BOSNIZMI

BOSNISTIKA

BOSNISTIKA je nauka koja se bavi bosanskim jezikom i bosanskohercegovačkom

književnošću. Dio je slavističkog jezikoslovlja.

BOSNIZAM OZNAČAVA NEKU RIJEČ ILI JEZIČKU FORMU TIPIČNU ZA

BOSANSKI, A KOJA SE KAO TAKVA UPOTRIJEBI U NEKOM DRUGOM

JEZIKU.BOSNIZMI SKUPA SA BOSNISTIKOM,

KAO FILOLOŠKOM GRANOM IZUČAVANJA VRLO SU MLADI

POJMOVI.

Bosnizmi za sada više predstavljaju lingvističku

vjerovatnoću da će se javiti, prvenstveno u srpskom i hrvatskom jeziku. U tim

jezicima se samo uslovno mogu odrediti kao bosnizmi,

izvedeno analogno prema pojmovima srbizmi i

kroatizmi

Jezičke jedinice koje koje se javljaju u svojstvu bosnizama su najčešće turcizmi, oni koji su tipični za bosansku, odnosno bošnjačku sredinu.

Osim turcizama bosnizmi mogu biti i neke druge

jezičke forme kakve su npr. Forme sa dosljednom

upotrebom suglasnika –h:PROHA, PROMAHA, MAHRAMA, MEHAK, AŽDAHA, HAMAJLIJA,

LAHAK, KAHVA.

Riječ AMAJLIJA, iz Rječnika srpskog jezika, u srpskom jeziku nije bosnizam, ali

kad se upotrijebi sa suglasnikom – h postaje

bosnizam.

Bosnizmi bi bile riječi sa nerazlikovanjem glasova: č, ć , dž , đ: đamija, ćesma, hađija, hođa, ćekaj, ćovjek, kao i geminatne forme izgovora turcizama: Džennet, Muhammed, zatim neke specifične forme iz izvornog arapskog jezika, npr. Kur’an.

Bosnizmima se mogu smatrati i glagolske forme: more i ne more, zatim riječca bolan, bezlična glagolska forma: ubilo, pozvalo (npr. Ubilo ga u šumi, pozvalo ga u vojsku), priloške forme na –li koje ne moraju u cijelosti biti turcizmi (troškali, zorli), arhaizmi slavenskog porijekla (muči, pohiti i sl.), riječca hem (hem je donio, hem je dao).

U srpskom jeziku bosnizmi se doživljavaju više ‘’nacionalno’’ kao riječi iz turskog a ne iz bosanskog jezika, kao neslavenske riječi. Samo se u rijetkim slučajevima bosnizmi doživljavaju kao znaci viših sfera jezičke kulture, naprednijeg razvoja uopće. Takav je slučaj sa turcizmima u nekim dijelovima Sandžaka tamo gdje je brojnije muslimansko stanovništvo pa se turcizmi doživljavaju kao prestižne jezičke odlike.

Ovakvo shvatanje javit će se u Novom Pazaru, Sjenici i dijelovima crnogorskog Sandžaka. Naslijeđe turcizama na tim prostorima uslovljava izvjesnu tolerantnost prema bosnizmima, mada se oni i dalje doživljavaju kao turske riječi, odnosno posuđenice.

U jeziku bosanskih Srba i Hrvata ima dosta pojava koje se primaju kao bosnizmi, tačnije kao ‘’ muslimanizmi’’ ili ‘’islamizmi’’. Bosnizmi se u samoj bosanskoj sredini ne doživljavaju kao jezičke osobine svih Bosanaca, već samo Bošnjaka.

Korijeni bosnizama su u bosanskom jeziku, porijeklo vode iz kulturne tradicije Bošnjaka i svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini, iako ih neki svjesno proglašavju tuđim riječima.

HVALA VAM ZA PAŽNJU!

Haris Vehabović