SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

Ivana Grižančić

UVOZ I IZVOZ RIBE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

UVOZ I IZVOZ RIBE

DIPLOMSKI RAD II

Predmet: Ekonomika trgovine

Mentor: prof.dr.sc. Heri Bezić

Student: Ivana Grižančić

Studijski smjer: Međunarodna razmjena

JMBAG: 21311

Rijeka, siječanj 2014.

3

SADRŽAJ

SADRŽAJ ................................................................................................................................. 3

1. UVOD ................................................................................................................................... 5

2. MEĐUNARODNA RAZMJENA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE

UNIJE ........................................................................................................................................ 6

2.1. Pojam međunarodne razmjene ...................................................................................... 6

2.2. Regulativa Europske unije za međunarodnu razmjenu ........................................ 7

2.2.1. Regulatorni okvir za izvoz ...................................................................................................... 7

2.2.2. Regulatorni okvir za uvoz .....................................................................................................10

2.3. Regulativa Republike Hrvatske za međunarodnu razmjenu ............................ 11

2.4. Međunarodna razmjena između Republike Hrvatske i Europske unije ....... 12

3. RIBARSTVO .................................................................................................................... 14

3.1. Ribarstvo u Europskoj uniji ........................................................................................... 14

3.1.1. Pravni okvir u Europskoj uniji ............................................................................................16

3.1.2. Stanje u ribarstvu u Europskoj uniji .................................................................................18

3.1.3. Tržište ribe u Europskoj uniji .............................................................................................19

3.2. Ribarstvo u Republici Hrvatskoj .................................................................................. 21

3.2.1. Pravni okvir ribarstva u Republici Hrvatskoj ...............................................................21

3.2.2. Stanje u ribarstvu u Republici Hrvatskoj .......................................................................24

3.2.3. Tržište ribe u Hrvatskoj .........................................................................................................29

3.2.4. Strateški ciljevi ribarstva u Republici Hrvatskoj .........................................................31

4. PROBLEMATIKA RIBARSTVA U EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI

HRVATSKOJ ........................................................................................................................ 34

4.1. Problematika ribarstva u Europskoj uniji ............................................................... 34

4.2. Problematika ribarstva u Republici Hrvatskoj ...................................................... 34

4.3. Usporedba problematike Europske unije i Hrvatske ........................................... 36

5. PROCES PRILAGODBE RIBARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ

UNIJI...................................................................................................................................... 39

5.1. Zakonska regulativa ......................................................................................................... 41

5.2. Prilagodba ribarstva drugih država pri ulasku u Europsku uniju – primjer

Slovenije ........................................................................................................................................ 42

5.2.2. Sustav prikupljanja podataka za ribarstvo ....................................................................44

4

5.2.3. Uspostava InfoRiba ..................................................................................................................45

5.3. Uvozne i izvozne kvote za ribarstvo ........................................................................... 45

6. PRILIKE I OPASNOSTI ZA RIBARSTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ PRI

ULASKU U EUROPSKU UNIJU ........................................................................................ 47

7. ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 52

POPIS LITERATURE ......................................................................................................... 53

POPIS SLIKA ....................................................................................................................... 55

POPIS TABLICA ................................................................................................................. 56

5

1. UVOD

Termeljna svrha ovog diplomskog rada je prikaz ribarstva u Europskoj uniji i

Hrvatskoj. Definirat će se pravna regulativa zemalja Europsku unije te Hrvatske i

prikazat će se kako će Hrvatska ulaskom u EU prilagođavati svoju dosadašnju politiku

i pravnu regulativu.

Radom se želi prikazati kakvo je stanje ribarstva u Hrvatskoj, a kakvo u Europskoj

uniji te će se iznijeti karakteristike tržišta. Definirani će biti i problemi s kojima se

susreću zemlje EU i Hrvatske prilikom uvoza i izvoza ribe te po čemu se ti isti

problemi razlikuju.

U radu će se definirati i ciljevi strategije hrvatske nacionalne politike vezane za

ribarstvo te će biti prikazani potencijali, prilike i opasnosti za ribarstvo koje će

Hrvatskoj donijeti ulazak u EU.

Prilikom izrade rada uglavnom su korištene publikacije o zadanoj tematici, prije svega

publikacije Europske unije, dio podataka dobiven je iz domaće i strane literature dok

je velik dio podataka pronađen u stručnim člancima vezanim za ribarstvo u tim

zemljama.

6

2. MEĐUNARODNA RAZMJENA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE

2.1. Pojam međunarodne razmjene

Niti jedna zemlja, pa čak ni najrazvijenije i najbogatije zemlje, nisu same sebi

dovoljne već su prinuđene razmjenjivati dobra i usluge s drugim zemljama Isključiti

se ili biti isključen iz međunarodne razmjene znači biti osuđen na siromaštvo,

ekonomsku stagnaciju i međunarodnu izolaciju. Kada zemlja sudjeluje u

međunarodnoj trgovini ona raspolaže mnogo većim mogućnostima izbora nego što

nudi domaća privreda, mora voditi računa o zakonima i propisima drugih suverenih

zemalja i mora razmjenjivati svoju valutu za valutu drugih zemalja.

Međunarodnu razmjenu treba uvijek promatrati u sklopu cjelokupnog procesa

funkcioniranja privrede jer je ona njegov sastavni dio. Da bi se razmjena mogla

izvršiti, moraju postojati najmanje dva partnera i barem dva dobra. To je nužan, ali ne

i dovoljan uvjet razmjene. Da bi do razmjene došlo moraju svi partneri očekivati da će

imati koristi od razmjene.1 Razmjena između dviju zemalja prikazana je Slikom 1.

Slika 1. Međunarodna razmjena

Dobra X

Dobra Y

Izvor: autor prema Babić M., Babić A.: Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2003., str.5

Svaka međunarodna razmjena odvija se po određenoj regulativi.

1 Babić M., Babić A.: Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2003., str.4-5

ZEMLJA 1 ZEMLJA 2

7

2.2. Regulativa Europske unije za međunarodnu razmjenu

S razvojem prometne, telekomunikacijske i informatičke povezanosti među zemljama

i smanjenjem ideoloških prepreka među političkim blokovima, u svijetu nastupa novo

doba u međunarodnim ekonomskim odnosima. Granice sve više gube svoju ulogu, pa

u takvim globaliziranim uvjetima međunarodne ekonomske razmjene nacionalni

okviri malih i srednje velikih zemalja postaju nedovoljno veliki za racionalan i

efikasan razvoj, za uspješan transfer, usvajanje, prilagodbu i vlastiti razvoj znanja i

tehnologije, kao i za uspješnije uključivanje u međunarodnu podjelu rada.

Da bi se omogućio uspješniji vlastiti rast i razvoj, zemlje se sve više integriraju,

prvenstveno na gospodarskom nivou, kako bi eliminirale teškoće koje im stvaraju

vlastita mala tržišta proizvodnje i potrošnje, i kako bi, integrirane u veća tržišta,

ostvarile bolje uvjete poslovanja (ekonomija opsega). Suvremeno svjetsko

gospodarstvo i međunarodne ekonomske odnose karakterizira jačanje međuovisnosti

nacionalnih ekonomija, što je kao tendencija nazočno tek od druge polovine XX.

stoljeća. U tom procesu stupanj razvoja zemalja bitno utječe na načine povezivanja

pojedinih zemalja. Dok se razvijene zemlje integriraju oslonjene na liberalnu

koncepciju slobodnog tržišta i pri tome omogućavaju usklađivanje vlastitih

gospodarskih struktura sa suvremenim procesima razvoja globalnog tržišta, zemlje u

razvoju integracije provode primjenom centralno-planskog birokratskog modela.2

Trgovinska politika može dati ključni doprinos rastu i zaposlenosti u Europi

osiguravajući kompanijama konkurentnost i pristup potrebnim izvoznim tržištima.

Obzirom da se EU oslanja na rastuća izvozna tržišta koja pokreću gospodarski rast i

zapošljavanje u zemljama članicama, potrebno je osigurati da EU kompanije budu

sposobne za konkurentsku utrku na istim tržištima.

2.2.1. Regulatorni okvir za izvoz

Izvoz u zemljama Europske unije reguliran je Uredbom Vijeća (Council Regulation)

br. 1061 koji je uspostavljen 2009. godine a uspostavlja zajednička pravila za izvoz.

2 Bukša D.: Integracijski procesi u svjetskom gospodarstvu i današnja pozicija Republike Hrvatske,

Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, sv.46/2004., str. 506

8

Tom Uredbom propisana su načela slobode izvoza, navodeći da je izvoz zemalja EU i

zemalja koje nisu članice EU slobodan od količinskih ograničenja.

Zemlje EU mogu usvojiti zaštitne mjere ako smatraju da je to potrebno zbog

nepredvidih zbivanja na tržištu. Prije implementacije tih zaštitnih mjera, zemlje EU

moraju o tome obavijestiti Komisiju, koja će obavijestiti ostale zemlje članice EU.

Komisija može zahtijevati od zemalja EU da im dostave statističke podatke o tržišnim

trendovima za određene proizvode koji su predmetom razmjene u svrhu procjene

ekonomske i trgovinske situacije. Također ih mogu tražiti da naprave nadzor nad

određenim proizvodima u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i sa

postupkom određenim od strane Komisije. 3

Smjernice za izvoz

Unutrašnje tržište predstavlja srž današnje Europske unije, a osnovno njegovo

obilježje je sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

1. Neke od karakteristika slobodnog kretanja ljudi su:

· ukidanje graničnih kontrola,

· usklađivanje zakona o azilu, oružju i drogama,

· pravo građanina EU da se nastani i radi na teritoriji druge zemlje iz

EU.

2. Neke od karakteristika slobodnog kretanje roba su:

· ukidanje graničnih kontrola,

· usklađivanje tehničkih propisa i standarda,

· usklađivanje poreza.

3. Neke od karakteristika slobodnog kretanja usluga su:

· liberalizacija financijskih usluga,

· usklađivanje bankarskog sektora i sektora osiguranja,

· liberalizacija tržišta transporta i telekomunikacija.

4. Neke od karakteristika slobodnog kretanja kapitala su:

· veća sloboda monetarnih kretanja i transakcija kapitala,

3 Common rules for exports, http://europa.eu/legislation_summaries/external_trade/r11001_en.htm,

pregledano 20.6.2011.

9

· koraci prema zajedničkom tržištu za financijske usluge.4

Slobodan protok robe u Europskoj uniji se u priličnoj mjeri temelji na zakonodavstvu

nazvanom Novi pristup, kojim se određuju samo esencijalni zahtjevi, smanjuje nadzor

državnih organa prije nego se proizvodi plasiraju na tržište i primjenjuje osiguranje

kvalitete, kao i druge suvremene tehnike utvrđivanja usklađenosti proizvoda.

Namjena ovog zakonodavstva je da omogući sigurnost proizvoda i pomogne

proizvođaču da postigne ovaj cilj na optimalan način. Zato države članice ne smiju

zabraniti, ograničiti ili ometati da se takvi proizvodi nađu na tržištu.

Zaštitne mjere

Interesi EU mogu zahtijevati donošenje odgovarajućih mjera za spriječavanje i

ispravljanje kritičnih situacija uzrokovanih nedostatkom osnovnih proizvoda ili za

omogućavanje međunarodnih obveza u koje su ušli putem EU odnosno svih zemalja

EU kako bi ispunili uvjete posebno one povezane sa trgovinom primarnih proizvoda.

Te mjere se uglavnom odnose na količinska ograničenja na izvoz.

Komisija djelujući na zahtjev zemlje EU ili na njihovu vlastitu inicijativu, može

izvoziti proizvod za proizvodnju uz izvozno odobrenje. Davanje odobrenja izvoza

upravljano je takvih odredbama i predmet takvih ograničenja da Komisija ima

utvrđene i naknadne akcije Vijeća. Vijeće i EU zemlje moraju biti obaviještene o

poduzetim mjerama koje stupaju odmah na snagu. Te zaštitne mjere moraju biti

ograničene na izvoz u neke zemlje ili izvoz određenih regija EU. One ne utječu na

proizvode na putu ka EU granicama. U načelu zaštitne mjere su usvojene od strane

Vijeća, a djeluju na principu kvalificirane većine na prijedlog Komisije. Komisija

može također provoditi takve mjere gdje su potrebne trenutne akcije.

Tijekom nihove primjene, zaštitne mjere su predmet konzultacija između

Savjetodavnih odbora radi ispitivanja njihovih učinaka i utvrđivanja da li su

zadovoljeni uvjeti za njihovu primjenu. Na kraju oni mogu biti izmijenjeni ili

opozvani ako nisu potrebni. Ta regulacija ne štiti zemlje EU od usvajanja ili primjene

količinskih ograničenja izvoza na temelju javnog morala, javne politike, javne

sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i biljaka, zaštite nacionalnih blaga, 4 Kesić K et.al..: Vodić za izvoz kroz Europsku uniju, REZ - Regionalna razvojna agencija za regiju

Centralna BiH, Zenica, 2006., str.14

10

umjetničke povijesne i arheološke vrijednosti, zaštitu industrijskog i trgovačkog

vlasništva, a posebno formalnosti oko stranih valuta.

2.2.2. Regulatorni okvir za uvoz

Zemlje EU moraju obavještavati Komisiju ukoliko uvozni trendovi upućuju na

potrebu za nadzorom i mjere zaštite. Konzultacije se mogu održavati ili na zahtjev

država EU ili na inicijativu Komisije. Oni se odvijaju u okviru savjetodavnog odbora

sastavljenog od predstavnika svake od država članica EU sa predstavnikom Komisije

i predsjednika Komisije.

Te konzultacije u prvom redu ispituju uvjete uvoza, ekonomsko i trgovačko stanje

stanje i mjere, koje bi eventualno trebalo poduzeti. Konzultacije mogu biti provedene

i u pisanom obliku ako je potrebno i EU zemlje mogu iznijeti svoje mišljenje ili

zahtijevati usmene konzultacije u roku od 5 do 8 radnih dana.5

Zaštitne mjere

Zaštitne mjere mogu se primijeniti i u slučaju kada se proizvodi uvoze u EU u znatno

većim količinama i/ili pod takvim uvjetima da to uzrokuje ozbilje nevolje EU

proizvođačima. Kada su uvjeti ispunjeni Komisija može promijeniti razdoblja

valjanosti uvozne isprave izdane u odnosu na nadzor ili utvrditi postupak uvoza

odobrenja posebno sustav kvota za izvoz.

Pri utvrđivanju kvota uzima se u obzir poželjnost očuvanja koliko je to moguće,

tradicionalni trgovački tokovi i količina robe koja se izvozi na temelju ugovora prije

stupanja mjera na snagu. U načelu kvota se ne bi trebala postaviti niže od prosječne

razine uvoza tijekom posljednjih tri godina.

Zaštitne mjere primjenjuju se na svaki proizvod koji se stavlja u slobodan promet

nako stupanja na snagu. U iznimnim slučajevima oni mogu biti ograničeni na jednu ili

više regija EU.6

5 Common rules for imports, http://europa.eu/legislation_summaries/external_trade/r11002_en.htm,

dostupno 20.6.2011. 6 Ibidem

11

2.3. Regulativa Republike Hrvatske za međunarodnu razmjenu

Hrvatska je prve ugovore o slobodnoj trgovini počela primjenjivati u drugoj polovici

1990-tih godina (s Makedonijom od sredine 199., a sa Slovenijom od 1998. godine).

Međutim, veća liberalizacija poljoprivredne trgovine nastupila je nakon ulaska RH u

Svjetsku trgovinsku organizaciju u studenom 2000. godine.

Protokolom o pristupanju RH Marakeškom ugovoru o osnivanje Svjetske trgovinske

organizacije (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 13/2000) utvrđene su,

između ostalog:

· najviše dozvoljene visine carina koje Hrvatska može primjenjivati pri uvozu

poljoprivrednih, prehrambenih i ribarskih proizvoda;

· uvjeti povlaštenog uvoza za pojedine proizvode u okviru tzv. carinskih kvota;

· zabrana korištenja izvoznih subvencija.

Ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju Hrvatska se također obvezala na

poštivanje svih sporazuma koje su sklopile zemlje članice ove organizacije,

uključujući Opći sporazum o carinama i trgovini, Sporazum o poljoprivredi,

Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera, Sporazum o zaštitnim mjerama,

te niz drugih. Stoga su hrvatski propisi koji uređuju način zaštite domaćeg tržišta od

nelojalne uvozne konkurencije, npr. Uredba o mjerama zaštite domaće proizvodnje od

prekomjernog uvoza (Narodne novine 73/2002, 33/2003) te Uredba o postupku i

načinu utvrđivanja antidampinške i kompenzacijske pristojbe (Narodne novine

139/2004), usklađeni s odgovarajućih odredbama Svjetske trgovinske organizacije.

Nakon pristupanja Hrvatske Svjetskoj trgovinskoj organizaciji uslijedila je faza dosta

intenzivnih pregovora s najvažnijim trgovinskim partnerima, kako bi se u okviru

dvostranih ili višestranih ugovora o slobodnoj trgovini omogućio povoljniji plasman

hrvatskih proizvoda na stranim tržištima.

Za Hrvatsku su bili posebno važni pregovori s Europskom komisijom i zemljama u

susjedstvu, zbog obujma trgovinske razmjene koji ona ostvaruje s tim zemljama, kao i

zbog važnosti sveukupnih odnosa s njima. Stoga je u listopadu 2001. godine sklopljen

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) kojim se, između ostalog, uređuju

trgovinski odnosi sa državama članicama EU-a. Od potpisivanja SSP je doživio

12

nekoliko izmjena i nadopuna. Tako su Dodatnim protokolom o vinu i alkoholima7

utvrđene uzajamne trgovinske koncesije za određena vina i alkoholna pića, te

uzajamno priznavanje, zaštita i kontrola imena vina i oznaka alkoholnih i

aromatiziranih pića. Trgovinske odredbe SSP-a mijenjane su i nakon zadnja dva kruga

proširenja EU u 2004. i 2007. godini.8

S državama u regiji Hrvatska je u prosincu 2006. godine zaključila Ugovor o izmjeni i

dopuni i pristupanju Srednjoeuropskom ugovoru o slobodnoj trgovini (CEFTA 2006),

koji je na snagu stupio 22. kolovoza 2007. godine. CEFTA 2006 uređuje trgovinske

odnose između 8 stranaka: Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Makedonije,

Moldove, Crne Gore, Srbije i Kosova.

Hrvatska je osim toga sklopila ugovore o slobodnoj trgovini sa članicama EFTA-e

(Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom) te Turskom. Stoga RH danas

primjenjuje ugovore o slobodnoj trgovini s 39 europskih zemalja te s njima ostvaruje

približno 80% od ukupne poljoprivredno-prehrambene razmjene.

2.4. Međunarodna razmjena između Republike Hrvatske i Europske

unije

Trgovinska razmjena Hrvatske i EU je u 2009. godini iznosila oko dvije trećine

cjelokupne hrvatske vanjskotrgovinske razmjene. Hrvatska je nastavila s provođenjem

reformi trgovinskih i drugih povezanih politika s ciljem usklađivanja nacionalnog

zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije te je uskladila svoj povlašteni

trgovinski režim s režimom Europske unije.

Hrvatska ima sklopljene ugovore o povlaštenom trgovinskom režimu s 39 zemalja: 27

zemalja Europske unije prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), sedam

zemalja potpisnica Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA 2006),

četiri članice Europske slobodne trgovinske zone (EFTA) i bilateralni sporazum o

slobodnoj trgovini s Turskom. Trgovinska razmjena unutar povlaštenog trgovinskog

režima iznosila je 76,9% ukupnog hrvatskog izvoza i uvoza u 2008. godini. Od toga

7 NN, 14/02

8 Trgovinski odnosi, http://www.mps.hr/default.aspx?id=5882, pristupano 23.6.2011.

13

se 82,2% odnosilo na razmjenu s 27 zemalja članica EU, 14,2% sa zemljama

potpisnicama CEFTA-e, 2% sa zemljama članicama EFTA-e, i 1,6% s Turskom.9

Režim inozemnih izravnih ulaganja je u Hrvatskoj liberalan i većina poslovnih

aktivnosti je otvorena domaćim i stranim pravnim i fizičkim osobama. Pored toga,

inozemnim ulagačima Ustavom su zajamčena i određena prava.

Za pojedine aktivnosti potrebno je ispunjavanje definiranih uvjeta, poput

posjedovanja potvrde o odobrenju ili drugih dozvola. Spomenute aktivnosti uključuju:

bankarski sektor, osiguranja, zračni i cestovni prijevoz, većinu aktivnosti iz

energetskog sektora i telekomunikacijske usluge. Kada je riječ o stjecanju prava

vlasništva (isključujući nekretnine u izuzetim područjima), inozemni ulagač je u

pravima, obvezama i pravnom položaju u trgovačkom društvu, pod uvjetom

uzajamnosti, izjednačen s domaćom osobom. Ipak, od 01. veljače 2009. godine

odredbe o uzajamnosti se ne odnose na građane ili pravna tijela iz Europske unije.

Republika Hrvatska članica je nekoliko značajnih međunarodnih organizacija u

segmentu ribarstva. To su prije svega Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja

(General Fisheries Commission for the Mediterranean, GFCM) i Međunarodna

komisija za zaštitu atlantskih tuna (International Commission for Conservation of

Atlantic Tunas, ICCAT). Osim ovih dviju organizacija, Republika Hrvatska je članica

Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda (FAO), Europske komisije

za slatkovorni ribolov i akvakulturu (EIFAAC) te organizacije EUROFISH.

Republika Hrvatska zaključila je pregovore o članstvu u Europskoj Uniji. Proces

pregovora podrazumijevao je prije svega pitanje načina usklađivanja nacionalnog

zakonodavstva s obvezama iz članstva. U okviru pregovora, omogućena su prijelazna

razdoblja za neke specifičnosti hrvatskog ribolova. Osim toga, Republika Hrvatska

dobila je i mogućnost veće stope sufinanciranja iz Europskog fonda za ribarstvo za

četiri njezina otoka.

9 World Trade Organization: Reform Programme has borne fruit but needs to continue, Press Release,

Press/TPRB/327, March 2010.

14

3. RIBARSTVO

Ribarstvo je važna grana ekonomije koja pruža hranu i posao za milijune ljudi diljem

svijeta. Ribarska industrija uključuje sve djelatnosti koje se bave ulovom i uzgojem

riba i školjkaša, kako one komercijalne, tako i one rekreativne. Ulov, prerada,

konzerviranje te marketing riba i školjkaša spadaju u ribarsku industriju. Osim

navedenih, u ribarsku industriju spadaju još i neki drugi produkti mora- kao npr.

morske trave. Riba kao namirnica bogata je proteinima, što je čini primamljivim

resursom za naraslo svjetsko pučanstvo. Da bi se zadovoljio ribolovni apetit planeta,

ribarska industrija iz godine u godinu povećava razinu ulova i proizvodnje. Riba se

prerađuje na mnogo načina, među kojima su svakako najčešće primjenjivani- svježa,

konzervirana, sušena i smrznuta riba.10

Riba ima veliku važnost u prehrani, jer se u njoj nalazi mnogo bjelančevina i omega-3

masnih kiselina. Riba se izlovljava iz mora, rijeka, jezera i ribnjaka.

Diljem svijeta ribarska industrija upošljava milijune radnika. Mnogi od njih rade na

krstarećim oceanskim brodovima, koćama, te manjim barkama bliže obali. U

posljednje vrijeme sve veći postotak proizvodnje bilježe uzgajališta riba. Druga

vezana zaposlenja su prerada, pakiranje te distribucija ribljih proizvoda. Ljudi u

vezanim zaposlenjima izvode poslove prekupa, filetiranja, čišćenja riba i školjaka, rad

na mašinama za konzerviranje, inspekcija, zaštita itd.

3.1. Ribarstvo u Europskoj uniji

Ribarstvo je povijesno vrlo dugo prisutno na prostoru zemalja EU i važno je za razvoj

i gospodarstvo mnogih malih sredina. Temelj za upravljanje ribarstvom u EU

postavljen je Zajedničkom ribarskom politikom (Common Fisheries Policy - CFP).

Zajednička ribarska politika izvorno je bila dio Zajedničke poljoprivredne poltike

(Common Agricultural Policy - CAP), a izdvajanju u zasebnu politiku pridonio je

ulazak u Uniju zemalja sa znatnim ribarskim flotama i morskim resursima te potreba

rješavanja novih specifičnih problema, poput očuvanja zaliha ribe i reguliranja

međunarodnih odnosa nakon uvođenja gospodarskih pojaseva.

10

Ljubičić J.: Ribarska politika Europske unije, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, rujan 2007., str. 2

15

Postoje tri ključna stadija Zajedničke ribarske politike (ZRP) EU11

:

1. Rani period do 1976. godine - Tokom 1966.g. Europska Komisija je poduzela prve

korake ka stvaranju ZRP. Ti koraci se uglavnom mogu objasniti tadašnjom

situacijom- konkurenciji na međunarodnoj razini koja je uspostavljena GATT

sporazumima, te nedovoljnoj konkurentnosti flote zemalja EZ-a na tadašnjem stupnju

razvoja. Nakon prvih prijedloga Komisije, Vijeće europske unije je usvojilo dva

dokumenta koja se danas smatraju temeljnima u okvirima ZRP:

· Uredba Vijeća 2141/70 donesena 20. rujna 1970.g. koja uspostavlja

zajedničku strukturnu politiku za ribarsku industriju;

· Uredba Vijeća 2142/70 donesena 20. rujna 1970.g. koja uspostavlja

organizaciju tržišta ribarskih proizvoda11

Glede načela jednakog pristupa treba napomenuti da je Uredba koja uređuje tu

problematiku donesena prije 1976.g., koja je ključna po činjenici da je tada većina

obalnih država proširila svoje pojaseve na 200 nautičkih milja od polaznih crta za

mjerenje. Ta je uredba sadržavala pravilo da svaka od ribarskih flota zemalja članica

ima pravo na pristup u vode u druge zemlje članice. Treća konferencija UN-a o pravu

mora (UNCLOS III) održana u svibnju 1975.g. uvodi Gospodarski pojas kao pravni

postulat. Navedene uredbe su uvele neke poznate principe u ZRP.

2. Prihvaćanje zajedničke ribarske politike - U svibnju 1980.g. Vijeće se u svojoj

deklaraciji obvezalo kako je za provođenje mjera u sektoru ribarstva potrebno donijeti

jednu novu politiku sa pratećim mjerama. Pošto se radi o ključnim odlukama za sektor

ribarstva, predložene smjernice su sljedeće:

· Racionalne i ne-diskriminirajuće mjere za menadžment resursa i

konzervacijske mjere, kako bi se ponovno poboljšalo stanje ribljeg fonda i na

taj način sektor stavio u stanje održivosti u primjerenim socijalnim i

ekonomskim uvjetima;

· Pravedna raspodjela ulova, s posebnim fokusom na tradicionalne ribarske

krajeve koji su vezani za sektor ribarstva, a možebitno i na ribolovna područja

trećih zemalja;

11

Zajednička ribarska politika, http://www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=1123, Ministarstvo vanjskih

poslova i europskih integracija,

16

· Efektivna kontrola nad provođenjem pravnih propisa;

· Uvođenje strukturalnih mjera koje uključuju financijsku pomoć EZ-a;

· Uspostava dobrih odnosa sa trećim zemljama u sektoru ribarstva te provođenje

već potpisanih ugovora. Preporuča se i dodatno ugovaranje kako bi se

omogućilo više ribljih stokova brodovima Zajednice, kao i ponude trećim

zemljama u obliku trgovinskih ustupaka.

Među ključnim odrednicama Uredbe iz 1983.g. (170/83) svakako treba spomenuti

objektivu koja spominje zaštitu ribljeg fonda, morskih bioloških resursa, te njihovo

uravnoteženo iskorištavanje na dugoročnoj bazi.

3. Revizija zajedničke ribarske politike 1990.-ih - Početkom 90-ih revizija sektora

ribarstva dovela je do zaključka da flota EZ-a i njena ribarska industrija imaju

kapacitet koji se ne može zadovoljiti ribljim stokovima u vodama zajednice. Kao

odgovor na zaključke pregleda sektora, Europsko Vijeće donijelo je uredbu pod

nazivom «menagement regulation» koja u dobrom dijelu slijedi preporuke europske

Komisije. Ključna načela uredbe:

· Pristup vodama i resursima

· Usklađivanje konzervacijske politike i restrukturiranja flote

· Poboljšanje kontrole i provedbe smjernica Zajednice.

3.1.1. Pravni okvir u Europskoj uniji

Pravni okvir Europske unije vezan za ribarstvo temelji se na Ugovoru o

funkcioniranju Europske unije. Po njemu Unija će definirati i provoditi zajedničke

poljoprivredne i ribarske politike dok će se unutarnje tržište proširiti na poljoprivredu,

ribarstvo i trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Spominjanje zajedničke

poljoprivredne politike ili poljoprivrede, a upotreba izraza “poljoprivrednih”, će se

također shvatiti da se odnosi na ribarstvo, uzimajući u obzir specifičnosti ovog

sektora. Ciljevi zajedničke ribarske/poljoprivredne politike moraju biti12

:

12

Bosiljevac V.: Ribarstvo i pomorska pitanja, Entereurope, Vodič kroz informacije o Europskoj uniji, 29.9.2010.

17

· povećati produktivnost promicanjem tehničkog napretka i osiguravanjem

racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalno iskorištavanje

proizvodnih faktora, posebno radne snage;

· osiguranje pristojnog životnog standarda poljoprivredne zajednice, posebno

kroz povećanje pojedinačne plaće zaposlenih koji se bave poljoprivredom;

· stabiliziranje tržišta;

· osiguranje dostupnosti opskrbe

· osiguranje zaliha za potrošače po razumnim cijenama.

Zajednička ribolovna politika Europske Unije je opći instrument vođenja ribolova i

akvakulture u EU. Ta politika koja je predstavljena 1970. godine, od prvih i osnovnih

mjera polazi od biološke, ekonomske i društvene dimenzije ribolova. Zajednička

ribolovna politika Europske Unije je sastavljena od četiri glavna područja i to13

:

1. očuvanje ribljih zaliha (maksimalno ulovljene količine (TAC)), tehnička

pravila i kontrola;

2. strukturiranje (brza reprodukcija i modernizacija, podrška za lučki prostor i

prerađivačka industrija i dr.);

3. zajednička organizacija tržišta (primjena standarda i stvaranje PO) i

4. međunarodni odnosi (ribolovni sporazumi sa zemljama trećeg svijeta,

sudjelovanje u pregovorima s međunarodnim i regionalnim ribarskim

organizacijama.

Ribarska industrija EU-a druga je po veličini u svijetu. Godišnje osigurava oko 7.3

milijuna tona ribe. Ribarstvo i industrija prerade ribe zapošljavaju više od 400.000

ljudi. Provjere od strane službenika za kontrolu ribarstva sprječavaju prekomjerno

izlovljavanje ribe. Prioritet ribarske politike EU-a je postići ravnotežu između

osiguravanja konkurente ribarske industrije s jedne i održivih ribljih zaliha te

održivog pomorskog eko-sustava s druge strane. Za razdoblje od 2007.-2013. godine,

Europski ribarski fond ima na raspolaganju 3.85 milijardi eura koje se mogu potrošiti

na prioritete postavljene od strane zemalja članica, temeljene na njihovim vlastitim

odlukama o tome što im je naviše potrebno. Novac se može iskoristiti za morsko i

slatkovodno ribarstvo, akvakulturu, organizacije proizvođača, sektor procesiranja i

13

Par V., Lovrinov M.: Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela infrastrukture sukladno pravnoj

stečevini EU, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb, studeni, 2006., str.17

18

marketinga, te za ekonomsku diverzifikaciju u ribarskim zajednicama. Najvažnija

područja djelovanja zajedničke ribarske politike su14

:

· utvrđivanje pravila kako bi se osiguralo ribarstvo Europe suodrživo te ne

štetno za morski okoli

· omogućavanje nacionalnim vlastima pristup alatima za provedbu tih pravila te

kažnjavanje počinitelja

· praćenje veličine Europske ribarske flote i sprječava širenja dalje

· financijska pomoć i tehničke podrške za inicijative koje mogu doprinijeti višoj

održivosti industrije

· pregovori u ime EU sa međunarodnim organizacijama za ribarstvo i sa ne-EU

zemaljama širom svijeta

· pomoć proizvođačima, prerađivačima i distributerima pri dobijanju fer cijena

za svoje proizvode te osiguranje da potrošači mogu vjerovati plodovima mora

koje konzumiraju

· podrška razvoju dinamičke EU akvakulture (ribe, plodova mora i farmi algi)

· financiranje znanstvenih istraživanja i prikupljanja podataka, kako bi se

osigurala dobra osnova za politiku i donošenje odluka

Zajednička ribarska politika (CFP) posljednji put reformirana je u 2002. Reforma je

imala nepobitnu ulogu u uspostavljanju većih odgovornosti sektora europskog

ribarstva.Dugoročno upravljanje resursima: dionice voda Zajednice koje su najviše

iskorištene ili najugroženije, sada su stavljene pod višegodišnje planove sastavljene na

temelju znanstvenih savjeta. Sudjelovanje sektora europskog ribarstva u upravljanju

resursima: Regionalno savjetodavno vijeće okuplja različite sudionike, u svakoj

pomorskoj regiji ili za određeno ribarstvo, koji sudjeluju u razvoju projekata Europske

komisije.

3.1.2. Stanje u ribarstvu u Europskoj uniji

Ribarska industrija EU-a druga je po veličini u svijetu. Godišnje osigurava oko 7.3

milijuna tona ribe. Ribarstvo i industrija prerade ribe zapošljavaju više od 400.000

14

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=99, pogledano 30.4.2012.

19

ljudi. Provjere od strane službenika za kontrolu ribarstva sprječavaju prekomjerno

izlovljavanje ribe. Prioritet ribarske politike EU-a je postići ravnotežu između

osiguravanja konkurente ribarske industrije s jedne i održivih ribljih zaliha te

održivog pomorskog eko-sustava s druge strane. Za razdoblje od 2007.-2013. godine,

Europski ribarski fond dobio je na raspolaganje 3.85 milijardi eura koje se mogu

potrošiti na prioritete postavljene od strane zemalja članica, temeljene na njihovim

vlastitim odlukama o tome što im je najviše potrebno. Novac se može iskoristiti za

morsko i slatkovodno ribarstvo, akvakulturu, organizacije proizvođača, sektor

procesiranja i marketinga, te za ekonomsku diverzifikaciju u ribarskim zajednicama.

Najvažnija područja djelovanja zajedničke ribarske politike su15

:

· utvrđivanje pravila kako bi se osiguralo ribarstvo Europe suodrživo te ne

štetno za morski okoliš

· omogućavanje nacionalnim vlastima pristup alatima za provedbu tih pravila te

kažnjavanje počinitelja

· praćenje veličine Europske ribarske flote i sprječava širenja dalje

· financijska pomoć i tehničke podrške za inicijative koje mogu doprinijeti višoj

održivosti industrije

· pregovori u ime EU sa međunarodnim organizacijama za ribarstvo i sa ne-EU

zemaljama širom svijeta

· pomoć proizvođačima, prerađivačima i distributerima pri dobijanju fer cijena

za svoje proizvode te osiguranje da potrošači mogu vjerovati plodovima mora

koje konzumiraju

· podrška razvoju dinamičke EU akvakulture (ribe, plodova mora i farmi algi)

· financiranje znanstvenih istraživanja i prikupljanja podataka, kako bi se

osigurala dobra osnova za politiku i donošenje odluka

3.1.3. Tržište ribe u Europskoj uniji

Organizacija tržišta ribe u EU sastoji se do četiri elementa16:

15

Bosiljevac V.: Ribarstvo i pomorska pitanja, Entereurope, Vodič kroz informacije o Europskoj uniji, 29.9.2010. 16

Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia: Buduća komercijalizacija na proširenom zajedničkom

tržištu EU-a, Ramberti Arti Grafiche – Rimini, 2006., str.1

20

· zajednička regulativa u prometu svježe ribe i proizvoda ribarstva koja se tiče

kvalitete, identifikacije, stanja i označavanja, kako proizvoda unutar Unije

tako i onih uvezenih;

· organizacije proizvođača to jest dragovoljne udruge ribara, konstituirane s

ciljem da doprinesu stabiliziranju tržišta, a čija je uloga zaštita ribara od

nepredviđenih oscilacija potražnje;

· sustava potpore cijenama koji utvrđuje minimalne iznose ispod kojih se

primati financijske poticaje kad su prisiljeni povlačiti proizvode s tržišta i

zamrzavati ih ili prerađivati;

· propisa koji reguliraju promet s trećim zemljama, čime se želi osigurati

poštivanje potreba tržišta EU-a, interesa ribara Unije, te pravila vjerodostojne

konkurencije.

Europska unija predstavlja oko 4.6% globalnog ribarstva i akvakulture što je čini

četvrtim svjetskim proizvođačem. Kao što je bio slučaj posljednjih 20 godina, ukupna

proizvodnja Europske unije je neznatno pala posljednjih nekoliko godina. Unutar EU,

tri su najveća proizvođača u pogledu volumena bili su Španjolska, Francuska i Velika

Britanija. Europska unija čini oko 6% ukupne proizvodnje ribe u svijetu sa smanjenim

volumenom u usporedbi sa prethodnim godinama. Iako europska flota djeluje u

svijetu, ribarstvo EU prvenstveno se odnosi na Istočni Atlantik i Mediteran. Njihovo

ribarstvo se prvenstveno odnosi na haringe, sleđ i plavi pišmolj. Vodeće ribarske

zemlje su: Španjolska, Danska, Velika Britanija i Francuska, koje zajedno čine oko

polovice ulova. 17

Zajedno s Japanom i SAD-om, EU, e jedna od tri najveća svjetska uvoznika ribe i

akvakulturnih proizvoda. Norveška, Kina i Island su glavni dobavljači EU. Unutarnja

EU trgovina je također značajna. Uzimajući u obzir svu trgovinu kako unutar tako i s

trećim zemlje Španjolska, Francuska i Italija su vodeće uvoznice među zemljama

članicama. Vodeće zemlje izvoznice su Danska i Nizozemska a slijedi ih Španjolska.

17

European Commission Maritime Affairs and Fishiers: Facts and figures on the Common Fisheries

Policy, Basic Statistic Data, 2010., str.13-17

21

3.2. Ribarstvo u Republici Hrvatskoj

Stanovnici Hrvatske tradicionalno su orijentirani na more, a ribarstvo je uvijek igralo

važnu ulogu u njihovom životu. Glavne karakteristike ribarskog sektora su: snažna

prisutnost ribarstva kao obrta i djelatnosti od koje se živi, što je vrlo važno za lokalno

gospodarstvo; vrlo stara ribarska flota i stara tehnologija; te velik broj malih

polivalentnih plovila s dozvolama za razne vrste ribolovnih alata. Ribarstvo je osobito

važno za otočke i obalne zajednice, te predstavlja važan element nacionalne politike

poticanja razvoja tih zajednica.18

3.2.1. Pravni okvir ribarstva u Republici Hrvatskoj

Zakonodavni okvir ribarstva u RH obuhvaća djelatnosti ulova i uzgoja ribe u morskoj

i slatkoj vodi. Temeljni propisi koji se odnose na ribarstvo u Hrvatskoj su:

· Zakon o morskom ribarstvu19

· Zakon o slatkovodnom ribarstvu20

Morsko ribarstvo u smislu Zakona o morskom ribarstvu jest gospodarenje

obnovljivim biološkim bogatstvima mora, a obuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj riba i

drugih morskih organizama.21

Slatkovodno ribarstvo u smislu Zakona o slatkovodnom ribarstvu jest gospodarenje

ribama slatkih (kopnenih) voda, a obuhvaća ribolov, poribljavanje, akvakulturu,

zaštitu riba i njihovih staništa.22

U sektoru morskog ribarstva najznačajniji se odnose na tehničke mjere regulacije

ribolova, određivanje mjera zaštite resursa kroz minimalne ulovne veličine i

određivanje područja posebne regulacije, određivanje tehničkih karakteristika alata,

način vođenja i dostave podataka o ribolovu kao i način izdavanja povlastica.

18

UNDP: Ribolov,

http://www.undp.hr/show.jsp?page=83384&preview=true&versionid=83385&refresh=1192708113451

, pristupano 24.6.2011. 19

Zakon o morskom ribarstvu , NN, 46/97 20

Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN, 106/01 21

Zakon o morskom ribarstvu NN, 46/97 22

Zakon o slatkovodnom ribarstvu, NN 106/01

22

Posebnim je pravilnicima uređeno pitanje rekreacijsko i športskog ribolova na moru,

kao i pitanje malog i malog obalnog ribolova. Još jedan značajan segment odnosi se

na marikulturu, gdje pravilnici određuju način izdavanja povlastice te podrobno

uređuju pitanja samog uzgoja.

U segmentu slatkovodnog ribarstva pravilnicima se uređuje gospodarski (ulovne

kvote, način izdavanja povlastica, područja ribolova) i športsko-rekreacijski ribolov

(ribolovna prava i upravljanje resursima na dodijeljenim vodama) te akvakultura

odnosno uzgoj u slatkim vodama.

Strukturne potpore i uređenje tržišta odnose se na sve segmente proizvodnje i

uređenja sektora. Podzakonskim propisima uređena su pitanja udruživanja u ribarstvu

(zadruge i organizacije proizvođača), pitanja tržišnih standarda proizvoda ribarstva

kod prve prodaje, potom pitanja načina financiranja i same provedbe mjera strukturne

politike.

Osim pravnog okvira koji je definiran zakonima iz područja ribarstva, za cjelokupan

sektor značajni su i propisi iz nadležnosti drugih tijela državne uprave, prvenstveno

propisi iz područja sigurnosti hrane, zaštite okoliša i graditeljstva, zaštite prirode i

pomorstva.

Podzakonski akti koji se temelje na Zakonu o morskom ribarstvu je Pravilnik o

obavljanju gospodarskog ribolova na moru.23

Pravilnik o gospodarskom ribolovu na

moru donosi niz odredbi o vrsti i količini alata za pojedini segment gospodarskog

ribolova kao i odredbe o redoslijedu i uvjetima obavljanja ribolova. Posljednje

izmjene i dopune ovog Pravilnika uvrstile su odredbe o zabrani koćarenja ispod

izobate od 50 m. Osim toga vrlo je važna i Naredba o zaštiti riba i drugih morskih

organizama24

koja propisuje minimalne veličine morskih organizama koje se smiju

loviti i stavljati u promet u Republici Hrvatskoj te vrijeme lovostaja za pojedine vrste.

Kada je riječ o tržišnoj politici u području ribarstva u RH ne postoji samostalni pravni

okvir već je inkorporirana u pravne propise koji reguliraju opću tržišnu politiku.

Okvir državne potpore u ribarstvu dan je Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi,

ribarstvu i šumarstvu. 25

23

Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru NN 83/00, 101/02 24

NN 10/02 25

NN, 87/02, 117/03

23

Pravna stečevina EU u dijelu ribarstva obuhvaćena je kroz Zajedničku ribarstvenu

politiku EU (ZRP) koja sadrži: upravljanje resursima i flotom, nadzor i kontrolu,

strukturne i tržišne mjere, državnu potporu te međunarodne ugovore. Hrvatsko

zakonodavstvo danas je djelomično usklađeno s pravnom stečevinom EU, pri čemu je

najznačajnija daljnja prilagodba odgovarajućeg zakonodavnog i institucionalnog

okvira u dijelu provedbe mehanizama strukturne potpore te nadzora i kontrole. Sustav

potpora u ribarstvu ulaskom RH u EU doživjet će značajnije promjene. Kako bi sektor

bio pripravan na korištenje odgovarajućih mehanizama, cilj ribarstvene politike je da

se, u okviru raspoloživog proračuna, postupno povećava udio sredstava namijenjen za

mjere strukturne potpore. Također, cilj je postupna uspostava sustava državne potpore

uključujući uspostavu sustava potpora malih vrijednosti (de minimis) te državnih

potpora sukladnih pravnoj stečevini EU, kao i omogućavanje korištenja tržišne

potpore po uspostavi odgovarajućih mehanizama.

Do sada su temeljni propisi koji uređuju sektor ribarstva bili tehničke naravi (Zakon o

morskom ribarstvu i Zakon o slatkovodnom ribarstvu), uređivali su pitanja

gospodarenja resursima ali ne i ostale bitne segmente ribarstvene politike - uređenje

tržišta i mjere strukturne politike u ribarstvu.

Donošenjem Zakona o strukturnoj potpori i uređenju tržišta u ribarstvu (krajem 2009.

godine) uređuju se ciljevi, mjere i način ostvarivanja mjera strukturne potpore i

potpore u posebnom statusu, način i mjere uređenja tržišta proizvoda ribarstva.

Pravovremena i učinkovita prilagodba zakonodavstvu EU u predpristupnom razdoblju

olakšati će situaciju u gospodarstvu i omogućiti pozicioniranje hrvatskih ribara i

proizvođača proizvoda od ribe na jedinstvenom tržištu EU.

Zakonom se definiraju strateški elementi potrebni za provedbu mjera strukturne

potpore u ribarstvu (Nacionalni strateški plan razvoja ribarstva i Operativni program),

uspostavlja se administrativna struktura potrebna za provedbu mjera strukturne

potpore, definiraju se četiri područja prioriteta (Prilagodba ribarske flote, Razvoj

akvakulture, gospodarskog ribolova na slatkim vodama, prerade i marketinga

proizvoda ribarstva, Projekti od zajedničkog interesa i Održivi razvitak tradicionalnih

ribarskih zajednica i područja koja ovise o ribarstvu i mjere koje se mogu financirati

sukladno odredbama pravne stečevine Europske Unije te se određuju prava i obveze

24

korisnika mjera strukturne potpore i institucionalna podrška neophodna za učinkovito

dostizanje ciljeva strukturne potpore u ribarstvenoj politici Republike Hrvatske.

Održivo upravljanje živim bogatstvima u ribarstvu, kao temeljna odrednica politike

ribarstva ima zakonodavni okvir u Zakonu o morskom ribarstvu i Zakonu o

slatkovodnom ribarstvu. Navedeni propisi uređuju gospodarenje i zaštitu obnovljivih

bioloških bogatstava mora i slatkih voda, način i uvjete obavljanja ribolova i uzgoja,

praćenje ulova i uzgoja kroz prikupljanje podataka i sustav praćenja plovila, ustroj

nadzora i inspekcije.

Zakoni postavljaju okvire za donošenje planova upravljanja biološkim bogatstvima

mora, kao i planove prikupljanja podatka te izvješća o stanju ribarstva, što su značajni

mehanizmi koje Republika Hrvatska mora usvojiti i provoditi u okviru zajedničke

ribarstvene politike EU.

Zakonom o strukturnoj potpori i uređenju tržišta u ribarstvu uspostavlja se novi sustav

potpore sektoru ribarstva kroz uvođenje niza mjera investicijske potpore sukladne

mehanizmu strukturnih fondova. Prilagodba ribolovnog kapaciteta stanju ribljih

resursa postiže se modernizacijom plovila – ulaganjem u poboljšanje sigurnosti

plovila te higijensko – sanitarnih standarda koji doprinose očuvanju kvalitete

proizvoda, ulaganjem u mehanizaciju na plovilu (pogonski stroj, alati) kojim se

postiže učinkovitije obavljanje djelatnosti ribolova a samim time i povećanje

rentabilnosti.

3.2.2. Stanje u ribarstvu u Republici Hrvatskoj

Što se tiče proizvodnje ribe u periodu od 2005-2009. godine najviše je proizvedeno

šarana i mlađi, a slijede ih pastrve (Tablica 1.).

25

Tablica 1. Proizvodnja slatkovodne ribe u tonama

2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Šaran 2.183 2.312 1.503 1.546 2.058

Pastrva 1.301 1.885 2.031 2.058 2.024

Som 40 23 19 23 46

Amur 354 387 257 156 196

Glavaš (bijeli i

sivi)

- - - 610 626

Ostale ribe 457 506 585 65 116

Proivodnja mlađi 1.690 1.480 1.613 1.879 2.422

Izvor: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2009/PDF/16-bind.pdf , Državni zavoz za statistiku,2009.,

str. 4

U istom periodu uzgoj i ulov morske ribe bilježe rast. U 2005. godini ulovljeno je ili

uzgojeno 44.111 tona, a 2009. godine 66.619 tona. Većinom je tu riječ o plavoj ribi

koja čini tri četvrtine ulova hrvatskih ribara. U 2009. godini ulovljeno je ili uzgojeno

49.459 tona plave ribe. Od plave ribe najviše je ulovljeno srdele (28.815 tona) i

inćuna (13.853 tone). Tune je ulovljeno 4819 tona od čega je većina iz uzgoja - 4200

tona. Kad je riječ o uzgoju i ulovu, oni su zadnjih godina rasli i padali. Tako je 2006.

godine uzgojeno čak 6700 tona, a ulovljeno još 1022 tone, dok je u 2008. godini

ulovljeno 619 tona i uzgojeno 4200 tona26

. Ostale ribe u 2009. godini ulovljeno je ili

uzgojeno 9137 tona, od čega većinu čini uzgoj lubina i komarči - 5000 tona. U

zadnjih pet godina do rasta u tom segmentu došlo je ponajprije zbog rasta uzgoja koji

je porastao sa 3000 na 5000 tona godišnje. Ulov glavonožaca u proteklih pet godina

nije zabilježio značajan rast pa je sa 1094 tone uz desetpostotno osciliranje kroz

godine u 2009. ulovljena 1101 tona. Ulov rakova, pak, bilježi stalan lagani rast i sa

258 tona u 2005. godini porastao je na 529 tona u 2009. Ulov i uzgoj školjaka 2009. je

zabilježio najlošije rezultate u zadnjih pet godina. Dok je 2006. godine uzgojeno oko

3500 tona i još ulovljeno oko 133 tone, pretprošle godine taj broj je pao na 2100 tona

školjki iz uzgoja te još 93 ulovljene tone školjaka27 (Tablica 2.).

26

Prema Sočković K.: Ribarske mreže zapletene strahom od EU-a, Privredni vjesnik, 24.siječanj 2011. 27

Ibid

26

Tablica 2. Ulov i uzgoj morske ribe u tonama

2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Ulov srdele 16.521 16.950 16.900 21.194 28.815

Ulov inćuna 9.504 11.850 13.200 13.054 13.835

Ulov tuna 1.021 1.022 825 834 619

Uzgoj tuna 3.425 6.700 4.180 3.711 4.200

Ulov ostale

ribe

4.573 4.857 4.893 4.831 4.137

Uzgoj (lubina

i komarči)

3.000 3.450 3.950 4.500 5.000

Ulov

glavonožaca

1.094 904 1.621 916 1.101

Ulov rakova 258 298 451 461 529

Ulov školjaka 90 132 133 80 93

Uzgoj školjaka 3.000 4.000 3.500 3.000 2.100

Izvor: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2009/PDF/16-bind.pdf, Državni zavod za statistiku, 2009.,

str.4

Kada se analizira stanje u ribarstvu u Republici Hrvatskoj potrebno je napraviti i

analizu kroz razne vrste ribarstva.

Najznačajnije ribarstvo na područje Hrvatske je morsko ribarstvo. Morsko ribarstvo

na području Republike Hrvatske ima pisanu povijest dužu od tisuću godina i kroz

povijest obavljanja ribolova na istočnim obalama Jadrana nalazimo brojne pisane

dokumente vezane uz zaštitu i gospodarenje morskim bioresursima.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u morskom

ribolovu RH sudjeluje oko 40.000 registriranih ribara, i to u: gospodarskom ribolovu

3.712 (pravne i fizičke osobe), malom ribolovu 13.180 i športskom ribolovu 24.000.

Ribolov na slatkim vodama dijeli se na gospodarski i sportski. Gospodarski se obavlja

na rijekama Dunavu (trenutno 26 ribara) i Savi (7 ribara). sportski ribolov obavlja

oko 40.000 ribiča. Ribolovno pravo ima 122 ovlaštenika ribolovnog prava, a vodama

gospodare temeljem gospodarskih osnova i godišnjih planova. Za gospodarski i

športski ribolov propisane su ribolovne zone, ribolovni alati i oprema, ulovne kvote,

27

vođenje i dostava popisa ulova, plaćanje naknade za ribolov, kao i zaštitne mjere za

očuvanje ribljeg fonda. 28

Marikultura uključuje uzgoj bijele ribe, plave ribe i školjkaša. Ukupna godišnja

proizvodnja iznosi oko 12.000 tona, ukupne vrijednosti oko 120 milijuna eura. U

uzgoju bijele ribe dominiraju lubin i komarča i to u količinama od oko 4.000 tona

godišnje. Istovremeno se u hrvatskim mrjestilištima proizvodi oko 20 milijuna

komada mlađi lubina i komarče godišnje. Glavnina uzgojene bijele ribe plasira se na

domaće tržište i tržište EU (Italija). Uzgoj plave ribe podrazumijeva uzgoj tuna u

plutajućim kavezima na poluzaštićenim i otvorenim područjima Srednjeg Jadrana.

Uzgoj se temelji na ulovu manjih tuna iz prirode (8-10 kg) i njihovom daljnjem

uzgoju do tržišne veličine (30 kg). Godišnja proizvodnja iznosi oko 5.000 tona

ukupne vrijednosti oko 80 milijuna eura i namijenjena je japanskom tržištu. Uzgoj

školjkaša uključuje uzgoj dagnji (Mytilus galoprovincialis) i kamenica (Ostrea edulis)

na pergolarima u posebno kontroliranim područjima koja se nalaze pod stalnim

monitoringom. Godišnja proizvodnja iznosi oko 3.000 tona daganja i oko 2 milijuna

komada kamenica i plasira se isključivo na domaćem tržištu. 29

Slatkovodnom akvakulturom bavi se ukupno 49 ovlaštenika povlastice za akvakulturu

(26 uzgojem toplovodnih vrsta, a 23 uzgojem hladnovodnih vrsta), koji su kao pravne

ili fizičke osobe registrirani za obavljanje djelatnosti slatkovodnog uzgoja.

Najznačajnije vrste u slatkovodnom uzgoju su šaran, bijeli amur, linjak, som , smuđ,

štuka i kalifornijska pastrva.

Polazeći od činjenice da u Hrvatskoj još uvijek nema odgovarajuće ribarske

infrastrukture te uzimajući u obzir sadašnje stanje ribarske flote, tržišta riba i

postojeće infrastrukture, u ovom trenutku nazočna su najmanje tri problema.

Prvi, je činjenica da se u posljednjih desetljeća propadanje okoliša ubrzava, pokrećući

nepovratne trendove i u Hrvatskoj. Obalna područja i more pogođeni su

onečišćenjem, a obala je zahvaćena izgradnjom i/ili erozijom, dok se riblji resursi

osiromašuju.

28

Prema Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

http://www.mps.hr/default.aspx?id=5334, pristupano 25.6.2011. 29

Prema Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

http://www.mps.hr/default.aspx?id=6150, pristupano 25.6.2011.

28

Drugi, je pitanje kako očuvati i razviti samoodrživo hrvatsko morsko i slatkovodno

ribarstvo, čija će proizvodnja zadovoljiti hrvatske potrebe, kao i realnu inozemnu

potražnju, poštujući pri tome tržišne i ekološke zakonitosti.

Treći, je kako odrediti kriterije za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom

sukladno pravnoj stečevini EU. 30

Postoje dvije osnovne kategorije ribolova na moru u Republici Hrvatskoj –

gospodarski i negospodarski. U okviru gospodarskog ribolova razlikuje se

gospodarski ribolov u užem smislu te nova kategorija malog obalnog gospodarskog

ribolova, koja je izrazito ograničena po alatima i uvjetima obavljanja. Negospodarski

ribolov je športski i rekreacijski, a u prijelaznom razdoblju omogućeno je zadržavanje

i malog ribolova za osobne potrebe.

U Registar ribarske flote Republike Hrvatske upisano je 4039 plovila. Najveći

postotak flote (preko 80%) čine plovila manja od 12 metara duljine, koja ujedno čine i

najveći udio u snazi flote (oko 50% kW). Najznačajniji dio ukupne tonaže hrvatske

ribolovne flote čine plivarice, a najznačajniji dio ukupne snage višenamjenska plovila.

Ukupna snaga flote iznosi nešto više od 310.000 kW a tonaža nešto više od 40.000

GT.

Najveći broj plovila registriran je kao višenamjenska plovila (preko 45%). Ova

plovila tipična su za mediteranski oblik ribolova, u kojemu najčešće nema ciljanih

vrsta i u kojemu ribari često mijenjaju alat tijekom godine. Plivarice čine oko 5% flote

i ovim plovilima ostvaruje se najveća količina ulova, dok plovila za koćarski ribolov

čine oko 14% ribolovne flote Republike Hrvatske.

Ukupni ulov Republike Hrvatske u 2008. godini iznosio je 48.976 tona, u 2009.

godini 55.319 tona, a 2010. godine 52.360 tona. Okružujućim ribolovnim alatima

(mreže plivarice) ostvaruje se daleko najveća količina ulova (89%). Povlačnim

ribolovnim alatima ostvaruje se oko 8% ulova, dok se mrežama stajaćicama ostvaruje

nešto preko 1% ukupnog ulova. Postotni udijeli ostalih ribolovnih alata zastupljeni su

pojedinačno sa manje od 1% u ukupnom ulovu. Najveći dio ulova – preko 80% - čini

30

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: Studija kriterija za definiranje i upravljanje

ribarskom infrastrukturom sukladno pravnoj stečevini EU, Sveučilište u Zagrebu, Agronomksi fakultet,

Zagreb, prosinac 2007., str. 2

29

mala plava riba (srdela i inćun). Od ukupnog ulova, udio ulova bijele i plave ribe

iznosi oko 96%, glavonožaca oko 2%, rakova i školjkaša oko 2%.

Iskrcaj se obavlja na 264 iskrcajna mjesta, od čega se na 63 iskrcajna mjesta iskrca

95% ukupnog iskrcaja. Najznačajnija iskrcajna mjesta u 2010. godini za malu plavu

ribu bila su Kali, Zadar, Biograd na moru te Pula, a za koćarske ulove i ulove bijele

ribe općenito Mali Lošinj, Tribunj i Zadar. Osim gospodarskog ribolova na moru,

značajan segment čine i športski i rekreacijski ribolov.31

Općenito Stanje u ribarstvu nije dobro, a smanjenje ulova ribe dobrim je dijelom

uzrokovano prirodnim ciklusima. Loše je i stanje na tržištu ribe i stanje infrastrukture.

Ribare opterećuje i neizvjesnost u vezi s isplatama tržišnih kompenzacija za iduće

godine, kao i cijene plavog dizela za koje traže subvencije i u slijedećoj godini.

Država je ribarima pomogla u okviru postojećeg sustava poticaja, ali tek treba odrediti

broj sudionika, mjesta i načina ribolova, odnosno izraditi strategiju kojom će se uvesti

vremenska i prostorna ograničenja kako bi se omogućilo održivo ribarstvo. Novi

zakoni o strukturnoj potpori i uređenju tržišta u ribarstvu te o morskom ribarstvu

omogućavaju lakše obavljanje djelatnosti, regulaciju ribolova i uzgoja, donošenje

planova upravljanja i drugo. Prošle godine za potpore u ribarstvu izdvojeno je 139,4

milijuna kuna, najviše u Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj županiji.

3.2.3. Tržište ribe u Hrvatskoj

Ulov i proizvodnja ribe u Hrvatskoj na niskoj su razini s obzirom na resurse. U RH,

osim registriranih gospodarskih subjekata, u (pre)prodaji ribe sudjeluje znatan dio

onih koji čine sivi segment ove gospodarske grane, stvarajući tako situaciju koja

onemogućava potpuno točnu spoznaju o stanju gospodarske osnove. Promet ribom je

nerazvijen i uglavnom se odvija na način da ribari sami utržuju svoj ulov izlažući se

tako velikim troškovima prijevoza ribe od udaljenih ribolovnih područja do

destinacija gdje prodaju ulov, čija kakvoća biva ugrožena neprimjerenim uvjetima

transporta i skladištenja.32

31

Ribolov, http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=13, 1.5.2012. 32

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: Studija kriterija za definiranje i upravljanje

ribarskom infrastrukturom sukladno pravnoj stečevini EU, Sveučilište u Zagrebu, Agronomksi fakultet,

Zagreb, prosinac 2007., str. 83

30

Drugi vid prodaje je preko preprodavača što uglavnom rezultira visokom cijenom ribe

za potrošača, a premalo za ribara.

Prerada ribe u Hrvatskoj ima tradiciju dugu već 130 godina i jedna je od prvih

industrija na hrvatskim prostorima. Prerađivačka industrija se uglavnom bazira na

konzerviranoj maloj plavoj ribi, uglavnom srdeli. Zadnjih godina se sve više širi

proizvodni asortiman i na druge riblje proizvode (soljena riba, marinirana riba,

dimljena riba, i dr.). Promet ribom u konačnici nije u potpunosti organiziran sukladno

pojedinim normama europskih zemalja kao i pravilima u prodaji. Formalna kategorija

koja nedostaje u usklađivanju je odgovarajući popis registriranih i neregistriranih

kupaca i mjesta prve prodaje i uvođenje prodajne note. Promet ribom u RH još uvijek

nije organiziran sukladno normama i pravilima razvijenih zemalja EU.33

Ribe, rakovi,glavonošci, školjkaši i puževi nalaze se u prometu kao: žive,svježe,

smrznute i prerađene odnosno konzervirane na više načina (ukupno oko 120 vrsta).

Promet ribom iz uzgoja se danas u RH koncentrira na tri osnovne vrste riba, odnosno:

tuna,lubin i orada (podlanica). Cjelokupna proizvodnja tune izvozi se na japansko

tržište. Veći dio lubina i orade uglavnom se izvozi na talijansko tržište, a određeni dio

prodaje se putem raznih kanala prodaje registriranim. i neregistriranim kupcima na

domaćem tržištu, koje je posebno aktivno za vrijeme turističke sezone. Promet

školjkašima je unatoč donesenim propisima koji precizno određuju uvijete pod kojima

se obavlja izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjkaša dijelom

van sustava. Jedan dio u prometu je još uvijek neregistriran i prodaje se na više mjesta

protivno važećim propisima.

Organizacija tržišta u Republici Hrvatskoj počiva na ribarskim zadrugama, otkupnim

stanicama i registriranim prvim kupcima. Prva prodaja se sukladno Zakonu o

morskom ribarstvu smije obavljati samo registriranim prvim kupcima. Ulovni

proizvodi ribarstva u prvu se prodaju mogu stavljati sukladno propisima o tržišnim

standardima (prezentacija, prezervacija, svježina i kategorija veličine).

Kanali prodaje i organizacija tržišta razlikuju se za bijelu i plavu ribu. Veliki dio

ulova bijele ribe (koćarski ribolov, ribolov mrežama potegačama i sl.) nakon prve

prodaje namijenjen je izvozu, dok ulov male plave ribe predstavlja sirovine za

33

Ibid

31

konzerve, soljenje i za hranu u uzgoju tuna. Sukladno Zakonu o strukturnoj potpori i

uređenju tržišta u ribarstvu, tržišni standardi donose se za određene proizvode

ribarstva i primjenjuju se kod njihove prve prodaje. Standardi obuhvaćaju kategorije

veličine i ocjenu svježine i čine temelj za određivanje iznosa tržišnih intervencija.

Tržišne intervencije mogu se isplaćivati samo putem priznatih organizacija

proizvođača. Republika Hrvatska u postupku je uspostave organizacija proizvođača,

kako bi se omogućilo aktiviranje svih raspoloživih mehanizama uređenja tržišta.

Obzirom na orgaizaciju sektora i nepostojanje organizacija proizvođača kako su one

definirane u Europi, u Hrvatskoj postoji dugogodišnja tradicija organiziranja u

zadruge. MPRRR je donijelo pravilnike koji podrobnije uređuju ova pitanja, i daju

okvire za priznavanje zadruga. Priznate zadruge subjekti su koji mogu koristiti

raspoložive mehanizme potpore.

3.2.4. Strateški ciljevi ribarstva u Republici Hrvatskoj

Sustav potpora u ribarstvu ulaskom RH u EU doživjet će značajnije promjene. Kako

bi sektor bio pripravan na korištenje odgovarajućih mehanizama, cilj ribarstvene

politike je da se, u okviru raspoloživog proračuna, postupno povećava udio sredstava

namijenjen za mjere strukturne potpore. Također, cilj je postupna uspostava sustava

državne potpore uključujući uspostavu sustava potpora malih vrijednosti te državnih

potpora sukladnih pravnoj stečevini EU, kao i omogućavanje korištenja tržišne

potpore po uspostavi odgovarajućih mehanizama.

Pravovremena i učinkovita prilagodba zakonodavstvu EU u predpristupnom razdoblju

olakšati će situaciju u gospodarstvu i omogućiti pozicioniranje hrvatskih ribara i

proizvođača proizvoda od ribe na jedinstvenom tržištu EU. Zakonom se definiraju

strateški elementi potrebni za provedbu mjera strukturne potpore u ribarstvu

(Nacionalni strateški plan razvoja ribarstva i Operativni program), uspostavlja se

administrativna struktura potrebna za provedbu mjera strukturne potpore, definiraju se

četiri područja prioriteta (Prilagodba ribarske flote, Razvoj akvakulture, gospodarskog

ribolova na slatkim vodama, prerade i marketinga proizvoda ribarstva, Projekti od

zajedničkog interesa i Održivi razvitak tradicionalnih ribarskih zajednica i područja

koja ovise o ribarstvu i mjere koje se mogu financirati sukladno odredbama pravne

32

stečevine Europske Unije te se određuju prava i obveze korisnika mjera strukturne

potpore i institucionalna podrška neophodna za učinkovito dostizanje ciljeva

strukturne potpore u ribarstvenoj politici Republike Hrvatske.34

Cilj održivog upravljanja živim bogatstvima je postići odgovorno i održivo

iskorištavanje na ekološki uravnotežen te gospodarski i društveno opravdan način

kroz mjere za zaštitu, očuvanje i obnovu resursa i eko-sustava. Mjere očuvanja i

upravljanja se moraju zasnivati na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama i

osiguravati dugoročnu održivost podjednako ribljih resursa kao i djelatnosti ribarstva.

Obzirom da svjetski trendovi, kao i reforma Zajedničke ribarstvene politike EU,

pokazuju da je većina divljih populacija riba na rubu održivosti iskorištavanja ili je

danas već u stupnju prelovljenosti, cilj je u konačnici smanjiti prekomjerni ribolovni

kapacitet i ribolovni napor kod pojedinih oblika ribolova, te primijeniti mjere

gospodarenja kako bi ribolovni napor bio primjeren reproduktivnim mogućnostima

ribljih resursa i njihovom održivom iskorištenju.35

Cilj nacionalne strategije ribarstva Hrvatske je i uzgoj školjaka odnosno povećanje

proizvodnje. Tri područja unutar granica pokaznih područja projekta COAST –

odnosno Malo more / Malostonski zaljev, estuarij Krke i Noviogradsko more /

jugoistočni dio Velebitskog kanala / jugoistočni obalni akvatorij područja otoka Paga

– igraju važnu ulogu u ovom planu (jedino značajnije područje izostavljeno iz

projekta COAST je u Istri) s nivoima proizvodnje od približno 10.000t i 5.000t po

pojedinom području. Uz pretpostavku da su planirane količine unutar nosivih

kapaciteta na predviđenim područjima, primjena ove ambiciozne strategije

peterostrukog porasta zahtijeva više važnijih unaprjeđenja sadašnjeg stanja, naročito

što se tiče36

:

1. dovršenja regulatornog okvira (prvenstveno kompletiranje procesa izdavanja

dugoročnijih koncesija te dogovor oko svima prihvatljive i održive

koncesijske naknade);

2. povećanja društvenog kapitala unutar sektora (tj. jačanje samokontrole i

zajedničke akcije, smanjenje sive ekonomije, jačanje integralnog planiranja i

34

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: Strateški plan 2011-2013., Zagreb, svibanj

2010., str.8 35

Ibid, str.15 36

UNDP: Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast through Greening

Coastal Development – COAST, Inception Report, June 2007., str.72

33

prisutnost tržišta, …);

3. osiguranja prodaje proizvodima na tržištu, te uz to vezano razvijanje sustava

praćenja porijekla, gradnju centara za pročišćavanje, pakiranje i skladištenje,

povezivanje ponude i potražnje;

4. povećanja prenošenja praktičnih znanja (razina obrazovanja, tehnologije,

raznolikosti proizvodnje i optimalnog korištenja područja uzgoja);

5. rješenja najhitnijih ekoloških i tehnoloških problema (osigurani sanitarni

uvjeti, osiguran prirodni pomladak; riješeni problemi uzrokovani

promjenljivim dotokom slatke vode u područje estuarija; razvoja mrjestilišta

autohtonih vrsta);

6. rješenja postojećih ili potencijalnih prostornih i drugih sukoba sa ostalim

sektorima.

Osim navedenih, jedan od temeljnih ciljeva je i ulaganja u preradu i trženje

poljoprivrednih i ribarskih proizvoda koja su nužna kako bi se ovi sustavi

restrukturirali i približili standardima Zajednice na području zaštite okoliša, javnog

zdravstva, zdravlja životinja i biljaka, dobrobiti životinja i sigurnosti na radu.

Uspostavljanje veletržnice ribom također je jedan do ciljeva. Veletržnice ribom u

Republici Hrvatskoj su još u začetcima, izgrađene su i opremljene tek dvije dok je

trenutno u funkciji samo jedna. U osnivanje i upravljanje veletržnicom aktivno su se,

uz državu, uključile lokalna uprava i samouprava te ribarske zadruge. Ulaganjima u

osnivanje te početak rada veletržnica stvaraju se temelji za funkcioniranje ribarskih

veletržnica, te uključivanjem ribarskih zadruga i lokalne uprave i samouprave

osigurati će se njihov učinkovit rad.

34

4. PROBLEMATIKA RIBARSTVA U EUROPSKOJ UNIJI

I REPUBLICI HRVATSKOJ

4.1. Problematika ribarstva u Europskoj uniji

Kao temeljni nedostaci ribarstva u EU je preveliko izlovljavanje koje proizlazi iz

prevelikih kapaciteta Europske ribarske flote. Prevelik je broj plovila za ribolov i to za

ribare znači niže prihode pa i gubitke to povećava njihovu osjetljivost na cikličke

krize (cijene goriva, smanjenje kupovne moći), kao i njihovu ovisnost o javnim

podršku.

Europska komisija želi vidjeti obnovljene prosperitete za sektor ribarstva povratkom

na eksploataciju zdrave i obilne zalihe. Europska komisija želi da europski

proizvođači igraju važnu ulogu u opskrbi europskog tržišta plodovima mora, te na

kraju, postizanje ravnoteže između kapaciteta flote i raspoloživih resursa. Reformom

zajedničke ribarske politike oni žele smanjiti prevelike kapacitete flota, razvijati

mehanizme prilagodbe flote količini raspoloživih resursa, prilagoditi orijentacije

upravljanja ribarstvom iz današnje centralizirane kontrole od strane Vijeća ministara

ribarstva, koja donosi sve odluke, prema regionalnoj (ali ne i nacionaliziranoj)

provedbi načela utvrđenih na razini Zajednice. Osim toga važno je i razvijanje kulture

u skladu s propisima koje obvezuje sektore i zemlje članice da primjenjuju

učinkovitije mjere.

4.2. Problematika ribarstva u Republici Hrvatskoj

Situacija u ribarstvu u Hrvatskoj je dosta slojevita, izuzetno složena, teška, i troškovi

u ribarenju se značajno povećavaju. Ulov male plave ribe, poglavito u prošloj godini

nije bio na određenom nivou. Isto tako povećani su troškovi u ribarstvu koje je

dobrim dijelom uvjetovano i povećanjem cijene plavog dizela. Hrvatske ribare

zadnjih godina najviše muče problemi s gorivom. Iako ribari imaju pravo na kupnju

subvencioniranog goriva - plavog dizela, njegova cijena koja je dosegnula gotovo pet

kuna zauzima sve veći dio troškova ribara. Kroz mjere strukturnih potpora potrebno je

35

ići u pravcu da se pronađe rješenje kako smanjiti troškove koji značajno opterećuju

ribarstvo.

Kao jedan od temeljnih problema je to što Hrvatska još uvijek, u potpunosti i na svim

mjestima, nema definirana uzgojna ili proizvodna područja u kojima je uspostavljen

državni monitoring, a koji je u pravilu prvi korak da bi se uopće moglo razgovarati o

uzgoju školjaka ili ribe odnosno ribarstvu. Drugi u nizu probema je prostor na kopnu

za izgradnju kompletne infrastrukture koja je potrebna za praćenje uzgoja i prometa

školjaka i ribe. Problem ribarstva i marikulture, broj jedan je u ovom trenutku

infrastruktura na kopnu (ribarske luke, privezišta za ribarske brodove, iskrcajna

mjesta, veletržnice ribom, otpremni centri za školjke, sabirno distributivni centri za

ribu i školjke i čitav niz manjih objekata na kopnu bez kojih se ne može niti zamisliti

djelatnost ulova ili uzgoja na moru. Veliki problem za hrvatsko ribarstvo predstavlja i

postojanje crnog tržišta. Problem gospodarskog pojasa također je jedan od temeljnih

problema.

U hrvatskom ribarstvu, i morskom i slatkovodnom, stanje je teško. Prošla godina bila

je za taj sektor najgora u protekla četiri desetljeća jer su znatno smanjene količine i

kvaliteta ulova u kočarskom i pelagičnom ribolovu zbog čega su prihodi drastično pali

i samo uz pomoć Vlade i uvođenjem i provođenjem njihovih mjera moguće je spasiti i

osigurati opstanak hrvatskog ribarstva.

Najveće promjene u budućnosti mogu se očekivati u ribolovu bijele ribe. Nije samo

problem u tome što su neki tradicionalni ribarski alati u praksi neupotrebljivi, kako

naglašavaju ribari, već nastupaju i druge promjene koje nemaju veze s ulaskom u EU.

Ribolov kočama je u lošem stanju. Do toga je doveo pad ulova, pogotovo oslića i

škampa koji na tržištu imaju visoku cijenu. Zbog toga se ribarima smanjuje zarada

koja se ne može nadoknaditi znatno većim ulovom ribe, prosječno niže cijene. Opće

mišljenje je da se u ovom slučaju ne radi o isključivom prelovu ovih vrsta nego o

značajnom učinku globalnog zatopljenje. Škamp i oslić su vrste hladnih mora koje su

u Jadranu zaostale iz ledenog doba i opstale zahvaljujući reljefu dna i dotoka slatke

vode u njegovom sjevernom djelu. Sada se klimatski uvjeti mijenjaju što se održava i

na njihovu količinu. S obzirom na te promjene Hrvatska bi trebala početi umjesto

isključivog stimuliranja proizvodnje stimulirati održivi razvoj ribarstva odnosno

lovostaj ekonomski ugroženih vrsta.

36

4.3. Usporedba problematike Europske unije i Hrvatske

Hrvatska je, približavajući se pregovorima za ulazak u EU mnoge svoje pravne

stečevine u ribarstvu uskladila s europskim stečevinama i standardima, bez obzira što

se prethodno nije stvorila situacija na terenu da se takvi propisi mogu provoditi. Tako

je još 1999. godine donesen Pravilnik veterinarsko zdravstvenim uvjetima za izlov,

uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjaka i niz drugih propisa iz oblasti

veterinarskog nadzora u izlovu, uzgoju i prometu ribe i školjaka.37

Uspoređujući se sa zemljama EU za Hrvatsku temeljni problem predstavlja što ona je

uvjetovala komisija EU, prilikom pregleda uzgojnih područja i ostalih objekata koji su

potrebni u kontroli školjaka prilikom izvoza u EU. S druge strane zemlje EU bez

problema izvoze.

U zatvaranju poglavlja EU o ribarstvu postoje mani problemi u pregovorima s

obzirom da Europa ne poznaje hrvatske tradicionalne ribarske alate no ipak je usvojila

značajan dio tih alata. Što se tiče ribarske flote Hrvatska prevladala zastarjelost

plovila. Flota će se moći modernizirati i nakon ulaska u EU. Neće se moći graditi novi

brodovi, ali će biti pomoći u obnovi postojećih.

Hrvatska se u odnosu na EU mora pripremiti za veliku papirologiju koju EU traži od

ribara uključujući i, za neke sporan, očevidnik koji traži upisivanje latinskih naziva

ulovljene ribe. Druga stvar na koju se ribari moraju pripremiti jest njihovo

udruživanje. U europskim zemljama nema pojedinačnih ribara nego svi rade u

kooperaciji. Bez zadruga nema puta prema korištenju europskih fondova.38

Kada Hrvatska uđe u EU domaćim ribarima otvorit će se slobodan pristup

atraktivnom tržištu za prodaju njihovih ulova, dopunit će se pravila igre u ribolovu, a

talijanski i drugi europski ribari po sadašnjim najavama sljedećih deset godina neće

moći ulaziti u hrvatske teritorijalne vode. Ribarstvo će trebati promišljati na drugačiji

način i umjesto isključivog stimuliranja proizvodnje trebat će stimulirati održivi

razvoj ribarstva, barem kada je riječ o kočarenju. Što se tiče samih ribara veliki dio

onoga što Europa očekuje u Hrvatskoj je već napravljeno. Tako su na primjer stavljeni

37

Pavlović A.: Problemi obrtnika u uzgoju i prometu školjaka i riba, 11.susret ribara, Brela, 20.-21-

listopad 2006 38

Sočković K.: Ribarske mreže zapletene strahom od EU-a, Privredni vjesnik, 24.siječanj 2011.

37

VMS uređaji za praćenje kretanja brodova, uvedeni su elektronski očevidnici,

doneseni su novi propisi. Napravljeno je jako mnogo posla i nije sad da ćemo

ulaskom u EU sve početi mijenjati. Naša obveza je do ulaska izraditi planove

upravljanja za ribolov plivaricama, kočama i obalnim potegačama. To još nismo

počeli raditi, a kad ih napravimo još moraju biti prihvaćeni u Bruxellesu. Prvo treba

napraviti procjenu u kakvom se stanju nalaze vrste koje lovimo za što već imamo

značajnu količinu podataka, pogotovo u koćarenju. Tek nakon što se izvrši procjena

može se odgovoriti hoće li se povećati ulov, neće ili će se smanjiti dok se resursi ne

obnove. Kada se to zna treba odrediti što je cilj, a zatim mjere koje ćemo poduzeti. U

područjima s planovima upravljanja bit će ograničen broj korisnika. To ne znači da će

netko biti izbačen, mogu ostati unutra svi koji rade, ali s određenim ograničenjem

ribolova. Nova reforma ribarstvene politike uvodi kvote u planove. Njih ljudi vrlo

često shvaćaju isključivo kao ograničavanje količine ulovljene ribe, međutim to ne

mora biti tako. Kvota može biti izražena u broju ribolovnih dana, konjskog snazi,

kilometrima mreža. Drugi veliki posao je uređenje iskrcanih mjesta i sustava kontrole.

Ribare čeka veliko tržište. Domaće tržišta u principu je bilo otvoreno uvozu do sada

tako da se s pozicije konkurencije uvoza neće ništa bitno promijeniti. Što se tiče

izvoza ribari će moći ići nesmetano preko granice i tamo prodavati svoje proizvode.

Međutim da bi mogli izaći na veliko tržište morat će se organizirati u zadruge radi

okrupnjavanja ponude poput na primjer ribara u kaljskoj zadruzi Omegi 3. Proces

udruživanja ribara u zadruge je također već započet u Hrvatskoj tako da ni tu nismo

zatečeni. Kod udruživanja ribara treba imati u vidu da zadruge nisu cilj zajedničke

ribarstvene politike EU nego su to organizacije proizvođača, grupe ribara koje se bave

sličnim ribolovom na zajedničkom području i trže ribu po zajedničkim pravilima.

Zadruge su najbolji put za stjecanje statusa organizacije proizvođača.

Ribare je najviše strah od ulaska europske ribolovne flote u naše teritorijalno more

nakon ulaska u EU. Do sada je Europa svakih deset godina produžavala pravo

ribolova tradicionalne flote u teritorijalnom moru. U našem slučaju to su samo domaći

ribari jer kod nas nitko drugi nije lovio. Lani je trebalo donijeti odluku hoće li se

produžiti za još deset godina, čak je bilo razmišljanja da to uđe i u trajni status. Još

nikakva odluka nije donesena, ali prema najavama trebala bi se zadržati dosadašnja

praksa, znači da je ribolov u našem teritorijalnom moru u našim rukama. Naime u

Europi smatraju da su teritorijalna mora najbolje očuvana pa bi otvaranje granica za

38

ribolov povećao ribolovni napor u tom području. Nadasve atraktivna mogućnost koja

će stajati na raspolaganju hrvatskoj državi jest aktiviranje ZERP-a, koji do sada ne

vrijedi za članice EU. Ulaskom u EU imat ćemo pravo aktivirati ZERP u skladu s

propisima EU i tražiti da se za njega naprave planovi upravljanja. To znači da ako se

sada smatra da je nastao prelov, može se tražiti da se u ZERP- u smanji ribolov.

39

5. PROCES PRILAGODBE RIBARSTVA REPUBLIKE

HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI

Sustav potpora u ribarstvu ulaskom RH u EU doživjet će značajnije promjene. Kako

bi sektor bio pripravan na korištenje odgovarajućih mehanizama, cilj ribarstvene

politike je da se, u okviru raspoloživog proračuna, postupno povećava udio sredstava

namijenjen za mjere strukturne potpore. Također, cilj je postupna uspostava sustava

državne potpore uključujući uspostavu sustava potpora malih vrijednosti te državnih

potpora sukladnih pravnoj stečevini EU, kao i omogućavanje korištenja tržišne

potpore po uspostavi odgovarajućih mehanizama.

Osnovni cilj hrvatske politike u ribarstvu bit će razvojnim i poticajnim mjerama

povećati konkurentnost i osposobiti hrvatsko ribarstvo za ravnopravno sudjelovanje u

ribolovnoj politici Europske unije te korištenje i zaštitu ribolovnih i gospodarskih

potencijala Jadranskoga mora.

U posljednja dva desetljeća zatvoreno je više riboprerađivačkih kapaciteta u

Hrvatskoj, a poremećeno je i poslovanje najvećih riboprerađivača, što je uvjetovalo

razvojnu stagnaciju u hrvatskom ribarstvu i pad kapaciteta ribarske flote. Tome

pridonosi i nedostatak otkupnih centara, hladnjača, veletržnica i pratećih objekata

prilagođenih standardima Europske unije. Poseban problem je neorganiziran

nastup ribarskih subjekata na tržištu i nedostatak povoljnih financijskih sredstava za

ulaganje u ribarstvo i uzgoj marikulture.

Radi otklanjanja razvojnih prepreka, posebnu pozornost Hrvatska će u budućnosti

posvetiti razvoju ribarstva i industrije prerade ribe. Revidirat će se ribarski propisi te

ih uskladiti s regulativom Europske unije kako bi se ribarima olakšalo bavljenje tom

djelatnošću uz što bržu administraciju. S obzirom na stanje resursa, donijet će se

planovi upravljanja, posebno za ribolovne zone s osjetljivim biološkim resursima. To

su mjere gospodarenja, a odnose se na lovostaj, vremenske i prostorne zabrane

ribolova, reguliranje ribolovnog napora te propisivanje primjerenih konstrukcijsko-

tehničkih karakteristika ribolovnih alata, opreme i plovila.

Jadranske morske resurse nužno je zaštititi od izlovljavanja, a u cilju održivoga

40

gospodarenja morskim resursima neophodno je provoditi mjere zaštite mora

od zagađenja. Radi zaštite područja mrestilišta u Zaštićenom ekološko-ribolovnom

pojasu odmah će se planirati i provoditi mjere zaštite, samostalno i u dogovoru s

Italijom. Sustav poticaja revidirat će se na način da se poticaji pravilnije preusmjere

prema primarnoj djelatnosti. Potrebno je pokrenuti razvoj marikulture, a jedan

od glavnih ciljeva je završiti proces dobivanja potrebnih dozvola za izvoz školjkaša u

Europsku uniju.

U suradnji s jedinicama regionalne i lokalne samouprave i uz odgovarajuću

prilagodbu u prostornome planiranju, poticat će se učinkovito funkcioniranje tržišta

ribe i gradnju primjerene ribarske infrastrukture. To se prije svega odnosi na gradnju

ribarskih luka, iskrcajnih mjesta te otkupnih, rashladnih i prodajnih centara oslonjenih

na postojeće i nove veletržnice ribe obalnih županija. Unaprijedit će se i ojačati

djelatnost veletržnica ribe, poticat će se ulaganja u industriju prerade ribe te uspostavu

povoljne opskrbe dizelskim gorivom duž jadranske obale. Podupirat će se osnivanja

ribarskih zadruga koje će omogućiti organiziran nastup ribara na sve zahtjevnijem

tržištu. Poticat će se interesno povezivanje i udruživanje ribara i riboprerađivačke

industrije, čime će se stvoriti preduvjeti za gradnju infrastrukture u ribarstvu koja

nedostaje i stvoriti pretpostavke za plasman robe na domaćem tržištu i tržištu

Europske unije.

Za ostvarivanje takvih ciljeva treba osposobiti ribarsku administraciju koja će

odgovornim radom pridonositi boljem korištenju dostupnih fondova Europske unije

za ribarstvo. Sredstva se moraju iskoristiti i za projekte obeštećenja ribara koji se

potpuno povlače iz ribarstva ili izlaze iz ribolova prevelikog ribolovnog napora. Rad

ministarstva nadležnog za ribarstvo će se restrukturirati tako da će ga se usmjeriti na

daljnju decentralizaciju i jačanje nadležnosti jedinica regionalne i lokalne

samouprave, koje će dobiti odgovorniju i važniju ulogu u gospodarenju

živim bogatstvom Jadrana.

41

5.1. Zakonska regulativa

Pravna stečevina EU u dijelu ribarstva obuhvaćena je kroz Zajedničku ribarstvenu

politiku EU koja sadrži: upravljanje resursima i flotom, nadzor i kontrolu, strukturne i

tržišne mjere, državnu potporu te međunarodne ugovore. Hrvatsko zakonodavstvo

danas je djelomično usklađeno s pravnom stečevinom EU, pri čemu je najznačajnija

daljnja prilagodba odgovarajućeg zakonodavnog i institucionalnog okvira u dijelu

provedbe mehanizama strukturne potpore te nadzora i kontrole.

Do sada su temeljni propisi koji uređuju sektor ribarstva bili tehničke naravi (Zakon o

morskom ribarstvu i Zakon o slatkovodnom ribarstvu), uređivali su pitanja

gospodarenja resursima ali ne i ostale bitne segmente ribarstvene politike - uređenje

tržišta i mjere strukturne politike u ribarstvu.

Donošenjem Zakona o strukturnoj potpori i uređenju tržišta u ribarstvu (krajem 2009.

godine) uređuju se ciljevi, mjere i način ostvarivanja mjera strukturne potpore i

potpore u posebnom statusu, način i mjere uređenja tržišta proizvoda ribarstva.

Pravovremena i učinkovita prilagodba zakonodavstvu EU u predpristupnom razdoblju

olakšati će situaciju u gospodarstvu i omogućiti pozicioniranje hrvatskih ribara i

proizvođača proizvoda od ribe na jedinstvenom tržištu EU. 39

Zakonom se definiraju strateški elementi potrebni za provedbu mjera strukturne

potpore u ribarstvu (Nacionalni strateški plan razvoja ribarstva i Operativni program),

uspostavlja se administrativna struktura potrebna za provedbu mjera strukturne

potpore, definiraju se četiri područja prioriteta (Prilagodba ribarske flote, Razvoj

akvakulture, gospodarskog ribolova na slatkim vodama, prerade i marketinga

proizvoda ribarstva, Projekti od zajedničkog interesa i Održivi razvitak tradicionalnih

ribarskih zajednica i područja koja ovise o ribarstvu i mjere koje se mogu financirati

sukladno odredbama pravne stečevine Europske Unije te se određuju prava i obveze

korisnika mjera strukturne potpore i institucionalna podrška neophodna za učinkovito

dostizanje ciljeva strukturne potpore u ribarstvenoj politici Republike Hrvatske.

39

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: Strateški plan 2011-2013., Zagreb, svibanj

2010.,str.10

42

5.2. Prilagodba ribarstva drugih država pri ulasku u Europsku uniju –

primjer Slovenije

Slovenija je 2002. godine usvojila novi Zakon o morskom ribarstvu koji se

primjenjuje i na promet sa ribama i ribljim proizvodima te uređuje i uzgoj

slatkovodne ribe. Zakon je u cjelosti bio prilagođen zahtjevima europskog

zakonodavstva i odnosio se na ciljeve ribarstva koji su uključivali:

· osiguranje održivog upravljanja ribarskim resursima

· osiguranje da negospodarske aktivnosti ne ugrožavaju očuvanje ribljih resursa

i gospodarenje njima

· promicanje konkurentske sposobnosti ribarstva i definiranje tržišta na

području ribarstva i slatkovodne akvakulture.

Kako je Slovenija 2004. postala ravnopravna članica Europske unije morala je ispuniti

zakone i obveze koje nalaže europsko zakonodavstvo. Prije svega morala je slijediti

ciljeve zajedničke ribarstvene politike .

Upravljanje flotom je važan dio zajedničke ribarstvene politike. Kako bi si olakšali

određivanje kvota za potrebe ulova, države članice morale su uspostavitii sustav za

prikupljanje i izvješćivanje podataka i sustav kontrole ribarskih brodova koji

omogućavaju nadzor nad njihovom djelatnosti.

Strukturna politika kao dio zajedničke ribarske politike omogućava sredstva ribarstvu

koju države članice pa time i Slovenija može crpiti iz fondova, namijenjenim

području ribarstva i ribogojstva. U prijašnjoj financijskoj perpspektivi (2004.-2006.)

Slovenija je crpila sredstva iz Financijskih instrumenata usmjerenih ribarstvu. U

novoj financijskoj perpektivi (2007.-2013.) Sloveniji su na raspolaganju sredstva iz

Europskog fonda za ribarstvo.40

Strategija razvoja ribarstva do 2013. godine temeljit će se na tri razine:

1. Na razini provedbe strukturnih mjera u okviru pet prioritetnih točaka Uredbe

vijeća o Europskom fondu za ribarstvo

40

Ministrstvo za kmetijstvo gozdarstvo in prehrano: Skupna ribiška politika, http://www.mkgp.gov.si/si/o_ministrstvu/direktorati/direktorat_za_gozdarstvo_lovstvo_in_ribistvo/sekt

or_za_lovstvo_in_ribistvo/sektor_za_lovstvo_in_ribistvo/ribistvo/skupna_ribiska_politika/, pristupano

25.6.2011.

43

2. Na razini provedbe mjera koje ne spadaju u okvir Europskom fonda za

ribarstvo nego su općenito važni za ribarski sektor Slovenije.

3. Priprema slovenskog modela upravljanja ribarstvom, čiji cilj je osigurati

održivo upravljanje resursima u Sjevernom Jadranu u skladu s ciljevima

zajedničke ribarske politke.

Slovenija bi u okviru prioriteta Europskih fondova za ribarstvo trebala nastaviti sa

ključnim ciljevima kako bi sve bilo u skladu s politikom EU. Ti ciljevi su41:

· osigurati održivo i konkurentno ribarstvo, koje će biti u ravnoteži s

raspoloživim ribljim resursima i morskim okruženjem

· dosegnuti višu razinu konkurentnosti u akvakulturi na domaćem i europskom

tržištu promicanjem upotrebe ekološke tehnike i novih vrsta s dobrim

mogućnostima trgovanja

· poticati konkurentnost prerađivačke industrije s učinkovitijim korištenjem

tržišnih niša i inovativne tehnologije

· promicati ribarske proizvode i ribarski sektor i povećati svijest među ljudima o

pozitivnim učincima na zdravlje koji su povezani s korišenjem riba i ribarskih

proizvoda

· osigurati odgovarajuće uvjete za rad i sigurnost odogovarajuće infrastrukture

za ribare

· pospiješiti razvoj obalnih ribičkih područja i postići dugoročni prosperitet za

diverzifikaciju aktivnosti i povezivanje ribarstva s turizmom kulturnom

baštinom i tradicijom.

Pristupom u EU, Slovenija je počela s djelatnostima prilagođavanja u dva sustava:

sustav za nadzor ribarskih aktivnosti i sustava prikupljanja podataka i zvješčivanja.

Međutim postupak postavljanja oba sustava i ispunjavanje obveza koje proizlaze iz

pravne stečevine EU, uglavnom je započeo tek u 2006. godini. Osim toga napori su

također bili usmjereni na treći cilj vezan za ribarstvo a to je uspostavljanje cjelovitog

ribarskog informacijskog sustava pod nazivom InfoRib.

41

Ibid

44

5.2.1. Uspostavljanje sustava nadzora ribarstva u Sloveniji

Uspostavljanje sustava nadzora ribarstva u Sloveniji je bio jedan od prioriteta

upravljanja Slovenije kod prilagođavanja politici EU. Kako bi bili podobni za

financiranje u okviru proračuna zajednice prema Uredbi Vijeća br. 861/2006 o

uspostavi financijskih mjera zajednice za obavljanje zajedničke ribarske politike.

Nacionalni program kontrole obično uključuje praćenje, nadzor i pregled provedbe

zajedničke ribarske politke u skladu s Uredbom vijeća iz 2002. godine o očuvanju i

održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru trajnog razvoja ribarskog sektora.

Kroz aktivnosti u kontekstu nacionalnog programa nadzora u Sloveniji je bilo

potrebno i uvesti odgovarajući nadzor nad provođenjem zajedničke ribarske politike u

skladu sa zakonodavstvom EU i uspostaviti viši stupanj sigurnosti na moru. Program

nadzora iz 2006. i 2007. imali su sljedeće ciljeve42:

· uspostavljanjem informacijskog sustava za satelitsko praćenje brodova i

Centra za praćenje ribarstva,

· kupnju inspekcijskih plovila,

· osposobljavanje državnih službenika koji uključuju seminare i medijske alate,

s ciljem veće osviješćenosti kako među ribarima tako i drugim sudionicima.

5.2.2. Sustav prikupljanja podataka za ribarstvo

Uspostava sustava prikupljanja podataka za ribarstvo bio je glavni prioritet u 2006.

godini. Slovenski program za prikupljanje i upravljanje podacima su nastali na

temelju Uredbe vijeća iz 2000. o uspostavi okvira Zajednice za prikupljanje i

upravljanje podataka potrebnih za vođenje zajedničke ribarske politike. Program

opisuje planirane aktivnosti i relevantne troškove po člancima i kriterijima Uredbe

Komisije.

42

Ministrstvo za kmetijstvo gozdarstvo in prehrano:Nacionalni strateški načrt za razvoj ribištva u Republici Sloveniji 2007.-2013., Ljubljana, 2007., str 27

45

5.2.3. Uspostava InfoRiba

Uspostavljanje novog i modernog ribarskog informacijskog sustava koji će prikupljai

sve podatke o ribarstvu, je bio treći prioritet u usklađivanju s politikom EU. InfoRib

razvili su kao jednu vrstu internet portala, koji donosi sve relevantne i potebne izvore

podataka, i koji nudi sveobuhvatna rješenja za učinkovito upravljanje informacijama i

razmjenu podataka. InfoRib podupire upravljanje u ribarstvu i brine za razvoj

programiskog okruženja i omogućava integrirana poslovna rješenja te izvor podataka

u obliku web preglednika.

Sve informacije koje su pohranjene u sustavu zadovoljavaju moderne zahtjeve za

upravljanje ribarstvom koje je postavila Europska unija i određene regionalne ribičke

organizacije čija je Slovenija članica.

5.3. Uvozne i izvozne kvote za ribarstvo

Sporazumom o pridruživanju u cjelosti su ukinute carine na ribe i riblje proizvode

podrijetlom iz Hrvatske. Stupanjem na snagu tog Sporazuma Hrvatska je ukinula sve

pristojbe s učinkom jednakim carinama te je u cijelosti ukinula carine na ribe i riblje

proizvode podrijetlom iz Europske zajednice.43

Ribarski sektor jedno od rijetkih područja u kojima Hrvatskoj u okviru Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma nije bila odobrena povlastica

bescarinskog izvoza za sve proizvode. Predstavnici RH ponudili su obostranu potpunu

liberalizaciju u trgovini ribom i proizvodima od ribe, što predstavnici Europske

Komisije nisu bili spremni prihvatiti. Vodeći se načelima koja su bila prihvaćena u

pregovorima u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru, pregovori o povećanju

koncesija u ribarstvu sveli su se na dvije skupine proizvoda: lubin i konzerviranu ribu.

Za sve ostale ribarske proizvode u Protokolima zadržavaju se koncesije iz Sporazuma

o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma.

43

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između republike Hrvatske, s jedne strane i europskih

zajednica s njihovih država članica, s druge strane, http://www.mvpei.hr/ei/download/2002/07/05/SSP_cjeloviti_tekst1.pdf, pristupano 26.6.2011.

46

Povećana je bescarinska kvota za izvoz lubina iz RH u zemlje proširene EU sa 550 na

650 tona godišnje. Također je povećana kvota za izvoz konzervirane ribe iz RH sa

220 tona na 1.550 tona, uz ukidanje carine u okviru kvote. Također je povećana kvota

za uvoz konzervirane ribe podrijetlom iz EU u RH sa 95 tona na 310 tona, uz ukidanje

carine u okviru kvote. Nisu povećane kvote za uvoz ostale ribe podrijetlom iz EU.44

44

Prema Dodatnom Protokolu uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i

Europskih zajednica i njihovih država članica

47

6. PRILIKE I OPASNOSTI ZA RIBARSTVO U

REPUBLICI HRVATSKOJ PRI ULASKU U EUROPSKU

UNIJU

Pregovori o ribarstvu su zaključeni. Hrvatski pregovori s Europskom unijom. Od svih

35 pregovaračkih poglavlja ribarsko je najduže trajalo. Pregovori su završeni, a ribari

se redom žale da ne znaju što je ispregovarano, što ih čeka kad za dvije godine uistinu

Hrvatska postane dio ujedinjene Europe. Pregovarači s druge strane, iskazuju

zadovoljstvo i ističu da su svi vitalni interesi Hrvatske na Jadranu, interesi hrvatskog

ribarstva i ribara u potpunosti zaštićeni i s optimizmom gledaju na to kada će

Hrvatska kao članica EU biti u još boljoj mogućnosti štititi svoj nacionalni interes, a

to je zaštita Jadrana i svih onih koji na Jadranu i od Jadrana žive.

Za hrvatske ribare pregovarači su uspjeli izboriti mnoge ustupke i odgode što je bez

sumnje veliki uspjeh. Do daljnjega hrvatskim će ribarima biti omogućeno ono što nije

dostupno njihovim europskim kolegama. Zajednička ribarska politika obvezuje sve

članice EU, a mediteranske zemlje dodatno moraju poštivati i odredbe Generalne

komisije za Mediteran što su u dijelovima još rigoroznije. Zato je uspjeh izboriti

mnoge izuzetke, što je uspjelo našim pregovaračima. Prevladalo je razumijevanje za

specifičnosti naše obale i mora, te ribarenja u njemu, za tisućljetnu ribarsku tradiciju i

alate što su kroz to vrijeme nastali.

Velika prilika vezano za ribarstvo ukazala se četiri vanjska otoka - Lastovo, Mljet,

Vis i Dugi otok. Iz ribolovnog fonda EU oni će dobivati 85 posto, umjesto 75 posto

sredstava. Iz tog fonda što će postati dostupan hrvatskim ribarima godišnje se dijeli 30

milijuna eura. Ali ne paušalno, ili linearno »svakome malo«, nego za kvalitetne

programe. Na isti način – za programe, dobivati će ribari novac i od hrvatske države,

umjesto sadašnjih poticaja.45

Jedna od prednosti što ih donosi ulazak u EU u sektoru ribarstva jest izravan pristup

jedinstvenom tržištu Unije za hrvatske proizvode. Naime, temeljem odredaba SSP-a

izvoz proizvoda ribarstva iz Republike Hrvatske na tržište EU-a nije posve

liberaliziran pa se neki proizvodi i danas izvoze u sustavu bescarinskih kvota. To su

lubin, komarča, pastrva i šaran iz uzgoja, njihovi proizvodi te riblje konzerve.

45

Šuljić B.: Hrvatski ribari dobili su mnoge izuzetke, Pomorac.net, 10 lipanj 2011.

48

Osim potpunog otvaranja tržišta, Hrvatska ulaskom dobiva i ravnopravan položaj u

smislu izravnog plasiranja svojih proizvoda na velike europske tržnice. Kao treća

država, Hrvatska je u razdoblju prije pristupanja morala uspostaviti i sustav izdavanja

potvrda sukladnosti, koje se izdaju za sve proizvode od njezina ulova. Obvezu je

uvela Europska unija 2009. godine, a odnosi se na potvrđivanje legalnosti ulova koji

na tržište EU-a dolaze iz trećih država. Punom integracijom u EU ta će obveza za

hrvatske proizvođače prestati.

U okviru izravnih i lako vidljivih koristi ulaska Hrvatske u EU potrebno je naglasiti i

mogućnost sudjelovanja u Europskom fondu za ribarstvo (European Fisheries Fund,

EFF), koji omogućava financiranje ili sufinanciranje različitih investicija u sektoru te

može znatno olakšati provedbu niza tehničkih mjera u ribarstvu. Hrvatska će u punom

iznosu raspolagati sa oko 30 milijuna eura namijenjenih sufinanciranju mjera u

ribarstvu, na koje se dodaje i najmanje 25% nacionalnih sredstava. Nove države ne

raspolažu odmah svim sredstvima. Primjenjuju se postotni godišnji porasti, a puni

iznos bit će raspoloživ 2016. godine. Kako se u 2013. godini sredstva EFF-a koriste

samo pola godine, iznosit će 8,7 milijuna eura. Na taj iznos RH „dodaje“ nacionalno

sufinanciranje od otprilike 2,9 milijuna eura. Zbog specifičnosti položaja, četiri

vanjska hrvatska otoka – Mljet, Vis, Lastovo i Dugi otok kao što je već spomenuto

dobila su i trajnu mogućnost korištenja veće stope sufinanciranja iz sredstava EFF-a

što je u EU dosad bilo moguće samo na vanjskim grčkim otocima. Kako je rečeno,

upravo traje reforma sustava strukturnih mjera, pri čemu se sve veći naglasak stavlja

na horizontalne investicije istodobno u više sektora. Omogućivanje financiranja

lokalnih zajednica ovisnih o ribarstvu značit će i usmjerenije i strukturiranije

investicija u kopnenu logistiku i infrastrukturu, poput luka i iskrcajnih mjesta, te

investicije u različite oblike aktivnosti koje se mogu temeljiti na ribarstvu, ali mu daju

dodatnu vrijednost i integriraju ga u opće smjernice razvitka lokalnih zajednica. Uz

postojeću dugogodišnju tradiciju ribarstva te važnost turizma u obalnom području, u

tom tipu mjera Hrvatska može imati značajnih komparativnih prednosti i

mogućnosti.46

Ulaskom u EU neke od danas važećih praksi morat će se mijenjati. To će imati

tehničke kao i financijske posljedice, prvenstveno stoga što je potrebno za svaki oblik 46

Tišma S.et.al: Hrvatska i Europska unija, Prednosti i i zazovi članstva, Ministarstvo obrazovanja znanosti i športa, IMO, Zagreb, 2012., str.83

49

ribolova izraditi odgovarajuće planove upravljanja. Ribolov svim aktivnim alatima

podliježe obvezi izrade planova upravljanja bez obzira na to predlaže li država članica

neku posebnu regulaciju (iznimku od pravila) ili ne. Ako se traži izuzeće od općeg

pravila koje omogućava uredba, plan upravljanja je obavezan. Tzv. Mediteranska

uredba o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa definira

tehničke mjere koje se primjenjuju u Sredozemnom moru. 99 Uredba je nastala nakon

dugih razgovora i sadrži kompleksan sustav tehničkih mjera regulacije ribolova.

Upravo će ta uredba najviše izravno utjecati na ribolov u Hrvatskoj kad postane

članicom EU-a, osobito u pogledu tehničkih mjera regulacije. Budući da hrvatski

ribari koriste pojedine ribolovne alate čija je uporaba posebno uređena ili iziskuje

posebnu pažnju sukladno propisima Unije, Hrvatska je predložila izuzeća te mora

izraditi planove upravljanja kako bi ih mogla zadržati u uporabi nakon pristupanja

EU-u.

Naime danas se u Hrvatskoj koriste pojedini alati i oblici ribolova koji nisu sukladni

propisima EU-a. To se odnosi na pridnene povlačne mreže koće te na neke povlačne

alate s određenom veličinom oka mreže. Ulaskom u EU neke od njih morat će se

mijenjati, a za svaki oblik ribolova izradit će se odgovarajući planovi upravljanja.

Ribolov svim aktivnim alatima podliježe obvezi izrade planova upravljanja bez obzira

na to predlaže li država članica posebnu regulaciju (iznimku od pravila) ili ne. U

pregovaračkom procesu Hrvatska je uspjela dogovoriti prijelazno razdoblje do 30.

lipnja 2014. godine unutar kojeg može nastaviti koristiti pridnene povlačne mreže

koće na istim područjima na kojima ih koristi i danas. Iznimka se odnosi na plovila

manja od 15 m. Prijelazno razdoblje odnosi se na obalu Istre, gdje se koća može

koristiti na udaljenosti od 1,5 NM od obale bez obzira na dubinu te na ostatak

teritorijalnih voda, u kojima se koća može na dubinama većim od 50 m koristiti na

udaljenosti od 1 NM.47

Ulaskom u EU mijenja se i status za ribare odnsono male ribare. Na dan hrvatskog

pristupanja u EU ne bi ih smjelo biti više od 2.000, i oni s ograničenim rokom

trajanja. Predviđeno je da 3.500 malih ribara promijeni status i postanu profesionalci,

dok će ostali morati odlučiti - prijeći u profesionalci ili rekreativce, odnosno

definitivno prestati s ribarenjem.

47

Ibidem , str.84-85

50

Kao temeljni problem mnogi ribari smatraju ZERP, i smatraju da je to zapravo

«izmišljotina». Nedonošenje odluke o gospodarskom pojasu ribare je dovelo na sam

rub opstanka, a hrvatskim morem umjesto hrvatskih ribara danas dominiraju talijanski

ribari. Talijani od izlova ribe u Jadranskom moru godišnje zarade između 200 i 250

milijuna eura.48

Glavni problem ZERP-a je taj što je tamo glavno područje mriještenja velikog broja

pridnenih, pa i pelagičkih riba, gdje se te populacije obnavljaju. Desetak puta veća i

jača talijanska flota nemilice iskorištava područje hrvatskog ZERP-a, bez ikakve

kontrole sa hrvatske strane, čime je takav dugogodišnji neregulirani ribolov

uzrokovao totalni poremećaj u obnovama velikog broja populacija, koje su danas

spale vjerovatno na najniže razine u povijesti. Situacija je tim gora jer je zbog toga

danas talijanska koćarska flota radi neisplativosti vezana, a njihovi ribari plaćeni od

države da stoje u luci, dok su hrvatski ribari također vezani u luci, ali bez ikakve

naknade. Potpuno je jasno da je danas veliki dio hrvatske ribarske flote “talac”

nerješavanja pitanja zaštite ZERP-a i apsurdno je očekivati bilo kakav oporavak

koćarskog, pa i pelagičkog, dijela ribarske industrije, ako se vrlo brzo ne riješi to

pitanje.

Republika Hrvatska je započela sa ulaganjima u poljoprivredne i posebice ribarske

zadruge koje će moći prerasti u organizacije proizvođača te ulaganjima u izgradnju i

stavljanje u funkciju ribarskih veletržnica te veletržnica poljoprivrednih proizvoda.

Veletržnice (regionalne ili centralna) su potrebne Hrvatskoj, ali njihov broj, kapacitet,

lokacija, ustroj i druge odrednice moraju biti realno planirane s obzirom na činjenicu

da su u Europi nazočni trendovi promjene kanala prodaje odnosno jačanja uloge

velikih robnih lanaca.

Glavne ciljeve uspostave sustava veletržnica mogli bi definirati49

:

· unapređenje efikasnosti veletrgovine

· generalno smanjenje veleprodajnih marži putem poticanja slobodne tržišne

utakmice te pomoć proizvođačima da izlože i trguju svojim proizvodima na

48

Prema Klisović J.: “Talijani nam godišnje izlove ribe za 250 milijuna eura”, Vjesnik, 24.svibanj

2011. 49

Par V., Lovrinov M.: Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela infrastrukture sukladno pravnoj

stečevini EU, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb, studeni, 2006., str.87

51

veletržnicama pod ravnopravnim uvjetima,

· promocija međunarodno usvojenih standarda u kvaliteti, higijeni, pakiranju,

čuvanju, manipulaciji i distribuciji svježih proizvoda, u cilju povećanja

konkurentnosti u zemlji i svijetu,

· promocija domaće proizvodnje i popularizacija potrošnje svježe ribe,

· izgradnja informacijskog sustava,

· poticanje mješovitog financiranja javnog i privatnog sektora u cilju

ostvarivanja zajedničkih interesa u marketingu svježih poljoprivrednih

proizvoda i dr.

52

7. ZAKLJUČAK

Sve zemlje prinuđene se razmijenjivati dobra ili usluge s drugim zemljama radi

jačanja gospodarskog prosperiteta i općenito razvitka zemlje. Međunarodna razmjena

odvija se pod određenim regulativama odnosno zakonima koji su uglavnom različiti

za svaku zemlju. U Europskoj uniji posebna je regulativa za uvoz a posebna za izvoz i

svaki od tih regulatornih okvira sačinjava određene zaštitne mjere. Ulaskom u

Europsku uniju Hrvatska će također morati prihvatiti njihovu zajedničku regulativu.

Međunarodna razmjena Hrvatske i EU za Hrvatsku je 2009. iznosila dvije trećine

vanjskotrogovinske razmjene iz čega se vidi da bi ulaskom u EU Hrvatska mogla

imati velikih koristi.

Gledajući na sektor ribarstva koji je povijesno već dugo prisutan kako na području EU

tako i Hrvatske također su bitni pravni okviri. U EU temelj za upravljanje ribarstvom

je Zajednička ribarska politika. Ribarska industrija u EU druga je po veličini u svijetu.

Tržište ribarstva u EU sastoji se do četiri elementa;- regulative, organizacije

proizvođača, sustava potpore cijenama te propisa koji reguliraju promet s trećim

zemljama. Kao temeljni nedostaci ribarstva u EU je preveliko izlovljavanje koje

proizlazi iz prevelikih kapaciteta Europske ribarske flote.

U Hrvatskoj, koja je zemlja tradicionalno orijentirana na more, ribarstvo je oduvijek

igralo značajnu ulogu. Dva temeljna zakona za ovaj sektoru su Zakon u morskom

ribarstvu i Zakon o slatkovodnom ribarstvu. Ribe koje se najviše proizvodi u

Hrvatskoj su mlađi i šarani dok se godišnje daleko najviše ulovi srdela, međutim

može se zaključiti da su ulov i proizvodnja na vrlo niskoj razini s obzirom na resurse.

Temeljni problem hrvatskog ribarstva je i stalno povećanje plavog dizela te troškovi

koji se svakodnevno povećavaju.

Ulaskom u EU, Hrvatska bi trebala doživjeti značajnije promjene. Pravovremena i

učinkovita prilagodba zakonodavstvu EU u predpristupnom razdoblju olakšati će

situaciju u gospodarstvu i omogućiti pozicioniranje hrvatskih ribara i proizvođača

proizvoda od ribe na jedinstvenom tržištu EU. Hrvatska je već donijela nacionalnu

strategiju ribarstva i definirale ciljeve te strategije a nedavno je i zatvorila poglavlje o

ribarstvu kao jedan od uvjeta ulaska u EU.

53

POPIS LITERATURE

1. Babić M., Babić A.: Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2003.

2. Bosiljevac V.: Ribarstvo i pomorska pitanja, Entereurope, Vodič kroz informacije o

Europskoj uniji, 29.9.2010.

3. Bukša D.: Integracijski procesi u svjetskom gospodarstvu i današnja pozicija

Republike Hrvatske, Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, sv.46/2004.,

str. 506

4. Common rules for exports,

http://europa.eu/legislation_summaries/external_trade/r11001_en.htm, pregledano

20.6.2011.

5. Common rules for imports,

http://europa.eu/legislation_summaries/external_trade/r11002_en.htm, dostupno

20.6.2011.

6. European Commission Maritime Affairs and Fishiers: Facts and figures on the

Common Fisheries Policy, Basic Statistic Data, 2010.

7. Klisović J.: “Talijani nam godišnje izlove ribe za 250 milijuna eura”, Vjesnik,

24.svibanj 2011.

8. Ljubičić J.: Ribarska politika Europske unije, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet

političkih znanosti, Zagreb, rujan 2007.

9. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: Studija kriterija za definiranje

i upravljanje ribarskom infrastrukturom sukladno pravnoj stečevini EU, Sveučilište u

Zagrebu, Agronomksi fakultet, Zagreb, prosinac 2007.

10. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: Strateški plan 2011-2013.,

Zagreb, svibanj 2010.,

11. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

http://www.mps.hr/default.aspx?id=5334, pristupano 25.6.2011.

12. Ministrstvo za kmetijstvo gozdarstvo in prehrano:Nacionalni strateški načrt za razvoj

ribištva u Republici Sloveniji 2007.-2013., Ljubljana, 2007.

13. Ministrstvo za kmetijstvo gozdarstvo in prehrano: Skupna ribiška politika,

http://www.mkgp.gov.si/si/o_ministrstvu/direktorati/direktorat_za_gozdarstvo_lovstv

54

o_in_ribistvo/sektor_za_lovstvo_in_ribistvo/sektor_za_lovstvo_in_ribistvo/ribistvo/s

kupna_ribiska_politika/, pristupano 25.6.2011.

14. Par V., Lovrinov M.: Studija izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela infrastrukture

sukladno pravnoj stečevini EU, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb,

studeni, 2006.

15. Pavlović A.: Problemi obrtnika u uzgoju i prometu školjaka i riba, 11.susret ribara,

Brela, 20.-21-listopad 2006.

16. Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru NN 83/00, 101/02

17. Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia: Buduća komercijalizacija na proširenom

zajedničkom tržištu EU-a, Ramberti Arti Grafiche – Rimini, 2006.

18. Ribolov, http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=13, 1.5.2012.

19. Sočković K.: Ribarske mreže zapletene strahom od EU-a, Privredni vjesnik,

24.siječanj 2011.

20. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između republike Hrvatske, s jedne strane i

europskih zajednica s njihovih država članica, s druge strane,

http://www.mvpei.hr/ei/download/2002/07/05/SSP_cjeloviti_tekst1.pdf, pristupano

26.6.2011.

21. Šuljić B.: Hrvatski ribari dobili su mnoge izuzetke, Pomorac.net, 10 lipanj 2011.

22. Tišma S.et.al: Hrvatska i Europska unija, Prednosti i i zazovi članstva, Ministarstvo

obrazovanja znanosti i športa, IMO, Zagreb, 2012.,

23. Trgovinski odnosi, http://www.mps.hr/default.aspx?id=5882, pristupano 23.6.2011.

24. World Trade Organization: Reform Programme has borne fruit but needs to continue,

Press Release, Press/TPRB/327, March 2010.

25. UNDP: Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast

through Greening Coastal Development – COAST, Inception Report, June 2007

26. UNDP: Ribolov,

http://www.undp.hr/show.jsp?page=83384&preview=true&versionid=83385&refresh

=1192708113451, pristupano 24.6.2011

27. Zakon o morskom ribarstvu , NN, 46/97

28. Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN, 106/01

WEB STRANICE:

www.agroburza.hr, pristupano 21.6.2011.

55

POPIS SLIKA

Slika 1. Međunarodna razmjena 4

56

POPIS TABLICA

Tablica 1. Proizvodnja slatkovodne ribe u tonama 17

Tablica 2. Ulov i uzgoj morske ribe u tonama 18

57