GreenGarden72_PRESS

G r e e n G a r d e n • b r o j 7 2 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 1 1 . • g o d i n a X I • c i j e n a 3 K M

Vjesnici proljećaTop pet sorti krumpiraZimska rezidba breskveZimski pakJapanska kruška www.sjemenarna.com

[email protected]

e-mail: [email protected]

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgOPHENIX

3

B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .

Urednikova riječ SADRŽAJVJESNIcI pROLJEćA 4UzGOJ KAKtUSA Iz SJEMENA 5OBOJItE LJEtO LUKOVIcAMA 6LONcI zA cVIJEćE I UKRASNO BILJE 8pOVRtNJAK SREDINOM zIME 9 SVJEŽI RADIČ zIMSKA pOSLAStIcA 10ČUVANJE KRUMpIRA KROz zIMU 11REzIDBA GOMOLJA KRUMpIRA - DA ILI NE? 12GRIJANJE zAštIćENIh pROStORA 13OBVEzNA REzIDBA SMOKVE ::: KALEMARSKI VOSAKzA zAštItU RANA DRVENAStIh BILJAKA 14zIMSKI pAK zA zAštItU VOćAKA I VINOVE LOzEtIJEKOM zIME 15tOp 5 NAJzNAČAJNIJIh SORAtA KRUMpIRA U BIh 16RADOVI U VOćNJAKU tIJEKOM zIME 18NAJČEšćE pOGREšKE KOD SADNJE VOćAKA 19pItANJA I ODGOVORI 20štEtNIcI U DRVU VOćAKA 21zIMSKA REzIDBA BRESKVE 22SUšENJE KRAKOVA tRSA 23LIJESKA – StABLO ILI GRM 24“NAShI” KRUšKE NEštO SASVIM NOVO 26KINESKO - JApANSKE SORtE šLJIVE 27NOVI NAČINI VEzANJA VINOVE LOzE I VOćAKA 28BOLEStI KUKURUzA U SKLADIštU 29zANIMLJIVOStI 30

GlasiloGREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 široki Brijeg,tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim,Matea pehar, Danko tolić, Mario ćubela,Ivica Doko, Velimir Lasić

Marketing: Valentina Vrljić, dipl. oec.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. go-dine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

prvi broj glasila Green Garden, u 2011. godini, na svojim stranicama donosi veliki broj zanimljivih priloga iz cvjećarstva, povrtlarstva, vo-ćarstva, zaštite bilja.

proljetna sadnja lukovica obavlja se početkom ožujka, a većina lu-kovica cvate tijekom ljeta. Koje lukovice odabrati za proljetnu sadnju, kako obaviti izbor sadnog mjesta te obaviti samu sadnju, saznajte puno više iz priloga pod naslovom „Obojite ljeto lukovicama“.

priloge posvećene povrću započinjemo s radičem, kojeg mnogi sma-traju pravom zimskom salatom. Sve o uzgoju radiča možete pročitati na stranici broj 10. Sredinom veljače u južnim područjima hercegovine mnogi proizvođači kreću sa sadnjom krumpira. Vječita dvojba, rezati gomolje krumpira ili ne. Ako ste se već odlučili za rezidbu gomolja onda to činite po naputcima struke, a o svemu tome možete više pročitati u prilogu pod naslovom“Rezidba gomolja krumpira“. Isto tako donosimo poseban prilog o važnijim sortama krumpira.

Stranice posvećene voćarstvu započinjemo prilogom o radovima u voćnjaku tijekom zime, a nastavljamo s prilogom o pravilnoj sadnji voćaka. Breskva je najzastupljenija koštičava voćna vrsta na područ-ju hercegovine. Rezidba breskve je vrlo odgovoran i stručan posao o kojem ovisi buduću rod. Sve o rezidbi breskve možete pročitati na stra-nici broj 22. posljednjih nekoliko godina zabilježena je sve češća poja-va sušenja krakova trsova, pa i u hercegovačkim vinogradima. što je uzrok tome pročitajte u prilogu kojeg potpisuje mr. sc. Milorad šubić.Na stranicama koje su posvećene voćarima donosimo još zanimljivih naslova ali vam svakako preporučamo da pročitate prilog o japanskoj krušci ili Nashi i prilog o japansko-kineskim sortama šljiva koje su sve više tražene od proizvođača.

Stranice posvećene zaštiti bilja ispunjene su sa nekoliko interesan-tnih priloga od kojih izdvajamo: „štetnici drva voćaka“ i „Bolesti jabu-ka tijekom čuvanja“.

Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o uzgoju crvene djeteline, no-vom načinu vezanja vinove loze, lijeski. Ali kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a uko-liko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


Josip Brkljača,ing.

Latinsko ime Primula (primus-prvi) odnosi se na ranu cvat-nju nekih vrsta. Rod je bogat

vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (Kaćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoš-tvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za mo-čvarne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne trajnica, niskog rasta. Listovi su dosta široki , hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova. Korijen je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u po-sljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljet-ne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrtove, ali i u sanduči-će i lonce pa su i sobne biljke. Raz-množavaju se dijeljenjem nakon

cvatnje i sjemenom u jesen. Najče-šće ih nabavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

Uzgoj jaglaca u zatvorenim prostorimaAko ih držimo u kući, moramo imati na umu da se radi o izvor-

Vjesnici proljećaVjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglaci. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju zainteresirati mnoge, pa i one koji nisu ljubitelji cvijeća.

prihranjujte svakih 10 dana te-kućim mineralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu njegu, jaglaci će u dobro osvijet-ljenoj, prozračnoj i svježoj pro-storiji cvasti dva mjeseca. Kada završi period cvatnje, nemojte ba-cati jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto. Ako ih po-sadite u vlažnu zemlju bogatu or-ganskim tvarima, sljedeće proljeće će ponovo procvjetati. prilikom presađivanja, veće grmove možete razdvojiti.

Agrocentri Sjemenarne u Mo-staru i širokom Brijegu u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jagla-ce koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posu-dama. U ponudi su sadnice ra-zličitih boja.

Jaglac kao ljekovita biljka kori-sti se u liječenju plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od cvjetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Liječi začeplje-nost, histeriju.Uzima se korijen: tri četvrtine žlice, na tri decilitra proključale vode- tri puta dnevno po šalicu

UzGoj NA bAlkoNUjaglace možete posaditi u jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću. Na dno posude stavite nešto za dre-nažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstra-tom. Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kombinacija. zemlju možete prekriti mahovinom i zalijevaj-te kada je ona posve suha.

jAGlAci U vRtUDobro rastu u običnom, hra-njivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčira-nje u proljeće, zalijevanje ljeti, uklanjanje suhih ocvalih cvjet-nih glava, neke su od osnovnih mjera.

okružite ih dobrim susjedi-ma koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među luko-vicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratin-čicama, pepeljugom.

no vrtnoj biljci, kojoj odgovaraju neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od 12 do 14ºc. posebno će dobro uspije-vati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale. Koristite isključivo meku vodu.

5


Matea pehar, dipl. ing.

Međutim, otkako je na Bh tržište uplovila poznata sjemenska kuća Franchi,

čija je matična zemlja Italija, ni to više nije nemoguće. tako, zahva-ljujući baš Franchiju, uz proljetnu nabavu sjemena rajčice, paprike, mrkve i ostalog povrća možete na-baviti i odabrano sjeme kaktusa. Svakako, preporučamo ono s ozna-kom Green Garden. A iako nam se sve to čini malo komplicirano, posao sjetve i proizvodnje kaktusa nije uopće težak, čak ni za apso-lutne početnike. Razumljivo je da se ipak trebamo pridržavati nekih osnovnih pravila i zahtijeva biljke.

Sjetva u poseban supstrattako je sjeme kaktusa nužno posi-jati u namjensku Flortis zemlju za kaktuse koju trebamo rasporediti u prethodno očišćenu posudu i to

Uzgoj kaktusa iz sjemenaIako to zasigurno nismo znali, kaktusi se mogu uzgojiti i iz sjemena. Zapravo, većina kaktusa se upravo proizvodi, odnosno, razmnožava sjetvom sjemena. A zašto to nama uopće nije bilo poznato, ne treba biti začuđujuće s obzirom da ove bodljikave, a opet vrlo simpatične biljke uglavnom nabavljamo «kao već gotov proizvod» u cvjećarama.

u sloju od 5 cm debljine. Kada se pripremljena zemlja malo navlaži, po njenoj se površini raspoređuje sjeme kaktusa koje se potom bla-go i utisne pod njenu površinu. Ali, sjeme nipošto ne smije biti potpu-no pokriveno zemljom, izuzev vrlo krupnih sjemenki kakve imaju opuncije i astrofitumi. posuda se nakon toga treba zaštititi staklom ili plastičnom folijom i smjestiti na svijetlo mjesto, ali nipošto na izravnu sunčevu svjetlost. tijekom nicanja potrebno je, pak, održavati temperaturu od 20 do 30 stupnje-va c. U pravilu, noću temperatura može biti nešto niža, a danju viša. zbog osiguravanja navedene tem-perature sjetva kaktusa se planira uglavnom za ljetne mjesece. Ovi-sno o vrsti kaktusa, sjeme niče za 4-10 dana a biljčice obično imaju oblik malih okruglih glavica ra-zličitih boja. Nakon 2-3 mjeseca preporuča se prvo, a nakon toga i

južna područja, malo je ograniče-nja za odabir sukulenata za vrtove.

PrihranjivanjeU razdoblju rasta potrebno je pri-hranjivati kaktuse i ostale sukulen-te da budu zdravi, da dobro rastu, te da potaknete cvatnju. Danas na tržištu ima nekoliko vrsta hranjiva ali preporučamo ono namjensko za kaktuse i sukulente. Gnojivo se koristi svaka 2-3 tjedna u vrijeme aktivnog rasta biljke. Nikada ga nemojte koristiti u razdoblju mi-rovanja ili ako je tlo suho, jer bi to moglo oštetiti stabljike i listove.

drugo pikiranje u nešto kvalitetniji profesionalni supstrat za cvijeće. Na taj način, uz malo truda i njege, možemo uzgojiti kaktuse i u vlasti-tom angažmanu.

Kaktusi na otvorenompažljivim odabirom i vještim ras-poređivanjem u vrtovima i u rela-tivno svježijim podnebljima mogu se uzgojiti atraktivne zbirke kaktu-sa i ostalih sukulenata. Ipak, malo je sukulentnih vrsta koje podnose višak vlage; čak i otporne vrste zahtijevaju dobru propusnost tla - takve vrste dobro uspijevaju u povišenim gredicama iz kojih višak vode slobodno otječe. Među najot-pornijim su Opuntia humifusa, Se-dum i čuvarkuća (Sempervivum), te neke vrste rodova Crassula i Umbi-licus.

Uz dobru propusnost i puno sun-ca ljeti, brojne pustinjske biljke, osobito neke vrste rodova Echino-

cereusa i Opuntia, dobro uspije-vaju čak i na iznenađujuće niskim temperaturama - iako im nikako ne odgovara kombinacija hladnoga i mokrog.

U blagim podnebljima s malo mraza uspijevaju i vrste sa spek-takularnim rozetama, primjerice Agave americana i njezini kultiva-ri, A. filifera i Beschorneria yucco-ides. poluotpornim biljkama treba dobro propusno mjesto i dobra za-štita. poželjno ih je smjestiti uz to-pao, zaklonjen zid, kako bi bile što zaštićenije. tamo gdje temperature ne padaju ispod 7-10oc, primjerice

tekuće gnojivo za kaktuse

Supstrat za uzgoj kaktusa

6


Josip Brkljača, ing.

Ukrasne lukovice ne podno-se teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom

ilovastom tlu. prilikom sadnje lu-kovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom.

Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukorijeniti. Dubina sad-nje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći raz-mak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20 cm za krupnije. Lukovice uvijek sadite u skupina-ma, i to od 10 naviše iste vrste. tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.

Ukoliko je potrebna gnojidba, koristite koštano brašno, a nikako svježi stajski gnoj. A na kraju ljet-no-jesenske sezone cvatnje pripre-maju se za prezimljavanje.

Dahlia hybrida (dalija, georgina)Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mrazeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vremenu kada je većina vrsta već ocvala. Njiho-vo gomoljasto korijenje osjetljivo

je na mraz, pa ih sadimo kad pro-đe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prilagodljiva biljka. Iako voli humusno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspijevati i u polusjeni. zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno reći gomolj, sadi se na dubinu 15 cm, tako da vrh korjenova vrata osta-ne pokriven slojem zemlje deblji-ne 5 cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patu-ljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5 cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Visoke stabljike nekih sorata tre-baju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošteti gomolj.

Dva ili tri puta u sezoni, dalije treba pognojiti kompleksnim mineralnim gnojivom siromašnim dušikom, da bi cvatnja bila bogatija.

Obojite ljeto lukovicamaOve lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju.

cvijet dalie

cvijet gladiole „traje“ do dva tjedna

7


Andreas Dahli (po kome je biljka nazvana) smatrao je daliju povr-ćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija s dvostru-kim cvjetovima i zanimanje se s gomolja prebacilo se na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola)Dostojanstvenost njenih cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki listo-vi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5cm u minijaturnih sorti do 15 cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale tijekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razma-cima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u sku-pini, dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije po-treban (dodatni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Ime roda dolazi iz latinskog je-zika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova.

Canna hybrida (kana)Biljka prekrasnog lišća i tropskog izgleda. cvjetni klas u svemu pod-sjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost. Lišće joj je veliko i snažno, zelene ili tamne crvenkastosmeđe boje. cvjetovi mogu biti jednobojni – žuti, crve-

ni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama. Koristi se u cvijetnjacima i gredi-cama te na terasama. Rizome kane «potjeramo» u tresetnom supstra-tu krajem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa joj treba osigurati duboko i hranji-vo tlo. Na manje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm. Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupinama od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40 cm. Dubina sadnje je 10 cm. Ljubiteljica je sunca.

Ime roda je staro klasično ime za biljku koja nalikuje na trsku.

Lilium sp.(ljiljani, krin)Reputacija «teško uzgojivih» bi-ljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibridi ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti.

postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promje-ru od 2,5 do 30 cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posa-dimo na dovoljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne bilj-ke. za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske po-krivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omo-tač pa se lako osuše, o čemu mo-ramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem ze-mlje debelim 10-ak cm. zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne do-pustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na

kojem su jednom posađeni. postojeća paleta hibridnih lji-

ljana zadovoljava i najzahtjevnije ukuse.

Ljiljani su simbol čistoće i nevi-nosti. to je cvijet svečanih trenuta-ka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.

Freesia hybrida (frezija)Svojom ljupkošću i opojnim miri-som dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listo-pada. Mjesto sadnje mora biti po-lusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz svakog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše. Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

Friedrich Heinrich Theodor Frees njemački botaničar i brodski li-ječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je Karipska oblast u južnoj Africi.

kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za proljetnu sad-nju lukovica Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širo-kom brijegu u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osiguravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica krajem proljeća i početkom ljeta...

Različito obojeni cvjetovi kane

cvijet ljiljana

Frezije cvatu od kolovoza do listopada

8


MAtea pehar, dipl. ing.

Svima, pa tako i najobičnijim laicima, jasno je kako biljke za uspješan rast zahtijevaju

dovoljne količine vode i hranjivih tvari. Vodu dodajemo prema po-trebi dok osnovne hranjive tvari sobne biljke dobivaju iz komposta tj. zemlje za cvijeće. Međutim, kada nabavimo navedenu zemlju za cvi-jeće, trebamo je staviti u odgovara-juću posudu. Njen oblik i veličina izravno određuju brzinu i kvalitetu razvoja same biljke, kao i to kakvo će korijenje za svoju ishranu ona uspjeti razviti. tako je poznato da biljke s plitkim korijenom, poput kaktusa, zahtijevaju i niske, plit-ke posude. S druge strane, velike sobne biljke popust fikusa za svoj nesmetan rast i razvoj traže velike, prostrane posude.

Glinene posude - prikladne za sve sobne biljkeVelika prednost glinenih posuda je u tome što ih možemo iskoris-

titi za sve vrste biljaka. Osim toga, ponuda tegli i lonaca od gline zaista je velika. Ali, prethodno nešto tre-bate znati - zimzelene sobne biljke najbolje izgledaju u jednostavnim, neukrašenim posudama dok mi-risni aranžmani od cvjetnica ite-kako dražesno djeluju u uskim po-sudama jer su visoke i tanke. tako izgledaju doslovce poput buketa u vazi. S druge strane, niskim cvjet-nim vrstama bolje odgovaraju male i šire glinene posude.

Vrhunac su posude od terakote koja je ujedno nešto više od gli-ne i koja zbog svog velikog “šar-ma” predstavlja najbolju opciju za ukrašavanje domova, balkona i vrtova. Samo kod kupovine svih vrsta glinenih posuda vodite raču-na da nemaju nikakve oštre rubove koji se mogu lako otkrhnuti a dobra posuda imat će i dobar zvuk kada kucnete po njoj. I još nešto, kada se na glinenim posudama pojave bjelkaste mrlje od kamenca i soli iz mineralnog gnojiva, problem rješa-vate četkicom namočenom u octu. Istina, kod malo kvalitetnijih i sku-pljih posuda ove neugledne mrlje se vrlo rijetko i pojavljuju.

Keramičke posude-mnoštvo neobičnih oblikaDanas na tržištu nalazimo veliki broj privlačnih i neobičnih ukra-snih keramičkih posuda, različitih boja i dimenzija. zapravo, riječ je o ukrasnim loncima u koje možemo položiti već zasađene biljke za-jedno s posudom. Dakle, ukrasni keramički lonci se rabe isključivo za “kamufliranje” postojećih neu-glednih i oštećenih posuda. Većina tih ukrasnih posuda nema drenaž-

lonci za cvijeće i ukrasno biljeSobno cvijeće se uzgaja u različitim vrstama posuda, čije dimenzije prije svega ovise od same ukrasne biljke. Tako pojedine biljke vole velike i prostrane posude, dok druge opet uspijevaju samo u niskim posudama ili plitkim zdjelicama. Stoga znalci i ljubitelji cvijeća veliku pažnju pridaju upravo njenom odabiru

ne otvore pa mogu poslužiti i umje-sto tanjurića ili drugih podmetača koji se obično stavljaju pod posude.

Plastične posude-najlošiji izborI doista, plastične posude jesu naj-prihvatljivije s obzirom na malu cijenu, ali one nisu i najpogodni-je. zašto? zato što takve posude nisu namijenjene za velike sobne biljke jer su prelagane i kao takve prilično nestabilne. takve posude se lako prevrnu, pogotovo u slu-čajevima kada su neadekvatne tj. premalene i kada se zemlja u nji-ma prosuši. Međutim, možemo ih koristiti za manje cvjetne biljke posebice ako imamo malo veći broj ukrasnih biljaka. Ali, kako su navedene jeftine plastične posude često i neugledne, uz malo naše kreativnosti i taj nedostatak lako možemo pretvoriti u prednost. Dovoljno se poslužiti trikom uz pomoć ljepljive trake kojom obli-jepimo posudu, obojimo je, a kad se boja osuši, skinemo ljepljivu traku i dobili smo pruge koje po želji zatim možemo obojiti i ne-kom drugom bojom. tako, uz malo kreativnosti, za kratko vrijeme i najneugledniju plastičnu posudu za cvijeće možemo preobraziti u šareno umjetničko djelo.

Iz navedenog teksta jasno se vidi kako svaka posuda nije do-bra i odgovarajuća za svaku vrste sobnog bilja. Sobne biljke su vrlo zahtjevne i kao takve traže mak-simum pažnje, počevši od redovi-tog prihranjivanja pa sve do izbora odgovarajućeg oblika i vrste posu-de. Stoga svim ljubiteljima cvijeća poručujem kako im rado stojim na raspolaganju u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i širokom Brijegu, gdje mogu dobiti sve savje-te vezane za pravilan uzgoj sobnog cvijeća i ukrasnog bilja.

posude za sobno cvijeće

9


Ivica Doko, dipl. ing.

premda su veći i ozbiljniji pro-izvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva,

onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvi-jek prethodi.

Peletirano organsko gnojivoIstina, domaći stajski gnoj se sve više zamjenjuje namjenskim, tvor-nički proizvedenim peletiranim or-ganskim gnojivima. Dakako, riječ je o stajskom gnoju kao komerci-jalnom proizvodu, koji je oslobo-đen prisutnosti sjemenki korova i zemljišnih štetnika. Dakle, od da-nas po stajski gnoj možete doći i u svaku bolje opskrbljenu poljolje-karnu gdje ga možete nabaviti bez

bojazni da ćete njegovim razbaci-vanjem po parceli raširiti korovsku vrstu koju ste ranije godinama mu-kotrpno i iskorjenjivali.

pored toga, u ovom vremen-skom razdoblju nužno je pripre-miti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu

VRSTA POVRĆAKOLIČINA SJEMENA

g/m2 VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS 4 01.-10.02.

RANI KELJ 3 01.-15.02.

RANA PAPRIKA 18 01.-10.02.

RAJČICA 6 01.-15.02.

PROLJETNA SALATA 5 01.-20.02.

PATLIDŽAN 15 01.-15.02.

Povrtnjak sredinom zimeU odnosu na početak zime sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca. pod tim podrazumijevamo njihovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njihove zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. također, ne smijemo zaboraviti u našim južnim područjima izvrši-ti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. Barem je tako bilo prijašnjih godina. time aludiram na obilne i svakod-nevne kišne padaline koje već tjednima onemogućuju sve, pa i one najmanje, radove u polju. A ukoliko nam vrijeme to dopu-sti, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u zaštićenom prostoru

(kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata).

kontrola uskladištenog povrća i voća Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bi zamijetili i otklonili eventualne natru-le plodove. Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zim-ski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsež-nih, cjelodnevnih radova.

Mlade biljke rajčice presadnice salate

10


Matea pehar, dipl. ing.

poput salate, endivije, artičoke i radič (Cichorium intybus) predstavnik je porodice gla-

vočika (Asteraceae), a uzgaja se radi lišća. to je vrlo vrijedna povrtlarska kultura, koja povoljno djeluje na probavu i elastičnost krvnih žila i to isključivo zbog sadržaja karak-terističnih gorkih tvari (intybina), organskih kiselina te mnoštva vi-tamina. I dok se ljubiteljima povr-ća u našoj zemlji na samu spomen gorkih zimskih salata diže kosa na glavi, u susjednoj Dalmaciji isti ti ljubitelji povrća oblizuju prste. Ra-zlog leži u činjenici kako su talijani ipak ostavili traga u dalmatinskoj kulturi, korigirajući tako i njiho-ve prehrambene navike. A kolika je popularnost tog lisnatog povrća u Italiji, najbolje govori i činjenica kako se u gradu colonga Veneta, nedaleko od Verone, već 20 godina održava tzv. Festival radiča. Sorta koju posebno slave na toj priredbi jest radichio di Verona, radič tamno-crveno-ljubičastih listova i bijelih rebara smještenih u relativno čvr-stoj glavici. Ali, kako danas postoji veliki izbor različitih kultivara radi-ča, tako se i boja njihovog lišća kreće od svih nijansi zelene, preko šarenih pa sve do onih crveno, odnosno, ljubičasto obojenog lišća. Koji god, pak, da odaberemo, nećemo pogri-ješiti jer u 100 grama radič ima svega desetak kalorija a predstavlja i više nego bogat izvor vlakana, vitamina B

6 važnog za pravilan rast i razvoj, te

antioksidansa c i E, folne kiseline i željeza, dakle tvari bitnih za zdravu krv. Osim toga, sadržava značajne količine magnezija koji čuva srce, premda ima i određenu količinu

fosfora i cinka. Stoga lako možemo zaključiti kako se radi o nadasve zdravom povrću, dostupnom tije-kom čitave godine a koje svojom bojom, specifičnim i pomalo gorka-stim okusom, ukrašava i obogaćuje mnoga jela.

SvjEŽi RADiČ zimska poslastica

U srednjem vijeku od divljeg radiča nastala je u Europi kul-turna biljka cikorija, Cichori-um intibus var.sativum D.c., koja se uzgaja prvenstveno zbog zadebljalog korijenja, a koristio se kao krmna biljka i kasnija za sušenje i pripre-mu kavovina. Karakteristika je ovog varijeteta zadebljali korijen pravilnog oblika, koji je našao i druge primjene. U Italiji se jedan ekotip koristi kuhan kao varivo. U sjevernoj Europi najviše je raširen uzgoj korijena za pospješivanje i ko-rištenje novog lišća u svježem stanju kao salata ili kuhan kao prilog.

presadnice radiča

Radič-omiljena zimska poslastica

11


Dobro razvijen usjev krumpi-ra u vrijeme aktivnog rasta treba mjesečno dobro ras-

poređenih 120 mm vode, pa je go-dina 2010. sve do početka iskapanja kasnih ili zimskih sorata bila dostat-na vlagom. Ipak, obilne kiše koje su zabilježene u većini naših područja tijekom rujna, ne samo da su oteža-le vađenje uroda kasnih sorata, već izravno utječu na fiziološku stabil-nost gomolja za čuvanje, pa tržni proizvođači tijekom naredne zime 2010./2011. moraju poštivati pravila za skladištenje gomolja kako bi gu-bici uroda bili što manji.

pravilno vađenje i uskladištenje posebno je važno u vlažnijim sezo-nama jer je također i bolesnih go-molja više. Borba protiv najvažnijih bolesti cime koje se krajem vegeta-cije prenose „ispiranjem“ na gomo-lje tijekom 2010. godine je ponovno bila vrlo zahtjevna. prvenstveno stoga jer je u svim ljetnim mjeseci-ma padalo više od 100 mm kiše, a izmjena kišnih i vrućih ljetnih dana s nesnošljivom sparinom i dugo-trajnim jutarnjim vlaženjem cime krumpira od rose ili magle pogoduje snažnom razvoju dviju najčešćih bolesti: plamenjače (Phytophthora infestans) i crne pjegavosti ili paleži (Alternaria solani).

također, većina kasnih sorata krumpira koje su zadnjih godina proširene zbog tolerantnosti na ci-stolike krumpirove nematode poja-čane su osjetljivosti na bolesti cime i gomolja. Stoga se broj potrebnih tretiranja cime protiv gljivičnih bo-lesti zadnjih 6 sezona udvostručio u odnosu na broj tretiranja koje smo

provodili krajem 1990-ih, a meha-ničko ili kemijsko uništavanje cime (desikacija) je postala nužna tehno-loška mjera pri uzgoju kasnih sorata krumpira čiji urod planiramo skla-dištiti tijekom jeseni.

Najčešći fiziološki poremećaji pri skladištenju gomoljaSuvremene sorte krumpira se pored najvažnijih tehnoloških svojstava koja privlače proizvođače (npr.vri-jeme dospijeća, visina uroda, oblik gomolja, boja kožice) razlikuju po kulinarskom tipu, odnosno unu-trašnjim svojstvima (sadržaj suhe tvari).

Jedan od najštetnijih fizioloških poremećaja koji zadnjih godina u našoj zemlji sve više dolazi do izražaja je „tamna pjegavost mesa gomolja“. poremećaj se obično pre-poznaje 1-2 dana nakon vađenja po unutrašnjim tamnim (plavičasto-zelenim) promjenama nekoliko mm ispod kožice gomolja.

Na površini se štetne posljedice ne primjećuju, pa takvi gomolji na „inspekcijskom“ stolu nisu prepo-znatljivi, a krajnji korisnik štetne posljedice u mesu vidi tek nakon re-zanja krumpira. Izgled kružno ras-poređenih štetnih promjena u mesu gomolja (plavičaste, zelenkaste ili smeđe boje) ovisi o sorti krumpira, odnosno boji mesa gomolja i sadr-žaju suhe tvari. tamna pjegavost mesa gomolja nastaje kao poslje-dica aktivacije enzima fenol-oksi-daze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičasto-zeleni melanin.

Natučenje gomolja kod vađenja uroda pri nižim temperaturama

(manjim od 12 ºc), a poglavito ako je zemljište prije vađenja bilo zasićeno vlagom, primarno utječe na aktiv-nost enzima koji oksidiraju fenole, odnosno na štetnost ovog fiziološ-kog poremećaja. Sorte se jako razli-kuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa (u Međimurju su ti-jekom 2010. bile jače oštećene sorte Roko i Belarosa), a jače su oštećeni gomolji koji sadrže više suhe tvari.

Drugi fiziološki poremećaj koji zadnjih godina dolazi do izražaja ti-jekom skladištenja je „šuplje srce“ krumpira. Nastaje kao posljedica ne-pravilnog rasta, najčešće na pjeskovi-tim ili tresetnim tlima, a jače su ošte-ćeni krupniji gomolji. prepoznaje se po šupljini u središnjem dijelu mesa gomolja. Sorte su različito osjetlji-ve na ovaj poremećaj (u Međimurju je tijekom 2010. bila oštećena sorta carrera). Većinom se na površini ko-žice gomolja ne vide nikakve štetne promjene, ali kod nekih sorata okca mogu biti dublje položena. Jedini si-guran način prepoznavanja šupljeg srca je rezanje gomolja na polovice.

Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog dva osnovna razloga:

1) u stresnim uvjetima rasta (npr.visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje staničje mesa gomolja može odumrijeti. škrob se „izvlači“ iz oštećenog tkiva, a središnja šupljina se okružuje smeđom („plutastom“) prevlakom;

2) ako se gomolji normalno ne razvijaju u dužinu i širinu, nastale tenzije nepravilnog rasta mogu uzrokovati formiranje središnjih zvjezdolikih šupljina. ponekad se na stjenkama unutrašnje šupljine formira tanak plutasti sloj, na kojem se može pojaviti bijela „prevlaka“.

prevencija sprječavanja mogu-će pojave i razvoja „šupljeg srca“ gomolja se sastoji od izbora manje osjetljivih sorata, sklopom u sadnji utjecati na formiranje većeg broja gomolja po biljci (što ovisi o razma-cima sadnje unutar reda i promjeru ili težini majčinskih gomolja) i osi-gurati optimalne uvjete rasta (do-voljno vlage i ne previše dušičnih hranjiva).

Čuvanjekrumpira kroz zimuU većini naših uzgojnih područja krumpira nepravilan je raspored oborina, pa ova kultura ima iznimne zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i dubokim tlima.Mr. sc. Milorad šubić, dip. ing. agr.

Skladištenje i čuvanjeza kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su specijalna toplinski izolirana skladišta s ak-tivnom ventilacijom, gdje je ohla-đivanje krumpira ovisno o tempe-raturi vanjskog zraka.

Gomolji krumpira su „živa bića“ koja disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimje-rene visine, bez prozračivanja, postaju podložniji negativnim fi-ziološkim poremećajima i razvoju patološke truleži i gnjiloće (u hrpi temperatura mase gomolja za 4 dana naraste 1 ºc).

Stoga prije dugotrajnijeg čuva-nja gomolje prvo treba osušiti i tijekom dvotjednog razdoblja po-spješiti zarašćivanje rana (idealno bi bilo pri optimalnoj temperaturi 15-18 ºc propuhivati oko 14 dana zrak s povišenom vlagom).

U praksi se urodi krumpira čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima, pa zimi često dolazi do „zaslađiva-

nja“ krumpira, a naročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6 ºc (pritom gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako „zaslađeni“ gomolji mogu izdržati i -2 ºc). tek posljednjih desetak godina proizvođači stol-nog ili jestivog krumpira ugrađu-ju u skladište aktivnu ventilaciju za provjetravanje i ohlađivanje krumpira.

Manjim proizvođačima krum-pira koji ga uzgajaju samo za vla-stite potrebe dobro je preporučiti da nakon vađenja krumpir odstoji barem 24 sata na hrpi u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Na-kon toga je dobro gomolje probrati i sortirati ih po veličini u manje dr-vene (npr.“letvarice“) ili prozračne plastične sanduke, pritom odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički ošte-ćene gomolje. prostorija za ču-vanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4 do 20 ºc.

12


Mario ćubela, dipl. ing.

I doista, u hercegovini se prije sadnje krumpira tradicionalno vrši i rezidba gomolja. Uglav-

nom se primjenjuje kod krupni-je kalibraže sorte Jaerla, ali i kod ostalih sorata koje se sade na ovom području. Osim kod nas, rezanje gomolja se prakticira i u susjednoj Dalmaciji te na otocima, dok idu-ći prema sjevernijim područjima ono postupno opada. Moglo bi se reći kako se gomolji krumpira režu zbog nedostatka dovoljnih količina zdravog deklariranog sjemenskog materijala, zbog bržeg množenja kvalitetnog sjemena ili zbog eko-nomske svrsishodnosti kada je riječ o proizvodnji merkantilnog krumpira. Bilo kako bilo, ono što je od bitnog značenja, sa stručne strane gledišta, a što mi upravo trebamo i upozoriti jest da samo ri-jetki proizvođači krumpira rezidbu gomolja izvode na pravilan način.

Pravilna rezidba gomolja - temelj uspjehapravilna rezidba gomolja obavlja se desetak dana prije same sadnje. Već naklijali gomolji režu se po duljini tako da približno jednak broj klica (okaca) ostane na svakoj polovi-ci. Drugim riječima, reže se duž osi gomolja od vršnog dijela ka pupku s tim da nakon svakog reza nož treba-mo dezinficirati 70% alkoholom ili pak potapanjem u 2% rastvor for-malina. Međutim, krupni naklijali gomolji se u pojedinim dijelovima naše zemlje režu i poprečno s tim da se u tom slučaju odsijeca samo vršni dio koji i sadržava najveći broj klica. Ali, od bitnog je značenja da kod spomenute vršne rezidbe teži-na odsječenog dijela s klicama ne smije biti manja od 25 grama jer lakši odsječak neće dati normalno

Rezidba gomolja krumpira - da ili ne?Hercegovački proizvođači krumpira pred njegovu sadnju tradicionalno, osim naklijavanja vrše i rezidbu gomolja. Međutim, postavlja se pitanje je li to, sa stručne strane gledišta, opravdano ili je pak riječ o sasvim neprihvatljivoj mjeri pripreme gomolja za sadnju

U zemljama gdje se gomo-lji krumpira masovno režu zaprašivanje reza fungicidi-ma protiv gljivičnih bolesti koje izazivaju trulež gomolja uobičajena je praksa. Koriste se fungicidi na osnovi tirama, mancozeba, tiabendazola i dr.

razvijenu biljku. Spomenimo i kako posljednjih 20-tak godina u Americi prakticiraju strojnu rezidbu s tim da se gomolji režu na odjeljke s klica-ma težine 40-50 grama.

Što s gomoljima nakon rezidbe?Kako smo i naveli, pravilna rezidba se vrši desetak dana prije sadnje. postavlja se pitanje što s rezanim dijelovima gomolja, gdje ih smjestiti i što je uopće svrha tako rane rezid-be. Sve će nam biti jasno ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako sami postupak rezanja predstavlja veliku povredu gomolja a rezano mjesto idealan “ulaz” za prodor bakterija i gljivica koji u lošijim uvjetima sad-nje čak mogu prouzročiti propada-nje gomolja. Stoga, krumpir treba što prije smjestiti u uvjete koji će omogućiti stvaranje zaštitnog sloja upravo na tim prerezanim dijelo-vima gomolja. Jer kada se stvori taj zaštitni sloj ili kalus, i samo sjeme će biti puno sigurnije, odnosno, spremnije za sadnju. Inače, kako bismo potakli tvorbu kalusa, krum-pir trebamo što prije nakon rezidbe smjestiti u prostoriju gdje se tempe-rature kreće od 14 do 16 stupnjeva c i relativna vlaga zraka od 80 do 90%.

I što bismo na kraju zaključili nego da se, sa stručne strane, rezid-ba gomolja ne preporuča jer uvijek postoji mogućnost od prenošenja virusnih oboljenja. zato je uporaba cijelih gomolja svakako najbolja ali i najskuplja jer zahtijeva i veći utro-šak sjemena po jedinici površine. S druge strane, praksa je pokazala opravdanost rezidbe, ali provede-ne uz poštivanje navedenih pravi-la počevši od momenta rezidbe pa sve do čuvanja tako pripremljenog sjemena do sadnje. Istina je i da se svježe izrezani gomolji mogu odmah saditi, ali samo u dovoljno zagrijano tlo. Ukoliko takve gomo-lje posadimo u hladno i vlažno tlo, dolazi do njihovog brzog propada-nja, što će se manifestirati praznim mjestima na parceli. Ali, uvijek ima “stručnjaka” koji će ustanoviti da je ipak sve do lošeg sjemena...

Izrezani gomolji spremni za kalusiranje

Rezidba gomolja krumpira

Naklijali gomolji krumpira

13


Dr. sc. Božidar Benko

Gubici topline

Za ujednačeno održavanje razine topline u zaštićenom prostoru nije dovoljna ener-

gija sunca. za to postoje sustavi grijanja. Međutim, zaštićeni su pro-stori s graditeljskog gledišta slabo izolirani objekti. Velike su količine topline potrebne za održavanje op-timalnih temperatura za rast bilja-ka, posebno u zimskom razdoblju.

Gubici topline iz zaštićenih prostora ovise o pokrovnom ma-terijalu, koji se međusobno jako razlikuju po svojoj propusnosti za infracrveno (dugovalno toplinsko) zračenje. Staklo i poliester imaju malu propusnost (manje od 10%) i veliki faktor refleksije. S druge strane, običan polietilen ima veliki faktor propusnosti za infracrveno zračenje (preko 70%). to je glavni razlog da se plastenici pokriveni polietilenom (pE) brže ohlade za vrijeme vedrih noći. zbog toga se polietilenu dodaju IR stabilizatori, čime se gubici topline smanjuju tako da propusnost za infracrve-no zračenje iznosi oko 25%. Uz to, plastenici se pokrivaju dvostrukom pE-folijom i između dva sloja se ti-jekom zime upuhuje zrak koji služi kao izolator.

Kako bi smanjili gubitke topline potrebno je: brtvljenjem spojnih mjesta elemenata konstrukcije i pokrovnog materijala, kao i ven-tilacijskih otvora, smanjiti gubitke topline infiltracijom; gubitke to-pline zbog izražene stratifikacije zraka (vertikalne slojevitosti to-pline) smanjiti korištenjem susta-va grijanja koji transportira topli zrak većom brzinom (oko 10 m/s)

i usmjerava ga prema tlu; gubitke topline radijacijom (noću) smanjiti korištenjem antiradijacijskih ener-getskih zavjesa.

temeljem proračuna gubitaka topline iz zaštićenog prostora izra-čunava se potrebna količina topli-ne i projektira kapacitet sustava za grijanje, a isto tako, planira i potre-ba goriva za sezonu grijanja.

Grijanje zaštićenih prostoraSvi sustavi grijanja dijele se u dvije skupine, ovisno o mediju za prije-nos topline. Statični, kao medij za prijenos topline, koriste vodu, di-namični koriste zrak, a kombinira-ni koriste oba medija. Svaki sustav grijanja ima određenih prednosti prema drugome. za manje objekte ili manju ukupnu proizvodnu povr-šinu preporučuju se sustavi grijanja toplim zrakom.

prednosti grijanja toplim zrakom su brže uključenje i isključenje su-

stava kod promjenjivih vremenskih prilika čime se ostvaruje ušteda goriva; povoljnija vertikalna dis-tribucija topline; postizanje boljih uvjeta za oprašivanje samooplod-nih kultura zbog stalnog kretanja zraka; uz dodatno uređenje sustava korištenje za hlađenje u toplijem dijelu godine; povoljniji uvjeti za mehaniziranu obradu tla; niža in-vesticija u sustav grijanja.

Nedostaci ovog sustava grijanja su veći troškovi eksploatacije; brže hlađenje zaštićena prostora pri ne-stanku električne struje (statični još grije, dok se voda u cijevima ne ohladi); niža temperatura tla (za oko 2ºc). Sustavi grijanja toplim zrakom se sastoje od termogena, smještenog u ili izvan zaštićenog prostora i ventilatora za distribuci-ju toplog zraka po dužini lađe.

termogen se uobičajeno mon-tira u visini žlijeba. U njemu izga-ra gorivo, ulje za loženje ili zemni,

odnosno, ukapljeni plin i zagrijava volumen zraka u kućištu. Ventila-tor unutar termogena taj zagrijani zrak upuhuje u zaštićeni prostor, a za daljnju distribuciju i miješanje služe ventilatori smješteni po du-žini lađe.

Drugi oblik dinamičnog susta-va se naziva „fan-jet“ sustav i za distribuciju toplog zraka koristi perforirano polietilensko crijevo s otvorima prema dolje, čime se struja toplog zraka usmjerava pre-ma biljkama.

Grijanje toplom vodom (statični sustav) uglavnom se koristi za za-grijavanje većih proizvodnih obje-kata. prednost ovog sustava je veća vodoravna ujednačenost topline i što topla voda kao medij dulje zadržava toplinu i grije zaštićeni prostor u odnosu na topli zrak. Uz objekt je potrebno izgraditi i ko-tlovnicu, u kojoj se voda zagrijava na određenu temperaturu. tempe-ratura zagrijavanja vode ovisi o tipu cijevi koje se koriste za distribuciju. Ako se koriste metalne cijevi, voda se zagrijava na 70 do 90 ºc, a ako se koriste plastične, tada je tempe-ratura vode 40 do 60 ºc. tempera-tura povratne vode, koja se vraća u kotlovnicu, u prosjeku je oko 20 do 30 ºc niža.

zagrijana voda se putem cijevi (cijevnih registara) distribuira po zaštićenom prostoru. cijevi se naj-češće postavljaju u paru uz nosivu konstrukciju ili između redova bi-ljaka kada služe kao tračnice za kolica za njegu i berbu. Dodatne cijevi se postavljaju ispod žlijeba (pomažu topljenje snijega zimi) te uz čeone i bočne stranice objekta, gdje su najveći gubici topline. za zagrijavanje zaštićenih prostora se mogu koristiti i geotermalni izvori vode, što se zasad u hrvatskoj vrlo malo primjenjuje.

U zaštićenom prostoru s kombi-niranim sustavom grijanja na po-četku i kraju sezone uključuje se sustav grijanja toplim zrakom (in-terventno, noćno grijanje). tijekom glavne sezone grijanja kontinuira-no je uključen sustav grijanja to-plom vodom, dok se grijanje toplim zrakom uključuje povremeno, kad su vrlo niske vanjske temperature.

termo ili ventilokonvektori su uređaji za grijanje toplim zrakom kod kojih topla voda zagrijava zrak unutar kućišta uređaja, a takav zagrijani zrak ventilator ubacuje u zaštićeni prostor.

Grijanje zaštićenih prostoraPrirodno zagrijavanje zaštićenih prostora temelji se na pretvorbi svjetlosne energije sunca u toplinsku energiju. Zrake svjetla, koje prolaze kroz pokrovni materijal do površine tla zaštićenog prostora, zagriju tlo, a od tla se grije i zrak („efekt staklenika“). Pri okomitom padu sunčevih zraka na površinu objekta oko 90% svjetla prođe pokrovnim materijalom, dio se odbije u atmosferu, a dio apsorbira pokrovni materijal.

Grijanje plastenika termogenom

14


Nino Rotim, dipl. ing.

po naslovu bismo rekli kako je medicina razvila svoju granu i u voćarstvu. Ali, na svoje-

vrstan način doista je tako. Rana je rana, bilo na ljudskom ili biljnom organizmu i ona se treba što prije zaliječiti. A kako je mirovanje ve-getacije pravo vrijeme za rezidbu voćaka jasno nam je kako će i re-zanih rana biti previše. Kako bismo rane nastale rezidbom što prije sa-nirali, trebamo nabaviti kalemar-ski (voćarski) vosak čijom masom moramo premazati sva veća rezana mjesta. zašto? zato što su takva mjesta idealna za prodor patoge-

Mladen Karačić, dipl. ing.

prije svega, potrebno je znati kako se u toplijim predje-lima, gdje nema opasnosti

od mrazeva smokva može rezati u razdoblju od prestanka do početka kretanja sokova. Ako, pak, posto-ji mogućnost pojave jačeg mraza, smokva se orezuje nešto kasnije i to pred sam početak kretanja soko-va. Ono što je bitno znati jest činje-nica da smokva ne podnosi rez de-bljih grana iz razloga što tada rane teško zacjeljuju. Uslijed toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što u konačnici može izazvati i propadanje cijelog stabla. Neza-rasla rana postaje i središte okup-ljanja štetnika i drugih bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i spužva-stu srčiku grana uslijed čega drvo postupno truli i na koncu sasvim propada. zbog toga je najpoželjni-je što manje orezivati deblje grane smokve. Osim toga, radi smanje-nja oštećenja kore kao posljedice

djelovanja sunca i mraza oko ve-ćih rezova trebamo deblo i grane premazati otopinom vapna. Nakon završene rezidbe sve odrezane gra-ne nužno je sakupiti i odstraniti iz voćnjaka. Kada smo sve to uradili, slijedi i redovita zimska zaštita s 3 %-tnim mineralnim uljem (FRU-

Obvezna rezidba smokveOno što rijetki voćari znaju jest činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito provoditi

tApON) kojim uništavamo štita-ste uši. Ovo je tim važnije ukoliko nam je poznato kako je na smokvi, kasnije tijekom vegetacije, ograni-čena uporaba insekticida. zapravo, samo mali broj njih smijemo ko-ristiti na smokvama tijekom ve-getacije a ukoliko ne primijenimo

odgovarajući, može doći do totalne defolijacije lišća. Drugim riječima, na neadekvatne insekticide smo-kva reagira potpunim odbaciva-njem lišća. Stoga se mjera zimske zaštite za smokvu čini više nego prihvatljivom.

kalemarski vosak za zaštitu rana drvenastih biljaka

nih gljivica koje u konačnici mogu uništiti cijelo stablo. S druge strane, takva mjesta su idealna za mno-ge štetnike koji na njih odlažu jaja (jabučni staklokrilac) ili na njima

formiraju kolonije (uši). Osim toga, navedeni vosak služi i za saniranje oštećenih dijelova stabla a koje su posljedica ljudske nepažnje ili ne-kog drugog čimbenika. Stoga pri

rezidbi ne vodite računa samo o oš-trim škarama već i o sredstvu koje će na najučinkovitiji način zacijeliti nastala rezana mjesta!

Rezidba smokava se obavezno provodi

Rane napravljene rezidbom treba premazati premazivanje rana obavlja se kalemarskim voskom

15


Velimir Lasić, dipl. ing.

I tijekom zime na mnogim voć-nim vrstama i vinovoj lozi su prisutni razni štetni organizmi.

premda ti štetni organizmi u zim-skom razdoblju, u pravilu, ne čine štete, međutim, ako ih se ne suzbije tijekom zime, oni tijekom vegetacije mogu pričiniti ozbiljne štete.

zaštita tijekom zime kod većine voćnih vrsta se s razlogom smatra osnovnom zaštitom, jer u voćnjaci-ma u kojim je pravovremeno prove-de kvalitetno zaštita tijekom zime, tada tijekom vegetacije ima daleko manje problema s mnogim štetnim organizmima. Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tije-kom zime neće biti od manje ili veće koristi. štoviše, pojavu nekih gljivič-nih bolesti tijekom vegetacije, pri-mjerice kovrčavost lista na breskvi i nektarini jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za vrije-me njihovog zimskog mirovanja.

Zaštita protiv štetnika i bolestizaštita voćaka tijekom zime najčešće se provodi protiv gljivičnih bolesti na koštičavim voćnim vrstama primje-nom fungicida na osnovi bakra. Izvo-đenjem zimskog plavog tretiranja na breskvi i nektarini onemogućava se pojava kovrčavosti lista, a u velikoj mjeri i šupljikavost lista. pravovre-menom provedbom zimskog plavog

tretiranja i na nekim drugim voćnim vrstama u velikoj mjeri će pridonijeti smanjenju mogućeg napada raznih gljivičnih oboljenja tijekom vegeta-cije. primjerice, primjenom bordoške juhe ili nekog drugog pripravaka na osnovi bakra u tijeku zime na jabuci, kruški i mušmuli u velikoj mjeri će se smanjiti pojava fuzikladija na listu i plodu tih voćnih vrsta.

Zimskom zaštitom protiv većine bolestiNa trešnji se zimsko tretiranje sred-stvima na osnovi bakra pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti ili reše-tavosti lista, a time spriječiti i njego-vo prijevremeno opadanje. Isto tako to tretiranje će spriječiti sušenje li-stova i pojavu gorke truleži plodova. Na višnji će zimsko plavo tretiranje smanjiti pojavu kozičavosti lista i šupljikavosti lista. primijenjeno na šljivi, zimsko plavo tretiranje će ta-kođer pridonijeti manjoj pojavi šu-pljikavosti lista i rogača ploda šljive, te smanjiti pojavu monilije i bakte-rioza. Isto tako, ako se zimsko plavo tretiranje obavi na šipku, tada će ti-jekom vegetacije na stablima manje biti šupljikavosti lista, te neće doći do prijevremenog opadanja lišća.

Osim zimskog tretiranja priprav-cima na osnovi bakra, ona se mogu provoditi i s pripravcima koji pored bakra sadrže i mineralna ulja, u kom slučaju se pored spomenutih bolesti suzbijaju i neki štetnici kao što su

lisne i štitaste uši, te grinje. zimsko tretiranje voćaka izvodi se

i u cilju sprečavanja ili smanjenja po-jave štetnika, prije svih štitastih ušiju i grinja. Međutim, za razliku od veo-ma uspješnog djelovanja bakarnih fungicida na razne uzročnike gljivič-nih bolesti koje se tijekom zime na-laze na voćkama, za suzbijanje štet-nika tijekom zime na našem tržištu nema tako djelotvornih insekticida.

Kupanje voćakaDa bi zimska tretiranja bila učinko-vita, ona se trebaju kvalitetno oba-viti. Ne treba štedjeti na pesticidnoj tekućini. pored dobro natopljenih pupova, trebaju biti dobro oprska-ne sve rodne grančice, tanje i deblje grane, kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora od kuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stabla treba doslovce okupati, što većina voćara uglavnom i radi, zbog čega se zimsko tretiranje obično naziva zimsko kupanje voćaka.

zimski pak za zaštitu voćaka i vinove loze tijekom zimeGotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i nektarini, jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za vrijem njihova zimskog mirovanja.

Najčešći pripravak koji se koristi u zimskoj zaštiti voćaka i vinove loze je preparat „zimski pak“ (kombinacija mineralnog ulja i bakra). preparat se prodaje u pakiranju koje je dostatno za 10-15 lit. vode.

tijekom zimskih mjeseci na čokotima vinove loze prezimljava veći broj štitastih ušiju (primjerice breskvina i šljivina štitasta uš) ali i grinje šiškarice koje u pojedinim godinama mogu pričiniti ozbiljne štete.

Stablo breskve poprskano zimskim pakom

I vinovu lozu poprskati zimskim pakom


16

Ivica Doko, ing.

Kada govorimo o sjemen-skom krumpiru, sa žalje-njem ćemo ustvrditi kako

je kod nas domaći sortiment pri-lično oskudan. Osim toga, dosa-dašnja iskustva svjedoče da su najbolji proizvodni rezultati po-stignuti korištenjem proizvodnog i genetskog potencijala inoze-mnih sorata, nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su selekcionirane nisu imale veću perspektivu. A upravo zahvaljujući otvaranju tr-žišta, posljednjih 15-tak godina naši proizvođači imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europskih i svjetskih sorata. tako su u hercegovini za kratko vrije-

top 5 najznačajnijih sorata krumpira u Bih

me, zbog svoje velike kvalitete, „udomaćene“ strane sorte kao što su Romano, Kennebec, Monalisa, Liseta, Adora, carera... Međutim, svake godine na tržištu pojavljuju se nove, još produktivnije sorte iz-vrsnih kulinarskih osobina. U tom pogledu posebno izdvajamo ove sorte: Arnova, Faluka, Monaco, Roko i Romano.

Arnova je svakako najzanimljivija iz palete novih, ranih sorata žućkastobijele boje pokožice. zbog dobrih proi-zvodnih osobina stručnjaci pred-viđaju kako su napokon pronašli sortu koja će zamijeniti dobro po-znatu Jaerlu. Do sada su joj jedino mogle parirati dvije sorte - Adora i

Liseta, ali, nažalost, bez značajnijeg uspjeha kod velikih proizvođača. Naime, Adora je manje rodna u od-nosu na Jaerlu, dok Liseta kasnije prispjeva 10-tak dana, premda su obje navedene sorte puno kvalitet-nije za konzumiranje od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica velikim proizvođačima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je iznimno rodan. Arnova upravo udovoljava ovim prohtjevima jer prispijeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30-50 % rodnija od nje. Stoga vjeruje-mo kako će za 2-3 godine Arnova potpuno zamijeniti Jaerlu za koju je već utvrđena brza degeneracija -izrođavanje, što dovodi do poteš-koća u proizvodnji njenog sjemena.

Monaco predstavlja srednje ranu sortu čija dužina vegetacije iznosi 100 dana. Odlikuje je bijela pokožica dok je meso žute boje. Sorta je idealna za uzgoj na području Bosne i hercego-vine te je prikladna za svježu po-trošnju. Dospijeva odmah iza naj-ranijih sorata pritom formirajući srednje velike, ujednačene ovalne gomolje s plitkim okcima. Monaco je također vrlo rodna sorta krum-pira s odličnim kulinarskim oso-binama (AB tip). Gomolji navedene sorte se ne raskuhavaju te se mogu poslužiti kuhani „lešo“, na salatu, kao i pečeni s mesom na klasičan način. Sorta je otporna na bolesti zbog čega je proizvođačima krum-pira puno prihvatljivija u odnosu

Sistematsko ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorata krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, najsigurniji je način da se iz bogate ponude kvalitetnih sorata odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije.

Arnova

Arnova, rana, izuzetno rodna sorta

Faluka

Faluka, najrodnija sorta, odlična za kuhanje i pečenje

Monaco

Monako, izuzetno kvalitetna rana sorta, odlična kao pekarski krumpir, zamjena za Lisetu


17

top 5 najznačajnijih sorata krumpira u Bih

na Lisetu. zbog toga svi oni koji su imali priliku uzgajati obje spome-nute sorte, Monaco u žargonu nazi-vaju poboljšanom, oplemenjenom Lisetom. pored toga, proizvođači hvale sortu Monaco i zbog lijepog izgleda gomolja čija je pokožica glatka a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava prodaju na tržni-cama i na policama trgovina. Ako svemu pridodamo dobru otpornost na nedostatak vode tijekom uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobi-ne, Monaco će u budućnosti svaka-ko biti sorta od većeg značenja za Bosnu i hercegovinu.

Faluka je perspektivna srednje rana čija dužina vegetacije iznosi nešto više

od sto dana. Gomolji imaju bijelu mekanu pokožicu, s mesom krem bijele boje. Osnovna prednost Faluke je u tomu što predstavlja jednu od najrodnijih sorti krum-pira tako da se, uz prosječnu agro-tehniku, ispod jedne cime može očekivati prinos između 2,5 do 3,00 kilograma. Gomolji su pak krupni i ujednačeni, duguljasto-ovalni s plitkim okcima. Osim iznimno velike rodnosti, Faluka je tolerantna na visoke temperature i nedostatak vlage te je otporna na biljne bolesti (viruse, krastavost i trulež gomolja, bakterijsku bolest crna noga i dr.), a što je posebi-ce važno većim proizvođačima krumpira. Osim toga, Faluka je dobra sorta B kulinarskog tipa, što

znači da je prikladna za različite namjene (kuhanje, pečenje i prže-nje). Drugim riječima zbog toga što se gomolji ne raskuhavaju pogod-na je za pripravljanje različitih slo-ženaca, krumpir juha i paprikaša, premda zbog relativno malog sadržaja suhe tvari njeni gomolji mogu jednako dobro poslužiti i za prženje pomfrita.

Roko pripada skupini kasnih sorti, du-žina vegetacije 140 dana. Karak-teristika sorte je crvena do svije-tloljubičasta boja pokožice, dok je meso bijele boje. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za skladištenje. Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature.

Obilježje: visoki prinos, lijepi jednoobrazni gomolji srednje kru-pnoće.

Romanoje svima dobro poznata kasna sorta koja se koristi za zimnicu. Mnogi je smatraju najkvalitetni-jom sortom za čuvanje. Svakako, o njenim kulinarskim osobina sve se odavno zna i stoga je nezamje-njiva sorta za spremanje mnogih jela a posebice peke.

I na koncu, dobro zapamtite na-zive ranije opisanih sorata jer bliži se vrijeme nabave sjemenskog krumpira koji je za potpun uspjeh proizvodnje nužno pravodobno i na pravilan način naklijati.

Faluka

Faluka, najrodnija sorta, odlična za kuhanje i pečenje

Roko Romano

Roko, nova kvalitetna sorta za zimnicu, zamjena za Romano

Romano, najkvalitetnija sorta za jelo i zimnicu

18



U posljednje vrijeme, kao za-štitu, voćari sve više koriste i kemijska sredstva kojima

se prskaju donji dijelovi stabla. U tu svrhu može poslužiti Kunilent R-12 koji svojim mirisom odbija štetnu divljač.

Bijeljenje voćakapored toga, početkom zime je do-bro obijeliti i debla voćaka kako bi ih zaštitili od pucanja kore. za bijeljenje se rabi suspenzija dobre mazivosti, a koja se dobije na slje-deći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg ku-hinjske soli i 0,5 kg močivog sum-pora (chromosul 80 ili Thiovit jet). premazivanje se obavlja četkom a premazuje se deblo i račvište grana. cilj bijeljenja debla voćaka je zaštita od pucanja kore. Kako

se trenutno voćke nalaze u stanju mirovanja tako mogu izdržati do-sta niske temperature. Međutim, za vedrijih i sunčanijih dana kora voćaka se lagano zagrijava čime one ponovno počinju i «raditi». Usljed kolanja sokova pokrenutih tijekom sunčanih dana, dolaskom noći voćke ostaju nezaštićene što dovodi do opasnog pucanja njiho-ve kore. S druge strane, bijeljenjem debla odbijamo sunčeve zrake te se kora ne zagrijava a time ne dolazi do njenog pucanja. Navedeno bije-ljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje. pored navedenih mjera u voćnjaku ne smijemo zanemariti i još jednu.

Zaštita od mrazaNaime, ukoliko to još nismo ura-dili, nužna je zaštita i agruma od mraza i jakih sjevernih vjetrova.

U tu svrhu, prije početka zime, stabla agruma se omotavaju na-mjenskim mrežama. A svi se do-bro sjećamo kako je posljednje dvije godine, zbog jače i hladnije zime te mraza, u južnoj hercego-vini nastradao veliki broj stabala agruma, upravo zbog njihovog ne-adekvatnog ili nikakvog zaštići-vanja. Stoga, to ove godine nipošto nemojte zaboraviti!

Prstenasto zarezivanje koreNa vrlo bujnim jabukama i kruška-ma (ne i na koštičavim voćkama) koje na zadovoljavaju urodom, pr-stenasto zarezivanje kore može se primijeniti kao krajnje sredstvo za obuzdavanje vegetativnog rasta i poticanja većeg stvaranja cvjetova.

potkraj proljeća oko debla uklo-nite usku traku kore i kambijskog sloja, na visini od oko 1 m. ta mjera umanjuje dotok hranjiva i hormo-

na u korijenje, pa se oni nakupljaju u gornjem dijelu stabla. prstenasto se zarezivanje mora provesti vrlo pažljivo jer stablo može usahnuti. Najprije izmjerite širinu trake koja na malom stablu mora biti samo 3 mm; širina se postupno povećava do 1 cm na vrlo velikim stablima. cijelom širinom debla nožem izre-žite traku kroz koru i kambijski sloj do tvrdog drveta i uklonite je. Ranu zatvorite s nekoliko slojeva ljeplji-ve vodootporne vrpce, koja mora prekrivati ranu bez dodirivanja kambijskog sloja. Rana bi tijekom jeseni trebala zacijeliti i tada može-te ukloniti ljepljivu traku. Sljedeće godine stablo bi trebalo proizvesti mnogo više cvjetova, a time i plo-dova - jer svaka biljka na ozljeđi-vanje reagira obnavljanjem.1. zalijepite ljepljivu vrpcu oko de-

bla, što će vam pomoći da nači-nite dva usporedna reza. prsten bi trebao biti širok 3 mm -1 cm, ovisno o starosti i veličini stabla

2. usporedne rezove trebali biste načiniti kroz koru i kambijski sloj. tupom stranom oštrice noža oprezno uklonite prsten kore.

3. omotajte vodootpornu ljeplji-vu traku oko prstena, tako da prekriva ranu, ili da ne dodiruje kambijski sloj. traku uklonite kada rana zacijeli.

Radovi u voćnjaku tijekom zimeNe, nije vrijeme za odmaranje jer i za hladnih i snježnih zimskih dana u voćnjaku uvijek ima posla. Prije svega, treba ga zaštititi od voluharica i divljači (zečeva, srna i divljih svinja). U tu svrhu dobro dođu zaštitne mreže koje se jednostavno i s lakoćom stavljaju na voćke. Postavljene plastične mreže ne treba vezati jer se one proširuju kako i sama voćka raste. Dakle, dovoljno je mreže postaviti i biljke su nam zaštićene od štetnih glodavaca, a što je posebice važno za netom posađene jednogodišnje voćne sadnice.

Bijeljenje debla voćaka zaštita voćaka od mraza


19

Najčešće pogreške kod sadnje voćakaSadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i zahtijevan posao iz razloga što se radi o višegodišnjim biljkama, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. A iako se to čini vrlo jednostavnim, voćke ipak treba znati pravilno posaditi.

Ivan perić, dipl. ing.

U svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se sa mnogim situacijama, koje slobodno

možemo svrstati u rangove od ko-mičnog do tragičnog. Naime, uisti-nu je nevjerojatno da se kod sadnje voćaka prave početničke pogreške zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i na-čin sadnje one uopće mogu ukori-jeniti. Svjedok sam i mnogih pogre-šaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje sa-mih profi voćara znaju biti itekako dvojbene.

Najčešće dvojbe i pogreške Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odnosi se na nepravodobnu pripremu i kopanje sadnih jama. tako se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje, što je više nego pogrešno. Dakle, kako bi se sadno mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje. Druga pogreška odnosi se na kopanje sadnih mje-sta neodgovarajućih dimenzija-jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame kada će se voćka sve-

jedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sad-nica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjivanja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 x 100 cm i dubine 60-70 cm. Osim toga, korijen voć-ke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide

u dubinu već postrano, po površini zemlje. time je voćka dolaskom suše (plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast. Nadalje, ka-lem mjesto nipošto se ne smije za-trpavati već mora viriti nekoliko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu na-kon sadnje obvezno moramo i zaliti s 10-tak litara vode. Osim toga, na-

dam se da to više nije potrebno ni napominjati- stajsko gnojivo mora biti crno i zrelo te ne smije doći u dodir s korijenovim sustavom. I na kraju, sa sjeverne strane pravilno posađene sadnice postavlja se od-govarajući kolac ili oslonac koji ne smije dodirivati voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima, naža-lost, nerijetko može i uočiti.

Uz poštivanje struke pogreške svesti na minimum

Sadnice kupiti u voćnim rasadnicima


20

PitANjA i oDGovoRiGiorgia – nova sorta trešnjeU vrtnom rasadniku pored brojnih sorti trešanja kupio sam i meni nepoznatu sortu, stručnog naziva Giorgia. Molim vas da mi navede-te njene osnovne karakteristike. Unaprijed zahvalan.Nije ni čudo da vam je sorta ne-poznata, jer je riječ o prilično no-vijoj talijanskoj sorti koja formira krupne plodove svijetlocrvene do tamnocrvene boje. Meso ploda je srednje čvrstine i dobre kakvoće. Stablo je osrednje bujnog rasta i samoneoplodno je, što znači da joj treba osigurati adekvatne opraši-vače. Dobri oprašivači su joj Bur-latova, Van i Adriana. Inače, sorta zrije oko 10. lipnja i zbog svojih kvalitetnih osobina svakako je za preporuku u kućnim vrtovima.


Rakija promijenila boju i okusza vlastite potrebe proizvodim rakiju, koja je ove godine dobila smeđu boju. osim toga, poprimila je i blagu oporost u okusu. Što je uzrok tomu?Riječ je o tipičnim simptomima koji se javljaju kao posljedica slabo pripremljene tj. ovinjene i održavane bačve iz koje je alkohol rakije ekstrahirao tanin. zbog toga se, uostalom, uz smeđu boju poja-vi i oporost u okusu. Kako bi se to eliminiralo, na 100 litara “smeđe rakije” dodaje se 1 litra obranog mlijeka. Mlijeko se treba dodava-ti polagano uz stalno miješanje. Nakon tri dana rakija se odvoji od taloga i potom filtrira preko, pret-hodno vodom navlažene, guste gaze ili filter papira postavljenih na lijevku. Kada rakiju odvojimo od taloga, potrebno ju je ponovno destilirati. Na taj način učinkovito će te ukloniti taninske tvari iz ra-kije.

Nino Rotim, dipl. ing.

Industrijska breskvaU svom breskviku pored standar-dnih sorti breskve imam i neko-liko stabala sorte Maria Serena koje sam dobio iz italije. Međutim,

njeni plodovi imaju specifičan okus, pomalo neobičan za svježu potrošnju pa me zanima o kakvoj sorti breskve je riječ?Riječ je o talijanskoj sorti vrlo bujnog i rodnog stabla, srednjeg vremena cvatnje. plod je srednje krupan, žutozlatne boje pokožice i atraktivnog izgleda. Sorta sazri-jeva 20-tak dana prije Redhavena i zanimljiva je zbog ranog i isto-vremenog sazrijevanja, što bitno olakšava berbu. Iako navedenu sortu odlikuje dobar i aromatičan okus, ona je prije svega predviđe-na za preradu u različite proizvode kao što su kompoti, marmelade, džemovi, voćne salate i kašasti so-kovi. Dakle, riječ je o sorti breskve za industrijsku preradu zbog čega je kao takvu i trebate koristiti.


Sadnja živicePlaniram svoju okućnicu od pro-metnice odvojiti, odnosno, ogra-diti živom ogradom. Stoga me za-nima na koji način se vrši sadnja živice?

Živice se obično sade u jednom redu, a ukoliko raspolažete s dovoljno prostora, istu tu sad-nju možete planirati i u dva reda (cik-cak sadnja). Ukoliko, pak, planirate formiranje duge živice za koju će vam trebati mnogo bi-ljaka, onda je dobro u rasadnica-ma određenu količinu unaprijed i naručiti. što se broja sadnica tiče, one ovise od veličine i načina ra-sta biljne vrste s tim da će vam po nepisanom pravilu za jedan dužni metar trebati od 2 do 5 sadnica. Razumljivo, ukoliko želite živicu koja će se brzo zatvoriti, onda se i sama sadnja planira malo gušće, s tim da ipak u tom pogledu ne smi-jete pretjerivati. Dakle, ako vam se ne žuri, grmove posadite na pre-poručenu udaljenost. Sadnja se izvodi na način da uz trasu živice prethodno nategnete uže uz koje se iskopa jarak dubine 30-50 cm i širine 40-60 cm. potom je po-željno vilama dodatno prorahliti dno jaraka. Sadnice razmjestite

po trasi živice na predviđenim razmacima, naizmjenično raspo-ređujući slabije i snažnije sadnice, kako bi i živica bila koliko-toliko ujednačena. Nakon toga iskopa-nu zemlju iz jarka pomiješajte s Flortis supstratom te manji dio te mješavine nanesite na dno jarka i na tu zemlju položite sadnice. Sli-jedi zatrpavanje jarka s ostatkom zemlje uz njeno pažljivo zbijanje. Kada ste sa sadnjom završili, još je potrebno živicu prikratiti kako biste potakli njeno grananje ali i izvršiti obilno zalijevanje jarka da bi se zemlja slegla i kako bi biljke dobile dovoljne količine vode.

Josip Brkljača, ing.

Zašto ribice ugibajuimam caffe bar u centru grada. ispred samog šanka se, pored ostalog, nalazi i veliki akvarij sa zlatnim ribicama. Međutim, iako sam im osigurao sve (redovito či-šćenje filtara i akvarija, dodavanje preparata za regeneraciju vode i ribice čistače) zlatne ribice nakon kraćeg vremenskog razdoblja re-dovito ugibaju. Što može biti po-tencijalni uzrok tomu?pošto sam i sam bio suočen sa slič-nim poteškoćama, dugo vremena sam tražio uzrok ugibanja raznih vrsta ribica u caffe barovima i noć-nim klubovima. Nakon opsežnih radnji i temeljitog čišćenja cijelih akvarija te opreme nisam dobivao pozitivan rezultat. Onda sam i s malo sreće otkrio pravi razlog. Na-ime, ribice su veoma osjetljive na glasnu glazbu koja svojim pove-ćanim decibelima doslovce razara njihov osjetljivi organizam. Stoga vam jedino preostaje da odaberete između glazbe i ribica.

Vedran Lasić

Sadnice cijepljenog orahaMožete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško prona-ći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i koliko je vreme-na potrebno da sadnica-sijanac uopće dođe na rod? Unaprijed zahvalan!

Istina je da u voćnim rasadnicima uglavnom nemamo zastupljenu sadnicu kalemljenog oraha i da je u ponudi najčešće njegova sadni-ca-sijanac. Razlog leži u složeno-sti i poteškoćama kod samih teh-nika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu imamo i njihovu stalnu nestašicu. Jer orah je, za razliku od drugih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i generativ-nih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgoje-noj iz sjemena čime se razumljivo i produžava nerodno razdoblje sorte uzgojene na takvoj podlozi. Jednostavno rečeno, sadnica-sija-nac će rod donijeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. po rije-čima voćara rasadničara to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina. Ako vas to pak može utješiti, sad-nica-sijanac je pet puta jeftinija od kalemljenih sadnica oraha.

Nino Rotim dipl. ing.

Sorte krumpira za pripremu salatakako nisam najbolja poznavate-ljica sorti krumpira, molim vas da mi pomognete u odabiru sorti pre-ma namjeni. Naime, voljela bih, kao domaćica, znati koja je sorta krumpira najbolja za pripremu sa-lata od krumpira.Kvalitetna ugostiteljska ponuda jela od krumpira kao i njihovo go-tovljenje u domaćinstvu moraju biti praćeni i pravim izborom sorte jer se sorte krumpira kulinarski znatno razlikuju. primjerice, pr-voklasna «lešo» pripremljena bijela riba mora biti poslužena s isto tako kvalitetnim kuhanim krumpirom koji se ne raskuhava te je fine sitnozrne strukture mesa. Sorte krumpira koje nakon kuha-nja ostaju «tvrde», ne raskuha-vaju se, i dobro se režu su tipične salatne sorte. Kao tipične «salatne « sorte krumpira preporučamo Adoru, Monalisu i Lisetu.

Mario Ćubela, dipl. ing.

21



Zapravo, postoji nekoliko štetnih vrsta kukaca koji prave štete ubušujući se u

drvene dijelove stabla. Među nji-ma moramo posebno istaknuti voćnog sipca, granotoča i vrbotoča te voćnu strizibubu. Bilo kako bilo, ono što je bitno naglasiti jest či-njenica da napadnuta voćna stabla na području hercegovine vrlo brzo i stradaju. tomu prije svega prido-nosi jaka, doslovce orkanska bura koja s lakoćom lomi napadnute grane ili čak čitava stabla. Naime, navedeni štetnici ubušuju se u unutrašnjost grana gdje se, poput vrbotoča, razvijaju u njihovom središnjem dijelu praveći manje ili veće hodnike. za kratko vrijeme unutrašnjost grana ili debla slabi zbog čega su i tijekom hladnijih, vjetrovitih hercegovačkih dana podložne lomljenju.

VRBOTOČ-štetnik deblaMalo bi koji voćar i pomislio da veliki sivosmeđi leptir (promjera krila oko 9 cm) kojeg teško može zapaziti u svom voćnjaku (jer leti noću), predstavlja vrlo opasnog štetnika. Ženka leptira tijekom lipnja i srpnja pomoću legalica leže jaja na koru u skupinama. petnaestak dana kasnije izlegu se

Štetnici u drvu voćakaPosljednjih godina možemo zamijetiti sve veći broj napadnutih stabala voćaka, čiji drveni dijelovi predstavljaju pravu poslasticu za nekoliko štetnih vrsta kukaca. I dok štetnike na listovima i vanjskim dijelovima stabala s lakoćom uništavamo od vrbotoča i granotoča možemo samo strepiti

gusjenice koje se odmah potom ubušuju u koru. Kada malo odra-stu, prodiru u samo drvo gdje prve godine naprave hodnik dubok 2-3 cm a na čijem se izlazu zapaža cr-venkast sok i piljevina. Stoga je i te kako važno s vremena na vrijeme sasvim izbliza pažljivo pregleda-ti koru grana i debla voćaka, jer se upravo po tim rupicama lako otkrije i prisutnost ovih drvenih nametnika. pošto zbog vlastitog nemara te rupice često ne zami-jetimo, gusjenica sljedeće godine nesmetano prodire dublje u drvo gdje buši ovalne plosnate hodnike prema sredini debla. Svojim snaž-nim vilicama ona dubi drvo dvije godine zbog čega se cijelo stablo suši i konačno propada. A u her-cegovini se u napadu zna uočiti i do tridesetak gusjenica po jednom stablu. A ta proždrljiva gusjenica se da lako prepoznati jer ima crnu glavu i mesnato crvenkastu boju s karakterističnim mirisom na trulo drvo. Naraste oko 9 cm i gotovo da ne bira žrtvu jer napada čak do 200 vrsta stabala. tako je možemo vidjeti i na vrbi, platanu, lipi, javo-ru, divljim kestenovima te jablani-ma. U voćnjaku posebno napada jabuke, kruške i trešnje zbog čega «nazovi stručnjaci» često kažu da im je koštičavo voće uništio žilo-griz. Iako ni on nije rijedak štetnik

(čak naprotiv), puno vrbotočcevih žrtava pripisuju upravo njemu.

GRANOTOČ- štetnik granaI dok vrbotoč napada isključivo debla starijih voćaka granotoč pre-ferira isključivo grane i stabalca mladih voćaka. Stoga su i štete koje on nanosi voćkama često i veće, jer u špalirnim (dirigiranim) uzgojima prouzrokuje pucanje i lomljenje grana nužnih za formiranje uzgoj-nih oblika. Granotoč je pak bijeli leptir, s krilima posutim crnim toč-kicama, veličine do 6 cm. Gusjeni-ca mu je žute boje s crnim točkica-ma veličine do 6 cm. Ipak, možemo ustvrditi kako je ovaj štetnik manji probirač voćaka od vrbotoča, jer osim jabuke, kruške i trešnje napa-da još samo dunju, orah, lijesku te katkad i vinovu lozu.

Mjere suzbijanjaNavedeni štetnici se suzbijaju na istovjetan način. Dakle, osnovna mjera je uočavanje ulaznih ru-

pica nakon čega se kroz njihov otvor guraju žice savinutog vrha u kuku. znači, nastojimo štetnu gusjenicu uništiti prvenstveno mehaničkim putem, a ako nam to ne pođe za rukom, u otvore rupica možemo uštrcavati i insekticide u peterostruko većoj koncentraciji. Navedene rupe se potom trebaju dobro začepiti kalemarskim vo-skom. S druge strane, jače napad-nuta stabla možemo jedino iskrčiti i upotrijebiti kao ogrjev. Ipak, za razliku od vrbotoča, granotoč se može suzbiti i na taj način što mo-žemo otpiliti jače napadnute grane te ih potom i spaliti. za razliku od drugih štetnika drva voćaka, ovaj ubojiti tandem napada isključivo zdrava stabla, i to vrlo uporno, ne napuštajući ih kad ih već jednom napadnu. Stoga je i velika noćna mora svih hercegovačkih voćara ubojiti tandem granotoč i vrbotoč, premda ne zaostaju ni njihovi pri-jatelji «po struci» brojni prstenari i potkornjaci!

Ličinka i leptir granotoča

Leptir vrbotoča Jedan od načina uništavanja gusjenica u granama


Zimska rezidba

Zimska se rezidba breskve provodi u doba mirovanja tj. od opadanja lišća pa do po-

četka vegetacije u proljeće. treba paziti da se rezidba ne obavlja ako su temperature ispod ništice. Kada će se početi s rezidbom, često za-visi od veličine nasada, odnosno o raspoloživoj radnoj snazi. Kad ve-ćih nasada s rezidbom se započinje odmah nakon opadanja lišća, bez obzira radi li se o kontinentalnom ili mediteranskom području. Kod manjih nasada s rezidbom se za-počinje najčešće krajem siječnja ili početkom veljače. U područji-ma gdje su česti proljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima. U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka. Često se u praksi rezid-ba obavlja u vrijeme cvatnje (Italija - pokrajina Emilia-Romagna). U hladnijim područjima preporučuje se kasnija rezidba (potkraj razdo-blja mirovanja vegetacije) jer rane nastale rezidbom brže zacjeljuju.

Kod orezanih stabala breskve vegetacija ranije započinje nego kod neorezanih i traje nešto dulje, što je posljedica bujnosti. poznato je i da se pupovi bujnijih stabala stvaraju kasnije nego pupovi na slabo bujnim stablima.

Rodni i nerodni izboji kod breskveKod breskve se razlikuje nekoliko vrsta rodnih i nerodnih izbojaka.

Svibanjska (majska) kitica je vrlo kratki izboj reduciranih internodi-ja. završava uvijek lisnim pupom, oko kojeg su posrano smješteni u skupini cvjetni pupovi. Ovaj izboj je obično dug 2-5 cm, s 3-5 po-stranih cvjetnih pupova. Rijetko se javlja kod mladih i bujnih voćaka. Nema većeg značenja za rodnost breskve ukoliko se razvilo dovolj-no rodnih (mješovitih) izbojaka. Na

zimska rezidba breskveObavlja se od početka opadanja lišća pa do kretanja vegetacije, ne kod temperatura ispod ništice. U hladnim područjima preporuča se kasnija rezidba, dok se u južnim područjima obavlja krajem siječnja i li početkom veljače.

svibanjskoj kitici formira se malo lišća pa plodovi na njoj ostaju sitni.

kratki rodni izboj je tanki iz-boj dužine do 15 cm s razvijenim kratkim internodijima. Vršni pup mu je uvijek drveni, a postrano su smješteni cvjetni pupovi. Nema većeg značenja za rodnost breskve, jer nema dovoljno lišća pa plodovi ostaju sitni.

Mješoviti rodni izboj je duga-čak 20-70 cm i dulje, zavisno od bujnosti, starosti i sorte. to je dugi rodni izboj. Mješoviti rodni izboj je najznačajniji za rodnost breskve, na kome su dobro razvijeni cvjetni i lisni pupovi, iz kojih se razvijaju najkrupniji i najkvalitetniji plodovi i nove rodne mladice. Na vrhu izbo-

ja nalazi se drveni pup.ljetni ili preuranjeni izboji ra-

zvijaju se iz pupova mladica formi-ranih u istom vegetacijskom raz-doblju. Ovi se izboji razvijaju kod mladih i bujnih voćaka. U pravilu, nisu rodni, ali ako se ranije jave u krajevima s dugom vegetacijom, mogu se formirati cvjetni pupovi, pa ovi izboji mogu biti rodni.

Mlazevi ili vodopije se dugi snažni izboji vertikalnog rasta koji se razvijaju iz adventivnih ili la-tentnih pupova starijih grana, ali i mladih, na mjestima jačeg dotoka hranjiva i u blizini reza ili povreda. to su nerodni izboji koje većinom rezidbom odstranjujemo ili koristi-mo za formiranje krošnje.

U područjima gdje su česti proljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima. U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka.

22


Orezano stablo breskve Mješoviti rodni izboj

Svibanjska kitica Kratki rodni izboj

23


Mr. sc. Milorad šubić

Bolest je naročito raširena u geografskim širinama gdje dominiraju oštre zime (npr.

u središnjoj Europi), ali se također opisuje u toplijim regijama (npr. mediteranski dio Francuske). Glji-vica Eutypa napada 80-tak razli-čitih rodova unutar 27 biljnih poro-dica. Većina su drvenaste vrste koje obitavaju u šumskim zajednicama, a najvažnije poljoprivredne kultu-re domaćini ove bolesti su vinova loza, marelica („gumoza marelice“) i crni ribiz.

Dugo se smatralo da je Eutypa bolest samo starijih vinograda (iznad 10 godina), ali također mogu biti inficirane i podloge preko kojih se patogen širi na plemke. Uglav-nom se znakovi ove bolesti rijetko primjećuju u nasadima mlađim od 8 godina, a kasnije se u starijim vinogradima broj loza s negativ-nim promjenama povećava. prvi se simptomi primjećuju već u proljeće

Sušenje krakova trsaSušenje krakova trsa, čiji je uzročnik gljivica Eutypa lata, prvi je put u našoj zemlji dokazano 1983. godine na trsju pokraj Požege, a naknadno još u vinogradima Istre i nasadima kraj Ludbrega (Cvjetković & Isaković, 1990). Zadnjih godina primjećujemo porast oboljelog trsja vjerojatno uzrokovanog ovom bolešću, ali ih struka i proizvođači ne prepoznaju!

nakon intenzivnog porasta mladi-ca. pojedini mladi izdanci koji rastu iz zaraženih krakova imaju kržljav ili skraćeni rast. Međukoljenca ili internodiji su vrlo tanki i kratki, pa takve mladice do kraja sezone dosežu dužinu od samo 25-40 cm. Lišće koje se razvija na oboljelim izbojima je veličinom manje nego zdravo, klorotično (žućkaste boje), deformirano, nazubljeno i uvijeno.

ponekad se na rubovima pojav-ljuju male nekrotične točkice koje starenjem lisnog tkiva postaju veća smeđa područja. Grozdići se nor-malno razvijaju do cvatnje, a ka-snije otpadaju ili se osuše.

Na krakovima mogu svi izdanci pokazivati opisane simptome ili pak pojedine mladice normalno rastu, a pojedine su kržljave ili veli-ke svega nekoliko cm. U pravilu se znakovi bolesti pojavljuju na jed-nom kraku, a zatim se prošire na drugi krak.

Kržljavost se svake godine po-jačava do konačnog propadanja

cijelog trsa. Vanjske i vidljive pro-mjene posljedice su razvoja gljivice Eutypa lata u stablu i krakovima.

Na uzdužnom se presjeku kroz stablo loze vide jedna ili više ne-kroza (odumiranje tkiva), koje se često mogu protezati od rana uzro-kovanih rezidbom ili drugom me-haničkom povredom (npr.tuča), a šire se poput klina duboko u drvo.

Nekrotično je tkivo čvrste konzi-stencije, najčešće sivo-smeđe boje, a nastaje kao rezultat vrlo štetnih toksina, toksina koje luči uzročnik ove bolesti.

Širenje zarazeU područjima s umjerenim zimama, gdje temperature padaju na vrijed-nosti ispod 0˚c, Eutypa lata rano u proljeće iz plodišta oslobađa infek-tivne askospore, za što su neop-hodne slabije proljetne kiše (makar u količini 1 mm). plodišta se na taj način „isprazne“ do kraja jeseni.

One šire zarazu na svježe rane pri dugotrajnijem vlaženju (barem 11-12 sati), uz optimalne tempera-ture 20 do 25˚c.

Ovo oslobađanje infektivnih askospora poklapa se sa rezidbom vinograda. Askospore mogu biti vjetrom „donesene“ u vinograd iz udaljenih drugih domaćina (50-100 km), a pritom zadržavaju vi-jabilnost do dva mjeseca. Kličnom cijevi kroz rane dospijevaju u pro-vodne snopove ili žilno staničje, a naknadno se šire dublje u drvo.

Mjesta reza ostaju osjetljiva na infekcije u razdoblju 2 tjedna, ali nakon mjesec dana opasnost pre-staje. Uzročnik bolesti u početku

sporo napreduje u lozi, pa se prve negativne promjene vide tek dvije godine nakon infekcije, a najčešće se opisani simptomi pojavljuju 3 do 4 godine nakon zaraze.

zbog slabijeg početnog razvoja u pravilu se prava ekonomska štet-nost ove bolesti uočava tek u rod-nim vinogradima.

Najveća se opasnost od ove bo-lesti javlja pri provođenju oštrijih rezova (npr. promjena uzgojnog oblika), nakon uvođenja strojne berbe vinograda ili nakon jačih tu-čonosnih sezona.

Preventiva i zaštitaNajbolji preventivni rezultati dobi-veni su premazivanjem rana fun-gicidima na osnovi benzimidazol-karbamata i slično, odmah nakon rezidbe (npr. Mikazol pasta, Biopol V). Kako ova bolest rijetko inficira jednogodišnju rozgvu, premazuju se rane nastale na drvu starijem od 2 godine.

Nijedan fungicid koji se koristi za zaštitu vinograda prskanjem protiv uobičajenih bolesti ne daje dovolj-no učinkovitu zaštitu protiv gljivice Eutypa lata (nekad je vrlo učinko-vit bio benomil, ali koncentracija kemikalija u škropivu i kvaliteta pokrivenosti rana nakon prskanja najčešće ne sprječavaju relativno spor i dugotrajan infekcijski pro-ces). Stoga je ova bolest potenci-jalno vrlo opasna u regijama i na položajima gdje se nalaze zaraženi „alternativni domaćini“ (nasadi kraj šuma, marelica), te se vjetrom i kišama krajem zime i tijekom pro-ljeća širi u vinograde.

Simptomi sušenja krakova trsa

24


Goran Fruk, dipl. ing. agr.

Lijeska traži sunčana i duboka ocjedita tla slabo kisele do neutralne reakcije (ph 6,0-

7,0). Veći dio korijena lijeske nalazi se na dubini od 1 metra, ali aktivno korijenje može doseći i dubinu od 2-3 metra i to je razlog zbog kojeg bi lijesku trebali saditi na dubljim tlima. Dobro uspijeva i na plićim tlima uz obvezno navodnjavanje. Stabla u uzgoju sade se na razmak

lijeska – stablo ili grmLijeska u uzgoju dolazi od nekoliko vrlo srodnih i sličnih vrsta, a to su Corylus avellana, Corylus maxima i Corylus americana. Sve njih zovemo jednim imenom – lijeska, dok Corylus colurnu zovemo medvjeđa lijeska, a koristi se samo kao podloga za lijeske u uzgoju. Plod lijeske je lješnjak, koji je odlična dopuna prehrani, zbog svojeg hranjivog kemijskog sastava, a često se koristi i u farmaceutskoj industriji. Bogat je vlaknima, vitaminima, mineralima, ne sadrži kolesterol, a dobar je izvor zasićenih masnih kiselina.

od 5 metara, grmovi u uzgoju na 7 metara, a grmovi koji se žele uz-gajati kao živica na razmak od 1,5 metara unutar reda.

Cvatnja zimi – razvoj ploda u proljećeLijeska je listopadna voćna vrsta koja zahtijeva hladne zime kako bi se prekinulo mirovanje pupova. Kod većine voćnih vrsta cvatnju i oprašivanje očekujemo u proljeće. Kod lijeske to nije tako. Ona cvje-

ta sredinom zime, što je u našim krajevima uglavnom u siječnju i veljači. tada se odvija i oprašivanje, tj. prenošenje polena s muških resa na ženske cvjetove. Iako se u to doba odvija cvatnja i oprašivanje, nastavak procesa (oplodnja i rast ploda) nastavlja se tek u proljeće. Iako je lijeska otporna na niske temperature, one ispod -9˚c u vri-jeme cvatnje, mogu oštetiti ženske cvjetove. potrebna godišnja količi-na padalina je 900 mm, no ipak je i

u tim područjima potrebno natapa-nje tijekom sušnih ljetnih mjeseci.

Kako su kultivirane sorte lijeske samoneoplodne, važno je ima-ti drugu sortu koja će služiti kao oprašivač. Dobro je da oprašivač bude zastupljen sa 20% u nasadu te da je posađen najviše 20 metara od glavne sorte nasada (proizvod-nje). također, kod lijeske dolazi i do problema različitog vremena cvatnje muških i ženskih cvjetova, što također izbjegavamo sadnjom različitih sorata. pri tome treba biti oprezan i saditi sorte koje cvatu u isto vrijeme, ali i koje se međusob-no mogu oploditi zbog ranije nave-denih problema.

Lijeska prirodno tvori grm ili ni-sko drvo s nekoliko debala i rađa na jednogodišnjim izbojima te kada se formira uzgojni oblik nije ju potrebno rezati svake godine. Kod rezidbe svake godine postavlja se pitanje isplativosti jer je razlika između uloženog i dobivenog zane-mariva. Rezidba se obavlja ručno, a cijena sata radnika je visoka. No, nakon 2-3 godine kada padne rod-nost, ta razlika više nije zanemari-va te je nužno obaviti rezidbu kako bi se potaknuo jači vegetativni rast čime bi se i otvorila mogućnost bo-lje rodnosti.

Uzgoj u obliku grmaLijeska na vlastitom korijenu stva-ra mnogo korijenovih izdanaka te je uzgoj na vlastitom korijenu pogodan za uzgoj u obliku grma ili kao živa ograda. Međutim, ako li-jesku odlučimo uzgajati kao stablo, ono na što treba paziti jest da redo-vito odstranjujemo vodopije i kori-jenove izdanke pogotovo ako su na vlastitom korijenu. za uzgoj u obli-ku stabla više se preporuča lijesku cijepiti na medvjeđu lijesku koja stvara manje korijenovih izdanaka. No, kod ove podloge javlja se pro-blem što njoj ne odgovaraju teška

Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. To je ostalo još od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše održavati lijesku kao grm.

Stablo lijeske

25


tla koja su česta u kontinentalnoj hrvatskoj, već ocjedita ilovasta tla. Međutim, medvjeđa lijeska dobro podnosi ekstremne uvjete i sušu.

Rezidbu treba obaviti tijekom zime dok lijeska miruje. tako ćemo smanjiti potrošnju hranjiva na ne-potrebne izboje koji nam smetaju i tako potaknuti cvatnju. također, rezidbom trebamo odstraniti i bo-lesne, oštećene ili suhe grane kako bismo smanjili mogućnost napada bolesti i štetnika.

Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. to je ostalo još od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vla-stitom korijenu koji često stvara jake korijenove izdanke. tada je bilo najlakše održavati lijesku kao grm. također se smatralo da lije-ska tako bolje rodi zbog veće rod-ne površine.

to možda i jest tako ako se gle-da prinos po biljci koja je i sama po sebi veća te traži više mjesta.

Ali ako se gleda po jedinici po-vršine, veći urod se može očeki-vati samo kod uzgoja lijeske kao stablašice, jer je tako moguć gušći sklop. Stabla lijeske dolaze u punu rodnost nakon 6 godina, a trajnost nasada može dostići i do 40 godina, pa i duže. to pokazuje koliko je bit-no detaljno planiranje prije sadnje kako bismo u potpunosti iskoristili potencijal lijeske i našu proizvod-nju učinili što isplativijom.

Grm se, također, može formirati i iz sadnica koje su cijepljene na medvjeđu lijesku ako se 3-4 sadni-ce posade na isto mjesto (grmolika vaza). tako ćemo dobiti grm koji će imati 3-4 glavne grane i koji ćemo lakše održavati s obzirom na to da neće imati mnogo korijenovih iz-danaka kao lijeska na vlastitom korijenu. Ovakav uzgoj je moguć i isplativ samo u ekstenzivnim na-sadima, tj. na okućnicama. za in-tenzivnu proizvodnju on je preskup

i nije rentabilan, zahtijeva više sad-nica, a ušteda s obzirom na uzgoj u obliku grma na vlastitom korijenu nije značajna.

Uzgojni oblik grma se formira skraćivanjem sadnice na 20-30 cm kako bi se potaknulo stvara-nje korijenovih izdanaka. Od no-vostvorenih korijenovih izdanaka treba ostaviti 3 do 4 koji će tvoriti osnovne grane. Ostale izboje treba redovito odstranjivati, osim ako ih se želi iskoristiti za obnovu grma ili formiranje gušćeg grma (živa ograda).

Lijeska stablašicaUzgoj lijeske kao stablašice (cije-pljene na medvjeđu lijesku) sve više ulazi u intenzivni uzgoj zbog svoje ekonomske opravdanosti. Stablo lijeske ne zauzima puno prostora kao što je to slučaj kod grma, čime je mogući gušći sklop i

veći urod po jedinici površine. Ne zahtijeva toliko rada oko čišćenja korijenovih izdanaka, deblo je vi-sine 50-80 cm što omogućuje veću upotrebu mehanizacije. Stabla su bolje osvijetljena nego grm čime se postiže veća količina i bolja kvali-teta ploda, a samim time i viša ci-jena.

Vaza kao uzgojni oblik je vrlo pogodna za lijesku jer daje dobru osvijetljenost krošnje, što je bitno jer plodovi zahtijevaju mnogo sun-ca, a lijeska rađa na jednogodišnjim izbojima. Vaza se formira sa 3 do 4 osnovne grane za koje se ne prepo-ruča grananje debla na istom mje-stu već na razmaku od 20-ak cm kako bi spojno mjesto grane i debla bilo čvršće.

Neke od prikladnih sorata za uz-goj u hrvatskoj su Istarski dugulja-sti, Rimski ukusni, Okrugli difonski i Barcelona.

istarski duguljasti je sorta lijeske vrlo popularna i zastupljena u uz-goju u hrvatskoj. Redovito i obilno rađa. plodovi su krupni (3-3,5 g) i duguljasti. zbog tvrde ljuske, plo-dovi su otporniji na napad ljesko-toča. zreli plodovi teško se odvaja-ju od omotača. Randman Istarskog duguljastog je 43%. Dobri opraši-vači za Istarski duguljasti su sorte Rimski i Ludolfov.

Rimski ukusni (tonda Gentille Romana) talijanska je sorta. Dobro rađa. Dobar oprašivač je Okrugli difonski (tonda di Giffoni). plod je okruglasti, srednje krupan (2,5 g). Randman je 45,0%. zbog svoje kvalitete i odličnog okusa (kao što i sam naziv kaže) tražena je sorta za konditorsku industriju.

okrugli difonski (tonda di Gif-foni) također je talijanska sorta okruglastog srednje krupnog (2,5 g) ploda. Dobre je rodnosti i kvali-tete često korišten za konditorsku i farmaceutsku industriju. Osjetlji-va prema kasnim mrazevima zbog čega se ne preporuča za kontinen-talno područje.

barcelona (Fertile de coutard) francuska je sorta vrlo zastupljena u uzgoju u SAD-u. plodovi su kru-pni (3,3 g). Otporna je na bolesti i nametnike. pogodna je za prerađi-vačku industriju.

Iako zaštita lijeske nije zahtjevna, ona zauzima važno mjesto u uzgoju. poznati štetnici lijeske su ljeskotoč, bademov moljac, lijeskina uš i gri-nje. Oni mogu počiniti velike štete. tako se npr. grinje zavlače u pupove, te ih uništavaju. Ako unište cvjetni pup, nema cvatnje pa ni ploda. Ako unište vegetativni pup, nema ve-getativnog rasta, a time ni budućeg roda. Od bolesti lijeske, u hrvatskoj je najznačajnija palež cvijeta i su-šenje mladica (Monilinia coryli), a prisutne su i pepelnica (Phyllacti-nia coryli) te gljive čađavice, koje se najčešće ne suzbijaju.

plodovi lijeske

Lijeska uzgojena kao grm

26



Europa je za njima pokaza-la interesiranje tek zadnjih dvadesetak godina, prije sve-

ga zbog neobičnog, za većinu naših potrošača nedojmljivog ukusa. za razliku od europskih sorata kruš-ke drugačijeg su oblika ploda zbog kojega se uvriježilo mišljenje da su nastale križanjem jabuke i kruške. U nastanku nashi krušaka kori-štene su autohtone vrste i podvrste roda pyrus. Najcjenjenije sorte su nastale od pyrus serotine i pyrus bretschneideri, kineskih autohto-nih sorata. Kao podloge za cijeplje-nje koriste se sjemenjaci navedenih autohtonih sorata.

Uvjeti uzgojaNashi kruškama pogoduju pod-ručja s dovoljno toplim ljetima, ujednačenim rasporedom oborina tijekom godine i nešto većom re-lativnom vlagom zraka. što se tiče tla, nemaju posebnih zahtjeva. pogoduju im tla koja se koriste i za uzgoj europske kruške.

Stabla Nashi krušaka su nešto bujnija od evropskih. Većina sorata rađa na dvogodišnjem drvetu, no ima i onih koje rode na jednogodiš-njem odnosno trogodišnjem. Sorte koje rađaju na starijem drvetu traže nešto oštriju rezidbu.

Nashi kruške cvatu dosta rano. Skoro sve sorte cvatu prije Vilje-movke. Većinom su samooplodne,

no ima i onih koje trebaju drugu sortu za oplodnju, pri čemu treba voditi računa kod nabavke sadnog materijala. Većina sorata izuzetno dobro rađa, a karakteristično je da lipanjskog opadanja plodova goto-vo da i nema, te je stoga potrebno provoditi prorijeđivanje plodova. Dozrijevanje plodova je sukce-sivno i, u pravilu, traje do 14 dana. pokožica plodova Nashi krušaka je vrlo osjetljiva, vrlo lako se oštećuje, stoga teško podnose transport. plo-dovi Nashi krušaka po okusu se ne mogu uspoređivati s europskim sortama, koje su mnogo plemeniti-jih organoleptičkih svojstava. Ovis-no o uvjetima skladištenja plodovi se mogu čuvati 2 - 6 mjeseci.

“Nashi” kruške nešto sasvim novoU potrazi za neobičnim i nesvakidašnjim voćnim vrstama, “Nashi” kruške su pravi izbor. Domovina “Nashi” krušaka je Kina i Japan, odakle se polako šire u ostala područja. U Kini su poznate kao “Li” ili “Cha-li” sorte, a zapadna literature ih zajedničkim imenom naziva “Nashi”.

Na području Bih uzgoj “Nashi“ krušaka moguć je samo u njenim južnim područjima (južna hercegovina) zbog posebnih klimatskih zahtjeva. Budući da su po izgledu i okusu ploda ”nešto sasvim drugo” od nama bliskih europskih krušaka - ni potrošači nisu za njih posebno zainteresirani.U sjemenarninin Agrocentrima u Mostaru i širokom Brijegu možete nabaviti sadnice Naši ili japanske kruške.

SORTIMENT

Shinsui (Hladna voda) propada skupini japanskih sorata koje se najviše uzgajaju. Slabije je do srednje bujnosti. Srednje je rod-nosti a plodovi su relativno mali (100-160 grama). Oblik ploda je spljoštenookruglast, jantarnobron-čane boje. Meso ploda je čvrsto i sočno. Dozrijeva dva dana prije Vi-ljemovke.

Kosui (Blagotvorna voda)Nalazi se među pet vodećih so-rata u Japanu. Stablo je dosata bujno. plod je velik (150-200 gra-ma), spljoštenookruglastog obli-ka. Meso ploda je žućkasto, dosta žitno. Sorta dozrijeva deset dana prije Viljemovke.

Hosui (Obilnost)Jedna od vodećih sorata u Japanu, Kini i SAD, a kao dobra sorta po-kazala se i u Europi. Stablo je bujne široke krošnje s granama koje se savijaju prema tlu. Obilato rađa. plod je vrlo velik (150-250 grama), okrugao, privlačnog izgleda. Meso ploda je vrlo kvalitetno. Dozrijeva 10 dana poslije Viljamovke. podno-si skladištenje 4-5 mjeseci.

Shinseiki (Novo stoljeće)Japanska sorta koja je u Italiji i francuskoj preporučena za ko-mercijalni uzgoj. Stablo je srednje bujno, razgranate krošnje. Najviše rađa na dvogodišnjem drvetu. plod je srednje velik do velik (150-250 grama), spljoštenookruglastog ob-lika, žutozelene boje. Meso je tvrdo i sočno. Dozrijeva pet dana poslije Viljemovke.

Hayatama (Rani dragulj)Japanska sorta umjereno bujnog stabla. plod je malen do srednje malen (120 grama). Boja ploda je brončanojantarna. Meso ploda je grube teksture, čvrsto. Dozrijeva 16 dana iza viljemovke. plodovi se mogu čuvati 2-3 mjeseca.

27



Bosna je oduvijek bila pozna-ta po proizvodnji šljive kojoj itekako godi njena umjereno

kontinentalna klima. tako su glavna proizvodna područja šljive u našoj zemlji na području sjeveroistočne Bosne (područje Majevice, Bijeljine, Brčkog, Gradačca i Doboja) te sjeve-rozapadnoj Bosni (potkozarje), iako je njen uzgoj zastupljen i u slijevu rijeke Bosne te istočnim područjima (Goražde, Višegrad i zvornik).

S druge strane, u hercegovini se šljiva proizvodi više za osobne po-trebe, premda postoje i malo veća proizvodna područja, poput istočne hercegovine (Nevesinje) i područ-je Rame, odnosno, prozora. Koliko se šljiva cijeni u Bosni, najzornije pokazuje podatak da je sajam u Gradačcu (kraj kolovoza) posvećen upravo njoj. Kako se u hercegovini svake godine održava sajam treš-

kinesko - japanske sorte šljiveŠljiva je vodeća voćna vrsta u BiH. Sve do 80-tih godina prošlog stoljeća doslovce se uzgajala samo sorta Požegača. Ipak, posljednjih godina se sortiment šljive bitno promijenio tako da danas postoji veliki broj sorata.

nje, možemo povući paralelu kako je Bosancima šljiva ono što je nama hercegovcima trešnja.

Na području hercegovine za-dnjih desetak godina bilježi se po-rast sadnje ljetnih i ranih jesenskih sorata. Osim njih sve češće se traže i kinesko-japanske sorte. Razlog tomu je blizina jadranske obala gdje najčešće i završavaju plodovi ove cijenjene voćne vrste.

Sorte koje se najčešće uzgajaju

Bleck AmberAmerička sorta koja sazrijeva oko 20. srpnja. plodovi su krupni, sko-ro crne boje, svijetložutog i čvrstog mesa. Meso je protkano crvenim šarama i odlične je kakvoće. Sorta je srednje bujnog rasta, visoke rod-nosti . Bleck ambert je samoneo-plodna sorta te se preporuča sadnja oprašivača (Friar, Santa Rosa, Gol-den plum).

Bleck BeautSorta je porijeklom iz Amerike (Kalifornija). Dozrijeva početkom srpnja. plodovi su osrednje krupni. pokožica ploda je tamne ljubiča-stocrne boje, a meso ploda je žu-tocrveno, čvrsto i odlične kakvoće. Sorta je bujnog rasta, ne baš obilne rodnosti i samoneopodna. Kao do-bri oprašivači za ovu sortu prepo-ručuju se: July Sun, Santa Rosa.

Queen RoseQueen Rose je američka sorta koja dozrijeva oko 20. srpnja. Odlika sorte su krupni (oko 150 gr) plodo-vi, crvenoljubičaste boje pokožice te žutog i srednje čvrstog mesa, odlične kakvoće. Sorta je bujnog rasta ali u punu rodnost dospijeva vrlo sporo. Rađa redoviti i obilno. Sorta je samoneoplodna a kao do-bri oprašivači preporučuju se: Friar, Midnight Sun i Green Sun.

FriarFriar je američka sorta koja do-zrijeva oko 10 kolovoza. plodovi su krupni, tamnoljubičaste boje pokožice s tamnim lenticelama te s mnogo maška u vrijeme berbe. Meso ploda je svjetlo žuto i vrlo čvrsto. Sorta rano prorodi a redo-vito rađa. Samoneoplodna je te su joj potrebni oprašivači (Santa Rosa, Morettini 355, Bleck Amber)

FreedomSorta je porijeklom iz Amerike (Kalifornija) koja dozrijeva oko 10. rujna. plodovi su izrazito krupni, plavoljubičaste boje pokožice s na-glašenim lenticelama. Meso ploda je čvrsto i žuto obojeno. Sorta rano prorodi, a karakterizira je srdnje bujan rast. Samoneoplodna je te se sadi uz oprašivače (Friar, Black Amber, Santa Rosa).

Atraktivni plodovi kinesko-japanskih sorti šljiva

28



U nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlasti-ti kolac. Uz kolac se veže

stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama. Stablo se vezuje špagom ili odgo-varajućim plastičnim materijalima. Međutim, općenito gledano, za ve-zivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od razli-čitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.

Profesionalne trake za vezanje vinove lozeIako se u hercegovini, u svrhu ve-zanja, ponajviše koristi lik posljed-

Novi načini vezanja vinove loze i voćaka Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača

njih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, pojedini vi-nogradari su zamijetili da uslijed stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi udovoljili potrebama vinograda-ra, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su na-činjene od plastično-gumiranog materijala sa praznom sredinom. zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake

zadržavaju nekoliko godina tako se i samo mukotrpno vezanje sma-njuje čime je i cijeli posao učvr-šćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Ručni rezačipošto se sav posao oko vezanja vi-nove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojedno-stavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre re-zače. Na taj način, čim se loza pove-že dovoljno je samo lagano zamah-nuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadrža-vanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze

poprilično udomaćila u hercego-vačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti, već isključivo zbog neznanja vino-gradara. Stoga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesio-nalnu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.

Škare za vezanje vinove lozeUnazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile namjenske „škare“ za vezanje vinove loze koje su se pokazale izuzetno praktičnim alatom koji omogućava brzo veza-nje vinove loze. za vezanje vino-ve loze, pomoću škara, potreban je samo jedan radnik. Navedene škare moguće je kupiti u svim bo-lje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama.

škare za vezanje vinove loze Vezivo za vezanje vinove loze „prstenovi“ za rezanje veziva


29

Dr. sc. tihomir Miličević

Najvažniji problem koji se veže uz te parazitske gljivi-ce jest stvaranje određenih

spojeva koji imaju izrazito štetno djelovanje na ljude i životinje ako se hrane takvim zaraženim kuku-ruzom.

Spojevi koje stvaraju te gljivice nazivaju se mikotoksini i oni mogu uzrokovati vrlo opasne bolesti zva-ne mikotoksikoze, kako na čovjeku tako i na životinjama koje se hrane zaraženim kukuruzom. Mikotoksini su vrlo opasni za zdravlje čovjeka i životinja i stoga je vrlo važno uočiti prisutnost tih gljivica i takav kuku-ruz potpuno izbaciti iz prerade za hranu ljudi i domaćih životinja. Kod nas se čini upravo velika greška jer se vrlo često baš takav zaraženi ku-kuruz koristi za hranjenje domaćih životinja, prije svega svinja, a onda preko mesa koje konzumiramo od životinja hranjenih takvim kuku-ruzom, mikotoksini koji se tada već nalaze u mesu, uzrokuju bolesti zvane mikotoksikoze i na ljudima.

Razvoj i simptomi pljesnivostipljesnivost kukuruza je, znači, za-jednički naziv za bolesti na zrnu kukuruza, koje uzrokuje više vrsta patogenih gljivica i ova bolest je naj-štetnija i najopasnija bolest na kuku-ruzu u našim uvjetima, ali i u cijelom svijetu. Bolest se javlja krajem vege-tacije još u polju na klipu kukuruza, ali i kasnije u tijeku skladištenja u si-losima. Najvažniji uzročnici su dobro poznate gljivice iz roda Fusarium. Jedna od njih uzrokuje tzv. ružiča-stu pljesnivost kukuruza. Obično se simptomi javljaju ili na dnu ili na vrhu klipa kukuruza, a između redo-va zrna pojavljuje se karakteristični svijetloružičasti micelij po kome se bolest i naziva ružičasta pljesnivost i vrlo se lako raspoznaje. I druge vr-ste gljivica iz roda Fusarium također uzrokuju pljesnivost, pa se naziva fuzarijska pljesnivost. Simptomi se javljaju obično na pojedinačnim zrnima ili skupini zrna, a preko njih se formira karakteristična brašnasta bijela prevlaka. time se ovi simpto-mi razlikuju od simptoma ružičaste fuzarijske pljesnivosti, koja se javlja na dijelovima klipa (vrhu ili dnu) ili čak na cijelom klipu i stvara ružičasti micelij. Uz gljivice iz roda Fusarium pljesnivost na kukuruzu mogu iza-zvati i druge gljivice. One obično na-seljavaju mehanička oštećenja zrna kukuruza, stvarajući karakteristične prevlake. Ako se radi o gljivicama iz roda Aspergillus, onda su to crne ili zeleno-žute prevlake, a ako se radi o rodu Penicillium, onda su to prevla-ke plavo-zelene boje. Može se reći za sve spomenute gljivice da su one uvijek prisutne u prirodi na poljima kukuruza, a intenzivnije se javljaju u uvjetima vlažnog vremena, s time da je vlažno i toplo vrijeme pogod-nije za širenje bolesti koji uzrokuju gljivice iz roda Fusarium, a vlažno i hladno vrijeme za druge spomenu-te gljivice. Iz polja ove gljivice na-stavljaju razvoj na zrnu kukuruza i tijekom skladištenja, pogotovo ako uvjeti u skladištima odgovaraju za njihov razvoj, a to se obično događa ako se skladišti kukuruz koji je još vlažan. zaštita od pojave ovih izrazi-to štetnih i za zdravlje ljudi i životinja opasnih gljivica provodi se uzgojem otpornijih kultivara, a bitno je da kukuruz koji ide u skladišta bude s malim postotkom vlage i da skla-dišta imaju mogućnost za prozrači-vanje, čime se smanjuje mogućnost razvoja ovih gljivica, a time i pojave mikotoksina.

bolesti kukuruza u skladištuNa zrnu kukuruza u polju tijekom vegetacije, a pogotovo kasnije, tijekom skladištenja, javlja se veći broj gljivica, koje značajno mogu utjecati na urod, a naročito na kvalitetu zrna kukuruza.

Može se reći za sve spomenute gljivice da su one uvijek prisutne u prirodi na poljima kukuruza, a intenzivnije se javljaju u uvjetima vlažnog vremena, s time da je vlažno i toplo vrijeme pogodnije za širenje bolesti koji uzrokuju gljivice iz roda Fusarium, a vlažno i hladno vrijeme za druge spomenute gljivice.

Simptomi napada gljivica iz roda Aspergillus

Simptomi napada gljivica iz roda Fusarium

30


Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Napravljeno s

ljubavlju

Pokažite mu koliko ga volite!

Pronad̄ite NOVU ukusnu recepturu u najbližim prodajnim mjestima!

Okra – uporaba u kuhinjiOkra je jednogodišnja biljka koja se pr-venstveno uzgaja u tropskim i suptropskim područjima. Biljka odumire nakon zriobe plodova. Nezreli plodovi se obično jedu ku-hani kao povrće, no mogu se jesti i sirovi. zbog svog visokog sadržaja sluzi smatra se da imaju izrazito blagotvorni učinak na že-ludac. Biljka se može nabaviti i kod nas. Okri je slična vrsta A. moschatus, jače obrasla dlačicama, većih cvjetova i jajolikih plodova, uzgaja se zbog svojih sjemenki koje imaju miris po mošusu za potrebe parfumerijske industrije.

Lotusov cvijet – sveti cvijet hindusa i budistaLotusov cvijet je, kao simbol ponovnog ro-đenja i čistoće, sveti cvijet hindusa i budista. No to ne sprječava njegovo korištenje. Jede se korijen, mladi listovi te prije svega plodovi bez gorkog embrija. Iako lotusov cvijet cvate u muljevitim močvarama, uvijek je vrlo čist. Submikroskopski male voštane strukture na njegovoj površini brinu se da se prljav-ština ne može prihvatiti, već je uvijek ispire kiša. taj »lotusov efekt» se u novije vrijeme «imitira» kod sanitarne keramike i boja.

Vodeni zumbul – hrana za svinjeVodeni zumbul, porijeklom iz južne Ameri-ke, uvezen je u tropska područja zbog svojih lijepih cvjetova. Nakon početnog odušev-ljenja postao je «živa muka». Još više nego sjemenkama razmnožava se izbojcima i skoro svaki odlomljeni dio može izrasti u novu biljku. Na taj način jedna jedina rozeta može tijekom jedne godine dati preko 3000 mladih biljaka. posebice u Starom svijetu, gdje nedostaju prirodni neprijatelji, vodeni zumbul stvara tako guste mreže nasada da je onemogućena čak i plovidba brodovima. U jugoistočnoj Aziji služi kao skoro neiscrpni izvor hrane za svinje.

Noćurak cvate u poslijepodnevnim satimaNoćurak je višegodišnja biljka, no i kod nas se može uzgajati kao jednogodišnja zeljani-ca. Svoj naziv zahvaljuje mnoštvu boja svo-jih cvjetova. Većina naziva u drugim jezici-ma povezana je, međutim, s činjenicom da se cvjetovi otvaraju tek kasno poslijepodne, a pred jutro se ponovno zatvaraju. Njegova navodna čaška je zapravo ovoj pricvjetnih listova. Korijen daje izrazito jako laksativno sredstvo, a cvjetovi u Aziji služe za bojenje živežnih namirnica.

Najjača mlazna strujaMlazne struje su uske i brze struje zraka u gornjoj atmosferi. Najbrže mlazne struje vjetrova ikad zabilježene izmjerene su u Japanu tijekom zime, kad trop-ski zrak iz sjeverne Indije putu-je preko otoka u sjeveroistoč-nom smjeru, a kreću se brzinom od 500 km/h.

Planet s najdužim danomDok se zemlja oko svoje osi okrene za 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde, Veneri je za to potreb-no 243,16 «zemljanih dana». Budući da je Venera bliža suncu nego zemlja, njezina je godina kraća od zemljine godine i traje 224,7 dana. Stoga dan na Veneri traje duže od godine na Veneri.

Vatra koja najduže goriVatra koja najduže na svijetu gori zapravo je sloj zapaljenog ugljena koji gori ispod planine Wingen u australskoj državi Novi Južni Wales. Vjeruje se da je počela gorjeti prije otprili-ke 5000 godina kada je munja udarila u sloj ugljena na zemlji-noj površini. Danas vatra gori na otprilike 30 m ispod površine i polako si probija put prema du-bljim slojevima ugljena.

Najviši tsunamiNajviši tsunami bio je visok 524 metra, a pojavio se 9.7. 1958. godine u zaljevu oblika fjorda Lituya bay, Aljaska, USA. Di-vovski odron zemlje uzrokovao je nastanak tsunamija koji se kretao brzinom od 160 km/h. Val je bio tako visok da je s la-koćom mogao preplaviti zgrade petronas towers u Kuala Lum-puru u Maleziji, koje su zbog svoje visine od oko 452 m, naj-više poslovne zgrade na svijetu.

Napravljeno s

ljubavlju

Pokažite mu koliko ga volite!

Pronad̄ite NOVU ukusnu recepturu u najbližim prodajnim mjestima!

GreenGarden72_PRESS

Documents

Transcript of GreenGarden72_PRESS