SADRŽAJ SAŽETAK UVOD CILJ ISTRAŽIVANJA PREGLED … · 2012-11-07 · životinje kojima se...

SADRŽAJ

SAŽETAK 1

ABSTRACT 1

1. UVOD 2

2. CILJ ISTRAŽIVANJA 4

3. PREGLED LITERATURE 5

3.1. Tov svinja 5

3.2. Rast i razvoj 6

3.3. Dnevni prirast 8

3.4. Utjecaji na dnevni prirast 11

3.4.1. Dob 11

3.4.2. Spol 12

3.4.3. Ostali utjecaji na dnevni prirast 13

4. MATERIJAL I METODE 15

5. REZULTATI I RASPRAVA 17

6. ZAKLJUČCI 20

7. POPIS LITERATURE 21

Komerički Ana. Utjecaj dobi i spola na dnevni prirast u tovu svinja. Diplomski rad. Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, 2012.

1

SAŽETAK

Cilj istraživanja je bio utvrditi kako brzina rasta prikazana dnevnim prirastom ovisi o dobi

odnosno proizvodnim razdobljima te o spolu tovljenika (nazimice, muški kastrati) u

konvencionalnom tovu svinja do dobi od šest mjeseci. Tovljenici su vagani na početku tova u dobi

od 58 dana, na sredini tova u dobi 120 dana i na kraju tova sa šest mjeseci. Oba promatrana

utjecaja (dob, spol) imali su značajan utjecaj (P<0.001) na dnevni prirast. Razlika u

dnevnom prirastu u tovu do šest mjeseci između spolova tj. muških kastrata i nazimica

postoji i ona je značajna i statistički, ali i praktično. Razlika u dnevnom prirastu između

prvog i drugog dijela tova je također statistički značajna. Tovljenici su u drugom dijelu tova,

od 120 do 180 dana, imali približno 70 g veći dnevni prirast nego tovljenici u prvom dijelu

tova.

Ključne riječi: svinje, dnevni prirast, tov, dob, spol

ABSTRACT

Aim of the study was to determine how growth presented with daily gain influenced

by age i.e. production period and gender of fattening pigs (gilts, male castrates) in the

conventional fattening of pigs until age of six months. Fatteners were weighted at beginning

in age 58 days, at the middle of fattening in age 120 days, and at the end in age of six

months. Both investigated effects, age and gender, influenced daily gain statistically

significantly (P<0.001). Difference in daily gain in fattening period until six month between

gilts and male castrates exists and it is significant statistically, but also practically.

Difference in daily gain between the first and the second part of fattening was also

statistically significant, and fatteners in the second part of fattening had approximately 70

grams higher daily gain than fatteners in the first period of fattening.

Key words: pigs, daily gain, fattening, age, gender


2

1. UVOD

Svinjogojstvo je grana stočarstva koja obuhvaća uzgoj i gospodarsko iskorištavanje

svinja. Važnost svinjogojstva u stočarskoj proizvodnji proizlazi iz njegove ekonomske i

biološke važnosti. S ekonomskog gledišta svinjogojstvo je važno jer je svinjogojska

proizvodnja najvažniji izvor mesa i prerađevina od mesa. Svinjogojstvo također pomaže

razvoj drugih grana gospodarstva, a i omogućava zapošljavanje radne snage. U odnosu na

druge grane stočarstva, u svinjogojskoj proizvodnji najbrže se vraćaju uložena sredstva zbog

kratkog proizvodnog ciklusa.

Biološka važnost svinjogojstva proizlazi iz prednosti svinja pred ostalim vrstama

domaćih životinja. Svinja je jedini svežder među domaćim životinjama. Prema svojim

fiziološkim i proizvodnim svojstvima svinje se razlikuju od drugih domaćih životinja.

Svinje se ubrajaju u najznačajnije proizvođače mesa i masti, a uz to imaju i niz prednosti u

odnosu na druge vrste domaćih životinja. Svinje su uz perad najplodnije domaće životinje, u

jednoj godini mogu se prasiti prosječno više od dva puta. Domaće svinje su ranozrele

životinje kojima se pubertet javlja u dobi od pet do šest mjeseci, imaju kraći reproduktivni

ciklus od drugih vrsta, što je posljedica kraćeg trajanja gravidnosti i ranije pojave estrusa

nakon odbića prasadi.

Svinje vrlo brzo rastu, već sa tjedan dana udvostruče porodnu masu, s tri mjeseca

povećaju porodnu masu i do 20 puta, a u dobi od šest mjeseci postižu završnu tjelesnu masu

između 100 i 115 kg što je danas uobičajena masa tovljenika čije se meso koristi za svježu

uporabu. Po jednoj plotkinji moguće je godišnje proizvesti čak do 2000 kg žive mase. Svinje

iskorištavaju hranu (naročito koncentrirana krmiva) znatno bolje od ostalih vrsta domaćih

životinja. Iz razloga što su svežderi; osim kukuruza kao najvažnije žitarice u hranidbi u

našim uvjetima proizvodnje, svinje dobro iskorištavaju nusproizvode prehrambene

industrije. Svinje u klanju ostvaruju najbolji randman od svih ostalih vrsta, koji iznosi

ovisno o utovljenosti od 75 do 88%. Svinjsko meso sadrži manje vode i više masti, pa je

kaloričnije od ostalih vrsta mesa, što ga čini pogodnim za konzerviranje sušenjem, za

preradu u kobasice, konzerve i slično. Nabavna vrijednost rasplodnih svinja manja je u

odnosu na nabavnu vrijednost plotkinja nekih dugih vrsta. Isto tako visina ulaganja u

nastambe i opremu za svinje niža je po proizvedenoj svinji nego za ostale vrste domaćih

životinja. Svinje se mogu uzgajati i u starijim nastambama, koje zadovoljavaju temeljne


3

zoohigijenske uvjete. Svinje se brzo prilagođavaju različitim uvjetima uzgoja i hranidbe, kao

i različitim klimatskim uvjetima.

Iako svinje imaju brojne prednosti imaju i nedostatke. Nedostaci svinja su

nemogućnost korištenja krmiva s većim sadržajem celuloze. Iz tog razloga obrok za svinje

mora se sastojati iz lako probavljivih žitarica. Svinje su osjetljive na temperaturne promjene

te u odnosu na ostale domaće životinje imaju velike gubitke u razdoblju uzgoja, koji iznose i

do 20%, ovisno o uvjetima držanja, hranidbe i higijene.

Svinjogojska proizvodnja ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Brojno stanje svinja u

Republici Hrvatskoj nije zadovoljavajuće, odraz je nestabilnosti tržišne situacije, odnosno

promjenjivosti ponude i potražnje bez ugovaranja proizvodnje (DZS, 2011). Veliku

nestabilnost tržišta svinja u Hrvatskoj izaziva i nekontrolirani uvoz svinjskog mesa koji za

posljedicu ima stagnaciju ili potpuni prestanak proizvodnje u manjim proizvodnim

jedinicama. Svinjogojsku proizvodnju nalazimo u svim regijama Hrvatske, ali prednjači u

Panonskoj regiji jer je svinjogojstvo usko povezano s uzgojem kukuruza. Svinjogojstvo je

većinom organizirano u male proizvodne jedinice, na obiteljskim gospodarstvima (1-5

krmača) koji čine 75% ukupne proizvodnje u sklopu aktivnosti miješanih obiteljskih

poljoprivrednih gospodarstava. Većina gospodarstava nije specijalizirana za uzgoj svinja te

zaostaje u primjeni modernih tehnologija.

Radi nepovoljnog stanja u svinjogojstvu, neophodno je donošenje niza mjera kojima

će se svinjogojstvo kvantitativno i kvalitativno unaprijediti, a one trebaju sadržavati:

proizvodno-potrošnu bilancu u svinjogojstvu Hrvatske, mjere za povećanje tržišne

konkurencije, mjere za suzbijanje sivog tržišta, tržišni red u svinjogojstvu, mjere za

stabiliziranje tržišta u svinjogojstvu, reviziju Operativnog programa u svinjogojstvu. Od

svih životinja koje uzgajamo na farmama svinja je vrsta koja je godinama bila pod najvećim

utjecajem suvremenog intenzivnog iskorištavanja. Promjene u svinjogojskoj proizvodnji do

kojih dolazi uspostavom novih proizvodnih sustava te uvođenjem mjera poticanja

specijalizacije u svinjogojstvu nameću se, ne samo zbog povoljnijeg položaja ove važne

poljoprivredne grane, već i zbog zadovoljavanja uvjeta koji vrijede u zemljama razvijenog

stočarstva, posebice onih u Europskoj Uniji. Rast životinja je rezultat mnogih bioloških

procesa, te kao takav rezultat interakcije genetskih i okolišnih čimbenika. Posebna pažnja

pridaje se rastu u tovu svinja, jer on može značajno utjecati na ekonomičnost svinjogojske

proizvodnje.


4

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja bio je utvrditi kako brzina rasta prikazana dnevnim prirastom ovisi o dobi

odnosno proizvodnim razdobljima te o spolu tovljenika (nazimice, muški kastrati) u

konvencionalnom tovu visoko mesnatih svinja do dobi od šest mjeseci.


5

3. PREGLED LITERATURE

3.1. Tov svinja

Završna faza u svinjogojskoj proizvodnji je tov svinja (Uremović i Uremović, 1997).

Proizvodni rezultati tova moraju biti visoki, a troškovi proizvodnje što niži, jer se tovom ne

pokrivaju samo troškovi samog tova, već i troškovi držanja krmača i uzgoja prasadi

(Škorput i sur., 2009). Zahtjevi tržišta diktiraju tovne svinje sa što više mesa i što manje

masti, a to se postiže tovom mesnatih pasmina svinja, iako se intenzivnom selekcijom na

mesnatost pogoršavaju svojstva kakvoće mesa (Senčić i sur., 1996). Odgovarajuće uvjete

držanja i kvalitetnu hranu treba osigurati mesnatim pasminama svinja, kako bi davale

zadovoljavajuće rezultate. Prosječnim dnevnim prirastom iskazuje se intenzitet rasta u tijeku

tova. Ukoliko je dnevni prirast veći, tov je kraći, a samim time niži je i utrošak hrane po

kilogramu prirasta i niži su ostali proizvodni troškovi po kilogramu prirasta (Volević, 2005).

U tovu svinja na visinu dnevnog prirasta znatno utječe količina dnevno pojedene hrane. Drži

se da prosječna dnevna količina pojedene hrane u tovu svinja od 25 od 100 kilograma

tjelesne mase iznosi 2,2 do 2,3 kilograma smjese. S povećanjem dnevnog prirasta znatno se

smanjuje količina hrane po kilogramu prirasta, a time i troškovi hrane, koji sudjeluju sa 75 -

80 % u cijeni prirasta u tovu svinja. Bez odgovarajuće konzumacije hrane ne može se

iskoristiti kapacitet rasta u tovu svinja. Osnovni cilj hranidbe svinja u tovu je postići težinu

od oko 100 kilograma u starosti 6-7 mjeseci uz najmanji utrošak stočne hrane. U praksi se

primjenjuju dva načina hranidbe tovnih svinja – suha i vlažna hranidba. Kako bi tovljenici

što bolje iskorištavali stočnu hranu potrebno im je osigurati dobre uvjete smještaja i

odgovarajuću njegu (Uremović i Uremović, 1997).

Tov počinje kada prasad tjelesne mase 20 do 25 kilograma prelazi u tovilište i

smješta se u manje grupe; najviše 20 komada po boksu. Grupe moraju biti ujednačene po

težini, a poželjno je i razdvojiti svinje po spolu. Objekt, prije dolaska svinja, treba očistiti i

dezinficirati. U tovilištu se vrlo korisnom pokazala stelja od slame jer se na njoj svinje bolje

tove, a tako se svinje i zabavljaju, pa se ne javlja pojava kanibalizma (Kostić i Simonović,

1964).


6

Tovilište je često podijeljeno na dva dijela: dio za predtov i dio za tov (HZPSS,

2008). U dijelu za predtov nalaze se životinje tjelesne mase između 20 i 30 kg pa do 60 kg.

Nakon postizanja tjelesne mase od 60 kg svinje se pretjeruju u dio za tov gdje borave do

postizanja završne tjelesne mase koja uobičajeno iznosi 100 - 115 kg.

Prema starijoj podjeli po Kostiću i Simonoviću (1964) razlikujemo tri osnovne vrste

tova: tov za meso, tov za meso i mast, i tov za mast. U okviru tova svinja za meso razlikuju

se tri podvrste tova: standardni tov mesnatih svinja do 100 kg, produženi tov do 120 kg i tov

za bekon. Danas je uobičajena podjela na tov za meso koji završava pri tjelesnim masama

od 105 do 110 kilograma i produženi tov većih tjelesnih masa iznad 130 kilograma za

preradu u suhomesnate proizvode (Uremović i Uremović, 1997). Tovna sposobnost svinja

iskazuje se brzinom rasta i utroškom hrane za 1 kg prirasta. U pojedinim razdobljima tova

različit je dnevni prirast, a na njegovu visinu znatno utječe dnevno konzumiranje hrane.

Čimbenici o kojima ovisi uspjeh u tovu su pasmina odnosno tip svinje, kastriranje

muške prasadi, temperatura tovilišta, zdravlje prasadi kod stavljanja u tov, razvrstavanje

prasadi po težini i spolu, grupiranje u manje skupine, čisti i dezinficirani boksevi, hranidba i

voda. Na odluku o završnoj tjelesnoj masi svinja utječe više čimbenika, a to su:

ekonomičnost proizvodnje, potrebe prerađivačke industrije i zahtjevi potrošača.

3.2. Rast i razvoj

Poznavanje rasta i razvoja iznimno je važno za dobivanje što veće koristi od

domaćih životinja. Osnovni čimbenici i pokretači rasta i razvoja su nasljedne osnove koje

daju podlogu za isti taj rast i razvoj, dok okolišni čimbenici utječu na njihovu izgradnju,

odnosno realizaciju. Jedna od osnovnih životnih karakteristika jest rast (Vincek, 2011).

Pod rastom se podrazumijeva kontinuirani biološki proces koji počinje brazdanjem i

dijeljenjem zigoti, a predstavlja povećanje volumena u jedinici vremena. Rast ne završava

porodom nego tada prelazi iz prenatalnog u postnatalno razdoblje.

Pod razvojem se podrazumijeva niz kvalitativnih promjena u procesu specifičnog

oblikovanja organa i njihovih funkcija kroz koje organizam prolazi od trenutka oplodnje

jajne stanice pa dok ne završi rast. Pojam rasta i razvoja su međusobno usko vezani, a opet

potpuno različiti (Kušec i sur., 1998).


7

Rast je fiziološka aktivnost koja ima veliko praktično značenje za domaće životinje

koje se uzgajaju radi proizvodnje mesa. S ekonomskog gledišta, proizvodnji mesa se u tijeku

rasta pridaje posebna pozornost jer je brzina rasta ključ uspjeha (Vincek i sur., 2008).

Intrauterino razdoblje je također vrlo važno za budući razvoj i proizvodnost

životinja, pa je vrlo važno majku u tom razdoblju pravilno hraniti da bi se osigurao pravilan

razvoj embrija. Brzina rasta ovisi o pasmini, o veličini i drugim individualnim osobinama

roditelja (posebice majke), o broju plodova koji se istovremeno razvijaju, starosti majke,

spolu ploda i načinu hranidbe s naglaskom na drugu polovicu graviditeta. Porodom

započinje druga faza rasta koja se naziva ekstrauterini ili postnatalni rast, u kojoj pojedini

dijelovi i organi nastavljaju s rastom i razvojem, ali različitom brzinom, što se odražava na

životinje izmjenom proporcija tijela. Brzina rasta mladunčeta ovisi o unutarnjim i vanjskim

čimbenicima. Unutarnji su nasljedni i različiti su kod različitih pasmina i jedinki. Okolišni

čimbenici su u ovom razdoblju važniji i to su hranidba (vitamini, minerali i bjelančevine),

njega i držanje (Margeta i sur., 2005).

Brzina rasta se izražava i vremenom za koje potomstvo udvostruči ili utrostruči svoju

težinu odmah poslije poroda. Budući da individualni rast jedinke započinje trenutkom

oplodnje, ne postoji jedinstvena i univerzalna metoda ispitivanja. Brzina rasta je različita u

različitim razdobljima života. Rast se ispituje i utvrđuje vaganjem životinje, određivanjem

prirasta, mjerenjem eksterijera, kvalitetom prirasta i slično, a brzina kojom životinje rastu

može se izraziti u apsolutnim i relativnim veličinama.

Genotip životinje određuje maksimalnu razinu do koje se rast može odvijati, dok

okolina utječe na stupanj do kojega će se genetski potencijal očitovati. Razumijevanje

povezanosti između genotipa i okolišnih čimbenika od temeljnog je značaja za utvrđivanje

strategija i modela koji će omogućiti učinkovitije iskorištavanje maksimalnog potencijala

rasta (Vincek, 2010). Mišićno, masno i koštano tkivo razvijaju se tijekom rasta. O količini

akumuliranog masnog tkiva ovisi sastav tijela svinje, a na to utječe dob i količina

konzumirane hrane. Svinja porastom konzumira više hrane i unosi više hranjivih tvari od

potreba za rast mišića, što rezultira akumulacijom masnog tkiva. Nakupljanje masti u tijelu

životinje je pod utjecajem hranidbe i genetskih čimbenika. Nakupljanje masti traje tokom

cijeloga života, a izrazita stopa rasta počinje u drugom dijelu tova, odnosno kada pada

nakupljanje mišićne mase. Količina masnog tkiva povećava se brže i ranije u „masnijih“

genotipova, dok „mesnatiji“ genotipovi mast talože duže i sporije (Šalehar i sur., 1995).


8

Rast predstavlja rezultat mnogih bioloških procesa, a svi čimbenici se mogu svrstati

u dvije skupine: genetske i okolišne. Hranidba se smatra najvažnijim okolišnim čimbenikom

(Kušec i sur., 2011).

Unutar većine uzgojnih programa, glavni cilj je, maksimalizirati dnevni prirast, a

minimalizirati vrijeme potrebno za rast. Kao materijalna osnova svinjogojske proizvodnje

intenzivno se izučava fenomen rasta. Izučavanje se provode s različitih stajališta, a najčešći

su temporalni rast koji podrazumijeva povećanje veličine tijela u jedinici vremena i

alometrijski rast koji podrazumijeva porast nekog dijela trupa, tkiva ili organa u odnosu na

porast žive mase izučavanog organizma (Vincek, 2010).

3.3. Dnevni prirast

Dnevnim prirastom u gramima ili kilogramima iskazuje se u svinja priraštanje i

povećanje tjelesne mase. Svinjama je svojstveno povećavanje tjelesne mase od rođenja do

završetka rasta, a odvija se prema krivulji određenoj genetskom osnovom. U toku rasta

mijenja se odnos mesa i masti; u početku prevladava sinteza mesa, a kasnije sinteza masti. O

genotipu, odnosno o intenzitetu selekcije na mesnatost, ovisi kada će doći do te promjene.

Dnevni prirast će biti veći ukoliko što dulje traje faza jače sinteze mesa nad sintezom masti.

Kod izrazito mesnatih genotipova do promjene će doći između 95 i 105 kg žive mase i 80-

85 kg polovica, a u masnih genotipova kod mase polovica manje od 60 kilograma. Obzirom

na visinu dnevnog prirasta genotipove svinja možemo razvrstati u tri skupine: superiorne,

poboljšane i normalne. Superiorni genotip prirašta dnevno do 1200 grama, poboljšani do

1000 grama, a normalni do 800 grama. U kilogramu prirasta superiorni ima 180, poboljšani

170, a normalni 160 grama bjelančevina. Dnevni prirast povećava se do 60 kg tjelesne mase,

a potom se ustaljuje na maksimalnim prirastima do postizanja 100 kg tjelesne mase

(Uremović i Uremović, 1997).

U prirastu 1 kg mesa voda je zastupljena sa prosječno 72% , a bjelančevine sa 23%,

pa su zbog toga dnevni prirasti temeljeni na prirastu mesa veći, nego prirasti temeljeni na

prirastu masti. Sposobnost odlaganja bjelančevina ne ovisi samo o genotipu već i o dobi,

spolu, hranidbi i uvjetima proizvodnje. Nekastrati i nazimice su, sa stanovišta prevladavanja

sinteze mesa, u znatnoj prednosti pred kastratima. Maksimalno odlaganje bjelančevina u

nerasta i nazimica je 25% odnosno 10% veće nego u kastrata. Među različitim pasminama


9

svinja i njihovim križancima postoje značajne varijacije u brzini priraštanja (Uremović i

Uremović, 1997). Dobrim prirastom se smatra ako se porodna masa udvostruči za sedam

dana, ako se tjelesna masa poveća za deset puta sa 6-7 tjedana i ako se tjelesna masa sa 6-7

mjeseci poveća na 100 - 110 kg.

Kretanje dnevnog prirasta uobičajemo je pratiti prema životnim fazama. Visina

heritabiliteta (h²) za prirast kreće se od 0,3 do 0,5 pa se ovo svojstvo u selekciji unutar čistih

pasmina svinja može popravljati testiranjem nerasta i nazimica u performans testu. Kod

križanja pasmina za dobivanje križanaca zadovoljavajućih brzina rasta treba provjeriti

kombinacijske sposobnosti križanaca (Uremović i Uremović, 1997).

Prirast je svaka pozitivna razlika u težini, bez obzira da li se radi o čistom prirastu ili

samo o tovu. Međutim, s biološke točke gledišta, nagomilavanje masti ili loja nije u vezi s

rastom, osim ako se ovo ne događa paralelno sa samim oblikovanjem muskulature i drugih

tkiva.

Brzina kojom rastu životinje može se izraziti u apsolutnim i relativnim veličinama.

Rast se određuje mjerenjem žive težine životinje odmah po rođenju kada je i najveći.

Izražava se u kilogramima ili gramima, za određeno vremensko razdoblje (dnevni, tjedni,

mjesečni ili godišnji prirast). Može biti apsolutni i relativni.

Apsolutni prirast je povećanje žive mase organizma u određenom vremenskom

razdoblju. Predstavlja razliku između završne i početne vrijednosti, dok je prosječni dnevni

(mjesečni) prirast razlika između završne i početne vrijednosti u određenom broju dana

odnosno mjeseci (Vincek, 2011). Apsolutni prirast se može izraziti sljedećim formulama:

, , t =

gdje je: PA = apsolutni prirast

PD = prosječni dnevni prirast

V2 = završna vrijednost

V1 = početna vrijednost

t = vrijeme u danima

t2 – t1 = vremenska razlika između dva mjerenja izražena u danima


10

Apsolutni i prosječni dnevni prirast imaju veliko ekonomsko značenje, stoga se u

praksi najčešće koriste. Brzinu rasta treba izražavati u relativnim veličinama koje

omogućavaju međusobnu komparaciju podataka više grla neovisno o njihovoj težini. Samo

na temelju apsolutnih prirasta dviju životinje istog uzrasta ne može se utvrditi njihov

intenzitet rasta, jer on ovisi i o početnoj masi (na početku promatranog razdoblja).

Izračunavanje relativnog prirasta je vrlo jednostavno i izražava se u postocima

prirasta mase ili određene tjelesne mjere na kraju ispitivanog razdoblja u odnosu na početni.

Njime se izražava intenzitet rasta. Izračunava se prema formuli po Minotu u postocima od

početne težine:

x 100

gdje je: PR = relativni prirast

V2 = vrijednost na kraju ispitivanog razdoblja

V1 = vrijednost na početku razdoblja

Rezultati dnevnog prirasta u tovu mogu biti izvrsni, srednji i slabi. Ukoliko se dnevni

prirast u tovu svrstava u izvrstan životinja prirašta više od 700 g, ako je prirast srednji

životinja prirašta između 580 i 650 g, a kod slabog prirasta životinja prirašta ispod 580 g

dnevno. Cilj kojeg bi bilo poželjno postići u tovu svinja je dnevni prirast iznad 750 g

(Uremović i Uremović, 1997). Dnevni prirast u testu do 100 kg u tropasminskih križanaca

između križanki dobivenih sparivanjem landrasa i velikog jorkišra i nerasta pietrena iznosio

je iznad 750 grama što pokazuje da se u dobrim okolišnim uvjetima genetski kapacitet za

brzinu rasta može u velikoj mjeri iskoristiti (Luković, 2001). U proizvodnim uvjetima

ostvaruju se nešto slabiji rezultati u dnevnom prirastu, a razlozi tome leže najčešće u

odstupanjima od optimalnih uvjeta u proizvodnji, bilo da je riječ o smještaju, mikroklimi,

hranidbi i ostalim okolišnim čimbenicima.


11

3.4. Utjecaji na dnevni prirast

3.4.1. Dob

Dob je jedan od važnih čimbenika o kojem ovisi uspjeh u tovu svinja. Dob svinja

bitno utječe na tovnu sposobnost svinja. S ekonomske točke gledišta proizvodnje svinjskog

mesa nije svejedno u kojoj dobi tovimo svinje, jer struktura prirasta se mijenja s dobi svinja.

Do razlika dolazi zbog različitog odnosa mesa i masti u tijelu svinja, a taj je odnos povoljniji

u mlađih svinja (Uremović i Uremović, 1997). Organizam mlade svinje sadrži više vode i

bjelančevina, a manje masti. Znatnije povećanje masti u tijelu svinje događa se s

povećanjem dobi, a to dovodi do povećanja energetske vrijednosti prirasta. O tipu svinje

ovisi u kojoj će dobi doći do značajnijeg akumuliranja masnog tkiva. Ranozreli tipovi svinja

će se udebljati u ranijoj životnoj dobi. Posljedica porasta energetske vrijednosti prirasta je

povećanje količine hranjivih tvari za sintezu 1 kg prirasta, čime se pogoršava konverzija

hrane. Presudna za iskorištavanje hrane u proizvodnji prirasta je voda, jer masno tkivo

sadrži 10-15% vode, a meso 70 - 80% vode (Uremović i Uremović, 1997).

Mlada grla brže rastu, odnosno potpunije iskorištavaju i probavljaju svoje obroke za

razliku od starijih svinja koje imaju slabiji apetit. Povećanjem deponiranja masti u tijelu

apetit se sve više smanjuje, ali utrošak po jedinici prirasta raste. Iz tih razloga uzgajivači

radije tove mlađe kategorije svinja.

Odnos dobi i mase može se vrlo dobro opisati pomoću krivulje rasta. U tim

funkcijama stopa rasta povećava se s dobi, a zatim se smanjuje kako se životinji približava

zrelost. Prosječna tjelesna masa životinje raste sigmoidno s dobi (Vincek, 2010).

Kvaliteta mesa životinja zaklanih u kasnijoj dobi razlikuje se od kvalitete mesa

mlađih životinja. Istovremeno povećanje dobi i klaoničke mase (najčešće kod hranidbe ad

libitum) također rezultira sporijim rastom, ali uz smanjeno iskorištenje hrane za jedinicu

prirasta i povećanje udjela masnog tkiva u polovicama. Također istovremeno povećanje

dobi i klaoničke mase može pogoršati nježnost mišićnih vlakana i svojstva okusa mesa.

Odnosi negativnih i pozitivnih utjecaja dobi i/ili klaoničke težine značajno ovise o genotipu,

spolu, uvjetima držanja i postupcima klanja (Kušec i sur., 1998).


12

3.4.2. Spol

Spol uvelike utječe na dnevni prirast kod svinja. Postoje razlike između muških i

ženskih životinja, kao i između kastrata i nekastrata. Razlike između spolova kod svinja od

posebne su važnosti jer se utjecaj spola odražava i na sastav svinjskih polovica, a napose na

svojstva kakvoće mišićnog tkiva (Ball, 2000). U proizvodnji tovljenika za dobivanje

svinjskog mesa uglavnom se koriste muška kastrirana i ženska grla (Senčić i sur., 1996).

Nekastrirane svinje u punoj hranidbi jedu dnevno za 10 – 15 % manje hrane i postižu

za 10 – 15 % bolju konverziju nego kastrati i nazimice. Muški nekastrati postižu u tovu veće

dnevne priraste od kastriranih životinja zbog veće sinteze mišićnog tkiva. Visok anabolički

potencijal nekastrata je uvjetovan interakcijom hormona rasta, insulin faktor rasta i muških

hormona androgena koji djeluju na retenciju dušika i povećanu sintezu biomase u

proizvodnji prirasta. Nekastrati, iako dnevno jedu manju količinu hrane, imaju veliku

sposobnost sinteze mesa. Zahvaljujući tome u toku cijelog tova se mogu hraniti po volji, za

razliku od kastrata kojima, nakon 60 kg, treba ograničiti koli činu hrane. Unatoč prednostima

koje ima tov nekastriranih životinja u odnosu na kastrate on se ne provodi kod nas. Razlog

tome je intenzivan i neugodan miris koji se javlja u mesu zaklanih svinja. Taj neugodan

miris mesa uvjetovan je prisutnošću skatola (3-metil-indola) i hormona testisa androstenona.

Skatol nastaje razgradnjom aminokiseline triptofana u debelom crijevu, a djelomično se

deponira u mekim tkivima, dajući im miris po fecesu. Muški spolni hormon, androstenon,

daje mekim tkivima miris po urinu. U svijetu se provodi selekcija koja za cilj ima stalno

odabiranje životinja s nižim sadržajem androstenona kako bi se smanjila njegova

koncentracija u mesu. Selekcija se provodi kako bi se iskoristile ekonomske prednosti tova

nekastrata. Raznim načinima hranidbe i držanja svinja prije klanja, može se utjecati na nižu

razinu skatola i tako ukloniti neugodan miris mesa koji od njega potječe (Uremović i sur.,

2002).

Kastrirane životinje su u tovu mirnije nego ženske životinje, pa samim time postižu i

bolje iskorištavanje hrane kao i veće dnevne priraste. Kastrati bolje rastu od nazimica

(Vincek, 2010). Ženske životinje u tovu se ne kastriraju. Kastriranje muških životinja

provodi se u dobi od oko dva tjedna, jer u toj dobi najpovoljnije zarasta rana (Uremović i

Uremović, 1997).

Ženske životinje u tovu daju više mesa s manje masti u svim težinskim kategorijama

zbog tanje slanine, a ostvaruju i niži dnevni prirast u odnosu na kastrate (Rukavina, 1988).


13

Nazimice završavaju tov s nižom tjelesnom masom i do 10% u odnosu na nakastrate iste

dobi. Razlog zaostajanja nazimica je pojava puberteta između 70 i 80 kilograma tjelesne

mase, a to uzrokuje nemirnije ponašanje nazimica, a i ostalih životinja u skupini zbog

uznemiravanja od nazimica. Iz tog razloga je potrebno u tovu što je moguće ranije razdvojiti

svinje prema spolu. Kod nazimica je konverzija hrane bolja nego kod kastrata (Vincek,

2010).

U proizvodnji bekona, bolji i kvalitetnije bekon se dobije od nekastriranih ženskih

grla, nego od kastriranih muških grla. Iz tog razloga za proizvodnju bekona bolja su ženska

grla, a muška grla se prvenstveno koriste za mesnati tov težine 110 - 130 kilograma.

Nekastrirane životinje u tovu postižu najveće dnevne priraste u odnosu na kastrate i

ženske životinje (Uremović i Uremović, 1997).

Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da je spol svinja vrlo značajan čimbenik o

kojem ovisi sastav masnih kiselina. Pritom je utvrđeno da meso nazimica sadrži veći udio

nezasićenih masnih kiselina, dok je meso muških kastrata bogatije zasićenim masnim

kiselinama (Kos i sur., 2012).

3.4.3. Ostali utjecaji na dnevni prirast

Na dnevni prirast u tovu svinja znatan utjecaj imaju još i pasmina ili tip svinja,

zdravstveno stanje svinja, način držanja svinja, temperatura i relativna vlažnost zraka,

količina i kakvoća hrane kao i metoda hranidbe (Uremović i Uremović, 1997).

Tip odnosno pasmina svinja, prema sposobnosti stvaranja mišićnog i masnog tkiva,

može biti: mesnati, masni i kombinirani. Nasljedno, za svaki tip, je određena tovna

sposobnost. Mesne pasmine svinja su, u fiziološkom smislu, ranozrelije i brže rastu.

Mesnate pasmine svinja imaju veći prirast mesa nego masti do tjelesne mase od 100 kg. A

kod tjelesne mase od 70 - 80 kg, mesnate pasmine postižu maksimalni dnevni prirast mesa.

Nakon toga pada prirast mesa, a raste dnevni prirast masti. Kod masnih pasmina

izjednačavanje udjela masa i masti u dnevnom prirastu nastupa već pri 40 do 50 kg tjelesne

mase. U tovu svinja bolji proizvodni rezultati postižu se križanjima između pojedinih

pasmina (Kušec i sur., 2006).

Dobro zdravstveno stanje svinja osnovna je pretpostavka uspješnosti tova svinja.

Slabiji zoohigijenski uvjeti kao i različiti stresori pridonose slabijem zdravstvenom stanju

svinja. Neki od najčešćih stresora su neizbalansirana prehrana koja je deficitarna


14

bjelančevinama, vitaminima i mineralima, kao i higijenski neispravna hrana zaražena

pljesnima (Kušec i sur., 2011). Loša prehrana dovodi do bolesti, koje mogu dovesti i do

uginuća, a to predstavlja gubitke i nerentabilnost u proizvodnji. Kako bi tov bio što

uspješniji važno je voditi brigu o zdravlju životinja. Za prevenciju i liječenje bolesti svinja

mogu se upotrijebiti ljekoviti dodaci u prehrani svinja (Margeta, 2005).

Način držanja svinja također bitno utječe na dnevni prirast. Za dobrobit životinje,

njeno zdravlje, pravilnu hranidbu, a samim time i rast i prirast iznimno je važno u kakvim se

uvjetima drži. Kod izgradnje tovilišta važno je odabrati odgovarajući građevinski materijal,

a i sustav ventiliranja, kao i način držanja uz koje će svinje ostvariti zadovoljavajuće

proizvodne rezultate (Margeta i sur., 2005).

Temperatura okoliša i relativna vlažnost zraka imaju najznačajniji utjecaj, od svih

klimatskih uvjeta, na proizvodne rezultate u tovu svinja. Obzirom da se svinje ne znoje,

visoke temperature imaju nepovoljan utjecaj na njihov organizam. Utjecajem visokih

temperatura kod svinja se: smanjuje metabolizam, povećava frekvencija disanja, opterećuje

srce i ubrzava puls, povećava tjelesna temperatura. Relativna vlažnost zraka iznad 85%

pogoršava termoregulaciju svinja, jer je zrak zasićen vodenom parom i manje je isparavanje

vode disanjem. Visoke temperature također nepovoljno utječu na ponašanje svinja. Ukoliko

se temperatura poveća iznad 16 – 20 ºC, koliko je optimalna temperatura zraka u nastambi

za tov svinja, smanjuje se aktivnost svinja, a time i konzumacija hrane. Istraživanjima je

ustanovljeno da i niske i visoke temperature nepovoljno utječu na dnevni prirast (Uremović i

sur., 2002).


15

4. MATERIJAL I METODE

Podaci za ovo istraživanje prikupljeni su na farmi tovnih svinja Ivančić u

Varaždinskoj županiji. Mjerenja tjelesne mase obavljena su na početku tova u dobi od 58

dana, na sredini tova u dobi od 120 dana, te na kraju tova u dobi od 180 dana. Mjerenja

tjelesne mase izvršena su na nazimicama i muškim kastratima izrazito mesnatih

tropasminskih križanaca s pietrenom. Na temelju izmjerenih tjelesnih masa prikazanih u

tablici 1. izračunat će se dnevni prirast u dvije faze tova, od 58. do 120. dana te od 120. do

180. dana starosti.

Tablica 1. Osnovna statistika za tjelesnu masu izmjerenu u dobi na 58., 120. i 180. dan

Kategorija Dob

Broj

životinja

Srednja

vrijednost

Standardna

devijacija

Najmanja

vrijednost

Najveća

vrijednost

58 60 28.32 4.78 18.00 40.00

120 46 65.87 9.27 50.00 87.80 Kastrati i

nazimice 180 33 114.52 12.88 90.50 137.40

58 30 29.05 5.31 20.40 34.70

120 25 65.88 9.75 50.00 87.80 Kastrati

180 19 116.73 12.56 95.70 137.40

58 30 27.59 4.16 18.00 32.60

120 21 65.87 8.91 51.80 80.00 Nazimice

180 14 111.53 13.16 90.50 127.00

Pojedinačni dnevni prirast za svaku životinju izračunat je po formuli:

Završna tjelesna masa – početna tjelesna masa (kg)

Dnevni prirast (kg/dan) = ------------------------------------------------------------------

Broj dana u razdoblju tova

Za procjenu utjecaja dobi odnosno spola na dnevni prirast korišten se sljedeći

statistički model:


16

yijk = µ + Di + Sj + DSij + eijk ,

pri čemu je:

yijk – dnevni prirast

µ - srednja vrijednost

Di – utjecaj dobi odnosno proizvodnog razdoblja (od 58.-tog do 120.-tog dana, od

120.-tog do 180.-tog dana)

Sj – utjecaj spola (nazimice, muški kastrati)

e – slučajna greška

Statistički model također uključuje i interakciju (DSij) između glavnih sistematskih

utjecaja. Za statističku obradu korišten je programski paket SAS (SAS 8.2, 2001) primjenom

procedura MEANS za osnovnu statistiku i GLM za analizu varijance odnosno utvrđivanje

razlika između nivoa pojedinih utjecaja.


17

5. REZULTATI I RASPRAVA

Po dobivenim podacima iz Tablice 1. možemo zaključiti da se već na samom

početku vidi razlika između kastrata i nazimica. Izračun aritmetičke srednje vrijednosti

dovodi nas do zaključka da su kastrati u prvom mjerenju pri dobi od 58 dana imali nešto

veću prosječnu tjelesnu masu nego nazimice. Prosječno odstupanje od prosjeka, odnosno

standardna devijacija također je neznatno veća u korist kastrata. Prema podacima iz Tablice

1 možemo pretpostaviti da su kastrati u početku tova imali i bolju konverziju hrane od

nazimica, a samim time i bolji dnevni prirast, a rezultat toga su i veće tjelesne mase. Vincek

(2010) navodi da kastrati bolje rastu od nazimica, što je i u našem istraživanju dokazano.

Isto tako Vincek (2010) navodi da nazimice imaju bolju konverziju hrane od kastrata. Prema

dobivenim podacima iz našeg istraživanja to se ne može tvrditi, jer potrošnja hrane nije

registrirana te nismo mogli izračunati konverziju hrane.

U drugom mjerenju, u dobi od 120 dana ukupan broj promatranih tovljenika bio 46,

od toga 25 kastrata i 21 nazimica. Iz rezultata mjerenja i podataka iz tablice vidimo da su za

aritmetičku srednju vrijednost dobiveni približno jednaki rezultati. Iako su rezultati približni

kod kastrata se ipak vidi mala prednost nad nazimicama i nad rezultatom dobivenim za sve

tovljenike zajedno. Vincek (2010) navodi da prosječna tjelesna masa životinje raste

sigmoidno s dobi.

Odstupanje od prosjeka i u ovom mjerenju je nešto veće za kastrate. Obzirom na

dobivene rezultate možemo tvrditi da su kastrati i u drugom mjerenju napredniji od

nazimica. Razlog tome može biti, kako navode Uremović i Uremović (1997), ulazak

nazimica u pubertet. Tada su nazimice nemirnije i slabije jedu, a to onda za posljedicu ima

slabiji dnevni prirast.

U dobi od 180 dana izmjerena je tjelesna masa na ukupno 33 tovljenika; 19 kastrata i

14 nazimica. Prema podacima možemo uvidjeti da kastrati i u ovom razdoblju imaju bolje

rezultate. Srednja vrijednost za kastrate u promatranom razdoblju je najviša, osobito u

odnosu na nazimice. Međutim u promatranom razdoblju došlo je i do malog obrata. Prvi

puta imamo i standardnu devijaciju sa najvećom vrijednošću u korist nazimica. Vrijednost

za nazimice je za 0,6 veća od vrijednosti za kastrate. Iz istog podatka možemo zaključiti da

je i vrijednost varijance viša u korist nazimica, te da su one ipak u zadnjem razdoblju imale

veće razlike tjelesne mase promatrajući životinje pojedinačno. Niže prosječne tjelesne mase


18

nazimica na kraju tova, dobivene u našem istraživanju, u skladu su s podacima koje navode

Uremović i Uremović (1997), u kojima stoji da nazimice završavaju tov s nižim prosječnim

težinama od kastrata i nekastrata.

Tablicom 2. prikazana je analiza varijance sa tri utjecaja: spol, dob i interakcija

spola i dobi. Iz dobivenih rezultata vidimo da su oba promatrana utjecaja, i utjecaj spola i

utjecaj dobi značajni na nivou P<0.001. Također možemo vidjeti da je interakcija između

dobi i spola neznačajna, što je i povoljno za naše istraživanje, odnosno za interpretaciju

samih rezultata. U slučaju da bi interakcija glavnih utjecaja bila značajna nemoguće je

procijeniti pojedinačno sistematske utjecaje u modelu. Uremović i Uremović (1997) navode

da se struktura prirasta mijenja s dobi svinja i da je odnos mesa i masti u tijelu povoljniji u

mlađih svinja.

Tablica 2. Analiza varijance za svojstvo dnevni prirast sa tri utjecaja: spol, dob i interakcija spola i dobi

Izvor Stupanj slobode

Suma kvadrata

Sredina sume

kvadrata

F vrijednost

P vrijednost

Spol 1 0.10 0.10 16.04 <.0001

Dob 1 5.50 5.50 35.19 <.0001

Interakcija spola i dobi 2 0.06 0.03 0.40 0.9962

Prema rezultatima testiranja razlika između spolova odnosno nazimica i muških

kastrata za svojstvo dnevni prirast (Tablica 3) vidimo da su dobiveni rezultati značajni i

praktično, ali i statistički. Prosječni prirast kastrata je 570 g, a nazimica 550 g što značajna

razlika gledajući na ukupne troškove tova. Drugim riječima kastrati u razdoblju od 120 dana

koliko su boravili u tovu postižu prosječno (120 dana x 20 g) 2.4 kg veću tjelesnu masu,

odnosno prije dostižu završnu tjelesnu masu u tovu, čime se skraćuje vrijeme provedeno u

tovu i povećava ukupni broj turnusa godišnje (Škorput i sur., 2009). Ponekad se, ovisno o

svojstvu, dobije statistički značajna razlika, međutim bez praktične važnosti, što u našem

primjeru nije slučaj. Iz dobivenih rezultata vidimo da su kastrati imali bolje dnevne priraste

od nazimica.


19

Tablica 3. Testiranje razlika u dnevnom prirastu između spolova Spol Prirast, g Standardna greška Pr > |t| Pr > |t|

Kastrati 570 3.2 <.0001 <.0001

Nazimice 550 3.6 <.0001

Tablicom 4. prikazali smo razliku u prirastu u dva promatrana razdoblja tova.

Dnevni prirast je mjeren između 58 i 120 dana te između 120 i 180 dana starosti. Iz rezultata

je vidljivo da je u drugom dijelu tova dnevni prirast bio bolji nego u prvom dijelu tova.

Uremović i Uremović (1997) navodi da se dnevni prirast povećava do 60 kg tjelesne mase, a

potom se ustaljuje na maksimalnim prirastima do postizanja 100 kg tjelesne mase.

Tablica 4. Testiranje razlika u dnevnom prirastu između prve i druge faze tova Dob, dani Prirast, g Standardna greška Pr > |t| Pr > |t|

58-120 563 3.2 <.0001 <.0001

120-180 634 3.6 <.0001


20

6. ZAKLJU ČCI

Oba promatrana utjecaja na dnevni prirast, i dob i spol su statistički značajni

(P<0.001).

Razlika u dnevnom prirastu u tovu do šest mjeseci između spolova tj. muških

kastrata i nazimica postoji i ona je značajna i statistički (P<0.001), ali i praktično.

Razlika u dnevnom prirastu u između prvog i drugog dijela tova je također statistički

značajna, a tovljenici su u drugom dijelu tova imali približno 70 g veći dnevni prirast nego

tovljenici u prvom dijelu tova.


21

7. LITERATURA

Ball R. O. (2000): Differences among Genotype and Gender for Growth, Carcass Compostion and Meat Quality. Pork Production 11:227-235.

DZS. (2011): Obrada podataka – svinjogojstvo.

Kos, I., Božac, R., Širić, I., Mioč, B., Hajenić, M. (2012): Utjecaj spola na sastav masnih kiselina dalmatinskog pršuta, 47 hrvatski i 7 međunarodni simpozij agronoma Opatija, 710-713.

Kostić, J., Simonović, Đ. (1964): Tov svinja, združena knjiga, Beograd.

Kušec G., Kralik G., Petričević A., Gutzmirtl D., Jovanovac S. (1998): Vpliv genotipa na rast telesnih tkiv pri prašičih. Acta agriculturae Slovenica, 1972. Suplement 30:105-109.

Kušec, G., Đurkin, I., Petričević, A., Kralik, G., Maltar, Z. (2006): Utjecaj spola na distribuciju tkiva u svinjskim polovicama, Krmiva 48, 3; 131-142.

Kušec, G., Baulain, U., Đurkin, I., Lukić, B., Kralik, G., Petričević, A. (2011): Utjecaj hranidbe na klaonička svojstva hibridnih svinja, Krmiva 45 , 5; 247-252.

Luković, Z. (2001): Utjecaj kombinacije križanja i HAL gena na proizvodna svojstva križanaca, Magistarski rad, Zagreb.

Margeta V., Kralik G., Škrtić Z., Hanžek D. (2005): Mikroklimatski uvjeti i proizvodnost svinja u različitim uvjetima tova. Poljoprivreda, 11,2,55-61.

Margeta V., Tolušić Z., Kralik I. (2005): Proizvodni i ekonomski aspekti konvencionalnog i alternativnog tova svinja. Poljoprivreda, 11,1,49-53.

Priručnik za uzgajivače svinja, (2008): Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb.

Rukavina, S. (1988): Proizvodnja tovnih svinja na PPK „Velebit“ u Gospiću, Diplomski rad, Zagreb.

SAS Inst. Inc.( 2001): The SAS System for Windows, Release 8.02. Cary, NC, SAS Institute. Senčić, Đ., Pavičić, Ž., Bukvić, Ž. (1996): Intenzivno svinjogojstvo, prvo izdanje, Osijek.

Senčić, Đ., Antunović, Z., Kralik, D., Mijić, P.,Šperanda, M., Zmaić, K., Antunović, B., Steiner, Z., Samac, D., Đidara, M., Novoselec, J. (2010): Proizvodnja mesa (sveučilišni priručnik), Osijek.

Šalehar, A., Štuhec, I., Kovač, M., Salobir, K., Salobir, J., Erjavec, E., Jerić, D. (1995) : Prašičereja, ČZD, Kmečki glas, Ljubljana.


22

Škorput D., Vincek D., Luković Z. (2009): Fixed effects in models fot the genetic evaluation of backfat thickness and time on test in gilts. Italian journal of animal science, 8, S3,119-121.

Uremović M., Uremović Z. (1997): Svinjogojstvo, Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Uremović, Z., Uremović, M., Pavić, V., Mioč, B., Mužic, S., Janječić, Z. (2002): Stočarstvo, Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Vincek, D., Đurkin, I., Kralik, G., Petričević, A., Baulain, U., Kušec, G. (2008): Utjecaj hranidbenog tretmana na karakteristike rasta svinja; Krmiva 50 , Zagreb 2; 63-72.

Vincek, D. (2010): Analiza rasta i procjena biološkog maksimuma svinja, Doktorski rad.

Vincek, D. (2011): Modeliranje rasta u svinja, Agronomski glasnik 1-2/2011.

Volević, B. (2005): Svinjogojstvo; Poljoprivredna biblioteka, Bjelovar.

SADRŽAJ SAŽETAK UVOD CILJ ISTRAŽIVANJA PREGLED … · 2012-11-07 · životinje kojima se...

Documents

Transcript of SADRŽAJ SAŽETAK UVOD CILJ ISTRAŽIVANJA PREGLED … · 2012-11-07 · životinje kojima se...