

vršenja djela propisanih zakonom nijedan čovjek neće biti proglašen pravednim pred Bogom.“ Koji je stoga bio

cilj tog saveza? On je imao dva cilja: kao prvo on je pokazao da tjelesan čovjek kao palo stvorenje, ne može

živjeti u skladu s Bogom—ne može postupati pravedno ili biti pravedan. I na koncu pokazao je i ilustrirao da

savršeni čovjek može držati Božji savršen zakon, kad ga je Isus držao i tako postao nasljednikom pravno isto

tako kao i milošću, svih priprema obaju saveza.

DRUGO: Zakon je „bio dodan da prijestupe učini očitim, dok ne dođe potomstvo kojemu je dano obećanje.“

(Gal. 3:19) Bog je znao koje je najbolje vrijeme za to, i „kad se navršilo vrijeme poslao je Sina.“ Zakon je bio

uveden zato što još nije došlo vrijeme za razvoj „potomstva“ na kojeg je ukazano u savezu s Abrahamom, i bio

je osmišljen da spriječi da Izrael postane izopačen poput drugih naroda, i da djeluje kao zapreka njihovoj

tjelesnoj prirodi, i kao odgojitelj samosvladavanja, itd. On je tako bio „odgajatelj,“ koji ih je pokazujući im

njihovu vlastitu slabost, pripremao da prime Isusa Krista kao onog koji ih opravdava od stvari za koje ih je zakon

osuđivao. (Gal. 3:24) I on je učinio upravo to. U vrijeme koje je bilo određeno za potomstvo, neki su bili

spremni primiti Isusa.

TREĆE: Bio je korišten kao predslika, ne Abrahamskog, nego novog saveza, da ilustrira djelovanja i uvjete tog

saveza, kao što ćemo uskoro vidjeti.

„NOVI SAVEZ“

On je opetovano spomenut u Svetom Pismu. Ne bi ga se trebalo pogrešno shvatiti da je on Božji savez s nama—

„potomstvom;“ ne, to je bilo dio Abrahamskog saveza, i premda u skladu jedan s drugim, oni nisu isto, niti je

„novi savez“ sklopljen s crkvom uopće. On ne dolazi na snagu sve dok duhovno potomstvo isto tako kao i

tjelesna djeca, ne dođu u posjed onoga što im je bilo obećano pod Abrahamskim savezom. On je poput zakona

koji je bio njegova sjena ili predslika, između Boga i tjelesnih ljudi—svijeta. Ako je dakle, taj savez između

dvije grupe (Bog i svijet), moraju postojati obvezujući uvjeti za obe strane; pa stoga mora postojati posrednik

(kao u predslici) da stoji odgovoran za ispunjenje uvjeta obiju strana. Tko, prema tome, djeluje kao posrednik

novog saveza? Neka Pavao odgovori: „i posredniku novoga Saveza, Isusu.“ [Hebr. 12:24] Da, Isus, naša Glava,

je jedan, i jedini, koji može stajati neosuđen pred Božjim pravednim zakonom. U njemu Bog prepoznaje svog

svetog Sina, odvojenog od grešnika, i njemu čovječanstvo može, i uskoro i hoće, prepoznati njihovog

Gospodina, sada visoko uzvišenog, ali jednom „čovjek muka i znalac boli, koji je milošću božjom za svakoga

okusio smrt“; i „koji je vjerni prvosvećenik,“ u stanju da suosjeća. Jedino kroz njega svijet uopšte može postati

jedno s Bogom—Njegovo je veliko djelo pomirenje. On će povezati s njim u tom velikom djelu Njegovu

iskušanu i vjernu nevjestu. I sada, što su uvjeti tog novog saveza? Oni su, kao i njegovoj predslici, radi i živi.

Bog nikada ne može biti strana u bilo kojem savezu koji prizna grijeh. Savršena pravednost [„Budite savršeni“]

5

je uvijek bila uvjet na temelju kojega je Bog prepoznao ili bio u općinstvu s bilo kime od Njegove djece.

Kršćane se u sadašnjem dobu, premda nisu pojedinačno savršeni, računa takvima, budući skriveni u Kristu

i kao pripadnici Njegovog tijela oni su pokriveni Njegovom odjećom pravednosti. Ali u dolazećem vremenu,

pripisana pravednost drugoga više neće biti dostupna, nego „svaki čovjek će umrijeti zbog svog vlastitog

grijeha“ [ne Adamovog grijeha], ili obrnuto, živjeti kroz svoju vlastitu pravednost [savršena poslušnost].

Netko bi mogao pitati, potom: Na koji će se način novo doba pod novim savezom razlikovati od Židovskog doba

pod savezom zakona? Ako su uvjeti za život poslušnost Božjem savršenom zakonu, zar neće rezultirati, kao i

kod saveza zakona, sa osudom svih pod njim na smrt? Mi odgovaramo ne, poteškoća je tada bila, ne sa zakonom,

nego sa čovjekom. Čovjek, u svom palom, nesavršenom stanju, nije mogao držati „zakon koji bijaše dan na

život.“ Međutim uvjeti tog novog saveza s Božje strane su, da će čovjek biti doveden u stanje u kojemu on može

slušati savršeni zakon, i uvijek ga držati u svom srcu, kao što je napisano, „"Jer evo, dolazi vrijeme," govori

Gospod, "kad ću učiniti novi zavjet s kućom Izraelovom i s kućom Judinom... "Ne, ovo će biti zavjet, što ću ga

učiniti s kućom Izraelovom poslije onih dana", govori Gospod: "Stavit ću zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u

dušu njihovu. Tako ću biti Bog njihov, i oni će biti narod moj. Oni se više neće učiti među se, učiti jedan

drugoga: 'Spoznajte Gospoda!' jer me svi poznaju od najmanjega do najvećega", govori Gospod. "Jer im

opraštam krivnju njihovu i grijeha se njihovih više ne spominjem." „Neće se više govoriti u one dane: "Kiselo

grožđe jeli su oci, a djeci trnu zubi. Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe.“ (Jer. 31:31)

„U onaj ću dan njima za ljubav sklopiti zavjet sa životinjama poljskim, s pticama nebeskim i s crvima

zemaljskim. Luk, mač i ratnu spravu istrijebit ću sa zemlje i učinit ću da stanuju u miru.“ (Hoš. 2:18; Vidi

također Jer. 32:37-41; Ezek. 37:26) Mi jasno vidimo da je novi savez budućnost i također da će velika promjena

pogoditi stanje Izraela, koji ga pod prethodnim Zakonom nije mogao držati. Problem je tada bio da su „Kiselo

grožđe jeli oci [Adam i njegovi nasljednici], a djeci trnuli zubi,“ tako da nisu mogli držati Zakon Božji; stoga je

Dan Pomirenja donio u [Evanđeosko Doba] i tijekom njega, to da su oni i svi ljudi, otkupljeni od grijeha i

prokletstva, kroz Isusa Krista, koji je milošću Božjom okusio smrt za svakog čovjeka. Čovjek Krist Isus, svet,

nedužan, odvojen od grešnika, postao je prokletstvom za nas, postao grijehom [naime, ophodio se s nama kao

grešnima] za nas, [on] koji nije poznavao grijeha. I shodno tome nakon Evanđeoskog doba im je oprošteno zbog

Krista, i oni su obnovljeni u stanje bezgrešnog savršenog čovječanstva, kada je novi savez stavljen na snagu. I

ove su misli u skladu s Pavlovim riječima [Rim. 11:27]. „I evo koji će biti moj [novi] savez s njima, kad ja

budem uklonio grijehe njihove.“

Narodi će također biti blagoslovljeni pod tim novim savezom, postajući „kćerima“ Izraelovim. „ Kad ti uzmem

tvoje starije i mlađe sestre i dadnem ti ih za kćeri, ali ne na temelju vjernosti [staroga] zavjeta tvojega.“ (Ezek.

16:61)

Vidjeli smo da kod svakog saveza kod kojega postoje obaveze za obje strane, postoji posrednik, onaj koji stoji

između garantirajući ispunjenje tih uvjeta. Kao što je pod Savezom Zakona, Mojsije bio posrednik, tako je i

„ISUS PODREDNIK NOVOG SAVEZA“

I na njega Bog gleda za ispunjenje Zakona, i od njega Izrael i svijet očekuje dobiti sposobnost da se usklade s

njegovim uvjetima. Upamtite da mi, evanđeoska crkva, ne dolazimo Kristu pod novim savezom, niti pod

„starim“ ili Savezom Zakona, nego pod savezom koji je stariji od ova oba [Gal. 3:17], Abrahamskim savezom;

kao dio „Potomstva.“ „Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“ (Gal. 3:29)

Kao što je predodžbeni Savez Zakona [ili „testament“—ista grčka riječ] bio ratificiran ili zapečaćen od Mojsija

njegovog posrednika, s krvlju bika i jarca jednom godišnje, tako je i „novi savez“ zapečaćen s krvlju „boljih

žrtava“ [množina] koje oni predstavljaju, naime, Krista—Glavu i tijelo.Mojsije je uzeo kitu izopa i grimizne

vune i time poškropio sa ratificirajućom krvi i vodom koji su bili pomiješani, i knjigu (predslika Zakona) i sav

narod. (Vidi Hebr. 9:19) Tako je i sa Novim Savezom, on isto mora biti ratificiran sa krvlju; i posrednik

„Novog,“ daje svoju vlastitu krv (život) i glave i tijela, tijekom ovog evanđeoskog dana žrtve. I uskoro kada

bolje žrtve budu bile upotpunjene, ljudi će biti poškropljeni sa očišćujućom krvi i sa čistom vodom istine. Biti će

6

poškropljena i knjiga (zakon) i ljudi, dovodeći ljude u sklad sa Bogom i prema tome u sklad sa njegovim

Zakonom.

Njihovi zubi više neće trnuti; oni više neće, kada budu činili dobro nalaziti zlo u sebi; „jer me svi poznaju od

najmanjega do najvećega“ i „zemlja će se napuniti spoznajom Gospoda.“

Tko će vršiti škropljenje nakon što žrtve budu bile potpune? U predslici je to bio Mojsije; u protuslici će to biti

Veliki Prorok i Posrednik—„ Proroka kao mene podignut će vam Gospodin Bog vaš iz vaše braće; njega slušajte

u svemu, štogod vam kaže! A bit će, da će se svaka duša, koja ne posluša onoga proroka, istrijebiti iz naroda.“

(Djela 3:22) Ovo proročanstvo pripada „Vremenima obnove svega,“ i Petar ga je citirao i tako primjenio.

Taj prorok ili učitelj—Krist—Glava i tijelo je sada bio „podignut“ (do moći) i uskoro će početi djelo škropljenja

i čišćenja ljudskog roda; i duša (osoba) koja tada ne bude bila poslušna i bila očićena biti će uništena. U tom će

dobu, grešnik od stotinu godina biti odrezan, premda bi u toj dobi bio kao „dijete.“ (Iza. 65:20)

ABRAHAMOVE TRI ŽENE

Idemo sada ukratko razmotriti te saveze kako su ilustrirani u predslici ili alegoriji. (Gal. 4:22-31) Pavao je

objasnio da je Abrahamova žena, Sara, bila predslika saveza sklopljenog sa Abrahamom, ukazujući na

„Potomstvo.“ Kako su godine prolazile, i nisu imali djece, počeli su očekivati ispunjenje na neki drugi način, i

Hagara je zauzela mjesto žene i rodila sina, koji je naizgled trebao biti nasljednik. Dakle, izvorno je Božje

obećanje značilo Krista, ali on nije bio rođen sve do „određenog vremena,“ i u međuvremenu je bio dat „Zakon“

sa Sinaja, naizgled zauzimajući mjesto saveza, i pod savezom zakona razvilo se tjelesno potomstvo—prirodni

Izrael. Međutim Abrahamski savez nije propao, i nakon što je savez Hagare rodio tjelesni Izrael (predočen sa

Išmaelom), rođeno je pravo potomstvo Abrahamovo ili nasljednik, pod prvim savezom (Sara); naime, Krist Isus

i članovi Njegovog tijela—duhovni Izrael.

Dotud Pavao ide sa predslikom, jer govori o samo dva potomstva, prirodnom i duhovnom, i o dva saveza pod

kojim su došli u postojanje. Međutim kako nalazimo da će Bog sklopiti „novi savez,“ „nakon tih dana,“

normalno je da se pitamo: Zašto taj novi savez nije bio predočen sa ženom kao prethodna dva? Dubljom

analizom utvrđujemo da je to ipak bio slučaj. Vraćajući se na 1.Moj. 24:67, čitamo kako Izak prima Rebeku u

Sarin šator, i ona postaje njegova udana žena, itd. ilustrirajući kako će naš nebeski mladoženja primiti Njegovu

nevjestu na kraju njenog putovanja, i uvesti je, i udružiti sa Sobom u uživanju u svim stvarima obećanima u

prvom (Sara) savezu. Zatim čitamo: „Abraham pak uze još jednu ženu, a ime joj bijaše Ketura,“ ilustrirajući,

onoliko jasno koliko to predodžba može, novi savez.

Svaki od prva dva saveza, donosi po jedno potomstvo: Prvi, „nasljednika svega“ (Izak—duhovni Izrael), i drugi,

tjelesni Izrael, voljenog zbog Očeva. Međutim Novi Savez (Ketura) donosi šest sinova, kojih, uzeti sa jednim od

Hagare bi bilo sedam—potpuni broj—predstavljajući da sva djeca trebaju biti razvijena pod Hagarom i Keturom

ili „Zakonom“ i „Novim“ Savezima. Ime Sara znači princeza, Hagara znači bijeg ili izgnana, Ketura znači kad ili

slatko; i sva su ta imena značajna.

O kako se naš savez—Kraljevski—nadvija nad sve druge! Ne smijemo zaboraviti da mi moramo umrijeti sa

Isusom, da bi živjeli i sudjelovali s Njim u slavnom djelu škropljenja i čišćenja svijeta u idućem dobu. „Da po

smrti,... prime pozvani obećanje vječne baštine.“ (Hebr. 9:15)

7

TRI SVIJETA

Prošlost, sadašnjost i budućnost ljudske obitelji su svi uključeni u “Tri svijeta.” Svijet koji je bio prije potopa,

svijet koji je sada, i budući svijet. Povijest čovječanstva i povijest Kristovog Evanđelja su nerazdvojne; stoga,

plan spasenja obuhvaća ta tri svijeta.

Grčka riječ „Kosmos,“ prevedena sa svijet, kao gore, odnosi se na poredak ili stanje stvari, i ne odnosi se na

doslovnu zemlju, kako neki pretpostavljaju. Ista je riječ često korištena kada se mislilo na ljude, kao, „Bog je

toliko ljubio svijet;“ „Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta;“ „Polje je svijet“ (Krist ne sije svoje

dobro sjeme na zemlju—čovječanstvo je polje njegovog djelovanja); „On je pomirnica za grijehe svega svijeta.“

Kosmos je tako korišten za općeniti „poredak“ stvari, ili za ljude, ali moramo još naučiti i da je riječ uvijek

prevedena sa zemlja, ili ima to značenje. Najbliže tome, je kada Petar govori o ta tri stanja kao o različitim

„nebesima i zemlji.“ (2.Pet. 3:1-18) Prva su „nestala“ (došla kraju), druga su „sačuvana za vatru,“ i također će

doći kraju, ali treća, ili „nova nebesa i nova zemlja,“ su „svijet vječni.“

Ta su tri postojala po gornjem redoslijedu, ne dva u isto vrijeme, i ista planeta Zemlja, je baza za sva tri.

Promjena kod potopa nije bila toliko fizička koliko epohalna. Božja uprava bila je promjenjena, ali zemlja, sa

svojim “gorama” i posljedičnim dolinama, i dalje je ostala. “Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su

bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom.“ (1.Moj. 7:19) Arka se podigla iznad brda, nošena vodama, i

kada su vode počele opadati „lađa se spusti na planinu Ararat .“ (1.Moj. 8:4) Vode su se ustavile i pale, međutim

nije bilo kako izleda promjene u obliku same zemlje. Drveće je izgleda ostalo na svom mjestu, jer da je bilo

otplutalo, golubica ne bi našla mjesto „počivalištu stopalu noge svoje“ (redak 9), i „otkinut maslinov list“ ne bi

bio dokaz da vode jenjavaju. (redak 11)Nekoliko tih dobro zapaženih jednostavnih stvari, može pomoći raspršiti

neka od preuveličanih očekivanja koja imaju mnogi glede fizičkih promjena u obećanim „novim nebesima i

zemlji.“ „Novo“ ne znači nužno apsolutnu savršenost.

Prvi “poredak“ je nazvan „stari svijet,“ (2.Pet. 2:5) Tada je „Ovaj sadašnji zli svijet“ morao biti novi isprva.

Kako drugi „stari“ i prolazi, drugi mora moći, „ u kojem prebiva pravednost.“ Neki razmišljaju da on mora biti

apsolutno bez grijeha od samog početka. Ovo je zao svijet, ali postoji nešto dobra u njemu, i kada Sotona bude

bio svezan—ograničen—okovan, biti će obrnuto. Pravednost će biti pravilo a grijeh iznimka. „A grješnik u dobi

od stotinu godina bit će proklet.“ (Iza. 65:20) Grijeh i smrt idu ruku pod ruku, i neće biti uništen sve do kraja

tisuću godina: „Posljenji neprijatelj koji se zbacuje bit će smrt.“ (1.Kor. 15:26)

Ta tri svijeta su temelj Biblijskog plana spasenja, i prema tome moraju služiti kao sredstva za objašnjenje riječi u

odnosu na plan. Ako izjava riječi pripada bilo kojemu od tih svjetova, biti će izopačenje primjeniti ju na drugi, ili

uopće na ono što se nalazi izvan njih.

Mora biti važno dobiti shvatiti pravu važnost bilo čega što je otkriveno Duhom Božjim, kako bi se ostvario

osmišljeni učinak. Bez nacrta plana, nije iznenađujuće da ljudi nisu uspjeli „ispravno razlagati riječ istine.“

Treba imati na umu da je Sveto Pismo veoma jasno da „budući svijet“ nije „duhovni svijet,“ ili stanje pokojnih

ni u kom smislu, nego buduće stanje koje ne počinje sve dok drugo, ili „sadašnji zli svjet,“ završi. „Uzvratit će

vam se naime o uksrnuću pravednih.“ Ukrsnuće je kad je posljednja truba (1.Kor. 15:1-58) tijekom kojeg

vremena Krist dolazi, i nagrada je dana „prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i

velikima.“ (Otkr. 11:15-18)

8

Nagrada je „vječni život“ onima koji ga traže „postojanošću u dobrom djelu“ (Rim. 2:7), i Isus kaže „ u svijetu

koji dolazi vječni život.“ Podjela riječi s planom vjekova osnažuje zanimanje za dolazak našeg Gospodina,

kakvo god čovjekovo stanje u smrti bilo, jasno je da vrijeme za našu nagradu nije sve dok on ne dođe na početku

budućeg svijeta. Čovjek ne ide u njega, nego on dolazi k nama. Oni koji su umrli u svijetu prije potopa ne

dostižu tako sadašnji svijet, koji je tada bio budućnost, pa tako čovjek nemože umiranjem dosegnuti budući

svijet. Živi ili mrtvi, mi moramo čekati da to razdoblje dođe prije nego možemo biti u njemu, kako čekamo u

jednom danu drugi, i kada novo razdoblje ili dan dođe, oni koji nisu umrli biti će u budućem svijetu isto tako kao

i oni podignuti iz mrtvih, baš kao što je Noa prešao iz starog svijeta u novi, umakavši smrti. Nije protiv te ideje,

da sveci ulaze u uzvišenije stanje od nacija, budući su podignuti u „duhovnom tijelu,“ i učinjeni jednaki

anđelima na početku tog svijeta. Nebesko stanje svetaca, kao „Nevjeste, žene Janjetove,“ i zemaljsko stanje

naroda, kao „blagoslovljenih od Gospodina,“ jesu činjenice budućeg svijeta i u skladu su jedna s drugom. Ako će

sveci vladati narodima kao što je obećano, narodi moraju biti tamo da bi se njima vladalo. Postoje viši i niži,

nebesa i zemlja, u budućnosti isto tako kao i u prošlosti. U ovom sadašnjem zlom svijetu, anđeli—nevidljivi,

ipak stvarne osobe—imaju ogromnu moć, kao „službujući duhovi, poslani za službu radi onih koji imaju baštiniti

spasenje.“ (Hebr. 1:14) „Ta nije anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo...Ali,...što je čovjek da ga se

spominješ.“ Ovaj svijet je podložen anđelima, međutim budući svijet je učinjen podložnim proslavljenom

čovjeku, Isusu kao glavi proslavljenog tijela. Gornje dokazuje da anđeli nisu proslavljeni ljudi, i također da će

čovjek nadmašiti anđele u upravljanju Božjim koristima za čovjeka u tijelu. „Crkva prvorođenih,“ uzvišena na

prijestolje, pjevat će pjesmu koju anđeli ne mogu naučiti.

Razumijevanje velikog dijela Božje Riječi je učinjeno lakšim kada se najprije ima „ptičju perspektivu,“ plana

kako je pokazan u „Tri svijeta.“ J.H.P.

9

Savezi u Božjoj namjeri Otkupljenja

“A Abrahamu su rečena obećanja i potomku njegovu. Ne veli: "I potomcima, kao za

mnoge, nego kao za jednoga: "I potomku tvojemu, koji je Krist. A kad ste vi Kristovi, onda ste

potomci Abrahamovi, po obećanju baštinici.“ (Gal. 3:16, 29)

Apostol Pavao, uvijek zabrinut za napredak Crkve u svjetlu istine, pregledavši izvjesne istaknute korake

napretka u božanskom planu, trijumfalno uzvikuje, „O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su

nedokučivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!“ (Rim. 11:33) Očigledno je taj jezik jednak izreci, tko je

znao za taj predivni, duboki, skriveni plan Jehovin? Tko ga je savjetovao da ga učini takvim? Apostolov je

zaključak da takve dubine mudrosti i spoznaje i milosti dokazuju da je plan Božji nadljudski; da nijedan čovjek

nikada nije pomislio na takav plan. Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su i Božji putevi uzvišeniji od

ljudskih puteva. Po njemu, kroz njega, od Njega, su sve stvari, i Njemu neka je slava zauvijek!

I tako je s Božjim narodom sve do danas; oni shvaćaju da je Božja osobnost otkrivena u Njegovim

dostojanstvenim koracima kroz vjekove u izvršavanju Njegovog nauma otkupljenja što se tiče naše rase. Premda

se mi možemo osjećati „utvrđenima u postojećoj istini“ s obzirom na velike Saveze pokazane u božanskom

programu, ipak činimo dobro ako ih se „podsjećamo“ jer iskustvo i opažanje uče da te stvari mogu vrlo lako

iskliznuti od nas i biti zamjenjene sa smjesom zablude i isprazne filozofije.

Gospodin je u raznim terminima ponovio Abrahamu Svoj izvorni Savez općenito poznat kao Abrahamsko

Obećanje ili Savez. I Sv. Pavao nam skreće pažnju na činjenicu da su ta brojna ponavljanja i specifikacija tog

saveza isto tako kao i Božje zakletve koja ga potvrđuje, bili posebno namjenjeni za duhovni Izrael—da bi „imali

jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana, Koju imamo kao sigurno i tvrdo

sidro duše, koje ulazi u unutrašnjost iza zavjese.“ (Hebr. 6:18,19)

Tako Apostol objavljuje da taj Savez još nije bio ispunjen i da su Kršćani, ne manje od Židova i cijelog svijeta

čovječanstva vitalno zainteresirani za u njegovo ispunjenje. Možda smo se pitali, zašto je Bog ponavljao

obećanje tako često Abrahamu, i zatim ga potvrdio Izaku i Jakovu, itd.? Međutim kada vidimo da to obećanje,

sadrži cijeli plan Božji za otkupljenje i obnovu, kao što žir sadrži hrast, to nam objašnjava božansku osobenost.

To nam također objašnjava, zašto Apostoli u svojim predstavljanjima nade za Crkvu i za svijet stalno ukazuju na

to obećanje dano Abrahamu.

Ovdje nalazimo kako je objašnjenje Brata Russella vrlo rasvjetljujuće: * Sv.Pavao objavljuje [da je Bog

unapriijed propovijedao Evanđelje Abrahamu,] (Gal. 3:8) govoreći, „a tobom i potomstvom tvojim blagoslivljat

će se svi rodovi zemaljski.“ (1.Moj. 12:3; 28:14) Isti Apostol također pokazuje da izvorni Abrahamski savez

spominje dva potomstva, predstavljena u izjavi, „umnožit ću potomstvo tvoje (1) poput zvijezda na nebu, i (2)

poput pijeska što je na obali morskoj.“ (1.Moj. 22:17) Kao što je Abraham ovdje predočavao Boga, obećanje

ukazuje na dvije klase razvijene kao Božja djeca—(1) Krist i Crkva, na duhovnom nivou;

10

i (2) klasu obnovljenog čovječanstva, na ljudskom nivou.

„Sv.Pavao ukazuje na ta dva potomstva u Rim. 4:16,17, jedno razvijeno pod vjerom, i drugo pod zakonom i

djelima. Prvo, duhovno potomstvo, bilo je u procesu razvoja tijekom ovog Evanđeoskog Doba. Drugo,

potomstvo po tijelu, klasa obnove (s izuzetkom Drevnih Dostojnika razvijenih prije Evanđeoskog doba) bit će

razvijena pod Novim Savezom i po njegovom Posredniku, po zakonu i djelima, i ne samo vjerom.

„Savez Zakona, sklopljen na Sinaju, bio je predslika Novog Saveza, i imao je za svog posrednika Mojsija,

čovjeka Božjega. Taj savez nije ništa doveo do savršenstva, jer su i njegov posrednik i narod bili nesavršeni.

Sv.Pavao objašnjava da Izrael, predočen sa Išmaelom, nije primio blagoslov, nego da ga je Krist primio. [Gal.

4:23,24,30,31.] Kasnije će međutim Izrael primiti blagoslov, kako Apostol ističe; [Rim. 11:26-31;] i taj će

blagoslov doći kroz Novi Savez, nakon proslavljenja Crkve.

„Prirodno se javlja pitanje, ako je Abrahamski Savez sadržavao božansko obećanje u potpunosti i za crkvu i za

svijet, zašto je Bog dodao druga dva saveza; naime, Savez Zakona, sklopljen sa Izraelom na Gori Sinaju, i Novi

Savez koji će uslijediti, i pod kojim cijeli svijet treba biti blagoslovljen.?

SVRHA DODANIH SAVEZA

„Mi odgovaramo da su ta dva Saveza bila dodana da nadalje rasvjetle božansku namjeru, i da nam pomognu

cijeniti djelovanje božanske ljubavi i pravde. (1) Savez Zakona bio je dodan Abrahamskom obećanju, ili Savezu,

kako Apostol Pavao objašnjava, da ispuni vrijeme dok ne dođe obećano potomstvo, na kojega se Savez

primjenjuje, i to je bilo neophodno zbog grijeha, kako bi bio pokazan visoki božanski standard za potomstvo.

Savez Zakona sa Izraelom izvršio je upravo tu službu; jer je podigao standard koji je priznao Isusa, a osudio sve

druge. Također je pomogao razviti Židovski narod u odnosu na Boga i pravednost, i da uskladi i pripremi neke

od njih za slavni nebeski poziv Evanđeoskog Doba, koji će im na koncu doći, pozivajući ih u božansku

naklonost i sunasljedstvo s Mesijom u Milenijskom Kraljevstvu.

„Savez Zakona je također pružio izvjesne predodžbene stvari i proročanstva, koji su bili vrlo korisni duhovnom

Izraelu tijekom ovog Evanđeoskog Doba, ilustrirajući nam u tim predslikama i sjenama zakona, i izražavajući

nam u proročanstvima Starog Zavjeta, različite stvari pripadajuće blagoslovu Crkve tijekom ovog doba, i onoga

svijeta tijekom idućeg doba.

Osim toga, propustom da savršeno drže Mojsijev Zakon i da dobiju njegovu nagradu vječnog života, njihova

nada, kao potomstva Abrahamovog, biti blagosiljateljima drugih nacija kroz taj Savez, nestala je posebno kako

su jedan veliki vođa za drugim, kao što su David i Salamun došli na vlast, i prošli bez da su postigli taj veliki

cilj. „Stoga im je Bog kroz proroke, slao daljnje prosvljetljenje u smislu da oni nikada neće moći ostvariti

Božanski naum blagosiljanja svijeta izuzev kad im bude poslao Mesiju, Pomazanika, Kralja i Svećenika po redu

Melkizedekovu. Kada Mesija bude došao kao veliki Svećenik, i veliki Kralj, on bi trebao biti u stanju učiniti za

njih pod Novim Savezom (Zakona), ono što Mojsije i Aron nisu bili u stanju učiniti za njih pod starim Savezom

Zakona. To nas dovodi do toga da razmotrimo (2)—Novi Savez—drugi dodatak izvornom Abrahamskom

Savezu, kroz kojeg će svijet dobiti sve njegove blagoslove i milosti obnove.

U povezanosti sa tim obećanjem o Mesiji Bog je rekao Svom savezničkom narodu da on bude zamjenio Savez

Zakona pod Mojsijem sa novim i boljim Savezom Zakona pod Mesijom, protuslikom Mojsija. I stoga mi čitamo:

„"Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne

Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez

što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s

domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u

njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: `Spoznajte

Jahvu!` nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha

se njihovih neću više spominjati.“ (Jer. 31:31)

11

U skladu s time, Izrael po tijelu očekivao je tog slavnog Mesiju većeg od Mojsija, koji im bude uveo i stavio ih

pod bolji, Novi (Savez) Zakona, i daleko povoljnije uvjete pod kojima će oni moći još potpunije ostvariti

božanske naume u svojim vlastitim srcima, i biti pripremljeni, kvalificirani, da uvedu blagoslove svim rodovima

zemaljskim, kako su od početka i očekivali da će činiti. Međutim Izrael je odbacio Isusa, zato što nisu „poznavali

ni Pisma ni moć Božju,“ što se tiče dva Mesijina dolaska; jedan u poniženju i žrtvi, a drugi u slavi i moći.

„Mi možemo vidjeti razlog zašto je Gospodin držao u tajnosti od Židova općenito Svoj identitet; jer, kao što

Apostol Pavao kaže, „jer da su je upoznali ne bi Gospodina slave razapeli.“ Oni su to učinili u neznanju. (Djela

3:17) Mi možemo vidjeti da je bilo neophodno da Krist treba umrijeti; da On treba položiti Svoja zemaljska

prava i zemaljski život i primiti od Oca uzvišeniji život, u duhovnom području, kako bi mogao dati zemaljske

blagoslove, podjeliti ih Izraelu i svijetu. Mi možemo vidjeti da bi inače bili nemogući blagoslovi trajnog i

vječnog karaktera; stoga, kao što je naš Gospodin objasnio učenicima nakon Svog uksrnuća, „Nije li trebalo da

Krist to pretrpi te [tada] uđe u svoju slavu?“

BOŽJI ODABIR DUHOVNOG POTOMSTVA

Stoga sa odbacivanjem Mesije od strane Izraela, „Evo vam se kuća vaša napuštena ostavlja,“ kao što je Isus

objavio. On nije uspostavio za njih Novi Savez; On ih uopće nije blagoslovio. Oni su bili najodbačenija nacija u

svijetu devetnaest stoljeća nakon što su ga razapeli. Nikakvo čudo da Apostol pita, Zar je Bog odbacio puk svoj

kojega predvidje?—narod kojem je dao obećanja i sklopio Saveze?—narod kojeg je On na svaki način ohrabrio

da vjeruju da su bili Njegov poseban narod i da bi bili posebno upotrijebljeni od Njega u donošenju blagoslova

božanskog Zakona i uputa svim narodima. Da li je Bog ostavio sva ta obećanja? Apostol odlučno odgovara na ta

pitanja, „Bog nije odbacio puka svojega kojeg predvidje,“ i na kojeg se odnose obećanja, davanje zakona itd.; On

ih je jednostavno ostavio po strani tokom ovog Evanđeoskog doba, da u međuvremenu može razviti duhovni

Izrael, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, naročitu svojinu, da bude nevjesta Mesiji, ili udovi Njegovog tijela;

Bog je poduzeo određene korake kojima je načinio izbor onih koji su dostojni i koji su mu po volji, da

sačinjavaju tu Mesijansku grupu.

Njegova priprema za pronalaženje tih je pokazana sa biblijskim retkom koji, ukazujući na ovaj poziv

Evanđeoskog doba za članstvo u tom potomstvu Abrahamovom, kaže, „Skupite mi svece moje, koji su sklopili

sa mnom savez na žrtvi.“ (Ps. 50:5) Taj „Savez na žrtvi,“ nije Novi Savez; to je isti onaj savez kojeg je Isus

sklopio kad se u starosti od 30 god.prinio na žrtvu. Prema tome to je savez, za nositi križ za Isusom. Taj savez na

žrtvi ljudske volje, i svih prava i prednosti i sloboda tijela, dokazuje se na najdrastičnijem ispitu, i pokazuje

Gospodinu veoma naročit narod za kojega On želi da budu duhovno potomstvo Abrahamovo. Oni postaju

duhovno potomstvo odričući se tijela i svih njegovih prava i sloboda—čak do u smrt. (2.Tim. 2:11; Otkr. 3:21)

Glava tog potomstva je dio koji sadrži život za cijelo tijelo. Svi udovi koji su mu dodani, trebaju, prije svega, biti

proglašeni pravednima Njegovom zaslugom. Oni nisu bili proglašeni pravednima pod Savezom Zakona, koji

ništa nije učinio savršenim; niti su bili proglašeni pravednima pod Novim Savezom; jer on još nije potpun niti na

snazi. Međutim krv koja će s vremenom biti učinkovita za pečaćenje Novog Saveza Zakona za Izrael i svijet, je

učnikovita sada, unaprijed, za opravdanje onih koji su prihvaćeni kao tijelo Posrednika. To je moguće zato što su

ti članovi tijela bili izabrani iz iste ljudske obitelji kao ostatak čovječanstva. Prema tome krv koja s vremenom

treba zapečatiti i učiniti djelotvornim Novi Savez za svijet, je ista krv, ili Kristova zasluga, koja besplatno

proglašava pravednima one koji su sada pozvani da budu sveci, i sunasljednici sa Isusom.

BOŽANSKI REDOSLIJED SAVEZA

Sažimajući Saveze po njihovom redoslijedu, imamo sljedeće: Abrahamski Savez prvi po redu i vremenski i po

važnosti. „Taj Savez ima dva dijela. Prvi se primjenjuje na duhovno potomstvo Abrahamovo, Krist, Glava i

Tijelo—protuslika Izaka; ili druga slika, Izak i Rebeka. Oni su potomstvo Abrahama—potomstvo obećanja—ne

tjelesno, nego duhovno. Drugi dio Saveza primjenjuje se na blagoslov svijeta čovječanstva—„Svih rodova

zemaljskih.“ Njih će blagosloviti duhovno potomstvo s prilikom da postanu Abrahamovo prirodno potomstvo, i

nasljednici, s njim, zemlje i punine istih. Uvjeti na osnovu kojih oni mogi steći Božju naklonost, i obnovu svega

što je bilo izgubljeno, jesu da će trebati pokazati vjeru, i poslušnost božanskoj pripremi koja će biti predstavljena

12

u Mesijanskom Kraljevstvu, kad bude bilo inaugurirano. [Otkr. 20:4,11,12]

„Potomstvo Abrahamovo—Isus i Crkva—je pravni nasljednik ovog Abrahamskog Saveza u cijelosti, bez obzira

na Savez Zakona koji je bio sklopljen sa Izraelom na Sinaju, ili Novi Savez Zakona koji će biti sklopljen sa

Izraelom na kraju Evanđeoskog doba. Ovaj Abrahamski Savez nema posrednika, međutim Savez Zakona je imao

Mojsija za svog posrednika, i Novi Savez će imati Mesiju, duhovnog nasljednika Abrahamskog Saveza, kao

svog Posrednika.

„Abrahamskom Savezu ne treba posrednik; jer ne postoje odredbe niti uvjeti na kojima bi se temeljilo

posredovanje. U njemu Bog jednostavno objavljuje Svoju namjeru da pronađe potomstvo Abrahamovo, Svojim

određenim selektivnim procesima, i da blagoslovi i počasti to potomstvo u povezanosti sa ostatkom

čojvečanstva. To posebno odabrano potomstvo Abrahamovo, je kako Apostol ističe, Krist i Crkva—Božji

izabrani. (Gal. 3:8,16,29; Rim. 8:29,30)

„Drugi Savez po vremenskom redoslijedu, bio je Savez Zakona. (2.Moj. 19:3-8) To je bio dodatak

Abrahamskom Savezu, koji dodatak nije ometao izvorni Savez. On je bio predodžben. On je imao predodžbenog

posrednika, predodžbene žrtve junaca i jaraca, predodžbeni Dan pomirenja, predožbenu Svetinju i Svetinju nad

Svetinjama.

„Treći i zadnji je Novi Savez Zakona, koji će biti uveden u budućnosti. (Jer. 31:31-34; Hebr. 8:6-13) Ovaj ne

može staviti u stranu, niti učiniti ništavnim ni nevažećim, izvorni Abrahamski Savez milosti, ništa više nego što

to može Sinajski Savez Zakona. Novi Savez Zakona ne može biti uveden, zapečaćen, niti učinjen

djelotvornim, sve dok Abrahamski Savez ne izrodi potomstvo Abrahamovo i opremi ga sa slavom, časću i

božanskim veličanstvom. Tada će ta protuslika Mojsija, potpuni Krist, Glava i tijelo, posredovati između Boga i

svijeta čovječanstva za tisuću godina.

„Temelj za te blagoslove Novog Saveza biti će Mesijina zasluga; međutim ta zasluga neće biti predstavljena u

korist svijeta, ili da zapečati Novi Savez za prirodni Izrael i čovječanstvo, da bi pritjecali blagoslovi obnove, sve

dok najprije potpuno Potomstvo Abrahamovo, Glava i Tijelo, neće biti potpuni; i ono neće biti potpuno sve dok

ne bude završeno svo žrtvovanje. Žrtva Glave bila je dovršena prije osamnaest vijekova, i bila je predočena sa

juncem, u žrtvama Izraelskog Dana Pomirenja. Žrtva posvećene Crkve, Njegovih udova, koji su bili prihvaćeni u

Njemu, traje već devetnaest vijekova, i bila je predočena sa jarcem, u žrtvama istoga dana pomirenja.

„Sve dok Mesija na završi sve svoje djelo žrtvovanja Evanđeoskog doba, sve dok posljednji pripadnik neće, pod

Njegovom rukom, proći iz zemaljskog stanja članstva u nebesko stanje, neće završiti patnje Kristove, sve dok se

ne nadopuni ono što nedostaje patnjama Kristovim; sve do tada On neće uvesti blagoslove Mesijanskog

kraljevstva. I ti će blagoslovi biti osigurani za čovječanstvo time što će veliki Posrednik primjeniti zaslugu svoje

žrtve u njihovu korist.

*Stražarska Kula 5 Srpnja, 1909

13

Razotkrivanje Antikrista

POTRAGA KROZ POVIJEST

Korištenjem ključeva za razumijevanje koje su nam ostavili Apostoli Pavao i Ivan, mi ćemo nastojati kroz

povijest ući u trag sistemu Antikrista/Čovjeka Bezakonja sa reflektorom Svetog Pisma. Naš vremenski okvir je

naravno, Kršćansko Doba—između Apostolskih dana i sakupljanja mrtvih i živih ka samom Kristu u prvom

uskrsnuću kod njegovog Povratka.

Apostol Pavao je rekao, „Najprije će doći otpad.“ Nijedan Protestant neće zanijekati da je u prvim stoljećima

Kršćanskog doba, bilo veliko otpadanje. Pavao je opet upozorio na to otpadništvo u 1.Tim. 4:1-4. „U buduća

vremena (ne „posljednja vremena“—Grčki doslovno znači nakon sadašnjeg vremena) neki će otpasti od vjere,

slušajući zavodljive nadahnute objave i učenja demona...koji zabranjuju ženiti se i zahtijevaju udržavati se od

jela...“ Ovaj nam opis daje daljnje ključeve razumijevanja glede posebnih karkateristika „Čovjeka Bezakonja.“

Postoji, naravno, samo jedna crkva koja je stoljećima zabranjivala svećenstvu ženiti se i koja je branila jesti

meso Petkom.

Juda je bio jedan od posljednjih pisaca Novog Zavjeta. U vrijeme kad je Juda napisao knjigu koja nosi njegovo

ime, neki od apostola već su umrli u Gospodinu. Lažni su učitelji postali utjecajni. Bilo je neophodno da Juda da

znak za uzbunu da se treba „snažno boriti za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.“ (redak 3) Juda

upozorava da kao što je prorečeno, „da su se uvukli neki ljudi“ i da su naučavali zabludu (reci 3,4). Tada je

posvetio ostatak svoje poslanice da upozori na grozne posljedice njihovog učenja. Da, baš kao što je Pavao

predskazao u svom prvom pismu Timoteju (4:1-4), ubrzo je uslijedilo otpadništvo.

Prvi nastup Čovjeka Bezakonja

Otpadanje od čistog učenja koje se nastavilo u idućih nekoliko stoljeća bilo je nevjerovatno. Sistem kojeg je

razvila ta pogreška bio je monstruozan i u svojim tvrdnjama i djelima. Zaista, vrlo skoro Čovjek Bezakonja je

napravio svoj prvi nastup u punoj raskoši.

Pompozni rituali i razrađeni obredi zamjenili su jednostavno propovijedanje Evanđelja. Spasenje se više nije

tražilo samo kroz krv Kristovu—nego kroz Svetu vodicu, relikvije svetaca, medalje i amulete, krunice i zagovor

Marije. Mnoštva su pohrlila u posvećene poganske hramove da se mole i da slave iste idole koje su Pogani

obožavali kratko vrijeme prije toga. Imena kipova bila su jednostavno zamjenjena sa imenima Kršćanskih

mučenika i svetaca. Rimski Car, koji je kao Pontifex Maximus („Glavni Vjerski Vladar“) bio poglavarem svih

Poganskih svećenika, napustio je svoju službu u korist Biskupa Rima, novog Pontifexa Maximusa. Dok su

Rimski carevi tvrdili da posjeduju „Ključeve Janusa i Kibele,“ novi vrhovni pontifi, obučeni u istu odjeću kao i

njihovi prethodnici (Poganski Rimski Carevi) tvrdili su da posjeduju „Ključeve Sv.Petra“ i nastojali dokazati da

je Apostol Petar jednom bio Rimski Biskup i Papa—tvrdnja koja je potpuno povijesni nedokazana.

Taj Čovjek Bezakonja izrastajući iz otpadništva kojeg je predvidio Pavao, uzvisio se „iznad svakoga koga se

naziva bogom ili ga se štuje, te sjedi u hramu Božjem prikazujući se bogom“ (2.Sol. 2:4) Budući da „hram“ na

kojeg Pavao ovdje ukazuje nije doslovna građevina, nego Crkva Božja, samouzvišenje Rimskih Papa u Crkvi

Božjoj bilo je ekstravagantno preko svake mjere. Primjenjivanjem božanskih prerogativa, oni su tvrdili da svako

ljudsko biće mora biti podložno njihovom autoritetu.

14

Sistem—Ne Pojedinci

Nijedan Papa zasebno nije bio Antikrist—još manje je svaki Katolik ili Papa Čovjek bezakonja. Čovjek

Bezakonja, Antikrist, „Tajna Bezakonja,“ je Papinski sistem. To nije pojedinac.

Budući zapanjujuće, te lažne tvrdnje, zavele su cijeli Kršćanski svijet tijekom velikog dijela Papinske mračne

vladavine. Samo je vjerna nekolicina izmaknula njihovom smrtonosnom utjecaju i ostali lojalni njihovom

pravom Gospodinu i Glavi. Kao što smo već zapazili, Grčki prefix anti označava ne samo „protiv“ ili

„suprostavljanje,“ nego također i „umjesto ili na mjestu nekoga.“ Stoga, Antikrist nije samo protivnik našeg

Gospodina i njegove istine, nego varalica, otimač njegovog položaja. Tvrdeći da je „Kristov Namjesnik“ na

zemlji i vrhovni „Poglavar Crkve,“ svaki je Papa zauzvrat, primjenio Mesijanska obećanja i titule Svetog Pisma

na sebe. Čak se i od kraljeva zahtijevalo da ljube Papin veliki prst, u pretpostavljenom ispunjenju Ps. 2:12,

„Ljubite Sina da se ne razgnjevi.“ Međutim, pripisujući najčišće motive Papama, Papinstvo bi i dalje bilo

Antikrist.

Ako se razvoj takve pompozne crkve koji je dezertirao od izvorne jednostavnosti i čistoće apostolske crkve čini

nevjerovatnim, pogled na povijest potvrdit će naše zaključke. Svjedočanstvo povijesti predstavlja jasno stanje

toga kako se Papinstvo razvilo i tvrdilo da vlada na mjestu Krista i da je ono Njegovo Kraljevstvo na zemlji.

[Molimo posjetite na internetu : Gibbon, History of the decline and fall of the Roman Empire, Vol.2,

str.182,183]

15

Da li će Novi Savez blagosloviti samo Židove?

Mi odgovaramo: Apostol kaže da je najprije Židovu a onda Grku. Drugim riječima, on nam to daje kao sliku da

Božji blagoslovi svake vrste počinju sa Židovima. On je najprije dao Židovima priliku pod Abrahamskim

savezom, kada je Krist došao k svojima i Njegovi ga nisu primili. I kada dolazimo k blagoslovima Novog

Saveza, prilika će doći najprije Židovima , i oni moraju zauzeti svoj stav, ali će u konačnici doći k svim

rodovima zemaljskim. Židovi moraju doći i imati udjela sa Crkvom, i sa Drevnim Dostojnicima u stvari nošenja

ove slavne poruke drugim nacijama, i narodima, i plemenima, i jezicima, i do koje mjere oni imaju ispravan stav

srca, oni će prigrliti tu priliku; biti će najprije Židovima i također Neznabošcima. I Apostol kaže, „Jer ako je

njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?“ –u općenitom

cijelog svijeta čovječanstva.

Da li Savez Sare dolazi kraju kad je rođeno duhovno potomstvo?

Da. Mi razumijemo da će Savez Sare doći svom kraju kada će obećano potomstvo doći k svojoj punini. Savez

Sare nije došao kraju kad je Isus dostigao nivo duhovne slave, Izak ga je predstavljao u predslici, ali je došao

kraju prije nego se Rebeka sjedinila sa Izakom. Rebeka predstavlja duhovnu klasu, i njihovo sjedinjenje

predstavlja sjedinjenje Krista i Crkve, i u vrijeme kad su se Izak i Rebeka sjedinili, Sara je bila mrtva, jer mi

čitamo da ju je Izak uzeo u šator Sare, svoje majke, predstavljajući tako da će Crkva, predočena sa Rebekom,

zauzeti mjesto tog Saveza Sare, i Crkva će biti sila kroz koju će Gospodin učiniti da dođe blagoslov Novog

Saveza, koji će blagosloviti sve narode na zemlji. Savez Sare rađa potomstvo, i Crkva djeluje u povezanosti s

time i blagoslovit će sve narode na zemlji.

16

ZA NAS BIBLIJA JASNO UČI

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo

Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz

kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.

—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8 DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6 DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4 DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6 DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35

17