Razvoj Didaktike Kroz Povijest

7/22/2019 Razvoj Didaktike Kroz Povijest

1/50

POVIJESNI RAZVOJ DIDAKTIKE

SAETAK

Diaktika je starogrkog porijekla, nastala o rijei iaskein uiti; iaskalos

nastavnik u staroj Ateni koji je raio u kolama gramatista i kitarista.

Poetak nastave veemo za prve kole (shole) osnovane u Sumeru oko 2500 g.pr.K.

nije bilo ubenika, programa, nastavnih metoa.

U staroj Grkoj proiruje se sustava nastave. Zatim se pojavljuju se mislioci koji piu o

nastavi i pomau u njenom razvoju.ng

U XVI i XVII st. javljaju se teoretiari znaajni zaiaktiku: Wolfgang Ratke (1571.

1635.) Meu prvima je obraio prironu metou (empirijsku metou) koju je utemeljio

F. Bacon. Polazi se o iskustva, priroe a bi se olo o oreenog znanja, a ne od

knjige, tj. o ivota promatranjem prema teoriji; Jan Amos Komensky (1592. 1670.)

Velika iaktika. Razvija vanjsku organizaciju nastave uvoenjem ananjeg

razredno-predmetno-satnog sistema s frontalnim oblikom rada. Njegov tip nastave

postaje ono to je i anas: razrei kao cjeline izjenaene po goinama, nastavne

cjeline, poetak i kraj kolske goine, premeti, nastavni satovi. Komensky uvoi

latinski jezik, iaktike principe sve to se rai mora se ueniku obro priopditi, trai

se da uvijek radi; Jean Jaques Rousseau (1712. 1778.) Najvedi kritiar feualnog

rutva, zalae se za rugaiju organizaciju ogoja; Johann Heinrich Pestalozzi (1746.


2/50

1

1827.) Princip zornosti iaktiki razgrauje. Unosi re u to kako pouavati 3

elementaoblik, broj i rije, tj. kae a sve ima svoj oblik, broj i naziv, te uvoi ogojni

rad. Utemeljitelj je iaktikog formalizma naina kako raiti na nastavi. Unosi re u

artikulaciju nastave; Johann Friedrich Herbart (1776. 1841.) Nastavu razraujeu 4

stupnja: jasnoda, asocijacija, sistem i metoa. Zaatak mu je a se uvee organizacija i

re u znanje. Njegove metoe su primili svi nastavnici. Prenio je misaoni put ovjeka na

nastavu. Njegov sustav se naziva peagogija stare kole.

Reformna pedagogija ili peagogija nove kole na prijelazu iz XIX. u XX. st. zagovara

novi pristup nastavi i uenju nastaju razni pravci koji se okredu prema ueniku ipokuavaju utemeljiti nastavu na temelju potreba uenika. Zajeniko svim pravcima

su tri temeljne ideje: samora jece (veda aktivnost uenika, uvaavanje priroe

jeteta i oivljajnost u nastavi.

Na razvoj kolstva u Hrvatskoj utjecao je Opdi kolski re, koji oreuje a je u

svakom naselju potrebno osnivati kole.

1849.god tiskaju se prva tri nepotpisana peagoka ubenika na hrvatskome jeziku:Znanost ohranjivanja (znanost ogajanja), Opdenita znanost pouavanja

(iaktika), Posebna znanost pouavanja (metoika).


3/50

2

1. UVOD

Miljenja o pouavanju, tj. ananje znaenje pojma iaktike moemo gleat

unaza o najmanje vije i pol tisude goina, o starih grkih filozofa, preko Rimljana i

Komenskog o suvremenih iaktikih teorija.

Protekla etiri stoljeda razvoja iaktike teorije i kolske prakse obiljeena su

naglaenom prisutnodu razreno-satnog premetnog sustava s brojnim pokuajima

prevladavanja njegovih slabosti.

U povijesti kole, o pojave razreno-premetnog sustava, uoavaju se stalni pokuaji

a se ponue iaktiki moeli koji mogu uovoljiti postojedim tehnologijama

proizvonje i kulturi ivljenja to je uoljivo uz tehnoloke revolucije

(inustrijska,mehanizacijska i informatika).

Bilo je i pokuaja a se frontalna nastava i ra s velikim grupama uenika zamijene

grupnim radom, individualnim radom i radom u paru. Herbartovo uenje ostavilo je

veliki utjecaj sve do danas na organizaciji unutarnjeg nastavnog procesa. Uglavnom

kruti razredno-predmetno-satni sustav peagozi su tijekom goina pokuavali

zamijeniti sustavima koji polaze od potreba djeteta. Nastali su tako iaktiki sustavi

koji naputaju krute okvire razreno-predmetno-satnog sustava, nuedi okvire koji

posjedaju na stil raa i ivota u neformalnim jejim grupama i obitelji.

Diaktika misao se razvijala usporeo s usponom nauke i nastavne prakse.

U tenji za obrazovno uspjenom nastavom, ali i nastavom u kojoj de biti vie sloboe,

iaktika se anas razvija kao kritiko-teorijska znanost o obrazovanju, nastavnoj

komunikaciji onosno kao kibernetiko-informacijska teorija, kao teorija kurikuluma,

pouavanja...

Suvremena iaktika obogaduje se raovima mnogih naih teoretiara koji raaju nove

ideje i bogatije spoznaje.


4/50

3

2. KORIJEN RIJEI DIDAKTIKA

Dananje shvadanje pojma iaktike imalo je svoj ugi razvojni put. Diaktike

ideje stare su preko 2.5 tisuda goina. Smatra se a je Sreozemlje kolijevka ieja i

prakse nastavnog rada.

Diaktika (lat. iactica) izvorno potjee iz grkog jezika. Dolazi o glagola

(iaskein) to znai pouavati, obuavati, izobraavati, biti uitelj, preavati,

okazivati, razlagati, propisivati, opominjati, zapovijeati, uvjebavati, biti pouen, uiti

se, obrazovati se za to, ati se pouiti, o sebe sam uiti, koga ati pouavati ili uiti,

dati u nauk, nekoga u neto upudivati.(Pranjid, 2005.)

Moe se izvesti i iz grke imenice (iache) to znai nauk, pouka, uputa,

predavanje, izlaganje.

Postoji jo nekoliko grkih pojmova usko vezanih za poruje iaktike: y

nauk, obuka; koji se mora ili moe uiti, uen, izuen;

uionica; nauk, pouka; pouen; naueno,

znanje, kolarina; uitelj, uiteljica, savjetnik, biti ikolovan;

pouavam, obuavam, upudujem, izobraavam, pouen sam, uim, pronalazim,

prilagoujem se, omogudujem a netko neto naui.(Pranjid, 2005.)

U svim tim grkim rijeima aju se naslutiti znaenja koja su u sklopu iaktike

sauvana o naih ana: jelatnost pouavanja, osobe zauene a provoe tu

jelatnost, tj nastavnici, uitelji, saraji koji su prilagoeni uenju i ivotu, koje treba

svjesno usvajati i prenositi, meiji pouavanja, kola kao prostor unutar ega se

pouavanje provoi, te uenje kao uenikova jelatnost.

Kasnije su ovu rije kao iactica preuzeli Rimljani, zatim se proirila na europske

zemlje , posebno s pojavom Ratkea i Komenskog. Nije se izgubilo na sarajnoj strani

,al su mu oane jo neke nijanse. U latinskom jeziku postoji glagolski oblik oceo to

znai uim, obuavam, pouavam, preajem, razlaem, prireujem, nauim,


5/50

4

uvjebavam; ocilis pouljiv, nauljiv, razumljiv, pojmljiv ; ocilitas uljivost,

nauljivost, krotkost, blagost ; octe ueno, vjeto, umjeno, lukavo ; octor uitelj,

pouavatelj, nauavatelj ; doctrinapouka, nauka, nastava, uenost, znanje ; octus

kolovan, uen, izobraen, naobraen, vjet it. (Pranjid,2005.)

Nju je prvi upotrijebio njemaki mislilac i reformator kolskog ogojno obrazovnog

rada Johanes Wolfgang Ratke prvih godina XVII. st. U istom vremenu eki peagog Jan

Amos Komenski pie jelo Velika iaktika koji se proirio na sve europske zemlje, ali

ne uvijek s istim znaenjem.


6/50

5

3. ODGOJNO-OBRAZOVAN MISAO GRKIH I RIMSKIHFILOZOFA

3.1. Grka

Ved je istaknuto a je Sredozemlje kolijevka nastavne prakse. Za tu praksu i

ukupni filozofsko- znanstvenu misao vezano je i iaktiko shvadanje najarovitijih

nastavnika i filozofa. (Filipovid, 1977.)

3.1.1. Sokrat (469.-399.)

Sokratovo shvadanje i tumaenje bilo je, a je ovjek kao misaono bide mjera

svih stvari. On je zagovarao uboko razmiljanje i moralno savrenstvo, esto

ponavljajudi; "Spoznaj samoga sebe!" Priznavao je murost, onosno znanje. U onosu

prema ljudskoj djelatnosti vrlina je hrabrost, a u odnosu prema osjedajima ona je

umjetnost. Za Sokrata je bitna vrlina, a vrlina je isto to i znanje. Iz vrline se raa blago i

sva ostala ovjekova obra. Stoga ogoj mora biti usmjeren na postizanje vrline u svim

njezinim manifestacijama.

Osnovni zadatak odgoja je upoznati samoga sebe, to znai a je ieja znanja trajno

uporite pravom ogoju. (Bonjak,1993. )

Ovaj uveni slobooumni i tvrokorni (u svojim stavovima) filozof razvio je poseban

nain pouavanja koji za iaktiku znanost ima neprocjenjivu vrijenost. (Stevanovid,

2001.)

U nastavi je primjenjivao pitanja i ogovore, poticao je sluatelja a sam nalazi pravilno

rjeenje pitanja.

Sokrat nita nije pisao, nego njegovim izlaganjima na javnim skupovima, najviespoznajemo iz spisa poznatih filozofa Ksenofonta, Platona i Aristotela.


7/50

6

3.1.2. Platon(427.-348. g.p.n.e)

Sokratovo uenje je nastavio , mijenjao, opunjavao i avao originalan rjeenja

njegov uenik Platon. (Stevanovid, 2001.)

Utemeljitelj objektivnog iealizma. Osnovao prvu visokokolsku ustanovu, filozofsku

kolu Akaemija.

U jelu Drava ovaj mislilac prvi raspravlja o peagokim problemima i iznosi svoja

gleita koja su imala veliki utjecaj na shvadanja u Grkoj i Rimu.(Filipovid, 1977.)

Sastavio je svoj peagoki susuavkoji je bio namijenjen samo filozofima i vojnicima. Iz

spartanskog odgoja je uzeo i odgajanje djevojka. Platon je formirao sustav u kojem

ogojem pribliava ovjeka svijetu ieja.

Djeca se omah nakon roenja onose u omove gje ih hrane ojilje, olazi i majka

koja hrani svoju i tuu jecu. S navrenih seam goina jeaci i jevojice (ovojeno)

kredu u ravne kole s programom atenske kole, nakon elementarne kole kredu u

palestre. Od 17.-20. goine jeaci ive kao efebi. Oni koji ne pokau sklonost za umni

ra poslije 20. kredu kao vojnici. Oni koji su sposobni za apstraktno miljenje(o 20.-

30.) prouavaju filozofiju, aritmetiku, geometriju, astronomiju i teoriju glazbe. Do svoje

30. jeaci zauzimaju mjesta u ravnoj upravi, ok oni najsposobniji sve o 35. ue

ijalektiku. Platon smatra a je ijalektika najvia filozofijska isciplina, vrhunac

obrazovanja, a prouavaju je samo orasli mukarci.

Smatra da se odgoj zasniva na preziranju proizvonog raa, istie a fiziki ra razvija

lo karakter te ini ovjeka nesposobnim shvatiti svijet ieja. Platon je prvi istakao ieju

javnog prekolskog ogoja i naglasio vanost igre u ogoju prekolske obi.

Najpoznatija su mu djela: Drava (ili o pravenosti), Simpozij(ili o ljubavi), Fenon (ili o

ui), Protagora (ili o vrlini), Teetee i sofisti (ili o znanju), Parmeni (ili o iejama).


8/50

7

3.1.3. Aristotel (384.-322.)

Ubraja se u svestrane i najznaajnije filozofe antike Grke. U filozofskom i

peagokom smislu Aristotel je ostvario najvii omet svoga vremena.

Aristotel je u Ateni osnovao filozofsku kolu u gimnaziji a hrama Apolona Likejskog po

kojem je kola i obila naziv likej. Aristotel istie a je svijet jeinstven, pa s e ideje

stvari ne mogu odvojiti od samih stvari.

Filozofski i psiholoki objanjava ogoj kojeg je smatrao kao srestvom za uvrdivanje

ravnog ureenja. Njegova shvadanja su izloena u jelu O vaspitanju. On je prvi u

povijesti pedagogije odredio dobnu periodizaciju, dijeli zrelost na tri faze; -1.faza (od 1.

do 7. god), -2.faza (od 7. - puberteta 14.), -3.faza (od puberteta do 21. god). Do sedme

goine se jeca ogajaju u obiteljima, te slijei kolovanje. Aristotel je bio veliki

protivnik obrazovanja jevojica, smatrao je a se one bitno razlikuju o mukaraca te

a im obrazovanje nede biti o velike koristi. Zalae se za atenski ogoj te je veliki

protivnik spartanskog ogoja to se tie fizikog ogajanja. Njegov peagoko-

iaktiki opus znaajan je, jer je genijalno anticipirao razvojne faze linosti,

smatrao da nastava i obrazovanje polaze od prirode i intelektualnih sposobnosti

mlaih, a nastavni i ukupni ogojni ra potiu harmonijski razvoj linosti koji

obuhvada tjelesni, intelektualni i moralni razvoj, smatrao je da mlade valja opteretiti

sarajima i aktivnostima u nastavi, jer je prekomjerno angairanje tetno za linost

koja se razvija.

Diaktika znanja se stjeu trojako: opaanjem, pamdenjem i povezivanjem razliitih

saraja, to bi se alje moglo metoiki realizirati prikazivanjem, utvrivanjem i

vjebanjem. (Stevanovid, 2001)

Aristotel istie kako u ogoju treba postaviti tri orenice: sreinu, ono to je mogude i

ono to olikuje (ono to je primjereno). (Juka, Musid, Buntid, 2002.)

Poznata su mi jela: Organon, Metafizika, Nikomahova etika, Fizika, Poetika, O ui,

Politika, Retorika.


9/50

8

3.2. Rim

Nauka Rima oslanjala se na postignuda u Grkoj, ali je bila vie praktino

usmjerena.

3.2.1. Mark Fabije Kvintilijan (42.-118.g n.e.)

Djetinjstvo i kolovanje proveo je u Rimu. Bavio se ovjetnitvom, a zatim

nastavnikim raom u retorikoj koli. Ugleni profesor, obio titulu konzula.

Kvintilijanova teorija nastave, razraena je u knjizi Instituto Oratoria/Obrazovanje

govornika,sprega uenja teoretiara Grke, pozitivnog iskustva u izvoenju nastave i

njegovog osmiljavanja i teorijskog oblikovanja miljenja o nastavi. (Filipovid, 1977.) U

njemu navodi: cilj odgoja je odgoj idealnog govornika, a prvi i najvaniji uvjet za to je

a ovjek mora biti poten i estit.

Dobar karakter + obro govornitvo = iealan govornik. Smatrao je a vedina jece ima

prironu naarenost za uenje. Prije nego pristupi obrazovanju uenika, uitelj mora

upoznati njihove prirone sklonosti i umne sposobnosti a bi se njime iniviualno to

pravilnije postupalo. Uzrok neuspjeha ne leti u jejoj ne naarenosti, ved u

ogajateljevim zahtjevima. Kljunu ulogu imaju mure i pametne ojilje, zatim roitelji

(moraju biti obrazovani), te posluga i robovi-odgajatelji. Smatrao je da se prvo treba

uiti grki jezik (kao temelj rimske kulture), zatim latinski. Nije se slagao a se itanje

ui tek o 7. goine. Bio je uvjeren a jeca trebaju uiti o malena. Istovremeno,

djeca trebaju uiti oblik i naziv slova (izraena o bjelokosti s kojima se mogu igrati).

itanje se svlaava organiziranim vjebanjem i ponavljanjem (itanje = izgovaranje

glasova, slogova,pa reenica). Vjebe pisanja treba izvoiti na tekstovima pounog i

moralnog saraja. Takve stihove trebaju jeca uiti na pamet. Kvintilijan zastupa javno

ogajanje i kolstvo. Protivnik je kanjavanja,smatra a je to sraman i poniavajudi in

nasilja koji bi kao takvog priznao svatko a je kanjenik orastao ovjek. Treba


10/50

9

nadzirati uenje, te time nede biti mjesta za kanjavanje. Onos uenja i omora treba

biti racionalan.

On je prvi etaljno pisao o iaktici nastave i njezinim naelima.

Kvintilijanovi iaktiki poglei prestavljaju vrhunac robovlasnike peagoko-

didaktike misli. Kao takvi, klasno iejno usmjereni nisu mogli a namae vrijeme

kome pripaaju, ali su u nekim naveenim pogleima i rjeenjima bili progresivnog

smjera utjecaja na mnoge mislioce feualnog, naroito mlaog kapitalistikog rutva

u Europi. (Filipovid, 1977.)


11/50

10

4. UTJECAJI NA SHVAANJE POJMA DIDAKTIKATijekom 17., 18., 19. st shvadanje pojma iaktika bilo je po utjecajem razvoja

peagogije kao samostalne sveuiline znanosti, recepcije filozofskih misaonih

smjerova, znanstveno-teorijskih opredjeljenja te drugih duhovnih trendova, stvaranje

suvremenog kolstva iza ega su stajale moerne rave sa svojim ekonomskim i

tehnikim resursima, obrazovanost i samosvijest uiteljskog i nastavnikog kara bez

obzira na kole iz kojih su olazili, onosno u kojima su raili. (Pranjid, 2005) Tako je

pojam didaktika izraslo o majstorskog umijeda o znanstvene teorije usreotoenena praksu. On je znaio i jo uvijek znai umijede, teoriju obrazovanja i obrazovnih

saraja, teoriju nastave i pouavanja, teoriju razvoja kurikuluma, teoriju

komunikacijskog djelovanja. (Poljak, 1984.)

Ved o svojih prvih poetaka, iaktika je istraivala onos nastave i uenja, onoga to

bi uitelji trebali initi, i uenici usvajati, kako bi postigli zaane im ciljeve. Njezina je

osnovna briga bila omoguditi uenicima a uz pomod nastavnika razvijaju mi sao,

osjedaje, sposobnosti i vjetine, a se naue osobno angairati i ogovorno oluivati.

Znanstvenici su na osnovu istraivanja uoili razliite fenomene, aspekte i sastavnice

onoga to su prozvali iaktikom. Suvremeno shvadanje iaktike oblikovalo se u

sklopu peagokih razmiljanja posljenjih 300 goina.


12/50

11

5. DIDAKTIKA DOGAANJA TIJEKOM 17.ST.U periou raspaanja feualne i raanje nove buroaske vlasti olazi za jakog

zanimanja za djela znanstvenika Grke i Rima. Osobito zanimanje pokazano je za

stvaralaki opus Aristotela i Kvintilijana. Opdi napreak znanosti i kolske prakse

omogudavao je ograivanje ranijih shvadanja, raanje nove etape u razvoju

peagoke znanosti- nastanak didaktike. (Pranjid, 2005.)

Seamneaesto stoljede je inae poznato po obnoviteljima svijeta koji su bili zaetnici

mnogih otkrida, tvorci sustava i pisci enciklpeija. (Pranjid, 2005.) U to vrijeme politike

i rutvene snage su nametale svoj re, uenje, to se u ono oba smatralo normalnim,

a s ime su se slagale i vjerske zajednice. U doba sukoba tradicije i novoga,

novosteenih spoznaja i ustaljenih obiaja prostor osvaja ieja ovjeka kao iniviue,

vezana za koncepciju kozmosa koju su zastupale i vjerski i svjetovne vlasti. Njega se

preoivalo kao krug koji su inili sljeedi elementi: Bog, priroa, svjetova/ vjerska vlast

i opet Bog. Taj krug se smatra prvim sustavnim programom uvoenja ovjeka u

spoznaju sveukupna Bojeg stvorenja, ali i aljnjim razvojemi stabiliziranjem postojede

i nikad zaobilazne vlasti. (Pranjid, 2005.)

U to vrijeme i peagozi su morali nadi svoje mjesto. S jene strane trebali su sauvati

ljudsku izvornu kvalitetu odgajanika i zajamenu slobou, a s ruge strane biti

promicatelji i zatitnici postojedeg rea i kulture. S jene strane ih je privlaio glas

mlaih narataja a slue njegovim interesima, a s ruge strane osjedali su obvezu

prema vlastima.

Prva poznata imena iz tog razdoblja bila su Wolfgang Ratichius- Ratke i Johann Amos

Komenius- Komensky.


13/50

12

5.1. Wolfgang Ratke (1571.-1635.)

Slovio je u svoje oba kao vrsni poznavatelj peagoke misli, te nita manj e

odgajatelj divljenja. (Pranjid, 2005.)

Osniva je iaktike i ujeno peagogijski reformator. (Juka, Musid, Buntid, 2002. )

Za njega je iaktika umjetnost pouavanja i uenja.

Ratke je prvi upotrijebio pojam iaktika u peagokom smislu. Smatrao je a ijete

najprije mora znati govoriti materinji jezik pa tek ona latinski koji je taa bio slubeni

jezik. Takoer je smatrao a se s djecom treba raditi polako, postupno i prirodno.

Ratke je zastupao vanost ponavljanja s ime se pretjerivalo, ali je smatrao a ne treba

ominirati uenje napamet.

Njegovo , za to doba, ozbiljno odgovorno bavljenje problemima pouavanja, uoavanje

nekih vanih neostataka taanje kole, koja je u mnogo emu polazila o

aprioristikih pozicija koje nisu bile znanstveno utemeljene, at de za pravo onima koji

ga smatraju prvim suvremenim iaktiare.(Pranjid, 2005.)

5.2. Johann Amos Commenius- Komensky (1592.- 1670.)

U sreitu zanimanja suvremenih istraivaa povijesti iaktike misli bio je i

ostao Johann Amos Commenius- Komensky (1592- 1670) koji je ujeno i voeda figura

obnovitelja svijeta 17. St. (Pranjid, 2005.)

Smatra se prvim klasikom povijesti pedagogije novoga vremena. (Zaninovid, 1988.)

Nivnice i Uhreski Bro nisu se josporazumjele o mjestu roenja Komenskog, pa su

istraivai napravili kompromis: rodio se u Nivnicama na Moravi, a djetinjstvo je

proveo u Uhredskom Brodu i okolini. (Markovid, 1990.)


14/50

13

Roio se u obitelji porijetlom iz Slovake koja se zvala Seges, a zatim promijenila ime

u Komensky, koja je pripaala protestantskoj sekti eke brade. Otac mu je bio

porijeklom iz Komne (otua Komenski). Otac mlinar ili voeniar rano je umro,tako da

je Jan ved u vanaestoj goini bio siroe. Ostalo mu je a se muci, mijenja zanate, radi

na imanjima. U esnaestoj goini pohaao kolu (1608) stupio je u latinsku kolu u

Prerevu. Poto se tu obro pokazao 1611. opdina eke brade g a je poslala u

protestantsku akademsku gimnaziju u Herbornu (u provinciji Hesen- Nasau u

Njemakoj) za svedenika. (Komenski, 1954.) Teoloki stuij nastavio je na sveuilitu u

Heielbergu. 1614. Goine vratio se u Moravsku, i poto je bio mla za svedeniku

slubu, obio je mjesto upravitelja kole eke brade u Prerovu. To mu je bila prva

peagoka praksa koja ga je potakla a napie svoje prvo iaktiko jelo (1616).

Grammaticae facilioris praecepta koje je bilo naahnuto Ratkeovim iaktikim

iejama. (Pranjid, 2005).

Uskoro je postao svedenik i upravitelj kole u Fulneku (1618). al ubrzo su katolike

ete, nakon bitke na Beloj gori (1620.)zapalile Fulnek pa je Komenski morao bjeati. .

Nastanio se u Lesnu (Lisa,Leso) u Poljskoj. Ubrzo je postao nastavnik, pa rektor latinske

kole.

U ponovnoj peagokoj praksi Komenski je prouio sa izuavanjem iaktike koje je

poeo jo u omovini. elio je a u prvom reu treba pomagati omlaini to brim

otvaranjem kola koje de raspolagati obrim knjigama i pouavati po obroj metoi a

bi opet oivjela nauka, enost i pobonost.(Komenski, 1954.)

Izbijanje tridesetogoinjeg rata pobuilo je u Komenskog snaan pesimizam glee

ljuskoga roa, to je nalo izraz u njegovom satirikom jelu "Labirint s vijeta i raj

srca", objavljenom 1623. goine. Komenski je htio poboljati stanje ljuskoga roa, i to

pozivom na temeljitu reformu kolskog sastava. Zauzeo se za to a kole obvezatno

polaze sva jeca, siromana kao i bogata,enskoga pola kao i mukoga. Mlaenaku je

doba podijelio na 5 razdoblja po 6 godina. U okviru svakog od tih razdoblja, prema

Komenskom, mlai ovjek treba stjecati cjelovito opde obrazovanje (jer sve je

povezano sa svime), samo u svakoj sljeedoj je visi po obrazovanju. Napisao je vie


15/50

14

ubenika za osnovnu i srenju kolu. Najznaajniji o tih ubenika je Janua

linguarum reserata (Otvorena vrata jezicima). Pore Biblije, bila je

najrasprostranjenija knjiga. Vrata u jezike su mu otvorila vrata naro (Komenski,

1954.)

U ovom ubeniku, kao i u ostalima ostvario je naelo koje je ogovaralo taanjim

rutvenim potrebama za stvarnim znanjem, naime a jezike treba uiti usporeo sa

upoznavanjem stvari. Ubenik je imao i neke neostatke, koje je Komenski i sam

zapazio, prije svega, bio je preteak, pa je Komenski izao neku vrstu uvoa za njega

po naslovom Janua linguarum resarate vestibulum (Presoblje otvorenih vrata ujezike).

Komenski je oivio ast da ga zamoli Londonski parlament da engleskoj da prijedloge

za reformu obrazovanja, te se, poslije obijenog poziva veske vlae, a tamo popravi

stanje u kolstvu, oazvao pozivu engleskog parlamenta. (1641). Tu je nastavio ra na

svojim pansofiskim spisima i pripremao osnivanje neke vrste akademije nauka, koja bi

se trebala baviti pansofijom. (Markovid, 1990.)

Povratak iz Engleske iskoristio je da se u Engestu sastane sa Decarteom. Razgovor u

Engestu iskoristio je za provjeru svojih principa pred velikim suvremenikom. Poziv

kancelara vedske Oksenstjerna iz 1638. godine ostvario je tek posle posjete Engleskoj,

zahvaljujudivelikom prijatelju i obrotvoru Luvigu Van Geru. Veliko priznanje bilo je

ukazano Komenskom u vedskoj time sto ga je primila u audijenciju kraljica Kristina.

Kraljica je s Komenskim razgovarala latinski i tijekom razgovora mu priznala, da je

latinski nauila po njegovoj uvenoj Janui. Prijateljstvo sa Gerom omogudilo mu je

estogoinji miran i nesmetan rad u Eblagenu, iako se nije mogao posvetit pansofiji,

to mu je bila elja, nego koli i ubenicima. Plo toga raa bila je izmeu ostalog

jedna od najboljih knjiga Komenskoga Methodus linguarum novissima (Najnovija

jezika metoa, objavljena 1648. (Komenski, 1954). U njoj analizira i kritizira

otaanje metoe preavanja latinskog jezika i njima suprotstavlja svoju najnoviju

nastavnu metou, koja se olikuje povezivanjem stvari s rijeima, humanim onosom

prema uenicima i izvoenjem zakljuaka prema aktivnostima uenika.


16/50

15

1643. go eka brada su ga izabrala za svedenika. Razoaran Vestfalskim mir koji je

unitio je sve nae eke brace, privremeno prihvada poziv antihazburga,

transilvanskog kneza Sigismunda Rakosija i odlazi u Blatni Potok, gdje organizira

tamonje kole u smislu pansofije. Najvanije jelo koje je napisao u Maarskoj jest

uveni Orbis pictus (Svijet u slikama) objavljeno zbog sloenog raa na rvorezima

tek 1658 u Nrnbergu. (Komenski, 1954.) Djelo je bilo vrlo omiljeno ko uenika. Orbis

pictus je prvi pokuaj a se u nastavu upotrijebe slike i to u poetnoj nastavi latinskog

jezika, ali i u nastavi materinjeg jezika i poetnoj nastavi itanja. Moemo smatrati a

je Orbis pictus prva kolska itanka. Zbog unosti koju je imao u vezi s njegovom

crkvenom funkcijom, Komenski je morao da napusti tek otvorenu sedmogoinju

kolu. Ubrzo je u poljsko- veskom ratu gra razruen, pa je Komenski ponovno

oivio razoarenje, te opet putuje i luta. Nema krova nad glavom. Europa je cijela

njegova. Nalazi utoiste u Amsterdamu. Posljenjih etrnaest goina ivi za eku u

Nizozemskoj. Sahranili su ga u neposrednoj blizini Amsterdama, u Nardenu.

Neposredno pred smrt napisao je: Cijeli moj ivot bio je neprestano putovanje i nisam

imao domovine. Stalno sam mijenjao mjesta boravka I nigdje nisam bio ko kude Na

kraju mi je pruio gostoprimstvo glavni gra Nizozemske, trnica svijeta. (Markovid,

1990.)

Umro je 15. 11. 1670. goine u seameset osmoj goini ivota.

Bio je to ivot za koje je vrijeme ostavio 158 rukopisa.

Materinska kola prestavlja i prvo vede peagoko djelo Komenskog ako se ne

raunaju izgorjeli rukopisi u Fulneku. Ono sto je posebno vano, ne za razvoj ogojnih

ieja ili poznavanje Komenskog, ved za poznavanje aktualnih pitanja ogoja jeste

injenica da se iz Materinske kole mogu izvuci mnoga pitanja ije odgovore mora

traiti i suvremena peagoka misao i rutvo u cjelini.

Materinska kola nije ostala samo kao trag o prvim zrelim pokuajima da se rijee

problemi prekolskog ogoja ved je i alje aktua lni izbor problema u ovoj oblasti.

Desetljedima dugo iskustvo u odgojnom radu upozorava da se Komenskom moraprilaziti elastino, s vjerom u vitalnost njegovih stavova. Komenski za odgojnu praksu


17/50

16

znaci savjet, smirivanje, upozorenje, opreznost, potrebu za samoispitivanjem.

Komenski odgajatelju ne dozvoljava hir ali ni lutanje, bjeanje ali i pretjerano

samopovjerenje, povrnost ali gubljenje mjere. Odgojni rad je neprekidno saznanje.

Put u peagokom saznavanju je neprekidno otkrivanje. Tragedija je, ali i radost za

peagoko saznavanje sto je cesto otkrivanje ved otkrivenog i nedovoljno produbljeno.

ovjeanstvo bi daleko manje grijeilo u obrazovanju da je znalo pomnije itati

Komenskog. Sto se Komenski vise ita to se bolje otkriva I neznanje postaje znanje.

(Markovid, 1990.)

Djela koja je Komenski napisao ugo su bila opdenito u uporabi kao najbolji peagokiubenici. I za ananju peagogiju ona imaju ne samo povijesno nego i sarajno

znaenje. (Juka, Musid, Buntid, 2002.)


18/50

17

6. RAZVOJ DIDAKTIKE U 18. ST.Osamnaesto stoljede u Europi poznato je po osnivanju nacionalnih rava, a a

bi se oralo njihovo funkcioniranje bile su nune razliite organizacije i institucije.

Mukarci su bili obvezatni pohaati kolu, osnivale su se ogojno-obrazovne ustanove

s namjerom profesionaliziranja mlaog narataja za obrtnike i inovnike.

6.1. Jean Jaques Rousseau (1712.-1778.)

Meu najvede uhove Francuske u 18. st. i najpoznatije glasnike buroaske

revolucije moramo ubrajati i Jean Jaquesaa Rousseoa, koji je u pedagogiji djelomino

nastavio tradiciju Johna Locka, a djelomino na svoj poseban nain protestirao protiv

srednjovjekovnog odgoja time to je u centar ogojnog nastojanja postavio dijete,

njegove uevne i razvojne osobnosti i izmeu ostalog zaht ijevao njegovu aktivnost.

(ebnik, 1962. )

Francuski knjievnik i filozof roen 28. lipnja 1712. u Genevi u braku urara Isaaca i

Susanne (ro. Bernar) Rousseau. Tjean ana nakon to se Jean Jacques roio

njegova je majka preminula, a kasnije tijekom jetinjstva Rousseau de krivi ti sebe za

majinu smrt. Otac ne pokazujevelik interes za sina, posebice nakon to se ponovno

oenio.

Njegova mlaost je bila izrazito teka, a njegov kasniji ivot veoma buran, pravi ivot

buroasko-emokratskog borca za nov rutveni poreak i novu kulturu

Nesretan i nezaovoljan bjei iz Geneve i utoite pronalazi u omu gospoe De

Warens koja ga obrada na katolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica uginiz

goina ima na njega snaan utjecaj. eledi a mlaid stekne nekakvo znanje i zvanjepobrinula se a zavri glazbenu kolu i tako stekne formalno glazbeno obrazovanje.


19/50

18

Tijekom ivota raio je razne poslove (egrt, lakej, nastavnik glazbe, prepisiva nota,

kudni uitelj), ali uvijek de biti jetinjasto plah i voiti se srcem. I sve de ga vie smetati

pretjerani luksuz, uplji razgovori visokog rutva i svi rutveni paraziti. O 1742. ivi

u Parizu i tu upoznaje Diderota i druge enciklopediste, ali se brzo s njima razilazi. U

poecima svog ivota u Parizu pokuava graiti karijeru u glazbenoj struci pa tako

francuskoj Akademiji znanosti prelae novi notni sustav, ali on ne biva usvojen. Ne

oustaje o glazbene struke ved pie glazbu za opere. Istovremeno usmjerava svoje

misli i na politike teorije koje propagiraju socijalne reforme. U Parizu susrede Theresu

le Vasseur s kojom de ivjeti u divljem braku i imati petero djece. Pred kraj njegova

ivota oni de se i vjenati (1768.). Slavan postaje 1749. kaa u svom jelu Discours sur

les arts et les sciences daje negativan odgovor na nagradno pitanje Akademije znanosti

o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljanju morala. Djelo osvaja nagrau i

brzo postaje slavno, a s njim naravno i Rousseau. U to vrijeme iz katolicizma se

preobraduje naza na kalvinizam.

Djelo Nova Hloise pie 1761. i uspijeva izbjedi cenzuru te ono postaje jedno od

najitanijih jela svoga vremena. Sljeede godine (1762.) objavljuje djelo Emil ili o

odgoju, u kojem iznosi neke taa gotovo heretike zamisli o reformi kolstva. Iste

goine objavljeno je i njegovo najkontroverznije jelo Drutveni ugovor koje zapoinje

reenicom "ovjek je roen sloboan, a posvua je u okovima". Objava ove vije knjiga

izazvala je burne reakcije, prvenstveno meu francuskim katolicima i kalvinistima koji

su javno spaljivali njegova jela kako bi iskazali svoj bijes. Traeno je ak a se

Rousseau uhiti. Uzmiudi pre progoniteljima postaje paranoian i nesiguran te ivi u

egzilu. Prvo u Pruskoj, a potom u Engleskoj gje se rui sa kotskim filozofom

Daviom Humeom. Na koncu se vrada u Francusku, ali po lanim imenom. Vrativi se

potajno radi na svom djelu Ispovijedi za koje inspiraciju crpi iz djela Svetog

Augustina. U tom je jelu usporeujudi sebe s rugim ljuima napisao: "Ako nisam

bolji, a ona sam rukiji".

Osnovni Rousseaovi stavovo o ogoju mogu se svesti na sljeede: odgoj treba biti

priroan, negativan, sukcesivan, privlaan, ogojem irektnim iskustvom stvari, a ne


20/50

19

itanjem knjiga. Zbog ovakvog Rousseauovo peagoko uenje esto nazivaju teorijom

negativnog ogoja. (Juka, Musid, Buntid, 2002.)

Preminuo je 2. srpnja 1778. u Ermenonvilleu (mjesto sjeverno od Pariza) Sahranjen je u

Parizu u zajenikoj grobnici francuskih velikana uz Victora Hugoa, Francois Marie

Aroute, Voltairea i E. Zolu.

6.2. John Locke (1632.-1704.)

Meu najvede linosti i mislioce u Engleskoj, koji su ono oba izraavali

naprene tenje mlae buroazije, i u isto vrijeme novoga plemstva, moramo ubrojati

Johna Locka.(Zebnik, 1962.) Roen u Wringtonu ko Bristola.

Lockov znaaj za povijest filozofije i peagogije neosporan je zbog njegovog realizma

koji se zasniva na Baconovoj filozofiji.

Smatran utemeljiteljem liberalizma i engleskog empirizma, John Locke je definitivno

jean o najznaajnijih moernih filozofa uopde. Roen u prosjenoj graanskoj

obitelji (otac mu je bio odvjetnik, a sudjelovao je i u Engleskom graanskom ratu kao

konjaniki zapovjenik u vojsci parlamenta), uz pomod utjecajnih oevih prijatelja (neki

su bili i zastupnici u parlamentu) odlazi na studij u Oxford, gdje se sukobljava sa

traicionalnim crkvenim uenjima; Locke ih ne obacuje, ali o skolastike filozofije

daleko su mu zanimljivija djela njegovih suvremenika, posebno Descartesa i Hobbesa.

Najvie se zanimao za filozofiju i meicinu, te je nakon okonanog stu ija postao

osobni lijenik utjecajnog lora Shaftesburya. Nakon to se Shaftesbury poeo aktivno

baviti politikom, Locke je postao njegov savjetnik, tako da je nekoliko puta protjerivan

iz Engleske (najede bi u to vrijeme boravio u Nizozemskoj) po optubama da kuje

urote protiv kralja Jamesa II. 1689. goine izaje "Dvije rasprave o vlai", jelo koje de

se kasnije smatrati temeljima politikog liberalizma, a esetak goina kasnije "Ogle o


21/50

20

ljuskom razumu" koji je slinu vanost imao za razvoj engleskogempirizma. Zadnjih

nekoliko goina ivota prestao se (aktivno) baviti politikom i preselio na selo, te je

nakon goina borbe s tekim bolestima (astma na prvom mjestu) umro 1704. goine.

Kao i mnogi filozofi nika se nije enio niti imao jece.

Lockovi peagoki poglei su se formirali po utjecajem senzualistike teorije saznanja

njegovog vremena, po utjecajem taanjeg filozofskog racionalizma (Decartes)

prosvijedenog oba i po utjecajem zajenike borbe buroazije s novim plemstvom

protiv stare feudalne kraljevske vlasti.(ebnik, 1962.)

Obacuje ieje a je znanje sarano u ljuskom razumu i tvri kako razum nije nita

o srestvo kojim moemo stedi znanje; on nam omoguduje obrau poataka koje

dobivamo percepcijom, ali u njemu prije percepcije nema n ita, on je "tabula rasa",

prazna ploa po kojoj piemo iskustvom. Locke je reprezentacionalist; vjeruje a

vanjski svijet postoji objektivno i nezavisno o nas (ontoloki rea lizam), a onda

kauzalnom teorijom percepcije objanjava nae znanje o njemu. Locke prihvada neke

skeptike teze i smatra a nepogreivo znanje nije mogude; nika ne moemo znati

ogovaraju li nae mentalne reprezentacije stvarnom stanju stvari, meutim (ovisno o

tome koliko smo sigurni u kauzalnu vezu izmeu premeta i njegove reprezentacije)

moemo imati stupnjeve vjerojatnode. Locke ovje staje, ali de njegovi nasljenici

pokazati kamo vode takve ideje; Barkley de zavriti u subjektivnom iealizmu, a Hume

u skepticizmu.

Prema vedini najznaajnije jelo ovog engleskog filozofa (epistemolozi se nede sloiti i

taj de epitet pripisivati "Ogleu o ljuskom razumu"), Dvije rasprave o vlai, stvoreno

1689. godine da teorijski opravda stanje nakon revolucije, udarilo je temelje modernog

liberalizma. U tom jelu Locke nui svoje objanjenje funkcije i nastanka rave,

zakonoavne, izvrne i suske vlasti, privatnog vlasnitva, graanskih prava i obveza.

Njegova teorija ima ulogu opravavanja pokuaja svrgavanja kralja i uspostave

vlaavine u kojoj bi ovlasti vlaajudeg bile ograniene ustavom. Naime u vrijeme kada

je djelo objavljeno ono daje legitimitet revoluciji vigovaca, koji su bili protiv kralja i

protiv konzervativizma. Imajudi u viu cjelokupnu situaciju Locke se suprotstavlja


22/50

21

teorijama koje su u to vrijeme dominantne, teorije o postanku rave prema kojima

neovisan ima apsolutnu vlast i vlast o postanku graanskog rutva. Zalae se za

ravu u kojoj bi bila osigurana sloboa iniviue i prava razuma, a po njegovom

miljenju takva je ustavna monarhija, s pravom naroa a se silom oupre n asilju onih

koji su na vlasti. U ovom jelu on s liberalistikog stajalita iznosi kritiku apsolutistike

teorije rave, autora Sir Roberta Filmera i Thomasa Hobbesa, koje su u Lockeovo

vrijeme bile najrairenijebrojne filozofe i politiare, a njegov utjecaj ne slabi ni danas.

Iza sebe je ostavio jo Ogle o ljuskom razumu , Dvije rasprave o vlai, Pismo o

toleranciji, Neke misli o obrazovanju i Razumnosti krdanstva.

Njegove ieje koje govore o ulnom opravanju saznanja, o problemima tjelesnog

odgoja, o razvijanju ula, o borbi protiv shvadanja o priroenim iejama, o vanosti

odgoja, okoline i individualnih razlika u saznanju, o pouavanju jece na osnovu

iskustva, priavanju vanosti runom rau- sve te ideje su najpozitivniji dio njegove

pedagogije, one znae i njeno obogadivanje, a one su snano utjecale na francuske

prosvjetitelje i na francusku peagoku misao 18.St. (ebnik, 1962.)

Locke je utjecajan i anas, te na njemu poivaju politike teorije koje se anas zovu

libertarijanistikima (potose naziv "liberalizam" sad primjenjuje za teorije J.S. Milla), a

prouavaju ga brojni suvremeni autori, poput Roberta Nozicka, Johna Simmonsa i

Michaela Otsuke.


23/50

22

7. DIDAKTIKA U 19. ST.Kao i na mnoge druge znanosti i njihovu praksu, tako su i na iaktiku teoriju u

19.st znatno utjecala politika i rutveno-kulturna ogaanja. I znanosti su, kao u

njihova praksa gleali racionalni instrument koji je omogudavao ientificiranje i

postizanje cilja.

Najvedi oprinos iaktiara 19.st sastojao se u tome to su nastojali otjeloviti svoju

misao da je nastava osobno sukobljavanje svakoga pojeinog uenika s njegovim

okruenjem, onosno a nastava treba poticati proces osobne angairanosti pojeinog

uenika, kako bi uenika stimulirao u uenju, oravao u njega interes za usvajanje

novih saraja i oveo o zaanih ciljeva.

7.1. Johan Friedrich Herbart (1776.-1841.)

Roen je u Olenburgu, stuije zavrava u Jeni, gje se upoznaje s Kantovom

filozofijom i stjee poznanstvo s Fichteom. (Stevanovid, 2001)

Njemaki filozof, at de nezamjenjiv oprinos razvoju suvremene iaktike. Prvi je

definirao didaktiku kao znanstveno utemeljeno uenjeo nastavi. U svom peagokom

razmiljanju ozbiljno se onosio prema spoznaji a je ovjek razumno bide i a je u

stanju spoznati i oblikovati svijet oko sebe. ovjekovu razumnu komponentu Herbart u

peagokom kontekstu tretira kao mogudnost obrazovanja. (Pranjid, 2005.)

Preaje peagogiju na sveuilitu u Gttingenu, prvi profesor peagogije na

sveuilitu. Osnovao peagoki seminar i vjebaonicu s internetom.

Ogoj i nastava koje Herbart shvada osnovnim organiziranim meijima, onosno

sredstvima kulturnog i socijalnog iskustva i odnosa, moraju stalno imati na umu bitnu

injenicu, naime ljusko obrazovanje kao ishoite i vrhunac svih nastojanja. (Pranjid,


24/50

23

2005.) Neki pristupi Herbartovu peagokom i iaktikom jelu ili su s pozicija

psihologije i etike, onosno filozofije, tek rjee s onih antropolokih i prosvjetiteljskih,

koje su se prvenstveno usreotoile na problem interesa. Razmatra s filozofskog

aspekta: svijet se sastoji o beskonane mnoine nepromjenjivih i vjenih supstanci.

Dua je nepromjenjiva supstancija, a u sjeinjenju s tijelom stjee iniviualnost,

osjedaje, preobe. Preobe su sutina psihe (asocijativna psihologija).

Prestavnik je intelektualizma u peagogiji i psihologiji; psihiki ivot svoi na

preobe. Moralan ovjek je onaj koji se rukovoi svojim moralnim preobama i

idejama. Pedagogiju smatra normativnom znanosti. Etika oreuje cilj ogoja,psihologija sredstva (odgovara na pitanje "kako?"). Smatra da je potrebno prvo stvoriti

teoriju (treba utvrditi cilj odgoja), a zatim teoriju provesti u praksu (obzirom na cilj

koriste se srestva). Ciljevi: mogudi i neophoan.

Herbart nastavni proces eli ovesti u skla s psiholokim zakonitostima. To je,

svakako, nova ieja koja de pratiti iaktiku misao o naih ana. Herbart u nastavu

unosi re. Uvoi nastavnu jeinicu (saraj jenog nastavnog sata) sa strogo

oreenom, iaktiki obrazloenom, strukturom (artikulacija nastavnoga sata). To je,

nema sumnje, bio korak naprije. Voluntarizam u izvoenju nastave je prevlaan

opdevaedom strukturom nastavnoga sata (bez obzira na saraj). Obraa svake

nastavne jedinice mora prodi kroz etiri onosno pet formalnih stupnjeva (Herbart-

Zillerovi formalni stupnjevi): jasnoda asocijacijasustav (sistem) metoa. To znai

kako nova znanja najprije treba objasniti uenicima (jasnoda), potom se ta znanja

povezuju, stavljaju u onos s onim znanjima koja uenici o ranije poznaju (asocijacija),

stvara sustav znanja (sustav) te na kraju to znanje na ogovarajudi nain primjenjuju.

razraujudi ovu Herbartovu etverolanu artikulacijsku shemu F. Ziller je jasnodu

podijelio u dva stupnja (analiza sinteza) i tako stvorio artikulacijsku shemu s pet

stupnjeva (analiza sinteza asocijacija sustav metoda) Herbart-Zillerovi

formalni (artikulacijski) stupnjevi nastavnog sata. Formalnim se nazivaju zato to

prestavljaju opde vaedu formu kojoj se nuno poreuju i prilagoavaju

(prokrustovski akako) svi saraji (svaka nastavna jeinica) u svim premetima.


25/50

24

Formalni stupnjevi bili su prisutni u nastavi gotovo stotinu goina. Valja, meutim, redi

kako je, s vremenom, ova forma postala vanijom o saraja i stvarnih nastavnih

potreba.

Prvi je u pedagogiju uveo susuav, to je omogudilo a ona postane teorijska

znanost/samostalna disciplina.

Djela: Opda peagogija, Glavne postavke metafizike, Opda praktina filozofija

7.2. Georg Michael Kerschensteiner (1854.-1932.)

Nakon herbartizma nisu neostajali pokuaji a se znanost o ogoju utemelji

kao normativna disciplina. Pritom su se pojedine koncepcije znatno razlikovale jedna

o ruge. Jena o najznaajnijih svakako je aksiologijska koncepcija normativne

znanosti o ogoju , iji je eminentni prestavnik G.M. Kerschensteiner. (Juka, Musid,

Buntid, 2002.)

Kerschensteiner je veliki zagovornik tzv. aktivne ili rane kole. Prema njegovu

miljenju, kola treba biti rana kola, kola volje, ivota. On polazi o potrebe i

mogudnosti a se minimum znanstvenih znanja postigne maksimum uspjenosti,

sposobnosti i radne raosti. (Filipovid, 1977.)

On nije zagovornik potpune iniviualizacije , nego ogoj shvada u njegovu

rutvenom znaaju. Prema njemu cilj ogoja formirati graanina, a to je povezano s

moralnim odgojem.


26/50

25

8. DIDAKTIKA NA PRIJELAZU 19. U 20. ST.Od polovine 19. st na scenu stupaju pokreti koji se izravno tiu obrazovanja.

(Pranjid, 2005.)

Prosvijedeni graanski krugovi inzistiraju na osnivanju graanskih kola, u kojima de se

uz klasine uiti i ivi jezici, posebno engleski i francuski.

Osnivanjem ranikih rutava nastoji se novosteene spoznaje i uvjerenja pretvoriti u

prednosti za sebe. Polako, ali sigurno nastaje obrazovanje odraslih.

Diaktika 20.st ima sve bitne olike 19.st, s tim to su neke ieje obile ublje

istraivanje, oivotvorenja rutvenih preobraaja i ranije nepoznate irine nastavne

prakse. (Filipovid, 1977.)

Krajem 19. i poetkom 20. stoljeda pojavile su se nove iaktike ieje. Staru kolu se

kritiziralo a potie memoriranje onosno iaktiki materijalizam to je voilo

otuenosti uenika o metoa i tehnika uenja,zatim a se koristi samo verbalnametoa i nijena ruga te a na taj nain razvija formalizam u znanju(uenje napamet,

bez razumijevanja i logike te bez primjenjivosti nauenih znanja). U staroj koli nije bilo

aktivnosti uenika ved je bila izrazito naglaena uloga uitelja. Uenici su puno znali, ali

samo formalno,znali su teoriju, ali ne i praksu. Dominirao je enciklopedizam, hrpa

zapamdenih injenica. Stoga se javila Nova kola kao kritika stare kole koju je trebalo

naidi i osuvremeniti.

8.1.Friedrich Adolph Diesterveg (1709.-1866.)

Njemaki progresivni peagog-demokrata, je dosta doprinio razvoju didaktike i

unapreivanju nastave naroito svojim shvadanjima.


27/50

26

Najpoznatiji mu je ra Putokaz za obrazovanje njemakih uitelja, u kojem navoi

velik broj pravila za pouavanje uenika kao subjekta. Na prvo mjesto trai prironu

nastavu. Smatra a nastava jeluje ogojno na uenika ako razvija njegov misaoni

potencijal, osjedanja, volju, karakter, samostalnost i sposobnost a vlaa sobom,

razumno onosi oluke i upravlja svojim ivotom; nastavnik moe uspjeno raiti u

uionici ako ima obru opdu kulturu i ako raspolae znanjima iz logike, psihologije,

peagogije,iaktike i metoike; nastava je stvaralaki in a nastavnik stvaralac; cilj i

zadaci u nastavi ostvaruju se dobrom nastavnikovom obraom putem tumaenja,

ponavljanja, utvrivanja i provjeravanja i to ako se misaono potpuno angaira i uenik i

nastavnik. Formirao je osnovne postavke iaktike razvojne nastave: o prostog ka

sloenom, o poznatog ka nepoznatom, o bliem ka aljem, o lakem ka teem, u

cilju postizanja dostupne nastave i trajnih znanja (preuzeo od Komenskog). Zalagao se

za emokratizaciju nastave, za uvaavanje uenika kao bitnog initelja u nastavnom

rau i za nastavnika iroke kulture, velikog stvaralakog potencijala i od odgovornog za

samostalan ra i sujelovanje uenika) u kolskom ivotu.

Disterveg je njemaku osnovnu kolu poigao na ostojnu razinu. (Stevanovid, 2001.)

8.2. John Dewey (1859.-1952.)

Ameriki filozof, psiholog, reformator obrazovanja, ije je miljenje bilo veomautjecajno u SAD-u i ostatku svijeta. Takoer, smatra se i jenim o osnivaa filozofske

kole pragmatizma (zajeno sa Peirceom i Jamesom), pionirom funkcionalne

psihologije, i voedim prestavnikom progresivnog pokreta u obrazovanju SAD-a

tijekom prve polovine 20. st.

Od brojnih znanstvenika druge polovine XIX. I prve polovine XX.st Dewey se smatra

najznaajnijim iaktiarom, jer je njegov teorijski i eksperimentalni opus izuzetno

velik i s rjeenjima trajnijeg i univerzalnijeg karaktera. (Filipovid, 1977.)


28/50

27

Njegovi najvaniji oprinosi i stavovi: primjena Herbartovog moela ovela je o

verbalizma i dogmatizma u nastavi; nastavu treba temeljiti na psihofizikom

potencijalu i zanimanjima uenika, ali ona treba a buu poreena praktinim

potrebama graana i rutva; treba obaciti koncepciju obinog prenoenja znanja i

priavati vedi znaaj aktivnosti uenja i aktivnoj ulozi uenika; nastavni program ne

smije biti istovjetan za sve i ne treba a ga propisuje rava. Gl avne vrijednosti za koje

se Dewey zalagao su: naporan ra, lini uspjeh ovjeka, potovanje linosti, planiranje

za buudnost, potovanje moralnih normi. Njegov zahtjev a se nastava temelji na

zanimanjima,sposobnostima, potrebama i izboru svakog pojedinca svakako je znaajan

i koristan pod uslovom da se primjenjuje jednostrano, jer jednostrana primjena tog

zahtjeva moe a ovue nastavu u pedocentrizam. Program treba biti diferenciran i

a ima zajenike saraje i saraje prema interesu pojedinca. Dewey je doprinio da

se unaprijedi organizacija nastave, da se odjeljenje ne tretira kao kruta i jedinstvena

kategorija, a se uvee grupna nastava, a se ukinu mee izmeu kole i ivotne

sredine.

Poznata su mu jela: kola i rutvo, kola i ijete, Demokracija i ogoj,

Peagogija i emokracija.

8.3. Maria Montessori (1870.-1952.)

Jena o najvedih prestavnica razvojne misli i njezine mjeroavnosti za

pouavanje i uenje bila je Marija Montessori, roena u blizini Ancone u Italiji. (Pranjid,

2005.)

Njezino uenje i sustav koji je razvila bliski su naelima rane kole i peocentrizmu

kako ga je zagovarala Ellen Key (peagogija koja proizlazi iz jeteta) (Matijevid, 2002.)


29/50

28

Smatrala je a je za spoznaju bitan iaktiki materijal. Njena rana kola temeljila se

na tome a jeca trebaju birati srestva,nain raa i kontrolirati uratke. To je bio

svojevrstan sloboni ogoj. Smatrala je a na taj nain uenici obivaju intrinzinu

motivaciju ako mogu birati to de uiti prema vlastitim interesima i ako mogu samo

vrenovati svoje rezultate. Uitelji su u takvoj nastavi samo moeratori. Prenodu

ovakve nastave. Montessori je smatrala i to nema krutih nastavnih planova te to se

meu uenicima razvija ogovornost za ono to rae.

Glavne peagoke ieje Marije Montessori mogle su se izredi na sljeedi nain: ogoj

se zasniva na temeljitom poznavanju ovjeka, ovjek se razvija prema postojedemnutarnjem planu, ijete ima uh koji je u stanju usvajati, velika vanost okruenja za

ogoj jeteta, ijete je graitelj onoga to zovemo ovjek i razvoj jeteta ima

senzibilno razoblje. (Pranjid, 2005.)

Posebna zasluga Montesorrijeve je to je upozorila na razvojne faze tijekom jeje

ontogeneze te je razraila aekvatnu sarajnu ponuu koja de poravati i poticati

faze, i to je inzistirala na primjerenom okruenju koje de idi tome u prilog. Tako je ona

zapravo utemeljila razvojnu peagogiju te istoobno i razvojnu iaktiku na kojima

se jo ianas rai. (Pranjid, 2005.)

Ukupna organizacija kole, koja rai po Montessori-sustavu takva je da omoguuje

sloboan iniviualni razvitak linosti jeteta. Kolektivnog raa gotovo a i nema.

Otua i oreeni prigovori raa a zanemaruje socijalizaciju jece i slobone igre bez

iaktikih materijala. (Matijevid, 2002.)

8.4. Rudolf Steiner (1861.-1925.)

Austrijski filozof koji je osnovao Walorfsku kolu koja se olikuje novim

nainom raa. Temeljila se na zaovoljavanju uhovnog razvoja, bez ocjenjivanja i

ponavljanja. Razvijala se umjetnost kroz manualni rad. U takvim su kolama mogli biti


30/50

29

zastupljeni razliiti socijalni slojevi i bila je velika angairanost roitelja. Nastava se

oravala po epohama: zimi su se obraivali saraji vezani uz zimu, u proljede saraji

vezani uz proljede it. Osim toga se preavao i premet euritmija koja je saravala

glazbeni, govoreni i scenski izraz uenika.

U walorfskim kolama se velika pozornost posveduje socijalizaciji mlaih. (Matijevid ,

2002.)

Walorfska kola se razlikuje o ostalih po metoikom, iaktikom i organizacijskom

aspektu. Kao slobona i neovisna ustanova, sama oluuje o internim stvarima

(Pranjid, 2005.)

8.5. Celestin Freinet (1896.-1966.)

Francuski uitelj, osniva je peagokog pokreta, prilino raikalnog, u

mijenjanju razredno-predmetno-satnog sustava. (Matijevid, 2002.)

Freinetova pedagogija u prvom redu daje djeci pravo glasa. U tu svrhu razvijene su

tehnike i srestva te je omogudena razmjena srestava i iskustava s rugima koji to isto

ine s jecom. Djeci je potrebno a se naue samostalno izraavati, organizirati,

razvijati i uiti. Slubeni ubenici se ne koriste u koli, uenici stjeu znanja iz

primarnih izvora bilo istraivanjem priroi, bilo itanjem izvorne literature, u koli se

njeguju igre i natjecanja u prirodi, bez rekvizita.

Cijeli sustav raa karakterizira naglaena samostalnost uenika, ueniko literarno

stvaralatvo, povezivanje kole i ivotne sreine, te kolska samouprava. (Matijevid,

2002.)

Freinetov pokret i anas ima zagovornike u vie europskih zemalja (Italiji, Francuskoj,

Belgiji, vicarskoj, Austriji, pa i Njemakoj) (Matijevid, 2002.)


31/50

30

9. STARA I NOVA KOLA

9.1. Karakteristike stare kole

Poivala je na rau zasnovanom i provoenom po Herbartovu formalnom

sustavu nastave. (Previid, 1992.)

memoriranje saraja bez razumijevanja (iaktiki materijalizam )-stara kola

iaktiara smatrala je a de mlaa generacija biti bolje pripremljena za ivot usvoji litijekom kolovanja to vedu koliinu znanja, materijalni zaatak nastave smatran je

jedinim i osnovnim zaatkom nastave, tj. memoriranje to vie saraja (uz to vedi

opseg i ubinu) bez razumijevanja i uporabne vrijenosti (steeno znanje ne moe se

primijeniti)

verbalno prenoenje znanja (verbalizam) uitelj samo preaje, a uenici samo

sluaju i piu testove (izrazito jenostrana autoritarna komunikacija)

nastavnik je subjekt (sreinja komponenta nastave) umjesto uenika, u

sreitu je uitelj i pouavanje

uenik je pasivan objekt kojem se uenje preaje

uenje esto po prisilom

otuenje uenika o tehnika uenja, ue iskljuivo memoriranjem (bubanje

napamet), a ne kroz praksu i samostalno osmiljene aktivnosti

formalizam u znanju (uenik napamet ui saraje, zna ih reproucirati o rijei

o rijei, zna pravila i efinicije, ali ne zna ih protumaiti ni primijeniti; znanje nema

uporabnu vrijednost)

intelektualizam (usmjerenost na razvoj kognitivnih sposobnosti, prije svega

pamdenja), a ne tjelesnih i afektivnih


32/50

31

nastava se ovija po tono oreenom receptu

Jednom rijeju, kola ovojena o ivota, stvarnih potreba i mogudnosti jeteta.

Umjesto kole raosti, veselja, pa i jejih nestaluka, iz nje je vie olazila mukla tiina

ili poneki krik za novom kolom. (Previid, 1992.)

9.2. Karakteristike nove kole

Zahtjev za novom kolom koja je prema J. Deweyu trebala prije svega

formirati zaovoljna i upotrebljiva graana, bila je izraz i rutvenih i gospoarskih

potreba s poetka 20.st. (Previid, 1992.)

kola primjerena jeci,njihovim interesima, potrebama, mogudnostima,

razlikama...

uenik je aktivniji, moe iskazati svoje potencijale

uvoe se nove nastavne metoe koje aju znaaj afektivnoj (razvoj slobonog

uha, karakternih vrlina i emocionalnosti), moralnoj i psihomotorikoj, tjelesnoj (runi

ra) komponenti, a uenika se potie na vlastiti angaman, a samostalno bira

aktivnosti

stvaraju se uvjeti koji potiu ueniku slobou

samovrenovanje (uenik vrenuje svoje uratke zajeno s uiteljem)

razbija se razredno-satno-predmetni sustav (javlja se dvosat, vrijeme za

rjeavanje problema je neogranieno, formiraju se rane zajednice i projektni


33/50

32

timovi koji zajeniki rae na rjeavanju problema, povezuju se nastavni saraji iz vie

predmeta)

problemska (istraivaka) nastava, ra na projektu

znanje ima praktinu primjenu

pragmatinost (ui se kroz praktini ra, a manje verbalnim prenoenjem

znanja)

nastavni saraji nisu formalizirani i kruti, oni se prilagoavaju uenikim

interesima; nastavu prilagoiti sposobnostima, interesima i potreba uenikog razvoja

iniviualizacija nastave (nastavni saraji i metoe se prilagoavaju ueniku)

vosmjerna emokratska komunikacija (uenik moe postavljati pitanja i

raspravljati te tako oblikovati nastavu)

nastava je zanimljivija jer uenici prouavaju ono to ih zanima

u sreitu je uenik i uenje

9.3. Prigovori staroj koli

to se tie ciljeva ogojno-obrazovnog procesa:

ciljevi nisu ovoljno jasni, oreeni i realni

ne prate stvarne potrebe uenikovog razvoja

nisu jasni ni oreeni ishoi organiziranog uenja

oreivanje ciljeva centralizirano, bez utjecaja uenika, uitelja, roitelja i kole


34/50

33

to se tie saraja uenja:

programski saraji preopirni, neprimjereni (preveliki opseg i ubina s obzirom

na ob i mentalne sposobnosti), statini i nezanimljivi (ne prilagoavaju se uenikim

interesima),

(pre)opteredenost uenika

nastavni saraji ezintegrirani i nepovezani

Organizacija nastave:

Neovoljno razraena, nastavne metoe, strategije i oblici raa (uglavnom verbalno

prenoenje znanja predavanja), nasatvni proces nije kreativan , krut i zastarjeli

razredno-predmetno-satni sustav, uenik je pasivan tj. primatelj gotovih znanja, a

uitelj temeljni subjekt, nastava nije zanimljiva uenicima.

Vrenovanje rezultata uenja:

Nisu razvijeni modeli unutarnje i vanjske evaluacije, ne postoji samovrednovanje, nisu

stanarizirani ishoi procesa uenja (znanje, sposobnosti).


35/50

34

10. DIDAKTIKA U SUVREMENOM SVIJETUUbrzani razvoj iaktikih istraivanja i rezultata u 19. i 20. st. doveo je do

sigurne metoologije znanstvenog istraivanja i irokog fonda znanja o nastavi. Iz te

osnove je rasla iaktika misao, obogadivala se spoznajama drugih znanosti, praktino

se provjeravala u irokim rasponima nastave prakse i iferencirala po raznim bitnim

obiljejima i sekunarnim, tehnikim razlikama. (Filipovid, 1977.)

Desetine tisuda istraivaa prouava razne aspekte nastave. Dolazi se o izmjene

miljenja, prouavanja problema nastave, meusobnog informiranja o novim

pokuajima i rezultatima.

Suvremena iaktika misao prouava niz problema koje su istraivali znanstvenici

prve polovice 20.st, ali i sasvim novih problema: egzemplarna nastava, grupni rad,

iniviualizirana nastava, upotreba elektronskih uionica

Razvoj iaktikog miljenja po snanim je utjecajem novih informacijsko -

komunikacijskih tehnologija, kibernetike, teorije sustava, komunikologije, kognitivne i

humanistike psihologije. Sva ta nova znanja oprinijela su vedem stupnju scijentizacije

nastavnog procesa. Postalo je naime jasnije to kako su procesi stjecanja znanja i

vjetina visoko ovisni i povezani s osjedajem osobnosti, samopotovanja, s mogudnodu

samorealizacije. Rezultat toga su nove obrazovne strategije koje tee vedoj uspjenosti,

ali koje isto tako ne gube iz via a je za kolu najvede obro sam ovjek pojeinac. U

tenji zaobrazovno uspjenom nastavom, ali i nastavom u kojoj de biti vie sloboe,

iaktika se anas razvija kao kritiko-teorijska znanost o obrazovanju, nastavnoj

komunikaciji onosno kao kibernetiko-informacijska teorija, kao teorija kurikuluma,

pouavanja...


36/50

35

11. SUVREMENA KOLA

kola je una osigurati razvoj jeteta na svim razinama: intelektualnoj,

tjelesnoj, emocionalnoj, duhovnoj, moralnoj i socijalnoj. (Munjiz, 2009.)

Nastavni saraji moraju poticati uenika a usvaja opda znanja, usvaja temeljne

ljuske vrijenosti, te a se samostalno angaira i prionosi rutvu.

kola bi trebala biti kvalitetna, inamina, svrhovita, samopropitujuda (neprestano

preispitivati nastavne saraje i metoe, mijenjati kurikulum u sklau sa promjenama u

rutvu).

Budude stanje suvremene kole oglea se u ovim tokama:

Druga inustrijska revolucija (super brzi razvoj elektronike i raunalne

tehnologije) zahtjeva ne samo osnovno obrazovanje u poruju informacijske

tehnologije, ved i unapreivanje tog znanja. Znanja brzo zastarijevaju, raaju se nova

znanja tako a se orasli moraju usavravati i aktualizirati u svojoj struci kako bi mogli

nastaviti raditi svoj posao.

Urbanizacijom (porastom graova) slabi rutvena kontrola u graovima. Tamo

nas mui anonimnost, nepripaanje, otuenost sa svim popratnim pojavama (roga,

alkohol, uline bane, meiji, kocka ...) koje voe u kriminal. Stil ivota jece iz korijena

se mijenja svatko ijete ima svoj ivotni stil. Istoobno olazi o sukoba razliitih

kulturalnih vrijenosti i razliitih supkultura. Rast de sklonost prema faistikim

ieologijama. kole moraju upoznati uenike sa tim tetnim porivima i opasnostima.

Vaan je interkulturalni ogoj.

Peagogija ima sve vaniju u ogoju i obrazovanju. Ekoloka peagogija mora

osvijestiti uenike na racionalno gospoarenje kojemu glavni cilj nije samo profit, ved i

ouvanje, zatita priroe. Socijalna peagogija mora se boriti sa gorudim problemima u

rutvu: zlostavljanje jece, agresivnost u razreu, seksualna zlouporaba, zastraujudi


37/50

36

broj samoubojstava ko mlaei, rastudi broj psihosomatskih poremedaja i bolesti,

uzimanje roga i alkohola, okorjelo puenje, uinak meija na jecu i mlae.

Peagogija slobonog vremena treba pouiti ljue kako a se animiraju u svoje

slobono vrijeme, kako a rae na svojim vjetinama, osobinama, kako a ue neto

zanimljivo, korisno i pritom se zabavljaju i omaraju. U slobono vrijeme ovjek se

moe angairati u ovim porujima: rutvenom (kako se ponaati u rutvu),

kulturalnom (upoznavanje kulture, npr. uenje stranog jezika), stvaralakom (slobono

vrijeme kao prilika za razvoj kreativnosti i umjetniko stvaranje) i komunikacijskom

(razvoj komunikacijskih vjetina).

Znatno ulje pohaanje kole sve vedeg broja mlaih pojaava birokraciju

(raspon aministrativnih poslova i okumentacije) u upravljaju obrazovanjem. To znai

opasnost a se mlai u koli osjedaju kao objekt te sve vede i neprozirnije obrazovne

strukture birokracija je za mlae veliki problem u kojem se sve tee snalaze i

pronalaze svoj identitet, svoje interese, svoj pravi poziv.

Obrazovanje i steene sposobnosti su u ananjem svijetu koji ui sve vaniji

uvjet a se obije posao. Zbog eksplozije znanja treba sve vie toga znati, a informacije

su danas lako raspoloive (Internet). To za obrazovne institucije ima loe posljeice

uenje postaje vanije o pouavanja. Uenik mora usvojiti aktualno potrebno znanje

koje se stalno mijenja to za kole znai stalno preispitivanje nastavnog saraja i

programa. Nastavni saraji i programi ne smiju biti kruti, moraju se prilagoavati

interesima razrea. Za mnoge profesore najvanije je jecu kratkorono nauiti

nastavne saraje koji stoje u planu i programu, umjesto a ih ue ono to njih vie

zanima. Takoer, ne priaju ovoljnu vanost metoama pouavanja (kako jecu

motivirati i to lake im prenijeti znanje koje de ostati ugorono i modi de ga

primijeniti u praksi) vano im je samo a prenesu znanja ne pitajudi se a li to

uenike zanima i a li de oni o toga imati neke koristi. Meutim, zbog krutosti

obrazovnog sustava ovo je vrlo izazovan zadatak.

Cijeli sustav obrazovanja je narastao barem 80% mladih svoje obrazovanje

prouuju o 22., 23. goine ivota. Vano je opde obrazovanje obrazovanje koje svoj


38/50

37

djeci mora dati potpun svjetonazor kako bi djeca stekla osnovne kompetencije u svim

vanim porujima, spektrima znanosti i lake uvijela to ih zanima i to ele raiti.

Sve vie se naglaava razvoj kljunih sposobnosti: analitiko miljenje, sposobnost

timskog raa, samostalnost, kreativnost, samoinicijativa, metoike i iniviualne

vjetine. Sve je vie sveuilita iji zaatak je pripremiti za zanimanje. Za vrijeme

izobrazbe stuenti mogu naizmjence stuirati i raiti (poeljno naravno u svojoj struci).

Razvoj obrazovnog sustava de uvedati izatke rave za obrazovanje. Meutim, ovakav

nain obrazovanja, koji sari praktinu nastavu, mnogo je privlaniji i izazovniji o

neprestanog kljukanja znanjem nemotiviranih uenika u punosatnoj nastavi (30 -35

sati tjeno) o 18. goine ivota.

Oblici uenja se iz korijena mijenjaju. Meiji kao sklaita informacija imaju

ulogu suuitelja popratnog uitelja od kojeg dijete ne dobiva uvijek korisne i

pozitivne informacije. Djeca moraju biti upozorena o tetnim uincima meija

(inoktrinacija, Internet, nasilni filmovi i PC igre, ...). Uenike se sve vie stimulira a

ue samostalno iz ponuenih materijala, pretraivanjem i istraivanjem. Umnaaju se

TV-teajevi, uenje stranih jezika te strani teajevi s poruja strunog i opdeg

obrazovanja. Raste uenje u timovima, raom na projektima i samostalnim

istraivanjima. Razvija se samostalna i timska nastava.

Obrazovne institucije moraju proiriti svoju funkciju pouavanja one moraju

biti prostor gdje djeca sabiru iskustva. Javlja se sve veda potreba za savjetovanjem

uenika (kola ima savjetoavnu funkciju) ko rjeavanja osobnih problema (nasilje,

psiholoki problemi, ispitna anksioznost, razni poremedaji) i strunih problema (oabir

najbolje kole i struke, pregle raspona zanimanja). Time se sve vie istie uloga

peagoga u kolama. Broj jelatnika u kolama u neprestanom je porastu jer kola ima

sve vie zaada.

Stavlja se sve vedi fokus na obrazovanje, usavravanje uitelja potreba

strunog usavravanja, usvajanja osnovnih psiholoko-peagokih kompetencija i

samovrenovanja uitelja (uitelj mora vrenovati svoj ra preko uenika ili rugih


39/50

38

uitelja). Uitelj mora raiti na oravanju rane iscipline, razvoju pozitivnih onosa

sa uenicima kako bi se kola pretvorila u inamiku, humanu i socijalnu zajenicu.

Suvremena kolaima ove zadatke (funkcije): (Munjiz, 2009.)

Heuristika funkcija nam pomae a svakianji praktini kolski ra razjasnimo

u odnosu na postavljene ciljeve koliko mi ovakvo obrazovanje, ovo to raim u koli

pomae a postignem svoje ciljeve. Takoer nam pomae a otrije tumaimo neke

probleme, pronalazimo nove zaatke i ciljeve, npr. nove stvari koje elimo nauiti. Ona

nam aje ogovor na pitanje koliko kola uspijeva pruiti ono to o nje oekujemo (a

nas pripremaju za poziv, da postanemo bolja osoba: karakterna, socijalno

kompetentna, spremna kritiki razmiljati, ekoloki savjesna s razvijenom etikom).

Legitimacijska funkcija trai o nas a nai zahtjevi i ciljevi buu ispravni

(legitimni): a prionose opdem obrazovanju, a nas pripremaju za poziv, a

postanemo kompetentni na tritu raa, a irimo ogovornost i humanost. Ovo su

naravno vii ciljevi svake kole, meutim nastavne metoe esto ne mogu postidi takve

ciljeve.

Funkcija strukturiranja pomae nam u mnotvu nastavnih saraja koncentrirati

se na bitne teme i ono to nas zanima. Za to trebamo imati kvalitetne nastavne

planove i programe koji ne usitnjavaju i ne ukruduju nastavni saraj, nego ga ine

fleksibilnim, prilagoljivim interesima uenika i koncentriraju se na one teme koje

pruaju strukovna, socijalna i iniviualna znanja i vjetine. Primjer: koja je svrha ako

pravopis i interpunkcija ouzmu vie vremena o rasprava o ljubavi, sloboi, miru,

solidarnosti, sredi i jo se pritom ne naue?

Kritika funkcija pomae nam kritiki se postaviti prema tuim zahtjevima,

ciljevima i normama. Pomae nam a ne buemo zlorabljeni, iskoriteni, neasertivni

samo a bismo rugima uovoljavali, a iznutra bili tuni i nezadovoljni samim sobom

pomae nam a se rugima usprotivimo i ostvarimo osobno zaovoljstvo. Ovo jevana vjetina za izgranju kvalitetnog karaktera. kola nas mora uiti kako kritiki


40/50

39

razmiljati, propitkivati tue postupke, izboriti se za sebe, naposljetku izgraditi

ientitet ovjeka koji de biti potivan i cijenjen u rutvu, koga rugi nede gaziti.

Mogudi su razliiti smjerovi razvoja suvremene kole. Unutar aktualnih promjena koje

se ogaaju u suvremenim kolskim ogojno-obrazovnim sustavima, tema odgoja

postaje sve aktualnijom. Obrazovanje se anas vie no ika mora suoiti s mnogim

problemima s kojima se suoava ananje rutvo i svijet.

Ogojno jelovanje suvremene kole ne moemo smatrati uotvornim lijekom kojim

de se rijeiti ti problemi. Ono ipak ostaje jeno o najvanijih raspoloivih srestava za

cjelovitiji i sklaniji razvitak ovjeka pojeinca i rutva.


41/50

40

12. RAZVOJ DIDAKTIKE MISLI U HRVATSKOJ

Na razvoj osnovnog kolstva u Hrvatskoj utjecao je Opdi kolski re, zakon iz

1774. godine koji izdaje carica Marija Terezija, koji oreuje a je u svakom naselju

potrebno osnivati kole. Pravo na pouavanje jece imali su oni koji su bili osposobljeni

za to zanimanje. Uitelji se mogu sluiti samo propisanim kolskim knjigama, pismom i

pravopisom, te se sluiti novim metoama pouavanja. 1758. goine tiskana je prva

kolska knjiga na hrvatskom jeziku, hrvatska raunica "Aritmetika Hrvatske" koju je

napisao Mihajlo iloba Balid, upnik u Martinskoj Vasi i Svetoj Nejelji.

Godine 1777. potpisala je kraljica Marija Terezija ukaz kojim je potvrdila "Nastavni

re", temeljen na narebi "Opdi kolski re", a ije orebe mogu vrijeiti za

Maarsku, Hrvatsku, Slavoniju i ostale zemlje ugarske krune. U tom "Nastavnom reu"

donijete su nove orebe o nazoru na kolama i o osnivanju naronih kola.

1849.go tiskaju se prva tri nepotpisana peagoka ubenika na hrvatskome jeziku:

Znanost ohranjivanja (znanost ogajanja), Opdenita znanost pouavanja

(iaktika), Posebna znanost pouavanja (metoika). (Munjiza, 2009.)

1868. omoguden je samostalniji razvoj kolstva u Hrvatskoj pa je i hrvatski sabor 14.

listopaa 1874.goine onio prvi hrvatski kolski zakonski akt, "Zakon o ustroju pukih

kola i preparanije za puko uiteljstvo u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Tim je

zakonom regulirano a su osnovne kole opde puke i traju etri goine, te graanske

koje traju najmanje tri goine nakon zavrene opde puke kole, nastala je obveznapet godina i besplatna, nastavni jezik je hrvatski, mogu djelovati privatne i crkvene

kole, opdine su une izravati kole, kole moraju imati kolski obor, nazor na

raom kole povjerava se strunjacima (kolski nazornici).

1888. godine Sabor donosi izmjene i dopune. Novim zakonom bilo je izmjenjeno:

vjerske kole takoer su javne kole, graanske kole treba zamijeniti viim pukim

kolama i opetovnicama , mogu se otvarati kole na njemakom i maarskom

nastavnom jeziku (1883.-1903.g..) , trajanje uiteljskih kola prouljit s vije na etiri


42/50

41

goine, rani vijek uitelja prouiti s 30 na 40 goina, uiteljice se uajom

"obrovoljno" oriu slube, kolski nazornici postaju referenti upravnih vlasti i time

gube strunu samostalnost.

Na temelju zakona o pukim kolama iz 1888. goine graanske su kole zamjenjivane

viim pukim kolama i opetovnicama. Nie puke kole imaju uenike o I. o IV.

razrea. Vie kole s praktinim usmjerenjima su zamijenile graanske kole.

Opetovnica ili blaganska kola bila je kola u kojoj se ponavljalo graivo opde (nie)

puke kole. Ovaj tip kole namijenjen je i egrtima.

1892. godine Kraljevska zemaljska vlada donosi odluku o obveznom osnivanju

egrtskih kola. egrti (uenici) uili su zanat ko privatnih majstora ili u nekoj

organizaciji, a u koli su uili teorijske premete. kolu su pohaali vije ili tri goine,

jedanput ili dvaput tjedno.

1945. goine egrtske kole su zamijenjene kolama uenika u privrei s praktinom

obukom. 1974. goine te su kole ukinute. O 1974. o 1990. goine sve srenje kole

su "usmjerene", osposobljavale su za oreena zanimanja i mogudnost nastavkakolovanja na viim i visokim kolama. Poslije 1990. goine ukinute su srenje kole

usmjerenog obrazovanja i osnovane su gimnazije, tehnike i obrtnike kole.

12.1. Poznati hrvatski didaktiari

12.1.1. Stjepan Ilijaevi (1814.-1903.)

Njegovo stvaralatvo moe se poijeliti na knjievno i peagoko.

Kako se u njegovo vrijeme osjedala potreba za metoikim prirunicima za uitelje, on

je napisao prvi opirniji peagoki ubenik po naslovom Obuka malenih ilikatehetika za porabu uiteljem i svedenikom. Tiskana je u Zagrebu 1850. goine, te je


43/50

42

ue vrijeme sluila kao struna literatura mnogim uiteljima i svedenicima koji su

prema unosti u ono vrijeme vrili nazor na raom uitelja.

Osim ovog jela, napisao je i va kolska ubenika, Pismovnik, te itanku za II.

Razre niih pukih uiona. Polemikim spisom Obrana Obuke malenih o njezina

spisatelja iz 1851. goine zavrio je svoje peagoko jelovanje.

Smatrao je da se pri odabiru nastavnih saraja valja priravati toga a saraji

moraju biti korisni, uenici moraju razumjeti saraje, nastavni saraji trebaju

omoguditi stjecanje istine.

12.1.2. Stjepan Nowotny (1833.-1867.)

Vjerouitelj i profesor peagogije u Zagrebu. Autor prvog hrvatskog ubenika

peagogije i iaktike Gojitba i obuk, Be 1867. To je bila prva izvorna uevna knjiga zapeagogiju u naim uiteljskim kolama, koju je kasnije preraio Balenovid.

Osniva asopisa Napreak, prvog peagokog asopisa u Hrvatskoj 1. listopada

1859. o 1. sijenja 1866. goine

Smatrao je a ogoj obuhvada tri poruja: tjelesno, intelektualno i moralno, te a

ogoj ovjeka traje cijeli ivot, a pouavanje treba biti zorno prikazivati stvari o

kojima se pouava, opisivati ih i o njima raspravljati, primjereno sposobnostima

uenika metoe uenja o lakeg ka teem, o poznatog ka nepoznatom, o

jenostavnijeg ka sloenijem, nauiti uenike uiti uputiti uenike kako se rjeavaju

zaaci (prvo rjeavati lake zaatke, a predi na tee tek ka se svlaaju laki) temeljito

postupno uenje, isticanje bitnih stvari, osposobiti za samostalno uenje, zanimljivo

ivahno pouavanje, poticanje uenika na samostalni ra.


44/50

43

12.1.3.Stjepan Basariek (1848.-1918.)

Posebno se istakao pisanjem peagoke literature koja je bila prilagoena

prilikama u Hrvatskoj u rugoj polovini 19. i poetkom 20. stoljeda. Autor je poznatog

etverosvenog jela Peagogije napisanog izmeu 1880. i 1884. goine: I. io:

Uzgojoslovlje, (1880), VI. io: Poviest peagogije (1881), II. io: Obde obukoslovlje

(1882) gje je obuhvatio sva bitna poruja iaktike, i III. io: Posebno obukoslovlje

(1884). Bio je autor itanki i poetnica za puke kole kao i rugih jela iz poruja

pedagogijske znanosti. Struna javnost anas ga smatra utemeljiteljem sustavne

pedagogijske znanosti u Hrvatskoj.

Bio je jean o osnivaa, a poslije i presjenik Hrvatskog peagokog zbora i

presjenik Saveza hrvatskih uiteljskih rutava. Sujelovao je u izrai kolskih

zakona, te pisanju osnova i programa za osnovne i srenje kole.

Napisao je mnogo rasprava te prve ubenike iz peagogije za uiteljske kole. Drao je

da je osnovno obrazovanje uvjet narodnog opstanka i napretka, te je stoga ustrajao na

visokoj strunoj spremi uitelja. Bio je ugogoinji suranik i urenik asopisa

Napreak, a pokreta i suurenik Peagogijske enciklopeije (1895.-1916.).

Spominje iaktiku koja treba utvriti to treba uiti (nastavne saraje), kako treba

uiti (nastavne metoe), gje valja uiti i prema kojim zakonskim propisima ureiti

kolu i nastavu

Smatrao je a treba pouavati one nastavne premete koji imaju ogojnu vrijenost,omoguduju najnunija znanja i primjereni su uenikovoj obi i sposobnostima (valja

paziti na teinu, opseg i vanost) i koji mnogostruko jeluju na uenika (na njegovo um,

srce i duh/volju)

Dijelio je predmete na znanja na tim premetima uenik pamti teoriju (pojmove,

zakonitosti, ...) i shvada ju (zemljopis, povijest); poznaje oblike i znakove (matematika ,

vjeronauk, materinski jezik) i vjetine na tim premetima ui rane operacije

(pisanje, crtanje, pjevanje, gimnastika, runi ra)


45/50

44

12.1.4. Stjepan Matievi (1880.-1940.)

Prvi pedagog akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnost. Bavio se

aksiologijom i opdim pitanjima iaktike.

U jelu Nauk o iaktikoj artikulaciji i novija psihologija miljenja razmatra etape

nastavnog procesa prema psihologijskim spoznajama, posebno spoznajama o

miljenju.(Munjiza, 2009.)

Smatrao je da je glavni cilj nastavnog sata je uenje miljenjem (koritenjem

kognitivnih sposobnosti) (Munjiza, 2009.)

Bibliografija Matievidevih raova je brojna,ali najvanija jela su mu: Zur

Grunlegung er Logik (1909) Pojam raa ili aktivnosti u ranoj koli (1934),

Osnovi nove kole (1934), Priroa, kultura i ogoj (1935), Uzgoj, kola, i uitelj u

novoj peagogiji (1938).

12.1.5.Vlado Petz (1887.-1970.)

Definira didaktiku u sklopu pedagogije: didaktika je nauka o obrazovanju

mlaog ovjeka u vrijeme njegova psihikog sazrijevanja

Postavlja tri iaktika cilja: formalno-funkcionalni cilj ostvaruje se razvojem

ovjekovih sposobnosti promatranja, reprouciranja, pamdenja, miljenja i tjelesne

okretnosti, vii ogojni cilj onosi se na oblikovanje volje i morala usvajanjem etikih i

estetskih vrijenosti i praktino materijalni cilj ostvaruje se stjecanjem intelektualnih

znanja i vjetina kojima se osposobljava za nekakvo zanimanje

Razmatra iaktiki put uenja (etape nastavnog procesa) umjesto formalnih

stupnjeva proces uenja ostvaruje se tako a se u zajenici s uenicima utvruje cilj


46/50

45

nastavnog sata, oabiru srestva, oreuje put (nastavne metoe), zajeniki ra,

utvruju rezultati uenja onosni ispituje ispravnost, vjeroostojnost onoga to je

naueno.

12.1.6. Marijan Koleti (1910.-1988.)

Bavio se nastavnim metoama, srestvima u nastavi, sarajima obrazovanja(koncepciji nastavnih planova i programa), provjeravanju i ocjenjivanju, omadim

raovima i uenju na temelju primjera; najvie se bavio nastavnim metodama

pouavanja i uenja (nastavne metoe ne slue uitelju a samo prenosi znanje, ved a

potie uenika a samostalni rai i stjee znanja).

12.1.7. Martin Petani (1910.-1983.)

Utemeljitelj koncepta didaktike kao ergodidaktike, u didaktiku unosi dva nova

zahtjeva: osim opdeg obrazovanja treba uvrstiti i rano osposobljavanje i praktinu

izobrazbu, a rugi zahtjev je organizacija nastave usmjerena uenicima rai

ostvarivanja humanizirane nastave.

12.1.8. Pero imlea (1910.-1988.)

Sreite njegovog strunog raa je iaktika, metoika i reforma ogojno -

obrazovnog sustava, uvoi koncept iaktike koji nastavu prouava kao jeinstven


47/50

46

odgojno-obrazovni proces, obrauje formalizam u znanju, njeguje ogojne funkcije

kole i nastave, uvodi inovacije u odgojno-obrazovni proces.

12.1.9. Vilko vajcer (1917.-1992.)

Prikazao gotovo sve to je bitno za iaktiku: znanstvena obiljeja iaktike,

nastavni proces i artikulaciju nastave, evaluaciju nastave, organizacija (oblici) rada na

nastavi, organizacija uenikih aktivnosti, tehnologija nastave, nastavni prostor te

uloga uitelja u ogojno-obrazovnom procesu.

12.1.10. Vladimir Poljak ( 1920.-1998.)

Bavio se didaktikom, metodikom i sustavom obrazovanja, zbog ogromnog

doprinosa u iaktici (objavio vie o 20 iaktikih jela!) moemo ga prozvati

utemeljiteljem suvremene iaktike teorije u Hrvatskoj; teoriju iaktike

sistematizirao je u poznatoj knjizi Diaktika, poseban oprinos u sagleavanju

mikroelemenata i makroelemenata nastave, upudivao na znaenje kurikuluma,

previio a de kurikulum biti jean o temeljnih uporita hrvatskog ogojno -

obrazovnog sustava.


48/50

47

13. ZAKLJUAK

Povijest nastanka iaktikih ieja omogudio nam je vedi horizont sagleavanja

mnogih problema vezanih za ovo poruje, ali i spoznaja koje mogu koristit za aljnja

razmiljanja na ovu temu.

Poetak 21. stoljeda uvjetuje nova rjeenja u kolstvu. Obrazovanje se anas vie no

ika mora suoiti s mnogim problemima s kojima se suoava ananje rutvo i svijet.

Moramo oekivati nova rjeenja u organizaciji kole koje de biti uvjetovana

usavravanjem komunikacijskih tehnologija, stila ivljenja buudih generacija, te

spoznaju znanosti koje prouavaju kolu i nastavu.

Danas, vie nego ika ranije, oekuje se uska suradnja roditelja i institucija koje

organiziraju odgoj i obrazovanje mladih u doba srednjeg djetinjstva.


49/50

48

LITERATURA

- Bean, A., Jelavid, F., Kujunid, N. i Pletenac, V. (1991). Osnove iaktike, kolske

novine, Zagreb.

- Bognar,L., (2005), Diaktika, kolska knjiga, Zagreb.

- Bonjak, B., (1993), Povijest filozofije, Matica Hrvatske, Zagreb.

- Cinrid, M., Miljkovid, D. i Strugar, V.,(2010), Diaktika i kurikulum, IEP-D2, Zagreb.

- Frankovid, D., (1958.), Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, PKZ, Zagreb.

- Filipovid, N., (1977.), Diaktika 1, Svjetlost, Sarajevo.

- Juka, S., Musid, I., Buntid, M., (2007), Prema filozofiji odgoja, Filozofski fakultet

Sveuilita u Mostaru, Mostar.

- Komenski, J.A., (1954), Velika didaktika, Savez peagokih rutava Jugoslavije,Beograd.

- Macan, I., (1997), Filozofija spoznaje, Filozofsko teoloki institut Drube Isusove,

Zagreb.

- Markovid, ., (1990), Umnici vaspitanja, Vuk Karaid, Beogra.

- Matijevid, M., (2002), Povijesni i suvremeni iaktiki sustavi, kolska knjiga, Zagreb.

- Matijevid, M., (1994), Alternativne kole, Institut za peagogijska istraivanja, Zagreb.

- Mijatovid, A. (1999), Osnove suvremene peagogije, Hrvatski peagoki knjievni

zbor, Zagreb.

- Milan Matijevid, Znaajni peagozi i najvanija peagoka jela u Hrvatskoj tijekom

20.st., Napreak, Zagreb, 3-4 listopada 2009.,str. 301-319.


50/50

- Munjiz, E., (2009), Povijest hrvatskog kolstva i peagogije, Hrvatski peagoko -

knjievni zbor, Osijek.

- Poljak, V., (1984), Diaktika, kolska Knjiga, Zagreb.

- Pranjid, M., (2005), Diaktika (povijest, osnove, profiliranje, postupak), Golen

marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.

- Previid, V.,1992., Alternativne kole: teorijska polazita i praktini osezi, Institut za

peagogijska istraivanja, Zagreb.

- Stevanovid, M., (2001), Diaktika, Expres igitalni tisak, Rijeka.

- Vukasovid, A., (2001), Peagogija, Hrvatski katoliki zbor MI, Zagreb.

- Zaninovid, M., (1988), Opda povijest peagogije, kolska knjiga, Zagreb.

- lebnik, L. (1962), Opta istorija kolstva i peagogije, Nauna knjiga, Beogra.

- Jan Amos Komenski, veliki eki humanist, uruga za ruski jezik i kulturu.

http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&

id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25

(20.9.2012)
http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25

Razvoj Didaktike Kroz Povijest

Documents

Transcript of Razvoj Didaktike Kroz Povijest