RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Osnivanje brigade Ustroj brigade Popuna brigade Poetni smjetaj, operativni raspored i zadae Resnik Aerodrom Resnik Carina Operativna akcija Glava Akcija Zbrojovka Sredstva veze i druga oprema Tin Akcije Bra i olta Gento Meugorac Rjeavanje zapovijedanja bojnama i drugi dogaaji Prebjezi iz JNA

32

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Osnivanje brigade Poetkom 1991. u Split je poeo dolaziti general Tomislav Biondi iz Ministarstva obrane u svojstvu pomonika ministra obrane generala pegelja te je s Bujasom i Jeliem zapoeo pripreme za stvaranje regularne Hrvatske vojske. Poetkom i tijekom travnja okupljani su nekoliko puta predstojnici ureda za obranu opina u Dalmaciji u kojima je predvieno stvaranje vojnih postrojbi i time su postavljeni temelji za stvaranje 4. brigade. Posljednje ovakvo tajno okupljanje ljudi pripravnih za osnivanje vojne postrojbe poelo je 28. 4. 1991. u Vili Dalmaciji u Splitu. Skupom je rukovodio general Tomislav Biondi, predstavnik MORH-a, koji je nakon pojedinanog izjanjavanja svakog pojedinca o pripravnosti za odgovoran rad na formiranju postrojbi ZNG-a iznio program formiranja postrojbi ZNG-a u junoj Hrvatskoj. Na prostorima Dalmacije trebalo je pristupiti formiranju jedne djelatne brigade ZNG-a (4. brigade ZNG-a) i 5 priuvnih brigada ZNG-a: 12. Zadarske, 13. ibenske, 14. Splitske, 15. Imotske i 16. Dubrovake. Prema planu razvoja bilo je predvieno formiranje 4. brigade ZNG-a djelatnog sastava, jedine takve na prostoru Dalmacije, sa sljedeim rasporedom: Split - Zapovjednitvo brigade i 1. bojna, Dubrovnik - 2. bojna, Imotski - 3. bojna, ibenik - 4. bojna, Zadar - 5. bojna.

Zapovjednikom 4. brigade ZNG-a general Biondi imenovao je Ivu Jelia. Osim generala Biondia sastanku su prisustvovali i njegovi suradnici iz Ministarstva obrane, Zvonko Sesar, Bekir Dedi i Marijan Devi, a iz Dalmacije: Miran Ivanievi s Paga, Ante Ivkovi iz Zadra, Slavko Adi iz Biograda, Zdravko Stani iz ibenika, Boidar Luin iz Trogira, Kreimir Vuljak iz Katela, Zvonimir Hrgovi iz Solina, Zdravko Perii iz Omia, Miljenko Brato iz Dubrovnika, Ante Grci iz Drnia, Branko Petrievi iz Sinja, Neven Bazina iz Sinja, Sreko Udiljak iz Imotskog i Ivo Jeli, Mladen Bujas, Jakov Mileti, Duje Vlastelica, Drago Bara, Mirko undov, Vlado Matulovi, Franko Bai, Matko Raos, Mirko Skoko, Ivo Kusi, Tadija Barun, Jure elan, Marija Ai i Ivan Vuli iz Splita.33

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

U osiguranju mjesta sastanaka bili su: Mladen Bori, Marko Daja, Vlado Stoi, Jure Boji i piro Mikeli. Pismenu zapovijed o osnivanju 4. brigade ZNG-a suradnici generala Biondia redovnom zranom linijom 1. 5. 1991. odnijeli su u Zagreb i nakon odobrenja istog dana je vratili u Split. Pri organizaciji 4. brigade ZNG-a dane su joj sljedee zadae: 1. Formirati, organizirati i osposobiti zapovjednitva i postrojbe ZNG-a djelatnog sastava. 2. Pristupiti formiranju jezgri zapovjednitva brigada priuvnog sastava. 3. Formirati sustav veza za voenje i zapovijedanje postrojbama i podreenim zapovjednitvima. 4. Odrediti razmjetaj zapovjednitava i postrojbi djelatnog i priuvnog sastava. 5. Rijeiti pitanja smjetaja i prehrane formiranih postrojbi. 6. Osigurati minimalne uvjete za izvoenje izobrazbe i uvjebavanja postrojbi i zapovjednitava po programu izobrazbe postrojbi ZNG-a. 7. Popunjavati, naoruavati i opremati postrojbe prema utvrenom osobnom i materijalnom ustroju. 8. Rijeiti pitanja opskrbe, nanciranja i druga pitanja vezana za ivot i rad postrojbi. 9. Osigurati tajnost veza i sigurnost postrojbi u prostorima razmjetanja. 10. Izraditi planove upotrebe postrojbi, rasporediti postrojbe i pripremiti ih za bojnu upotrebu na predvienim smjerovima djelovanja. Za nositelje organiziranja i formiranja postrojbi ZNG-a djelatnog i priuvnog sastava odreeni su predstojnici ureda za obranu, predsjednici skuptina opina i provjereni zapovjednici TO-a u opinama. Rok za razradu ustrojstva postrojbi djelatnog i priuvnog sastava ZNG-a bio je 5. svibnja 1991. Rok za formiranje jezgri zapovjednitva i dijela postrojbi djelatnog i priuvnog sastava bio je 25. svibnja 1991. Ministar obrane Martin pegelj i ministar MUP-a Josip Boljkovac 10. 5. 1991. dali su Uputu o nainu reguliranja kadrovskih, materijalnih i drugih pitanja koja se odnose na prevoenje pripadnika policije u postrojbe ZNG-a. Prema toj uputi trebalo je 50 % novoprispjelog oruja, streljiva i opreme iz policijskog kontigenta izdvojiti za postrojbe ZNG-a do 15. svibnja 1991. Realizacija te upute, meutim, bila je vrlo spora i samo djelomino realizirana. Zato su iz34

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

nastavnih sredita redarstvenih snaga (Rakitje, Kumrovec i Pula) kao i iz kontigenta priuvnog sastava PU Split u brigadu upuivane skupine ljudi s naoruanjem i opremom. Bilo je puno problema u naoruavanju 4. brigade ZNG-a, ali i oko realizacije drugih pitanja u popuni, naroito pri izvravanju specijalistikih zdravstvenih pregleda. Kriteriji pregleda bili su strogi, bilo da su vreni u Zagrebu (u prvo vrijeme), a zatim i u Splitu. Rjeavanje ugovora za djelatni sastav bilo je komplicirano, iziskivalo je dosta vremena i dokumentacije. Nije bilo jednostavno pronai smjetaj za postrojbe i organizirati prehranu. U logistikom pogledu postrojba se snalazila sama, oslanjajui se na kapacitete teritorija i svesrdnu pomo gospodarskih subjekata na njemu. Zapovjednitvo brigade smjeteno je u Domu INA-Vinila u Katel Suurcu, a ljudstvo 1. bojne trebalo je po pristizanju biti smjeteno u poljoprivrednu kolu u Katel taliu, pa je u tom cilju napravljena djelomina adaptacija objekta. Kuhinjski blok je osiguravao kapacitete pripreme i podjele hrane, a uioniki prostori bi sluili za obuku i odmor. Zadaa osnivanja postrojbi HV-a u Dalmaciji izvrena je veoma uspjeno, zahvaljujui prije svega generalu Tomislavu Biondiu (1932. - 2001.) koji je svojim ljudskim, strunim i domoljubnim nastupom osvojio nepodijeljene simpatije i povjerenje svih nas. Plijenio je svojom vedrinom, neposrednou, jednostavnou, ali i energinim odluivanjem. Taj veliki ovjek je, naalost, eliminiran iz Ministarstva obrane ve nakon nekoliko mjeseci s grupom vojniki, ljudski i domoljubno vrijednih ljudi kao to su brigadiri Kermar, Mesi i drugi, to je bila alosna i tetna pojava koja je zadesila i veinu iz tadanjeg prvog ealona, de facto stvaratelja hrvatske vojske a time i hrvatske drave. Umro je relativno rano, duboko povrijeen i oaloen ponaanjem nove hrvatske drave, a posebno svog nadreenog prema njemu. Ustroj brigade Poetni ustroj brigade bio je pjeaka brigada s pet pjeakih bojni. One su uz Zapovjednitvo brigade i logistiku bili temeljni sastav brigade, a osim voda PZO-a nije bila predviena nikakva topnika i oklopna postrojba kao ni drugi dijelovi koji inae postoje u pjeakim (motoriziranim) i drugim slinim brigadama suvremenih vojski, pa ak i kad su u pitanju brdske ili gerilske (partizanske) brigade. Oigledno je da je ovakav ustroj proiziao iz situacije i uvjerenja da rata nee biti. Takav zakljuak se u vie navrata plasirao i kroz javne medije od strane naih i drugih visokih dunosnika. To je opet znailo da ovakav ustroj etiri profesionalne brigade u okviru MUP-a RH treba obaviti tek policijske zadae u sreivanju stanja kod pobunjenih lokalnih Srba. Brigade, dakle, nisu i svojim ustrojem bile pripremane, opremane a time ni osposobljene za borbu s jednom regularnom vojskom kao to je bila JNA. Priuvne brigade su pri ovome trebale pokrivati slobodni prostor kao osiguranje od ubaenih ekstrema i provokatvnih grupa. Pet pjeakih bojni koje su trebale initi brigadu bile su imenovane kao Dubrovaka, Splitska, Imotska, ibenska i Zadarska. Taj prvi ustroj, meutim, raspao se i prije nego je zaivio, a razlog je, najblae reeno, neozbiljnost vojno-politikog vrha drave za ovaj trenutak. Za Zadarsku je odmah odreeno da osnuje samo jednu satniju koja je ula u sastav ibenske bojne. Obrazloenje iz Ministarstva obrane bilo je da nema nancijskih sredstava za osnivanje cijele bojne. Kod Dubrovake bojne odreeno je da jedna satnija bude dislocirana u Metkoviu. Koncem lipnja 1991. odreeno je da se iz sastava 4. brigade izdvoji Dubrovaka bojna koja je trebala postati jezgro 163. brigade.35

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Upravo je Dubrovakoj bojni, koja je bila najkompletnija u ljudstvu i oruju, Jeli posvetio posebnu panju jer je procijenio da dubrovaka regija ima najtei operativno-taktiki poloaj (razvuen prostor na preko 150 kilometara s vrlo malom dubinom i istonom Hercegovinom iza lea). U viestrukom obilasku ove bojne, Jeli je bio vrlo zadovoljan uinkom prvog zapovjednika bojne Mate Ledinia, inae satnika iz priuve a do tada slubenika u Dubrovakoj banci. Organizacija ivota i obuke bila je na visokoj razini i bojna se solidnim tempom osposobljavala za bojno djelovanje. Dubrovani su svesrdno prihvatili svoju bojnu pri emu je potrebno posebno istaknuti ulogu Miljenka Bratoa, ovjeka silne energije i velikog domoljuba, itavog predanog svom Dubrovniku to je, u udnim okolnostima platio i ivotom. Zapovjednik Jeli je pri obilasku Dubrovake bojne istovremeno obilazio i njenu satniju dislociranu u Metkoviu. Njen prvi zapovjednik Marinko Kuzman, obueni padobranac-diverzant izuzetne energije i entuzijazma, uza steena osobna znanja uspio je osposobiti svoju satniju disciplinski, taktiko-tehniki i ziki za sve bojne zadae koje su predstojale. Izdvojio je pri tome i vrlo kvalitetne zapovjednike vodova: Zekuia, Gujdura, Toia i Marjanovia kao i svog zamjenika . Dugania. Jeli je tada mogao izraziti samo pohvale i zahvalnost Kuzmanu za postignute rezultate. Ova satnija dosegla je brojno stanje od 130 gardista i time je bila najsnanija satnija u 4. brigadi. Inae je zapovjednik ove satnije trebao postati . P., ali nije htio preuzeti ovu teku zadau koja gospodinu Kuzmanu to nije bila. Kuzman je ujedno bio i glavni instruktor u obuci svojih gardista. Nakon osamostaljenja Dubrovake bojne, zapovjednik brigade Jeli je odluio posvetiti veu panju ibenskoj bojni, kod koje je bilo odreenih potekoa, te je s naelnikom Stoera Jakovom Miletiem i naelnikom Operativnog odjela Mirkom undovom 1. 7. 1991. krenuo u obilazak u ibenik. Tijekom razgovora o opoj situaciji s predsjednikom Opine ibenik Bubalom i Izvrnog vijea Jurasom, zapovjednik ibenske bojne Ljubii doao je sa zapovijeu o osamostaljivanju i ibenske bojne. Od pet bojni, dakle, ostale su nam samo dvije i ruan osjeaj nefunkcioniranja odgovornog sustava. Ovakav odnos u pripremama za rat bio je nedopustiv i neobranjiv, a rat je za brigadu poeo tono za 29 dana odlaskom na prvu bojnu zadau. Ipak je bila u pitanju jedina djelatna brigada ZNG-a u Dalmaciji. Jeliu je ostalo da se povratkom u Split obrati teleksom u Ministarstvo obrane s pitanjem: Od ega se u stvarnosti sastoji 4. brigada ZNG-a? Odgovor je stigao sljedeeg dana (3. 7. 1991.): Imate Splitsku i Imotsku, pristupite osnivanju Drnike i Sinjske bojne. Teka situacija u ustrojavanju brigade i spomenutog nefunkcioniranja odgovornog sustava odraz je nefunkcioniranja i meunarodnog politikog sustava. Naime, nakon odluke Slovenaca o istupanju iz SFRJ-a i Hrvatska na zasjedanju Hrvatskog sabora 25. 6. 1991. donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Istom odlukom pokrenut je postupak razdruivanja od drugih jugoslavenskih republika kao i postupak meunarodnog priznavanja Hrvatske. Odgovor Europske unije je neshvatljiv i neprihvatljiv. Umjesto da nakon poetka rata u Sloveniji energino zaustavi nadolazee krvoprolie, njena komisija pod vodstvom De Michelisa donosi tzv. Brionsku deklaraciju kojom uvodi tromjeseni moratorij na odluku Hrvatskog sabora i embargo na uvoz oruja. Upravo su ta tri mjeseca ili tonije 100 dana (do 7. 10. 1991.) kada je istjecao taj moratorij bila sudbonosna za Hrvatsku. U tom vremenu JNA je pokrenula opi napad na Hrvatsku od Vukovara do Prevlake. Europa je ovim odluila braniti rtvu od agresora tako da rtvi vee ruke iza lea.36

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Popuna brigade Na temelju dobivene zapovijedi Jeli, Bujas, Mileti i undov prili su okupljanju nekolicine ljudi i stvaranju Zapovjednitva brigade ve u nastavku rada u Vili Dalmaciji. U poetni sastav Zapovjednitva uli su: Miroslav Skoko, Ivo Kusi, Gojko Slavica, Vlado Krklec, Vlado Matulovi, Franko Bai, Duje Vlastelica, Frane Ivanievi, Marija Ai i Ivan Vuli, a nakon njih: Tomislav Juki, Ljiljana Botteri, Pero Munivrana, Ivan Marciki, Ljiljana Marciki, Vinko Zebi, Vinko Tubi, Pero Krnevi, Mile Budia, Mirko Bili, Ivica Pavlov, Jozo Ribii, Mate Raboteg, Ivica egovi, Ivica Livaja, Kreimir Vuljak, a zatim i drugi. Jeli i Bujas su okupili jednu kombiniranu grupu od pripadnika bive JNA i civila koji su inili Zapovjednitvo 4. brigade. Bili su to odreda veliki domoljubi, hrabri ljudi, sposobni i spremni izvriti sve zadae koje su predstojale, ali to su bili i svi ostali koji su tada pristupali brigadi. Potvrda ovome stavu stoji u istini da tada nije moglo biti nikakvih kalkulacija o karijeristinom ili materijalnom dobitku, ve se ilo u neto vrlo opasno s nepoznatim rezultatom, a posebno po vlastiti ivot, ali esto i ivote lanova svojih obitelji. Svaka druga ocjena je netona i nepotena. Uostalom svi lanovi izabranog Zapovjednitva su bez razlike, radilo se o bivim vojnim osobama ili civilima, iskazali svoje domoljublje ve ranije na razne naine, a najbolja potvrda toga je dragovoljno preuzimanje dunosti u tim tekim i opasnim vremenima. Jeli i Bujas, meutim, pored domoljublja traili su i strune ljude kako bi mogli uspjeno izvriti vojnike zadae, od stvaranja brigade i dovoenje iste u potrebnu borbenu spremnost do spremnosti za voenje postrojbi kroz bojeve i bitke, samostalno i u skupnoj formaciji, kao i u suradnji i koordinaciji s drugim postrojbama u okviru veih ili manjih operacija uz vatrenu podrku sa zemlje, mora ili zraka, ili bez vatrene ili druge podrke kako smo u stvarnosti i bili prisiljeni voditi bitke prvih par mjeseci, jer se jednostavno nije imalo nita osim pjeakog oruja. Kasnije su se mogle uti neke ocjene s negativnim prizvukom, primjerice da su Jeli i Bujas primili veliki broj bivih vojnih osoba. Meutim to naalost nije bilo tono, jer ih jednostavno nije bilo slobodnih a da su u potrebnoj psihozikoj kondiciji. Sposobni su u to vrijeme jo bili u djelatnoj slubi bive JNA, a izmeu onog manjeg broja sposobnih i slobodnih bilo je plaljivih ili politiki indoktriniranih. Meu najhrabrijima bili su oni koji su jo bili na slubi u JNA, a javljali su se Jeliu i Bujasu. Jeliu su se osobno javili i stavili na raspolaganje dvojica asnika na slubi, tada u Makedoniji, i to potpukovnici Nikola Boki u sijenju 1991. i Zvonimir Marovi u oujku 1991. Posebno ga se dojmio kapetan fregate Karlo Grbac koji je sa svojom suprugom jedne kasne veeri poetkom sijenja 1991. doao u njegov stan i stavio mu se na raspolaganje. Jeliu je izuzetno ao to ga je Grbac okrivio za eliminaciju iz HRM-a krajem srpnja 1992. Taj dragi ovjek je zajedno s gospodom Davorom Matanoviem i Krunom Ivaniem bio meu najboljim asnicima HRMa, a platili su ceh upada podobnih u HV, to se dogodilo i samom Jeliu odmah nakon njihova odlaska iz HRM-a. Posebno je bila nepovoljna struktura dostupnih ljudi na ovom prostoru jer je prevladavao kadar s pomorskim, elektronskim, tehnikim, logistikim, sanitetskim, graevinskim, pravnim, nancijskim i drugim specijalnostima, dok struke iz kopnene vojske, a posebno pjeake, gotovo da i nije bilo. Opredjeljenje Jelia i Bujasa za struku u potpunosti se uklopilo u dobivenu zapovijed generala pegelja koja je regulirala popunu postrojbi sa zapovjednim kadrom i vojnikim sastavom. Prema toj zapovijedi zapovjedni kadar, ako nema profesionalnog, popunjava se sa kolovanim priuvnim37

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

asnicima, a u sluaju nedostatka jedne i druge kategorije popunjava se ljudima s fakultetskim stupnjem obrazovanja, obavezno od razine zapovjednika satnije, a izuzetno s viom kolskom spremom za razinu zapovjednika voda i to ako nema onih s visokom kolskom spremom. To je imalo logike i polazilo se od raunice da e obrazovaniji ovjek bre shvatiti, nauiti i stei neophodna znanja, a posjedovat e i potreban autoritet. Ova su se pravila uskoro izgubila iz praktine primjene iz vie razloga, a prvenstveno zbog odlaska generala pegelja iz zapovjedne strukture kao i naglog narastanja velikog broja postrojbi koje se odvijalo prilino kaotino. Svemu ovome posebno je kumovao dolazak ovjeka sa srednjokolskom naobrazbom na mjesto ministra obrane, ovjeka apsolutno nekompetentnog za ovaj zadatak. Zapovjedna struktura u vrijeme stvaranja i pripremanja, a zatim i izvoenja bojnih djelovanja bila je, dakle, vrlo kvalitetna i smatramo da je to i utjecalo na njeno stasanje u jednu od najboljih brigada Hrvatske vojske. Isto tako se potovao i dio zapovijedi koji se odnosio na popunu vojnikim sastavom, a on je traio da je vojnik odsluio vojni rok, da nije stariji od 35 godina i da je psihoziki zdrav. Zdravstveni pregledi bili su vrlo strogi. Vrlo znaajna je bila i zapovijed koja se odnosila na zabranu stranakog opredjeljivanja za profesionalne vojnike u ZNG-u, to je vaee pravilo svih suvremenih vojski. To se pravilo, naalost, takoer vrlo brzo izgubilo da bi to ak ilo u drugu krajnost i HV je postajala sve vie jednostranaka vojska, a asnici su istovremeno koriteni za popunu izbornih lista i obavljanje dravno-politikih funkcija, to je svojevrsni apsurd.

Dio prve skupine pristiglih specijalaca iz obunih centara MUP-a RH u 4. brigadu ZNG, Foto: Arhiv 4. brigade 38

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Potrebno je jo istaknuti da je temeljna popuna postrojbi ljudstvom obavljana prvenstveno po teritorijalnom principu, tj. s teritorija gdje se postrojba i osnivala, ali bilo je prijema ljudi i iz susjednih prostora, kao iz Bosne i Hercegovine, a bilo je i dobivenih kontingenata iz obunih centara MUP-a RH, poznatih kao specijalci. Relativno mali broj dolazio je raznim kanalima iz redova ekonomske i politike emigracije iz svih dijelova svijeta, pa i poneki strani dravljani. U ukupnom kontingentu iz domovine i izvana uspjeli su se inltrirati i pojedinci s kriminalnom prolou. Interesantno je prouavati taj fenomen jer su takvi vrlo esto postizali znatne i vane pozicije, a dobivali su i posebne stimulanse, posebno oni s psihopatolokim problemima. Znaajni dio iz ove kategorije problematinih je i radio prljavtine koje su srozavale ugled HV-a. Navodimo tekoe u popunjavanju i ustrojavanju brigade: Ljudstvo iz postrojbi za posebne namjene iz nastavnih sredita i ljudstvo koje je ve bilo na slubi u MUP-u nije rado prelazilo u postrojbe djelatnog sastava ZNG-a. Prijem dragovoljaca iz graanstva je takoer bio optereen prekidanjem radnog odnosa u poduzeu gdje su bili zaposleni, ili ekanjem dok nije potvren njihov prijem u postrojbe valjanou potpisanih ugovora. Osim njih, trebalo je organizirati i prijem dragovoljaca koji su prebjegli iz JNA gdje su sluili vojni rok, asnika koji su napustili JNA kao i dragovoljaca koji su dolazili iz inozemstva i htjeli se ukljuiti u djelatni sastav ZNG-a. Priliv kadra je bio velik, a kriteriji za prijem su bili vrlo strogi: od starosne dobi, zdravstvenog i psihozikog stanja do spremnosti za izvravanje zadaa po ugovoru koji se potpisivao na rok od najmanje 2 godine. Provjere koje je trebala obaviti PU dugo su trajale. Konano je odobreno da se na specijalistike preglede ne mora ii u Zagreb. Isti su se mogli obavljali u Splitu, to je znatno olakalo posao i skratilo vrijeme prijema. Poseban problem bio je kriterij o stupnju kolske spreme za zapovjedne dunosti. Financijsko poslovanje je bilo regulirano tako da svi rauni idu preko Policijske uprave kojoj se prethodno trebala dati narudbenica, to je bilo vrlo komplicirano. Popuna vozilima je vrena preko Ureda za obranu pri emu su ista dobivana u vrlo loem stanju. Informacijski sustav obrade podataka bio je tek u poetnoj fazi te nije bio uvezan meusobno s viim razinama zapovjednitava. Zapovjednitva podreenih postrojbi nisu bila kompletna kao ni zapovjednitva brigade. Njihovo uvjebavanje u timskom radu na donoenju odluka te drugim pitanjima iz voenja i zapovijedanja nije u ovako kratkom vremenu niti moglo biti izvreno s obzirom na dinamiku zadaa koje su morale biti izvrene. Prilikom postavljanja zapovjednika odreivani su ljudi koji su ve zapovijedali postrojbama ili su obnaali sline dunosti po bilo kojoj osnovi.

-

-

-

39

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Zapovjednitvo brigade pristupilo je osnivanju novih bojni s mnogo tekoa i na nain da je brigada i s takvim ustrojem polovinom srpnja 1991. brojala 817 ljudi ili 41 % popunjenosti. Na bojne zadae je krenula s oko 1.000 ljudi ili 52 % popunjenosti, a to je bilo zadnjih dana mjeseca srpnja. Prema dobivenom ustroju brigada je trebala brojati 1.961 ovjeka, dok je bojna imala predvieno brojno stanje od 427 ljudi. Poetni smjetaj, operativni raspored i zadae Zapovjednitvo brigade smjeteno je u Domu INA-Vinila u Katel Suurcu. 1. bojna je prvi smjetaj imala po planu u poljoprivrednoj koli u Katel taliu koja je za tu namjenu i adaptirana kao operativna priuva zapovjednika brigade. Prvi zapovjednik bojne bio je Gento Meugorac, inspektor MUP-a, a ljudstvo bojne su inili specijalci MUP-a. Zadaa bojne je bila u spremnosti za obranu zrane luke Resnik i za uvoenje u borbu na smjeru djelovanja 4. bojne (drnika bojinica). Zbog intenziteta pristizanja ljudi i nemogunosti potpune realizacije adaptiranja prostora za smjetaj ljudi u navedenoj koli, odlueno je da se 1. bojna smjesti u hotel Resnik u Katel taliu. Za Resnik i vrijeme provedeno u njemu vezano je niz dogaaja to emo opisati u sljedeim naslovima. Za zapovjednika bojne, po odlasku Gente Meugorca, upuen je iz Zagreba po odluci ministra pegelja Zdravko Kuzelj, koji je vrlo kratko bio na dunosti zapovjednika 1. bojne. On je zbog obiteljskih i drugih problema traio povratak u Zagreb, to mu je i odobreno, a za zapovjednika je odreen Zlatko Radovnikovi. Zamjenik zapovjednika bojne je bio Ivan Zeli koji je u svim tim estim promjenama zapovjednika bojne drao kontinuitet u radu postrojbe i stjecao iskustvo u zapovijedanju. 2. bojna razmjetena je sa zadaama prema sljedeem: Zapovjednitvo bojne s pristoernim postrojbama u selu Han kod Sinja, 1. satnija - selo Vrlika, 2. satnija - selo Maovice, 3. satnija - selo Otok (do ureenja prostora za smjetaj na HE Perua).

Zadaa 2. bojne bila je sprijeiti prodor neprijatelja iz Knina prema Sinju, osigurati HE Perua i prijevoj Kamensko te se pripremiti za napadna bojna djelovanja na smjeru Vrlika -Knin. Za zapovjednika bojne je odreen Zdravko karpa. 3. bojna razmjetena je sa zadaama prema sljedeem: Zapovjednitvo bojne s pristoernim postrojbama u Imotskom, 1. satnija - selo Zmijavci, 2. satnija - selo Arano, 3. satnija - zaselak Mraaj.

Zadaa 3. bojne je sprijeiti prodor neprijatelja na smjeru Mostar - Imotski s panjom na prijevoj40

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Turija kod Zagvozda, osigurati prijevoje kod Vinjana i Arana, a po stvaranju povoljnih uvjeta za napadna bojna djelovanja biti spremni za uvoenje u borbu na smjeru napada 2. bojne. Za zapovjednika bojne odreen je Slaven Zdilar. 4. bojna razmjetena je sa zadaama prema sljedeem: - Zapovjednitvo bojne, pristoerne postrojbe i 3. satnija u Drniu, - 1. satnija - selo Oklaj, - 2. satnija - selo Siveri. Zadaa 4. bojne je sprijeiti prodor neprijatelja na smjerovima Knin - Drni i Knin - Oklaj Drni, pripremati se za napadna bojna djelovanja na smjerovima Drni - Knin i Oklaj - Knin te za uvoenje u borbu 1. bojne na glavnom smjeru napada. 4. i 2. bojna posljednje su se poele formirati, tek nakon promjene Plana razvoja kojim su izdvojene bojne iz ibenika, Zadra i Dubrovnika, dakle sredinom srpnja 1991. Za zapovjednika 4. bojne odreen je Ivan Beneta, a za njegovog zamjenika Milan Perkovi. Oni su urno radili na formiranju bojne i uvezivanju svih struktura od znaaja za obranu. Uoi dobivanja bojnih zadaa, zapovjednik Jeli je zbog nepopunjenosti bojni u Imotskom, Sinju i Drniu odluio razdijeliti splitsku bojnu te ojaati svaku bojnu s jednom satnijom ime su sve tri bojne bile dovedene u jainu od po dvije satnije. Izvreno je preimenovanje 4. bojne u 1. bojnu, a bojna koja je otpoinjala svoj ustroj dobila je redni broj 4. i locirana je u Resniku. Tako smo tada imali: 1. bojna u Drniu, 2. bojna u Sinju i 3. bojna u Imotskom, a bile su rasporeene u prostoru i imale kakav-takav ustroj. Preostalo im je da ustroje jo po jednu satniju. Za novo ustrojavanje 4. bojne u Resniku Jeli se odluio zbog mnogo veeg ljudskog resursa u splitskom bazenu i neposredne blizine kadrovske slube brigade, to je omoguilo bru popunu. Operativni raspored postrojbi je omoguavao uinkovitu bojnu upotrebu po Planu upotrebe postrojbi kojeg je izradilo Zapovjednitvo 4. brigade ZNG-a. Prema tome, 4. brigada ZNG-a je po prvom planu djelovala na prostoru izmeu rijeke Cetine i Krke te je kontrolirala prostor prijevoja Kamensko, Arano i Vinjani Donji na smjerovima koji izvode iz Bosne i Hercegovine. Svojim rasporedom postrojbe 1. i 2. bojne bile su u dodiru sa srpskim paravojnim postrojbama i postrojbama JNA koje su takoer bile operativno razvedene na prostorima selo Bioi - selo Mioi - selo Kanjane i selo Vrbnik te selo Civljani - selo Cetina. Ovakav bojni raspored na kojem nije bilo bojnih djelovanja omoguavao je naim postrojbama vrenje dalje popune i druge pripreme, a najvanije je da su postrojbe bile udaljene samo oko 20 km i na jednom i na drugom smjeru od grada Knina, to bi po stjecanju povoljnih uvjeta omoguilo brzi ulazak u prostor Kninske krajine. Osim pjeakih bojni ustrojavani su: izviaki vod, vod PZO-a, vod veze, inenjerijski vod i logistiki vod. Samoinicijativno po odluci zapovjednika Jelia ustrojeno je jo nekoliko postrojbi koje nisu bile predviene ustrojem, ali ih je Jeli nalazio za potrebne i korisne. Radi se o sljedeim postrojbama: 1. samostalna satnija u rnovnici, interventni vod, diverzantski vod, zrakoplovni vod i vod Oklopni vlak.

41

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Izviaki vod Naelnik Obavjetajne slube 4. brigade Miroslav Skoko odmah je po preuzimanju dunosti u Zapovjednitvu brigade priao ustrojavanju izviakog voda kao temeljnog izvrnog organa postrojbe Obavjetajne slube. Toj zadai priao je veoma temeljito, pomno birajui najkvalitetnije ljudstvo od mladia pridolih u brigadu. Ope je poznato da izvia mora imati iznadprosjene sposobnosti, od psihozikih do taktiko-tehnikih znanja, zatim reekse za brzo reagiranje i snalaenje u izvanrednim situacijama, primjerice kod dubinskog izvianja, dakle pri ubacivanju u dubinu neprijateljskog rasporeda. U stvari mora imati ureene predispozicije za ovu vrstu djelovanja. Ve u tijeku lipnja 1991. gospodin Skoko je izdvojio grupu vrlo okretnih gardista kao kostur budueg voda, odredio prvog zapovjednika voda Zvonu Asanovia i zatim pristupio osposobljavanju voda za predstojee odgovorne i teke zadae. Svjesni vanosti i odgovornosti ove postrojbe za posebne namjene u bojnom poretku brigade, Skoko i Asanovi su ve do kraja srpnja 1991. dostigli visoku razinu osposobljenosti voda, da bi vod uskoro postao, uvjereni smo, jedna od najboljih izviakih postrojbi u HV-u. Znaajan problem bio je u materijalnom opremanju potrebnim instrumentima (dalekozori, IC-ureaji i sl.), to se u dobroj mjeri rijeilo uz pomo naih ljudi iz dijaspore. Zapovjednik Jeli esto je znao priznati da je zloupotrebljavao ovu postrojbu, dajui im brojne zadae koje izlaze iz okvira njihove namjene, npr. predvoenje diverzantskih borbenih grupa, jer su mu izviai bili jamstvo uspjeha akcije. Naalost izmeu brojnih poginulih u brigadi nalaze se i dva zapovjednika ovog voda, Franko Zagori i Alfredo Lisica. Ovaj kratki portret, ove sigurno najhomogenije i najsposobnije postrojbe na toj razini u 4. brigadi, pa i ire, samo je simbolian izraz zahvalnosti njenim pripadnicima za sve ono ime su doprinijeli ukupnom uspjehu 4. brigade. Vod PZO-a Ovaj vod predvien je po ustroju brigade kao jedina topnika postrojba. Zbog neposjedovanja bilo kakvih PZO sredstava, nije se odmah intezivno radilo na njegovoj popuni. Tek kad su Matko Raos i Goran Kovaevi predloili i dobili odobrenje za nabavu topova PZO-a s otoka Braa, to e se posebno opisati, poelo je okupljanje ljudstva kvaliciranog za ovu specijalnost i odreen je prvi zapovjednik voda Branko Crnov. Vod je okupio 15-ak ljudi i prva zadaa po dobivanju topova bila je njihovo ureivanje za transport. Slijedio je odlazak na bojinicu i dalje bojno djelovanje. Vod veze Ustrojavanjem brigade ZNG-a ustrojio se i vod veze iji je prvi zapovjednik bio Mate Raboteg, a njegov zamjenik Ivica egovi. Vod je u srpnju 1991. brojio 18 ljudi iji se broj stalno poveavao, posebno nakon masovnog naputanja pripadnika JNA u kolovozu i rujnu, a do kraja godine se poveao na 31. To je bilo vrijeme odlaska i dolaska novih ljudi i prelazaka u druge postrojbe, posebno nakon ustrojavanja HRM-a i Operativne zone Split. U listopadu 1991. zapovjednitvo42

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

voda preuzima Jozo Ribii, a njegov zamjenik postaje Damir Matijevi. Vod veze, koji je po ustroju imao zadau osiguranja veza zapovjednitva brigade, zbog nedostatka vezista u podreenim postrojbama imao je i puno iru ulogu kao to je uspostavljanje veza u podreenim postrojbama i obuku vezista u njima. Ovo je bilo od posebnog znaaja jer veina ljudi koji su popunjavali mjesta vezista u podreenim postrojbama, gdje su po ustroju predviene desetine veze, nisu imali potrebna znanja. Inenjerijski vod Naelnik inenjerije 4. brigade Frane Ivanievi i prvi zapovjednik inenjerijskog voda Fahrudin Babaji otpoetka su prili ustrojavanju ovog voda. Do odlaska na prvu bojnu zadau Babaji je imao vod od 12 ljudi rasporeenih u dva odjeljenja i opremljenih uglavnom s neto privrednog eksploziva. Logistiki vod Prvi zapovijednik logistikog voda Tomislav Bati okupio je prvu grupu pripadnika voda koji je vremenom ojaao do 40 pripadnika. Vod je velike zadae rjeavao vrlo skromnim materijalnotehnikim sredstvima, snalazei se na sve mogue naine. Najvei dio istih dobivan je od domaih poduzea, crkve, pojedinaca i grupa iz zemlje i inozemstva. Ishranu su postojbama davali lokalni hoteli i restorani dok se odjea dobivala dijelom ivanjem u tadanjoj Jugoplastici, zatim se neto dobivalo iz inozemstva, a mnogi pripadnici brigade snalazili su se sami. Na isti nain je popunjavan i vozni park, a oruje i streljivo se uglavnom otimalo uz izvjesnu koliinu dobivanu iz inozemstva. Kroz opisivanje bojnih dogaaja bit e opisivane i razne situacije oko nabave potrebnog materijala. Logistiki vod ulagao je ogromne napore da povee kraj s krajem i osigura postrojbama najneophodnije i time omogui funkcioniranje postrojbi 4. brigade. 1. samostalna satnija Ustrojavanje postrojbi HV-a temeljilo se u mnogim sluajevima na postrojbama koje su nastale samoinicijativno ili organizirano mnogo prije nastanka HV-a. Primjer je 114. brigada koja je ustrojena od kverske bojne, Omike bojne i drugih, a Omika bojna je imala preteu u 6. Cetinskoj oti. Na taj nain nastala je 1. samostalna satnija od Odreda narodne zatite Mjesne zajednice rnovnica iz ljeta 1990. pod zapovjednitvom Vinka Barbaria. Obzirom da je njegovim upornim radom od spomenutog odreda nastala snana postrojba i na vojnki vrlo znaajnom mjestu, zapovjednik 4. brigade je ukljuio ovu postrojbu u redovni sastav brigade, iako nije bila predviena ustrojem. Preimenovana je u 1. samostalnu satniju koja je odigrala vrlo znaajnu ulogu i u potpunosti opravdala svoje postojanje.43

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Interventni vod U Resniku je nakon ustrojavanja bojne i to uglavnom od ljudstva dobivenog iz Zagreba (raznih obunih centara - poznatih pod nazivom specijalci) bilo dosta, blago reeno, nestanih momaka. Odlazili su u kae po Katelima s osobnim orujem i jedan dio je pri tome znao konzumirati alkohol, to je sve zajedno moglo izazvati dosta problema. Zbog toga je zapovjednik Jeli odluio formirati jednu postrojbu od sposobnih momaka koji e biti u stanju smiriti one koji prijeu granicu tolerantnog ponaanja. To je obino zadatak vojne policije, ali policija mora biti prepoznatljiva po obiljejima (bijeli remenovi, oznake i dr.), a mi u poetku stvaranja brigade nismo imali ni vanije opreme, a osim toga vojna policija nije bila ni predviena u prvom ustroju. Zato je zapovjednik Jeli ovu postrojbu nazvao - interventni vod, a prvi zapovjednik postao je Jaroslav Domi. Brojno stanje je variralo, ali uglavnom oko 25 ljudi. Diverzantski vod Utemeljitelj diverzantskog voda Goran Kliki okupio je kvalitetnu grupu dragovoljaca, mahom svojih prijatelja iz Splita, te se nametnuo kao zapovjednik svojim psihozikim i borbenim sposobnostima koje su nadilazile uobiajene standarde. Bio je u pravom smislu predvodnik i predodreen za zapovjednika kojemu su suborci vjerovali i potivali ga kao uzor. Vod je brojio 26 ljudi te je zbog kvalitete bio namijenjen i kao udarna borbena grupa, a to je i dokazano ve u prvoj bitki za Veliki Kosma. Zrakoplovni vod Od samog poetka ustrojavanja 4. brigade, Zapovjednitvu brigade stavili su se na raspolaganje gospoda Matko Raos i Goran Kovaevi. Po zaposjedanju Resnika kao vojarne za 1. bojnu (kasnije 4. bojna) i ostalih pristoernih postrojbi i logistike, Raos i Kovaevi izrazili su elju da pristupe 4. brigadi sa svojim ljudstvom. Radilo se o grupi ljudi koji su u okviru sportskog zrakoplovstva vodili klub za obuku u letenju i padobranstvu a bili su locirani na sportskom aerodromu u Sinjskom polju. Zapovjednik Jeli je procijenio da ovi ljudi mogu biti korisni brigadi te ih je odluio prihvatiti i zakljuio je da ova grupa postaje zrakoplovni vod 4. brigade. Vod se sastojao od jednog zrakoplovnog odjeljenja s 4-5 malih zrakoplova i jednog padobransko-diverzantskog odjeljenja. Zapovjednik zrakoplovnog voda postao je Matko Raos, zapovjednik zrakoplovnog odjeljenja Goran Kovaevi, ujedno i zamjenik zapovjednika voda, a zapovjednik padobransko-diverzantskog odjeljenja postao je Miljenko Jeli. Vod je brojao oko 25 ljudi. Odluka zapovjednika brigade o primanju zrakoplovnog voda u 4. brigadu pokazala se vrlo korisnom, a uroenu hrabrost u letenju zrakoplovima i iskakanju iz istih ubrzo su potvrdili u mnogobrojnim akcijama koje emo opisati u posebnim tekstovima. Prvu akciju moralno-diverzantskog tipa izveli su Raos i Kovaevi upravo u susjednoj vojarni bive JNA u Divuljama. Radi se o tome da su spomenuti predloili zapovjedniku brigade, a on je prihvatio i odobrio da odu u vojarnu Divulje kod tamonjih zapovjednika potpukovnika44

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Strugara i Zeca i zatrae ustupanje dijela zgrada za smjetaj postrojbi 4. brigade. Na njihov zahtjev za prijem Strugar i Zec su ih i primili neznajui za razlog posjete, a na dvojac hrvatskih asnika u maskirnoj odori Hrvatske vojske uetao je u sredite vojarne JNA i u ured njihovih zapovjednika. Kad su uli prijedlog Raosa i Kovaevia o ulasku 4. brigade u njihovu vojarnu, zapali su u stanje potpune preneraenosti i oka. Nismo ni oekivali da e prihvatiti ovaj prijedlog, ali neviena drskost i bezobrazluk hrvatskih asnika ostvarila je cilj, a to je poniavanje cijele institucije mone JNA. Pripadnik zrakoplovnog voda Ante Makari, inae profesionalni pilot, ve je u srpnju 1991. premjeten u Dubrovnik gdje je ustrojio zrakoplovno odjeljenje od sportskih aviona i pilota kao drugo zrakoplovno odjeljenje zrakoplovnog voda. Temeljna zadaa ovog odjeljenja bila je izvianje iz zraka za potrebe dubrovakih postrojbi Hrvatske vojske. Vod Oklopni vlak Zvonimir Budia svoje ukljuivanje u Domovinski rat zapoeo je projektom okupljanja ljudstva i izrade oklopnog vlaka, a to je u potpunosti i realizirao. Prvo je svoju idjeu predloio zapovjedniku 4. brigade Ivi Jeliu. On je ideju prihvatio procjenjujui da e jednog dana u sreivanju kninske balvan-drave jedan oklopni vlak biti veoma koristan. S ovim odobrenjem datim krajem srpnja 1991. Zvonimir Budia je otiao iznijeti prijedlog Stjepanu Korianu, direktoru Hrvatskih eljeznica, koji je takoer rado prihvatio projekt i odmah stavio na raspolaganje jednu lokomotivu i dva vagona. Sa svim ovim Budia je otiao u rukovodstvo splitskog brodogradilita gdje je takoer naiao na razumijevanje.

Oklopni vlak 4. brigade ZNG, Foto: Arhiv 4. brigade 45

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Odmah je u brodogradilitu formirana radna grupa kojom je rukovodio Miljenko Kotarac te su u radni prostor brodogradilita dovezeni lokomotiva i dva vagona. Poetak izrade oklopa poeo je ve 4. 8. 1991. Veoma brzo je izraena projektna dokumentacija po kojoj je vreno oklopljavanje vlaka u uvjetima estih uzbuna i granatiranja iz ratne luke Lore. Ljudstvo budueg oklopnog vlaka vrilo je svakodnevnu obuku s koje su po potrebi odlazili na razne bojinice kao pjeaka postrojba. Resnik Poetna lokacija prve bojne bila je u hotelskom naselju Resnik. Ona je imala dobre i loe strane. Dobre su bile u dobrim mogunostima za odravanje higijene i prehrane ljudi, a posebno zbog blizine prostora za uvjebavanje postrojbi. Dobra strana toga kompleksa bila je i u tome to se moglo kontrolirati aerodrom Resnik ali i samu magistralu. Loa strana je bila rizinost i osjetljivost zbog blizine vojnog kompleksa bive JNA u Divuljama i oslonca na obalu Katelanskog zaljeva a time i mogunosti djelovanja brodova bive JRM na kompleks naeg Resnika. Jeli i njegovi suradnici, meutim, znali su da bojna vrijednost Divulja nije bila znaajna i da je nae posjedanje Resnika vie zabrinjavalo njih nego nas, a to je tada znailo moralni zgoditak u nau korist. Vojnik, inae, mora biti smion i drzak, a to se i dokazivalo upravo izborom Resnika kao vojarne Hrvatske vojske. Aerodrom Resnik Aerodrom Resnik postao je interesantan u vrijeme Slovenskog rata, kada je Jeli zatraio doputenje da blokira aerodrom za vojne letove na Sloveniju, ali ga od Ministarstva obrane nije dobio i s time nije bio zadovoljan. Zato se obratio Ministarstvu prometa i veza gdje je dobio jednog od pomonika ministra, po sjeanju Baji Duka, koji je prihvatio prijedlog blokade, ako brigada ima mogunosti. Nakon toga Jeli je zaposjeo aerodrom i sa splitskog aerodroma nije poletio ni jedan ratni zrakoplov na Sloveniju. General pegelj je zbog toga imao neugodnosti jer je tada jo postojala SFRJ kao i institucija Savezne kontrole leta. Nakon otre zapovijedi generala pegelja s prijetnjom da e ga objesiti, Jeli je prividno povukao postrojbu koja je bila u maskirnoj odori i s orujem, ali ju je nakon presvlaenja u civilnu odjeu vratio na aerodrom s orujem u sportskim torbama, dopunjeno s jo po dvije bombe. Ove bombe danas djeluju smijeno, ali tada je to bilo vrlo ozbiljno. Prije opisanog povlaenja postrojbe, odnosno njenog vraanja u civilnoj odjei, odran je sastanak na aerodromu na kojem je zapovjednik Jeli potpukovnicima JNA Strugaru i Stamatoviu rekao: Dok sam ja tu, nee poletjeti ni jedan va avion. Pored toga, da bi to argumentirao dodatno je postavio jo jedan vod izvan ograde aerodroma, nasuprot aerodromskom tornju, i to vod u odori i s orujem, ojaan jednom pukostrojnicom i runim bacaem naciljanim na toranj i pistu. Vojniki gledano ta je neposlunost nedopustiva, ali po Jeliu je nedopustivo bilo i ponaanje politikog vrha u sluaju Slovenskog rata, to je ve ranije spomenuto.

46

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Carina Slina je bila, a opet drugaija situacija s Carinom Split. Obavjetajna sluba brigade, takoer na poetku Slovenskog rata, dostavila je Jeliu obavijest o pripremi Carine Split i njenih carinika za odlazak u Sloveniju i to upravo u vrijeme odravanja pripremnog sastanka u podrumu carine. Ispred je ekao autobus JAT-a spreman odvesti carinike do Rijeke gdje ih preuzimaju oklopni transporteri i voze na slovenski dio dravnih granica. Ovu informaciju Jeli je poslao Ministarstvu obrane, a ono Ministarstvu nancija. Nakon otprilike pola sata Jeliu se osobno u Resnik javio ministar nancija Marijan Hanekovi s pitanjem moe li sprijeiti odlazak splitskih carinika, to je Jeli potvrdio i odluno sproveo tako da carinici iz Splita nisu otili. I u ovom sluaju, dakle, postojala je Savezna carinska uprava, ali se dopustila blokada, dok kod aerodroma nije. Ta Savezna uprava dala je zapovijed da carinici idu, dok je hrvatsko Ministarstvo nancija dalo naputak carinicima da ne idu u Sloveniju. U oba sluaja interesantna je rije vjeanje. Kod Jelieva neposluha general pegelj je zaprijetio Jeliu vjeanjem, a Jeli je tadanjem carinskom direktoru i njegovim carinicima takoer zaprijetio vjeanjem u sluaju da krenu iz Splita. Operativna akcija Glava Za Resnik i njegovo vrijeme (1. 6. - 31. 7. 1991.) vezan je dogaaj znan kao Operativna akcija Glava. Radi se o uspjehu (jo jednom) Obavjetajne slube 4. brigade i Miroslava Skoke koji je preko svojih ljudi otkrio pripreme KOS-a i vojne policije bive JNA u vojarni Draevac za izvoenje uhienja odreenih ljudi u Splitu. Otkrio je ak i ifru ove akcije koja je nosila naziv OA Glava, ali nisu se saznala imena ljudi za uhienje. Jeli i Skoko procjenjivali su da bi cilj ove akcije mogao biti obezglavljivanje naroda i hrvatske vojske, to je moglo biti opasno i s politikog i moralnog aspekta. Zbog toga smo poduzeli mjere zatite Anelka Gabria, tadanjeg predsjednika HDZ-a, i Marka Bitange koji su tada stanovali izvan Splita te smo im davali oruanu pratnju pri dolasku i odlasku s radnog mjesta. Neke druge smo upozorili, a Mladena Bujasa i druge iz Zapovjednitva obvezali na boravak u Resniku. Od Ministarstva obrane Jeli je traio doputenje za organiziranje kontrauhienja, ali nije ga dobio, a nakon uhienja etvorice Spliana traio je paritetno uhiivanje, to znai za etvoricu Spliana uhitio bi etvoricu KOS-ovaca, a to je bio u mogunosti, meutim ni to mu nije bilo doputeno. Akcija Zbrojovka Posebno znaajan dogaaj bio je dolazak cca 150 tona oruja i streljiva u Resnik. Radilo se o 2.000 automatskih puaka (25 tona) i 125 tona streljiva za automatske puke, tonije ehoslovakih kalanjikova koji su se nalazili u luci Ploe, a predstavljali su ehoslovaki izvoz u Indiju. Glavni nositelj operacije uzimanja ovog oruja bio je Matko Raos sa svojim suradnicima Goranom Kovaeviem, Miljenkom Jeliem i ostalim pripadnicima zrakoplovnog voda 4. brigade. Ta akcija ne bi bila uspjena da nije bilo suradnje i hrabrosti direktora luke Ploe Ivice Pavlovia i Ploana kao to je Mladen Miloevi Braco i drugi.47

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

U vrijeme ovog dogaaja ministar obrane bio je ime odan koji je odobrio djelomino uzimanje oruja iz spomenutog kontingenta, ali su momci pokupili sve. To je bila vrlo osjetljiva i opasna kraa i izvrena je besprijekorno. Ovaj kontingent oruja trebao je biti dostatan za opremanje 4. brigade pjeakim orujem i uz uvjet da se dijelom pomogne drugima, meutim ispalo je opet neto drugo. leperi s orujem u Resnik su stigli u svitanje 23. 7. 1991. i Jeli je odmah sa suradnicima odredio disperziju odreenih koliina u Imotski, Sinj, Drni za popunu tamonjih bojni, jer je bilo opasno drati ga u Resniku. Ministar odan odredio je da se 150 puaka s pripadajuim kompletom streljiva poalje Dubrovniku, priblino stotinjak puaka dano je Metkoviu iji su ljudi takoer sudjelovali u ovoj akciji. Ministar, tada za iseljenitvo, Gojko uak traio je od Jelia da 50 puaka poalje Mati Bobanu. Ve oko 10,00 sati u Resnik su doli zapovjednik osiguranja predsjednika Tumana s jo etvoricom suradnika s jednim Mercedesom i jednim Opel-rekordom i s molbom za dodjelu 50 puaka. Ovaj detalj je posebno kosnuo Jelia koji se upitao: Kako emo ratovati kad ni osiguranje naeg Predsjednika nema dovoljno oruja?. Situacija s dobivenim orujem dobila je epilog povratkom Petra imca iz ibenika, prvog zapovjednika sjeverne i srednje Dalmacije, nakon obilaska ibenske 113. brigade gdje je bio isprovociran iz zbog ega im je obeao 60 % oruja iz pristiglog kontingenta. Taj postotak nije u potpunosti ispunjen, ali su ibenani ipak dobili 860 puaka sa streljivom. Bilo je potrebno dati neto oruja Joku Kovau za zatitu skladinog terminala INE u Solinu, zatim Nadanu Vidoeviu za organizaciju zatite DC-a, ali i kao naknadu za dobivenih 100 pitolja, Dragi Barau za zatitu Dalminih skladita itd. Takoer su nae bojne u Imotskom, Sinju i Drniu dio od dobivenog ustupile priuvnim sastavima u tim mjestima. MORH je, osim toga, kroz nekoliko dana zatraio 5 tona streljiva, da bi nakon tjedan dana zatraio jo 5 tona. Jeli je elio zavriti s davanjima te je odobrio 10 tona, meutim sljedei tjedan uslijedio je jo jedan zahtjev za novih 5 tona, tako je Zagreb dobio ukupno 20 tona streljiva. Sredstva veze i druga oprema U Resnik su jedne noi stigla 2 velika kamiona TAM-150, u stvari pokretne radiopostaje veze pune radioureaja i druge opreme, a sve u organizaciji Mladena Bujasa i izvedbi Matka Raosa i Gorana Kovaevia. Mladen Bujas pri ovome je koristio dojavu i pomo Mira Stolia pomou kojeg je oteta vrlo vrijedna oprema iz Savezne rezerve povjerena na uvanje rmi Plov-put u Splitu. Isto tako u reiji Mladena Bujasa izvreno je preko Marka Vrkia oduzimanje znaajnih koliina logistike opreme iz Saveznih rezervi koje su bile povjerene na uvanje tadanjem poduzeu Transjug. Tu su se dobile znaajne koliine odjee, izama i dr. Uslijedilo je i otimanje ogromnih koliina uglavnom sredstava veze iz Saveznih ratnih rezervi iz skladita u Aranu u reiji Juraja Buzolia, direktora PTT-a Split, uz pomo u transportu od strane Jadrantransa. Ovu akciju je vodio Duje Vlastelica s Nedjeljkom evrnjom i Nikolom Knezoviem. Iz dosadanjeg teksta, kao i u narednim, bit e vidljivo da se pegeljeva koncepcija provodila ovdje, kao i u cijeloj Hrvatskoj, ali bez plana i sistematinosti i u mnogo teim uvjetima od onih koje smo imali mjesec dana ranije.48

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Tin Jedan od najljepih dogaaja u Resniku vezan je za Tina. To je bio prvi oklopni transporter napravljen u Dalmaciji kojeg su izgradili veliki domoljubi u tvornici Dalmacija u Dugom Ratu na elu s Ivicom Pavloviem. Gospodin Pavlovi i njegovi prijatelji, Vladimir Zemunik, Darko Tomas i grupa suradnika i radnika izveli su zadivljujui pothvat stavljajui vlastite ivote na kocku. Duboka tajnost rada omoguila je njihov ziki opstanak i realizaciju projekta. Ocijenili su svoje sposobnosti i odluili napraviti oklopni transporter od projekta do konane izrade, a uza svu podrku generalnog direktora Nedjeljka Ercega i ostalih suradnika iz uprave tvornice i bez obzira na sve opasnosti, izveli su pravi podvig.

Ivica Pavlovi i Vladimir Zemunik sa prvim oklopnim transporterom 4. brigade ZNG, Foto: Arhiv 4. brigade

Velianstvena je bila primopredaja Tina, i ono to je izazvao na putu od Dugog Rata do Resnika moe se najtonije opisati rijeju delirij mase, ljudi, ena i djece u motoriziranoj koloni u prethodnici i pratnji i gotovo neprekinutom paliru na obje strane kolnika uz zagluujuu buku sirena, pjesme, plesa, smijeha, suza radosnica do kropljenja svetom vodicom. Dolo je do erupcije snage i morala naroda. To se vie nikad nije ponovilo, jer jednostavno nije mogue sjediniti sve elemente dogaaja u isto vrijeme i na istom mjestu u istim okolnostima. Epopeja Tin je neponovljiva u svojoj prirodnosti i nema reisera koji moe doarati to psiho-moralno stanje ukupne razine atmosfere delirija. Ipak, bila bi to zahvalna lmska pria, makar raena i temeljena na umjetnikotehnikoj reiji. Velika je teta to je HRT snimljeni materijal unitio. Tin i dogaanje naroda49

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

nije ostalo nezapaeno kod bive JNA, jer je medijsko predstavljanje ovog supertransportera ozbiljno zabrinulo Generaltab u Beogradu koji se prema dobivenim informacijama sastao i donio odluku:Tin mora biti uniten! Tinovo je stvarno najsnanije oruje bio moralni uinak, a njegovo unitenje bi znailo ruenje dobivenih moralnih bodova naoj strani, a bivoj JNA vratio bi se osjeaj snage i autoriteta uz dobivanje moralnih bodova za njih. To se jednostavno nije smjelo dopustiti, jer Jeliu i suradnicima znano je da je moral najvaniji element bojne sposobnosti jedne vojske, odnosno postrojbe. Tek iza morala dolaze zika, tehnika i taktika osposobljenost. Tonost reenog dokazana je upravo u Domovinskom ratu... Zapovjednik brigade zapovjedio je odmah udvostruenje broja straarskih mjesta i udvostruenje broja ljudi na straarskom mjestu, dakle uetverostruenje s posebnom panjom prema obalnom dijelu Resnika gdje je izdana zapovijed da se nou puca bez upozorenja. Primijenjene su tzv. mrtve strae, a sve je ojaano patrolama i zasjedama. Mogua opasnost za Tina bila je u postojanju voda podmorskih diverzanata u vojarni bive JRM u Divuljama, to je Zapovjednitvu brigade bilo poznato od ranije. Ali nakon svega reenog, ostaje pitanje kako je poela Tinova epopeja? Zaee Tina dogodilo se u uredu direktora Dalmacije Dugi Rat gospodina Nedjeljka Ercega 29. 4. 1991. u njegovom pitanju svom kolegiju: Da li mi moemo proizvesti bilo kakav oklopni transporter? Odmah je dobio potvrdni odgovor od dipl. ing. Ivice Pavlovia, rukovoditelja RJ Odravanje. Po svemu sudei gospodin Pavlovi je ve prije imao ideju koju je u dijelu ve i realizirao, jer su 26. 4. 1991. on, Zdravko Perii, prvi ef Ureda za obranu Omia i Ante Tvrde, zapovjednik TO-a Omi, prisustvovali upucavanju elinog lima koje je vrio Vladimir Zemunik. Potvrda ove pretpostavke su i izraene idejne skice koje je Pavlovi pokazao svojim suradnicima u svom uredu gdje su preli nakon zavrenog kolegija. Sljedei vani datumi za razvoj Tina su 8. 5. 1991. kada su glavni direktor Erceg i direktor proizvodnje prihvatili predloeni projekt i odobrili proizvodnju. 7. 7. 1991. Tin je bio zavren i 10. 7. spektakularno predat 4. brigadi ZNG-a. Tin je bio zaista impresivnih dimenzija i svojim oklopom mogao je osigurati prevoenje ljudstva i odreeni manevar s nevjerojatnim kapacitetom ukrcaja 24 + 2 vojnika s opremom. Od borbenih sredstava nije imao ba nita, osim jakih sirena i rotacijskih svjetala za zastraivanje neprijatelja. Snanom promidbom, meutim, dospio je i na stranice engleskog vojnog asopisa i za neprijatelja je dobio dimenzije monstruma. Ovaj kratki zapis neka bude skromna zahvalnost domoljubima iz tvornice Dalmacija Dugi Rat. Akcije Bra i olta Jo jednom moramo uz Resnik vezati Matka Raosa. Ovaj put radilo se o neto lakoj zadai koja se sastojala u uvjeravanju Ive Markusovia, tadanjeg predsjednika Opine Bra, da preda 4 topa PZO-a tipa Oerlicon, jednocijevna, kalibra 20 mm iz skladita tamonje TO. Radilo se o starim topovima predvienih za ugradnju na ribarske i sline brodove iz okvira tadanjeg plana TO-a i50

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

mobilizacije za priuvu tadanje ratne mornarice. Ove topove, dakle, trebalo je preraditi za potrebe kopnene vojske, tj. izgraditi pokretno postolje i tako omoguiti transport i posjedanje borbenih poloaja kao i njihov brz manevar i premjetanje na bojinici. To je bio dosta teak zadatak kojeg su uspjeno rijeili u splitskom brodogradilitu. Topovi bez streljiva, meutim, bili su nekorisni te su Raos i suradnici pripremili akciju otimanja potrebnih 20 milimetarskih granata na otoku olti u tamonjim priuvnim obalnim bitnicama, ali su je realizirali nekoliko dana nakon odlaska Zapovjednitva brigade u Novigrad - Kruevo. Dana 5. kolovoza 1991. izvedena je bravurozno i senzacionalno, a zapanjila je svojom drskou Zapovjednitvo tadanje JRM te ih isprovocirala na glupavu akciju blokade i desanta na oltu i to cijeli dan nakon munjevito izvrene akcije kada je kamion sa 6.000 granata ve bio daleko stotine kilometara. Taj kontraudar trebao je na spektakularan nain dokazati autoritet bive vojske, ali je tek pokazao vrlo indikativno svu trulost jedne vienacionalne vojske kad krene protiv jednog od naroda. U ovom sluaju posebno je zanimljivo da je glavna veza Raosu bio doasnik bive vojske, ali srpske nacionalnosti, gospodin Markovi za koga je procijenjeno da e nam biti naklonjeniji nego dvojica doasnika hrvatske nacionalnosti. Gospodin Markovi je zbog ove ljudske i vojniki izraene lojalnosti prema narodu s kojim je dugo ivio prihvaen s punim povjerenjem i uvaavanjem. U cijeloj akciji nije bilo nikakvih stradavanja, dakle ni ljudskih ni materijalnih rtava o emu je 4. brigada i njeni pripadnici prije, ali i poslije ovog dogaaja posebno vodila rauna. Akcije otimanja oruja i opreme dobro su se planirale i pripremale, izvodile se drsko, munjevito i s maksimumom tajnosti i iznenaenja, to uvijek ini 50 % uspjeha. Na isti nain nastojalo se provoditi i bojne akcije na ratitima, to je na neki nain bio nadomjestak za nepostojanje adekvatnog oruja i opreme. Vezano za oltu, ipak, u svemu ovome napravljena je jedna greka. Radi se o tome da je streljivo bilo 20 mm, ali predvieno za topove tipa HISPANO, te je za nae OERLICONE bilo nekorisno. Ostao je nesporan veliki uinak poigravanja sa silnom JRM i negativan udar na njihov moral. Gento Meugorac Davanjem naslova jednom ovjeku pravimo iznimku i to zbog njegove osebujnosti i ostavljenog dubokog traga u tom vremenu. Nakon dijelom izvrene popune Zapovjednitva brigade pristupilo se odabiru ljudstva za popunu pripadajuih postrojbi te postupku njihovog prijema kroz prikupljanje potrebne dokumentacije i zdravstvenih pregleda, a zatim i potpisivanju ugovora sa ZNG-om. U samom poetku tog procesa dobiven je prvi kontingent od 137 vojaka s pripadajuim pjeakim orujem pod zapovjednitvom policijskog inspektora Gente Meugorca. Ovaj kontingent doao je 19. 5. 1991. i prvih desetak dana bio je smjeten u hotelu Split, to sigurno nije adekvatan smjetaj za jednu vojniku postrojbu. Zbog toga je ubrzano traenje odgovarajueg smjetaja i zavrilo je izborom Resnika. Ova vojnika grupacija inila se dosta solidnom, ali je i eventualne slabosti pokrivao autoritet gospodina Meugorca koji je i sam bio jedna osebujna osoba sa specinim armom te je ostavio znaajan trag u brigadi, ali i kod naroda u to vrijeme, pa je svima bilo ao kad je morao napustiti brigadu i vratiti se na slubu u Zagreb, a jo vie kad je u mjesecu rujnu pao u zarobljenitvo kod Zelenog hrasta i po svemu sudei s traginim krajem. Nesporno je imao sposobnost voenja i organiziranja vojnopolicijskih grupacija, a posjedovao je i potrebnu hrabrost i drskost u poduzimanju raznih akcija.51

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Znao je padom mraka doi kod zapovjednika Jelia s prijedlogom da malo obie teritoriji i Jeli mu je to odobravao, iako je znao da e se taj obilazak zavriti ponekim rafalom ili baenom bombom kod vojarni ili zapovjednitava bive JNA. Sve to, kao i prilino drsko ponaanje njegovih vojnika po Katelima, izazivalo je kod neprijatelja psihike i moralne frustracije i u cjelini ostavljalo ruan osjeaj nesigurnosti i neizvjesnosti za budunost opstanka na ovom prostoru. Svoje diverzije zavrio je arogantnim i estokim intervjuom u Nedjeljnoj Dalmaciji u lipnju 1991. Poseban dogaaj vezan za gospodina Gentu dogodio se oko polovine mjeseca lipnja prilikom dolaska novog kontingenta specijalaca iz obunih centara. Tih 114 momaka dovezlih autobusima nou oko 01,30 sati Gento je postrojio u dvije vrste i trebao se okrenuti i zapovjedniku brigade Jeliu podnijeti prijavak. Gento je, meutim, prekrio taj postupak i umjesto pozdrava kod ovakvih situacija rekao je reenicu: Vi ste najvei olo skupljen po centrima i meni poslani na vrat. Jeli i cijelo Zapovjednitvo brigade bilo je preneraeno ovim netaktikim postupkom gospodina Gente, meutim ubrzo se pokazalo da je bio u pravu. Bio je jedan dio problematinih momaka, a on ih je poznavao i zato je, time frustriran, tako postupio. Gento je i takve momke uspio staviti pod kontrolu, ali nakon njegovog povlaenja u Zagreb, ceh je platio njegov nasljednik Zdravko Kuzelj, vrlo kvalitetan profesionalni vojnik koji ni u snu nije oekivao da e naii na jednu hrvatsku postrojbu s odreenim brojem delikvenata - baraba koji su ga na najvulgarniji nain i uz prijetnju orujem izbacili iz bojne a da pri tom nitko nije mogao trenutnu situaciju promijeniti na bolje. Oni nisu bili problematini samo u smislu stege. Destruktivni su bili i u borbenim situacijama kada su znali povui cijele vodove pa i satniju u naputanju poloaja, da bi izvikivanjem izdaja, izdajnici, komunjare i slino prikrivali svoj kukaviluk i bjeanje kroz naselja kroz koja su prolazili i po dolasku u mjesta svojih prebivalita. Zapovjedna struktura je strano trpjela i ulagala je dodatne napore da bi se nekako izvrile bojne zadae, a mnogo tekoa bilo je i bez toga. Poroajne muke stvaranja hrvatske vojske ponijela je na svojim leima cijela zapovjedna struktura do razine zapovjednitva brigade, a via zapovjednitva, osim izuzetaka, vrlo malo su znala, a da su im i iznoeni svi problemi, okarakterizirali bi nas nesposobnima. Ostalo je utjeti, muiti se i rjeavati probleme kako se znalo i umjelo. Prebjezi iz JNA Nezaobilazni dio resnike torije su i prebjezi iz bive JNA. Poetkom desetodnevnog Slovenskog rata poeli su u Resnik prvo pojedinano, a zatim i u grupama, dolaziti mladii koji su naputali tadanju JNA. Za Zapovjednitvo brigade to je predstavljalo dodatni problem, organizacijski i logistiki, ali smo ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. Zadovoljstvo je proizlazilo iz oiglednog raspada te vienacionalne vojske, to smo mnogo ranije i procjenjivali kao njenu temeljnu slabost, a prebjezi su bili samo potvrda ispravnosti te procjene. Samo nas je udila skupina glupana koji su u Beogradu naivno zanemarili taj sutinski kljuan faktor u raunici upotrebe JNA. To samo po sebi govori o iracionalnom odnosu tadanjeg politiko-vojnog vrha bive SFRJ u donoenju dravnih odluka. Postavlja se zaista interesantno pitanje: Na emu i kakvim procjenama su temeljili te odluke? Namee se, metim, logino pitanje i naem vojno-politikom vrhu zato nismo iskoristili oigledni raspad JNA, iskoristili politiki trenutak napada zajednike vojske tadanje drave na jedan od njenih naroda kao in krenja Ustava i protuustavnu upotrebu vojske. Ovo delikatno pitanje postavljat e se esto, a u tom kontekstu bit e i drugih pitanja. Vojniki odgovor sastojat e52

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

se u pegeljevoj koncepciji, tj. u otimanju oruja. Prvi izbjegli vojnik iz JNA bio je Trogrli Ante, a zatim je dolo do masovnog prihvata prebjega. Svakog tjedna organiziran je prijevoz autobusima u nekoliko pravaca ovih prebjega i to u pravcu Rijeke i Zagreba, a znatan broj i u Sloveniju. Za istone krajeve odvoeni su na autobusni kolodvor uz kupovinu karata i davanje civilne odjee. Pri tome se uglavnom radilo o Bonjacima, Albancima i Makedoncima, a putovanje iz Splita za istone prostore bilo je redovno, jer tada jo nisu bili zahvaeni ratom. Pored redovnog upuvanja prebjega, kontingent novih prebjega stalno se kretao od 120-150 mladia. Jedan dio ovih prebjega elio se prikljuiti Hrvatskoj vojsci i Nedjeljko Grubii je prihvatio zadau ustrojavanja jedne postrojbe koju bi oni sainjavali. Gospodin Grubii je ustrojio samostalni vod 4. brigade, izvrio taktikotehniku i ziku obuku i stvorio vrlo kvalitetnu postrojbu koja se iskazala vrhunskom sposobnou i hrabrou, to e se posebno oitovati u obrani Dubrovnika na Sru. Resnik kao sabirni centar nije bio jedini, a ni centri u Dalmaciji i u ostalom dijelu Hrvatske, vjerujemo, nisu bili jedini kanali kuda su odlazili pri naputanju bive vojske. Bilo je i privatnih, a zatim i brojnih dolazaka roditelja po svoje sinove kao i izravnih dezertiranja ka svojim prebivalitima. Moe se pretpostaviti kako je bila runa i tuna slika u vojarnama bive JNA, kada se svakog jutra smanjivao broj vojnika prisutnih na obveznim postrojavanjima. Uz svu opisanu dinamiku nije ni jedan trenutak izgubljen te se koristio za obuku postrojbi, za unaprjeivanje njenih taktikotehnikih i zikih vrijednosti. Rjeavanje zapovijedanja bojnama i drugi dogaaji Zapovjednitvo brigade imalo je vrlo teku zadau u organiziranju zapovjednitva bojni, ali pojavom karpe, Benete, Perkovia, Zdilara, Tolja, Tolia i drugih, zadaa je rijeena na najbolji mogui nain. Brigada je s njima dobila izvanredne ljude, domoljube i kvalitetne, odnosno vrhunske zapovjednike koji su asno i struno odradili sve svoje zadae i spadaju u red onog najboljeg to je iznjedrio hrvatski narod. Meutim bilo je jo pravih zapovjednika i iz neposredne braniteljske populacije koji su i glavni motiv i razlog pisanja ove knjige, jer bez njih, istinskih velikana, ne bi bilo ni hrvatske vojske, ni njenih velianstvenih pobjeda. Jeli se esto puta sjeti jednog od tih dogaaja kada mu je priao naelnik Obavjetajne slube 4. bigade Mirko Skoko i rekao: efe, ta bi dao da ti dovedem dvojicu asnika i to pravih? Jeli je odgovorio: Ispekao bih ti janje! Nakon nekoliko asaka doveo mu je Ivanu Benetu i Milana Perkovia i kad su jo prihvatili stvarati i voditi drniku bojnu, zadovoljstvu nije bilo kraja. Iz prikazanih dogaaja, dakle, vidljiva je vrlo velika dinamika rada Zapovjednitva brigade u vrijeme stacioniranja u Katel Suurcu, odnosno Resniku. Smatramo da je potrebno navesti jo nekoliko znaajnih momenata. Vrlo rano je Milivoj Novak, ispred nekadanjeg vojnog orkestra, doao u brigadu i javio se zapovjedniku sa eljom da se orkestar prikljui brigadi, to je zapovjednik i prihvatio, znajui da su potrebni Hrvatskoj vojsci prije svega u dijelu moralnog elementa, zatim u obiljeavanju raznih vanih dogaaja, a posebno to nas je oekivalo stradavanje u bitkama koje su se nazirale i kad su bili neophodni u iskazivanju poasti stradalima. U rujnu, kad je admiral Letica pored ovog orkestra htio formirati i orkestar HRM-a, Jeli je pismeno ponudio postojei orkestar, a Letica je prihvatio. Nije bilo nuno dodati i nepotrebni troak stvaranjem drugog orkestra u Splitu.53

RAZDOBLJE OD 28. 4. DO 23. 7. 1991.

Znaajni dogaaji bili su i pruanje pomoi voditeljima znaajnih gospodarskih poduzea u Splitu. Gospodin Joko Kova imao je posebnu obavezu kao direktor INE u Solinu isporuku naftnih derivata prema bivoj JNA, a koju nije elio izvriti, te je zatraio i dobio pomo, neto u oruju a jo znaajnije u ljudstvu. Dobio je stalnu zatitu jednog pjeakog voda, a i sam je pripremao sabotau kroz kemijsko unitavanje sadraja u tankovima. Slino je bilo i s Nadanom Vidoeviem koji je dobio neto oruja i sam je tijekom vremena kompletirao jednu satniju radi zatite Dalmacijacementa kojega je on bio direktor, a pomogao je 4. brigadi nabavom 100 pitolja. Mjere zatite Dalme ve su ranije opisane. Neizostavno se moraju istaknuti ljudi koji su do tada i kasnije stalno brinuli o brigadi kao to je Edo Lui ispred poduzea Lavevi, Marko Lueti ispred poduzea Jadrantrans, zatim Ivica Stoji kao voditelj Obunog centra pri Sekretarijatu narodne obrane Opine Split. Vrijedno je istaknuti da su najtei teret u Zapovjednitvu ponijeli Jakov Mileti i Mirko undov u voenju operativne dokumentacije, obuci postrojbi, zatim u realizaciji popune brigade kroz upuivanje kandidata na lijenike preglede i sklapanju ugovora sa svakim pojedinano koji je stupao u brigadu uz pun angaman Personalne slube na elu s Tomislavom Jukiem i njegovom zamjenicom Ljiljanom Botteri. Prva gardistkinja bila je Marija Ai koja je preuzela opu kancelariju i sva mogua dokumentacija morala je proi kroz njene ruke, a kada se zna da su bile u pitanju stotine kilograma papira i danononi rad prvih nekoliko mjeseci cijele ove ekipe, ovim im se iskazuje samo djelomina zahvalnost za sve to su uradili kao i doktorici Anki Topi, voditeljici medicinske ekipe za pregled i ocjenu zdravstvene sposobnosti kandidata. S obzirom na to da su u ovim prostorima bile rasporeene i postrojbe MUP-a, a uz to i dijelovi novoformiranih priuvnih postrojbi ZNG-a, trebalo je ne samo detaljno usuglasiti njihove pripreme za bojna djelovanja, nego i vriti nadzor tih priprema i odgovorno ih voditi kada do njih doe. Radi toga, a i mnogih drugih operativnih potreba, bilo je nuno formirati zapovjednitvo koje bi objedinilo zapovijedanje postrojbama u operativnom smislu na irem prostoru Dalmacije. Meutim to nije bilo tako brzo realizirano, pa se tek 20. 7. 1991. poelo ustrojavati Zapovjednitvo za srednju i sjevernu Dalmaciju. Za zapovjednika je bio postavljen Petar imac, do tada pomonik zapovjednika 4. brigade ZNG-a za koordinaciju s teritorijem, a za njegovog zamjenika postavljen je Rato Vranje, inae naelnik Policijske uprave Split. Dana 23. 7. 1991. usmeno je zadana zadaa da odmah prekinemo obavljati zdravstvene specijalistike preglede i sve drugih aktivnosti, osim prikupljanja podataka o neprijatelju u zonama odgovornosti i ire, te da budemo spremni za prijem bojne zadae 25. 7. 1991. do 24,00 sata, radi ega je odmah bilo potrebno dostaviti novi zahtjev MORH-u za popunu brigade pripadajuim orujem i opremom.

54