UNIVERZITET U SARAJEVUPRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET

ODSJEK BIOLOGIJA

SMJER EKOLOGIJA

II CIKLUS STUDIJA

PRIRODNA RASPOSTRANJENOST BIOMA NA ZEMLJI

-seminarski rad-

mentor : prof. dr Senka Barudanovi student : Zlatan Tei

Sarajevo , Novembar 2014.SADRAJ

UVOD3

1. Kopneni biomi prema World Wide Fund for Nature4

1.1. Tropske i subtropske vlane irokolisne ume4

1.2. Tropske i subtropske suhe irokolisne ume5

1.3. Tropske i subtropske etinarske ume5

1.4. irokolisne i mjeovite ume umjerenih predjela5

1.5. etinarske ume umjerenih predjela5

1.6. Tajge6

1.7. Tropski i subtropski travnjaci, savane i ikare6

1.8. Umjereni travnjaci, savane i ikare6

1.9. Poplavljeni travnjaci i savane7

1.10. Planinski travnjaci i ikare7

1.11. Tundre7

1.11.1. Arktika tundra7

1.11.2. Antarktika tundra8

1.11.3. Alpska tundra8

1.12. Mediteranske ume i makije8

1.13. Pustinje i vegetacija sunih podruja9

1.14. uma mangrova9

2. Vodeni biomi10

2.1. Bare i jezera10

2.1.2. Rijeke i potoci11

2.1.3. Vlana podruja11

2.2. Biomi mora i okeana11

2.2.1. Okeani11

2.2.2. Koraljni grebeni12

2.2.3. Estuari12

REFERENCE13

UVOD

Biomi su klimatski i geografski definisani kao neprekinuta podruja sa slinim klimatskim uslovima na Zemlji, kao to su zajednice biljaka, ivotinja i organizama koji ive u tlu i esto se naziva ekosistem. Neki dijelovi na Zemlji imaju manje ili vie iste vrste abiotikih i biotikih faktora rairenih preko velikog podruja, kreirajui tipian ekosistem tog podruja. Takvi veliki ekosistemi se nazivaju biomi. Biomi su jasno oznaeni faktorima kao to su struktura biljaka (drvee, grmovi, trave), tipovima lia, prostorom meu biljkama i klimom. Za razliku od ekozona biomi nisu definisani genetskim, taksonomskim ili historijskim slinostima. esto se identifikuju sa odreenim uzorcima ekoloke sukcesije i klimaks vegetacije.

Temeljna klasifikacija bioma je :

1. kopneni biomi koji ukljuuju ume umjerenog pojasa, tropske ume, travnjake, tundre, tajge i pustinje

2. vodeni biomi (slatkovodni i morski)

Klima je glavni faktor koji odreuje rasprostranjenost kopnenih bioma. Meu vanim klimatskim faktorima su :

geografska irina (arktiki, borealni, umjereni, subtropski, tropski)

vlanost (humidni, poluhumidni, poluaridni, aridni)

nadmorska visina

Najraireniji sistem klasifikacije bioma odgovara geografskoj irini (ili temperaturnoj zonalnosti) i vlanosti.

Slika 1 Raspored bioma po geografskoj irini (Krmar, 2013)

Slika 1 Raspored osnovnih kopnenih bioma na Zemlji (Pei et al., 2009)1. Kopneni biomi prema World Wide Fund for Nature1.1. Tropske i subtropske vlane irokolisne ume

U ovaj biom spada nekoliko tipova uma:

Nizinske ekvatorijalne zimzelene kine ume, obino zvane samo tropske kine ume, su ume koje dobijaju veliku koliinu padavina (vie od 2000 mm godinje) tokom godine. Ove ume se nalaze u pojasu oko ekvatora, a najvea podruja pod ovim umama su amazonska prauma u Junoj Americi, zavala Konga u centralnoj Africi i Indonezija i Nova Gvineja.

Vlane listopadne i polu-zimzelene ume dobijaju prilino mnogo kie, ljeto je toplo i vlano, a zima je hladnija i suha. Ove ume se mogu nai u dijelovima June Amerike, u Srednjoj Americi, oko Kariba, u obalnoj zapadnoj Africi, u nekim dijelovima indijskog potkontinenta i u veini Indokine.

Planinske kine ume se mogu nai na planinskim podrujima sa hladnijom klimom.

Poplavne ume

Tropske i suptropske vlane irokolisne ume su este na nekoliko kopnenih ekozona, ukljuujui i arfike trope (ekvatorijalna Afrika), Indomalaje (dijelovi indijskog potkontinenta i jugoistone Azije) Neotrope (sjever June Amerike i Srednje Amerike) Australoaziju (istona Indonezija, Nova Gvineja, sjeverna i istona Australija) i Oceanija (tropska ostrva u Tihom okeanu). Oko polovine svjetskih tropskih kinih uma se nalazi u junoamerikim dravama Brazilu i Peruu. 1.2. Tropske i subtropske suhe irokolisne ume

Uglavnom ih nalazimo sjeverno i juno od pojasa ekvatorijalnih kinih uma, sjeverno ili juno od subtropskih pustinja, generalno u dva pojasa, jedan izmeu 10 i 20 stepeni sjeverne i drugi izmeu 10 i 20 stepeni june geografske irine. Najraznovrsnije ume ovog tipa se nalaze u junom Meksiju i bolivijskim nizinama, ume sjeverozapadne pacifika obale June Amerike su mjesto velikog broja jedinstvenih vrsta, kao i istona obala June Afrike, Madagaskar i Nova Kaledonija.1.3. Tropske i subtropske etinarske ume

Nalaze se u poluvlanim klimama tropskih i subtropskih geografskih irina. Veina je naena u Nearktikim i Neotorpskim ekozonama, od Meksika do Nikaragve te na Velikim Antilima, Bahamima i Bermudama.1.4. irokolisne i mjeovite ume umjerenih predjela

irokolisne i mjeovite ume umjerenih predjela su vlaan biom sa umjerenom klimom. Struktura ovih uma se obino sastoji od etiri dijela, tj. sprata. Najvii sprat su kronje i on se sastoji od odraslog visokog drvea koje moe biti visoko izmeu 33 i 66 m. Ispod kronji se nalaze ostala tri sprata, koja su otprilike 9 do 15 metara nia od sprata kronji; tu opstaju vrste biljaka koje su otporne na manju koliinu svjetlosti. Gornji sprat se nalazi ispod sprata kronji i ini ga manje odraslo drvee ili mlado drvee koje eka priliku da izraste uz vie svjetlosti, nakon to se srui neko vee drvo. Ispod ovog sprata je sprat grmlja, koji se sastoji od drvenastih biljaka koje ne rastu mnogo uvis. Najnii (i bioloki najraznovrsniji) sprat je sprat zeljastih biljaka.irokolisne i mjeovite ume umjerenih predjela postoje u predjelima sa hladnom i toplom sezonom, zbog kojih je prosjena godinja temperatura ugodna (3 do 15,6 C). Ove ume postoje u relativno toplim i kiovitim klimama, ponekada i sa suhom sezonom pored ve navedenih. Suha sezona se pojavljuje zimi u istonoj Aziji i u ljeto u Sredozemlju. Druga podruja imaju este kie; godinja koliina kie je obino preko 600 milimetara, a esto i preko 1500 milimetara. Temperatura je obino umjerena, osim u nekim dijelovima Azije poput Primorskog kraja gdje ove ume opstaju unato surovim uvjetima i vrlo hladnim zimama.1.5. etinarske ume umjerenih predjela

etinarske ume umjerenih predjela predstavljaju dominantno umski biom rasprostranjen u uslovima umjerene klime sa hladnim zimskim periodom i toplim ljetom. Veina umskih (klimazonalnih) ekosistema u ovom biomu sainjena je od zimzelenog etinarskog drvea, ponekad pomjeanog sa irokolisnim zimzelenim vrstama. Spratovnost ume je nedovoljno izraena. Geografski, biom etinarskih uma umjerenih predela ogranien je na sjevernu Zemljinu poluloptu na priobalne predjele sa blagom klimom i na planinske oblasti. Najzastupljenije vrste drvea su borovi, jele, smre, kedrovi, empresi, duglazije, tisa.1.6. Tajge

Pojas etinarskih uma rasprostire se od istone Kanade preko Aljaske, nastavljajui se preko Sibira i cijele Rusije sve do Europe. Glavne umske sastojine u tajgi sainjavaju: sibirska smreka, sibirski ari, sibirska jela i obini bor. Zime su vrlo hladne, samo 1 do 4 mjeseca, imaju temperaturu iznad 10C , vegetacijsko razdoblje je kratko, isparavanje vode je slabo i tla su vrlo esto movarna s pojavom tresetita. Naziv tajga potie iz narodnog govora i odnosio se prvobitno na etinarske ume zapadnog Sibira. Danas je kao nauni termin primjenjen na sve etinarske ume sjevernih dijelova sjeverne hemisfere. Mogue je razlikovati nekoliko tipova (podzona): listopadne arieve tajge (granie sa tundrama)

svijetle tajge (dominiraju borovi)

tamne tajge (dominiraju vrste iz reda smreke, bijelog bora i jele)

mjeovite tajge u kojima se nalaze liarsko-listopadne vrste otpornije na niske temperature

Ove tamne etinarske ume su relativno siromane u faunistikom pogledu. Karakterisne vrste su gorska kuna, los, ameriki i azijski samur, ptice kao to su djetli, krstokljun, gaasti uk, itd. Stalni stanovnici tajge su mrki medvjed, vuk, lisica, divlja svinja, vjeverica, puh, hermelin, polarni zec, srna, dabar.

1.7. Tropski i subtropski travnjaci, savane i ikare

Tropski i subtropski travnjaci, savane i ikare su biom koji se nalazi u polusuhim do poluvlanim podrujima. Krajolikom travnjaka dominiraju trave i sline zeljaste biljke. U savani postoji ratrkano drvee. U ikarama dominira drvenasto ili zeljasto bunje.

Koliina godinjih padavina u tropskim i subtropskim travnjacima, savanama i ikarama je izmeu 450 i 1500 milimetara; ovo moe mnogo zavisiti o sezoni, a ponekada sva kia padne u samo nekoliko sedmica. Tropski i subtropski travnjaci, savane i ikare se pojavljuju na svim kontinentima osim Antarktika. Raireni su u Africi, ali ih se moe nai i u junoj Aziji, sjevernim dijelovima June Amerike i Australije, kao i na jugu Sjedinjenih Amerikih Drava.1.8. Umjereni travnjaci, savane i ikare

To su kopneni biomi sa dominantnom vegetacijom tipa trava i bunova. Klima je umjeran i varira od poluaridne i poluvlane. Temperatura : od toplih dovruih godinjih doba esto sa hladnim ili ledenim periodima zimi. Tlo je plodno sa dosta nutrijenata i minerala. Biljke : trava, drvee ili bunovi u svani i ikare. ivotinje su veliki sisari biljojedi te ptice i reptili.

Razlikujemo tri vrste travnjaka umjerenog pojasa: stepe (Euroazija), prerije (Sjeverna Amerika) i pampe (Juna Amerika). Prerije i Pame ukljuuju neke od najplodnijih regiona na svijetu.1.9. Poplavljeni travnjaci i savane

Kopneni biomi genralno se nalaze u subtropskim i tropskim geografskim irinama koji su poplavljeni sezonski ili tokom itave godine. Uobiajen naziv je movara.1.10. Planinski travnjaci i ikare

Planinski travnjaci i ikare su biom definiran od strane World Wildlife Funda. U ovaj biom spadaju travnjaci i ikare koji se nalaze na velikim visinama, na primjer na planinama i visoravnima.

Planinski travnjaci i ikare, posebno u suptropskim i tropskim regijama, su esto evoluirali kao virtualni otoci, odvojeni od drugih planinskih regija toplijim i niim prostorima, i esto su dom mnogim prepoznatljivim endeminim biljkama koje su evoluirale kako bi se oduprijele hladnoj i vlanoj klimi sa mnogo tropskog sunca.

Najekstenzivniji planinski travnjaci i ikare se mogu nai u neotropskom Paramou u Andima. Ovaj biom se takoer nalazi i u planinama istone i srednje Afrike, na planini Kinabalu na Borneu, na najviim mjestima Zapadnih Gata na jugu Indije i na sredinjim visinama Nove Gvineje.

Tamo gdje su uvjeti sui, mogu se nai planinski travnjaci, savane i ume, kao u Etiopskoj visoravni i stepe, poput stepa na Tibetskoj visoravni.1.11. Tundre

Tundra je biom koji se prostire u predjelima, gdje je rast drvea onemoguen niim temperaturama i kratkom vegetacijskom sezonom.

Najmlai biom, nastao prije 10 000 godina. Obuhvata ogromna podruja izmeu 55 i 70 sjeverne geografske irine. Zauzima oko 20% povrina kopna. Prosjene zimske temperature iznose -34C. Ljetne temperature u prosjeku ispod 10C. Koliina padavina mala, izmeu 15-25 mm. Tlo vlano zbog niske evaporacije. Zime duge (est do deset mjeseci, srednje mjesene temperature ispod 0C). Snjene padavine pogoduju ouvanju biljnog pokrova.Vegetacija se sastoji od niskog bilja, mahovina i liajeva, bez drvea, fauna je vrlo oskudna, uglavnom je naseljavaju ivotinje koje su prilagoene da uvaju tjelesnu temperaturu u vidu gustog krzna, perja, debelih masnih naslaga.

Postoje tri tipa tundre: arktika, antarktika i alpska.1.11.1. Arktika tundra

U skorijoj geolokoj prolosti (ledena doba kvartara) velike ledene mase pokrivale su dio Sjeverne Amerike i Europe. U periodu poslije posljednje glacijacije led se povukao prema sjeveru ili se zadrao na planinama (ledenjaci). Podruja koja su posljednja osloboena leda, a susjedna su ledenim pokrivaima pripadaju biomu tundri. Oko 75% ivog svijeta tundre zajedniki je arktikim tundrama u Europi i Aziji. Biljke su malih dimenzija. Od drvenastih biljaka ima jako malo vrsta. To su obino breze i patuljaste vrbe. Od zeljastog bilja brojne su mahovine i liajevi.

Od ivotinjskih vrsta istiu se mousno govedo i irvasi, koje u Americi nazivaju karibu. Vukovi i polarne lisice predatori su koji su prilagoeni ivotu u tundri tako to imaju gusto krzno i sloj potkone masti. Takoer su ui, rep i njuka jako skraeni kako ne bi dolo do smrzavanja.1.11.2. Antarktika tundra

Antarktika tundra pojavljuje se na Antarktiku i na nekoliko subantarktikih otoka. Antarktika je uglavnom previe hladna i suha za uspijevanje vegetacije. Veina kontinenta pokrivena je ledom. Meutim, neki dijelovi kontinenta, osobito antarktiki poluotok, imaju podruja kra na kojem je mogu razvoj biljnog svijeta. To su najee mahovine, liajevi i kopnene alge.

Za razliku od arktike tundre, na Antarktici nema velikih kopnenih sisavaca, uglavnom zbog fizike izolacije od drugih kontinenata. Ima morskih sisavaca i morskih ptica, ukljuujui pingvine. Nastanjuju podruja u blizini obale, a neki mali sisavci, kao to su zeevi i make doli su putem ovjeka.1.11.3. Alpska tundra

To je ekozona u kojoj ne raste drvee, zbog prevelikih nadmorskih visina. Razlikuje se od ostalih tundri po boljoj kvaliteti tla, koje nije zaleeno. Zauzima podruja visokih planina. Biljni svijet predstavlja patuljasto grmlje. Hladna klima uzrokovana je niskim tlakom zraka, slina je polarnoj klimi.1.12. Mediteranske ume i makije

Mediteranske ume i ikare su biom s umjerenom klimom, kojeg karakteriziraju suha ljeta i kiovite zime. Ljeto je obino vrue, ali moe biti prohladno na obalama nekih mora, kao blizu San Francisca, jer je more tu hladno. Zime su obino umjerene do prohladne na obalnim mjestima, a mogu biti hladne u mjestima udaljenijim od mora ili na veim visinama.

Eko-regije mediteranskih uma i makije postoje na pet mjesta na svijetu: oko Sredozemnog mora, u Kaliforniji, u centralnom ileu, na jugozapadu Australije i u Western Capeu u Junoj Africi.

Ove regije su dom velikom broju vrsta i mogu se sastojati od mnogih stanita. Tipovi vegetacije variraju od uma, do savana, makija i travnjaka; esti su "mozaini" krajolici, kod kojih se razni tipovi vegetacije izmjenjuju zavisno od zemljita, topografije, izloenosti vjetru i suncu, kao i poarima. Veliki dio drvenastih biljaka iz regija sa mediteranskom klimom su sklerofilne, to znai "tvrdolisno" na grkom. Sklerofilne biljke uglavnom imaju maleno, tamno lie pokriveno voskastim vanjskim slojem kako bi odralo vlanost tijekom sunih ljetnih mjeseci.

to se tie gustoe naseljenosti raznih vrsta, ovo je ekvivalent oko 40% biljnih vrsta iz SAD-a i Kanade zajedno na podruju veliine drave Maine. Finbos i ikare jugozapadne Australije imaju floru koja je znaajno raznovrsnija nego u drugim ekoregijama, iako je bilo koja mediteranska makija opet bogatija u vrstama i endemima u odnosu na druge regije u kojima uope nema uma.1.13. Pustinje i vegetacija sunih podruja

Pustinje i vegetacija sunih krajeva dobivaju godinju koliinu padalina od 25 cm ili manje i imaju suhu ili vrlo suhu klimu koju odlikuje snaan deficit vlanosti, gdje godinji mogui gubitak vlage preko evapotranspiracije daleko prelazi koliinu dobijenih padavina. Pustinje i suna vegetacija se pojavljuje u tropskim, subtropskim i regijama sa umjerenom klimom. Pustinjsko zemljite je obino pjeskovito ili kamenito i ima malo organskih materija. Slano zemljite je esto.

Biljke i ivotinje ovih stanita su prilagoene niskoj razini vlage. Hiperaridne regije su uglavnom bez vegetacije i ivotinja, a u njih spadaju kamenite pustinje i pjeane dine. U vegetaciju u regijama sa suhom klimom spadaju i neki travnjaci, ikare i manje ume.

1.14. uma mangrova

ume mangrova su ume stabala raznih vrsta mangrova, koje su vrlo otporne na sol morske vode, a rastu u obalnim podrujima koja zahvaaju plime i oseke. Zbog vrlo ekstremnih uslova koji vladaju u podrujima koju zahvaaju plime i oseke, u umama mangrova su se razvile ne ba raznovrsne ali zato vrlo produktivne zajednice visoko specijalizovanih ivih bia. Razgranato korijenje mangrova kao i sedimenti koji se skupljaju izmeu korijenja su ivotni prostor i kolijevke za razvoj mnogobrojnih vrsta. To su vana mjesta za mrijetenje i odrastanje mnogih vrsta riba i rakova. Najvee rasprostranjenosti uma mangrova su podruja estuarija velikih rijeka u toplim podrujima s puno kie. Du obala s aridnom klimom, na koraljnim otocima i na sjevernim i junim zavrecima suptropskih podruja razvili su se nii, grmoliki oblici mangrova.2. Vodeni biomi Vodeni biomi se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe : kopnene vode i mora i okeane.Kopnene vode se dijele na tekuice i stajaice

Stajae kopnene vode (lentiki sustavi) su: bare, lokve, jezera i movare.Bare su plitke udubine ispunjene vodom gdje svjetlo prodire do dna.Lokve su plitke udubine ispunjene vodom koje redovito presuuju.Jezera su vee i dublje akumulacije sa osvijetljenim gornjim slojem (eufotiki, trofogeni) i neosvijetljenim donjim slojem (afotiki, trofolitiki).Movare su skup razliitih vodenih (bare, lokve, kanali), vlanih (vlane livade) i kopnenih stanita (livade, ikare, grmlje, umarci)

2.1. Bare i jezeraJezera se dijele prema:

geografskom poloaju (suptropska, tropska, umjerena, subpolarna i polarna)

postanku (ledenjaka, vulkanska, rijena, umjetna) hemijskom sastavu (slana i slatka)

intenzitetu produkcije (oligotrofna, eutrofna i distrofna)Jezerske ivotne zajednice dijele se na zonu slobodne vode i zonu dna jezera.Zona slobodne vode (limnion, pelagijal) dijeli se na eufotiki i afotiki sloj.Zona dna jezera (bental, pedon) dijeli se na litoral, sublitoral i profundal.

Litoralna zona obuhvaa priobalni pojas do 30 m dubine, a dijeli se na: priobalni pojas trstike i aa, pojas plivajue vegetacije, pojas podvodne (submerzne) vegetacije i pojas kompaktnih livada viestaninih algi-paroina.Prema tipu supstrata u litoralu razlikujemo zajednice na kamenom,pjeanom i muljevitom dnu.

U tekuicama postoji jasan gradijent ekolokih faktora, koje prate odreene ivotinjske vrste te se na osnovu toga moe obaviti zonacija tekuica.

Na osnovu faune riba razlikujemo: zonu potone pastrmke (Salmo trutta fario), zonu lipljena (Thymallus thymallus), zonu mrene (Barbus barbus), zonu deverike (Abramis brama) i zonu boatih voda koje karakteriu: iverak (Pleuronectes flesus luscus), lubin (Dicentrarchus labrax), jegulja (Anguilla anguilla).2.1.2. Rijeke i potociU tekuice (lotiki sistemi) ubrajamo: izvore, potoke i rijeke

Osnovni ekoloki parametar po kojem se tekuice razlikuju od stajaica je brzina vode koja zavisi od nagiba korita, propusnosti korita i koliini vode.

Prema fiziko - hemijskim parametrima (brzina vode, supstrat, temperatura vode, koliina otopljenih gasova) razlikuju se gornji, srednji i donji tok. U gornjim tokovima ive stenotermni organizmi, a u srednjim tokovima euritermni organizmi. U tekuicama nema pravih planktonskih zajednica zbog brzine vode, ve samo zajednice organizama s dna, koje sa suspendiranim esticama organskog i anorganskog porijekla ine seston.

2.1.3. Vlana podruja

To su podruja stajae vode koja odravaju vodene biljke. Biljke se prilagoavaju visokoj vlanosti i u movarama je najvei diverzitet vrsta od svih ekosistema. Mnoge vrste vodozemaca, gmazova, ptica i krznaa se mogu pronai. Opisane su i slane movare kao obalni ekosistemi izmeu kopna i otvorene slane vode ili boate vode koji je redovno poplavljen plimom.

2.2. Biomi mora i okeana

Morski regioni pokrivaju oko 3/4 zemljine povrine ukljuujui okeane, koraljne grebene i estuare. 2.2.1. Okeani

Najvei od svih ekosistema. Kao i bare i jezera, region okeana je podijeljen na posebne zone : priobalna, pelagijska, ebisal i bentos. Sve etiri zone imaju razliit diverzitet vrsta.

Priobalna zona je dio gdje je okean u dodiru sa kopnom, nekada je potopljen a nekada izloen pa zbog toga se zajednicestalno mijenjaju. Na stjenovitoj obali, zone su stratificirane vrtikalno. Tamo gdje je plima najvea nalazi se samo nekoliko vrsta algi i mekuaca. U podrujima koja su obino potopljena tokom visoke plime, vei je broj razliitih algi i manjih ivotinja kao to su biljojedni morski puevi, morski rakovi, morske zvijezde i manje ribe. Na dnu ove zone su mnogi beskimenjaci, ribe i morske trave.

Pelagijska zona ukljuuje vode dalje od kopna, posebno otvoreni okean. Generalno je hladna jer je teko dati uopten rang temperature zbog termalne stratifikacije sa stalnim mijeanjem toplih i hladnih okeanskih struja. Flora pelagijske zone ukljuuje morske trave na povrini, dok faunu ine mnoge vrste kao to su ribe i neki sisari.

Bentos je ispod pelagijske zone ali nije najdublji dio. Floru predstavljaju primarno morske trave a faunu zbog bogatstva nutrijenata razliite vrste bakterija, spuvi, crva i riba.

Abisal je najdublji dio okeana i voda je vlro hladna, prtisak je visok ali i koncentracija kisika ali je malo nutrijenata gdje svoj prostor ipak pronalaze odreene ribe i beskimenjaci.2.2.2. Koraljni grebeni

Znatno su raireni u toplim plitkim vodama. Mogu se nai kao granica uzdu kontinenata (Australija), graninih ostrva i atola. Osim koralja, fauna ukljuuje nekoliko vrsta mikroorganizama, beskienjaka, riba, hobotnica i morskih zvijezda.

2.2.3. Estuari

Estuari su podruja gdje se slatkovodni potoci ili rijeke ulivaju u okean. Mijeanje voda sa razliitom koncentracijom soli kreaira jedinstven ekosistem. Mikroflora kao to su alge i makroflora te morske trave, ili drvee mangrova mogu se nai, kao i razliite gliste, ostrige, rakovi i barske ptice.

REFERENCE

1. http://en.wikipedia.org/wiki/Biome (07.11.2014.)

2. Krmar S., Ekoloki sustav i biomi, Sveuilite J.J. Strossmayera, Osijek, 2013. pp. 25, 26, 28, 30, 46-48, 51-53

3. Pei V., Crnobrnja Isailovi J., Tomovi LJ., Principi ekologije, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2009. pp. 145

4.http://hr.wikipedia.org/wiki/Tropske_i_suptropske_vla%C5%BEne_%C5%A1irokolisne_%C5%A1ume (08.11.2014.)

5. http://en.wikipedia.org/wiki/Tropical_and_subtropical_dry_broadleaf_forests (08.11.2014.)

6. http://en.wikipedia.org/wiki/Tropical_and_subtropical_coniferous_forests (08.11.2014.)

7.http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0irokolisne_i_mje%C5%A1ovite_%C5%A1ume_umjerenih_predjela (08.11.2014.)

8.http://sh.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cetinarske_%C5%A1ume_umerenih_predela (08.11.2014.)

9. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tajga (08.11.2014.)

10. http://sh.wikipedia.org/wiki/Tropski_i_subtropski_travnjaci,_savane_i_%C5%A1ikare (08.11.2014.)

11. http://en.wikipedia.org/wiki/Flooded_grasslands_and_savannas (08.11.2014.)

12. http://hr.wikipedia.org/wiki/Planinski_travnjaci_i_%C5%A1ikare (08.11.2014.)

13. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tundra (08.11.2014.)

14. http://hr.wikipedia.org/wiki/Mediteranske_%C5%A1ume_i_makije (08.11.2014.)

15. http://hr.wikipedia.org/wiki/Pustinje_i_vegetacija_su%C5%A1nih_podru%C4%8Dja (08.11.2014.)

16. http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0uma_mangrova (08.11.2014.)

17. http://www.ucmp.berkeley.edu/exhibits/biomes/freshwater.php (08.11.2014.)

18. http://www.ucmp.berkeley.edu/exhibits/biomes/marine.php (08.11.2014.)2