Hrvatska Vojska Kroz Povijest (Xli. Dio) Vojna Granica
description
Transcript of Hrvatska Vojska Kroz Povijest (Xli. Dio) Vojna Granica
Nq vleinom putu borbe i opstoinosti
HRVATSKA r'OISKAKRO7Z POVIIEST (xlr. dio)
Vojna granica
zbog upralnjenog Spanjolskog prijestolja, na koje je umjesto francuskog htjela dovesti svog
kandidata, Austnja je 1700. zaratila s Francuskom, vodeii operacije na Rajni iu sjevernoj ltaliji.
Potaknut od Pariza u Ugarskoj je pod Rakoczyem ll. planuo ustanak protiv austruske uprave, tako
da je Bec ratovao na tri bojiSnice. U ratu kojije potrajao trinaest godina Austrua nije smjela ni
pomisliti na nove ratne operacije na istoku protiv osmanhjskog carstva
Velimir VUfSlC
I;i
meduvremenu je ruski car Pe-
tar I. zaratio protiv sultana, ali
je teSko poraZen na rijeci Pru-
tu godine LTIL Takav razvoj
dogadala ostavio je samo Ve-
neciju protiv Osmanlijskog Carsrva koje je od-
luiilo vratiti, Karlovatkim mirom iz 1699.,
izgubljene krajeve u Dalmaciji i na Pelopo-
nezu, ratunajuii da se ratom oslabljena Au-
strija ne ie mije5ati. Austrijska diplomacija i
Dvorski ratni savjet otekivali su sko ri rat na
istoku preustro javajuciVojnu granicu i gradeiiutr.rde Osijek i Petrovaradin. Austrija je opiimoprostont i davan je m jamstva puianstvu:rroresranrske vjeroispovijesti ITIL okontala:i: u L'garskoj. a dvije godine kasnije mirom uL.::echtu zai.rSila je i rat zaSpanjolsku baStinu.
Pocetkom prosinca I7I4. Osmanlijsko
C:rsn'o objar-ilo je rat Veneciji i odmah zapok-itr s operacrlanta na Peloponezu. Gotovo isto-
dobno zapocele su borbe i u Dalm aciji. U sije-
cnju 1- 1 i. Venecija je uzpomoi Hrvata zauzela
Trilj, Prolog, iacavinu, Strmicu i Plavno. Poku-
Saj bosanskog beglerbega Must afa-paile da za-
uzme Sinj propao je zbogZestokog otpora bra-
nitelja, Na drugoj strani Venecija je zbog gublje-
nja posje da naPeloponezu i sve teZe g poloLaja,
nastojala uvuii Austriju u rat. Poraz Venecije ijahnje Osmanlijskog Carsrva ugrozili bi ausrri-jska osvajanja na istoku, rako da je Bei na5ao
svoju ratunicu u obnovi saveza s Venecijom i ulipnju 1716. poslao vojsku na Dunav. Na vijest o
ratnom stanju na granici, hrvatski ban grof Ivan
Dra5kovii osvojio je Jasenovac. Dubicu i Ko-
HRVATSKI VOJNIK SRPANJ, 1999.
stajnicu, a slavonski graniiari presli su Savu te
zauzeli Brtko, Bijeljinu i GradiSku,
Austrijska vojska princa Eugena Savojskog
pod zidinama Perrovaradina pobijedila je 16.
kolovoza tursku vojsku vezira Ni-paSe. Te5ko
poraLena turska vojska kojoj je poginuo glavni
zapovlednik bezglavo je napusrila bojno polje
ostavljajuii golem plijen i brojno topni5tvo.
Nakon dva mjeseca Eugen je osvojio i Temi5var,
posljednje osmanlijsko upori5te u Ugarskoj.
Ulaskom Austrije u rar poloLal Venecije
se bitno popravio, iako nije mogla zadrLatiposjede na Pelopon ezu. Venecijanska vojska
spalila je Mostar i zauzela zalede Dubrovnikapotpuno ga zaokruZivSi preko Hutova,
Popovog Polja i Trebinja, spojiv5i se sa svojim
posadama u Boki Kotorskoj.
U ljeto 1717 , austrijska vojska pod prin-
com Eugenom opsjelale Beograd, tukuii gaizvelikog broja topova. U velikoj bitci pod zidi-
nama Beograda, Eugen je 16. kolovoza pobije-
dio deblokadnu vojsku velikog vezira Halil-pa5e. Opsjednuti grad se nakon dva danapre-
dao uz slobodan odlazak posade. Na jugu
Hrvatske, Venecija 1e zauzela Imotski.
Austrija iVenecijazadrLale su ono Sto su
osvojile, Sto je potvrdeno mirom u PoZarevcu
21. lipnja 17\8. Tim mirom Austrija je dobilavelik teritorij, tako da se nova granica proteza-
la od Karpata rijekom Olt i dalje obalama
Dunava, Timoka i Morave sve do Drine. IJz
desnu obalu Save pripao je Austriji pojas Sirine
oko deset kilometara koji se protezao odrijeke Une, preko sela Mededa do Bijeljine. U
sklopu tog pojasa bila su i vei a naselja medu
kojima Bosanska Gradi5ka, Bosanski Koba5,
Bosanski Samac, Ora5je i Brtko.
Poku5aj Venecije da kompenzira ci.
gubitaka na istokr.r tako Sto bi Dubror'rik , ,r.-
vojila od zaleda i ekonomski ga upropast: "odnosno uklonila viSestoljetnog suparnik.nije uspio jer nije imao porporu ni Austrijc :
Osmanlijskog Carstva. Venecija je ntr,r'.:..,
napustiti sve osvojeno u Hercegovini. ii _..
uzvrat je dobila Sutorinu n ulazu Ll Bi :.Kotorsku i uski pojas priobalja od Neunn -.
Kleka. Dalje je granica Venecije vodila prc,:
Labarske gore, iznad Metkoviia, Imot:k :Sinja, Vrlike i lfuina, i viSe se nije mijenlah
Na desnoj obali Save, osvojenoj 1- - .
Austrija je osnovala 5 novih kapetanija u :.i: .:.
vu Slavonske ili Savske granice. Godine 1-: .
Slavonsk a granica podijelje na )e na tri nadk,: .:.
tanije: Gornjesavsku sa 6 kapetanrla (+3< .-..sara i 2945 hajduka), Srednjesavsku s2 b k., :.tanila (733 husara i 5033 hajduka) i Donic..: .
sku sa 6kapetanila (336 husara i220I haidr.,..,
No, izbijanjem novog rata godine 1-::ovaj put za naslijede poljskog prijestolja. aL..:..jske vojske bile su na europskim rarii:.:. .,
uglavnom pobjedene, a Bei je izgubio Sic.. .
Napuljsku Kualjevinu i dio Lombardije \-,sredne posljedice poraza odmah su se os:c. :posebice na Slavonskoj granici. Carevirl p.,..; .
tom od 8. veljade 1735, granitari su nt r.:
ubuduie i u vojnu sluZbu tzvangranice L'r : ..
ta je stara samouprava, uvedeni su vojni sut:
zabranjeno je iseljavanje i otudivanje po: c...:
Graniiari nisu mogli postati kmetovi niri su :- .,.
iali porez, ah su zato imali obvezu vojne :.,.:. .-
kod kuie kao i izvan domicilnog teritorii;Vei ranije, godine 1726. Austrija ie . | -.
sijom sklopila ugovor daceje u ratu pror:',
manlijskog Carstva pomoii sa znatnint \.,-)::'. :-
VARAZDINSKI HUSAR, oko 1760.
VaraZdinska husarska pukovnija (Warasdiner Grenz-Husaren-Regiment)
ustrojena je godine 1747. na podrucju negda5njeg VaraZdinskog generalata.
Godine 1780. pukovnija je raspuStena. Vlasnik (lnhaber) pukovnije bio je Prinz
Joseph von Sachsen-Hildburghausen, a prvi zapovjednik pukovnik A. von
Kukez. 0d 1762. pukovnijom je zapovijedao pukovnik F.C. von Schrokinger. U
sedmogodi5njem ratu pukovnija je sudjelovala u bitkama kod Landeshuta i
Herne, te u brojnim manjim akcijama u CeSkoj i Saskoj.
Nakon pocetka sedmogodiSnjeg rata godine 1756., u 0premanje i unifor-
miranje husarskih granicarskih pukovnija uvodi se viSe reda. Otprilike od
1758. odora varaidinskih husara - kaput atila, obrubljen krznom, dolama i
madarske hlace su crvene (madder) boje s gajtanima i ukrasima bijele boje.
Kalpak je od smedeg krzna s crven0m "vrecom". Nadsedlica (tkani pre-
krivac preko sedla) crvene je boje s bijelim izvezenim rubom. No, prema
jednom izvoru, nastalom negdje pocetkom sedmogodi5njeg rata, jedan
docasn ik (wach meister)
imao je neobicnu
i'' nadsed licu
t\qr
'{.
ff
QD/
(kao
na ilustraciji) - plavu sa Zutim
rubom. Vrlo je vjerojatno da je
nadsedlica ostala od prijaSnje odore
za koju je poznato da je bila druge boje.
7a varaidinske husare poznato je da su
imali zastavu s podlogom Zute boje.' ffi -Jl liTfflllH:lJil;il,ili,l; iff
kama) ispred sedla pokrivenim nadsedlicom, Cest
je bio obicaj da husari pletu kosu na obrazima, a na
potiljku skupe u rep. To je zbog dodatne zaStite od udarca
sabljom jer je poznato da je pletenu kosu tesko rasjeci.
Husarska kompanija imala je satnika, natporucnika, dopo-
rucnika, zastavnika, narednika, cetiri kaplara, trubaca, kovaca i
86 husara. Dvije kompanije sacinjvale su jedan eskadron.
t,./, rl I *r
\ \,,,"1'sRpANJ, 1ggg. HRVATSKT voJNrK
:'.8"+"-
\
-ffiI
g:;frjsQ):=
jj{
€[ GRANICARI KRlZrvncrr (lijevo) i DU RDTvncKE PU KOVN tJ E (desi'r c t
Prve regularne odore oblade karlovadke pukovnije 1746. dok ih ostali dobivaju tek oko godine 1750. Krojene su prema -::-- -: -:t::.:pukovniie oko godine 1741.2a razliku od ostalog takozvanog njemackog i madarskog pje5a5tva koje je glavu pokrivalo trorog - i:S --:su rabili kalpak koji 6e kasnije postati uzorom za francuski "dako" iz vremena Napoleonovih ratova. 0dore za karlovadke pukovnile prai:-. :-iz carske blagajne dok su ih ostali trebali sami kupovati od svoje vojnidke pla6e. Pred sam podetak sedmogodiSnjeg rata 1755. carica Mar,,a -planirala ie obici varaZdinske pukovnije i za tu prigodu odludeno je da granidari zamijene svoje dotrajale odore novima, koje je naravno trebalo
iz vlastitog dZepa. lzbila je "..nepotrebna.." pobuna koju je smirio "...simpatidan i mali rastom dopukovnik Philipp Beck...".
Razlika izmedu KriZevadke i Durdevacke pukovnije bila je u boji dugmadi: prva su imala biielu, a druga Zutu boju. 0snovno naoruZanje granidara bilaje pu5ka Johanna Schmmieda, M1748 i kratka pjeSacka sablja. Na bijelom koZnom remenu preko lijevog ramena granidari su nosili torbicu sa 48
naboja i koZnu ili drvenu duturu za vodu (ili rakiju), a preko lijevog ramena nosili su krzneni "teledak" s osnovnim potrep5tinama. Crvenu kabanicu
nosili su smotanu preko teledaka ili odjevenu kako je prikazano na ilsutraciji.
snagama. I upravo u nlnezgodnije vrijeme,
godine 1735., Rusija je zaratila s Turskom, za-
htijevajuii od Austrije da ispuni svoju obvezu.
Austrija se upetljala u rat 1737. u kojem je
por^Lena i u kojem je izgubila Beograd i veiidio teritorija dobiven mirom u PoZarevcu.
Potpisivanjem Beogradskog mira godine
1739., nakon duZih natezanlakoja su potrajala
sve do I74L, granica je ponovno vracen na
Tisu, Dunav, Savu i Unu. Tada postavljena
duboka granica izmedu dva svijeta viSe se
gotovo nije ni mijenjala. Hrvatska je zauvijek
izgubila svoje povijesno podrutje izmedu Une
i Vrbasa, takozvanu Tursku Hrvatsku, kao icijelu Bosansku Posavinu.
Prve pukovniie
Austrija je od godine 1737 . pokrenula
dalekoseZni preustroj Vojne granice i grani-
tarske milicije u redovinu vojsku (Feldtruppe)
koji je nakratko zaustavljen smrcu c ra Karla
U. 1740., ali je, nakon izbora njegove kieriMarije Terezije za austrijsku caricu iste godine,
nastavljen jo5 odluinije. Nova canca raspustila
je Ratni savjet (lftiegsrath) u Grazu u ruinu
1743., i njegove ovlasti za poslove Vojne
granice prebacila na novoosnovanu Vojnu
uprau,l za granice (Militdr-Directorium) na
dijem se ielu od 1744. do 1749. nalazio princ
Joseph Sachsen-Hildburghausen, a od 1750.
mar5al Carl Batthyany, Tom uredbom Vojna
granic potpuno je izdvojena od Hrvatske,
edni5tvo je preseljeno iz YaraLdina u
b, a od 1748. austrijske pokrajine pre-
stale su izdvajati novac za granicu,
koja je od tada na carskoj vojnoj
blagajni. Ukinuti su generalatt, a od
kapetanija ustrojene su pukovnije.
Senj s pripadnim podruijem pre5ao je u upra-
vu Dvorske komore. Godine 1750. potvrdena
je vlast hrvatsko gbana u Banskoj granici. On je
imenovao i postavljao tasnike u banskim
pukovnijama sve do dina dopukovnika.
Djelujuii na granici "...disciplinirajuii
Hrvate, hrvatski miljenik Hildburghausen.,."
cijenio je Vojnu granicu nazivaluii je "...nznt-
com carske monarhijezakoju nema tog novca
koliko vrijedi. .," Zantmllivaje jedna opservaci-
l^ Hildburghausena koji je primjetio da ".,.
hrvatske pukovnije na obuci vi5e nauie za
jedan tjedan nego njemaike pukovnije za pola
godine...". On je 1745. propisao ustroj pje-
5atkih i husarskih graniiarskih pukovnija na
dijoj osnovi su podignute sljedeie pukovnije:. Karlovaiko zapovjedni5tvo - Lidka granidarska
pje5aika pukovnija (Carlstldter Liccaner Grenz
Regiment rednog broja 60. prema popisu
nastalom 17 69 ., osnovana 17 42.) , Otoika(Ottocaner, 6I.,I7 45.) , Ogulinska (Oguliner,
52.,1745.), Slunjska (Szlun er,63.,1745) i Karlo-
va(ka granidarska husarska pukovnija (Carlst-
ddter Grenz-Husaren-Regiment, G27., 17 46.) .
. VaraZdinsko zapovledni5tvo - KriZeva(ka
(Creutzer, 64., 7745.), Durdevaika (St. Geor-
1er,55., 1745,) iYaraZdinska graniiarska hu-
sarska pukovni ja (Warasdiner Grenz-Husaren-
Regimen t, G22,, 17 46.).
. Slavonsko zapovjedni5tvo - Brodska (Bro-
deq osnov^n ,55., 1747.), Gradi5ka (Gradis-
caner, 57 ., 17 47 .), Petrovaradinska (Peterwa-
radineq 68.,1747.) i Slavonska grani(arska hu-
sarska pukovnija (Slavonisches Grenz-Hu-
saren-Regiment, GZ4.,I7 47 .) ,
o Banska granica (Banija) - 1. Banski (Erstes
Banal, 69., 1750.), 2. Banski (Zweites Banal,
70., 1750.) iBanska graniiarska husarska
pukovnija (Banal Grenz-Husaren-Regiment,
G23,, 1746.).
Uz redni broj pukovnija s carske austri-
jske pukovnijske liste (50.,61., itd.) granitarske
pukovnije ponekad su ozna(avane i rednim
brojevimakao; 1. liika (sjedi5te u Gospiiu), 2.
otodka (Ototac), 3, ogulinska (Ogulin), 4.
slunjska (Karlovac), 5. kriZevadka (Bjelovar), 6,
durdevadka (Bjelovar), 7. brodska (Vinkovci),
8. gradi5ka (Nova Gradi5ka), 9. petrovaradins-
ka (Mitrovica), 10. I. banska (Glina) i 11, II.
banska (Petrinja).
Ustroi pukovniio
Pukovnijom je zapovijedao pukovnik,
osim nekoliko iznimaka u pravilu stranac koji
je bio i zapoviednik cijelog pukovnijskog
podrutja. Tek kasnije, u vrijeme sedmogo-
di5njeg rata (1756.-1753.) poveiat ie se broj
domaiih dasnika u graniiarskim pukovijama.
Pukovnikov stoZer dinili su jedan granitni
upravni tasnik zaduLen za biljeLni5tvo i upra-
vu, jedan sudbeni iasnik, jedan Sumar i jedan
pobodnik za vojniika pitanja. Iz glavnog
stoiera u Zagrebu, postrojbama i podrucjenr
Vojne granice zapoviledao je general koji je u19. stoljeiu i hrvatski ban. (Grular'. Cororlnr.
Jeladii, Sokievii, Ramberg i drugi. y. Konr-
panijom je zapovijedao satnik koji je imao reg-
istar populacije, obitelji, imanla iblaga. On je
odredivao tko ie i kada stupiti u sluZbu, a rko
ostati na zemlji.
Graniiarske pukovnije su u odnosu na
pukovnije redovite carske vojske bile i nekoliko
puta brojnije i veie. YaraLdinske i Karlovadke
pukovnije imale su po ietiri bojne, a njihov puni
sastav imao je od 3350 do gotovo 5000
grani(ara. Liika pukovnilaimalaje dak Sest bojni
koje su prema popisu iz1749. imale 5785 casni-
ka, dodasnika i vojnika. Svaka bojna imala je +
kompanije s pribliZno 240 ljudi, a pukovniji su
pripadale i dvije zasebne kompanije grenadira,
Prema obidaju na granici, samo jedna treiina
odlazila je na bojiSnicu u Europi, treiina je
tuvala je granicu, a treiina je bila kod kuie na
zemlji. Granidarske pukovnije, u pravilu jedna ili
najvi5e dvije bojne, kao zasebne taktidke postro-
jbe sluZbovale su izvan granice od proljeia do
jeseni, kad bi se vraiale kuiama.IJzaludni su bili
poku5aji generala dazadrLe granitare u zimskoj
posadnoj sluZbi. Individualni dezerteri bili su
vrlo rijetki. Po obiiaju koji je vrijedio medu
njima, graniiari su s dezerterom postupali rig-
orozno, spalili bi mu kuiu, zemlju posuli solju,
a njega doZivotno protjerali s granice.
Za sluLbu u husarskim pukovnijama tre-
balo je imati svoga konja s opremom. tako da
su u njima sluZili imuiniji graniiari i hn-atsko
sitno plemstvo. Karlova(ka i Banska husarska
pukovnija osnovana su svaka od ietiri eska-
drona s po dvije satnije u eskadronu. Yaral-
dinski husari imali su tri, a Slavonski dva eska-
drona. Kasnije 1e taj broj poveian, tako da su
jedno vrijeme Banski husari imali Sest
eskadrona s gotovo tisuiu ljudi.
ilSRPANJ, 1999. HRVATSKI VOJNIK