7

Je li pred nama stoljeÊe depresije?Goran DodigKlinika za psihijatriju Medicinskog fakulteta SveuËiliπta u SplituKBC Split

21000 Split, SpinËiÊeva 1

U Ëlanku autor daje osobni pogled na depresiju, depre-siju kao individualni problem, druπtveni problem, prob-lem koji je teπko sagledati bez sagledavanja vremena iprostora, problem koji Êe u 21. stoljeÊu obiljeæiti nesamo medicinu nego i sva zbivanja u druπtvu, ali igospodarski razvoj i stanje druπtva.

TematizirajuÊi problem depresije na individualnom i glo-balnom planu, istiËe se znaËenje psihijatra, koji ade-kvatnim izborom farmakoterapije vidi pomoÊ oboljelomu,vraÊanje moguÊnosti uæivanja i radost æivljenja, ali iuπtedu novca druπtvu, no nije manje vaæno ni zadovolj-stvo i samopoπtovanje terapeuta.

GoπÊa urednica

MEDICUS 2004. Vol. 13, No. 1, 7 - 9

DEPRESIVNI POREME∆AJI

DEPRESSIVE DISORDERS

Svojim istanËanim osjeÊajem koji poput reskog zvukaalarma upozorava na opasnost brojni umjetnici dvade-setog stoljeÊa upozoravali su na sve prisutniji, a neri-jetko neprepoznat osjeÊaj straha i plaπnje koji je pratioËovjeka dvadesetog stoljeÊa. ImajuÊi u vidu sve strahotetog perioda æivljenja u ukupnoj povijesti ljudske civi-lizacije, Ëini nam se da su taj strah i ta anksioznost biliposve razumljivi i gotovo oËekivani.

OËito je da suvremeni Ëovjek nije izvukao pouke iz vlasti-tih propusta i nastavlja putem koji ga vodi u joπ veÊeprobleme. Ako anksioznost shvatimo kao prijeteÊu opas-nost sa svim njezinim posljedicama i manifestacijama,onda dublji oblik te opasnosti jest ostvarena opasnost,to jest depresija koja je suptilna autodestrukcija, jestËudesna patnja, jest stanje sa stotinu lica, za okolinu

gotovo nerazumljivo, a za pojedinca koji pati neπto predËim i ta blagodat æivljenja gubi svaki smisao.

No poimo redom i definirajmo depresiju.

U KlaiÊevu rjeËniku stranih rijeËi depresija dolazi odlatinske rijeËi deprimere, πto znaËi potiπteno duπevnostanje, klonulost, osjeÊaj poniæenja, pokunjenost, snuæ-denost, tjeskobu, utuËenost, Ëamotinju, tupost ibezvoljnost.

Vjerojatno ni jedan psihijatar nije u stanju tako dobroopisati svu kompleksnost patnje kako je to, kao πto vidi-mo, opisao lingvist. S druge pak strane depresija je vrloËesto predmet interesa slikara, pjesnika, teologa, soci-ologa, πto nedvojbeno upuÊuje na Ëinjenicu da je depre-sija osebujno psihiËko stanje koje katkada poprimadimenzije neviene osobne patnje.

No imajuÊi u vidu sve prisutniju kompleksnost depresi-je, depresiju moramo promatrati najmanje kao:

• globalni problem

• medicinski problem

• individualni problem

• gospodarski problem

Obrazloæenje svih ovih teza iziskuje puno viπe prostoranego πto se ovdje nudi, stoga pokuπajmo tek na osnovinekoliko pitanja razumjeti πto se dogaa.

8

Goran Dodig • Je li pred nama stoljeÊe depresije?

MEDICUS 2004. Vol. 13, No. 1, 7 -9

Odgovor na ovo pitanje je uvjetno potvrdan, i to na naËinda budu ispunjena ponajmanje dva bitna uvjeta:

1. naπa puna odgovornost u najπirem smislu rijeËi

2. provoenje profesionalnog medicinskog modela nanajodgovorniji moguÊi naËin

©to znaËi naπa puna odgovornost?

Psihijatri se sigurno susreÊu s najozbiljnijim oblicimadepresije, æive i na stanovit naËin autentiËni su svjedocisvih patnji depresivnog bolesnika, no istodobno psihija-tri su najpozvaniji da upozore na globalne procese usuvremenoj civilizaciji koji nedvojbeno utjeËu na sveveÊu pojavnost depresije.

Nedopustiva je povrπnost prihvatiti tek kao goluËinjenicu npr. da je depresija dva puta ËeπÊa u æenanegoli u muπkaraca i zadovoljiti se objaπnjenjem o speci-fiËnosti æenske biologije, a ne zapitati se je li suvreme-na æena do te mjere optereÊena da je put u depresijusasvim logiËan.

Moraju li psihijatri izaÊi iz okvira svojih strogo definiranihprofesionalnih granica i upozoravati javnost da jepotroπaËki model suvremenog druπtva koji ukljuËuje imoguÊnost kupovanja, zadovoljstva, sreÊe i sigurnostimodel pogreπnosti, model nesigurnosti i model puta udepresiju?

Smiju li psihijatri πutjeti kada je u pitanju latentna i ma-nifestna suicidalnost mladih, djece itd.?

Drugi temeljni uvjet za uspjeπnu borbu protiv depresijedakako jest odgovorno provoenje medicinskog modelakoji ukljuËuje poznavanje:

• etioloπkih Ëinitelja

• prepoznavanje depresije

• terapiju

Zaπto su nam vaæna saznanja o etioloπkim Ëiniteljima?

Kada ne bi postojao ni jedan drugi razlog, onda pozna-vanje etioloπkih Ëinitelja depresije samog psihijatra Ëinisigurnijim i uvjerljivim u kontaktu s bolesnikom, a πto jeod neprocjenjiva znaËenja u ukupnome terapijskom po-stupku.

Povrπno pak poznavanje etioloπkih Ëinitelja dovodi donesigurnosti koju ni najbolji profesionalac ne moæe pokri-ti, πto Ëudesnom senzibilnoπÊu depresivni bolesnik pre-poznaje.Zbog svega toga onaj tko se bavi lijeËenjem depresijejednostavno mora znati ono πto suvremena znanost znakada su u pitanju neurotransmitori i njihova uloga u razu-mijevanju i lijeËenju depresije, mora znati na koje svepsihiËke funkcije djeluju serotonin, noradrenalin,dopamin, kakva je uloga GABA-e itd. itd. Nuæno je ne sa-mo poznavanje nego i ozbiljno promiπljanje o suodnosu

Depresija kao globalni problem• je li se prag depresivnosti u odnosu na normalno

snizio?

• jesmo li svi na odreeni naËin postali depresivni?

• je li sve veÊa pojavnost depresije silno upozorenje?

• bori li se suvremeni Ëovjek na prikladan naËin pro-tiv depresije?

• jesu li bolesti ovisnosti na odreeni naËin bijeg oddepresije?

• je li sve prisutnija opÊa moralna neosjetljivost bijegod depresije?

• je li bijeg od vlastite odgovornosti takoer bijeg oddepresije?

Depresija kao medicinski problem• nepsihotiËne depresije u vrtoglavu su porastu

• depresija ima tendenciju ponovnog javljanja

• depresiju nije uvijek jednostavno i lagano dijagnos-ticirati

• lijeËenje depresije je dugotrajno i zahtjevno

• u SAD-u 17,1% puËanstva doæivi teæi oblik depresi-je tijekom æivota, u Francuskoj 16,4%, a uNjemaËkoj 9,2%

Depresija kao individualni problem• depresija i smrtnost

• depresija i samoubojstva

• depresija i patnja

• depresija i kvaliteta æivljenja

• depresija i druge bolesti

Depresija kao gospodarski problem• lijeËenje depresije proizvodi goleme troπkove,

izravne i posredne (u SAD-u 44 milijarde dolara)

• depresija i radna neuËinkovitost

• depresija i izostanak s posla

• depresija i nepotrebni troπkovi

Temeljno pitanje koje se nakon svega postavlja jest:

Moæemo li se uopÊe uspjeπno boriti protiv depresije isvih njezinih posljedica?

9

Goran Dodig • Je li pred nama stoljeÊe depresije?

MEDICUS 2004. Vol. 13, No. 1, 7 - 9

Da se to ne dogodi, potrebno je:

• ne postavljati osobne kriterije zdravlja i bolesti

• depresija je individualni oblik patnje

• razgovor s bolesnikom prilagoditi njegovoj intelektu-alno-obrazovnoj razini

• posebnu pozornost posvetiti osobama starijim od60 godina, loπije osjeÊanje tih osoba ne pripisujtepogorπanju veÊ postojeÊe bolesti koju one u praviluimaju.

Ako smo pak dijagnosticirali depresiju, imajmo na umuπto smijemo reÊi, a πto ne smijemo reÊi depresivnombolesniku.

©to ne smijemo reÊi depresivnom bolesniku?

Vama nije niπta.

Trgnite se, radite neπto.

Vi to moæete sami pobijediti.

©to treba reÊi depresivnom bolesniku?

Vaπe su smetnje psihiËke naravi.

Vaπe se smetnje mogu uspjeπno lijeËiti.

Terapija vaπeg stanja potrajat Êe nekoliko mjeseci, aprva poboljπanja moæete oËekivati veÊ nakon nekolikotjedana.

U ovom stanju ne optereÊujte se da morate uspjeπnoprofesionalno i socijalno funkcionirati.

U ovom stanju ne donosite nikakve ozbiljnije odluke.

Nakon svega, ne zaboravite da izborom prikladnog psi-hofarmakoterapijskog i psihoterapijskog tretmanamoæete jednoj osobi i njezinoj obitelji vratiti zadovoljstvoi radost æivljenja, druπtvu uπtedite novac koji se moæeupotrijebiti u neke druge korisne svrhe, a sebi priskrbitezadovoljstvo i samopoπtovanje.

neurotransmitorskih sustava, intenzitetu pojedinih simp-toma depresije i dakako nakon toga izbalansiranom far-makoloπkom pristupu.

S druge pak strane svesti depresiju tek na samu biologi-ju, a ne razmiπljati o sveprisutnoj anksioznosti kao pri-jeteÊoj opasnosti, o trajno nazoËnom stresnom naËinuæivljenja, o depresiji kao djelomiËnoj psiholoπkoj destruk-ciji, o depresiji kao autoagresiji takoer bi bilo nedopus-tivo.

Da se sve to ne dogodi, moramo imati na umu da suproblemi na vrlo specifiËan naËin vezani nadalje za dvabitna elementa u pristupu depresivnom bolesniku.

Problemi vezani za dijagnostiËki postupakUnutar ovoga problema naveo bih barem dva dodatnaproblema, jedan je vezan za prirodu depresivnogporemeÊaja, a drugi za osobnost lijeËnika.

Priroda depresivnog poremeÊaja:

• depresija je bolest sa stotinu lica

• depresiju nije uvijek lako prepoznati

• blaæe ili pak osrednje depresivan bolesnik ne traæipomoÊ ili pak u pravilu donosi smetnje koje nisueksplicite psihiËke naravi

• depresivni bolesnik moæe Ëak relativno uspjeπnoprofesionalno funkcionirati, no njegova kvaliteta æi-vota je mizerna

• brojne tjelesne bolesti u inicijalnoj fazi mogu imiti-rati depresiju, a mnoge tjelesne bolesti su praÊenedepresijom

Osobnost lijeËnika:

• Moæe li lijeËnik biti depresivan? Naravno da moæe.

• Moæe li lijeËnik lako prihvatiti Ëinjenicu da je depre-sivan? Teπko.

• SluπajuÊi depresivnog bolesnika, lijeËnik brojnesimptome depresije prepoznaje i kod sebe.

• Kako nije u stanju prihvatiti da je on u depresiji,negira i bolesnikove simptome.

UmirujuÊi svoju savjest, ipak ga πalje na rutinske labo-ratorijske pretrage koje su u pravilu u granicama nor-male.

I πto se dogaa?

Depresivni bolesnik ostaje bez traæene pomoÊi, a lijeËniki nadalje depresivan uvjerava samog sebe da su danasi tako svi depresivni pa to πto je i on depresivan nije bo-lest, nego jednostavno suvremeni ”psihiËki standard”.