METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI O KAKVO]I SJEMENA · METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI...

METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI O KAKVO]I SJEMENA

1. UZORKOVANJE - PRIBOR, OPREMA I POSTUPCI

1.1. Cilj

Cilj uzorkovanja je dobiti uzorak odgovaraju}e veli~ine za ispitivanje, a u kojem su sadràni svi sastavni dijelovi koji se pojavljuju u partiji sjemena.

Koli~ina sjemena koja se ispituje u laboratoriju vrlo je mala u usporedbi s veli~inom partije sjemena koju taj uzorak predstavlja. Da bi se postigli ujedna~eni i to~ni rezultati u ispitivanju sjemena, nu`no je da primarni, zbirni i prosje~ni uzorci budu uzeti i pripremljeni pa`ljivo i sukladno propisanim pravilima za uzorkovanje. Bez obzira koliko se pa`ljivo rade laboratorijske analize, njihov rezultat pokazuje samo kakvo}u uzorka dostavljenog na analizu. Zbog toga, mora se maksimalno nastojati da uzorak koji se dostavlja laboratoriju to~no predstavlja sastav doti~ne partije sjemena. Jednako tako, kod razdjeljivanja uzorka u laboratoriju, mora se maksimalno nastojati da se dobije radni uzorak koji predstavlja dostavljeni prosje~ni uzorak.

1.2. Definicije

1.2.1. Partija

Partija je odre|ena koli~ina sjemena koja se moè fizi~ki identificirati i za koju se moè izdati deklaracija.

1.2.2. Primarni uzorak

Primarni uzorak je mala koli~ina sjemena uzeta sa jednog mjesta u partiji.

1.2.3. Zbirni uzorak

Zbirni uzorak se dobije spajanjem i mije{anjem svih primarnih uzoraka koji su uzeti iz jedne partije.

1.2.4. Prosje~ni uzorak

Prosje~ni uzorak je uzorak koji se dostavlja u laboratorij za ispitivanje sjemena. On mora imati masu jednaku ili ve}u od mase odre|ene u poglavlju 11. ovim "Metodama ispitivanja i temeljnih zahtjeva o kakvo}i sjemena" a moè biti cijeli zbirni uzorak ili njegov dio.

1.2.5. Radni uzorak

Radni uzorak je pod-uzorak uzet iz prosje~nog uzorka u laboratoriju, a na kojem se vr{i jedno od ispitivanja opisanih u ovim " Metodama ispitivanja i temeljnih zahtjeva o kakvo}i sjemena ".

1.2.6. Pod-uzorak

Petak, 17.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 51 - Strana 2709

Pod-uzorak je dio uzorka dobiven smanjivanjem uzorka uporabom jedne od metoda uzorkovanja propisanih u to~kama 1.6.6. i 1.7.2.

1.2.7. Pe~a}enje

Pe~a}enje podrazumijeva da su kontejner ili pojedina~na pakovanja sjemena zatvoreni na takav na~in da se ne mogu otvoriti, a da se pri tome ne o{teti pe~at ili ne ostavi vidljiv trag. Ova definicija se odnosi, kako na partiju, tako i na uzorke.

1.3. Op}a na~ela

Uzorak se dobiva uzimanjem malih koli~ina sjemena iz razli~itih dijelova partije, te njihovim spajanjem. Iz ovog uzorka dobivaju se manji uzorci kroz nekoliko etapa. U svakoj etapi nakon mije{anja slijedi ili uzastopno dijeljenje ili izuzimanje malih dijelova uzorka s razli~itih mjesta i njihovo spajanje.

1.4. Partija

Da bi se moglo izdati izvje{}e o kakvo}i sjemena, partija mora zadovoljavati slijede}e zahtjeve:

1.4.1. Veli~ina partije

Partija ne smije prelaziti veli~inu odre|enu u koloni 3., tabele 14., poglavlja 11. ovih "Metodama ispitivanja i temeljnih zahtjeva o kakvo}i sjemena" s tolerancijom od 5%. Izuzetak je sjeme krmnih i ukrasnih kultura koje se transportira u rinfuzi.

Koli~ina sjemena koja prelazi propisanu veli~inu mora se podijeliti u partije ~ija masa ne prelazi propisanu veli~inu. Svaka ova partija mora biti obiljeèna posebnim brojem partije. Kada su partije sjemena za posebne sorte ili hibride cvije}a, drve}a i grmova, povr}a i poljoprivrednih kultura male, dopu{taju se manje veli~ine prosje~nog uzorka (pogledati Pravilo 1.6.3).

Male partije sjemena su one ~ija je masa jednaka ili manja od 1% maksimalne teìne partije navedene koloni 3. tabela 14. poglavlja 11. ovih "Metodama ispitivanja i temeljnih zahtjeva o kakvo}i sjemena".

1.4.2. Uniformnost partije

U vrijeme uzimanja uzorka sjeme u partiji treba biti homogenizirano i dora|eno, tako da je {to je vi{e mogu}e ujedna~eno. Ne smije postojati nikakvih znakova heterogenosti. U slu~aju sumnje, heterogenost se moè utvrditi kao {to je opisano u dodatku D "Test heterogenosti za partije sjemena u ve}em broju pakovanja" izvornog dokumenta "Seed science and tehnology".

1.4.3. Pakiranje

Partija treba biti u pakovanjima koja se mogu zape~atiti ili imaju plombe, i koja su ozna~ena jedinstvenim brojem partije. Izvje{taj o kakvo}i se ne moè izdati za sjeme koje nije pakirano ili koje je u pakovanjima koja se ne mogu zape~atiti.

1.4.4. Obiljeàvanje i pe~a}enje partije

U vrijeme uzorkovanja sva pakovanja moraju biti obiljeèna jedinstvenim brojem partije, koji odgovara broju partije koji }e biti na deklaraciji. Jedinstveni broj partije daje dora|iva~, odnosno uvoznik sukladno "Knjizi evidencije o proizvodnji, doradi i uvozu sjemena, presadnica i micelija gljiva".

Osoba koja uzima uzorak sama mora provjeriti da li su sva pakovanja sjemena zape~a}ena. Nijedna uzorkovana partija, ili dio partije ne smije ostati nezape~a}ena.

1.5. Aparati

Svaka faza u uzorkovanju partije treba biti izvedena primjenom odgovaraju}ih pomagala i tehnike. Tehnike i pomagala za uzimanje uzoraka, te pravljenje odgovaraju}ih prosje~nih i radnih uzoraka opisane su u nastavku i pod 1.6. i 1.7.

1.5.1. [iljasta sonda

Ovo je jedan od naj~e{}e rabljenih instrumenata za uzorkovanje. Sastoji se od {uplje mjedene cijevi koja se nalazi unutar vanjske cijevi sa za{iljenim vrhom. I unutarnja i vanjska cijev imaju u svojim stjenkama otvore. Kada se unutarnja cijev okrene tako da se njeni otvori poklope s otvorima vanjske cijevi, sjeme moè ulaziti u unutra{njost sonde. Nakon toga se unutarnja cijev zakrene za pola okreta, ~ime se otvori zatvaraju. Sonde se

razlikuju po duìni i promjeru, ovisno o vrsti sjemena i veli~ini kontejnera, a mogu biti sa ili bez pregrada. Za uzorkovanje sjemena u vre}ama pogodne su slijede}e dimenzije sondi: za djeteline i sli~no sitno, sipko sjeme: sonda od 762 mm s vanjskim promjerom 12.7 mm i 9 otvora; za ìtarice: 762 mm s vanjskim promjerom 25.4 mm i 6 otvora.

Sonde za uzorkovanje iz kontejnera jednake su konstrukcije kao i one za uzorkovanje iz vre}a, ali su znatno ve}e, do 1600 mm duìne i promjera do 38 mm, sa 6 ili 9 otvora.

Ovakva sonda moè se koristiti za uzorkovanje u vertikalnom ili horizontalnom poloàju. Me|utim, da bi se mogla koristiti vertikalno, sonda mora imati popre~ne pregrade koje instrument dijele u odre|eni broj odjeljaka. Bez tih pregrada, sjeme iz gornjih slojeva prije }e pasti u cijev, tako da u uzorku ne}e biti ravnomjerno zastupljeno sjeme iz svih slojeva. Kod vertikalnog kori{tenja sonde ne moè se izbje}i da ne{to sjemena bude potisnuto od gore prema dolje. Da se to potiskivanje smanji, povr{ina sonde treba biti {to glatkija.

Bez obzira da li se sonda koristi horizontalno ili vertikalno, treba je ubosti dijagonalno u vre}u ili kontejner. Za sjeme u rinfuzi prakti~nije je vertikalno uzorkovanje. Sonda se gurne u vre}u u zatvorenoj poziciji, zatim se otvori i nekoliko puta okrene ili lagano potrese kako bi se potpuno napunila. Zatim se zatvori, izvu~e i isprazni u odgovaraju}u posudu, ili na komad vo{tanog papira ili sli~nog materijala. Sonda se treba zatvarati pa`ljivo, kako ne bi do{lo do o{te}enja sjemena.

[iljasta sonda moè se koristiti za ve}inu vrsta sjemena, osim jako pljevi~astog sjemena. Sonde s manjim promjerom cijevi mogu se koristiti ubu{ivanjem kroz tkanje jutenih ili sli~nih vre}a. Nakon {to se sonda izvu~e, nekoliko se puta prije|e njenim vrhom dijagonalno preko na~injenog otvora, kako bi se niti vre}e vratile i zatvorile otvor. Papirnate vre}e se uzorkuju bu{enjem vre}e, a nakon uzorkovanja otvor se zatvara posebnom naljepnicom.

1.5.2. Nobbeovo {uplje {ilo

Ovaj tip {ila izra|uje se u razli~itim dimenzijama, koje odgovaraju razli~itim vrstama sjemena. To je cijev sa za{iljenim vrhom, duga~ka dovoljno da se njome dosegne sredina vre}e, a blizu za{iljenog kraja ima ovalni otvor. Ukupna duìna instrumenta treba biti pribli`no 500 mm, uklju~uju}i ru~ku oko 100 mm i {iljak od oko 60 mm. Ostaje oko 340 mm za ulaz u vre}u, {to je dovoljno da se dosegne sredina kod svih tipova vre}a. Za ìtarice unutarnji promjer cijevi treba biti oko 14 mm, a za djeteline i sli~no sjeme dovoljno je 10 mm.

Nobbeovo {uplje {ilo podesno je za uzorkovanje sjemena u vre}ama, ali nije podesno za rinfuzu. Prilikom uzorkovanja, {ilo se lagano ubada u vre}u, s otvorom okrenutim prema dolje. [ilo se usmjerava prema gore, pod kutom od oko 30° i gura do sredine vre}e. Tada se {ilo zakrene za 180°, tako da otvor do|e gore, te se izvla~i. Brzina izvla~enja se postupno smanjuje, tako da se uzeta koli~ina sjemena pove}ava od sredine prema periferiji vre}e. Ako je {ilo dovoljno duga~ko da dosegne do suprotne strane vre}e, tada je brzina izvla~enja stalno jednaka. Dok se {ilo izvla~i, treba ga lagano potresati kako bi sjeme ujedna~eno teklo. Sjeme }e bolje te}i ako je unutarnja povr{ina {ila glatkija.

Uzorci se uzimaju s vrha, sredine i dna vre}a. Da bi se uzeo uzorak s dna vre}a koje stoje, potrebito ih je podi}i s poda i staviti na druge vre}e. Rupe na vre}ama napravljene {ilom, zatvaraju se kao {to je opisano kod {iljaste sonde.

1.5.3. Ru~no uzimanje uzoraka

U odre|enim slu~ajevima i za odre|ene vrste, osobito pljevi~astog sjemena koje nije sipko, ru~no uzimanje uzoraka je ponekad najbolja metoda. Primjer su rodovi:

Broj 51 - Strana 2710 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 17.10.2003.

Agropyron, Agrostis, Alopecurus, Anthoxanthum, Arrena- therum, Axonopus, Bromus, Chloris, Cynodon, Cynosurus, Dactylis, Deschampsia, Elymus, Elytrigia, Festuca, Holcus, Lolium, Melinis, Panicum, Pascopyrum, Paspalum, Poa, Pse- udoroegneria, Trisetum, Zoysia.

Ovom metodom te{ko je uzorkovati dublje od 400 mm. To zna~i da je nemogu}e uzeti uzorke iz dubljih slojeva u vre}ama i kontejnerima. U takvim slu~ajevima uzorkiva~ moè traìti da neke vre}e budu potpuno ili djelomi~no ispra`njene da se omogu}i uzorkovanje, nakon ~ega se sjeme vrati u vre}e. Kada se ru~no uzorkuje, mora se paziti da {aka bude ~vrsto stisnuta, kako sjeme ne bi ispadalo.

1.5.4. Uzorkovanje na liniji dorade

Uzorci sjemena na liniji dorade mogu se uzimati posebnim u tu svrhu ugra|enim, automatskim izuzima~ima uzoraka. Na taj se na~in dobije zbirni uzorak iz kojeg se, po propisanom postupku formiraju prosje~ni uzorak i uzorak za vlagu.

1.6. Procedure za uzorkovanje partije

1.6.1. Op}i naputci

Uzorkovanje za izdavanje izvje{}a o kakvo}i sjemena i post-kontrolu mogu provoditi jedino osobe koje su obu~ene i iskusne u uzorkovanju sjemena i koje su odre|ene od strane rukovodilaca ovla{tenog laboratorija ili rukovodioca dorade sjemena upisana u registar dora|iva~a sjemena. Uzorkiva~ mora imati certifikat o stru~nosti za uzorkovanje sjemena. Naputci za uzorkovanje propisane u ovim pravilima moraju se slijediti kada se uzorkovanje vr{i u svrhu izdavanja izvje{}a o kakvo}i sjemena potrebitog za deklariranje sjemena.

Partija sjemena mora biti sloèna tako da se moè do}i do svih pojedina~nih pakovanja ili dijelova partije. Pravila uzorkovanja su predvi|ena tako da budu pogodna za ve}inu prakti~nih situacija. Ako je smje{taj partije ili tip pakovanja takav da onemogu}uje primjenu ovih pravila, uzorkovanje se ne provodi, ili se traì druk~ije razmje{tanje partije. Na zahtjev uzorkiva~a vlasnik sjemena mora dati sve informacije koje se odnose na formiranje partije i mije{anje. Ako postoje dokazi o heterogenosti partije, bilo na temelju dokumentacije ili fizi~ki vidljivi, uzorkovanje se mora odbiti.

1.6.2. Intenzitet uzorkovanja

Za partiju sjemena u pakovanjima kapaciteta do 100 kg, uzima se ovaj najmanji broj pojedina~nih uzoraka:

1 - 4 pakovanja 3 primarna uzorka iz svakog pakovanja 5 - 8 pakovanja 2 primarna uzorka iz svakog pakovanja 9 - 15 pakovanja 1 primarni uzorak iz svakog pakovanja 16 - 30 pakovanja ukupno 15 primarnih uzoraka 31 - 59 pakovanja ukupno 20 primarnih uzoraka 60 i vi{e ukupno 30 primarnih uzoraka

Ako je sjeme pakirano u mala pakovanja kao {to su limenke, papirnate vre}ice ili paketi}i za maloprodaju, preporu~uje se slijede}i postupak:

Kao temeljna jedinica uzima se 100 kg, te se mala pakovanja grupiraju tako da ~ine jedinice za uzorkovanje koje ne prema{uju tu masu, npr. 20 pakovanja od 5 kg, 33 pakovanja od 3 kg ili 100 pakovanja od 1 kg. U svrhu uzorkovanja, svaka ova jedinica smatra se jednim "pakiranjem", te se primjenjuje intenzitet uzorkovanja opisan u prethodnom stavku.

Kada se uzorkuje sjeme u pakovanjima kapaciteta ve}eg od 100 kg, ili iz struje sjemena pri punjenju ambalaè, uzima se ovaj najmanji broj uzoraka:

Veli~ina partije Potrebit broj primarnih uzoraka do 500 kg od 501 do 3 000 kg od 3001 do 20 000 kg

najmanje pet pojedina~nih uzoraka, jedan pojedina~ni uzorak na svakih 300 kg sjemena, ali ne manje od pet uzoraka,

jedan pojedina~ni uzorak na svakih 500

vi{e od 20 000 kg kg sjemena, ali ne manje od 10 uzoraka,

jedan pojedina~ni uzorak na svakih 700 kg sjemena, ali ne manje od 40 uzoraka.

U svim slu~ajevima, kada se uzorkuje partija koja ima do 15 pakovanja, iz svakog pakovanja izabranog za uzorkovanje uzima se jednak broj primarnih uzoraka.

1.6.3. Teìna prosje~nog uzorka

Minimalne teìne prosje~nih uzoraka su sljede}e:

Za odre|ivanje vlage - 100 g za vrste koje se moraju mljeti i 50 g za sve ostale vrste

Za potvr|ivanje vrste i sorte - kako je propisano u Poglavlju 8.

Za sva druga ispitivanja - najmanje teìna koja je propisana u koloni 4 tabele 14. poglavlja 11., osim za male partije sjemena (vidjeti 1.4.1.) gdje prosje~ni uzorak mora imati masu barem kao radni uzorak za analizu ~isto}e, propisanu u koloni 5 tabela 14. Poglavlja 11., pod uvjetom da se ne traì utvr|ivanje broja drugih sjemenki u uzorku.

U slu~aju kada je uzorak manji od propisanog treba izvijestiti uzorkiva~a, a analize se ne vr{e dok ne bude dostavljen uzorak dovoljne teìne. Izuzetno, u slu~aju kada se radi o vrlo skupom sjemenu, analize mogu biti zavr{ene koliko je mogu}e s obzirom na veli~inu uzorka, a na uvjerenje se mora dodati izjava:

"Prosje~ni uzorak je bio teìne____ samo {to nije sukladno odredbama ovog pravilnika."

1.6.4. Uzimanje primarnih uzoraka

Primarni uzorci, pribli`no iste veli~ine, uzimaju se iz svakog pakovanja ili svakog mjesta u pakiranju ili sa svakog mjesta iz hrpe.

Kada je partija u pakovanjima (uklju~uju}i vre}e), pakovanja iz kojih }e se uzeti uzorak odabiru se slu~ajnim odabirom {irom partije, a primarni uzorci uzimaju se s vrha, sredine i dna pakovanja, ali ne obvezno s vi{e mjesta iz pojedinog pakovanja, osim ako je tako propisano u Tabelama za intenzitet uzorkovanja.

Kada je sjeme u rinfuzi ili u velikim kontejnerima, primarni uzorci uzimaju se s razli~itih mjesta i dubina.

U slu~aju pljevastog sjemena koje ne curi, primarni uzorci se mogu uzeti rukom.

Ako }e sjeme biti pakirano u mala ili vodonepropusna pakovanja (npr. folije ili plasti~ne vre}ice) treba, ako je mogu}e, uzorkovati prije pakovanja. Ako to nije u~injeno, potrebit broj pakovanja }e biti otvoren ili probu{en za uzimanje primarnog uzorka. Uzorkovana pakovanja se nakon toga zatvore ili se sjeme premjesti u novo pakiranje.

Sjeme moè biti uzorkovano u momentu pakovanja, pod uvjetom da aparat za uzimanje uzorka uzima uzorak ujedna~eno kroz cijeli presjek struje sjemena, te da sjeme koje u|e u aparat ne ispada. Aparat za uzorkovanje moè se kontrolirati bilo ru~no bilo automatski.

1.6.5. Pravljenje zbirnog uzorka

Ako su primarni uzorci ujedna~eni, mogu biti pomije{ani u zbirni uzorak.

1.6.6. Pravljenje prosje~nog uzorka

Prosje~ni uzorak dobiva se reduciranjem zbirnog uzorka na odgovaraju}u veli~inu uporabom jedne od metoda opisane pod 2.7.2. koriste}i po potrebi ve}u opremu. Ako je te{ko mije{ati i reducirati uzorak na odgovaraju}i na~in u uvjetima skladi{ta, treba cijeli dobiveni zbirni uzorak proslijediti u laboratorij gdje }e biti reduciran.


Ako je zbirni uzorak odgovaraju}e veli~ine, moè se bez reduciranja uzeti kao prosje~ni uzorak.

Dodatni uzorci koji se traè, ali ne poslije izvr{enog uzorkovanja, bit }e pripremljeni na isti na~in kao i prosje~ni uzorak i ozna~eni kao duplikati.

1.6.7. Slanje prosje~nih uzoraka

Svaki prosje~ni uzorak mora biti obiljeèn istim brojem kao i partija tako da se odredi njegova veza s partijom. Uzorak uzet u svrhu izdavanja izvje{taja o kakvo}i sjemena za deklariranje i za post-kontrolu mora biti zape~a}en. Uzorak mora pratiti zapisnik ~iji obrazac je {tampan u prilogu (obrazac broj 3).

Uzorci trebaju biti upakirani tako da se onemogu}i njihovo o{te}ivanje tijekom transporta. Uzorci smiju biti upakirani u vodonepropusnu ambalaù samo za odre|ivanje sadràja vlage ili ako je i sama partija bila osu{ena na niù vlagu i pakirana u vodonepropusnu ambalaù. U oba slu~aja treba istisnuti {to je mogu}e vi{e zraka iz uzorka. U svim drugim slu~ajevima uzorak za utvr|ivanje klijavosti ne smije biti pakiran u vodonepropusnu ambalaù.

Uzorci trebaju biti bez odlaganja otpremljeni u laboratorij i ne smiju biti ostavljani u rukama neovla{tenih osoba. Kada je sjeme kemijski tretirano, naziv preparata treba tako|er biti nazna~en na uzorku.

1.7. Postupak u laboratoriju

1.7.1. Minimalna teìna radnog uzorka

Minimalna teìna radnog uzorka je propisana za svaku pojedinu analizu.

1.7.2. Priprema radnog uzorka

Prosje~ni uzorak dostavljen u laboratorij za ispitivanje sjemena, obi~no treba biti reduciran na radni uzorak jednak ili ve}i nego je propisano za pojedinu analizu.

Prosje~ni uzorak treba prvo dobro promije{ati. Radni uzorak dobije se ili ponovljenim dijeljenjem ili izuzimanjem i ponovnim spajanjem malih dijelova prosje~nog uzorka uzetih {irom iz mase. Metode su opisane u nastavku.

Dva radna uzorka iz istog prosje~nog uzorka prave se neovisno. Nakon {to je uzet prvi radni uzorak ili pola radnog uzorka, ostatak prosje~nog uzorka ponovo se izmije{a, te se istim postupkom uzima drugi radni uzorak ili pola radnog uzorka.

1.7.2. Metoda mehani~kog razdjeljivanja

Ova metoda je podesna za sve vrste sjemena osim izrazito pljevastog. Aparat dijeli uzorak koji kroz njega prolazi na dva pribli`no jednaka dijela. Prosje~ni uzorak se moè promije{ati tako da ga se propusti kroz razdjeljiva~, dva dobivena dijela se spoje, te propuste jo{ jednom kroz razdjeljiva~. Ako je potrebito, ovaj se postupak jo{ jednom ponovi. Smanjivanje uzorka se provodi tako {to se sjeme uzastopno propu{ta kroz razdjeljiva~ i svaki put se ukloni polovica. Proces uzastopnog prepolovljavanja se ponavlja dok se ne dobije radni uzorak mase pribli`no jednake, ali ne manje, od propisane mase.

U nastavku su opisani razdjeljiva~i podesni za ovaj postupak.

(a) Razdjeljiva~ stoàstog tipa (Boerner tip) se proizvodi u dvije veli~ine, manji za vrste sitnijeg sjemena i ve}i za vrste krupnijeg sjemena (p{enica i krupnije). Temeljni dijelovi su ulazni lijevak, konus i serija pregrada koja usmjerava sjeme u dva `lijeba. Pregrade ~ine naizmjeni~ne kanale i razmake jednake {irine. Na vrhu su poredane u krug i usmjerene prema unutra i dolje. Kanali vode u jedan `lijeb, a razmaci u nasuprotni `lijeb. Zasun na dnu ulaznog lijevka zadràva sjeme. Kada se zasun otvori, sjeme pada na konus gdje se ravnomjerno rasporedi u kanale i razmake, te kroz `ljebove dolazi u prijemne posude.

Sljede}e dimenzije razdjeljiva~a smatraju se podesnima. Kod velikog razdjeljiva~a, oblikovanog za krupno sjeme, ima 19 kanala i 19 razmaka, svaki {irine 25,4 mm. Kod malog razdjeljiva~a koji je oblikovan za sitno sjeme koje lako curi, ima 22 kanala i 22 razmaka, svaki {irine 7,9 mm. Ukupne dimenzije razdjeljiva~a su kako slijedi: veliki razdjeljiva~ 812.8 mm visina i 368,3 mm promjer; mali razdjeljiva~ 406,4 visina i 152,4 mm promjer.

Prilikom kupovine treba obratiti pa`nju na sljede}e osobine: (1) zasun bi se trebao otvarati lako, ali ne smije propu{tati sjeme po rubovima dok je zatvoren; (2) treba biti {to manje o{trih ivica, te ne smije biti sitnih otvora i neravnina na povr{inama preko kojih klizi sjeme, jer se na takvim mjestima moè zadràti sjeme i tako prenijeti u sljede}i uzorak. Lo{a strana ovog razdjeljiva~a je {to se te{ko provjerava ~isto}a.

(b) Soil divider (razdjeljiva~ za zemlju) je jednostavniji razdjeljiva~ gra|en na istom principu kao i stoàsti razdjeljiva~. Kanali su ovdje poredani u ravnom nizu umjesto u krug kao kod stoàstog razdjeljiva~a. Razdjeljiva~ za zemlju se sastoji od ulaznog lijevka s kanalima, okvira koji drì lijevak, dvije prijemne posude i posude za sipanje.

Sljede}e dimenzije se smatraju podesnima. Kanali {irine 12,7 mm koji vode od ulaznog lijevka u prijemne posude. Treba biti 18 kanala, koji naizmjeni~no vode u jednu od dviju posuda. Maksimalne dimenzije su 355,6 mm duìna, 254 mm {irina i 279,4 mm visina.

Pri uporabi razdjeljiva~a sjeme se sipa iz posude za sipanje ujedna~enim mlazom po ~itavoj duìni razdjeljiva~a. Ovaj razdjeljiva~ je pogodan za krupno kao i za pljevi~asto sjeme. Mogu se proizvesti i tipovi za sitno sjeme.

(c) Centrifugalni razdjeljiva~. Ovaj razdjeljiva~ (Gamet tip) koristi centrifugalnu silu za mije{anje i raspr{ivanje sjemena preko povr{ine za razdjeljivanje. Kod ovog razdjeljiva~a sjeme curi prema dolje kroz ulazni ljevak na plitku gumenu rotacijsku posudu. Zbog rotacije posude, koja se postiè uporabom elektromotora, sjeme bude izba~eno centrifugalnom silom i pada prema dolje. Krug, odnosno prostor u koji pada sjeme, podijeljen je na dva jednaka dijela stalnim pregradama tako da pola sjemena pada u jedan `lijeb, a druga polovica u drugi.

Centrifugalni razdjeljiva~ daje promjenljive rezultate kada se nepa`ljivo koristi. Ipak, zadovoljavaju}i rezultati dobivaju se kada se ovaj razdjeljiva~ koristi kako je opisano.

Priprema ure|aja

(i) Postaviti razdjeljiva~ u vodoravan poloàj pomo}u podesivih noìca.

(ii) Provjeriti da su razdjeljiva~ i ~etiri posude ~isti.

Mije{anje uzorka

(iii) Ispod svakog `lijeba postaviti po jednu posudu.

(iv) Sipati ~itav uzorak u ulazni lijevak; kada se lijevak puni, sjeme se uvijek mora sipati u sredinu.

(v) Uklju~i se centrifuga, te sjeme prolazi u prijemne posude.

(vi) Pune posude zamijene se praznima. Sadràj dviju punih posuda se zajedno sipa u ulazni lijevak, tako da se u padu pomije{a. Uklju~i se centrifuga.

(vii) Opisani postupak (vi) se ponovi jo{ jednom.

Smanjivanje uzorka

(viii) Pune posude zamijeniti praznima. Sadràj jedne pune posude se ukloni, a sadràj druge se sipa u ulazni lijevak. Uklju~i se centrifuga.

(ix) Postupak se ponavlja dok se ne postigne odgovaraju}a veli~ina radnog uzorka.

(d) Rotacijski razdjeljiva~. Rotacijski razdjeljiva~ ima rotiraju}u glavu sa 6 do 10 pri~vr{}enih posuda za pod-uzorke, vibriraju}i `lijeb i ulazni lijevak. Prilikom kori{tenja razdjeljiva~a, koli~ina sjemena do pribli`no 4 l sipa se u ulazni lijevak. Rotacijski razdjeljiva~ se uklju~i tako da se rotiraju}a glava s posudama vrti na pribli`no 100 okr/min. Vibriraju}i `lijeb po~inje dovoditi sjeme u ulazni cilindar rotiraju}e glave. Brzina punjenja i prema tome trajanje procesa razdjeljivanja moè se pode{avati promjenom razmaka izme|u otvora lijevka i `lijeba, te ja~inom vibriranja `lijeba. Ulazni cilindar moè voditi sjeme na dva na~ina. Sjeme moè i}i centralno na distributer unutar rotacijske glave koji raspore|uje sjeme u sve prijemne posude istovremeno. Drugi je na~in da sjeme ide {irom na ulaze za posude koje rotiraju ispod ulaznog cilindra tako da se struja sjemena podijeli u pod-uzorke. Na obadva na~ina postiè se preciznost dovoljna za potrebe ispitivanja sjemena. Razdjeljiva~ je podesan za sitno sjeme, a tako|er i za ve}inu vrsta pljevi~astog sjemena, npr. trave, cvije}e ili za~insko bilje. Ovim tipom razdjeljiva~a ne moè se dijeliti jedino izrazito pljevi~asto sjeme (npr (Trisetum flavescens), koje za~epljuje ulazni lijevak. Razdjeljiva~ daje pouzdane rezultate kada je trajanje procesa razdjeljivanja barem 1 minutu, tako da se postigne najmanje 100 pod-uzoraka u svakoj posudi. Kao radni uzorak uzima se sadràj jedne ili vi{e posuda, najbolje nasuprotnih. Tako|er, sadràj posuda moè se koristiti za ponavljanje postupka razdjeljivanja.


1.7.4. Prilago|ena metoda prepolovljavanja

Pribor koji se koristi je plitica na kojoj se nalazi re{etka

Prilago|ena metoda polovljenja primjenjuje se tako {to se sjeme sipa iznad posebne plitke posude koja ima parni broj ~etverokutnih komorica (svaka druga je bez dna). Kad se posuda podigne polovica uzorka ostaje u posudi postavljenoj ispod nje i na taj se na~in uzorak sadràn u posudi smanjuje sve dok se ne dobije odre|ena koli~ina radnog uzorka.

1.7.5. Metoda prepolovljavanja `licom

Ovu je metodu dozvoljeno koristiti samo za sitnozrne vrste. Za rad je potrebita plitka posuda, ravnalo i laboratorijska `lica s ravnim rubom. Nakon prethodnog mije{anja sjeme se ravnomjerno sipa na plitku posudu, nakon ~ega se plitka posuda ne smije potresati. Pomo}u ravnala u jednoj ruci i `lice u drugoj, uzimaju se male koli~ine sjemena s barem pet slu~ajno odabranih mjesta na plitkoj posudi. Uzima se dovoljna koli~ina sjemena da radni uzorak ima masu pribli`no jednaku, ali ne manju od propisane mase.

1.7.6. Metoda ru~nog prepolovljavanja

Ova metoda koristi se samo za sljede}e rodove koji imaju pljevi~asto sjeme:

Agrimonia Cenchrus Oryza

Andropogon Chloris Pennisetum (ne glaucum)

Anthoxanthum Dichanthium Scabiosa

Arrenatherum Echinochloa Sorghastrum

Astrebla Ehrharta Stylosanthes (ne guianensis)

Beckamnnia Elymus Taeniatherum

Bouteloua Eragrostis Trisetum

Brachiaria Gomphrena

Briza Melinis

te za slijede}e rodove drve}a i grmlja:

Acer Corylus Populus

Aesculus Fraxinus Quercus

Ailanthus Juglans Salix

Castanea Liriodendron Tectona

Metoda:

1. Sjeme se ravnomjerno rasporedi po glatkoj ~istoj povr{i- ni.

2. Sjeme se dobro promije{a koriste}i ravnalo i formira u hrpu.

3. Hrpa se podijeli na dva dijela, te svaki dobiveni dio jo{ jednom, ~ime se dobiju ~etiri dijela. Svaki od ~etiri dobivena dijela jo{ se jednom podijeli, tako da se dobije ukupno osam dijelova koji se sloè u dva reda po ~etiri hrpice.

4. Spoje se naizmjeni~ne hrpice, npr. spojiti prvu i tre}u hrpicu u prvom redu sa drugom i ~etvrtom hrpicom u drugom redu. Preostale ~etiri hrpice odstraniti.

5. Ponavljati korake 2, 3 i 4 koriste}i dio uzorka koji je zadràn u koraku 4, dok se uzorak ne smanji na propisanu teìnu radnog uzorka.

1.8. Skladi{tenje uzoraka

1.8.1. Prije ispitivanja

Ako je ikako mogu}e, ispitivanje treba zapo~eti isti dan kada uzorak pristigne u laboratorij. Ukoliko to nije mogu}e, uzorak treba skladi{titi u hladnoj, zra~noj prostoriji tako da se izbjegne umanjenje kakvo}e sjemena.

1.8.2. Poslije ispitivanja

Radi mogu}e potrebe za ponovnim ispitivanjem prosje~ni uzorci, na temelju kojih su izdati izvje{taji o kakvo}i sjemena, moraju se ~uvati u uvjetima u kojima su mogu}nosti promjene kvalitete svedene na minimum, najmanje koliko traje va`nost deklaracije za ~ije isho|enje se vr{i ispitivanje. Ipak, laboratorij za ispitivanje sjemena nije odgovoran za pogor{anje kakvo}e koje se moè dogoditi.

Kada se zatraì ponovljeno testiranje, iz prosje~nog uzorka uzima se jedan dio prema proceduri opisanoj u Pravilu 1.7.2., taj se dio pe~ati i predaje laboratoriju odre|enom za ponovljeno ispitivanje. Ostatak prosje~nog uzorka ostaje na ~uvanju.

2. ÎSTO]A SJEMENA

2.1. îsto}a sjemena jest u postotcima izraèn odnos koli~ine ~istog sjemena vrste koja se ispituje i zajedno koli~ina sjemena drugih vrsta poljoprivrednog bilja, korova i inertnih tvari.

2.2. îsto sjeme jest sjeme koje pripada deklariranoj vrsti ili koje je kao takvo identificirano u laboratoriju za ispitivanje sjemena:

• zrelo i neo{te}eno sjeme i plodovi normalne veli~ine; • nedozrelo, {turo ili proklijalo sjeme iznad polovice normalne veli~ine; • dijelovi sjemena i plodova ve}i od polovice njegove normalne veli~ine; • sjeme kojem nedostaje ljuska - sjemenja~a (Leguminosae i Cruciferae), a i golo sjeme suncokreta do 1 %; • sjeme (botani~ki plodovi), bez obzira na to sadrì li pravo sjeme (Beta, Tetragonia), te jednosjemeni plodovi (Valerianella, Cichorium, Lactuca, Helianthus i Fagopyrum) i mahune ili dijelovi mahuna s jednim sjemenom; • jednosjemeni ili dvosjemeni plodovi ve}i od polovice normalne veli~ine (Umbeliferae), bez obzira na to imaju li pravo sjeme; • plodovi sjemena koje bez ispuhavanja, stereoskopa, diafanoskopa ili drugih aparata odredimo u ~isto sjeme, ako klica nije vidljiva; • cvjeti}i trava i ìtarica s vidljivom kariopsom, uklju~uju}i i endospermu sa sterilnim cvjeti}ima ili bez sterilnih cvjeti}a; • gole kariopse trava i ìtarica iznad polovice normalne veli~ine; • frakcije ~istog sjemena trava, separirane primjenom posebnih metoda; • klupka ili dijelovi klubaka Beta vrsta s pravim sjemenom ili bez pravog sjemena koji ostanu na situ veli~ine 200 x 300 mm, s pravokutnim otvorima veli~ine 20 x 1,5 mm nakon jedne minute prosijavanja. Klupko ili dijelovi klubaka monogermnih vrsta, uklju~uju}i peteljku koja nije duà od debljine klupka, bez vidljivo prisutnog sjemena, djelomi~no ili sasvim golo sjeme, ve}e od polovice normalne veli~ine.

2.3. Sjeme drugih vrsta i sjeme korova ~ine sve vrste sjemena, osim ~istog sjemena koje ispunjava uvjete za ~isto sjeme iz to~ke 2.2.

2.4. Inertne tvari obuhva}aju dijelove sjemena (zrna) poljoprivrednog bilja i korova te strane primjese koje ne poti~u od sjemena, i to:


• dijelove polomljenoga ili o{te}enog sjemena manje od polovice normalne veli~ine; • sjeme bez sjemene ljuske (Leguminosae i Cruciferae) i golo sjeme suncokreta iznad 1 %; • prazne pljevice i slobodne prazne cvjeti}e; • cvjeti}e trava s kariopsom manjom od propisane; • odlomljene sterilne cvjeti}e, osim za trave (Arrhenatherum, Avena, Chloris, Dactylis, Festuca, Holcus, Poa i Sorghum), za koje sterilni cvjeti}i ostaju; • klupka i dijelovi klubaka Beta vrsta koji su pro{li kroz sito s pravokutnim otvorima veli~ine 20 x 1,5 mm nakon 1 minute prosijavanja (tre{enja, vibriranja), osim geneti~ki monogermnih vrsta; mahune i ~ahure sa sjemenom treba otvoriti, sjeme izvaditi i grupirati ga u ~isto sjeme, a ostale dijelove svrstati u inertne tvari; • o{te}eno sjeme bez embrija: sterilne cvjeti}e, prazne pljeve, peteljke, listi}e, {turo i lako lomljivo sjeme, "crno sjeme" (Plantago lanceolata), bez obzira na to da li je deformirano, grudice zemlje, pijesak, kamen~i}e, pljevu, dijelove stabljika, komadi}e drugih dijelova biljaka i ostale primjese {to nisu sjeme; • otpadni materijal, lake frakcije dobivene primjenom metode ispuhivanja.

2.5. Ispitivanje ~isto}e sjemena sa omota~m: omota~ sjemena mora biti ispran ili uklonjen u suhom stanju. Sjeme u trakama uklanja se sa trake tako da se za ispitivanje dobije 100 sjemenki (lju{tenje, natapanje). Ako je i to sjeme obloèno, primijenit }e se postupak predvi|en za takvo sjeme. Radni uzorak mora sadràvati najmanje 2500 sjemenki, koje se potapaju u vodu na malom situ i tresu. Preporu~uje se sito dimenzija otvora 0,5 do 1,0 mm. Omota~ sjemena ispire voda, sjeme se preko no}i su{i na filtrirnom papiru, a zatim u pe}i, prema metodi propisanoj za ispitivanje vlage za pojedinu vrstu. îsto}a se ispituje na na~in koji je naveden za ispitivanje ~isto}e

sjemena (~isto sjeme, primjese drugoga poljoprivrednog bilja, korova i mrtve primjese). Koli~ina sjemenih omota~a utvr|uje se samo ako se to izri~ito zahtijeva.

2.6. Na~ela postupka

2.6.1. Ispitivanjem ~isto}e sjemena utvr|uju se sastavni dijelovi radnog uzorka sjemena, a i identi~nost razli~itih vrsta sjemena i inertnih tvari. Pri ispitivanju ~isto}e sjemena uzorci se razdvajaju na ~etiri temeljne skupine:

2.6.1.1. ~isto sjeme temeljne kulture;

2.6.1.2. sjeme drugih vrsta;

2.6.1.3. sjeme korova;

2.6.1.4. inertne tvari.

2.6.2. ^isto}a sjemena iskazuje se u postocima, na temelju mjerenja dobivene mase za svaku od izdvojenih skupina.

2.7. Aparati: pomo}na sredstva (pove}ala, refleksna svjetla, sita i puhaljke) rabiju se za dijeljenje sjemena u frakcije, a i za odvajanje primjesa iz sjemena.

2.8. Radni uzorak: analiza ~isto}e obavlja se na radnom uzorku koji je formiran iz prosje~nog uzorka jednom od metoda iz to~ke 1.3. Radni uzorak mora imati najmanje 2500 sjemenki. Analiza se radi na jednom radnom uzorku ili na dva radna uzorka kojima je masa jednaka najmanje polovici mase cijelog radnog uzorka.

Rezultati svake od ~etiri izdvojene temeljne skupine iskazuju se u gramima i s vi{e decimalnih mjesta. Broj decimalnih mjesta ovisi o masi propisanoj za radni uzorak.

Tabela 1.

MASA RADNOG UZORKA I BROJ DECIMALNIH MJESTA PRI VAGANJU

Masa radnog uzorka u g Broj decimalnih mjesta

1. 2.

manje od 1,000 4

1,000 - 9,999 3

10,00 - 99,99 2

100,0 - 999,9 1

1000 i vi{e 0

2.9. Separiranje

2.9.1. Za sve familije, osim familije Graminea, sjeme i plodovi ispituju se povr{inski bez uporabe pritiska, pove}ala, diafanoskopa ili drugih posebnih aparata. Ako se zapazi da je plod bez sjemena, smatra se inertnom tvari.

2.9.2. Gramineae: smatraju se ~istim sjemenom kariopse vrsta Lolium, Festuca i Agropyron repens ako su duge jednu tre}inu ili duè od gornje pljeve (palea), mjerene od baze. Ako je kariopsa kra}a, odvaja se u inertne tvari. Za druge rodove ili vrste cvjeti} s endospermom i kariopsom ubraja se u ~isto sjeme. Ako sterilni klasi}i vrsta Arrhenatherum, Avena, Dactylis, Festuca, Holcus, Poa i Sorghum nisu odlomljeni i odvojeni od fertilnih klasi}a, svrstavaju se u ~isto sjeme, a isto tako i za Lolium ako sterilni klasi} nije duì od fertilnog klasi}a bez rese.

2.9.3. O{te}eno sjeme odre|uje se prema ta~ki 2.2. (pravilo polovice sjemena).

2.9.4. Neodre|ene vrste. Ako se neka biljna vrsta ne moè identificirati, navodi se samo ime roda (npr. Lolium s resama ili bez resa) kao ~isto sjeme, a sli~no sjeme oduzme se iz ostalih frakcija i mjeri zajedno. Iz mje{avine se slu~ajnom metodom oduzme 400 do 1000 sjemenki, separira uzorak, koli~inski determinira i prema ta~ki 2.10. izra~unava kona~ni rezultat. Frakcije se navode prema broju sjemenki, a ova se metoda primjenjuje ako je po{iljalac naveo vrste Agrostis, Brassica, Lolium, Poa, Festuca ili u slu~ajevima {to ih izabere analiti~ar.

2.9.5. Metoda ispuhavanja obvezatna je za vrste Poa pratensis i Dactylis glomerata. Masa radnog uzorka iznosi 1 g za Poa pratensis i 3 g za Dactylis glomerata. Prije kalibriranja sjeme mora biti na sobnoj temperaturi. Radni se uzorak stavlja u cijev puhaljke (ispuhivanje se regulira prema upustvima za tu vrstu aparata) i ispuhuje tri minute.

2.9.6. Podjela teè frakcije: iz ostatka u cijevi nakon ispuhivanja u ~isto sjeme ubrajaju se neo{te}eni jednocvjetni klasovi, svi neo{te}eni vi{ecvjetni klasovi za Poa pratensis i vi{esjemenske jedinice Dactylis glomerata, cvjetni klasovi s gljivi~nim plodi{tima (kao sklerocije i Claviceps) zatvoreni izme|u pretpljeve i povr{inske pljeve, cvjetni klasovi i kariopse {to su ih o{tetile {teto~ine ili su oboljeli (uklju~uju}i prazne naborane, izblijedjele ili smrvljene kaliopse) i slomljeni klasovi ili kariopse ve}i od polovice normalne veli~ine. Cvjetni klasovi s vidljivim sklerocijama, slomljeni klasovi i kariopse te sve ostale primjese organskoga i anorganskog podrijetla mrtve su primjese odnosno sjeme drugog bilja.

2.9.7. Podjela lak{e frakcije: svi cvjetni klasovi i kariopse u lak{oj frakciji mrtve su primjese. Drugo sjeme (i Poa spp. u Poa pratensis), stabalca, listi}i, pijesak i sl. svrstavaju se u druge vrste sjemena i mrtve primjese, u skladu s metodama za ispitivanje ~isto}e. Ako fertilnih klasova Poa spp. ima od 1 do 3 % u Poa pratensis, lak{e je odabrati sve klasove iz teè i lak{e frakcije i ozna~iti ih zajedno kao primjese ostalog poljoprivrednog bilja, a ako je taj procenat ve}i, postupa se prema alternativnoj metodi.

2.9.8. Alternativna metoda za utvr|ivanje Poa spp. u Poa pratensis: slu~ajnim izborom odabere se 400 do 1000 fertilnih cvjetnih klasi}a izdvojenih iz obiju frakcija, utvrde se pojedine Poa spp. pod stereoskopom i determinira se procenat svake od tih vrsta.

2.9.9. Vi{esjemenske jedinice: za vrste Dactylis i Festuca posebice se mjere vi{esjemenske jedinice, i to: fertilni klasi} s jednim pripojenim sterilnim klasi}em ne duìm od vrha fertilnog klasi}a bez rese; fertilni klasi} s vi{e fertilnih ili sterilnih klasi}a duìne fertilnog klasi}a; fertilni klasi} sa sterilnim klasi}em pripojenim na rahilu (cvjetnu peteljku), bez obzira na duljinu. Klasi}i s jednim fertilnim i sterilnim klasi}em kra}im od vrha fertilnog klasi}a bez rese smatraju se jednosjemenskim skupinama. Sterilni klasi} nije odlomljen od fertilnog klasi}a. Vi{esjemenske jedinice posebice se mjere i izra~unavaju prema postupku iz to~ke 2.11.


2.10. Obrada rezultata za neodre|ene vrste

Koli~inski prosjek komponente jest zbir masa te komponente iz svih uzoraka podijeljen zbirom masa svih komponenata iz svih uzoraka i pomnoèn sa 100 X Formula:

procenat vrste =

_VP_EQN_27.GIF

pri ~emu je:

m - masa ~itavog uzorka;

m1 - masa sli~nog sjemena iz radnog uzorka;

m2 - masa frakcije 400 ili 1000 sli~nih sjemenki uzetih za kona~nu separaciju;

m3 - masa traène vrste u .

2.11. Dobivanje rezultata

Rezultat ~isto}e izra~unava se na jednu decimalu, a sve komponente moraju iznositi 100 %. Za komponente manje od 0,05% navodi se "u tragovima".

U izvje{taju se mora navesti latinski naziv na|enih drugih vrsta i korova, a mogu se nabrojati i inertne tvari. Ako je jedna vrsta u frakciji vi{e od 1% ili ako podnosilac prijave za ispitivanje sjemena zahtijeva pojedina~ne rezultate iznad 0,1%, onda se za te slu~ajeve posebice navodi procenat.

2.12. Tolerancije

Ako se ~isto}a sjemena ispituje na dvije polovice jednoga radnog uzorka ili na dva radna uzorka, provjerava se jesu li rezultati ispitivanja u granicama dopu{tenih odstupanja. Ako rezultati ispitivanja ~isto}e sjemena nisu u granicama dopu{tenih odstupanja, odre|ivanje ~isto}e ponavlja se na isti na~in jo{ jednom ili vi{e puta. Kao kona~ni rezultat ispitivanja uzimaju se prosje~ne vrijednosti ~isto}e dobivene nakon svih ispitivanja.

Tabela 2.

DOPU[TENA ODSTUPANJA ZA ISPITIVANJE ÎSTO]E SJEMENA DVA RADNA UZORKA, DOBIVENA IZ ISTOGA PROSJE^NOG UZORKA (ZA PLJEVIÂSTO I NEPLJEVIÂSTO SJEME), S

VJEROVATNO]OM OD 0,05

Dopu{teno odstupanje izme|u Prosje~na analiza dvije

polovice ili dva cijela uzorka

polovica radnih

uzoraka cijeloga radnog

uzorka 1 . 2 . 3 . 4 .

99,95 - 100,00 0,00 - 0,04 0,23 0,16 99,90 - 99,94 0,05 - 0,09 0,34 0,24 99,85 - 99,89 0,10 - 0,14 0,42 0,30 99,80 - 99,84 0,15 - 0,19 0,49 0,35 99,75 - 99,79 0,20 - 0,24 0,55 0,39 99,70 - 99,74 0,25 - 0,29 0,59 0,42 99,65 - 99,69 0,30 - 0,34 0,65 0,46 99,60 - 00,64 0,35 - 0,39 0,69 0,49 99,55 - 99,59 0,40 - 0,44 0,74 0,52 99,50 - 99,54 0,45 - 0,49 0,76 0,54 99,40 - 99,49 0,50 - 0,59 0,82 0,58 99,30 - 99,39 0,60 - 0,69 0,89 0,63 99,20 - 99,29 0,70 - 0,70 0,95 0,67 99,10 - 99,19 0,80 - 0,89 1,00 0,71 99,00 - 99,09 0,90 - 0,99 1,06 0,75 98,75 - 98,99 1,00 - 1,24 1,15 0,81 98,50 - 98,74 1,25 - 1,49 1,26 0,89 98,25 - 98,49 1,50 - 1,74 1,37 0,97 98,00- 98,24 1,75 - 1,99 1,47 1,04 97,75 - 97,99 2,00 - 2,24 1,54 1,09 97,50 - 97,74 2,25 - 2,49 1,63 1,15

97,25 - 97,49 2,50 - 2,74 1,70 1,20 97,00 - 97,24 2,75 - 2,99 1,78 1,26 96,50 - 96,99 3,00 - 3,49 1,88 1,33 96,00 - 96,49 3,50 - 3,99 1,99 1,41 95,50 -95,99 4,00 - 4,49 2,12 1,50 95,00 - 95,49 4,50 - 4,99 2,22 1,57 94,00 - 94,99 5,00 - 5,99 2,38 1,68 93,00 - 93,99 6,00 - 6,99 2,56 1,81 92,00 - 92,99 7,00 - 7,99 2,73 1,93 91,00 - 91,99 8,00 - 8,99 2,90 2,05 90,00 - 90,99 9,00 - 9,99 3,04 2,15 88,00 - 89,99 10,00 - 11,99 3,25 2,30 86,00 - 87,99 12,00 - 13,99 3,49 2,47 84,00 - 85,99 14,00 - 15,99 3,70 2,62 82,00 - 83,99 16,00 - 17,99 3,90 2,76 80,00 - 81,00 18,00 - 19,99 4,07 2,88 78,00 - 79,99 20,00 - 21,99 4,23 2,99 76,00 - 77,99 22,00 - 23,99 4,37 3,09 74,00 - 75,99 24,00 - 25,99 4,50 3,18 72,00 - 73,99 26,00 - 27,99 4,61 3,26 70,00 - 71,99 28,00 - 29,99 4,71 3,33 65,00 - 69,99 30,00 - 34,99 4,86 3,44 60,00 - 64,99 35,00 - 39,99 5,02 3,55 50,00 - 59,99 40,00 - 49,99 5,16 3,65

2.13. Prisutnost svih drugih vrsta bilja koje ne pripadaju partiji sjemena za koju se uzorak ispituje utvr|uje se iz uzorka za odre|ivanje prisutnosti drugih vrsta, uzetog iz prosje~nog uzorka te partije sjemena.

2.13.1. Ako nije mogu}e utvrditi vrstu, navodi se rod.

2.13.2. Ispitivanje se prekida kad se prona|e vrsta od koje se ni jedno zrno ne smije na}i u uzorku (npr. Cuscuta, Orobanche i dr.).

2.13.3. Rezultat ispitivanja navodi se brojem na|enih zrna drugih vrsta i u procentu. Razlika rezultata ispitivanja dva uzoraka ne smije biti ve}a od dopu{tenog odstupanja (tolerancije iz tabele 4 .).

Tabela 3.

TOLERANCIJE ZA REZULTATE DVA ISPITIVANJA S VJEROJATNO[]U OD 0,05

Tolerancije za rezultate dva ispitivanja s vjerovatno}om od 0,05


Prosjek dvije ocjene

Najve}a dozvoljena razlika





1 . 2 . 1 . 2 . 1 . 2 . 3 5 76 - 81 25 253 - 264 45 4 6 82 - 88 26 265 - 276 46

5 - 6 7 89 - 95 27 277 - 288 47 7 - 8 8 96 - 102 28 289 - 300 48

9 - 10 9 103 - 110 29 301 - 313 49 11 - 13 10 111 - 117 30 314 - 326 50 14 - 15 11 118 - 125 31 327 - 339 51 16 - 18 12 126 - 133 32 340 - 353 52 19 - 22 13 134 - 142 33 354 - 366 53 23 - 25 14 143 - 151 34 367 - 380 54 26 - 29 15 152 - 160 35 381 - 394 55 30 - 33 16 161 - 169 36 395 - 409 56 34 - 37 17 170 - 178 37 410 - 424 57 38 - 42 18 179 - 188 38 425 - 439 58 43 - 47 19 189 - 198 39 440 - 454 59 48 - 52 20 199 - 209 40 455 - 469 60 53 - 57 21 210 - 219 41 470 - 485 61 58 - 63 22 220 - 230 42 486 - 501 62 64 - 69 23 231 - 241 43 502 - 518 63 70 - 75 24 242 - 252 44 519 - 534 64

3. KLIJAVOST SJEMENA

3.1. Klijavost sjemena jest ispitana i utvr|ena energija klijanja u laboratorijskim uvjetima i klijavost sjemena iz uzorka jedne partije sjemena.

3.1.1. Energija klijanja jest broj normalnih klijanaca prema broju sjemenki stavljenih na klijanje, utvr|en nakon protoka vremena predvi|enog za ovo ocjenjivanje, odnosno za utvr|ivanje energije klijanja.

3.1.2. Klijavost sjemena predstavlja broj normalnih klijanaca prema ukupnom broju sjemenki stavljenih na klijanje, utvr|eno nakon protoka vremena predvi|enog za zavr{no ocjenjivanje.

3.1.3. Energija klijanja i klijavost sjemena iskazuju se u postocima i priop}uju u izvje{taju.

3.1.4. Normalni klijanci, ovisno o biljnoj vrsti, sadr`e specifi~nu kombinaciju odre|enih struktura prijeko potrebitih za rast i razvoj, i to:

• korijenov sustav (primarni korijen, sekundarni i seminalni korijen); • izdanak (hipokotil, epikotil, mezokotil, vr{ni - vr{ni pupoljak); • kotiledone; • koleoptil (sve Gramineae).

3.2. U kategoriju normalno razvijenih klijanaca pripadaju:

• neo{te}eni, zdravi klijanci, u kojih su temeljne strukture dobro razvijene; • klijanci sa slabim mehani~kim o{te}enjem temeljne strukture koji razvojem ne zaostaju za neo{te}enim klijancima; • klijanci sa sekundarnim neparazitnim infekcijama uzrokovanim gljivama i bakterijama.

3.2.1. Neo{te}eni, zdravi klijanci, s dobro razvijenim korijenovim sustavom imaju:

• duga~ak i vitak primarni korijen, obi~no pokriven mnogobrojnim korijenovim dla~icama, a zavr{ava se tankim vrhom; • sekundarno korijenje koje se razvilo u tijeku propisanog razdoblja ispitivanja; • nekoliko seminalnih korjenova, umjesto jednoga primarnog korijena u nekih rodova, uklju~uju}i rodove: Avena, Hordeum, secale, Triticum, Triticosecale, Cyclamen.

Dobro razvijen izdanak i vr{ni pupoljak:

• uspravno izduèn i vitak hipokotil u vrsta s epigealnim tipom isklijavanja; • dobro razvijen epikotil u vrsta s hipogealnim tipom isklijavanja; • dobro razvijen hipokotil i epikotil u pojedinih rodova s epigealnim tipom isklijavanja; • izduèn, dobro razvijen mezokotil u pojedinih rodova Gramineae.

Kotiledoni:

• jedan kotiledon monokotila ili iznimno dikotila (ako je zelene boje sli~ne listu ili promijenjen, ali ~itav ili djelomi~no u sjemenu); • dva kotiledona dikotila s epigelnom klijavo{}u, ako su zeleni i sli~ni listu, veli~ine i oblika koji variraju unutar vrsta koje se ispituju. U klijancima koji pokazuju hipogealni tip isklijavanja oni su hemisferi~ni, mesnati (zadebljali) i ostaju djelomi~no u sjemenoj ovojnici.

Primarni listovi:

• zeleni i dobro razvijeni; • jedan primarni list, kojem ponekad prethodi nekoliko izmjeni~nih slojeva listova u klijancu; • dva primarna lista jedan nasuprot drugome u klijancu.

Vr{ni pupoljak ili izdanak: razvoj varira ovisno o vrsti koja se ispituje.

Dobro razvijena i izduèna koleoptila u Gramineae obuhva}a zeleni list koji doseè iznad polovice duìne koleoptile ili je ponekad ve} iza{ao iz nje.

3.2.2. Klijanci sa slabim (blagim) o{te}enjima, a slabim se smatraju ova o{te}enja:

• primarni korijen s ograni~enim o{te}enjem ili neznatno zaostalim, retardiranim porastom; • primarni korijen o{te}en, ali s dobro razvijenim, sekundarnim korijenjem u nekih rodova Leguminosae (krupno sjeme rodova Phaseolus, Pisum, Vicia) i Gramineae (npr. Zea) i u svih rodova Cucurbitaceae i Malvaceae; • samo dva dobro razvijena seminalna korijena u rodova Avena, Hordeum, Secale, Triticum, Triticosecale; • hipokotil, epikotil i mezokotil s ograni~enim o{te}enjem; • kotiledoni sa slabim i ograni~enim o{te}enjem (ako je polovica ili vi{e od polovice ukupne povr{ine tkiva normalna i ako nije vidljivo o{te}enje ili trule` oko vr{nog dijela izdanka ili okolnog tkiva, prouzro~eni saprofitnim mikroorganizmima); • samo jedan normalni kotiledon kod dikotila (ako nije vidljivo o{te}enje ili trule` oko vr{nog dijela izdanka ili okolnog tkiva, prouzro~eni saprofitnim mikroorganizmima); • tri kotiledona umjesto dva kotiledona (ako je polovica ili vi{e od polovice normalne veli~ine); • primarni listovi s ograni~enim o{te}enjem (ako je polovica ili vi{e od polovice ukupnog tkiva sposobno za normalne funkcije); • samo jedan primarni list (rod Phaseolus, ako nema vidnih o{te}enja ili truleì prema vr{nom pupoljku); • primarni listovi (Phaseolus) pravilnog oblika, smanjene veli~ine, ali {iri od ~etvrtine normalne veli~ine; • tri primarna lista umjesto dvaju primarnih listova (npr. Phaseolus), ako je najmanje polovica normalne veli~ine; • koleoptila s ograni~enim o{te}enjem; • koleoptila napukla od vrha naniè, ali ne vi{e od tre}ine svoje duljine; • koleoptila povijena ili om~asta (zbog toga {to je dugo bila u pljevi ili sjemenoj ovojnici); • koleoptila sa zelenim listom koji doseè najmanje do polovice njezine duljine.

3.2.3. Klijanci sa sekundarnom infekcijom, truli klijanci, napadnuti gljivama ili bakterijama, ubrajaju se u normalne, ako je vidljivo da sjeme nije razlog infekcije i ako se ocijeni da su bile prisutne sve temeljne strukture.

3.3. Nenormalni klijanci jesu oni klijanci za koje se ocijeni da nemaju sposobnost da se razviju u normalnu biljku u povoljnim poljskim uvjetima jer je jedna temeljna struktura ili vi{e temeljnih struktura nepovratno o{te}eno. Nenormalni se klijanci ne ura~unavaju u procenat klijavosti. U nenormalne klijance ubrajaju se tri glavne skupine:

• o{te}eni (nedostaje ili je o{te}ena bilo koja temeljna struktura); • deformirani i neizbalansirani (defektna, nerazvijena, fiziolo{ki poreme}ena, neproporcionalna bilo koja od bitnih struktura); • istruli (truli klijanci, odnosno oboljeli ili trule neke od temeljnih struktura zbog primarne infekcije sjemena nesposobnog za razvoj). Broj 51 - Strana 2716 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 17.10.2003.

Klijanci s jednim od navedenih o{te}enja ili kombinacijom tih o{te}enja ubrajaju se u nenormalne klijance:

3.3.1. Primarni korijen: zakr`ljao, zadebljan, nerazvijen, nedostaje, slomljen, napukao od vrha, vretenast, suèn, zatvoren sjemenim omota~em, s negativnom geotropijom, staklast, truo kao rezultat primarne infekcije, s jednim sekundarnim korijenom ili bez sekundarnog korijenja. Seminalni korijen: samo jedan ili nijedan. Klijanci sa sekundarnim ili seminalnim korijenjem koji pokazuju jedan ili vi{e navedenih nedostataka ne mogu zamijeniti primarni korijen.

Ocjenjuju se normalnim klijanci s nekoliko sekundarnih korijenja (npr. Cucumis) ili najmanje dva seminalna korijena (npr. Triticum).

3.3.2. Hipokotil, epikotil, mezokotil: kratak i zadebljao (osim u Cyclame, gdje mora formirati zadebljanje - gomolj), duboko napuknut ili polomljen, sasvim rascijepljen, ako nedostaje, ako je suèn, vrlo uvijen i usukan, previjen, formira om~ice ili spirale, vretenast, staklast i truo od primarne infekcije.

3.3.3. Kotiledoni (obi~no 50 % i vi{e): zadebljani i kovr~avi, deformirani, polomljeni ili druk~ije o{te}eni, odvojeni ili nedostaju, obezbojeni, nekrotirani, staklasti i truli od primarne infekcije.

Klijanci kojima su kotiledoni o{te}eni ili truli na mjestu na kojem su srasli s osi klijanca ili oko vr{nog izdanka ocjenjuju se nenormalnima, bez obzira na veli~inu o{te}enja.

Posebna o{te}enja kotiledona u Allium spp.: kratki i zadebljali, suèni, previjeni, formiraju om~ice ili spirale, bez izraènog "koljena", vretenasti.

3.3.4. Primarni listovi (obi~no 50 % ili vi{e): deformirani, o{te}eni, nedostaju, bezbojni, nekrotirani, truli od primarne infekcije, normalnog oblika ali manji od ~etvrtine normalne veli~ine.

3.3.5. Vr{ni pupoljak i okolna tkiva: deformirani, o{te}eni, nedostaju, truli od primarne infekcije.

Ako je vr{ni pupoljak o{te}en ili nedostaje, klijanac je nenormalan ~ak i kad su jedan ili dva pazu{na pupoljka (Phaseolus) ili izdanka (Pisum) nerazvijena.

3.3.6. Koleoptila i prvi list (Gramineae):

Koleoptila: deformirana, o{te}ena, nedostaje, s o{te}enjem vrha ili bez vrha, znatno savijena oblikuje om~u ili spiralu, ~vrsto uvijena, napukla vi{e od tre}ine duljine od vrha, napukla u bazi, izduèna i vretenasta, trula od primarne infekcije.

Prvi list: zaostao u razvoju (doseè ispod polovice normalne duìne koleoptile), nedostaje, o{te}en, raskinut, kovr~av ili druk~ije deformiran.

3.3.7. Klijanac u cijelosti: deformiran, odlomljen i o{te}en, pojava kotiledona prije korijena, spojena dva klijanca, ùti ili bijeli, izduèn i vretenast, staklast, truo od primarne infekcije.

3.4. Vi{ekli~no sjeme posjeduju neke biljne vrste. Iz njega se moè dobiti vi{e od jednog klijanca kad:

• sjeme sadrì vi{e od jednoga pravog sjemena (vi{esjemenske jedinice Dactylis i Festuca, neodvojene {izokarpije Umbelliferae, klupka Beta vulgaris i dr.); • pravo sjeme sadrì vi{e od jednog embrija (javlja se obi~no u poliembrijskih vrsta) ili iznimno u drugim vrstama (blizanci), kad je jedan od klijanaca slab ili vretenast, a ponekad su oba normalne veli~ine; • sjedinjeni embrij (ponekad dva klijanca spojena, a nastala iz jednog sjemena).

3.5. Neklijavo sjeme koje ne klija do proteka vremena predvi|enog za trajanje ispitivanja:

3.5.1. Tvrdo sjeme oblik je dormantnosti zajedni~ki mnogim vrstama Leguminosae, ali moè se javiti i u drugih porodica. To sjeme ne moè upiti vodu u danim uvjetima i zato ostaje tvrdo.

3.5.2. Svjeè sjeme, koje nije tvrdo, a nije ni isklijalo do kraja ispitivanja, rezultat je fiziolo{ke dormantnosti. Ono moè upiti vodu u danim uvjetima, ali mu je razvoj blokiran, iako je o~ito sposobno za ìvot.

3.5.3. Mrtvo sjeme: meko, bezbojno ili promijenjene boje, pljesnivo, ~esto napadnuto mikroorganizmima i ne pokazuje znakove razvoja klice.

3.5.4. Ostalo neklijavo sjeme ~ini:

• prazno sjeme koje sadrì svjeì endosperm ili gametofitno tkivo u kojem ne postoje embrionalna {upljina i embrij; • sasvim prazno sjeme (koje je sasvim prazno ili sadrì mali ostatak tkiva); • sjeme o{te}eno kukcima (sjeme koje sadrì li~inke - larve kukaca ili pokazuje druge oblike napada {tetnika), {to moè utjecati na sposobnost klijanja.

3.6. Klijavost se ispituje iz sjemena temeljne skupine "~isto sjeme" u propisanim uvjetima.

3.7. Podloge za ispitivanje klijavosti

3.7.1. Papirna podloga moè biti filtar, buga~ica ili papir koji dobro upija vlagu (papirni ru~nik). Ova vrsta podloge mora biti od sto posto ~istog drveta, pamuka ili ~i{}enoga celuloznog vlakna, bez prisutnosti gljiva, bakterija ili toksi~nih dodataka koji bi mogli utjecati na klijavost. Papirna podloga mora biti porozna, ali toliko zbijena da korijen raste na povr{ini i ne prodire u podlogu, pri ~emu se papir ne smije derati. Podloga mora upijati dovoljno vode da ostane vla`na sve vrijeme ispitivanja klijavosti, s pH vrijedno{}u izme|u 6,0 i 7,5. Papirna podloga ~uva se u hladnom, sterilnom i suhom prostoru, za{ti}ena od mogu}ih o{te}enja.

Nepoznata kakvo}a papirne podloge provjerava se biolo{kim testom tako {to se upotrijebi za ispitivanje klijavosti vrsta osjetljivih na toksi~ne spojeve (npr. Phleum pratense, Agrostis gigantea, Eragrostis curvula, Festuca rubra var. commutata i Lepidium sativum). Tada se uspore|uje razvijenost korijena na poznatoj i nepoznatoj podlozi pri prvom ocjenjivanju klijanaca.

3.7.2. Pijesak mora biti izjedna~en, a veli~ina zrna takva da propadaju kroz sito promjera otvora 0,8 mm i ostaju na situ kojemu su otvori promjera 0,05 mm. Ne smije sadràvati strane primjese, sjeme, gljivice, bakterije, te organske ili toksi~ne tvari koje bi mogle utjecati na klijavost. Vlaga navlaènog pijeska mora biti optimalna za sve vrijeme trajanja klijavosti, a ne smije biti toliko vode da onemogu}i kruènje zraka kroz podlogu. Vrijednost pH mora biti izme|u 6,0 i 7,5. Pijesak treba prema potrebi sterilizirati i prati, a takav se moè uporabljivati vi{e puta, ako sjeme koje se ispituje nije kemijski tretirano.

3.7.3. Zemlja mora biti dobre kakvo}e, bez primjesa krupnih ~estica, gljivica, bakterija, nematoda ili toksi~nih i kemijskih tvari koje mogu utjecati na klijavost. Vla`nost mora omogu}iti dostup zraka do korijena koji se razvija. Vrijednost pH mora biti izme|u 6,0 i 7,5. Ako zemlja sadrì spomenute nepoèljne primjese ili tvari ili se vi{e puta uporabljiva, mora se sterilizirati na isti na~in kao pijesak.

3.7.4. Voda ne smije sadràvati organske i anorganske primjese, a moè se koristiti destilirana ili deionizirana voda s pH vrijedno{}u izme|u 6,0 i 7,5.

3.8. Oprema za postavljanje sjemena na klijanje

3.8.1. Plo~a za brojanje: uporabljiva se obi~no pri raspore|ivanju krupnozrnog sjemena na klijavu podlogu. Na gornjoj plo~i ima 50 ili 100 ravnomjerno raspore|enih otvora, a kad se oni napune sjemenom donja se plo~a ili dno izmakne i sjeme pada na podlogu.

3.8.2. Vakum brojila: uporabljuju se za pravilno oblikovano i glatko sjeme (ìta, Brassica, Trifolium). Na otvore glave za brojanje usisa se 50 ili 100 sjemenki koje se prekidom usisavanja spu{taju na podlogu za klijanje. Glave su razli~ite veli~ine, a otvori se nalaze obi~no u krugu i razli~itog su promjera da bi odgovarali vrsti sjemena. U svakom otvoru mora biti samo jedno sjeme. Glave za brojanje ne smiju se potopiti u sjeme jer se tako usisava samo lak{e sjeme.


3.9. Klijali{ta

3.9.1. Jacobsenov aparat (Copenhagenov tip klijali{ta) sastoji se od plo~e za klijanje na koju se stavlja filtrirni-papir sa sjemenom. Filtar se neprekidno vlaì s pomo}u vrpce koja kroz otvore dopire u posudu s vodom. Filtar sa sjemenom pokriva zvono, a na njegovu se vrhu nalazi otvor za zra~enje. Temperatura se naj~e{}e regulira automatski. Aparat je uporabljiv za sve konstantne ili izmjenljive temperature.

3.9.2. Komora za klijanje jest zatvoren prostor za klijanje sjemena u tami ili na svjetlu. Savremene komore imaju sustav za hla|enje i grijanje, kojim se automatski regulira odgovaraju}a temperatura (koja se mijenja ili je izjedna~ena), svjetlost i vla`nost zraka (ako je "vla`na" komora). Ako je temperatura u komori izjedna~ena, a traì se temperatura koja se mijenja, testove treba prenositi iz jedne komore u drugu komoru s odgovaraju}om temperaturom. U suhoj komori testovi moraju biti u zatvorenim posudama koje su preporu~ljive i za vla`ne komore.

3.9.3. Soba za klijanje radi na isti na~in kao i komora za klijanje, samo {to je ve}a i prohodna za ~ovjeka. Svjetlost, temperatura i vla`nost zraka automatski se reguliraju i kontroliraju.

3.9.4. Radni uzorak ~ini 4 x 100 sjemenki, koje se uzimaju nasumce iz temeljne skupine "~isto sjeme" i izjedna~eno raspore|uju na odgovaraju}u podlogu za klijanje. Ponavljanja ovise o vrsti sjemena i posudi za klijanje, a mogu se podijeliti na potponavljanje od 8 x 50 ili 16 x 25 sjemenki. Ako je sjeme jako inficirano, pri ponovnom brojenju moè se premjestiti na novu papirnu podlogu.

3.10. Uvjeti za ispitivanje klijavosti sjemena prema biljnim vrstama navedeni su u tabeli 12., u sklopu normi kakvo}e i uvjeta za klijanje sjemena.

3.11. Metode kori{tenja podloga za klijanje

3.11.1. Papirne podloge:

• Na papiru: sjeme klija na jednoj ili vi{e papirnih podloga u Jacobsenovu aparatu, u posebnim posudama ili Petrijevim zdjelicama ili izravno na plo~ama u komorama za klijanje (ako je vlaga u njima dovoljno visoka). • Izme|u papira: sjeme klija izme|u dva sloja papirne podloge, i to tako da se pokrije slojem papira ili se stavlja izme|u naboranog papira ili izme|u papira koji se savija u svitke i stavlja vodoravno ili uspravno u komoru. Sjeme moè klijati u plasti~nim posudama ili izravno na plo~ama komora za klijanje ako je vla`nost zraka blizu granice zasi}enja. • Naborani papir: sjeme klija izme|u bora papira u posudama ili u "vla`noj" komori za klijanje.

3.11.2. Pijesak

Na pijesku: sjeme se sije na povr{inu pijeska.

U pijesku: sjeme se stavlja na sloj vla`nog pijeska i pokrije slojem istog pijeska debljine od 10 do 20 mm, ali tako da se postigne provjetravanje. Umjesto papirne podloge, zbog razvoja bolesti, moè se rabiti pijesak. Pijesak se ponekad rabi i pri istraìvanju razvoja sumnjivih klijanaca, iako je za to prikladnija zemlja.

3.11.3. Zemlja ili kompost nisu preporu~ljivi za prvo ispitivanje jer je te{ko dobiti izjedna~enu podlogu, a ni onda kad klijanci pokazuju fitotoksi~ne znakove ili ako je njihov razvoj na papiru sumnjiv. Zemlja se naj~e{}e rabi za komparativno ispitivanje ili u istraìva~ke svrhe, pri ~emu se preporu~uje samo jednokratna uporaba.

3.12. Vla`nost i dotok zraka

Za sve vrijeme klijavosti podloga mora biti dovoljno vla`na, ali ne smije sadràti mnogo vode koja bi onemogu}avala dotok zraka. Po~etna koli~ina dodane vode ovisi o prirodi i veli~ini podloge i veli~ini sjemena, a optimalna koli~ina utvr|uje se pokusom. Treba izbjegavati dodavanje vode u me|uvremenu jer to uzrokuje razlike izme|u ponavljanja u testu. Test na papiru i izme|u papira nije potrebito provjetravati, a na naboranom papiru i na pijesku mora se voditi ra~una da oko sjemena ima dovoljno zraka, zbog ~ega se sjeme rastresito pokriva pri primjeni metoda i s pijeskom i sa zemljom.

3.13. Temperatura

Na propisanu temperaturu tolerancija moè iznositi najvi{e, 1oC. Ako su propisane izmjeni~ne temperature, nià temperatura mora trajati 16, a vi{a 8 h. Prelazak s jedne temperature na drugu temperaturu moè trajati do 3 h, a za sjeme u fazi mirovanja temperaturu treba promijeniti za 1 h ili brè ili testove treba prenijeti u drugi prostor za klijanje s niòm temperaturom. Ako se mijenjanje temperature ne moè nadzirati (nedjelje, praznici), testovi se ostavljaju na niòj temperaturi.

3.14. Svjetlost

Sjeme klija na svjetlosti ili u tami. Osvjetljavanje vje{ta~kom ili dnevnom svjetlo{}u preporu~ljivo je za bolji razvoj klijanaca, koji u potpunoj tami etioliraju i mogu biti napadnuti mikroorganizmima, {to oteàva ocjenjivanje klijavosti. U trava, na primjer, svjetlost ubrzava klijavost, a u drugim slu~ajevima (npr. Phacelia tanacetifolia) ometa klijavost te se daju posebne preporuke za osvjetljavanje ili tamu.

3.15. Kad na kraju ispitivanja ostane previ{e tvrdog ili svjeèg sjemena (npr. fiziolo{ko mirovanje - dormantnost - inhibitorne supstancije, tvrdo sjeme) ili ako se pretpostavlja da }e nastati takva pojava, predvi|eno je vi{e metoda kojima se moè dobiti potpuniji uvid u klijavost sjemena.

3.15.1. Metode za prekidanje mirovanja sjemena:

• suho ~uvanje: sjeme koje po prirodi zahtijeva duè vrijeme mirovanja produèno se ~uva u suhoj prostoriji; • prethodno hla|enje: sjeme poljoprivrednog bilja, povr}a i cvije}a obi~no se prethodno hladi na podlogama za klijanje, na temperaturi od 5 °C do 10 °C, sedam i vi{e dana prije nego {to se stavi na propisanu temperaturu. Ponekad prethodno hla|enje treba produìti ili ponoviti, ali to vrijeme ne ubraja se u vrijeme potrebito za klijanje; • u nekim slu~ajevima potrebito je prethodno grijati sjeme na podlogama za klijanje na temperaturi od 30 °C do 35 °C, sedam ili vi{e dana prije nego se stavi u propisane uvjete za klijanje. To se vrijeme ne ubraja u vrijeme potrebito za klijanje. Za neke tropske i suptropske vrste potrebita je temperatura od 40 °C do 50 °C (npr. Arachis hypogea 40 °C); • svjetlost: test se osvjetljava osam sati od 24 h u razdoblju kad je vi{a temperatura i pri temperaturi koja se mijenja. Osvjetljavanje hladnom bijelom svjetlo{}u mora iznositi od 750 do 1250 luksa, a preporu~uje se posebice za tropske i suptropske trave (npr. Synodon dac tylon); • kalijev nitrat ( _VP_EQN_

30.GIF): njime se (0,2%-tna vodena otopina) na po~etku vlaì podloga za klijanje; za kasnije vlaènje, rabi se voda; • giberelinska kiselina (GA ): preporu~uje se za vrste Avena sativa, Hordeum vulgare, Secale cereale, Triticosecale i Triticum aestivum. Podloga za klijanje vlaì se 0,05%-tnom otopinom GA . Ako je mirovanje sjemena oslabilo, dovoljno je 0,02 %-tna otopina, a ako je jako, rabi se 0,1%-tna otopina. Ako je koncentracija

ve}a od 0,08 %, preporu~uje se otapanje GA u fosfatno pufernoj otopini (1.7799 g _VP_EQN_34.GIF - 2 i 1.3799 g _VP_EQN_36.GIF - otapa se u litri destilirane vode); • zatvoreni polietilenski omoti rabe se kad na kraju testiranja ostane jo{ dovoljno svjeèg sjemena. Ponovno testiranje u zatvorenim polietilenskim omotima odgovaraju}e veli~ine za test preporu~uje se za poticanje klijanja svjeèg sjemena.

3.15.2. Metoda omek{avanja tvrdog sjemena

Karakteristi~no je da na kraju testa za mnoge vrste ostane tvrdo sjeme koje se upisuje u deklaraciju. Da bi se dobio realniji rezultat klijavosti, potrebito je razli~itim metodama utjecati na sniènje postotka tvrdog sjemena u korist proklijalog sjemena.


Natapanje: sjeme s tvrdom sjemenskom epidermom natapa se u vodi od 24 h do 48 h.

Mehani~ko o{te}enje epiderme: prekidanje uvjeta mirovanja zbog nepropusne epiderme postiè se ako se sjeme probode, zasije~e ili istrlja pijeskom, pri ~emu se vodi ra~una o tome da se ne o{tete embriji pa su ispravnije mehani~ke intervencije na strani suprotnoj od embrija.

Obrada sjemena kiselinom: primjenjuje se kad se za omek{ivanje tvrde ljuske rabi koncentrirana sumporna kiselina _VP_EQN_38.GIF . Sjeme se natapa u kiselini toliko dugo da se po~ne mre{kati, {to traje nekoliko minuta do 1 h. Za vrijeme natapanja sjeme treba pregledati svakih nekoliko minuta, a nakon natapanja dobro ga oprati u teku}oj vodi i staviti da klija u odgovaraju}im uvjetima. Sjeme vrste Oryza sativa natapa se u normalnoj du{i~noj kiselini ( _VP_EQN_

39.GIF) 24 h (nakon prethodnog grijanja na temperaturi od 50°C).

3.15.3. Metode otklanjanja inhibitornih supstanci:

• ispiranje: prirodne supstance u perikarpu ili u sjemenskoj epidermi, koji su inhibitori klijavosti, mogu se otkloniti ispiranjem teku}om vodom pri temperaturi 25°C prije nego se sjeme stavi na klijanje; nakon ispiranja sjeme treba osu{iti na temperaturi od najvi{e 25°C (npr. Beta vulgaris); • otklanjanje struktura oko sjemena: klijavost se moè ubrzati ako se otklone razne strukture oko sjemena, kao {to su dla~ice ili pretpljeva i povr{inska pljeva u nekih vrsta Gramineae; • dezinfekcija sjemena moè se primijeniti prije sijanja sjemena samo u vrste Beta vulgaris kad se zna da sjeme nije tretirano.

3.16. Trajanje ispitivanja klijavosti

Trajanje ispitivanja odre|eno je za pojedine biljne vrste. Ako se primijeti da }e neko sjeme i nakon tog roka klijati, vrijeme klijavosti produàva se do sedam dana ili za polovicu propisanog vremena, {to se mora evidentirati, a kad se najve}a mogu}a klijavost postigne brè, ispitivanje se moè zavr{iti prije propisanog vremena. Vrijeme prvog ocjenjivanja dano je pribli`no, ali mora odgovarati vremenu kad su klice dostigle razvojnu fazu u kojoj se mogu ocijeniti njihova bitna svojstva. Vrijeme za ocjenjivanje dano je za najvi{e temperature, a pri niìm temperaturama prvo ocjenjivanje pomi~e se za kasnije. Za ispitivanje u pijesku, koje traje od 7 do 10 dana, prvo ocjenjivanje moè se izostaviti. Ako je potrebito, ocjenjivanje se moè obaviti u me|uvremenu, a mogu se otkloniti dobro razvijeni klijanci. Datume ocjenjivanja odre|uje analiti~ar, imaju}i na umu najmanji rizik o{te}enja nedovoljno razvijenih klijanaca.

3.17. Ocjenjivanje

3.17.1. Klijanci: pri prvom i svim ostalim ocjenjivanjima izdvajaju se klijanci kojima su sve ìvotno potrebite strukture dobro razvijene. Oboljeli klijanci se, uz obvezatno utvr|ivanje uzro~nika, izdvajaju prije kona~nog brojenja. Nedovoljno razvijeni i nenormalni klijanci, a i neklijavo sjeme, ostavljaju se do kraja ispitivanja klijavosti. Ako se pojavljuju znaci ograni~enog razvoja ili fitotoksi~nosti, ispitivanje treba ponoviti u pijesku ili u zemlji pri temperaturi koja je propisana za tu vrstu sjemena.

3.17.2. Svaka vi{esjemenska jedinica s jednim klijancem ili s vi{e klijanaca ra~una se kao jedan procenat klijavosti. Ako se traì nalaz prema broju klijanaca na 100 jedinica ili prema broju jedinica koje daju jedan, dva ili vi{e klijanaca, u klijavost se ubrajaju svi normalni klijanci.

3.17.3. Neklijavo sjeme:

• tvrdo sjeme: na kraju vremena propisanog za klijanje, tvrdo se sjeme broji, a njegov procenat upisuje se u rubriku izvje{taja "tvrdo sjeme"; • svjeè sjeme: koriste se preporuke za ubrzavanje klijavosti, osobito ako je veliki broj svjeìh sjemenki. Vitalnost svjeèg sjemena moè se utvrditi i biokemijskom metodom ili presijecanjem, a upisuje se u izvje{}u kao "svjeè sjeme"; • mrtvo sjeme: ne klija, a nije tvrdo ni svjeè, nego mekano i pljesnivo; obvezatno se utvr|uje uzro~nik neklijanju; • ostalo neklijavo sjeme: prazno sjeme i sjeme koje nije proklijalo; u zahtjev se navodi broj praznih sjemenki (koje su o{tetile {teto~ine) ili sjemenki bez embrija.

Za utvr|ivanje tih skupina mogu se primijeniti ove metode: (1) prije ispitivanja klijavosti - zra~enjem testa X-zrakama kojima se zra~e ponavljanja za ispitivanje klijavosti i presijecanjem sjemena, gdje se svako od ~etiri ponavljanja po 100 sjemenki posebice natapa u vodi 24 h na sobnoj temperaturi, a svako sjeme presije~e po uzdu`noj osi i ocjenjuje; (2) nakon ispitivanja klijavosti, svjeè sjeme, koje nije proklijalo, presijeca se i ocjenjuje. Ako se primijeni tetrazol-test (biokemijska metoda), u pripremi se ocjenjuje i procenat praznog sjemena i sjemena {to su ga ozlijedile {teto~ine.

3.18. Ponavljanje ispitivanja

Ako rezultat ispitivanja nije prihvatljiv, ispitivanje }e se ponoviti prema istom postupku ili }e se odabrati druga prikladnija metoda. Razlozi za ponovno ispitivanje jesu:

• sumnja na mirovanje sjemena (svjeè sjeme); • utvr|ene (na|ene) ekonomske bezopasne biljne bolesti i {teto~ine; • pogre{ke u odnosu na propisane uvjete za razvoj klica ili pogre{ke u ocjenjivanju.

3.19. Ispitivanje klijavosti sjemena s omota~em

Sjeme s omota~em iz temeljne skupine "~istog sjemena" ispituje se tako {to se omota~ ne uklanja. Za podlogu klijanja rabi se papir, pijesak te zemlja u nekim slu~ajevima. Za sjeme s omota~em rabi se naborani papir (preporuka: naborani papir teìne od 100 do 120 g na 1 i naborani filtar u teìni 70 g na 1 , uz sposobnost apsorpcije vode od 220 do 240 %). Sadràj vode varira ovisno o sjemenom omota~u i vrsti bilja. Ako je omota~ sjemena pripijen uz kotiledone, treba ga isprati raspr{ivanjem vode. Sjeme iz traka stavlja se izme|u papira i savija u vertikalne smotuljke. Radni uzorak ~ini 4 x 100 sjemenki s omota~em. Sjeme u omota~u otkida se po slu~ajnom izboru da bi se u malim dijelovima na traci sastavila ~etiri ponavljanja po 100 sjemenki. Aparati i uvjeti ispitivanja jednaki su kao za sjeme bez omota~a, a isti su i uvjeti za prekidanje mirovanja. Usporavanje klijavosti moè biti posljedica neodgovaraju}ih uvjeta za klijanje ili ~vrstog omota~a sjemena. Razvoj klijanaca, a i vi{esjemenskih jedinica, ocjenjuje se isto kao klijavost sjemena bez omota~a. U izvje{}u se iskazuje procenat normalnih i nenormalnih klijanaca i mrtvog sjemena. Za sjeme u trakama iskazuje se broj normalnih klijanaca na metru trake.

3.20. Izra~unavanje i iskazivanje rezultata

Rezultat se izraàva kao procenat broja normalnih i nenormalnih klijanaca, tvrdoga, svjeèga i mrtvog sjemena, a koji ukupno iznosi 100. Svako ponavljanje izra~unava se posebice (ako ima 25 ili 50 sjemenki, u rezultatu se zbrajaju ponavljanja 4 x 25 ili 2 x 50 sjemenki). Prosje~ni procenat svih ponavljanja izraàva se u cijelom broju, bez decimala.

Rezultat izme|u najve}eg i najmanjeg postotka me|u ponavljanjima mora biti u granicama dopu{tenog odstupanja, pa i kad se isti uzorak ispituje dva puta.

Ako su odstupanja ve}a, ispitivanje je potrebito ponoviti.


Tabela 4.

NAJVE]A MOGU]A DOZVOLJENA ODSTUPANJA ME\U PONAVLJANJIMA

Prosjek procenta klijavosti

Najve}a granica

odstupanja Prosjek procenta

klijavosti Najve}a granica

odstupanja 1. 2. 3. 1. 2. 3. 99 2 5 87 do 88 13 do 14 13 98 3 6 84 do 86 15 do 17 14 97 4 o 82 do 83 18 do 20 15 96 5 8 78 do 80 21 do 23 16 95 6 9 73 do 77 24 do 28 17

93 do 94 7 do 8 10 67 do 72 29 do 34 18 91 do 92 9 do 10 11 56 do 66 35 do 45 19 89 do 90 11 do 12 12 51 do 55 46 do 50 20

Tabela pokazuje najve}u razliku u procentu klijanja koja se dopu{ta izme|u ponavljanja. Dopu{teno odstupanje izme|u vrijednosti uzoraka dopu{ta se s 0,025 vjerojatnosti. Da bi se odredila najve}a mogu}a dopu{tenost, izra~una se prosje~ni procenat za sva ~etiri ponavljanja, za najbliì cijeli broj. Odredi se prosjek procenata klijavosti u kolonama 1. i 2. ove tabele i u koloni 3. pro~ita se najve}a mogu}a dozvoljenost odstupanja.

Tabela 5.

PODUDARNOST ISPITIVANJA

Prosjek procenta klijavosti

Najve}a granica

odstupanja Prosjek procenta

klijavosti Najve}a granica

odstupanja 1. 2. 3. 1. 2. 3.

98 do 99 2 do 3 2 77 do 84 17 do 24 6 95 do 97 4 do 6 3 60 do 76 25 do 41 7 91 do 94 7 do 10 4 51 do 59 42 do 50 8 85 do 90 11 do 16 5

Ova tabela pokazuje dozvoljeno odstupanje koje se moè uzeti pri odlu~ivanju jesu li za ogled po slu~ajnom izboru varijacije dvaju ispitivanja podudarne samo s 0,025 vjerojatnosti. Da bi se utvrdilo jesu li dva ispitivanja podudarna, izra~unava se prosjek procenata klijanja od dva ispitivanja, za najbliì cijeli broj i odredi se u kolonama 1. i 2. ove tabele. Testovi su podudarni ako razlika izme|u procenata klijanja dva ispitivanja ne prema{uje dopu{teno odstupanje navedeno u koloni 3.

4. BIOKEMIJSKO ISPITIVANJE VITALNOSTI SJEMENA (TOPOGRAFSKI TETRAZOL-TEST)

4.1. Biokemijsko ispitivanje primjenjuje se za brzo utvr|ivanje vitalnosti sjemena uop}e, a osobito u slu~aju dugotrajnog mirovanja (dormantnosti) sjemena:

• ako je na kraju ispitivanja klijavosti ostalo dosta neproklijaloga miruju}eg (dormantnog) sjemena, utvr|uje se vitalnost pojedinog miruju}eg sjemena ili vitalnost radnog uzorka; • test vaì za sve biljne vrste za koje su navedene metode.

4.2. U topografskom tetrazol-testu rabi se bezbojna otopina 2-,3-,5-trifenil-tetrazol klorida ili bromida kao indikator redukcijskih procesa u ìvim }elijama s pomo}u hidrogenaze. Pri tome se stvara trifenil-formazan, koji ìve }elije oboji u crveno, a mrtve ostaju neobojene. Uz potpuno obojeno i potpuno neobojeno neìvo sjeme nalazi se i djelomi~no obojeno sjeme. Prema razlikama dijelova nekroti~nog tkiva, prema mjestu i veli~ini u embriju i/ili endospermalnome, gametofitnom tkivu te prema intenzivnosti obojenja utvr|uje se koje se sjeme ocjenjuje kao ìvo, a koje kao neìvo. Razlike u boji odlu~uju}e su za utvr|ivanje zdravoga, oslabljenoga ili mrtvoga tkiva.

Rabi se 0,1 %-tna do 1,0 %-tna vodena otopina 2-, 3-, 4-trifenil-tetrazol klorida ili tetrazol bromida. Za razli~ite vrste, koncentracija varira. Ako pra{kaste otopine destilirane vode nisu u granicama pH vrijednosti 6,5 do 7,5, otopinu treba pripremiti prema ovom postupku:

A otopinu ~ini 9,078 g _VP_EQN_42.GIF u 1000 ml vode,

B otopinu ~ini 9,472 g _VP_EQN_43.GIF u 1000 ml vode ili 11,876 g _VP_EQN_44.GIF . _VP_EQN_45.GIFu 100 ml vode.

Pomije{aju se dva dijela otopine A s tri dijela otopine B. U toj se smjesi otopi potrebita koli~ina tetrazolove soli (ili klorida ili bromida) da bi se dobila èljena koncentracija (npr. 1 g soli u 100 ml mje{ovite otopine daje 1%-tnu otopinu).

4.3. Radni uzorak ~ini 4 x 100 sjemenki odabranih prema slu~ajnom izboru iz temeljne skupine "~isto sjeme" ili pojedina~ne sjemenke koje su ocijenjene da na kraju ispitivanja klijavosti jo{ miruju.

4.4. Priprema sjemena i postupci

4.4.1. Natapanje sjemena prije bojenja preporu~uje se za sve vrste bilja. Navlaèno sjeme manje je krhko od suhoga sjemena, lak{e se zasije~e ili probode, a i bojenje je izjedna~enije. (Vrijeme natapanja navedeno je u tabeli.) Ako sjemenska koìca ne dopu{ta bubrenje sjemena, treba je probosti.

• Sporo vlaènje preporu~uje se za sjeme koje se zalomi u vodi ili za staro i suho sjeme. Sjeme se vlaì izme|u dva vla`na papira. Sjeme nekih vrsta pri sporom vlaènju ne nabrekne pa ga treba potapati u vodi. • Natapanje u vodi: sjeme se natopi u vodi, a ako natapanje traje 24 h, vodu treba zamijeniti. Procent tvrdog sjemena u porodici Leguminosae utvr|uje se natapanjem u toku 22 h na temperaturi 20 °C, jer ostali postupci ne daju ispravne rezultate.

4.4.2. Priprema sjemena prije bojenja: priprema sjemena mora biti precizna da se ne bi o{tetili ìvotno zna~ajni dijelovi tkiva. Za otvaranje ili otklanjanje sjemenske koìce primjenjuju se razli~ite tehnike. Tako pripremljeno sjeme mora biti natopljeno do kraja priprema svih ponavljanja. U vrijeme prethodnog natapanja sjeme nekih vrsta bilja postaje sluzavo. Sluz se otklanja povr{inskim su{enjem ili se sjeme obri{e krpom ili papirnim pe{kirima ili natapa pet minuta u 1%-tnoj do 2%-tnoj otopini aluminij-kalijeva sulfata - AIK( ) . 12 .

Sjeme koje je prethodno natopljeno ili tvrdo sjeme probada se iglom ili skalpelom na ìvotno bezna~ajnoj strani sjemena.

Uzdu`ni rez - raspolovljavanja:

• ìta i trave, veli~ine Festuca spp. i ve}e reù se po duìni, posred embrionalne osi i pribli`no tri ~etvrtine duljine endosperma; • vrste dikotila bez endosperma i s ravnim embrijem, presijeku se uzdu`no kroz sredinu izme|u kotiledona, tako da embrij ostane nezasije~en;

Frame8_(2).JPG


• vrstama kojima je embrij pokrivenim endospermom ili gametofitnim tkivom treba oprezno prerezati embrij po du`ni.

Sjeme se popre~no reè na ìvotno bezna~ajnim dijelovima tkiva:

• sjeme trava reè se iznad embrija, a embrionalni se dio boji. Sjemenu dikotila bez endosperma i s ravnim embrijem odsije~e se tre}ina kotiledona; • popre~ni rez jest metoda pogodna za sitno sjeme trava veli~ine Agrostis, Phleum i Poa; • lju{tenje embrija jest metoda koja se primjenjuje za je~am, ra` i p{enicu. Lancetom se izdube embriji sa skutelumom iz endosperma i stavljaju u otopinu tetrazola; • otklanjanje sjemenske epiderme jest metoda koja se primjenjuje ako prethodni postupci ne odgovaraju. Ako je ko{tica sjemena tvrda (ora{~i}i i drvenasti plodovi), treba je pa`ljivo otvoriti ili smrviti kad je sjeme suho ili nakon natapanja da se ne bi povrijedio embrij. Unutarnja pokoìca uklanja se nakon natapanja.

4.5. Bojenje

Sjeme mora biti potpuno pokriveno otopinom tetrazola, a da nije izloèno izravnoj svjetlosti koja uzrokuje redukciju soli tetrazola. Vrijeme bojenja moè se produìti ako se sjeme dovoljno ne oboji u propisano vrijeme. Svjetlija boja moè biti posljedica o{te}enja nakon mraza, slabog sjemena itd. Sjemenu nekih vrsta dodaje se mala koli~ina fungicida ili antibiotika (npr. 0,01%-tni preventol 115) da bi se sprije~ilo pjenu{anje otopine s tamnim talogom. Sitno sjeme moè se prethodno navlaìti na papiru koji se smota ili nabora i zatim stavi u otopinu tetrazola.

4.6. Ocjenjivanje: ocjenjuje se ìvo i neìvo sjeme. Potrebito je pa`ljivo ocijeniti karakteristike koje odre|uju skupinu ìvoga ili neìvoga sjemena. @ivo }e sjeme biti sposobno razvijati normalne klice pri testiranju klijavosti u povoljnim uvjetima kad je mirovanje (dormantnost) prekinuto i, nakon odgovaraju}e dezinfekcije, zdravo. @ivo je ono sjeme ili embrij koji je potpuno ili samo djelomi~no obojen na karakteristi~nim dijelovima tkiva. Neìvo sjeme jest sjeme koje nema te karakteristike ili koje je nekarakteristi~no obojeno, odnosno koje ima mutno obojene ìvotno zna~ajne dijelove }elija. Sjeme s vidljivo nenormalno razvijenim embrijem ili nenormalnim ìvotno zna~ajnim dijelovima ocjenjuje se neìvim ako je obojeno ili neobojeno. Sjeme s malim nekrozama na ìvotno bezna~ajnim dijelovima ocjenjuje se ìvim.

4.7. Izra~unavanje i iskazivanje rezultata: broj ìvih sjemenki iz svakog ponavljanja, izraèn u procentu, izra~unava se zajedni~kim procentom najblièmu cijelom broju. Dozvoljena odstupanja izme|u ponavljanja jednaka su kao pri ispitivanju klijavosti.

U izvje{}a, odnosno deklaracije unosi se "Tetrazol-test.... procent ìvog sjemena". Za porodice Leguminosae moè se unijeti i procent tvrdog sjemena na|en pri testiranju. Ako se testira pojedina~no sjeme, na kraju testa klijavosti rezultat se uklju~uje u procent sjemena koje klija.

Tabela pokazuje postupak pripreme sjemena prije bojenja, bojenje (koncentraciju otopine i vrijeme na 30 °C), pripremu za ocjenjivanje i ocjenu obojenih uzoraka. Sjeme s potpuno obojenim embrijem i s neobojenim ili nekrotiranim dijelovima (kao {to je prikazano u koloni 7.) sposobno je za ìvot.

Tabela 6.

POSTUPCI TETRARZOL-TESTA ZA VRSTE CORYLUS SPP., MALUS SPP., PYRUS SPP. I PRUNUS SPP

Bojenje na 30oC Biljna vrsta

Predhodni postupak

Priprema prije bojenja

otopina,u %

vrijeme (sati)

Priprema za ocjenji vanje

Ocjena maksima

lne neobojene zone i

dopu{teno slaboga i

nekrotisanog tkiva

1 . 2 . 3 . 4 . 5 . 6 . 7 . Corylus avellana

Razbiti ko{ticu i sjeme natapati u vodi 18 h

Odstraniti pokoìcu sjemena i uzdu` prorezati izme|u kotiledona, potapati dio s kotiledonom i embrionalnom osi

1,0 16-24 Promatranje embrija

Korijenov vrh, 1/3 povr{ine kotiledona, sredi{nji dio u promjeru

Malus spp. Pyrus spp.

Natapati u vodi 18 h

Na~initi uzdu`ni rez na 1/3 od vrha

1,0 16-24 Promatranje embrija

Korijenov vrh, 1/3 povr{ine kotiledona, a 1/2 povr{ine

Prunus spp.

Razbiti ko{ticu i izvaditi sjeme

Odstraniti pokoìcu sjemena, natapati 5 h i svakog sata mijenjati vodu

1,1 ili 0,5

4-8 Ra{iriti (razmaknuti) kotiledone

Korijenov vrh, 1/3 povr{ine kotiledona

5. VLAGA SJEMENA

5.1. Vlaga sjemena jest koli~ina vode u sjemenu iskazana u procentu. Propisane metode za ispitivanje vlage onemogu}avaju redukciju, razgradnju ili gubitak isparljivih supstanci.

5.2. Aparati

5.2.1. Mlin za mljevenje sjemena mora biti napravljen od ne apsorbiraju}eg i nekorozivnog materijala tako da za vrijeme mljevenja sjeme ili mljeveni materijal budu do najve}e mogu}e mjere za{ti}eni od zraka iz okolice, da ravnomjerno usitnjava sjeme i ne uzrokuje zagrijavanje usitnjenog materijala, da zrak kruì normalno da se ne bi gubila vlaga te da mlin bude pripremljen tako da odgovara zahtjevima za veli~inu samljevenih ~estica.

5.2.2. Pe} s konstantnom temperaturom i dodacima treba se elektri~no zagrijati i nadzirati termostatom, treba biti dobro izolirana da temperatura bude izjedna~ena u cijeloj komori, treba biti opremljena termometrom s precizno{}u od 0,5 °C te biti takva da se za 15 min moè ponovno zagrijati na traènu temperaturu kad se nakon prethodnog zagrijavanja otvori da bi se u nju stavile posude.

5.2.3. Posude moraju biti od nekorozivnog metala ili stakla debljine oko 0,5 mm, moraju imati poklopce koji sprje~avaju gubitak vlage iz usitnjenog materijala te biti okrugle, ravnoga dna i glatko bru{ene. Prije uporabe posude se su{e 1 h na temperaturi od 130 °C i hlade u eksikatoru. Usitnjeni materijal raspore|uje se tako da ga ima najvi{e 3 g na 1 , a eksikator mora omogu}iti brzo hla|enje i biti napunjen eksikantnim materijalom.

5.2.4. Analiti~ka vaga koristi se za brzo vaganje do to~nosti od 0,001 g.

5.2.5. Sita moraju imati otvore od 0,50 mm, 1,00 mm i 4,00 mm.

5.3. Postupci

5.3.1. Za{titna mjera: uzorak za vlagu mora biti zatvoren u nepropusnu ambalaù iz koje je zrak maksimalno uklonjen, a postupak utvr|ivanja vlage mora biti brz, tako da uzorak bude minimalno izloèn vanjskoj atmosferi (laboratorija). Za vrste koje se ne melju moè prote}i najvi{e 1 min od trenutka uzimanja sjemena do vremena kad se radni uzorak zatvara u posudu za su{enje i vaè.


5.3.2. Rezultat vaganja iskazuje se u gramima, s tri decimale.

5.3.3. Vlaga se ispituje u dva ponavljanja iz uzorka za vlagu u koli~ini koja odgovara veli~ini promjera posude:

• manji od 8 cm - 4 do 5 g • ve}i od 8 cm - 10 g.

5.3.4. Mljevenje: krupnozrno se sjeme prije su{enja mora usitniti, osim ako sadrì ulja, {to oteàva usitnjavanje i oksidacijom pove}ava teìnu (npr. sjeme vrste Linum s uljima visokoga jodnog broja). Prije pripreme radnog uzorka, usitni se uzorak za vlagu. Sjeme ìta i pamuka usitnjava se u takve ~estice da najmanje 50 % pro|e kroz sito s otvorima od 0,50 mm, a na situ s otvorima od 1,00 mm da ostane najvi{e 10 %. Usitnjene ~estice leguminoseae grublje su, tako da na mreì s otvorima od 4,00 mm ostane najmanje 50 %. Kad se mlin za mljevenje regulira na poèljnu veli~inu ~estica, najprije se usitni mala pokusna koli~ina uzorka koja se odbaci, a zatim se usitni masa uzorka ve}a od mase potrebite za ispitivanje vlage.

5.3.5. Prethodno su{enje: za sjeme koje je potrebito samljeti, a udio mu je vlage ve}i od 17 % odnosno 10 % za Glycine max ili vi{e od 13 % za Oryza sativa, obvezno je prethodno su{enje. Primjenom dva ponavljanja od po 25 g (vagane do to~nosti 2,0 mg), stavljaju se u izvagane posude i su{e 5 do 10 min na temperaturi od 130 °C. Ako je vla`nost sjemena Zea myas iznad 25 %, rasprostire se u sloju do 20 mm debljine i su{i dva do pet sati na temperaturi 70 °C, ovisno o po~etnoj koli~ini vlage. Ostale vrste kojima sjeme sadrì vlagu ve}u od 30 % su{e se no}u u toploj prostoriji (npr. na pe}i). I u ostalim slu~ajevima sjeme se prethodno su{i 5 do 10 min u pe}i i na konstantnoj temperaturi od 130 °C. Dosu{eno sjeme ostavlja se u laboratorijskim uvjetima 2 h. Nakon prethodnog su{enja uzorci u posudama ponovno se vaù da bi se utvrdila koli~ina gubitka vlage, a zatim se oba ponavljaju, melju i ispituju prema ovim metodama:

- metoda s niskom konstantnom temperaturom: radni uzorak raspore|uje se u posude za su{enje koja se vaè s poklopcem prije i nakon punjenja. Zatim se posude s otvorenim poklopcima brzo stavljaju 17h 1h u pe} za su{enje na temperaturu od 103° C ± 2°C. Su{enje po~inje kad je temperatura u pe}i ponovno na traènoj visini. Nakon proteka propisana vremena posude se pokriju i prenesu u eksikator, u kojem se hlade 30 do 45 min te vaù, s poklopcima, u uvjetima relativne vlage ispod 70 %;

- metoda s visokom konstantnom temperaturom: s radnim uzorkom postupa se kao i u prethodnoj metodi ali temperatura su{enja iznosi od 130°C do 133° C, a vrijeme: 4 h za Zea mays, 2 h za druga ìta i 1 h za druge vrste kulturnog bilja; za visinu relativne vlage u okolini nema posebnih zahtjeva.

5.4. Izra~unavanje i iskazivanje rezultata: udio vlage iskazuje se (izra~unava) u procentu, na jednu decimalu, prema formuli:

gdje je:

M1 - masa posude i poklopca u gramima;

M2 - masa posude, poklopca i sadràja prije su{enja;

M3 - masa posude, poklopca i sadràja nakon su{enja.

Ako je sjeme prethodno su{eno, uvaàvaju se oba rezultata (iz prethodnog su{enja i su{enja). Ako je S1 gubitak vlage u prvoj fazi i S2 gubitak vlage u drugoj fazi, oba se ra~unaju prema navedenoj formuli i izraàvaju u postocima. Procent stvarne vlage izra~unava se prema obrascu:

Tabela 7

VRSTE ZA KOJE SE UZORAK ZA ISPITIVANJE VLAGE MELJE

Arachis hypogaea Oryza sativa Aven spp. Phaseolus spp. Cicer arietinum Pisum sativum (svi var.) Citrullus lanatus Quercus spp. Fagopyrum esculentum Ricinus communis Glycine max Secale cereale Gossypim spp. Sorghum spp. Lathyrus spp. Triticum spp. Lupinus spp. Zea mays

Tabela 8.

VRSTE KOJE SE SU[E NA NISKOJ STALNOJ TEMPERATURI

1. 2. Allium spp. Malus spp. Arachis hypogaea Pyrus spp. Brassica spp. Prunus spp. Camelina sativa Raphanus sativus Capsicum spp. Ricinus communis Corylus spp. sesamum indicum Glycine max Sinapis spp. Gossypium spp. Solanum melongena Linum usitatissimum Heliantus annuus

Tabela 9.

VRSTE KOJE SE SU[E NA VISOKOJ STALNOJ TEMPERATURI


Agrostis spp. Medicago spp. Alopecurus pratensis Melilotus spp. Anethum graveolens Nicotiana tabacum Anthoxanthum odoratum onobrychis viciifolia Anthriscus spp ornithopus sativus Apium graveolens Oryza sativa Arrhenatherum spp. Panicum spp. Asparagus officinalis Papayer somniferum Avena spp. Paspalum dilatatum Beta vulgaris (svi var.) Pastinaca sativa Bromus spp. Petroselinum crispum Cannabis sativa Phalaris spp. Carum carvi phaseolus spp. Chloris gayana Phleum spp. Cicer arietinum Pisum sativum (svi var.) Cichorium spp. Poa spp. Citrullus lanatus Scorzonera hispanica Cucumis spp. Secale cereale Cucurbita spp. Sorghum spp. Cuminum cyminum Spinacia oleracea

Cynodon dactylon Trifolium spp. Cynosurus cristatus Trisetum flavescens Dactylis glomerata Triticum spp. Daucus carota Valerianella locusta Deschampsia spp. Vicia spp. Fagopyrum esculentum Zea mayus Festuca spp. Holcus lanatus Hordeum vulgare (svi var.) Lactuca sativa Lathyrus spp. Lepidium sativum Lolium spp. Lotus spp. Lupinus spp. Lycopersicon lycopersicum

5.5. Dozvoljena odstupanja pri utvr|ivanju udjela vlage u sjemenu

5.5.1. Kao rezultat izra~unava se aritmeti~ka sredina oba ponavljanja. Ako razlika izme|u oba rezultata iznosi vi{e od 0,2 %, postupak treba ponoviti.

5.5.2. Za vrste sjemena Malus spp., Pyrus spp. i Prunus spp. i sl., dozvoljena su odstupanja izme|u 0,3 % do 2,5 %, ovisno o veli~ini sjemena.

Tabela 10.

DOPU[TENE RAZLIKE IZME\U DVA ODRE\IVANJA UDJELA VLAGE SJEMENA VO]A

Krupno}a sjemena

Broj sjemenki, u kg

Po~etni udio vlage, u %

Tolerancija, u %

Sitno sjeme vi{e od 5000 manji od 12 0,3 Sitno sjeme vi{e od 5000 ve}i od 12 0,5 Krupno sjeme manje od 5000 manji od 12 0,4 Krupno sjeme manje od 5000 12-25 0,8 Krupno sjeme manje od 5000 ve}i od 25 2,5

6. Masa 1000 sjemenki

6.1. Ispitivanje mase 1000 sjemenki obavlja se uzimanjem 1000 sjemenki od frakcije "~isto sjeme" i njihovim vaganjem utvr|uje prosje~na masa 1000 sjemenki, iskazana u gramima.

Za uzimanje sjemena sluì posebni ili obi~ni aparat za brojenje koji se rabi pri ispitivanju klijavosti. Radni uzorak moè biti cijela frakcija "~isto sjeme" ili ponavljanja u ovoj frakciji.

6.2. Postupci brojenja

6.2.1. Brojenje cijeloga radnoga uzorka: cijeli radni uzorak (frakcija "~isto sjeme") propu{ta se kroz aparat, a broj se o~itava na indikatoru i vaè u gramima, na isti broj decimala kao pri analizi ~isto}e.

6.2.2. Brojenje ponavljanja: iz radnog uzorka, prema na~elu slu~ajnosti (ru~no) ili brojilom za klijavost, odabere se osam ponavljanja, svako po 100 sjemenki, koja se vaù na isti broj decimala kao pri analizi ~isto}e, te se izra~unava varijanca, standardna devijacija i varijacijski koeficijent, prema ovim obrascima:

gdje je:

Varijanca =

_VP_EQN_52.GIF

x - masa svakog ponavljanja, u gramima;

n - broj ponavljanja;

- zbroj (suma).

Ako varijacijski koeficijent ne prelazi 6,0 za pljevaste trave ili 4,0 za drugo sjeme, moè se izra~unati rezultat. Kad varijacijski koeficijent prelazi bilo koji od tih limita, onda se to navodi, ponovno se vaè osam ponavljanja i standardna devijacija izra~unava za 16 ponavljanja, a izdvaja se svako ponavljanje koje odudara od prosjeka za vi{e od dvostruke standardne devijacije.

6.3. Izra~unavanje i iskazivanje rezultata

6.3.1. Ako je brojenje obavljeno aparatom iz koli~ine cijeloga radnog uzorka, izra~unava se masa 1000 sjemenki. Ako se ra~unaju ponavljanja osam ili vi{e puta po 1000 sjemenki, broj ponavljanja pomnoì se s prosje~nom masom 100 sjemenki i dobije se prosje~na masa 1000 sjemenki (npr. 10 puta X).

6.3.2. Masa i veli~ina sjemena s omota~em ispituju se tako {to se ~ista frakcija 1000 sjemenki s omota~em broji, vaè i izra~unava. Za taj se postupak uzima uzorak odgovaraju}e veli~ine, prosije sitom (~isto}a sjemena s omota~em) i svaka prosijana frakcija determinira. Za utvr|ivanje mase rabiju se odgovaraju}i aparati za brojenje, a za utvr|ivanje veli~ine - odgovaraju}a sita, prema postupcima odre|enim za utvr|ivanje ~isto}e obloènog sjemena (preporuka za Beta sjeme i za pilirano sjeme).

7. ISPITIVANJE ZDRAVSTVENOG STANJA SJEMENA

Cilj ispitivanja zdravstvenog stanja sjemena jest odre|ivanje zdravstvenog stanja uzorka za pripadaju}u partiju, {to nam daje mogu}nost uspore|ivanja vrijednosti razli~itih partija sjemena.

Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena va`no je zbog tri razloga:

1. sjemenom prenesena zaraza moè dovesti do razvoja bolesti u polju i do umanjenja komercijalne vrijednosti usjeva;

2. uvezena partija sjemena moè donijeti bolest u novo podru~je;

3. ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena moè razjasniti ocjenu klijanaca i razlog niske klijavosti ili slabog formiranja usjeva te biti dopuna ispitivanju klijavosti.

7.1. Ispitivanje zdravstvenog stanja sjemena obavlja se prema Pravilniku o obveznom zdravstvenom pregledu usjeva i objekata, sjemena i sadnog materijala poljoprivrednog i {umskog bilja ("Slu`beni list SFRJ"", broj 52/86)

8. IDENTIFICIRANJE GENOTIPA

Za analizu sortne ~isto}e ili identifikaciju genotipa mogu se koristiti molekularne biotehnolo{ke, tehnike (finger printing).

9. OSTALI TEMELJNI ZAHTJEVI O KAKVO]I I METODE ISPITIVANJA SJEMENA

9.1. Temeljni zahtjevi za kakvo}a gomolja krumpira (Solanum tuberosum L.).

Veli~ina partije iznosi najvi{e 25 t.

Veli~ina gomolja: donja granica 28 mm, gornja granica 60 mm za okrugle oblike gomolja, a za izduène gomolje gornja je granica 65 mm. Izduènima se smatraju sorte kojima je prosje~na duìna dva puta ve}a od {irine.

9.1.1. U sjemenskom krumpiru ne smije biti zemlje i drugih primjesa vi{e od 2% teìnskog odnosa.

9.1.2. Dopu{ta se 1% u teìnskom omjeru gomolja sa suhom i mokrom truleì i gnjilo}om, ali trule` i gnjilo}a ne smiju biti uzrokovani Synchytrium endobioticum, Corynebacterium sepedonicum i Pseudomonas solonacearum.

9.1.3. Dopu{ta se 3 % u teìnskom omjeru nepravilnih gomolja (gomolji nepravilnih oblika i nasje~eni).

9.1.4. Dopu{ta se 5 % u teìnskom omjeru gomolja sa simptomima obi~ne krastavosti, Streptomyces scabies (to su gomolji kojima je vi{e od 1/3 povr{ine pokriveno krastavo{}u).

9.1.5. Dopu{ta se 5 % u teìnskom omjeru gomolja oboljelih od srebrnaste krastavosti (Helminthosporium solani syn. Spondilocladium atrovirens), ali da bolest ne uzrokuje gubitak turgora gomolja i da nije napadnuto vi{e od jednog okca po jednom gomolju.

9.1.6. Do 31.sije~nja sjemenski gomolji ne smiju imati klice, a nakon toga datuma dopu{ta se manje od 1/3 teìnskog omjera gomolja s klicom od 10 mm (od 1. velja~e do 15.oùjka) te do 15 mm nakon 15. oùjka. Partije sjemena ne smiju se tretirati sredstvima za sprje~avanje ili kontrolu klijanja.

9.1.7. Dopu{teno je 5 % teìnskog omjera "skleroti~nih" gomolja (Rizoctonia solani-sklerocij) s ne vi{e od 10 % inficirane povr{ine.


9.1.8. Ukupna tolerantnost za suhu i mokru gnjilo}u (to~ka 9.1.2.) i nepravilne gomolje (to~ka 9.1.3.), krastave gomolje (to~ka 9.1.4.) i srebroliku krastavost (to~ka 9.1.5.) ne smije biti ve}a od 6 % u teìnskom omjeru.

9.1.9. Tolerancija u kalibraì za svaku partiju iznosi najvi{e 3 % u teìnskom omjeru za gomolje manje ili ve}e od deklarirane kalibraè.

9.2. Norma za lukovice crvenog luka (Allium cepa L.)


Lukovice crvenog luka dobivene iz sjemena (crvenog luka) koje sluì kao sjemenski materijal za daljnju proizvodnju razvrstavaju se sortiranjem lukovica prema krupno}i (promjeru) glavice u dvije kalibraè, i to:

• prva: promjera glavice od 6 do 22 mm (sitne lukovice), s tolerancijama ± 3%; • druga: promjera glavice ve}eg od 23 mm za luk (krupna lukovica koja sluì za proizvodnju mladoga zelenog luka za neposrednu potro{nju i za konzerviranje) s tolerancijama 3%

U sitnim lukovicama prve skupine mogu se nalaziti glavice s mehani~kim o{te}enjima, proklijale glavice, glavice bez ovojne ljuske i stranih primjesa ukupno do 3 %,a u srednjim lukovicama druge skupine do 6 %.

3. Norme za ~e{njeve ~e{njaka (Allium schoenoprasum L.)


U ~e{njaku se mogu nalaziti ~e{njevi s mehani~kim o{te}enjima, proklijali ~e{njevi bez ovojne ljuske i stranih primjesa najvi{e do 3 %.

ê{njak namijenjen sadnji moè se pakirati i u glavicama.

9.4. Norme za kategorije sjemena strnih ìta

9.4.1. U certificiranom sjemenu prve generacije (C1) strnih ìta u uzorku od 1000 g dopu{ta se najvi{e pet zrna korova, bez primjesa drugih vrsta sjemena poljoprivrednog bilja.

9.4.2. U certificiranom sjemenu druge generacije (C2) strnih ìta, u uzorku od 1000 g dopu{ta se najvi{e pet zrna korova i najvi{e 10 zrna drugih strnih ìta.

9.4.3. U sjemenu strnih ìta ne smije biti vi{e od 3 % sjemena koje prolazi kroz sita s pravokutnim otvorima kojima duìne strana iznose: za p{enicu i dvoredi je~am 2,2 x 25,0 mm; za ostali je~am 2,0 x 21,0 mm, a za ra` i zob 1,8 x 21,0 mm.

9.5. U prosje~nom uzorku ne smije biti ni jedno zrno:

• viline kosice (Cuscuta sp.) u uzorku svih vrsta djetelina, lucerke, smiljke, trava te u smjesama trava s tim biljnim vrstama; • viline kosice (Cuscuta sp.) i volovoda (Orobanche spp.) u uzorku lana, grahorice, sto~nog gra{ka, smjese grahorica, zobi, grahorice sa sto~nim gra{kom te u smjesama trava; • divlje zobi (Avena fatua) u uzorku zobi i strnih ìta; • bunike (Hyokscyamus niger) u uzorku maka; • Ambrosia spp. i Orobanche spp. u uzorku konoplje.

9.6. Dopu{ta se u prosje~nom uzorku prisutnost:

• do tri zrna dinjice (Poterium sanguisorba) u uzorku esparzete, • do pet zrna Lolium linicolum, do 10 zrna Lolium temulentum i do 10 zrna Camelina sativa u uzorku lana; • do pet zrna Rumex spp. u uzorku djeteline i lucerne.

9.7. Posebne norme za sjeme {e}erne repe

9.7.1. Jednokli~no (monogermno) sjeme {e}erne repe jest isklju~ivo genetski jednokli~no sjeme koje mora dati najmanje 90% pojedina~nih klijanaca.

9.7.2. Vi{ekli~no (multigermno) sjeme jest sjeme koje klijanjem daje vi{e klica (naj~e{}e 2-3).

9.7.3. Prema broju hromosoma moè biti:

• diploidno sjeme kojemu klupka sadrè najmanje 85 % diploida; • triploidno sjeme kojemu klupka sadrè najmanje 75 % triploida; • tetraploidno sjeme kojemu klupka sadrè najmanje 85 % tetraploida; • poliploidno sjeme kojemu smjesa diploida-triploida-tetraploida sadrì najvi{e 40 % diploida.

9.7.4. Prema stupnju dorade sjeme {e}erne repe moè biti:

• naturalno - nedora|eno ~ini smjesu kvrìca veli~ine 3,25 - 6,25 mm; • tehni~ki dora|eno sjeme jest polirano ili i segmentirano i na kraju kalibrirano. Segmentirano sjeme dobije se mehani~kim razbijanjem vi{ekli~nog sjemena na segmente da bi se pove}ao udio jednokli~nih segmenata; • pilirano sjeme obloèno je sjeme kojemu se omota~ nanosi radi postizanja okrugle forme sjemena i pove}anja njegove apsolutne mase. Omota~ ~ine inertne, hranjive, stimuliraju}e i za{titne tvari, a da bi se pilirano sjeme dobro uo~avalo u tlu, boji se; • inkrustirano sjeme je sjeme prekriveno tankim slojem punila, za{titnih sredstava, boje i sli~noga da bi se klice za{titite i bolje uo~avale u tlu.

9.7.5. Kalibriranje peleta po~inje od 3,50 mm i obavlja se na sitima okruglih otvora. Raspon izme|u donje i gornje granice smije iznositi 1 mm.

9.8. Temeljni zahtjevi za kakvo}u za kalibriranje sjemena kukuruza

9.8.1. Sjeme kukuruza moè se kalibrirati, i to:

• po {irini, • po debljini, • po duìni.

9.8.2. Kalibriranje sjemena obavlja se unutar ovih dimenzija:

• {irina zrna od 6 do 11 mm, • debljina zrna od 3,5 do 9 mm, • duìna zrna od 8 do 14 mm.

Dimenzije zrna u pojedinim frakcijama odre|uje dora|iva~ sjemena u sklopu propisanih dimenzija, ali odstupanje od dimenzije frakcije moè imati najvi{e 5 % sjemena.

9.9. Kalibrirano sjeme krastavca, paprike, cvjeta~e, kelja, kupusa, salate, luka i drugih povrtlarskih kultura mora biti izjedna~eno po veli~ini i obliku, s najve}om tolerancijom od 2 %.

9.10. U ~isto}u smjesa sjemena ubraja se zbir postotka sjemena kultura koje ulaze u smjesu. U smjesi trava i smjesi trava s lucerkom, djetelinom ili smiljkitom, ~isto}a mora iznositi najmanje 90 %, a u ostalim smjesama - najmanje 95 %. Klijavost smjese sjemena ocjenjuje se posebice za svaku kulturu. Smjesa sjemena smatra se neispravnom ako sjeme jedne kulture ili vi{e kultura koje ~ine smjesu i zastupljene su s vi{e od 10% ne odgovara odredbama iz ove to~ke.

9.11. Pri ispitivanju klijavosti sjemena djeteline, lucerke, smiljkite, esparzete, grahorice, lupine, le}e i pamuka, tvrda zrna ubrajaju se u klijavo sjeme.

10. DOZVOLJENA ODSTUPANJA (TOLERANCIJE) U KAKVO]I SJEMENA IZME\U DEKLARIRANE KAKVO]E I KAKVO]E UTVR\ENE PONOVNIM ISPITIVANJEM

10.1. Ispitivanjem kakvo}e sjemena moè se dobiti rezultat, odnosno kakvo}a druk~ija od deklarirane kakvo}e. Dozvoljena su odstupanja (tolerancije) izme|u deklarirane kakvo}e i kakvo}e {to je ponovnim ispitivanjem utvrde ovla{tene pravne osobe u granicama do kojih je razlika, odnosno odstupanje dopu{teno.


10.2. Granice dopu{tenih odstupanja za ~isto}u sjemena

Tabela 11.

DOZVOLJENA ODSTUPANJA ZA SVE KOMPONENTE ÎSTO]E

Ako je procenat izme|u deklarirane Dozvoljena odstupanja i ispitivanjem utvr|ene za procent deklarirane kavko}e (procenta) u granicama: kavko}e

50 % do manji od za nepljevasto za pljevasto

100% 50% sjeme u % sjeme u %

1. 2. 3. 4.

99,95 - 100,00 0,00 - 0,04 0,18 0,21

99,90 - 99,94 0,05 - 0,09 0,28 0,32

99,85 - 99,89 0,10 - 0,14 0,34 0,40

99,80 - 99,84 0,15 - 0,19 0,40 0,47

99,75 - 99,79 0,20 - 0,24 0,44 0,53

99,70 - 99,74 0,25 - 0,29 0,49 0,57

99,65 - 99,69 0,30 - 0,34 0,53 0,62

99,60 - 99,64 0,35 - 0,39 0,57 0,66

99,50 - 99,59 0,40 - 0,44 0,60 0,70

99,60 - 99,54 0,45 - 0,49 0,63 0,73

99,40 - 99,49 0,50 - 0,59 0,68 0,79

99,30 - 99,39 0,60 - 0,69 0,73 0,85

99,20 - 99,29 0,70 - 0,79 0,78 0,91

99,10 - 99,19 0,80 - 0,89 0,83 0,96

99,00 - 99,09 0,90 - 0,99 0,87 1,01

99,75 - 98,99 1,00 - 1,24 0,94 1,10

98,50 - 98,74 1,25 - 1,49 1,04 1,21

98,25 - 98,49 1,50 - 1,74 1,12 1,31

98,00 - 98,24 1,75 - 1,99 1,20 1,40

97,75 - 97,99 2,00 - 2,24 1,26 1,47

97,50 - 97,74 2,25 - 2,49 1,33 1,55

97,25 - 97,49 2,50 - 2,74 1,39 1,63

97,00 - 97,25 2,75 - 2,99 1,46 1,70

96,50 - 96,99 3,00 - 3,49 1,54 1,80

96,00 - 96,49 3,50 - 3,99 1,64 1,92

95,50 - 95,99 4,00 - 4,49 1,74 2,04

95,00 - 95,49 4,50 - 4,99 1,83 2,15

94,00 - 94,99 5,00 - 5,99 1,95 2,29

93,00 - 93,99 5,00 - 6,99 2,10 2,46

92,00 - 92,99 7,00 - 7,99 2,23 2,62

91,00 - 91,99 8,00 - 8,99 2,36 2,76

90,00 - 90,99 9,00 - 9,99 2,48 2,92

88,00 - 89,99 10,00 - 11,99 2,45 3,11

86,00 - 92,99 12,00 - 13,99 2,85 3,35

84,00 - 85,99 14,00 - 15,99 3,02 3,55

82,00 - 83,99 16,00 - 17,99 3,18 3,74

80,00 - 81,90 18,00 - 19,99 3,32 3,90

78,00 - 79,99 20,00 - 21,99 3,45 4,05

76,00 - 77,99 22,00 - 23,99 3,56 4,19

74,00 - 75,99 24,00 - 25,99 3,67 4,36

72,00 - 73,79 26,00 - 27,99 3,76 4,42

70,00 - 71,99 28,00 - 29,00 3,84 4,51

65,00 - 69,99 30,00 - 34,99 3,97 4,66

60,00 - 64,00 35,00 - 39,99 4,10 4,82

50,00 - 59,99 40,00 - 49,99 4,21 4,95

NAPOMENA: U pljevasto sjeme ubrajaju se: Agropyrum, Agrostis, Alopecurus, anthoxanthum, Arrhenatherum, Bromus, Cynodon, Cynosurus, Dactylis, Deschampsia, Festuca, Holcus, Panicum, Poa, Trisetum.

Ako se ~isto}a sjemena ispituje s dvije polovice jednoga radnog uzorka ili s dva radna uzorka, provjerava se jesu li rezultati ispitivanja u granicama dozvoljenih odstupanja. Ako rezultati ispitivanja ~isto}e sjemena nisu u granicama dozvoljenih odstupanja, postupak odre|ivanja ~isto}e ponavlja se na isti na~in jednom ili vi{e puta. Kao kona~ni rezultat ispitivanja uzimaju se prosje~ne vrijednosti ~isto}e dobivene nakon svih ispitivanja.

Dozvoljena odstupanja (tolerancije) koriste se za sve komponente ~isto}e (sjeme temeljne kulture, sjeme drugih vrsta poljoprivrednog bilja, korova i mrtve primjese).

Dozvoljena odstupanja za procent ~isto}e sjemena temeljne kulture, sadràj sjemena drugih vrsta kulturnog poljoprivrednog bilja, sadràj korova i sadràj inertnih (mrtvih) primjesa, odnose se na razliku izme|u deklarirane kakvo}e i kakvo}e utvr|ene ispitivanjem. Ako razlika izme|u deklarirane kakvo}e i kakvo}e utvr|ene ispitivanjem prelazi izra~unati iznos dozvoljenih odstupanja, smatrat }e se da sjeme ne odgovara deklariranoj kakvo}i.

10.3. Granica dozvoljenih odstupanja za klijavost sjemena

Tabela 12.

DOZVOLJENA ODSTUPANJA (TOLERANCIJE) ZA PROCENT KLIJAVOSTI SJEMENA

Ako je prosjek izme|u deklariranog i

ispitivanjem utvr|ene

Dozvoljeno odstupanje

od

Ako je prosjek izme|u deklarirane i

ispitivanjem utvr|ene

Dopu{teno odstupanje

od

kakvo}e (postotka) klijavosti u granicama

deklarirane kakvo}e, u procentu

kakvo}e (postotka) klijavosti u granicama

deklarirane kakvo}e, u procentu

iznad 50 %

50 % i manji

iznad 50 %

50 % i manji

1. 2. 3. 1. 2. 3. 99 2 3 82 do 86 15 do 19 7

97 do 98 3 do 4 3 76 do 81 20 do 25 8 94 do 96 5 do 7 4 70 do 75 26 do 31 9 91 do 93 8 do 10 5 60 do 69 32 do 41 10 87 do 90 11 do 14 6 51 do 59 42 do 50 11

Dozvoljena odstupanja za procent klijavosti sjemena odnose se na razliku izme|u deklarirane kakvo}e i kakvo}e {to ponovnim ispitivanjem utvrde ovla{tene pravne osobe. Ako razlika izme|u deklarirane kakvo}e i kakvo}e utvr|ene ispitivanjem prelazi dozvoljena odstupanja, smatrat }e se da sjeme ne odgovara deklariranoj kakvo}i.

10.4. Granice dozvoljenih odstupanja za broj drugih vrsta za deklarirani i naknadno utvr|enu kakvo}u

Tabela 13.

DOZVOLJENA ODSTUPANJA (TOLERANCIJE) ZA IZBROJENO SJEME KOROVA I DRUGIH VRSTA


Izbro- jeni

prosjek Dozvo-ljeno odstupanje

Izbro- jani

prosjek Dozvo- ljeno odstupanja

Izbro- jani

prosjek Dozvo- ljeno odstupanje

Izbro- jani

prosjek Dozvo- ljeno odstupanje

1. 2. 1. 2. 1. 2. 1. 2. 3 - 4 5 53 - 58 18 174 -

186 32 337 -

351 44

5 - 6 6 69 - 65 19 187 - 198

33 352 - 367

45

7 - 8 7 66 - 72 20 199 - 210

34 368 - 386

46

9 - 11 8 73 - 79 21 211 - 223

35 387 - 403

47

12 - 14 9 80 - 87 22 224 - 235

36 404 - 420

48

15 - 17 10 88 - 95 23 236 - 249

37 421 - 438

49

18 - 21 11 96 - 104

24 250 - 262

38 439 - 456

50

22 - 25 12 105 - 113

25 263 - 276

39 457 - 47 51

26 - 30 13 114 - 122

26 277 - 290

40 475 - 493

52

31 - 34 14 123 - 131

27 291 - 305

41 494 - 513

53

35 - 40 15 132 - 141

28 306 - 320

42 514 - 532

54

41 - 45 16 142 - 152

29 321 - 336

43 533 - 552

55

46 - 52 17 153 - 162

30

163 - 173

31

Tabela 14.

11. Temeljni zahtjevi za kakvo}u i uvjete za klijanje sjemena

Temeljni zahtjevi za kakvo}u

TUMA^ ZNAKOVA temeljnih zahtjeva za kakvo}u i uvjete za klijanje sjemena

Tablica 14. Tuma~ znakova


srp_Page_1


srp_Page_2


srp_Page_3


srp_Page_4


Veli~ina partije, masa uzorka, norme kvaliteta i uvjeti za ispitivanje klijavosti sjemena

Obja{njenje oznaka za ~itanje tabela:

1) Podloge za klijanje:

IF - izme|u filtrirnog papira odnosno buga~ice;

NF - na filtrirnom papiru odnosno buga~ici;

P - pijesak.

2) Temperatura:

• jedan broj ozna~ava konstantnu temperaturu (npr. "20; 15"); • dva broja razdvojena crticom ozna~avaju izmjeni~ne temperature (npr. "20 - 30").

3) Svjetlost:

S - biljne vrste koje se ispituju pri svjetlu;

T - biljne vrste koje se ispituju u tami.

4) Postupak za prekidanje mirovanja i druge preporuke:

Ph - prethodno hla|enje;

PS - prethodno su{enje;

KNO - 0,2%-tna otopina kalijeva nitrata;

GA - otopina giberelinske kiseline;

TT-tetrazolij-test

PRILOZI:

1. METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI ZA KAKVO]U SJEMENA

2.OBRASCI

Obrazac br. 1. Prijava za uzimanje uzoraka

Obrazac br. 2. Izvje{taj o kakvo}i sjemena

Obrazac br. 3. Zapisnik o uzorkovanju poljoprivrednog sjemena

Obrazac br. 4., 4a. Zahtjev za izdavanje i produ`enje roka va`enja deklaracije

Obrazac br. 5., 6., 6a. 7, 8., 8a. 9., 9a. 10. i 10a. Deklaracije

Obrasci br. 11, 12., 13. i 14. Evidencija

3. POPIS BILJNIH VRSTA KOJE SU U SUSTAVU CERTIFICIRANJA OECD-a

1. KRMNO I INDUSTRIJSKO BILJE

CRUCIFERAE

BRASSICA JUNCEA L. Czernj. et Cosson

BRASSICA NAPUS (VAR. OLEIFERA SUBVAR. ANNUA) L.

BRASSICA NAPUS (VAR. OLEIFERA SUBVAR. BIENNIS) L.

BRASSICANAPUS (VAR. NAPOBRASSICA) (var.napobrassica (L.) Rchb.)

BRASSICA NIGRA (L.9 KOCH)

BRASSICA OLERACEA (CONVAR ACEPHALA) L.

BRASSICA RAPA L.

CAMELINA SATIVA (L.) CRANTZ

RAPHANUS SATIVUS (VAR. OLEIFERUS) L.

SINAPIS ALBA L.

GRAMINEAE

AGROPYRON CRISTATUM (L.) Gaertn.

AGROPYRON DASYSTACHYUM (Hooker) Scribner

AGROPYRON DESERTORUM (fischer ex Link) Schultes

AGROPYRON ELONGATUM (Host) P. Beauv.

AGROPYRON INERME (Scribner et J.G.Smith) Rydb.

AGROPYRON INTERMEDIUM (Host) P. Beauv. ex Baumg.

AGROPYRON RIPARIUM Scribner et J. G. Smith

AGROPYRON SMITHII Rydb.

AGROPYRON TRACHYCALIUM (Link) Malte ex H. Lewis

AGROPYRON TRICHOPHORUM (Link) K. Richter

AGROSTIS CANINA L. ssp. canina

AGROSTIS CAPILLARIS L.

AGROSTIS GIGANTEA Roth

AGROSTIS MONTANA HARTM.

AGROSTIS STOLONIFERA L. (incl. A. palustris Hudson)

ALOPECURUS PRATENSIS L.

ANDROPOGON GAYANUS

ANDROPOGON GERARDII VITMAN

ANDROPOGON HALLII HACKEL

ANDROPOGON SCOPARIUS MICHAUX

ARRHENATHERUM ELATIUS (L.) P. Beauv. ex J.S. et K.B. Presl

BORTHRIOCHLOA INSCULPTA (A. Rich) A. Camus

BORHRIOCHLOA PERTUSA (Willd.)

BOUTELUA OLIGOSTACHYA (Nutt.) Torrey ex A. Gray

BRACHIARIA DECUMBENS Stapf

BRACHIARIA HUMIDICOLA (Rendle) Schweick.

BROMUS ARVENSIS L.

BROMUS BIEBERSTEINII (Roem et Schult.)

BROMUS CARINATUS Hook. et Arn.

BROMUS CATHARTICUS Vahl

BROMUS ERECTUS Hudson

BROMUS INERMIS Leysser

BROMUS SITCHENSIS Trin.

BROMUS STAMINEUS Desv.

BUCHLOE DACTYLOIDES (Nutt.) Engelm.

CENCHRUS CILIARIS L./Pennisetum ciljare (L.) Link/

CHLORIS GAYANA Kunth

CYNODON DACTYLON (L.) Pers

CYNOSURUS CRISTATUS L.

DACTYLIS GLOMERATA L.

DIGITARIA SMUTSII Stent

ELYMUS JUNCEUS Fischer

ERAGROSTIS CURVULA (Schrader) Nees

POA PALUSTRIS L.

POA PRATENSIS L.

POA TRIVIALIS L.

SETERIA ITALICA (L:) Beauv.

SETARIA SPHACELATA (Schum.) Stapf et C.E. Hubb.

SORGHASTRUM NUTANS (L) Nash

STIPA VIRIDULA Trin.

TRISETUM FLAVESCENS (L:) p.Beauv.

UROCHLOA MOSAMBICENSIS (Hackel) Dandy

X FESTULOLIUM BRAUNII (K. Richt.) A. Camus

LEGUMINOSAE

AESCHNOMENE AMERICANA L.

CAJANUS CAJAN (L.) Millsp

CASSIA ROTONDIFOLIA Pers.

CENTROSEMA PUBESCENS

CICER ARIETINUM L.

CORONILLA VARIA L.

GLYCINE MAX (L.) Merrill (Soja hispida Moench)

HEDYSARUM CORONARIUM L.

LATHYRUS CICERA L.

LATHYRUS CLYMENUM L.

LATHYRUS OCHRUS (L.) DC.

LATHYRUS SATIVUS L.

LENS CULINARIS Medikus (L. esculenta Moench)

LESPEDEZA STIPULACEA Maxim.

LEUCAENA LEUCOCEPHALA (Lam.) de Wit

LOTUS CORNICULATUS L.

LOTUS TENUIS Waldst. et Kit. ex Willd.

LOTUS ULIGINOSUS Schk.

FESTUCA ARUNDINACEA Schreber

FESTUCA HETEROPHYLLA Lam.


FESTUCA OVINA (INCL. F TENUIFOLIA,

F DURUISCULA) L.

FESTUCA PRATENSIS Hudson (F. elatior auct.) (5)

FESTUCA RUBRA L.

HOLCUS LANATUS L

KOELERIA CRISTATA

LOLIUM MULTIFLORUM Lam.

LOLIUM PERENNE L.

LOLIUM X BOUCHEANUM Kunth (L. x hybridum Hausskn.)

PANICUM COLORATUM L.

PANICUM MAXIMUM Jacq.

PANICUM MILIACEUM L.

PANICUM VIRGATUM L.

PASPALUM DILATATUM Poiret

PASPALUM NOTATUM Flugge

PASPALUM PLICATULUM Michaux

PENNISETUM CLANDESTINUM Hochst. ex Chiov.

PENNISETUM GLAUCUM (L) R. Br. emend Stantz

PHALARIS AQUATICA L. (incl. P. stenoptera Hackel, P. tuberosa L.)

PHALARIS ARUNDINACEA L.

PHLEUM BERTOLONII DC.

PHLEUM PRATENSE L.

POA AMPLA Merr.

POA ANNUA L.

POA COMPRESSA L.

POA NEMORALIS L.

LUPINUS ALBUS L.

LUPINUS ANGUSTIFOLIUS L.

LUPINUS LUTEUS L.

MACROPTILIUM ATROPURPUREUM (DC.) Urban

MEDICAGO LUPULINA L.

MEDICAGO SATIVA L.

MEDICAGO Y VARIA T. Martyn

MELILOTUS ALBA Medikus

MELILOTUS OFFICINALIS (L.) Pallas

ONOBRYCHIS VECIFOLIA Scop. (O.sativa Lam.)

ORNITHOPUS SATIVUS Brot.

PHASEOLUS ANGULARIS (Willd.) W. Wight

PHASEOLUS MUNGO L.

PHASEOLUS RADIATUS L.

PHASEOLUS VULGARIS L.

PISUM SATIVUM L.

STYLOSANTHES GUIANENSIS (Aublet) Sw.

STYLOSANTHES HAMATA (L.) Taubert

STYLOSANTHES HUMILIS H.B.K.

STYLOSANTHES SCABRA J. Vogel

TRIFOLIUM ALEXANDRINUM L.

TRIFOLIUM BALANSAE Boiss

TRIFOLIUM FRAGIFERUM L.

TRIFOLIUM HYBRIDUM L.

TRIFOLIUM INCARNATUM L.

TRIFOLIUM PRATENSE L.

TRIFOLIUM REPENS L.

TRIFOLIUM RESUPINATUM L.

TRIFOLIUM SEMIPILOSUM Fresn.

TRIFOLIUM VESICULOSUM Savi

TRIGONELLA FOENUM-GRAECUM L.

VICIA FABA L.

VICIA PANNONICA Crantz

VICIA SATIVA L.

VICIA VILLOSA Roth

VIGNA UNGUICULATA (L.) Walp.

DRUGE VRSTE

ARACHIS HYPOGAEA L.

CANNABIS SATIVA L.

CARTHAMUS TINCTORIUS L.

CARUM CARVI L.

CICHORIUM INTYBUS L.

GOSSYPIUM SPP

HELIANTHUS ANNUUS L.

LINUM USITATISSIMUN L.

PAPAVER SOMNIFERUM L.

PHACELIA TANACETIFOLIA Benth

2. SJEME @ITARICA

AVENA BYZANTINA K. Koch

AVENA NUDA L.

AVENA SATIVA L.

FAGOPYRUM ESCULENTUM Moench

HORDEUM VULGARE L.

ORYZA SATIVA L.

PHALARIS CANARIENSIS L.

SECALE CEREALE L.

TRITICUM AESTIVUM L. emend. Fiori et Paol.

TRITICUM DURUM Desf.

TRITICUM SPELTA L.

X TRITICOSECALE Wittm.

SEMENCES DE BETTERAVES - BEET SEED

3. BETA VULGARIS

4. KUKURUZ I SIRAK

SORGHUM ALMUM Parodi

SORGHUM BICOLOR (L.) Moench

SORGHUM BICOLOR SORGHUM X SUDANENESE

SORGHUM SSP. HYBRID HYBRID

SORGHUM SUDANENSE Stapf

ZEA MAYS (L.)

METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI O KAKVO]I SJEMENA · METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI...

Documents

Transcript of METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI O KAKVO]I SJEMENA · METODE ISPITIVANJA I TEMELJNI ZAHTJEVI...