1.GEOGRAFSKI POLOŽAJ

1.1. FIZIČKO-GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE EGIPTA

Geografski položaj Egipta izuzetno je povoljan. Sinajsko poluostrvo predstavlja kopneni most koji povezuje Egipat sa Azijom. Sredozemnim morem povezan je saEvropom, dok Suecki kanal predstavlja važno čvorište trgovačkih puteva između kontinenata.Na sjeveru je Sredozemno more, na istoku Gaza, Izrael iCrveno more, na juguSudan, a na zapaduLibija. Maksimalna dužina sever-jug iznosi 1.105 km, a maksimalna širina 1.129 km. Površina Egipta iznosi 997.739 km² (bez sporne oblasti Halaib, površine 20.580 km²). Manje od desetine od ukupne teritorije Egipta je naseljeno i kultivisano. Teritorija obuhvata dolinu i deltu Nila, kao i Suecki kanal koji povezuje Sredozemlje sa Sueckim zalivom, rukavcem Crvenog mora

RELJEF: Egipat se nalazi u Sjevernoj Africi, između Sredozemnog i Crvenog mora, dok se Sinajski poluotok nalazi na Jugozapadu Azije. Više od 90% teritorije zauzimaju pustinje, uključujući Libijsku(tzv. Zapadnu pustinju) na zapadu; dio Sahare, Arapsku pustinju (tzv. Istočnu) koja se graniči sa Crvenim morem i Sueckim zalivom, na istoku. Libijska pustinja poznata je kao „veliko peskovito more“ u kome postoji nekoliko depresija od kojih je najveća Katara. Od pustinjskih oaza u Libijskoj pustinji najpoznatija su:Barija, Daktila, Karija, Farafra i mnoge druge. Glavna je značajka ove zemlje veliki konstrast između plodne doline i delte Nila i okolnih pustinskih prostora. Dolina Nila proteže se od juga prema severu, poput zelene vrbce kroz pustinju i najveća je oaza na svietu: između Asuana i Kaira dugačka je oko 700 km, na jugu je siroka 2 – 5 km, na sjeveru više od 20 km. U okolne pustinjske ravnjake urezana je 100 – 150 m i omeđena stjenovitim strmnim padinjama. Dno doline čine nekoliko viši šljunkoviti riječni terasa i naplavna nizina; potonju je do podizanja Asuanske brane ( 1970.) rijeka nanosila prodnim putem. Kod Kaira se Nil djeli na dva rukavca. Ondje počinje plodna delta Nila ( 23.000 km²), kanalima ispresjecano nizina koja na sredozemnoj strani zavrsava pojasom obalnih dina i plitkih laguna. Otkako je Asuanska brana zaustavila dotok riječnih naplamina, delta se nepovećava, a njezine rubne dijelove polahko nadgriza more. Dolina i delta Nila zauzimaju te 3.5 % državnog teritorija, prem da ondje živi goto cjelokupno stanovništvo. Zapadno od doline nalaze se šiki ravnjaci Libijske pustinje na oko 300 m n.v; uglavnom su građeni od pješčenjaka, al tim područima prevladava šljunkovita pustinja ( serir), a na zapadu pješčano (Veliko pješčano more). Ondje je nekoliko oaza, među njima i 20 – 50 km široka i 160 km dugačka oaza Kharga ( i Velika oaza), 45 km duga i 14 km široka Dakhla te manje Farafra i Bahariya. Na sjeveru je široka uzdužna dolina u smijeru zapad istok a u njoj se nalazi velika depresija Qattara ( -133 m, 18.100 km²) te uz zapadnu granicu Egipta oaza Siwa. Bliže Nilu nalaze se Fajumska depresija (-45 m), u koju se umjetnim kanalom dovodi iz Nila. Istočno od doline Nila nalazi se Arapska pustinja. Ona je za razliku od Libiske pustinje, uglavnom gorovita, rašćlanjena dubokim vadijima ( najviši vrh Gabal Ša'ib al-Banat, 2187 m ) ; na istoku se strmo spušta do uske obalne nizine uz Crveno more. Egiptu pripada i Sinajski poluotok. Geografski to je dio Azije ( 61.000²), smješten izmedju Sueskog i Akapskog zaljeva. Na jugu se uzdiže gramitna uzvisina Sinajskog gorja ( najviši vrh Gabal Katrina, 2637 m) prema sjeveru preko širokih pustinjskih ravnjaka ispresjecanih vadijima, prelazi u siroku obalnu nizinu uz sredozemno more. Ondje se na izvorima podzemnih voda nalaze brojne oaze.

1

REGIONALNA PODJELA EGIPTA

Egipat se u regionalnom pogledu dijeli na Gornji i Donji Egipat.

Gornji Egipat  obuhvata dolinu Nila od južne egipatske granice pa do blizu Kaira. Zahvaljujući vještačkom navodnjavanju u tom dugom pojasu preovladava uzgajanje pamuka išečerne trske. Pamuk je zauzeo prostrane površine u obliku monokulture. U Gornjem Egiptu znatne se površine zasijavaju ječmom i prosom, a dobro uspjevaju i druge žitarice (kukuruz,pšenica pirinač). Uz kuće rastu i datuline palme. Uz rubove doline ima dobrih maslinika i agruma. Najveći grad u tom djelu Egipta je Asuan. Od njega se odvaja kanal koji vodi u veliku oazu Fajum u kojoj se uzgajaju pamuk i žitarice. Na jugu uklesani su u stijenama kipovi faraona, a dolinom se prostiru ruševine hramova i palata u Tebi, Luksoru i Karnaku. Usled podizanja nivoa vode izgradnjom brane Asuana mnogi spomenici su potopljeni.

Donji Egipat obuhvata prostranu deltu Nila. Delta daje zimi žetvu pšenice, ječma i povrća. Ljetna žetva sastoji se uglavnom od pamuka i pirinča. Jesenjska donosi kukuruz i proso. Osim toga u delti rodi i razno voće (datule, banane, agrumi, smokve, kajsije, breskve, jabuke, kruške...).Donji Egipat je ispresecan gustom mrežom puteva i železničkih pruga. Nilom i brojnim kanalima plove mnoge lađe. Ovo je gusto naseljeno područje sa glavnim centrima:Kairo, politička i kulturna metropola, administrativni, trgovački i turistički centar; Aleksandrija, glavna egipatska luka, metropola trgovine pamukom, žitom, šećerom i voćem. Istočno od delte Nila proteže se zona Sueckog kanala. Taj veliki svetski morski put pod egipatskom upravom i odgovornošću angažuje na desetine hiljada egipatskih službenika i radnika. Na sjevernom ulazu u kanal razvila se moderna luka Port Said, a na južnom ulazu luka Suec.

1.2. KLIMATSKE KARAKTERISTIKE EGIPTA

Egipat se nalazi u suptropskom području. Pa prema tome i klima u Egiptu je suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru sredozemna. Klimu odlikuju vruća i suha ljeta i tople zime, tj. topli periodi od maja do septembra i hladni od novembra do marta. Ondje zimi padne nešto kiše (150 do 200 mm). Drugdje su padavine vrlo rijetke ( manje od 50 mm na godinu ) i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Najviše temperature u oba perioda uslovljene su sjevernim vetrovima. U obalnim područjima prosečne temperature kreću se od maksimalne 37 °C do minimalne 14 °C. Velika temperaturna variranja najčešća su pojava u pustinjama od maksimalne dnevne 46 °C do minimalnih 6 °C tokom noći. Tokom zimskog perioda temperature tokom noći padaju i do 0 °C. Područja sa najvećom vlažnošću nalaze se duž sredozemne obale, a prosečna količina padavina iznosi 200 mm godišnje, dok je prosečna količina padavina u Kairu samo 26 mm godišnje, a u pustinjskim oblastima kiša pada jednom u nekoliko godina. Količina padavina opada idući ka jugu, dok temperatura raste.Hamsin (suh i topao pustinjski olujni vjetar) javlja se od matra do maja, a dostiže brzinu i do 150 km/h.

2

1.3. HIDROGRAFSKE KARAKTERISTIKE EGIPTA

Egipat je dar Nila ( 6696 km). Opstanak države kroz više tisučljetnu je povijest usko povezan s rijekom i njezinim redovitim poplavljivanjima.Nil je druga rijeka po dužini na svijetu, duga 6.497 km. Njen tok kroz Egipat je dug 1.550 km, a površina delte Nila je 24.000 km².

Nil ulazi u Egipat kod Vadi Halfe na njegovoj južnoj granici. Teče kroz pustinju 1,5-2 km širokom dolinom do Asuana. Od Asuana, pošto pređe svoju poslednju kataraktu, Nil teče kroz dolinu koja se širi od 5-20 km i proteže do Kaira nekih 700 km. Daljih 300 km do mora prolaze vode Nila kroz vrlo prostranu deltu, razgranatu u mnogo rukavaca. Delta završava sa lagunskom obalom dugom 250 km.

Dolinu i deltu Nila pokriva izuzetno plodno zemljište koje je rijeka hiljadama godina taložila u sloj debeo 10—12 m. Svake godine od avgusta do oktobra vodostaj Nila poraste, rijeka se izlije iz korita i poplavi svoju dolinu i deltu. Posle povlačenja ostavlja za sobom mulj koji obnavlja plodnost tla.

Na teritoriji Egipta Nil ne prima ni jednu stalnu pritoku. Klima koja vlada nad dolinom je izrazito topla, pustinjska. Samo morska obala poznaje kiše. U dolini Nila vlada trajna vedrina. Vegetacijsko doba uopšte se ne prekida; biljke neprestano rastu i dozrijevaju. Te prirodne okolnosti stvorile su od doline Nila najveću riječnu oazu na svijetu.

. Godine 1902. kod Asuana je izgrađena prva brana, a 1957. – 70., 6 km iznad stare brane uz pomoć SSSR-a podignuta je i nova Asuanska brana ( viskoda 111 m, dugačka 3800 m ). Iza nje je nastalo gotovo 500 km dugačko i 4014 km² voliko Naserovo jezero s kapacitetom od 160 milijarde m³ vode. Tom vodom natapa se dodatnih 910.000 ha poljoprivrednih površina. Prema Sudanskom – Egipatskom sporazumu, Egipat godišnje ima pravo na do 55.5 milijardi m³ vode Nila kod Asuana ( 66 & ), Sudan do 18.5 milijardi m³. Izgradnja brane promijenila je okoliš u dolini Nila. Kako veći dio mulja ostaje u jezeru i više nedolazi do pola, bilo je nužni znatno povećati upotrebu umjetnih gnojiva nekadašnje poplave iz sla su ispiraele nakupljene soli, a sada plodna tla postaju sve slanijima morske struje i valovi načinju obalu delte, znatno se smanjio ulov ribe u rijeci i obalnome moru, učestala je pojava bilharcijaze itb. U tijeku je projekt Južna dolina ( početak gradnje 1997.) kojim će se iz Naserova jezera 72 km dugačkim Kanalom šeika Zayeda prepaciti 5,5 mld m³ vode na godinu u oaze Libiske pustinje i time dobiti 420.000 ha novih natapanih površina te naseliti oko 3 mil. ljudi.

1.4. TLO I VEGETACIJA

Na riječnim naplaninama tla su ilovasta i sve slanija. U pustinjama preovladavaju gole kamenite površine i pješčane dine, dok se plodnija tla nalaze samo u oazama u Libiskoj pustinji. U dolini i delti Nila vegetacija je vrlo bujna, prem da je prirodnog raslinja malo. U uskom pojasu uz sredozemnu obalu nalazi se stepa s niskim grmljem, na Sinaju i u korskim predjelima Arapske pustinje polupustinje, a sve su drugo pustinjska podračja; pustinje zauzimaju 97 % površinje.Vegetacija Egipta ograničena je na deltu, dolinu Nila i pustinjske oaze. Najviše rasprostranjena je kokosova palma. Od ostalih vrsta drveća ovde se nalaze akacija, tamaris, karob. Drveće koje je

3

donijeto sa drugih kontinenata su čempres, eukaliptus, mimoza kao i razne vrste voćki. Aluvijalno tlo Egipta, naročito u delti, pogodno je za gajenje različitih biljaka i kultura, uključujući grožđe, razne vrste povrća, cvijeća poput lotusa,jasmina i ruže. U pustinjskim predelima najčešće raste šiblje i trava za stoku. Papirus, nekada zastupljen duž Nila, sada se može naći na samom jugu Egipta.

2. DRUŠTVENO-GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE EGIPTA

2.1.STARIJA POVJEST

Redovite godišnje poplave oko Nila tisućljećima se određivale način života stanovništva i omogućile rani razvoj visoko razvojene civilizacije. Prva su naselja nastala već u 6 st. , a kasnije dvije država, Donji Egipat u području delte Nila te Gornji >Egipat južno od delte. Oko 2925. pr. Kr.

Kralj Menes iz gornjeg Egipta osvojio je Donji Egipat i stvorio prvu jedinstvenu državu te utemelji prvu dinastiju egipatskih faraona. Razdoblje prvih triju dinastija nazivamo ranim mrazdobljem ( 2925.-2575. pr.Kr.), uslijedilo je razdoblje Stare države ( 2575.-oko 2113. pr.Kr.) u kojem su podignute piramide i osvojena Nubija (glavni grad Memfis). Potom je došlo do raspada jedinstvene države, a onda je nastalo razdoblje Srednje države pod faraonom Amenemhetom i nasljednicima iz 12 dinastije (1938.-oko 16000. pr.Kr.). Oko 1630.pr.Kr.Egipat su osvojili semitski Hiksi (do 1521.pr.Kr.). Uslijedilo je razdoblje Nove države (oko 1530.-1075.pr.Kr.) s glavnim gradom Tebom.

U tom razdoblju Egipat dostiže vrhunac razvoja i širi se sve do Eufrata, a nakon 1075.pr.Kr. problemi, zbog unutrašnjih je sukoba snaga kraljevstva potpuno slabila. Najprije su ga osvojili Nubijci ( oko 730. – 664. pr. Kr.) ( 1,186), a potom su ih Asirci i Babilonci posve potisnuli iz Azije. Godine 525. pr. Kr. Perzijski kralj Kambiz osvojio Egipat i od njega stvorio perzijsku pokrajinu. Godine 332. pr. Kr. (1,186).

Egipat je osvojio Aleksandar Veliki, a nakon njegove smrti ( 323. pr. Kr.) preuzeo ga je Ptolemej i utemeljio dinastiju Ptolomejevića ( 305.- 30. pr. Kr.)( 1,186). Glavni grad njihove države bila je Aleksadrija, snažno žarište helenističke kulture. Kraljica Kleopatra VII. ( 51..- 30. pr.Kr.) ( 1,186), posljednja ptolomejska vladarica , udala se 37. pr. Kr. Za Marka Antonija, rimskog suvvladara, ali je pokušsaj stavaranja snažne države propao i Egipat je postao rimsokm provincijom pod izravnom upravom cezara (30. pr. Kr). Nakon podjele Rimskog Carstva (395.) Egipat je postao dijelo Istočnorimskog Carstva tj. Bizantiskog Carstva. Znanstvena disciplina koja proučava staroegipatsku kulturu ovog razdoblja naziva se egiptologija.

2.2. ISLAMSKO RAZDOBLJE

Iumeđu 623. i 642. Egipat su osvojili Arapi i u dotad posve Kršćanku zemlju donijli islam i arapski jezik. Državom su u početku vladali kalifovi namjesnici, a kada je sredinom 9. st. uticaj

4

apasidskih kalifova oslabio, gotovo se posve osamostalila pod vlašću namjesnika iz dinastije Tulunida (868; 905.) (1,186) i Ihšidida (935.-969.) (1.186).

Godine 969. Egipat su osvoili sjevernoafrički vladari iz dinastije Fatimida koji su bili šijitski muslimani (ismaeliti). Pretvorili su ga u središte svoje države sa prijestolnicom u Kairu (utemeljen 973.). Kada su 1099. križari usvojili Jeruzalem, fatimidski vladar Adid uputio je 1168. Kurdskog vojnog zapovedenika Saladina u rat protiv križara. Godine 1171. On je s projestolja svrdnuo posljednjeg fatimidskog vladara, ponovo uveo sunitski islam i 1175. proglasio se sultanom ( dinastija Ejubida).

2.3. DIO OSMANSKE DRŽAVE

Ejubidskog sultana svrdnili su 1250. s vlasti Mameluci, pripadnici sultanove osobne straže, robovi turskog i mongolskog podrijetla. Godine 1517. turski sultanSelim I. Osvojio je Egipat i Mameluke postavio za upravitelje države.

Godine 1798. Egipat je osvojio Napoleon bonaparte i pokušao ga pretvoriti u francusku koloniju, no Francuzi su se 1801. morali povući pred vojskom turskog generala Mehmeda Alija. On je 1805. postao sultanovim namjesnikom u Egiptu ( do 1848.) i i krvavo se obračunao s Mamelucima ( 1811.). Velikim gospodarskim i političkim rformama značajno je ojačao Egipat i otvorio ga zapadnom uticaju. Francuzi su 1854. dobili koncesiju za izgradnju Sueskog kanala ( otvoren 1869.) , što je bitno povećalo stratešku važnost Egipta.

2.4. BRITANSKI PROTEKTORAT

Velika je Britanija ušla u rat ušla s vojskom Egipta1892. otada većinu vlasti ima britanski upravitelj, dok su egipatski podkraljevi imali uglavnom formalne dužnosti. Kada je na početku I. Sv.rata turska stupila u rat na strani Centralnih sila, Velika Britanija je 1914. pretvorila Egipat u protektorat i preuzela nadzor nad Sueskim kanalom.

2.5. NEOVISNA KRALJEVINA

Nakon rata u Egiptu je nastao masovni pokret pod vodstvom stranke Wafd, čiji je cilj bio izboriti neovisnost. Godine 1919. došlo je do masovnih nemira, Egipat je 28. februara 1922. postao neovisnom kraljevimom pod vlašću kralja Fuada I. ( 1922.- 1936.) ( 1,186), premda je Velika Britanija poprilične ovlasti, pa pa tako i pravo stacioniranja svojih jedinica u Egiptu.

Nakon razdoblja kraljevske diktature ( 1930.-1935.) na parlamentarnim je izborima je pobjedila stranka Wafd. Godine 1936. postigla je novi sporazum sa Velikom Britanijom po kojem su britanske snageostale samo na području Sueskog kanala. Na početku II. Sv. Rata Velika Britanija je Egipat ponovo de facto pretvorila u poektorat. Njemački pokušaj prodora do sueskog kanala Britanci su 1942. zajedno sa saveznicima zaustavili kod EL Almeina. Nakon II. Sv.rata egipatske su političke stranke ponovo pokušale potisnuti Britance iz Egipta, a unutrašnju je situaciju bitno pogoršalo i poraz u ratu arapskih zemalja protiv Izraela ( 1948.- 1949.) te sve snažniji islamski fundamentalizam ( između ostalih muslimanske braće).

5

2.6. REPUBLIKA Skupina nezadovoljnih časnika pod vodstvom Gamala Abdela Nassera izvela je 22. srpnja 1952. državni udar i umjesto kralja Faruka ( 1936.-1952.) na prijestolje postavlja kralja Fuada II., iako je sve ovlasti zapravo preuzelo revolucirano vijeće pod vodstvom vrhovnog vojnog zapovjednika Muhammada Naguiba. 18.5. 1953. proglašena je republika. M. Naguib je postao predsjednikom republike i vlade. Nakon pokušaja atentata na potpredsjedniga vlade G. A. Nassera ( 1954.) M. Naguib je uklonjen iz politike, a radikalni G. A. Nasser postao je predsjednikom vlade i republike.

U sklopu velikih gospodarskih i društvenih reformi 1956. zapoćela je postupna nacionalizacija gospodarstva, a 26. srpnja 1956. nacionaliziran je i Sueski kanal, dotad u vlasništvu britanskih i francuskih dioničara. Izraelska je vojska 29.10.- 2.12. 1956. zauzela Sinaj i stigla do Sueskog kanala. Onamo su svoju vojsku uputili Velika Britanija i Francuska. Zbog opasnosti da če se uplesti i Sovjetski savez, a po odluci UN-a, s područja kanala morale su se povućisve strane jedinice, Pobjednik G. A. Nasser postao je tako vođom čitavog arapskog svijeta. 22. veljače 1958. službeno je proglašeno ujedinjenje Egipta i Sirije u Ujedinjenu Arapsku republiku ( UAR) s predsjednikom G. A. Nasserom, no Sirija je već 29. septembra 1961. istupila iz tog saveza. Unatoč raspada zajedničke države Egipat je naziv UAR zadržao do 1971.

2.7. EGIPAT NAKON NASERA

U šestodnevnom ratu ( 5.-10. lipanja 1967.) Egipat je doživio katastrofalan poraz, a izraelske su jedinice su za samo nekoliko dana zauzele Sinaj i prodrle do sueskog Kanala. Poraz u ratu i propast zamisli „ arapskog socijalizma „ na gospodarskom planu poništili su početne uspjehe naserizma, a Naserov nasljednik Anwer el sadat ( 1970.-1981.) tješnje se povezao sa zapadom. 6. listopada 1973. egipatski i sirijski napadom na izrael počeo je je listopadski ili jomkiporski rat, u kojem ove dvije države nisu uspjele protjerati Izrael sa Sinaja, a daljnim pregovorima ipak su postigle njegove djelimično povlačenje i otvaranje Sueskog kanala ( zatvoren 1967.-1975.).

Na sadatov poticaj i nakon dugotrajnih pregovora u Camp Davidu ( SAD), Egipat i Izrael potpisali su 26.ožujka 1979. u Washingtonu mirovni sporazum, njime je određeno da se Izrael do 25. travnja 1982. povuče s cijelog Sinajskog poluotoka . Sadat je pao kao žrtva atentata islamskih ekstremista okupljenih Muslimanskom bratstvu ( 6.10.1981.), a njegov nasljednik Hosni Mubarak ( od 6. listopada 1981.) umjerenom je liberalizacijom smanjio untrašnje napetosti i politikom „ hladnog mira“ prema Izraelu obnovio odnose sa arapskim državama. Nakon izbora 1978. na vlasti su Mubarakova narodnooslobodilačka stranka i njezine lijeve saveznice. Egipat potkraj 90-ih god. Sve više pogađaju gospodarski problemi, velike socijalne napetosti i sve izraženiji islamski fundamentalizam . Islamske skupine, koje najviše imaju potpore u Gornjem egiptu, pribjegle su terorizmu, usmjerenom i protiv stranih turista. Još uvijek nije riješen spor sa Sudanom zbog granice na području Hala´ ib ( 20.580 km²), gdje bi trebala biti bogata nalazišta nafte.

6

2.8. STANOVNIŠTVO I NASELJENOST

Brzo povećanje broja stanovnika nakon II svjetskog rata polahko se usporava, prije svega zbog smanjenja nataliteta, zahvaljujući velikim kampanjama za planiranje obitelji. Pomanjkanje obradive zemlje i radnih mjesta prouzročilo je veliko naseljavanje u gradove, ponajprije u Kairo. Ondje u slamovima živi više milijuna ljudi ( 1961. 3,3 mil.,1996. oko 15 mil.). Veliki je i broj ljudi koji se iseljavaju, tako da je na privremenom radu u inozemstvu oko 3 mil. Egipćana, najviše u Saudijskoj Arabiji (1,2 mil.) i Libiji (500.000).

Natalitet (2000.).................................................25,4 promilaMortalitet (2000.)............................................... 1,8 promilaPrrodni priraštaj (2000.).....................................17,6 promilaMortalitet dojenčadi (2000.)..............................62,3 promilaProsječni godišnji porast st. (1996.-OL)..............2,1%Očekivano trajanje života (2000.).......................M 61,3 god.; Ž 65,5 god.Udio stanovništva mlađeg od 15 god. (2000.)....35,1%Udio stanovništva starijeg od 60 god. (2000.)......6,0%Udio gradskog stanovništva (1996.)....................43,0%Broj i udio aktivnog st. ( 1999.-2000.)................17.818.000 (28,1%)Broj nepismenog st. (1997.).................................44,7%

Prema popisu stanovništva iz 2006. Egipat je imao 72.798.031 stanovnika. Prosečna gustina

naseljenosti je 75 stanovnika/km². Stanovništvo se munjevito povećava zahvaljujući

visokom natalitetu; Egipat je na primjer 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika. Procjena za

2008. je 81.713.520.

Stanovnici su uglavnom Egipćani koji govore arapski (99%), arabizirani potomci hamitsko-semitskih starih Egipćana. Snažan predarapski element očuvan je prije svega među Koptima i seoskim stanovništvom (tzv. Felasi). Na krajnjem jugu žive hamitski Nubijci ( oko 200.000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su sjeverno od Asuana. U pustinji živi još oko 50.000 beduina. Po vjeroispovjedi stanovnici su sunitski muslimani (oko 90%) i kršćani ( oko 10%), ponajprije Kopti. Pripadnika Koptske crkve po službenim procjenama ima oko 2 mil. (5 % stanovništva ), a po njihovim vlastitim procjenama više od 6 milijuna (10-12 % stanovništva), osim njih postoje i druge kršćanske zajednice ( protestanti, katolici, grčki pravoslavci, armenski, sirijski, moranitski kršćani itd. ).

Dolina donjeg Nila i delta pripadaju u red najgušćih naseljehih područja na svijetu (oko 1600 st/km²). Gušče naseljene jezgre još su uz oazama zapadno od Nila; velika pustinjska područja gotovo sve posve naseljena.Veći gradovi (2001.) Kairo (al-Qahira, 7,8 mil, m.p. 15.5 mil. ), Aleksandrija (3.8 mil.), Giza (2,54 mil.), Šubra al-Haima ( 990.000), Port Said (537.000), Suez, (478.000).

7

DRŽAVNO UREĐENJE

Po Ustavu od 11.09.1971., Egipat je presjednička republika. Pravno i obavezu glasanja imaju svi državljani stari od 18 god. Presjednik republike predlaze parlament, a potom ga na referendunmu mora potvrditi većina glasača. Njegov mandat traje šest godina. Ima vrlo velike oblasti: imenuje i razrješava presjednika vlade, ministre i druge viskoe državne dužnosnike, parlamentu predlaže neve zakone i ima pravo veta na izglasane zakone, može raspisati referendum o važnim pitanjima i raspustiti parlament ( zato treba potvrdu većine glasača na referendumu ), može proglasiti izvanredno stanje i privremeno vladati na temelju presjednički odluka. Jednodomnu Nacijonalnu skupštinu čini 454 zastupnika; 440 bira s ena izborima na pet godina, a 10 imenuje preddsjednik republike. Savjetovadno vijeće, ( Šura ) ima 210 članova; 153 biraju gradjani, a 57 imenuje presjednik republike; to je isključivo savjetodavno tijelo bez zakonodavnih ovlasti.

2.9. PRIVREDA

G.A. Naser je nakon 1961. nacionalizirao cjelokupnu privredu, osim poljoprivrede. Njegov nasljednik A. El Sadat nadmjestio je centralističko-plansko socijalističko gospodarstvo „ politikom otvorenih vrata“; njome je potaknut razvoj privatnog poduzelništva i privučen strani kapital te smanjeno upletanje države u gospodarstvo. Godine 1993. pokrenut je i velik program privatizacije državnih preduzeća, premda ona je još uvijek ostvaruju dvje trećine dodane vrijednosti u industriji.

Najbogatije zemlje Afrike po izveštaju Svetske banke iz 2007. su:

Država Bruto nacionalni proizvod

Južnoafrička Republika 277.581 milijardi dolara

Nigerija 165.690 milijardi dolara

Alžir 135.285 milijardi dolara

Egipat 128.095 milijardi dolara

Izvor: Izveštaj Svetske banke o BNP po državama (2007), World Development Indicators database (World Bank), 1. jul 2007.

Izvor:

2.9.1. POLJOPRIVREDA

Egipat ima -2,6 mil.ha njiva i trajnih nasada (2,6% površine), gotovo isključivo u dolini i delti Nila. Velika se većina poljoprivrednih zemljišta natapa, pri čemu 85% vode potječe iz Nila,a ostalo od podzemnih voda. Unatoč velikoj agrarnoj gustoći (više od 24st./ha obradive zemlje) egipatsko je poljodjelstvo visoko produktivno i izrazito tržišno usmjereno. Intenzivno umjetno natapanje i nedovoljna briga odvajanje vode za natapanje te intenzivna upotreba umjetnih gnojiva i zaštitnih sredstava vrlo loše utiču na okoliš, tako da su zbog povećane slanosti tla mnoga područja morala biti napuštena.Prevladavaju mali posjedi s prosječnom površinom od 0,7ha, a 95,8% njih ima manje od 2,1 ha zemlje. Poljodjelstvom se izdržava 29 % radne snage a ono donosi 17 % BDP-a.

8

Savremeni sistemi natapanja omogućuju i 2-3 žetve. Među proljetnim su usjevima najvažniji pamuk, riža,kuruz i sirak, a od zimskih pšenica, mahunarke, datulje i povrće. Za domaću upotrebu i djelimično izvoz najvažnije su žitarice, osobito pšenica (6,65 mil.t ), riža (5,6 mil.t, 12. na svijetu), kukuruz, sirak i krompir, povrće i uljarice ( suncokret, sezam, kikiriki i masline), a od industrijskih biljaka pamuk (245.000 t vlakana, 12 na svijetu; više od trećine svijetske proizvodnje dugovlaknastog panuka) i šećerne trske (1,29 mil.t šećera; dio i iz šećerne repe). Osim riže, za izvoz je važno voće, osobito naranče (1,55 mil.t, 9. na svijetu) i limun (270.000 t, 9.na svijetu), a sve više i breskve, jagode, banane, i grožđe.Zbog pomankanja pašnjaka i smanjenja površina s krmnim biljem i stočarstvo nazaduje. Veća pozornost posvećuje se mliječnom govedarstvu i peradarstvu, dok se na pustinjskim pdručjima uzgajaju ovce i koze.RIBARSTVO; Ljetni je ulov 607.000 t, od toga tri červrtine čine slatkovodne ribe. U planu je uzgoj riba u Naserovom jezeru. Time bi se nadoknadio manji ulov u moru zbog pregrađivanja Nila.

2.9.2. RUDARSTVO I ENERGETIKA

Egipat ima poprilične zalihe nafte (3,7 milijardi barela) i zemnog plina (580 milijardi m³), tako da lahko zadovoljava domaće potrebe, dok se najveći dio nafte izvozi. Ljetna proizvodnja daje 41,2 mil.tona, najviše na naftnim poljima u Sueskom zalivu (Ras Fanar, Zeit, Ras al-Bihar, Za´Farana), na Sinajskom poluotoku (Abu Rudejs), uzt obalu Crvenog mora i u Libijskoj pustinji. Zemni plin počeo se eksploatirati, 1974. i koristi se prije svega za proizvodnju električne energije. Godišnje se dobiva 13,6 milijardi m³ zemnog plina a gotovo polovica te količine iz nalazišta Abu Madi i al-Qara u delti Nila, dok su ostale na sjeveru Libijske pustinje (Badr ad-Din, obaiyed). Kod Asuana se kopa još željezna ruda ( nova nalazišta kod oaze Bahariya) i fosfati u Libijskoj pustinji ( Abu Tartur, Isna) te kod Crvenog mora (1,2 mil.t; Bur Safaga). Postoje i nalazišta mangana, urana i ugljena na Sinaju te zlata u Arapskoj pustinji i na krajnjem jugozapadu. Instalirana snaga elektrana iznosi 17.000 MW; 84% električne energije dobija se TE (80% iz domaćeg zemnog plina i 20% iz nafte), 16% u HE. Najveće su HE Asuan I (2000 MW) i Asuan II (270 MW). TE se nalaze u svim većim gradovima.

2.9.3. INDUSTRIJA

Egipat ima razmjerno razvijenu industriju; u njoj je zaposleno 12% radne snage i daje 25% BDP-a. Najveći je dio smješten u Donjem Egiptu, najprije se širem području Kaira i Aleksandrije, u Port Saidu i Sueznu, a u Gornjem Egiptu uglavnom u Asuanu. Domaće je tržište veliko i poprilično zaštićeno, a na svjetskom je tržištu egipatska industrija zbog male učinkovitosti uglavnom nekonkurentna. Tradicionalno su najvažnije tekstilna i prehrambena industrija- daju 50-60% prihoda u industriji, a tekstilna industrija pokriva oko 10% vrijednosti izvoza. Prehrambena je industrija namjenjena isključivo domaćem tržištu. Od teške industrije najvažnija je petrohemijska. Rafinrerije nafte nalaze se u Suezu, Kairu, Aleksandriji i Tanti, tvornice umjetnih dušičnih gnojiva, koja se temelje na domaćem zemnom plinu, u Talhi, Suezu, Diheili, Abukiru i Aleksandriji (7,3 mil.t). U Hulwanu kod Kaira i Aleksandriji nalaze se velike željezare, u Nag Hammadiju tvornica aluminija. Dobro je razvijena i proizvodnja cementa (15,5 mil.t; između ostalog u Asyutu, Suezu). Važne su i duhanska, elektrotehnička i metalna industrija ( dijelovi za automobile).

9

2.9.4.SAOBRAČAJ

Cestovni promet : cesta ima 64.000 km ( 78% asfalriranih). Mreža je osobito gusta u delti Nila; među ostalima autoceste Kairo-Aleksandrija (226 km), Kairo-Suez (134 km), Kairo-Ismaila (120 km). Žila kucavica cijele države je cesta koja se proteže dolinom Nila do Kaira do Asuana (898 km). Glavna veza sa Sinajem jest 1,6 km dugačak tunel Ahmad Hamdi ispod Sueskog kanala ( otvoren 1980.). Željeznički promet; željezničkih pruga ima 4810 km, a razmak između tračnica je 1435 mm. Najviše je pruga je u delti Nila, dok se važan pravac proteže uzduž Nila do Kaira do Asuana. Gradi se i Sinajska pruga od Ismailije do grada Rafaha u Gazi (225 km). Brodski promet: najvažnije su luke su Aleksandrija, Port Said i Dumyat na Sredozemnom moru te Suez i Bur Safaga na Crvenom moru. Naftni su terminali Ajn Suhna kod Sueza i Sidi Kerir kod Aleksandrije.

Egipat ima i 3100 km unutrašnjih plovnih puteva , od toga je plovnica na Nilu, a ostalo čine kanali. Najvažniji su Bahr Yusuf uz lijevu obalu Nila od Mallawija do jezera Qarun, Nubariya u delti Nila i Sueski kanal ( otvoren 1869.). Kanal povezuje Sredozemno i Crveno more. Dugačak je 163 km, dubok 20 m i nema ustave; njime bez poteškoća plove brodovi nosivosti do 160.000 t. Prema sporazumu iz 1888. otvoren je za brodove svih zemalja (osim u ratu), premda se promet smanjuje; 2000.je kanalom prošlo 14.140 brodova s ukupno 439 mil.t tereta. Zračni promet; ima 11 zračnih luka s redovitim putničkim prometom, među njima su međunarodne zračne luke kod Kaira ( Heliopolis) i Aleksandrije. Nacionalni je prevoznik državna kompanija EgyptAir, drugi Air Sinai.

3.TURISTIČKO-GEOGGRAFSKE KARAKTERISTIKE EGIPTATURIZAM

Turizam je drugi najvažniji izvor deviza, premda su teroristički napadi od 1993. smanjili broj turista, ponajprije u Gornjem Egiptu. Sve važniji postaje primorski turizam na Crvenom moru i Sinajskom poluotoku. Ondje su nastala velika turistička središta ( među njima Hurgada, Taba, Šarm aš-Šaih, Ras Muhammad). Egipat posjeti 5,5 mil.stranih turista na godinu.

3.1. DREVNI EGIPAT

Drevni Egipat bio je civilizacija smještena uz donji Nil, pruzajući se od Delte Nila na sjeveru pa sve do Džebel Barkala na jugu u vrijeme njegove najveće ekspanzije ( 15. stoljeće prije Krista). Održao se tri tisućljeća, od oko 3200 p. K. Do 343 p. K., završavajući kada je Perziski car Artakserkso III. Osvojio Egipat . Civilizacija je bila temeljena na navodnjavanju. Egipat je transkontinentalna nacija smještena uglacnom u Sjevernoj Africi, s Sinajskim poluotoku koji se nalazi u Aziji. Ima obalu na Sredozemnom moru, Crvenom moru, Suetskom zaljevu i zaljevu Aqaba. Granjči sa Libijom na zapadu, Sudanom na jugu, i pojasmo Gaze pod palestinskom upravom i Izraelom na istoku. Drevni Egipat je bio podjeljen na dvije države poznate kao Gornji i denji egipat. Rijeka Nil teče prema sjeveru od ježne tačke do Sredozemnog mora. Nil, oko kojeg se okupila većina stanovništva Egipta, bio je žila kucavica egipatske kulture još od kamenog doba i kulture Naqada. Područje oko Nila zvalo se Kemet („crna zemlja“) ime je dobila

10

po tamnoj zemlji nanesenu poplavnim vodama Nila. Pustinja je imala ime Dešret („crvena zemlja„). Nomatski lovci – sakupljači počeli su živjeti uzduž Nila tijekom pleistocena. Tragovi tih zanih ljudi javljaju se u obliku ruko tvorina uzduž nilskoh terasa i u oazama. Do oko 6000 p .K. u dolini Nila s ejavilo organizirano ratarstvo i velike građevine poput piramida u Gizi u neposrednoj blizini Kaira.

3.2. JEZIK

Jezik drevnog Egipta čini nezavisnu granu Afro-Azijske grupe jezika. Najsličnije su mu berberska, beja, te semijska grupa jezika. Najranijim pronađenim zapisima egipatskog jezika određeno je da potječu iz oko 3200.p.K., što taj jezik čini jednim od najstarijih i najduže bilježenih jezika. Znanstvenici svrstavaju egipatski u šest velikih kronoloških dijelova:

- Arhaički egipatski (prije 3 000.p.K.)- sastoji se od zapisa iz kasnog preddinastijskog perioda i ranodinastijskog perioda . Najstariji poznat dokaz egipatskog hijeroglifnog pisma pronađen je na keramičkim posudama iz Naqada.

- Staroegipatski (3 000-2 000.p.K.)- jezik Starog kraljevstva (države) i prvog prelaznog perioda. Zapisi u piramidama čine većinu zapisanoga u ovom stadiju jezika. Na zidovima elitnih Egipćana ima i autobiografskihzapisa koji predstavljaju staroegipatski. Jedna od njegovih bitnih karakteristika je utrostručenje ideograma, fonograma i determinativuma da bi se označila množina. Ukupno gledajući, ne razlikuje se mnogo od sljedećeg stadija.

- Srednjeegipatski (2 000-1 300.p.K.)- često se naziva i klasični egipatski, ovaj je stadij poznat po raznim pisanim dokazima u hijeroglifskim i hijeratskih rukopisa iz Srenjeg kraljevstva (države). Sadrži i pogrebne zapise na sarkofazima, mudrosne tekstove s uputama o načinu života u skladu s egipatskom filozofijom; priče koje opisuju pustolovine određenog pojedinca npr. Priča o Sinuhe; medicinski i znanstveni tekstovi; i pjesničke tekstove u hvalu Boga ili faraona, kao što je Himna Nilu.Pučki egipatski se već počeo razlikovati od pisanog jezika što je vidljivo u nekim hijeratskim tekstovima Srednjeg kraljevstva, ali klasični srednjeegipatski nastavio se zapisivati u službenom kontekstu još do duboko u kasnodinastijski period.

-Kasnoegipatski (1 300-700.p.K.) – Zapisi iz ovog stadija javljaju se u drugom dijelu Novog kraljevstva (države), kojeg mnogi smatraju „ Zlatnim dobom“ drevne egipatske civilizacije. Postoji u velikom broju vjerskih i svjetovnih tekstova. Kasnoegipatski nije potpuno različit od srednjeegipatskog, budući da se mnogi „klasicizmi“ javljaju u povijesnim i literalnim dokumentima u ovom razdoblju. Međutim , razlika između srednjeegipatskog i kasnoegipatskog veća je nego izmađu srednjeegipatskog i staroegipatskog. Također bolje od srednjeegipatskog predstavlja jezik kojim se govorilo u Novom kraljevstvu i nadalje. Hijeroglifski pravopis dobio je, između kasnodinastijskog i Ptolomejskog razdoblja, golem broj novih slova (grafema).

- Demotski egipatski (7.st.p.K.-4.st.n.e)- Koptski (3.-17 st.n.e.)

11

3.3. PISMO

Narmerova ploča dugo je bila najstariji zapis hijeroglifima. Pronađena je tijekom iskapanja u Hierakonpolisu (današnji Kawm al- Ahmar) 1890-ih, a starost joj je određena na 3 200.p.K. no novija istraživanja pokazuju da simboli na keramici iz Gerzeja, iz 4000 p.K., sliče tradicionalnim hijeroglifskim oblicima. 1998. tim njemačkih arheologa pod vodstvom Gutera Dreyeraje na iskopanjima kod Abydosa, otkrio grobcinu koja je pripadala preddinastijskom vladaru. U njoj su pronašli tri stotine oznaka zapisanih proto-hijeroglifima, starost im je određena na oko 33.st.p.K.

Egiptolozi egipatsko pismo zovu egipatski hijeroglifi, oni su danas najstarije poznato pismo. Hijeroglifi su bili dijelom slogovni i dijelom slikovni. Hijeratski je kurzivna oblik egipatskih hijeroglifa a prvi put se koristio za vrijeme prve dinastije 8oko 2925.p.K-oko 2775.p.K.). Demotski egipatski je pojam koji označava pismo i jezik koji je slijedio kasnoegipatskom. Koptski je jezik preživio u govoru do srednjeg vijeka, a danas ga koristi krščanska manjina kao liturgijski jezik.

Počevši od oko 2700.p.K., Egipćani koriste piktograme da bi predstavili zvučne glasove-suglasnike i samoglasnike. Do 2000.p.K., koristilo se 26 piktograma da bi se opisalo 24 (koja su poznata) egipatska zvučna glasa. Hijeroglifi su se prestali koristiti oko 4. st.n.e. Nakon 15.st.n.e. počeli su pokušaji da se hijeroglifi dešifriraju.

3.4. KULTURA

Egipatske religije nastale su preuzimanjem vjerovanja egipatskog naroda od preddinastijskog razdoblja pa sve do pojave kršćanstva i islama u Grčko-Rimskom razdoblju. Sve životinje koje su, od Preddinastijskog razdoblja, prikazivane i obožavane u umjetnosti, pismu i religiji drevnog Egipta, bile su autohtone afričke životinje. To se promijenili dolaskom Grčko-Rimskog razdoblja. Jednobgra deva, koja je prvo pripitomljena u Arabiji, u Egiptu se pojavljuje početkom 2..tisućljeća prije Krista.

Hram je bio središte naselja starog Egipta. Služio je kao gradska vijećnica, sveučilište, knjižnica, kao i za religijske funkcije. Religijozna priroda egipatske civilizavije utjecala je na njen doprinos umjetnostima drevnog svijeta. Mnoga velika djela drevnog Egipta prikazuju bogove, božice i faraone, koji su također smatrani božanstvima. Umjetnost drevnog Egipta je općenito obilježena idejom reda.

Mumije i piramide koje su pronađene i izgrađene izvan drevnog Egipta pokazuju utjecaj vjerovanja drevnog Egipta na druge prapovijesne kulture. Jedan od načina širenja njihovog utjecaja bio je i put svile. Neke od država s kojima je drevni Egipat bio povezan bile su Nubija i Punt na jugu, Egejska i drevna Grčka na sjeveru, Levant i druga područja na Bliskom Istoku, i Libija na zapadu.

3.5. GRADOVI ATRAKTIVNI ZA TURIZAM

12

3.5.1. KAIROKairo je najveći grad Afrike. Kairo je glavni grad Egipta na objema obalama Nila u Donjem Egiptu. Na mjestu nekadašnje divovske utvrde ( 1166.-76.) džamije Muhammada Alija (1842.-57.) i sultana an- Nasira ( 1318.-35.) u njezinom podnožju stari dio muslimanskog grada s brojnim kulturnim spomenicima. Uže područje ima oko 7 mil., a šire preko 15 mil.stanovnika. U Kairu je 972.utemeljeno prvo islamsko sveučilište. Vodeće je kulturno i ekonomsko središte cijelog Egipta. Zbog brojnih spomenika u gradu i okolini nezaobilazna je meta turista.

3.5.2. ASUAN

Asuan se smjestio na desnoj obali Nila. Drevna Siena (prema egipatskom nazivu Suenet što znači „ trgovina „) nalazi se u blizini sjeverne obratnice. Zahvaljujuči toj činjenici u njemu je Eratosten , „otac“geografije , 230.prije Krista prvi izračunao opseg Zemlje. Plovidbom felukama stiže se do otočića na kojem se nalazi asuanski botanički vrt. Bujno zelenilo najbolje pokazuje što znači voda Nila u prostoru koji godišnje prosječno primi samo 0,5 mm padalina. Zanimljivo je i ostrvo Elafantina s monumentalnim granitnim blokovima i arheološkim pronalascima. Asuan je poznat i po Velikoj asuanskoj brani koja je jedno od najvećih hidrotehničkih dostignuća svih vremena. Građena je od 1959. do 1970. svega 6 km uzvodno od Asuana. Visina brane iznosi 111 m, dugačka je 3830 m .,a za njezinu su gradnju utošena 44 miliona m³ građevinskog materijala. Prije početka gradnje valjalo je preseliti oko 90.000 egipatskih seljaka i sudanskih nomada, ali i historiske spomenike u Abu Simbelu. Čitav kompleks premještan je na uzvišenije zemljište pod nadzorom UNESCO-a. Velika asuanska brana izgradjena je na mjestu gdje je Nil proticao granitno sutjesko 550 m širokim koritom. Izgrađena hidroelektrana ima snagu 2100 MW. Nakon izgradnje Velike asuanske brane nastalo jejezezo Naser dužine oko 500 km, prosječne širine 22 km, dubine 90 m i kapaciteta 169 milijardi m³ vode.

3.5.3. LUKSOR

Luksor se smjestio na desnoj obali Nila na području drevne Tebe koja se pružala izmeđe današnjeg Luksora i Karnaka. Naziv grada Luksora potiče od arapske riječi el-Eqsora, što znači tabor ili utvrda. Pa naime, Rimljani su bili izgradili dva vojna tabora. Danas Luksor broji 160.000 stanovnika. Hram u Luksore dugačak je oko 260 m. Jedna od zanimljivosti hrama jesu veliki stubovi koji imaju kapitele u obliku papirusa. Visoki su 19 m, a opseg im je gotovo 10 m.

3.5.4. KARNAK

Kaarnak ima najveći kompleks hramova koji zauzimaju površinu od 300.000 m². Građen je u nekoliko navrata u vremenskom rasponu oko 1600 godina. Hram u Luksoru i kompleks hramova u Karnaku bili su povezani 3 km dugom alejom sfingi. Karnak je sa svojim voličanstvenim hramovima jednistven primjer egipatse arhitekture.

13

14