HILJADU I JEDNA NOCI. SVEZAKOD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOĆIPreveoAntun Slavko Kalenić

Faustovska biblioteka Dimitrija Savića Zagreb 1998

D EMETRAFAUSTOVSKA BIBLIOTEKADIMITRIJA SAVIĆASvezak 2-1 ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-44-8 (I. svezak) Grafička priprema

Likovni i tehnički urednik Žcljko Podoreški Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb

SADRŽAJ

PRIČA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1Priča o biku i magarcu 10PRIČA O TRGOVCU I DŽINNU 17Od prve do treće noći.Pripovijest prvog šeiha . 21Pripovijest drugog šeiha 28Pripovijest trećeg šeiha 33PRIPOVIJEST O RIBARU I DŽINNU 38Od treće do devete noći.Priča o veziru kralja Junana .49Pripovijest o kralju es-Sindibadu 55Pripovijest o nevjernom veziru 58Pripovijest okamenjenoga princa 82POVIJEST NOSAČA I TRIJU DAMA 99Od devete do devetnaeste noći.Pripovijest prvog redovnika-prosjaka 133Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio 157Pripovijest trećeg redovnika-prosjaka 178Pripovijest najstarije dame 205Vrataričina pripovijest 218PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA 236Od devetnaeste do dvadesetičetvrte noći.Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina 248GRBAVČEVA POVIJEST 332Od dvadeset i četvrte do tridesetiprve noći.Pripovijest prekupca kršćanina 343Upraviteljeva pripovijest 367Pripovijest liječnika Židova 382Krojačeva pripovijest 398X

PRIČA 0 KRALJU ŠEHRUARD I NJEGOVU BRATU. Neka je slava Allahu, gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allahovih poslanika, našemu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - blagoslov i pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do Sudnjega Dana. Sada gledaj, život starih je uputa za vladanje potonjih, kako bi čovjek gledao sudbine, koje su drugima bile dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu služe za opomenu, kako bi povijest prošlih naroda i ono, što ih je snašlo, razmatrao i sebe držao na uzdama. Slava Njemu, koji je povijest starih učinio opomenom za kasnija pokoljenja! Takve su opomene priče, koje su bile nazvane "Tisuću noći i jedna noć", sa svojima čudnovatima životnim sudbinama i svojim poredbama. Izvješćuje se — Allah je sveznajući glede svojih sakrivenih stvari i nad svima vladar i od svih poštovan i prema svima milostiv i prema svima prijazan i prema svima milosrdan! — u pričama iz staroga vremena i iz prošlosti naroda, da je u ranijim danima, koji se protežu daleko u iščezlo vremensko razdoblje, živio jedan kralj iz roda Sasanida u otočkoj državi Indije i Kine, gospodar ratnika i ljudi, slugu i robova. On je za sobom ostavio dva sina, jednoga u muževnoj dobi, a drugoga u mladićkoj. Oba su bila neustrašivi vitezovi, ali je stariji bio još hrabriji nego mlađi. Tako je on postao kraljem zemlje i vladao podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove zemlje i države. On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlađi brat međutim zvao Kralj Sahzaman, i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su stalno boravili u svojim zemljama, i svaki je pojedini od njih u svojoj državi pravedno vladao nad svojim podanicima, u velikoj radosti i blaženstvu. U takvom su stanju oni živjeli neprekinuto dvadeset godina. Tu obuzme čežnja starijeg brata za svojim mlađim bratom, i tako on naredi svom Veziru, neka otputuje bratu i neka ga dovede. Vezir mu odgovori:1

Uvod"Slušam i pokoravam se!" Zatim on otputuje, dok nije sretno došao na cilj. On uđe k bratu, prenese mu kraljevski pozdrav i obavijesti ga, da njegov brat čezne za njim i želi njegov posjet. Ovaj odvrati:"Slušam i pokoravam se!" Uskoro se on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi čadori, deve i mazge, sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega Vezira. Zatim se otputi, ususret zemlji svojega brata. Ali o ponoći mu padne na pamet, da je u svome dvoru nešto zaboravio. Zato se okrene i otiđe u svoj dvorac. Tu on nađe svoju ženu, gdje leži u njegovoj postelji, i drži u svom zagrljaju crnoga roba, koji je ovamo dojurio na njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu je postao crn pred očima, i on u sebi rekne: "Ako se to dogodilo, dok ja još nisam napustio grad, što će ta prokletnica tek raditi, kada ja dugo budem boravio kod svojega brata u daljini?"Nato on isuče svoj mač i oboje ih na postelji ubije. Istoga se časa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao, dok nije stigao do grada svojega brata. Čim se približio gradu, poslao je preteču svojemu bratu s viješću o svom dolasku. Taj mu izađe ususret, pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I dadne da se okiti grad njemu u čast. Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bili u dobru raspoloženju. Ali je Kralj Sahzaman mislio na to, što mu se dogodilo s njegovom suprugom. Obuzela ga je duboka žalost, njegova je boja postala blijeda, njegovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u takvu stanju, on je u sebi pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom zemljom i svojom državom. Zato ga on pusti na miru i nije ga o tome pitao. Potom mu međutim jednoga dana rekne: "Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda."Ovaj mu odgovori:2

Priča o kralju Sehrijaru i njegovu bratu "Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini." Ipak ga on nije izvijestio, što je doživio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi:

"Želio bih, da ti sa mnom pođeš u lov na visoku i sitnu divljač. Možda će se onda tvoje srce oraspoložiti."Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov. Bili su međutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i gle, tada se otvore dvorska vrata, i izađu dvadeset robinja i dvadeset robova, i žena njegova brata, divna po ljepoti i ljupkosti, išla je posred njih, dok nisu došli do jednoga šadvrvana1. Ondje oni svu-ku svoju odjeću, i robinje sjednu k robovima. Kraljica međutim vikne:"Mas'ud!" Tada dođe neki crni rob i zagrli je, i također ona uzme njega u zagrljaj, i on legne k njoj. Isto su tako učinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju i milovanju, bludničenju i jebanju, sve dok dan nije došao kraju. Kada je dakle to vidio Kraljev brat, on u sebi rekne:"Tako mi Allaha! Moj je jad lakši nego ovaj jad."Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne:"To je još zločestije nego ono, što se meni zbilo."Zatim je on opet jeo i pio. Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. Kralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu vratila njegova boja i da je njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zadovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekne: "Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja. Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!"1 Šadyrvan je vodoskok.3

UvodOvaj odgovori: "O izbljeđenju ću te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne kažem, kako je došlo do toga, da mi se boja vratila!"Ipak drugi nastavi: "Prvo mi ispripovijedaj, kako je došlo do toga, da je tvoja boja postala blijeda i tvoje tijelo bolesno, da to poslušam!"Sahzaman mu sada ispriča: "Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio pošao iz svog grada, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti. Tako sam se vratio u svoj dvor i našao svoju ženu kako s jednim crnim robom leži u mojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam došao k tebi. Ali sam morao uvijek misliti na taj doživljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj otpuštenje!"Kada je njegov brat čuo njegove riječi, on mu rekne: "Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!" Tada ga on obavijesti o svemu, što se dogodilo. Šehrijar međutim rekne svojemu bratu Sahzamanu:"Ja to želim vidjeti svojima vlastitim očima!"Sahzaman odvrati: "Učini tako, kao da si otišao u lov na visoku i sitnu divljač, i sakrij se kod mene. Onda ćeš ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim očima o tome steći izvjesnost." Istoga je časa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su izašli sa čadorima pred grad. Tada se on zaputi u kraljevski čador i rekne svojim paževima:"Nitko ne smije ulaziti k meni!"4

Priča o kralju Sehrijaru i njegovu bratu Nato se preobuče i krišom ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor koji je gledao

u vrt, kratko vrijeme. Tada izađu robinje i njihova gospodarica s robovima, i činili su onako, kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu molitvu. Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu je bratu Šahzamanu rekao: "Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo više nikakvoga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je prošao tako kao mi! Inače bi za nas bila bolja smrt nego život." Zatim su obojica izašla kroz jedna tajna vrata palače i putovali, dan i noć, dok nisu došli do jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da otpočinu. Kada je prošao jedan sat dana, oni ugledaju, kako se more komeša i kako se iz njega diže neki crni stup, koji se ispružio sve do neba i dolazio na tu livadu. Kada su oni to vidjeli, prestrašili su se i popeli na krošnju drveta, koje je bilo vrlo visoko, da gledaju, što će se sada događati. I gle, to je bio neki džinn silne veličine, široka čela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki kovčeg. On se popne na kopno i dođe do drveta, na kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on sjedne, otvori kovčeg i digne iz njega neku škrinju. Nju on otvori, i tada iz nje izađe neka djevojka, vitka stasa, zračeći, kao da je svijetlo Sunce, kao što je tako lijepo pjevao pjesnik 'Atija:Podiže se u tami — dan se budi,I lugovi se žare u zračećoj raskoši.Od njezina blještavila sjaji sunčeva svjetlost. Njezino žarom2 nepokrito lice posramljuje Mjesece.2 Velom.5

UvodAko se pojavi i skine zar,Svemir se klanja pred njezinim pogledom.Ali ako iz nje zasjaju munje,Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata.Kada ju je džinn pogledao, on rekne: "O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noći, želio bih malo podrijemati." Nato džinn stavi svoju glavu u djevojčino krilo i zaspe. Djevojka međutim podigne svoju glavu prema krošnji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drvetu. Tada ona digne džin-novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak, koji je kazivao:"Siđite dolje i ne bojte se džinna!"Ipak joj oni odvrate:"Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!"Tada im ona rekne: "Ako vi ne siđete dolje, tada ću vam probuditi džinna, i taj će vam donijeti bijednu smrt." Sada su oni još više dospjeli u strah i sišli su k njoj. Tada ona legne pred obojicom na leđa i, raširivši noge, rekne:"Ubadajte jakim ubodima, inače ću vam probuditi džinna!" U svome strahu rekne Šehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu:"Brate, učini to, što ti je ona zapovijedila!" Taj međutim odgovori: "Ja to neću učiniti, ti ćeš to najprije učiniti!" Tako su kimajući davali znakove jedan drugomu, neka joj učini po volji. Tada ona rekne:6

Priča o kralju Sehrijaru i njegovu bratu "Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajući dajete znakove? Ako obojica ne pristupite i ne jebete, tada ću vam ja probuditi džinna." I u svome strahu pred džinnom oni je pojebu. I kada su joj obojica učinili po volji, ona im rekne:

"Dođite k sebi!" Zatim ona izvadi iz svojega džepa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na kojoj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im:"Znate li vi, što ovi znače?"Oni odvrate:"Ne, to mi ne znamo."Ona nastavi: "Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom džinnu nabili rogove. Sada mi dajte također vas dvojica braće svoje pečatnjake!" I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne: "Zbilja, ovaj me je džinn oteo u noći mojega vjenčanja. Zatim me je stavio u jednu škrinju i škrinju u kovčeg, i na kovčeg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je stavio na dno šumećega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas žena, ako nešto želi sprovesti, ničim ne da zadržati, kao što je spjevao jedan pjesnik:Nemoj vjerovati ženama,Nemoj se uzdati u njihove zakletve!Njihova srdžba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu.Ljubav pokazuju za oko,A u sebi posve skrivaju prevaru.7

UvodJusufa3 si uzmi za pouku,Sve više ćeš nalaziti njihovih lukavština.Već je otac Adam, gledaj,Iz raja bio protjeran zbog žene.A jedan je drugi pjevao:Jao, ti odveć koriš grešnike.Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije težak.Kada sam ljubio, tada nisam činio ništa drugo,Nego ono što je prije mene jednom činio već poneki muškarac.Jer samo je onaj muškarac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden ženskim lukavštinama." Kada su dva kralja čuli od nje takve riječi, silno se začude, i reknu jedan drugomu: "Budući da je taj ipak jedan džinn, onda se njemu dogodilo veće zlo nego nama dvojici. To je nešto što se nikada nikomu nije dogodilo." Na to oni istoga časa požure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On međutim ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsiječe glave. I od tada je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar svake noći po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevičanstvo, i zatim bi3 Jusuf je bibljski Josip.8

Priča o kralju Sehrijaru i njegovu bratu je ubio, kako bi bio siguran u svoju čast, i tako je on to radio tngodine. Tada je među narodom zavladao nemir i bježali su sa kćerima, sve dok u gradu nije više bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao obično nađe neku djevicu. I Vezir pođe da traži, ali nije našao nijednu djevicu. Tako se on tužan i potišten uputi kući, jer bojao se za svoj život zbog Kralja. Imao je međutim Vezir dvije kćeri. Starija se zvala Šehrezad, a mlađa Dinazad. Starija je bila pročitala sve knjige, godišnjake i životopise ranijih kraljeva i priče o minulim narodima. Da, pripovijeda se, daje ona sabrala tisuću knjiga, povjesničkih knjiga, koje su obrađivale o iščezlim narodima i o negdašnjim kraljevima, a i pjesnička djela. Ona rekne svojem ocu: "Sto te vidim tako tužna i opterećena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesnik o tome pjevao:

Reci onomu, koga tište brige, Da brige nikada ne traju dugo!Kako doista prolazi radost, Tako također prolazi tuga." Kada je Vezir čuo te riječi svoje kćeri, ispriča joj, što mu se glede Kralja dogodilo, od početka do kraja. Tada ona odvrati: "Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada ću ja ili ostati na životu, ili ću biti žrtva za kćeri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegovih ruku."On međutim uzvikne: "Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne upuštaj u takvu opasnost!"9

UV0(l Ipak mu ona odvrati:"To se tako mora dogoditi!"On nato: "Ja se bojim za tebe, da će ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemljoradnikom!"Ona upita:"Sto je to, što se dvojici dogodilo?"Tada on počne ono što se pripovijeda kaoPRIČA 0 BIKDI MAGARCU. "Znaj, moja kćeri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i stokom. Imao je također ženu i djecu, a Uzvišeni mu je Allah poklonio dar, da može razumjeti govor životinja i ptica svake vrste, ali uz kaznu smrću, ako oda taj dar. Taj je trgovac imao svoje obitavalište na poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarca i bika. Jednoga dana dođe bik do magarčeva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen i poprskan, kako se u magarčevim jaslama nalazi ovršen ječam i ovršena sjecka, kako on sam leži i počiva, jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je što morao obaviti, i zatim ga je ponovo dovodio u njegovu staju. I tu čuje jednog dana trgovac bika kako kazuje magarcu: - Blago si ga je tebi! Ja se moram mučiti, a ti se možešotpočinuti, ti možeš žderati ovršeni ječam, i on te daje posluživati,jaši na tebi samo povremeno i ponovo se vraća doma. A ja moramuvijek orati i okretati mlin!Magarac mu odgovori:— Kada budeš išao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram10

Priča o biku i magarcuna tvoju šiju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli također tući, ti ne ustaj, nego pokušaj stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace pred tebe grahovinu, ti je ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, nećkaj se jesti i piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim ćeš imati mir od muke i rada.Trgovac je međutim razumio njihov razgovor. I kada je gonič donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Sljedećega jutra gonič htjedne bika dići na oranje, ali ga nađe bolesna, i on se sažali nad njim i rekne:— To je razlog, zbog kojega je on jučer slabo mogao raditi.Potom on ode k trgovcu i rekne mu: — O gospodaru, bik je bolestan. Jučer nije jeo nikakvu hranu,ništa od nje nije dotakao!No trgovac je znao u čemu je stvar, i tako on rekne:— Otiđi, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim čitav dan! Kada se magarac o predvečerju vratio, nakon što je cijeli dan morao orati, zahvali mu bik za njegovu ljubaznost, što mu je tog dana pribavio počinak od napora. Ali mu magarac ništa ne odgovori, nego je osjećao najgorče kajanje. Kada je svanulo sljedeće jutro, došao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njime do predvečerja. I magarac se vrati oderane šije i napol mrtav od umora. Bik ga je promatrao i

zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori: — Ja sam živio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom br-bljavošću.Potom nastavi: — Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer čuo sam, kako je našgospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite gamesaru, da ga zakolje i da iz njegove kože izreže propisane komade!" Ja se bojim za tvoj život. Dao sam ti svoj savjet, i s time tiAllah pomogao!11

UvodKada je bik čuo magarčeve riječi, on mu zahvali i rekne:— Sutra ću s ljudima na rad ići ja. Zatim bik poždere svoju hranu do kraja i jezikom čak obliže jasle. Sve se to zbilo dok je gospodar slušao razgovor. I kada je osvanuo sljedeći dan, pođu trgovac i njegova žena k staji i ondje sjednu. Potom dođe gonič, da digne bika. Ovaj izađe, i kada je ugledao svog gospodara, on podigne svoj rep, prdne i počne skakati. Tada se trgovac tako jako nasmije, da je pao na leđa. Njegova ga međutim žena upita:— Zbog čega se ti tako smiješ?On joj odgovori: — To je tajna, što sam ja vidio i čuo! To ti ne mogu otkriti,inače ću morati umrijeti.Ona nato: — Moraš me o tome bezuvjetno obavijestiti i isto tako o razlogu svojega smijanja, pa čak i ako bi trebao umrijeti!On odvrati:— Ja ti to ne mogu otkriti iz straha pred smrću. Sada ona ustvrdi:— Ti se smiješ samo nada mnom. I zatim ona nije prestajala, da na njega navaljuje i da ga muči, dok joj on nije popustio i bio sit te stvari. Stoga je on dao pozvati svoju djecu i poslao po kadiju i svjedoke, kako bi napisao svoju oporuku i njoj otkrio tajnu i potom umro. Jer on ju je čak vrlo ljubio, jer je bila njegova sestrična i njegova vjenčana žena i mati njegove djece. I on je također živio već stodvadeset godina. Potom pošalje po svu svojtu i susjede, i ispripovijeda im o svojoj povijesti i da on, ako ikomu objelodani svoju tajnu, mora umrijeti.Sada su joj svi, koji su kod njih bili prisutni, dovikivali: — Zaklinjemo te Allahom, odustani od te namjere, kako ne bitvoj suprug, otac tvoje djece, morao umrijeti!12

Priča, o biku i magarcuAli je ona na tome ustrajala: - Ja neću od toga odustati, dok mi on to ne kaže. Sto se menetiče, neka umre! Tada ušute. No trgovac se digne i pođe u prostoriju za pranje u staju, kako bi obavio abdest4, potom se vratio k njima, njima rekao i umro. Imao je on međutim jednog pijetla, a taj je imao pod sobom pedeset kokoši. Imao je također psa. Tada začuje trgovac kako pas viče na pijetla i grdi ga, tim što mu kazuje:- Ti si tako zadovoljan, dok naš gospodar mora umrijeti! Tada pijetao upita psa:- O čemu se tu zapravo radi?I pas mu ispriča čitavu pripovijest. Tada pijetao uzvikne: - Tako mi Allaha, naš je gospodar male pameti! Gledaj, jaimam pedeset žena. S jednom prolazi dobro, s drugom loše. Ali našgospodar ima samo jednu jedinu ženu i ne može s njome raspravi

ti svoju stvar! Zašto onda on za nju ne uzme par prutova s dudovadrveta, ne ode s njome u svoju riznicu i ne izmlati je, sve dok onaili ne bude mrtva ili se ne pokaje i nikada ga ponovo ni o čemu nepita! Kada je trgovac čuo razgovor pijetla sa psom, tada je on učinio sa svojom ženom" tako je govorio Vezir svojoj kćeri Sehrezadi "ono, što ću ja učiniti s tobom."Ona upita:"Što je dakle učinio?"On nastavi: "Otišao je s njome u riznicu. To znači, nakon što je odsjekao za nju par prutova s dudova drveta i sakrio ih u riznici, išao je njome onamo, i rekao joj je: - Dođi, ja ću ti unutra u riznici ispričati i zatim umrijeti, a dame nitko ne gleda.4 Muslimansko ritualno pranje prije molitve.

Uvod Tada je ona ušla s njime unutra. Nato je on za njome zaključao vrata prostorije i tukao je, sve dok nije bila gotovo onesviješćena i uzviknula:- Kajem se! Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i izašla s njim napolje. Tada se veselio skup i njihova svojta, i poživjeli su u najljepšoj radosti do svoga konca."Kada je Vezirova kći čula priču svoga oca, rekla mu je:"To se ipak mora dogoditi!" Tako ju je on uresio kao mladenku i pošao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona već dala uputu svojoj mlađoj sestri i rekla joj: "Kada ja budem otišla ka Kralju, tada ću poslati po tebe. I kada ti zatim dođeš k meni i vidiš, daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni snošaj, tada reci: 'O sestro, ispripovijedaj mi neku pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili budne noćne sate' - i potom ću ti ja ispričati neku pripovijest, zahvaljujući kojoj će, ako tako hoće Uzvišeni Allah, doći spasenje." Njezin je međutim otac, Vezir, otišao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao, obraduje se i rekne:"Dovodiš li mi, ono što ja želim?"Ovaj odvrati:"Da!" Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona počne plakati. Tada je on upita:"Što ti onda nedostaje?"Ona odvrati: "O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se željela oprostiti." Kralj pošalje po malu, i ona dođe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kraljevske postelje. Zatim Kralj Sehrezadu obljubi14

Priča o biku i magarcu

i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlađa sestra rekne Sehrezadi: "Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, ispričaj nam neku pripovijest, kojom bismo mogli skratiti budne sate ove noći!"Ova odvrati:"S najvećom radošću, ako mi preplemeniti Kralj to dopušta!" Čim je Kralj, koji je također bio besan, čuo te riječi, obradovao se izgledu, da čuje neku

pripovijest, i dadne joj dopuštenje.

Tako započne Šehrezad u

prvoj noći

priču koja se zovePRIČA 0 TRGOVCU IDŽINNU. "Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom živio neki trgovac, koji je posjedovao veliko bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzjaši on dakle jednoga dana konja i odjaši, kako bi u nekim gradovima zaprimio novac. Tada ga odveć žestoko pritisne vrućina. Zato on sjedne pod neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvuče iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad kruha i datulju, i kada je pojeo datulju, odbaci košćicu. I gle, tada se pojavi džinn silne veličine, koji je u svojoj ruci držao isukan mač. On se ustremi na trgovca i rekne: — Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubiomog sina!Trgovac upita:- Kako sam ja ubio tvog sina?Ovaj odgovori:

Prva noć — Kada si pojeo datulju i odbacio košćicu, ona je pogodila mogsina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro.Tada trgovac uzvikne: — Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraćamo.Nema nikakve uzvišenosti i nikakve moći osim u Allaha,Uzvišenoga, Svemogućega! Ako sam ja ubio tvojega sina, ondasam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi!Ali džinn poviče:— To ništa ne pomaže, ja te moram ubiti. Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne mač da ga pogodi. Tada trgovac zaplače i rekne:— Ja se sa svojom stvari utječem Allahu - i izgovori stihove:Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A život je razdijeljen na dvoje: danas vedro, sutra mračno.Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti trebaš upitati:'Nije li samo plemenit čovjek taj, kojega muče nenaklonjena vremena?'Zar ne vidiš, kada snažno zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko kojih oni bruje.I zar ne vidiš, kako se u moru leševi dižu prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju duboko dolje na dnu?Pa ako ruke vremena izvršavaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vječnoj nesreći jedino žalost hoće pratiti,18

Priča o trgovcu i džinnu

Onda znaj: na nebu stoje bezbrojne čete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prijete opasnosti pomrčine.Koliko se drveta, zelenih i sasušenih, nalazi na kugli zemaljskoj;Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na što se baca kamenje.U vedrim si danima živio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadolazećih patnji.Kada je trgovac izgovorio te stihove, džinn mu rekne:- Skrati svoje riječi. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.Ali trgovac rekne: - Znaj, o 'ifrite5, ja imam još poravnati stanoviti dug, imamveliko bogatstvo i djecu i jednu ženu i zaloge. Stoga mi dopusti daodem kući i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopustim da mu njegovo pravo pripadne. A ja ću ponovo k tebi doći opočetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedočanstvo imoje jamstvo, da ću ponovo doći k tebi. I tada ti možeš sa mnomučiniti, što hoćeš — Allah je jamac za to, što ja kažem! Džinn uzme od njega obvezujuće obećanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u svoj grad, obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, što mu je pripadalo. I on izvijesti o svemu svoju ženu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane s njima do kraja godine. Potom međutim pođe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtvački pokrov, rekne svojoj obitelji i svojim susjedima i svima svojim rođacima zbogom i nevoljko se otputi. Tada oni5 'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog džinna.6 Ritualno pranje.19

Prva noćpočnu za njim plakati i jadikovati. On je međutim išao, sve dok nije stigao do onoga vrta, a taj je dan bio početak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svojim udesom, kad li prispije do njega neki vrlo star šeih, koji je vodio sa sobom jednu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi trgovca i zaželi mu dug život i upita ga: — Zašto sjediš tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebivalište zlih duhova? Trgovac mu međutim ispriča, što mu se dogodilo s onim džinnom. I šeih, čovjek s onom gazelom, se zaprepasti i rekne: — Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimnovelika vjernost, i tvoja je pripovijest posve čudna pripovijest. I kadabi bila iglama zapisana u kutovima očiju, to bi bila opomena zasvakoga, tko se dade opomenuti.Zatim on sjedne kraj njega i rekne: - Tako mi Allaha, o brate, ja te neću više napuštati, sve dokne vidim, što će biti s tobom i onim džinnom. Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali, tada obuzme trgovca strah i jeza i duboka žalost i sve veća briga. I dok je tako tik uz njega sjedio čovjek s gazelom, gle, tada k njima priđe neki drugi šeih, koji je uza se imao dva psa, koji su oba bili crni lovački psi. Pošto ih je on pozdravio, raspita se i izvijesti o njima i rekne: - Zašto vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavalište zlihduhova? I oni mu ispripovijedaju pripovijest od početka do kraja. I još nisu dugo zajedno sjedili, kad li im pristupi treći šeih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeđu mazgu. I on ih pozdravi i upita, zašto oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovijedaju pripovijest od početka do kraja - ipak dvaput objašnjavati, to ništa ne vrijedi, vi gospodo, koja ovo slušate! Tada on sjedne k njima, i gle, podigne se silan oblak prašine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio džinn. On je držao u ruci isukan mač, A iz njegovih su oči sukljale varnice. I on im pristupi, i istrgne trgovca iz njihove sredine i poviče:20

Pripovijest prvog šeih a - Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao što si ti ubio mog sina,krv mojega srca! Tu trgovac zakuka i zaplače, i tri šeiha počnu plakati i kričati i jadikovati. I prvi šeih, čovjek s gazelom, istupi naprijed, poljubi džinnu ruku i rekne: - O džinne, kruno kraljeva džinnova! Ako ti ja ispričam svojedoživljaje s ovom gazelom i ti ih nađeš za čudesne, hoćeš li mi ondapokloniti trećinu krvi ovoga trgovca?Tada džinn rekne: - Da, o šeihu, ako mi ti ispripovijedaš priču i ako je ja nađemza čudesnu, tada ću ti pokloniti trećinu njegove krvi.Tada od staroga bude započetaPRIPOVIJEST PRVOG ŠEIHA. 'Znaj, o džinne, ova je gazela moja sestrična, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam se njome oženio, dok je ona bila još mlada djevojka, a živio sam s njome otprilike trideset godina. Ali nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inoču, od koje sam dobio dječaka, ljupka poput puna mjeseca, očiju i obrva savršene ljepote. On je odrastao i postao velikim i postao je momkom od petnaest godina. Tada je bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i ja se otputim s velikom zalihom robe. Ali je moja sestrična, ova gazela, već od svoje mladosti bila izučila umijeće čaranja i magiju. I tako je ona začarala onog dječaka u tele i onu robinju, njegovu mater, u junicu, i predala ih je pastiru na čuvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi odvrati: - Tvoja je priležnica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on otišao.21

Prva noć Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih očiju, sve dok nije došao veliki Allahov blagdan. Tada ja pošaljem po pastira i naredim mu da mi dovede jednu debelu junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja robinja, koju je bila začarala ova gazela. I ja zasučem rukave i skutove, uzmem u ruku nož i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona glasno zaruče i zaplače gorkim suzama. Ja se nad tim začudim, i obuzme me sućut. I ja odustanem od nje i reknem pastiru:- Dovedi mi neku drugu ovamo.Tada moja sestrična poviče: - Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljepše i deblje negošto je ta! Još jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zaruče, našto ja odustanem i zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj kožu. On ju je zaklao i oderao, ali nije u njoj našao niti loja ni mesa, samo kožu i kosti. I ja sam se kajao, što je ona bila zaklana, kada mi kajanje nije ništa više koristilo. Dadnem je pastiru i reknem mu:- Dovedi mi neko debelo tele. I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga ono svoje uze i dotrči k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tužilo se i plakalo, tako da me je obuzela sućut prema njemu i da sam rekao pastiru:- Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode! Tada moja sestrična, ova gazela, glasno na mene poviče i rekne: - Ti moraš o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan iblagoslovljen, o kome se kolje ono, što je posve bez mane. A minemamo među našom teladi nijedno niti deblje ni ljepše od ovoga!Ali ja reknem: - Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvojuzapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razočarali, i nismo ni u22

Pripovijest prvog seihakom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, što sam je dao zaklati. Zato ne želim glede žrtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu riječ.Tada ona meni rekne: — Tako mi Allaha Svemogućega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga moraš o ovome svetom danu ubiti, a ako ga ne ubiješ, tada ti više nisi moj muž, a ja nisam više tvoja žena. Kada sam ja dakle čuo od nje te teške riječi i ipak nisam poznavao njezin cilj, pristupim ja teletu, s nožem u ruci'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju. Ali njezina sestra rekne: "Kako je lijepa tvoja priča i kako ushićujuća, i kako dražesna i kako očaravajuća!"A Sehrezad joj odvrati: "Sto je sve to prema onomu, što bih vam ja u sljedećoj noći mogla ispričati, kada bi se Kralj udostojao da mi poštedi život."Tada Kralj rekne sebi samomu: "Tako mi Allaha, neću je dati ubiti, sve dok ne čujem kraj njezine priče."23 Zatim su proveli ostatak te noći u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno svanuo dan. Potom otiđe Kralj u Vijećnicu, i ondje je stajao vezir s mrtvačkim pokrovom pod rukom. Zatim je Kralj sudio, postavljao je i otpuštao, sve dok se dan nije primaknuo kraju. Veziru se međutim nije udostojao reći o onome što se zbilo. Zbog toga se dakle Vezir u najvećoj mjeri čudio. I naposljetku se sjednica završi, i Kralj Šehrijar se vrati natrag u svoju palaču.

Pripovijest prvog kihaAli kada je započela

#?wwwwww$$wwwwww^druga noć

rekne Dinazad svojoj sestri Šehrezadi: "Draga sestro, ispričaj nam ipak svoju priču o trgovcu i džinnu do kraja."I ona odvrati:"S najvećom radošću, ako mi to Kralj dopušta."Kralj rekne:"Samo ispričaj!"I Sehrezad započne ovim riječima: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju i pravovjerni vladaru, kada je dakle trgovac htio zaklati tele, da mu je srce obuzela sućut, i da je rekao pastiru:— Pusti to tele da ostane u stadu! Sve je to pričao šeih džinnu, koji je bio zaprepašćen nad tima neobičnim riječima. I čovjek s gazelom nastavi: 'O gospodaru svih kraljeva džinnova, sve se to događalo, dok je moja sestrična, ova gazela, gledala i kazivala:- Zakolji tele, jer ono je debelo! Ali to nije moglo podnijeti moje srce, da ubijem životinju, i zapovijedim pastiru da ga odvede. I on ga odvede i s njime ode.

25

Druga noćKada sam ja dakle sljedećeg dana ondje sjedio, gle, dođe pastir, pristupi mi i rekne: - O gospodaru, ja ti hoću nešto reći, čemu ćeš se ti obradovatii što meni treba donijeti nagradu za veselu vijest.- Dobro - reknem ja.A on će nato: - O trgovce, ja imam kćer, koja je u svojoj mladosti od jedne stare žene, koja je kod nas živjela, naučila umijeće čaranja. Jučer, kada si mi ti dao tele, otišao sam k njoj u kuću. Moja ga je kći pogledala i zastrla7 svoje lice. Zatim je naizmjence plakala i smijala se, te naposljetku rekla: - Tatice, zar je tebi moja čast postala tako jeftinom, da ti uvodiš k meni strane muškarce?Ali je ja zapitam:- Gdje su strani muškarci, i zbog čega si se ti smijala i plakala?A ona odvrati: - Uistinu, to tele, koje imaš kod sebe, je sin našega gospodara.Ali je on začaran, jer je njegova maćeha njega i njegovu mater preobrazila. To je razlog moga smijanja, razlog je moga plakanjameđutim njegova mati, jer je nju njegov otac dao ubiti. Zato samse ja u najvećoj mjeri začudio i jedva sam mogao dočekati osvitdana, sve dok nisam došao k tebi, kako bih ti to rekao. Čim sam ja sada, o džine, čuo od pastira te riječi, izašao sam s njime napolje, pijan bez vina od neizmjerne radosti i sreće, koja me je obuzela, sve dok nisam prispio do njegove kuće. Ondje me je pastirova kći pozdravila i poljubila mi ruku. I ubrzo je došlo tele i trljalo o mene svoju glavu. Tada ja reknem pastirovoj kćeri:- Je li to istina, što ti kazuješ o ovome teletu?A ona odgovori: 7 Muslimanke pred odraslima stranim muškarcima velom (žarom, odnosno feredžom) prekrivaju lice.26

Pripovijest prvog seihtt- Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.Sada ja uzviknem: - O djevojko, ako ga ti oslobodiš, tada mora biti tvoje sve ono,što od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca.Ipak se ona nasmiješi i rekne: - O gospodaru, ne težim za tvojim posjedom, nego ja imamsamo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjenčaš sa svojim sinom, a drugi,da smijem začarati onu, koja je njega bila začarala, i da je mogustaviti u zarobljeništvo. Inače neću biti sigurna od njezinih spletaka. Kada sam ja sada, o džinne, čuo riječi pastirove kćeri, odvratio sam: - Osim onoga što ti tražiš, sva moja stoka i sav moj posjed podupravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestrične je po pravutvoja. I čim je ona čula moje riječi, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom stanovitu čarobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim što rekne: - Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvišenoga,tada ostani u tome obličju i nemoj se preobražavati. Ali ako sizačaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvišenoga u svoje negdašnjeobličje. I gledaj, ono zadršće i postane čovjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem:

- Ja te molim, tako ti Allaha, ispričaj mi sve, što je učinilamoja sestrična tebi i tvojoj materi.Tada mi on ispriča što se njima oboma dogodilo, i ja reknem: - O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla osloboditi od začaranosti, i pomoći ti da dođeš do svojega prava. I zatim sam ga, o džinne, vjenčao s pastirovom kćeri, a ona je preobrazila sestričnu u gazelu, tim što je rekla:27

Druga noć - To je gizdavo obličje, nikakvo nakazno, od kojega ljudiokreću poglede. Potom je živjela pastirova kći kod nas dan i noć, noć i dan, sve dok je Allah nije uzeo k sebi. Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i to je zemlja ovog čovjeka, od kojega ti se dogodilo ono, što se zbilo. I ja sam zatim uzeo ovu gazelu, svoju sestričnu, i išao sam od mjesta do mjesta, ogledavajući se za izvješćem o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo mjesto, gdje sam vidio trgovca kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.'Tada džinn rekne: — To je čudna pripovijest, i zato ti poklanjam trećinu njegovekrvi.Sada istupi drugi Seih, čovjek s dva lovačka psa, i rekne džinnu: - Ako ti ispripovijedam, što sam doživio od svoje braće, ovadva psa, i ti vidiš, da je to još čudnija i u većoj mjeri zapanjujućapripovijest, hoćeš li i meni pokloniti trećinu krivice ovoga čovjeka?Ovaj odvrati: — Ako tvoja pripovijest bude još čudnija i u većoj mjeri zapanjujuća, bit će ti to poklonjeno.I od njega onda bude započetaPRIPOVIJEST DRUGOG 'Znaj, o gospodaru kraljeva džinnova, da su ova dva psa moja braća, a ja sam treći. Kada je moj otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisuće zlatnika, ja sam otvorio dućan, u kojem sam prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila dućane oba moja brata. Ali nisam se još dugo bavio svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan od ova dva psa, prodao zalihu svog dućana za tisuću dinara. I pošto je kupio robu i dobra za trgovanje, on je otputovao.?c28

Pripovijest drugog šeihaCijelih je godinu dana bio daleko od nas. Ali jednoga dana, dok sam ja sjedio u svome dućanu, gle, stupi pred mene neki prosjak, i ja mu reknem:— Allah ti pomogao! Tada on plačući upita:— Zar me ti više ne poznaješ? I ja ga tek sada pažljivo pogledam, i gle, to je bio moj brat. Tada ja ustanem i zaželim mu dobrodošlicu. Zatim mu ponudim mjesto u svom dućanu i upitam ga, kako mu je išlo. - Ne pitaj me — odvrati on - moja roba i moje blagostanje suiščezli! Tada ga odvedem u hammam8, odjenem ga u jedno od svojih vlastitih odijela i dopustim mu da kod mene stanuje. Pa kada sam ja utvrdio svoj račun i dobitak u svome poslovanju, našao sam da sam stekao tisuću dinara, tako da se osnovni kapital popeo na dvi-jetisuće. I podijelio sam ga između svoga brata i sebe i rekao mu:— Uzmi to, nemoj ići na put i ne odlazi u daljinu! On uzme dio u velikoj radosti i otvori također sa svoje strane dućan. I tako je prošlo nekoliko dana i noći. Ali potom ustane moj drugi brat, ovaj drugi pas, i proda svoju robu i sva svoja dobra i htjedne ići na put. I nije se dao više zadržati, premda smo ga mi također nastojali zadržati.

Kupio je robu za trgovanje i pošao s putnicima. I on je bio daleko od nas čitavu godinu dana. Zatim dođe k meni, onako kako je došao k meni njegov stariji brat. I ja mu reknem:- Moj brate, zar te ja nisam odvraćao od toga da putuješ?Tada on zaplače i poviče: - Moj brate, to je neki stjecaj sudbine. Ovdje ja stojim, osiromašio, bez jednoga jedinog dirhema u ruci, i gol, bez košulje natijelu.Hammam je istočnjačka kupelj.29

\ Druga noć

Tako ga ja uzmem, o džine, odvedem ga u hammam, obučem mu novo odijelo od svoje vlastite odjeće i dovedem ga u svoj dućan. Zatim smo jeli i pili. Na to mu ja reknem: — Moj brate, ja običavam ispostavljati svoj račun o početkusvake godine. I što nađem kao dobit, to treba biti podijeljenoizmeđu mene i tebe. Tako sam se dao, o džine, na proračunavanje svog poslovanja, i kada sam našao prihod od dvijetisuće dinara, zahvalio sam Stvoritelju — neka mu je slava, Uzvišenomu - dao sam svojem bratu tisuću i zadržao tisuću za sebe. Tada on ode i otvori dućan, i tako smo živjeli mnogo dana. Nakon nekoga međutim vremena počnu moja braća navaljivati na mene, da ja trebam s nima putovati. Ipak ja to odbijem i reknem: — Sto ste vi to stekli zahvaljujući svom putovanju, da bih jazahvaljujući njemu trebao to steći? I budući da ih nisam htio poslušati, ostanemo svaki u svom dućanu i prodavali smo i kupovali kao i prije. Ali su me oni silili na putovanje svake godine, a da ja na to nisam pristajao, sve dok nije prošlo šest godina. Tada sam im napokon popustio, tim što sam rekao: — O moja braćo, dobro, ja ću dakle s vama putovati. Sada dajteda vidimo, koliko novaca vi posjedujete! Našao sam međutim, da oni nemaju više ni prebijenog novčića, nego da su sve spiskali, jer su se bili odavali žderanju i piću i užitci-ma. Ali im ja ne reknem nijedne riječi, nego uspostavim još jednom račun svog poslovanja i prodam sva svoja dobra i svu svoju robu. I kada sam vidio da posjedujem šesttisuća dinara, obradovao sam se i podijelio sam ih na dvije polovice i rekao svojoj braći: — Ove tritisuće dinara su za mene i za vas za trgovanje. Drugeću tritisuće zakopati, za slučaj, da prođem onako, kako ste vi prošli.Zatim ću se vratiti i dići te tritisuće, i mi time možemo ponovootvoriti naše dućane.Time su obojica bili zadovoljni. I ja dadnem svakomu od njih30

Pripovijest drugog kih'a njegovu tisuću dinara i zadržim za sebe jednaku svotu, naime tisuću dinara. Zatim pokupujemo prikladnu robu, pripremimo sve za putovanje, iznajmimo jedan brod, i pošto smo ukrcali našu robu, isplovimo i plovili smo dan za danom, cijelih mjesec dana, sve dok nismo prispjeli u neki grad, gdje smo prodavali svoju robu. I za svaki šmo zlatnik mi zarađivali deset. Pa kada smo opet okrenuli na put, nađemo na morskoj obali neku djevojku u razderanoj i potrganoj odjeći. I ona mi poljubi ruku i rekne: — O gospodaru, žive li u tebi ljubaznost i dobrota, koje ja tebimogu uzvratiti?I ja odvratim: - Zacijelo. Gledaj, ja volim dobročinstvo i dobra djela, također ako ih ti i ne uzvraćaš.Ona nato:

— Uzmi me za ženu, o moj gospodaru, i odvedi me u svoj grad,jer sam ti se predala. Zato budi ljubazan prema meni, ja sam odonih koje su valjane za dobra djela i dobročinstvo. Ja ću ti touzvratiti, i neka te moj izgled ne dovede u zabludu! Kada sam ja saslušao njezine riječi, moje joj se srce priklonilo, jer tako je htio Allah, Svemoćni i Preslavni. I ja je uzmem i odje-nem je i pripremim joj u brodu lijepu postelju i ukazem joj pažnju i poštovanje. Tako smo jedrili dalje, i moje je srce prionulo uz nju s prisnom ljubavlju, i nisam se odvajao od nje ni danju ni noću, i mislio sam više na nju nego na svoju braću. Ali su oni postali ljubomorni i zavidili su mi na mom bogatstvu i obilju robe, koje sam imao, i njihove su oči žudno gutale cijeli moj posjed. Tada su vijećali o tome, da me umore u k sebi uzme moj posjed, i reknu:- Mi ćemo svojega brata ubiti, i sve će njegovo dobro biti naše. I sotona im je prikazao taj čin u tako lijepim bojama, da su me pograbili, dok sam ja spavao kraj svoje žene, i oboje nas podigli i bacili u more. Kada se međutim moja žena probudila iza sna, stresla se je, i smjesta postala džinnicom. I ona me je podigla i odnijela me na neki otok i ostavila na kratko vrijeme. Potom se ujutro vratila i rekla:31

Druga- noć — Ovdje sam ja, tvoja robinja, koja te je s pomoću AllahaUzvišenoga podigla i spasila od smrti. Znaj, ja sam džinnovo dijete.Čim sam te ugledala, zavoljelo te je moje srce po volji Allaha, jerja vjerujem u Allaha i njegova Proroka — blagoslovio ga i pozdravio Allah9! Zato sam prišla k tebi, onakva kakvu si me vidio, i tisi se sa mnom vjenčao, i gle, sada sam te spasila od utapljanja. Alisam se ja rasrdila na tvoju braću, i to je moja čvrsta odluka, da ihubijem. Kada sam ja sada čuo njezinu povijest, zapanjio sam se i zahvalio joj za ono, što je učinila, i zatim joj reknem:— Moja braća međutim ne trebaju poginuti. Nato sam joj ispripovijedao sve, što mi se s njima dogodilo, od početka do kraja. I pošto je to čula, ona rekne: — Danas ću obnoć preletjeti preko broda i potopiti ga, i pustiti da poginu.Ali ja reknem: — Ja te molim, tako ti Allaha, ne čini to, jer poslovica kaže: 'Oti, koji činiš dobro onomu, koji je tebi učinio zlo, znaj! — zločinacje dovoljno kažnjen svojim činom.' A oni su ipak još uvijek mojabraća.Ona odgovori:— Tako mi Allaha, to je moja čvrsta odluka, da ih ubijem. A ja sam je usrdno molio. Nato me ona podigne i odleti sa mnom, sve dok me naposljetku nije spustila na krov moje kuće. Zatim ja otvorim vrata i izvadim van ono, što sam zakopao u zemlju. I pošto sam pozdravio ljude, ponovo sam otvorio svoj dućan i kupio robu. Kada je dakle došla večer, vratio sam se kući. Ondje sam našao privezana ova dva psa, i čim su me ugledali, skakali su na mene i cvilili i vješali se o mene. Ali prije nego što sam još znao, što se dogodilo, rekne mi moja žena:9 Time mu daje do znanja, da nije 'ifritkinja.32

Pripovijest trećeg šeiha— To su tvoja braća!Tada ja upitam:- A tko im je to učinio?

A ona odvrati: - Ja sam svojoj sestri poslala poruku, i ona ih je tako preobrazila, i oni trebaju biti oslobođeni tek nakon deset godina. I sada sam ja prispio ovamo na putu k onoj sestri, koja će ih osloboditi, pošto su u ovome stanju proveli deset godina. Tu sam ugledao ovoga mladog čovjeka, koji mi je ispripovijedao, što mu se dogodilo. I ja sam zaključio, da ne idem dalje, dok ne vidim, što će se dogoditi između njega i tebe. Takva je moja pripovijest.'Tada džinn rekne: — Zaista, to je čudna pripovijest, i zato ti poklanjam trećinunjegove krvi i njegove krivice.Tada treći šeih, čovjek s mazgom, počne: - Ja ti mogu ispripovijedati jednu pripovijest, čudesniju od teobje. Hoćeš li mi onda pokloniti ostatak njegove krvi i njegovekrivnje, o džinne?Ovaj odvrati:— Dakako.Tada od staroga bude započetaPRIPOVIJEST TREĆEG 'O sultane i poglavaru džinnova, ova je mazga bila moja žena. Dogodilo se dakle, da sam išao na put i da sam cijelu jednu godinu bio daleko od nje. Kada se potom završilo moje putovanje, došao sam obnoć k njoj i vidio kako kod nje u krevetu leži stanoviti crni33

rob. I oni su brbljali i šalili se i smijali se i ljubili i izvodili ljubavnu igru. Čim me je međutim ugledala, ona skoči i pritrči mi s vrčem vode, izgovori nad njim čarobne izreke i poprska me, tim što je rekla:- Izađi iz ovog obličja u obličje psa. I ja smjesta postanem psom. Zatim me istjera iz sobe, i ja pobjegnem kroz vrata, i nisam prestajao trčati, dok nisam stigao do dućana nekog mesara. Ondje sam ušao unutra i počeo žderati, ono stoje uokolo ležalo od kostiju. Kada me je ugledao vlasnik dućana, uzeo me je i odveo u svoju kuću. Ali čim me je ugledala njegova kći, lice si je pokrila velom i uskliknula:- Zar mi dovodiš muškarca i ulaziš s njim k meni? Njezin otac upita:- Gdje je taj muškarac? A ona odgovori: - Taj pas je muškarac, kojega je začarala njegova žena, a jasam ga u stanju osloboditi.Kada je njezin otac čuo te riječi, on rekne:- Ja te molim, tako ti Allaha, o moja kćeri, oslobodi ga! Tada ona uzme vrč vode, promrmlja nad njim i poprska po meni nešto vode, tim što je rekla:-Izađi iz tog obličja u svoje prijašnje obličje! Ubrzo sam se vratio u svoje prijašnje obličje. Tada sam joj poljubio ruku i uzviknuo: - Htio bih, da začaraš moju ženu, onako kako je ona začaralamene.I ona mi dadne nešto od te vode i rekne: - Čim je nađeš na spavanju, poprskaj je ovom vodom i izgovori nad njom izreku prema svojoj želji, tada će ona postati, što godti hoćeš.34

Pripovijest trećeg seiha Tada ja uzmem vodu i odem k svojoj ženi i nađem je na spavanju. Smjesta je poprskam s ovim riječima:— Izađi iz ovog obličja u obličje mazge! I ona je istoga časa postala mazgom. To je ova ovdje, koju vidiš vlastitim očima, o sultane i poglavaru kraljeva duhova!

Tada je džinn upita:- Je li to istina? I ona kimne glavom i odvrati znakom, koji je značio: 'Da, tako mi Allaha, to je moja povijest i ono, što sam doživjela.'" Kada je dakle starac završio svoju priču, džinn se strese od zadovoljstva i pokloni mu trećinu trgovčeve krvi..." Tada primijeti Sehrezad, da je započelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju. Ali Dinazad rekne: "O sestro, kako je ipak lijepa tvoja priča, i kako je ushićujuća i kako ljupka i očaravajuća!"Ona odvrati: "Sto je sve to prema onomu, što bih vam ja naredne noći mogla ispričati, kada bi se kralj udostojao da mi poštedi život!"Tada Kralj pomisli: "Tako mi Allaha, neću dopustiti da bude ubijena, dok ne čujem kraj pripovijesti, jer zbilja, ona je divna."35 Nato su ostatak te noći proveli u uzajamnom grljenju, sve dok nije potpuno svanuo dan. Zatim ode Kralj u Vijećnicu. I čete i Vezir stupe unutra, i napuni se dvor. Kralj je donosio presude, postavljao je i otpuštao, izdavao zabrane i zapovijedi, sve dok se dan nije počeo smrkavati. I naposljetku sjednica završi, i Kralj Sehrijar se vrati natrag u svoju palaču.

Ali kada je započela

i pošto je Kralj kod Vezirove kćeri udovoljio svojoj želji, rekne Dinazad, njezina sestra:"Ispričaj nam, sestro, priču do kraja."A ona odvrati: "S najvećom radošću! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je treći šeih demonu ispričao svoju pripovijest, još čudesniju od obiju ranijih, da je džinn tada očitovao najveće divljenje. I tim što se on stresao od zadovoljstva, uzviknuo je: - Gledaj, poklanjam ti ostatak trgovčeve krivnje, i dajem vam ga slobodna. Tada trgovac pristupi šeihovima i zahvali im, i oni mu zažele sreću za njegovo spasenje i otpute se, svaki u svoj grad. Pa ipak to sve nije čudnije od ribarove priče."Tada Kralj upita:"Kakva je to priča?"Tada ona počne pričati37

Treća noćPRIPOVIJEST 0 RIBARDIDŽINNU. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nekoć bio neki ribar, u poodmaklim godinama, koji je imao ženu i troje djece i živio u velikom siromaštvu. Bio je to dakle njegov običaj, da četiriput u danu baci svoju mrežu, ali ne češće. Jednoga dana on ode oko podneva i dođe na morsku obalu, gdje odloži svoju košaru. I tim što je zasukao svoju košulju, uđe u vodu, baci svoju mrežu i pričeka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je dohvatio užad i povukao, ali je osjetio, daje mreža vrlo teška. I ma koliko da ju je snažno povlačio, nije je mogao izvući. Tada on krajeve mreže izvuče na kopno, i zabije u zemlju kolac, te o njega zaveže mrežu. Zatim se razodjene i zaroni u vodu, i zaranjao je okolo mereže, i nije je prestajao vući, sve dok je nije izvadio. Opet se radostan uspne na kopno, obuče svoje haljine i priđe k mreži. Ali u njoj nađe samo nekoga crknutog magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on ožalošćen uzvikne: — Nema nikakve visosti i nema nikakve moći osim u Allaha,Uzvišenoga, Svemoćnoga!

Zatim ribar rekne:- To je neka neobična vrsta svagdašnjeg kruha.I on počne govoriti u stihovima:O ti koji zaranjaš u noćnu tminu i u propast,Skrati svoju muku. Jer ti poslom nećeš steći nikakav kruh.Ti vidiš more, i vidiš ribara, kako se muči oko kruha, Kada se noćna sazviježđa zažare u drhtavom svjetlu.On posred njega zaranja, i valovi ga divlje šibaju.Ali on vazda pazi na mrežu, kako se ona kreće gore dolje.38

Pripovijest o ribaru i džinnu

Pa ako on napokon jedanput noću sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka boli prodrla u nepce —Otkupit će je potom od njega netko, koji je cijelu svoju noć Zaštićen od hladnoće ugodno proveo u najljepšoj udobnosti.Slava neka je Njemu, Gospodu, koji može davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi je zatim pojede.Nato on rekne: - Na noge i na posao! Morat će se dogoditi neko čudo, akotako ushtjedne Allah Uzvišeni.I on nastavi:Ako te muči nesreća, tada se protiv nje naoružaj Strpljivošću Svedobrostivoga. To će te ojačati glede svega.Ne tuži se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tužio na Presućutnoga onima, koji uskraćuju sućut. Sada on iz mreže oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mrežu, pa je potom raširi. I on iznova siđe u more i pritom rekne:— U Allahovo ime! I on izbaci mrežu i pričeka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povuče, ali je ona bila još teža i još je čvršće prionula o dno nego prvi put. Sada je međutim povjerovao, da se u njoj nalaze ribe, i on pričvrsti mrežu, razodjene se, uđe u vodu, zaroni i počne se truditi i trzati mrežu, sve dok je nije oslobodio i izvukao na suho. 39

Treća noćTada u njoj nađe veliki zemljani krčag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on postane zabrinut, i izrekne ove stihove:O zla kobi, prestani!A ako ne prestaneš, onda barem dopusti doći do daha!Pošao sam i tražio svoju sreću.Tada sam našao, da je moja sreća zaostala.Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom. Nato on iscijedi mrežu, očisti je, pomoli se Allahu Uzvišenomu za oproštenje, i opet po treći put priđe k moru, kako bi izbacio mrežu. I pričeka, sve dok se nije spustila, i povuče je i nađe u njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnjevan, zaplače i izrekne ove stihove:Takva je sreća: ti je nisi umio niti odriješiti ni privezati. Niti naobrazba niti znanja ne dopuštaju da ti nađeš sreću.Sreća su i bogatstva određeni jedino od udesa,Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova.

Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zaslužuje sreću, ona uzdiže do neba.O smrti, dođi k meni, život ne vrijedi više ništa, Kada sokol tone, a patak se diže nebu pod oblake.40

Pripovijest o ribaru i AzinnuNikakvo zato čudo, ako vidiš plemića gola i bosa, A običnoga skitnicu, kako pliva u lasti i masti.Jedna ptica prelijeće svijet od Istoka do Zapada,Dniga stječe svaku sreću, makar nikada nije napustila gnijezdo.Nato on podigne oči k nebu i rekne: — O Allah! ti ipak znaš, ja izbacujem svoju mrežu samocetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i ništa mi nije palo udio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I pošto je bio zazvao ime AUahovo, on još jednom baci mrežu u more i pričeka, svedok nije potonula. Zatim je povuče, ali je opet nije mogao dignuti,jer se bila čvrsto zakvačila za dno. Tada on uzvikne:- Nema nikakve visosti i nema nikakve moći osim u Allaha!I zatim izgovori:Fuj na svijet, koji se tako ponaša!Ja u njemu proživljavam samo bijedu i jad.Iako je čovjekov život jutrom još vedar, Svijet mu navečer pruži kalež žuči.Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko živi u sreći?', tada su pokazivali na mene. Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mreži i počne se truditi, sve dok je nije iznio na kopno. Zatim otvori mrežu i nađe u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koja je bila nečim napunjena.41

Treća, noćOtvor je bio zapečaćen olovnim zatvaračem, a taj je nosio na sebi pečat našega gospodara Sulaimana ibn Dauda10 — neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obraduje i rekne: — Nju ću ja prodati na tržnici bakrenih proizvoda, jer ona vrijedi deset zlatnih dinara. Zatim je prodrma. Uvidi da je teška i čvrsto začepljena, i tako on nastavi: — Nebo zna, što se možda može nalaziti u ovoj boci! Otvorit ćuje i vidjeti, što je unutra, i zatim ću je prodati. Nato on izvuče svoj nož i počne zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boce. Zatim je stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadržaj. Ali iz nje nije ništa izašlo. Tada se on začudi u najvećoj mjeri. Pa ipak iz boce odjednom prodre neki dim, koji se podigao visoko sve do neba i koji se rasplazio po zemljinoj površini. Kada je dim dosegao svoju punu visinu, skupio se i zgusnuo, i dospio u pokret i postao džinnom, čije je tjeme doticalo oblake, dok su mu noge stajale na zemlji. Njegova je međutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke kao vile, njegove noge tako dugačke kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu bili nalik velikim kamenovima, nozdrve bocama, oči dvjema svjetiljkama, a pogled mu je bio divlji i mračan. Kada je dakle ribar ugledao džinna, njegovi mišići počnu drhtati, njegovi zubi cvoko-tati, slina mu se osuši, i on nije znao, što treba početi. Tada ga džinn primijeti i uzvikne: — Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov prorok.I on još doda: — O Allahov proroče, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti nećuriječju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom.

10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadino: "neka je nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glasu zbog svoje moći nad kraljevstvom duhova.42

Pripovijest o ribaru i džinnu Ribar međutim rekne: - O marid11, ti nazivaš Sulaimana Allahovim prorokom?Sulaiman je međutim mrtav od prije tisućuiosamstotina godina, ami sada živimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest itvoj doživljaj, i zbog čega si dospio u ovu bocu?No kada je marid čuo ribarove riječi, on rekne:- Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita:- Kakvu mi veselu vijest donosiš? A on odvrati: - Da ću ti ja još u ovome trenutku dopustiti da umreš jadnomsmrću.Sada ribar uzvikne: - Ti zaslužuješ za tu veselu vijest, o poglavaru džinnova, da tinebo uskrati svoju zaštitu, o ti prokletniče! Zbog čega ćeš ti meneubiti, i poradi čega ja zaslužujem smrt, ja, koji sam te oslobodio izboce i spasio te iz morske dubine i donio na suho?Ali džinn rekne: - Samo sebi izaberi, kojom smrću želiš umrijeti i na koji načinhoćeš skončati svoj život.Ribar upita:- Koji je moj zločin, i čemu takva kazna od tebe? Nato džinn:- Čuj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne: - Govori i budi kratak sa svojim riječima, jer zbilja, duša mi senalazi u nosu!11 Marid je silan demon, koji se obično pojavljuje u obličju maglenog obla-43

Treća noćTada rekne džinn: — Ja sam jedan od krivovjernih džinnova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn Dauda - nad obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, džinnom. Nato je prorok poslao k meni svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao protiv moje volje i predveo me u okovima, pri čemu sam ja očitovao strah, a da to nisam htio. I stavio me je pred njega. Kada me je Sulaiman ugledao, izgovorio je nada mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim pravu vjeru i da se pokoravam njegovim zapovijedima. Ja sam se međutim sustezao, te je on zatim zatražio ovu bocu, u nju me zatvorio i zapečatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvišenije ime, pa je dao džinnovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam ležao sto godina, dok sam u svome srcu govorio:— Tko me ikada oslobodi, njega ću zauvijek učiniti bogatim. Ali je proteklo cijelo stoljeće, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je započelo drugo stoljeće, ja reknem:— Tko me ikada oslobodi, tomu ću otvoriti blaga pod zemljom. Ali me opet nitko nije oslobađao, i tako je proteklo četirista godina. Tada ja reknem:— Tko me ikada oslobodi, tomu ću ispuniti tri želje. Ali me nitko nije oslobađao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao: — Tko me odsada još oslobodi, njega ću ubiti, i dati mu izbor,kojom smrću želi umrijeti. Pa budući da si me dakle sada ti oslobodio, dajem ti na izbor, kojom smrću hoćeš umrijeti.Kada je ribar čuo džinnove riječi, on uzvikne:

— Allahovo čudo, da sam ja upravo sada morao doći do tvojega oslobođenja!Zatim on zamoli džinna: — Poštedi mi život, tako će Allah tebi poštedjeti život. I nemojme ubijati, kako Allah ne bi nekomu dao moć nad tobom, koji ćezatim ubiti tebe!44

Pripovijest o ribaru i dzinnuTada marid odvrati: - To ništa ne pomaže, ti moraš umrijeti. Zato si kao milost odmene izaberi onaj način smrti, na koji ti hoćeš umrijeti! Ali unatoč tomu što je ribar uviđao, da je džinn odlučan u tome, on mu se još jednom obrati, tim što rekne:- Odustani od mene kao nagradu za to, što sam te oslobodio.Džinn odgovori: - Ja ću te ipak ubiti upravo samo zbog toga, jer si me ti oslobodio. - O šeihu džinnova - rekne ribar - ja tebi činim dobro, a ti mene nagrađuješ zlom! Zaista, stara izreka ne laže, kada kazuje:Mi smo činili dobro. Ipak je protivno bila naša nagrada. Tako mi moga života, tako postupa samo kurvin sin!A tko nedostojnim ljudima pruža dobrotvornu pomoć, Tomu će biti uzvraćeno kao onomu, tko je izbavio hijenu.,ii'Kada je dakle džinn čuo te riječi, on odgovori:- Ne oteži tako dugo. Jer ti moraš umrijeti! Tada ribar u samome sebi rekne: I- Taj je džinn, a ja sam čovjek, i Allah mi je dao zdrav razum.Tako ću ga ja dakle pomoću svoje lukavosti i svojega razuma dovesti do njegove propasti, upravo onako kako se on dao voditi od svoje prepredenosti i svoje zloće.-Nato on džinna upita:- Jesi li ti zbilja odlučio da me ubiješ?Pa kada je taj odgovorio:45

Treća noć— Sigurno — on uzvikne: — U ime najpreuzvišenijeg imena, urezanoga u pečatnjakSulaimana ibn Dauda- nad obojicom neka je blagoslov - ako teja nešto upitam, hoćeš li mi ti dati istinit odgovor?Džinn odgovori: — Da - ali jer je čuo izgovorenim najuzvišenije ime, dospio jeu uzbuđenost i dršćući rekao:— Pitaj, i budi kratak!Tada ribar rekne: — Ti hoćeš reći da si ti bio u toj boci, koja ipak nije dovoljnovelika niti za tvoju ruku ni za tvoju nogu. Kako je ona mogla bitidovoljno velika, da tebe cijeloga sakrije?Nato džinn:— Ti dakle ne vjeruješ, da sam ja bio u njoj?A ribar uzvikne:

— Ne, ja to nikada neću povjerovati, sve dok te u njoj ne vidimvlastitim očima..." Tada primijeti Sehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju. -

5»S8&Swwi'?'&»? šm4mm!S::: .??? ... . .ti.-:"\i '?;.

^MmmmmmJI

mi.i .ii2ž -JF'

46

Ali kada je započela

rekne joj njezina sestra: "Ispripovijedaj nam ipak svoju priču do kraja, ako nisi pospana!"I tako Sehrezad nastavi dalje: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao džinnu: - Ne, ja to nikada neću povjerovati, sve dok te svojim očimane vidim unutra — da se tada džinn stresao i postao dimom nadmorem, koji se je zgušnjavao i polako, polako uvlačio u bocu, svedok cijeli nije bio u njoj. I gledaj, tada ribar u najvećoj žurbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio pečat, i njime začepi grlo boce, i dovikne džinnu ove riječi: - Izaberi si kao milost od mene način smrti, na koji želiš umrijeti! Tako mi Allaha, ja ću te baciti u more, i ovdje ću si sagraditikolibu. I tkogod ikada ovamo dođe, njega ću opomenuti, neka neribari, i reći ću mu: 'Ovdje u moru leži džinn, koji svakoga, tko gaizvuče, stavlja pred izbor, kako želi umrijeti i kako hoće biti ubijen. Kada je dakle džinn čuo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne izaći, ali to više nije mogao, jer ga je priječio47

ČePprta noćSulaimanov pečat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne:- Ja sam se s tobom samo šalio.Ali ribar odgovori: - Lažeš, ti najbesramniji, najprostačkiji, najbjedniji od svihdžinnova! I zatim on požuri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je džinn uzvikivao:- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao:- Da, da!

I zao je duh izgovarao lijepe riječi, ponižavao se i govorio:- Sto ćeš učiniti sa mnom, o ribare? - Ja ću te opet baciti u more — odgovorio je taj. — Ako si ti proveo unutra tisućuiosamstotina godina, ja ću te sada pustiti da ostaneš unutra do Sudnjega Dana. Nisam li ti.govorio: poštedi me, poštedit će te Allah. Ne ubijaj me, inače će Allah tebe ubiti? Ali ti nisi slušao moj glas i nisi htio ništa drugo nego loše na meni raditi. Sada te je Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio.Kada je džinn zamolio:- Otvori mi, da ti učinim dobro - ribar je uzviknuo: - Lažeš, prokletniče, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban. - A što je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je njihova povijest? — rekne 'ifriLI od ribara bude započeta48

PRIČAO VEZIRU KRALJA JUNANA.

'Znaj, o džinne, u prijašnjim danima, koji sežu daleko u minula vremena, vladao je stanoviti kralj po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao bogatstvo i vojske i silan ugled, i njegove su straže bile iz svih zemalja gospodarica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaćeno gubom, koju nisu mogli izliječiti niti liječnici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao praške i upotrebljavao masti, ali mu ništa nije pomagalo, i nijedan ga među gomilom liječnika nije mogao osloboditi zaraze. Naposljetku dođe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri čovjek, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio načitan u knjigama, grčkim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio iskusan u umijeću liječenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti kao i pravila njihove primjene, na korist i na štetu. Također je poznavao svo raslinje, trave i biljke, štetne i korisne. I razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je cijelo područje liječničke znanosti i svih drugih. Kada je dakle taj mudrac došao u grad i u njemu proveo tek samo malo dana, dočuo je, kako je kralj zahvaćen gubom, kojom ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od liječnika i ljudi od znanosti ne može izliječiti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu noć ostao sjediti u dubokim mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegovom svjetlošću 13 tada on odjene svoje svečane haljine, pođe ka kralju Junanu i pred njime poljubi tlo. Zatim se pomoli nebu u najljepšem govoru za trajnost njegove moći i njegove sreće, i on mu se predstavi i rekne: - O kralju, ja sam dočuo o tvojoj patnji, koja te je napala time, što je na tvome tijelu. I kako su se mnogi od liječnika pokazali nemoćnima, da to svladaju. Sad gledaj, ja te mogu izliječiti, o 12 Bizant.13 Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.49

Četvrtci noćkralju. A ipak ti neću dati piti nikakvu ljekariju niti ću te mazati nekakvom mašću. Kada je dakle kralj Junan čuo njegove riječi, on mu zapre-pašćen rekne: - Kako ćeš to učiniti? Tako mi Allaha, ako me ti izliječiš, tadaću te ja učiniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat ću temilostima. I što god ti uopće zaželio, treba biti tvoje, a ti trebaš bitimojim drugom za stolom i mojim prijateljem. Zatim mu kralj pokloni počasnu haljinu i druge poklone i upita: - Možeš li me ti zaista izliječiti od ove patnje bez lijekova imasti?A mudrac odgovori:- Da, ja te mogu izliječiti.

Kralj dospije u najveće čuđenje i rekne: - O liječnice, za koliko vremena treba to biti, o čemu ti menigovoriš, i za koliko se dana to treba dogoditi? Požuri, moj sine!A Duban odgovori:- Slušam i pokoravam se! To treba biti sutra. S tim riječima on siđe u grad i iznajmi sebi u gradu kuću, u koju donese svoje knjige i ljekarije i aromatično korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i proizvede neki bat. Njega on izbuši i učini na njemu dršku, i ktomu s velikim umijećem načini loptu. Sljedećeg dana, kada je sve napravio i zgotovio, on pođe ka kralju. I on pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izjaše u jahalište, kako bi se ondje igrao loptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velikaši njegove države. I prije nego što se društvo smjestilo na jahalištu, priđe mudri Duban ka kralju, pruži mu bat i rekne: - Uzmi ovaj bat i uhvati ga za ovu ručku! Tako! Sada jaši pojahalištu i naginji se dobrano preko konja i udaraj loptu tako dugo,50

Priča o veziru kralja Junanadok ti ruka i tijelo ne postanu vlažnima: zatim će ljekarija prodrijeti kroz tvoj dlan i proći kroz čitavo tvoje tijelo. Pa kada se dovoljno naigraš i ljekarija prodre u tvoje tijelo, vrati se u svoj dvorac, otiđi zatim u hammam14, cijeli se operi i lezi na spavanje, tako ćeš postati zdrav. I s time ti pomogao Allah! Tada kralj Junan uzme od mudraca bat i čvrsto ga uhvati. Zatim se popne na konja i udari loptu preda se i pojasi za njom, sve dok je nije dostigao, i zatim udari ponovo svom snagom, a pri tome je držak bata čvrsto držao u svojoj ruci. I nije prestajao tjerati loptu, sve dok njegova ruka i cijelo njegovo tjelo nisu bili vlažni i dok ljekarija nije iz drška prodrla. Tada je mudrac znao, da je ljekarija prošla kroz njegovo tijelo, pa mu je naredio da se vrati doma u svoj dvorac i da neodložno ode u hammam. Tako se kralj Junan ubrzo vrati doma i izda zapovijed, da se hammam posve oslobodi za njega samoga. Tada za njega bude oslobođen hammam. Sluge pohitaju, i robovi požure, i pripreme za kralja svježu odjeću. On je ušao u hammam i dugo se i temeljito prao. Zatim je u hammamu obukao svoje haljine, izašao napolje i odjahao u svoju palaču, gdje je legao na spavanje. Tako se događalo s kraljem Junanom. Mudri Duban međutim otiđe kući i ondje ostane preko noći. Pa kada je došlo jutro, on se uputi u palaču i zamoli za audijenciju. Kralj naredi neka ga se pusti da uđe. I pošto je ušao, on poljubio je pred njim tlo i zatim svečanim glasom izgovori sljedeće stihove upućene kralju:Gordo bi krepost podigla glavu, kada bi ti bio nazvan njezinim ocem.I ako bi se ikada nazvalo nekoga drugoga, on bi se odvratio.O gospodaru lica, čije zračeće svjetloProdire čak kroz duboku tminu protivnog udesa,u Istočnjačka kupelj.51

Četvrta noćUzmoglo tvoje lice vazda sjati i zračiti,Cak i kada bi lice udesa uvijek bilo neprijazno!Ti si mi u svojoj naklonosti poklonio takve darove, Kako ih kišni oblak pjeskovitim visovima daruje.Ti si poklonio svoja dobra, kao kada voda padne na pustinju. I tako si ti sada na cilju i za uzvišenost čovještva. Kada je dakle mudrac svršio, skoči kralj brzo na noge i padne mu oko vrata. I on mu naredi da zauzme svoje mjesto kraj njega i odjene ga u najskupocjenije počasne haljine. Jer kada je kralj napuštao hammam, on je promatrao svoje tijelo i nije više našao nikakva traga od gube: njegova je koža bila čista kao svijetlo srebro. Zbog toga je osjećao vrlo veliku radost, a grudi su mu se raširile od velikog blaženstva. Kada je zatim osvanuo jasan dan, otišao je u svoju dvoranu za vijećanje i sjeo na prijestolje svojega gospodstva, i pritjecali su ovamo njegovi komornici i

velikaši njegove države, i među njima mudri Duban. Čim je on dakle saslušao mudraca, kralj brzo ustane, njemu u čast, i dopusti mu da kraj njega zauzme mjesto. Zatim postave stolove s najukusnijim jelima, i počnu zajedno jesti. I kralj ga cijeli dan nije puštao od sebe. Navečer međutim on dadne mudrom Dubanu dvijetisuće zlatnika, osim počasnih haljina i drugih poklona u izobilju. I on mu dopusti da odjaši kući na njegovu vlastitu konju. Ali je kralj bio još uvijek začuđen nad svojim ozdravljenjem pa rekne: — Taj je čovjek postupao s mojim tijelom izvana i nije me uopće mazao nikakvim mastima. Tako mi Allaha, zaista, to nije ništa drugo nego najviša mudrost! Jednomu takvom čovjeku priliči nagrada i odlikovanje, i ja ću ga uzeti za suputnika i prijatelja za ostatak svojih dana.52

Priča o veziru kralja Jun Ana Tako je kralj Junan proveo noć u radosti i veselju, jer je njegovo tijelo ozdravilo i jer je bio oslobođen od svoje bolesti. Sljedećega je jutra došao kralj Junan i sjeo na svoje prijestolje. I okruže ga velikaši njegove države, a emiri i veziri sjednu do njega s desna i s lijeva. Tada on zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi mu da zauzme mjesto kraj njega i jeo je s njim i zaželio mu dug život. I on mu je davao počasne haljine i poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije približila noć. Tada mu kralj dadne kao nagradu pet počasnih haljina i tisuću dinara. I mudrac se, pun zahvalnosti prema kralju, vrati k svojoj kući. Kada se dakle kralj sljedećeg jutra ponovo dao u dvoranu za vijećanje, okruže ga emiri i veziri i komornici. Medu svojima je međutim vezirima kralj imao jednoga, nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu lošeg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun zlobe. Pa kada je taj vezir vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu daje sve te darove, postane na njega ljubomoran i počne razmišljati o tome, kako bi mu mogao naškoditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba u svakom tijelu.' I jedna druga: 'Nasilništvo se krije u svakoj duši. Moć ga pokazuje, ali ga slabost prešućuje.' Tako dakle vezir stupi pred kralja Junana, poljubi pred njim pod i rekne: — O najmoćniji kralju ovoga vijeka, ti, pod čijim samdobročinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi važan savjet, i akobi njega zadržao za sebe, tada bih ja bio obično kopile. Ako ti menidakle zapovijediš, da ti ga kažem, tada ću ti ga ja odmah reći.Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove riječi:— I kakav je tvoj savjet?Ovaj nato: — O uzvišeni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nemasudbinu za prijatelja.' Ja međutim vidim kralja na pogrešnu putu.Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima naumu propast njegova gospodstva. Toga čovjeka on obasipa svojomnaklonošću i iskazivanjima počasti bez granica i čini ga svojimnajbližim pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev život.53

Četvrtu noćKralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita:- Koga ti sumnjičiš, i na koga ciljaš? A vezir odgovori:- Ako spavaš, tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne: - Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije draži nego svi ljudi,jer me je izliječio putem nečega, što sam držao u ruci, i jer me jeoslobodio od moje bolesti, protiv koje svi liječnici ništa nisu mogli.Da, njemu se ravnoga u našim danima ne može naći — niti naZapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvomčovjeku ti govoriš tako grube stavari! Počevši od danas ja ću muutvrditi uzdržavanje i prihode, svaki mjesec tisuću zlatnika. I kadabih ja htio s njime dijeliti svoju državu, to bi još uvijek bila mala

nagrada. Ja jamačno moram vjerovati, da ti tako govoriš samo izzavisti, kao što su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..."54 Tada primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je počela

peta noć##WWOT WW W? ?W???? W????^

°o° r~njezina joj sestra rekne:"Ispričaj nam ipak svoju priču do kraja, ako nisi pospana."I Sehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu ministru: — O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti biželio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravokako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, što je ubio sokola.Tada rekne vezir:— Oprosti mi, o kralju našega vremena, kako je to bilo?Tako započne kraljPRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU. 'Pripovijeda se — Allah je međutim sveznajući! - da je jednom među kraljevima Perzijanaca bio jedan, koji je volio užitak i zabavu i lov na visoku i sitnu divljač. On je odgojio jednog sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noći, i kojega je on cijelu noć držao na ruci. I kada god bi išao u lov, uzimao je sa55

Peta nocsobom tu pticu. Dao mu je također napraviti zlatni lončić, koji mu je objesio oko vrata, kako bi ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojoj palači, kad li dođe veliki sokolar i rekne:— O najveći kralju našeg vremena, ovo je dan za izlazak u lov. Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su išli, dok nisu stigli do stanovite riječne doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajke. I gle, tu je bila jedna gazela, koja se našla unutar kruga, i kralj poviče: — Tkogod uopće pusti tu gazelu da mu umakne preko njegoveglave, toga ću dati ubiti. Kada su dakle oni tješnje zatvorili krug oko gazele, ona dođe onamo, gdje je bio kralj. I tim što je ostala stajati na stražnjim nogama, ona stavi prednje noge na grudi, kao da želi pasti pred kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazeli na pozdrav. Ona međutim preskoči preko njegove glave i odjuri odatle u pustinju. Tada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima namiguju i pokazuju na njega, i on upita:— O veziru, što kazuju vojnici?Taj odgovori: — Oni kažu, da si ti objavio, da, tkogod uopće pusti tu gazeluda mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen.Tada kralj uzvikne: — Tako mi života moje glave! Ja ću je slijediti, sve dok je nedonesem natrag. Tako kralj odjaši, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije došao do jednog

brežuljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skrovište. Kralj međutim baci za njom svog sokola, i taj joj zabije kandže u oči i učini je slijepom i bespomoćnom. Nato kralj pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tako da je pala na zemlju. Zatim sjaši, presiječe gazeli grlo, odere joj kožu i objesi je o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod-56

Pripovijest o kralju es-Sindibddunevnog počinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo naći vode. Tada kralj postane žedan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo, iz kojega je tekla voda poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavice od kože, tako da ga nijedna kap nije dodirivala. On uzme lončić sa sokolova vrata, napuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada, sokol udari po lončiću i prevrne ga. Tada on uzme lončić po drugiput i uhvati u njega tekućinu koja je kapala, sve dok nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol žedan. I tako ga on stavi pred njega. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola, i pođe trećiput i napuni lončić. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim krilima. Kralj uzvikne: - Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samogai konja lišio pića! I on sokola udari mačem i odsiječe mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s pomoću znaka:- Gledaj, što je na drvetu! Tada kralj podigne oči, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekućina koja je kapala bila njihov otrov. Sada se on kajao, što je sokolu odsjekao krila. I on uzjaši konja i odjaši odatle s gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u logor. Gazelu dadne kuharu, tim što je viknuo:- Uzmi je i ispeci! Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol još sjedio na njegovoj ruci. Tada sokol uzdahne - on se rastajao sa životom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio od propasti. To je ono, što se dogodilo kralju es-Sindibadu.''Kada je sada vezir čuo riječi kralja Junana, on mu rekne: - O velemoćni kralju, nije li to, što je on učinio, bila stanovitanužnost? Ja kod njega ne vidim ništa loše. A ja ovo činim samoz~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inače ćešrropasti, kao što je propao vezir, koji je nevjerno postupao premastanovitomu kralju.57

Peta noćTada kralj Junan upita: — Kako je to dakle bilo? I ministar počnePRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU. 'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jednog sina, koji je bio preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pratio taj vezir — kojemu je njegov otac, kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njega - kamo god se on uopće okrenuo. Jednoga dakle dana izađe mladić da jaši i lovi, i s njime izađe vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali, ugledaju neku veliku divlju životinju. Tada vezir dovikne princu:- Tu imaš divljač, ulovi je! Princ požuri za njom, sve dok nije drugomu iščezao s očiju, a također je divljač pred njim iščezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora ići niti kamo se treba okrenuti, kad li se iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljević je zapita:- Tko si ti?Ona odgovori: - Ja sam kći jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam upustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, palasam sa svoje životinje. Tako sam odsječena od svojih ljudi i uvelikoj nevolji. Kada je princ čuo njezine riječi, imadne sućuti s njezinim stanjem, podigne je na leđa svoje

životinje i dadne joj da iza njega jaši. Zatim on pođe dalje, dok nije došao do neke ruševine. Tada mu djevojka rekne:- O gospodaru, željela bih obaviti nuždu!58

Pripovijest o nevjernom veziru On je dakle spusti kraj ruševine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kraljević pomislio, kako ona rasipnički trati njihovo vrijeme. Stoga on pođe za njom, a da nije znao, tko je ona stvarno bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govorila svojoj djeci:- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladića. Nato oni odgovore:- Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh! Kada je princ čuo njihove riječi, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi mišići zadršću od straha za život, i on htjedne uteći. Tada ghula izađe napolje. Pa kada ga je vidjela kako stoji u blijedom strahu i dršćući, ona uzvikne:- Sto je tebi, da se bojiš? On odgovori:- Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita:- Ne kažeš li ipak, da si ti kraljević? A on odgovori:- Dakako. Ona nato: - Zbog čega ne dadneš svom neprijatelju nešto novca i tako gazadovoljiš?Ali on: - Taj se neće zadovoljiti novcem, nego samo dušom. Ja sebojim pred njim i izdan sam.Tada ona rekne: - Ako si ti izdan, kao što misliš, tada pozovi Allaha u pomoć,on će te sigurno zaštititi od nevolje od neprijatelja i od posljedicenevolje, pred kojom se ti plašiš!15 Vještica.59

Peta noćTada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne: - O ti, koji uslišuješ pritiješnjena, ako te on zaziva, i kojiiznosiš zloću na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim nepri-jateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti možeš sve, što Ti hoćeš. Kada je ghula čula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se međutim vrati k svojemu oca i ispriča mu priču o veziru. Tada kralj pošalje po vezira i dadne ga pogubiti.' - Također ćeš ti, o kralju, ako budeš i dalje vjerovao tomuliječniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer će on, kojemu si tiukazao dobročinstva i kojega si učinio pouzdanikom, ostvarititvoju propast. Zar ti ne vidiš, kako je on bolest tvojega tijela izliječio izvana, posredstvom nečega, što si ti držao u svojoj ruci?Nemoj biti previše siguran, da on tebe neće usmrtiti posredstvomnečega, što ćeš ti isto tako uzeti u ruku!Tada rekne kralj Junan: - Ti govoriš istinu, o veziru, to zacijelo može biti tako, kako tikazuješ, moj dobrosvjetujući ministre. A možda je taj mudracdošao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je onmene izliječio posredstvom nečega, što sam ja držao u svojoj ruci,tada on može mene usmrtiti posredstvom nečega, što ja udahnem.I kralj Junan upita svog vezira:- O ministre, što se treba s njime dogoditi?A vezir odgovori: - Pošalji odmah po njega i zatraži ga pred sebe. Pa kada on

bude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim ćeš sebe zaštititiod njegove lukavštine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije negošto on izda tebe!Kralj Junan rekne:- Ti imaš pravo, o veziru. Zatim kralj pošalje k mudracu. Taj dođe u radosnu raspoloženju, a da nije slutio udes, koji mu je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:60

Pripovijest o nevjernom veziruO ti, koji strahuješ pred udesom, nemoj očajavati! Preporuči onomu, koji je stvorio svijet, to što te muči!Ono što udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, što nije suđeno, možeš biti siguran.Kada je liječnik ušao ka kralju, on izgovori sljedeće stihove:Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u prozi i stihu pjevao svoje napjeve?Ti si me obasuo, prije nego sam zatražio, darovima, Koji su bez odlaganja i otezanja bili meni predani.Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne očitujem primjerenu hvalu,Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ?Vazda sam zahvalan za to, što si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na usni, čak ako i opterećuju leda.A tako to dalje glasi u pjesmi:Nikada sebe ne muči svojim brigama, Udesu povjeri sav trud!Raduj se dobru, koje imaš, zaboravi kroz to prošli teret.61

Petci noćPoneka se stvar čini najprije mučnom, Ali kasnije imaš u njoj radost.JerAlldh čini, štogod On hoće, A njegovoj se volji tiho podvrgni!I dalje:Povjeri svoju stvar Dobrostivomu, Mudromu, I pusti svoje srce, da svijet drži daleko od sebe!I znaj, da kako ti hoćeš, ništa ne uspijeva, Ne, samo kako hoće Alldh, gospodar stvari!I naposljetku:Budi veseo i raduj se i pusti sve brige. Jer brige same nose čvrst temelj za nevolje.Sto koristi slabom robu mar prepun briga? Ostavi se toga: živjet ćeš u vazdašnjem blaženstvu!Tada kralj rekne mudrom Dubanu:— Znaš li ti, zbog čega sam te ja dao pozvati? Mudrac odgovori:— Allah Uzvišeni jedini zna skrivene stvari!62

Pripovijest o nevjernom veziruAli kralj nastavi: - Dao sam te pozvati, da te dadnem ubiti i da dadnem tvojemu životu postaviti cilj. Poradi toga mudri Duban dospije u najveće čuđenje, i on rekne:- O kralju, zašto me dakle hoćeš dati ubiti, i kakav bi prijestup0 meni mogao biti objavljen?Kralj mu odgovori:- Bilo mije rečeno da si ti uhoda, i da si došao da mene ubiješ.1 gledaj, sada ću ja tebe ubiti, prije nego što ti ubiješ mene.Potom kralj pozove krvnika, tim što rekne:- Odsijeci ovom izdajniku glavu i oslobodi me od njegova zla!Ali mudrac rekne kralju:

- Poštedi me, tada će Allah tebe poštedjeti, i ne ubijaj me, inače će Allah tebe ubiti! - I on je pred njim ponavljao te riječi, upravo onako kako sam ja tebi bio govorio, o džinne. Ali ti nisi htio od mene odustati, nego si ustrajao na tome, da me ubiješ. -Kralj Junan odgovori mudrom Dubanu: - Ja ne mogu biti siguran, ako te ne dadnem ubiti. Jer kako siti mene izliječio posredstvom nečega, što sam ja držao u ruci, takoja nisam siguran, da ti mene nećeš ubiti posredstvom nečega, štoću ja pomirisati, ili inače nečega.Tada liječnik uzvikne: - To je dakle, o kralju, moja nagrada od tebe. Ti mi dobrouzvraćaš zlom.Ali kralj odgovori:- To ništa ne pomaže, ti moraš umrijeti, i to neodložno. Kada se dakle liječnik bio uvjerio, da će ga kralj posve sigurno dati ubiti, on počne plakati i kajati se, što je učinio dobro nekomu, tko to nije zaslužio. O tome ovako glasi u pjesmi:63

Peta noćMaimuna nije imala uopće nikakva razuma, Dok se njezin otac nalazio među pametnima!Ako tko hoda po suhu ili sklisku polju — Neka stupa oprezno, jer će inače pasti. Zatim krvnik stupi naprijed, zaveže mudracu oči i ogoli svoj mač, tim što rekne kralju:- S tvojim dopuštenjem!Dotle je mudrac plakao i uzvikivao: - Poštedi me, tada će Allah tebe poštedjeti, i ne ubijaj me.,inače će Allah tebe ubiti!I on izgovori stihove:Ja sam bio pošten i nisam ništa stekao — oni su varali i stekli. Moje mi je poštenje priskrbilo, da me je zlo odnijelo odatle.Ako preživim, neću više biti pošten. Umrem li, tada morate prokletiSve, koji jednom nakon mene još pokušaju gajiti poštenje.Zatim mudrac, okrenut prema kralju, nastavi: - Ta nagrada od tebe, koju si dao da mi padne u dio, jekrokodilova nagrada.Tada kralj upita:- Kakva je to povijest s krokodilom?Ali mudrac rekne:64

Pripovijest o nevjernom veziru - Meni je nemoguće, da je tebi pripovijedam u ovome stanju.Ja te preklinjem Allahom, poštedi me, tada će Allah tebe pošte-djeti! Zatim počne srceparajuće plakati. Tada progovori jedan od kraljevih pouzdanika i rekne: - O kralju, pokloni meni krv toga mudraca. Jer mi ga nikadanismo vidjeli da griješi protiv tebe, nego smo samo vidjeli, da te jeon izliječio od tvoje bolesti, koja je prkosila svim liječnicima imudrim ljudima.Kralj međutim odgovori: - Vi ne znate razlog, zbog kojega ja dajem pogubiti togliječnika. Taj je međutim ovaj: ako ga ja poštedim, tada sam ja posvećen sigurnoj propasti. Jer netko, tko me je izliječio od moje bolesti posredstvom nečega, što sam ja držao u svojoj ruci, može me

sigurno također ubiti posredstvom nečega, što ću ja pomirisati. I jase bojim, da će me on ubiti za kakav krvavi novac, jer on je samoobična uhoda, koja je došla ovamo, da mene ubije. To dakle ništane pomaže: on mora umrijeti. Potom ću ja biti siguran za svoj život.I ponovo mudrac uzvikne: - Poštedi me, tada će Allah tebe poštedjeti, i ne ubijaj me,inače će Allah tebe ubiti! Kada se dakle mudrac, o džinne, uvjerio, da će ga kralj sigurno ubiti, on rekne kralju: - O kralju, ako to nije drugačije moguće, nego da me ti dadnešubiti, tada mi odobri neki kratak rok, kako bih mogao sići k svojojkući, kako bih svojima i svojim susjedima ostavio u zadatak, da mepokopaju, i kako bih razriješio svoje obveze i oporučno ostaviosvoje knjige o umijeću liječenja. Među tima imam jednu, najrjeđurijetkost, koju bih želio tebi dati kao poklon, kako bije ti kao blagočuvao u svojoj riznici.Kralj upita mudraca:- A što stoji u toj knjizi?65

Peta noćMudrac odgovori: — Stvari bez broja. Najmanja je međutim od tajni u njoj ova:odmah, čim mi dadneš odrubiti glavu, okreni tri lista i pročitaj triretka s lijeve stranice, a moja će glava govoriti i odgovoriti na sve,što je ti budeš izvolio upitati.Kraj dospije u najveće čuđenje, strese se od radosti i rekne: — O liječnice, kada ti ja odrubim glavu, hoćeš li ti potomstvarno sa mnom razgovarati?A on odgovori:— Da, o kralju! Tada kralj rekne:— To je stvarno nešto rijetko! Zatim ga on pošalje pod stražom u njegovu kuću, i mudrac toga dana obavi svoje obveze. Sljedećeg dana on opet stupi u kraljevu dvoranu za vijećanje, gdje su se okupili emiri i veziri, komor-nici, namjesnici i velikaši države. I dvorana postane slična šarenom cvijeću u vrtu. I gledaj, liječnik uđe u dvoranu, i on stupi pred kralja sa svojim stražarima, a držao je u ruci neku staru knjigu i neku metalnu kutijicu s praškom. Zatim on sjedne dolje i rekne:— Dajte mi neki pladanj! Tada mu donesu pladanj, pa on istrese u njega prašak, izgladi ga i naposljetku rekne: — O kralju, uzmi ovu knjigu, ali je nemoj otvarati, sve dok nepadne moja glava. Kada ona međutim padne, tada je stavi na ovajpladanj i daj je pritisnuti na prašak. Kada to učiniš, krv će smjestaprestati curiti. Zatim otvori knjigu! Nato kralj izda zapovijed, da njegova glava treba biti odrubljena, i uzme od njega knjigu. I krvnik priđe i presiječe ovomu vrat. Tada padne njegova glava nasred pladnja, i on je pritisne u prah. I krv prestane teći, a mudri Duban otvori oči i rekne:— Otvori knjigu, o kralju!66

Pripovijest o nevjernom veziru Kralj otvori knjigu i nađe, da su listovi prionuli jedan uz drugi. Tada prinese prst k ustima, ovlaži ga svojom slinom, i tada okrene prvi list, i isto tako drugi i treći, ali su se listovi dali samo s mukom okretati. Pa kada je okrenuo šest listova, pogleda ih, a kada na njima nije našao ništa napisano, on rekne:- O liječnice, ovdje ne stoji ništa napisano! Mudrac međutim odgovori:

- Okreni još više! I on na isti način okrene još tri. Ali jedva je bio prošao jedan trenutak, tada smjesta kroz njega prodre otrov, kojim je knjiga bila otrovana. I ubrzo obuzmu kralja jaki grčevi, i on uzvikne:— Otrov je prodro kroz mene!Tada izrekne glava mudroga Dubana sljedeće stihove:Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njihova moć dospjela u zaborav.Za pravednost bi oni također iskusili pravednost, ipak je došla Na njih, nepravedne, patnja i jad vremena.Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne kori udes! Jedva da je mudračeva glava prestala govoriti, kad li se kralj sruši na pod mrtav.' — Znaj dakle, o džinne, da je kralj Junan poštedio mudrogDubana, Allah bi također njega bio poštedio. Ali on je od togauzmicao i ustrajao na tome, da ga ubije, i tako je Allah njega ubio.Pa također ti, o džinne, da si bio mene poštedio, tada bi Allah tebepoštedio..."67

Peta, noć Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.!^yj^^VJ\^\^\J)^^KJ^KJKJ^KJ\JKSKJKJ\J\JKJ\S^\J^J^>KJ

68

Ali kada je počela

njezina sestra Dinazad rekne:"Ispričaj nam ipak svoju priču do kraja."A ona odgovori:"Ako mi to dopusti Kralj.""Pričaj!" rekne kralj.A Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je ribar rekao džinnu: — Da si ti mene bio poštedio, ja bih također tebe poštedio, aliti si ustrajao u tome, da mene ubiješ. Tako ću ja tebe sada ostavitida umreš, tim što ću te zadržati zarobljena u ovoj bocu i zavitlati teu ovo more...Tada 'ifrit glasno zaruče i krikne: - Preklinjem te Allahom, o ribaru, nemoj to učiniti! Poštedime i oprosti mi ono, što sam učinio. I ako sam ja učinio zlo, ti učinidobro, jer u izrekama koje kruže u narodu, to glasi: 'O ti, koji činišdobro tomu, koji je učinio zlo, zločinitelj ima dovoljno u svomečinu.' I nemoj mi činiti onako, kako je Urnama učinila Atiki.Tada ribar upita:69

Šesta noć- Što je dakle Urnama učinila 'Atiki?Ali džinn odgovori: - Ovo nije vrijeme za pričanje, dok ja sjedim u ovome zatvoru.Ali pusti me na slobodu, i ja ću ti pripovijedati!Nato ribar: - Ostavi se takvih govora. To ti sve ništa neće pomoći, ti ćeš

biti bačen u more, i ne preostaje nikakva puta, na kojem bi timogao ponovo biti izvučen. Gledaj, ja sam se stavio pod tvojuzaštitu i ponižavao sam se pred tobom, ali si me ti htio bezuvjetnoubiti, bez neke krivice, kojom bih ja to od tebe zasluživao. Da, ja tiipak nikada nisam učinio nikakvo zlo, nego jedino dobro, jer samte oslobodio iz zatvora. Budući da si ti tako htio sa mnom postupiti, ja sam spoznao, da si ti zločinitelj. I znaj, kada te bacim natragu ovo more, tada ću - da te svatko, tko te možda izvuče, opet bacinatrag - njemu ispripovijedati, što se meni od tebe dogodilo, iopomenut ću ga. Tako ti moraš ostati ovdje ležati u tome moru, svedok kraj vremena ne učini s tobom kraj!Ali džinn uzvikne: - Pusti me na slobodu! Ovo je prilika za plemenitost, a ja ti sekunem, da ti nikada neću učiniti nikakvo zlo. Da, ja ću ti pomoći,da se oslobodiš svoje neimaštine. Tada ribar uzme od njega zakletvu, da mu on, kada bude bio oslobođen, neće učiniti ništa zlo, nego samo dobro. Pa pošto se osigurao njegovim svečanim obećanjem, i pošto je bio od njega uzeo u ime AUaha Svemogućega jednu svečanu zakletvu, ribar mu otvori bocu. Tada se podigne stup dima, dok nije cijeli stajao u zraku, i on još jednom postane džinnom odvratna izglega. I on smjesta boci dadne udarac nogom, tako da je odletjela daleko u more. Kada je međutim ribar vidio, da je džinn bocu poslao da odleti u more, on sa sigurnošću počne vjerovati u svoju smrt. Njegova mokraća počne kapati po njegovoj haljini, i on rekne u sebi samome:- To nikako nije dobar znak.70

Pripovijest o nevjernom veziruAli se sabere u srcu i poviče: - O džinne, Allah Uzvišeni kazuje: 'Držite svoje obećanje, jerjednom će se o ispunjavanju obećanja tražiti polaganje računa.' Tisi svečano obećao i zakleo se, da nećeš izvršiti nada mnom nikakvuizdaju, kako ne bi Allah nad tobom izvršio nikakvu izdaju. Jer zbilja, On je ljubomoran bog, koji grešniku daje rok, ali mu nedopušta da umakne. Ja tebi kazujem, kako je mudri Duban rekaokralju Junanu: 'Poštedi me, tada će Allah tebe poštedjeti!'Džinn međutim prasne u smijeh, priđe ribaru i rekne mu:- Slijedi me! I ribar je koračao za njim, ali još uvijek nije bio siguran u svoje izbavljenje. Tako je on koračao, dok nisu stigli izvan grada. Zatim se on popne na neko brdo i opet dolje u neku prostranu stepu, i gle, tu su stajali pred nekim jezerom. Džinn zagazi unutra i dovikne ribaru:- Slijedi me! Taj ga je slijedio sve do u sredinu jezera. Ondje džinn ostane stajati i naloži ribaru neka izbaci mrežu i lovi ribu. Ribar sada pogleda u jezero i ugleda u njemu ribe četiriju boja, bijele i crvene, plave i žute, i nad time se začudi. Zatim uzme mrežu, izbaci je i podigne i nađe u njoj četiri ribe, od svake boje po jednu. Kada ih je ribar ugledao, obraduje se. Džinn mu međutim rekne: - Odnesi ove sultanu i ponudi mu ih! On će ti dati dovoljno,da te učini bogatim čovjekom. Ali, tako ti Allaha, sada me ispričaj.Jer ja danas ne znam nikakav drugi način, da ti učinim dobro,pogotovo jer sam tisućuiosamstotina godina ležao u onome moru itek u ovome času ponovo ugledao lice zemlje. Ali na ovome jezeruribari samo jednom na dan!I on uzme oproštaj od njega, tim što rekne:- Neka Allah dadne, da se ponovo vidimo! Tada udari jednom nogom po tlu, a zemlja se rastvori i proguta ga- Bog je ildh, a riječ Allah dolazi dodavanjem člana el-: kontrakcijom i asimilacijom od el-ilah.

71

Šesta noć Zapanjen nad time, što mu se dogodilo s džinnom, i nad time, kako se to dogodilo, ribar uzme ribe i dadne se na put prema gradu. A čim je došao kući, uzme on neku zemljanu zdjelu, napuni je vodom i baci u nju ribe, koje su se odmah u vodi te zdjele počele praćakati. Zatim zdjelu na glavi odnese u palaču, kako mu je naredio džinn. Kada je dakle ušao ka kralju i ponudio mu te ribe, ovaj dospije u krajnje zaprepašćenje nad njihovim izgledom. Jer još nikada u svome životu on nije ugledao ribe poput tih, po vrsti i obliku. Tako on rekne:— Daj te ribe robinji kuharici! Tu mu je robinju prije tri dana bio poklonio kralj od Grčke, i on je još nije bio iskušao u umijeću kuhanja. Vezir joj naredi, neka ribe ispeče, tim što rekne: — O djevojko, kralj nalaže da ti se kaže: 'Mi te iskušavamo, omoja suzo, samo u vrijeme naše nužde16'. Pokaži nam danas svojeumijeće i svoju sposobnost, da dobro kuhaš! Jer sultanu je danasdonesen poklon. I pošto joj je vezir dao točne upute, vrati se on ka kralju, koji mu zapovijedi, neka dadne ribaru četirista dinara. Vezir mu ih dadne, a ribar ih uzme, stavi ih u svoja njedra, i žurno pođe kući. Pri tome je padao, i opet ustajao i ponovo se spoticao, jer je on sve držao za nekakav san. Kupovao je međutim svojima, sve što su trebali, i naposljetku ode u velikoj radosti svojoj ženi.Toliko o ribaru! Sto se pak tiče robinje, ona je uzela ribe, očistila ih je, stavila tavu na vatru, i pustila da se ribe peku, sve dok jedna strana nije bila ispržena. Zatim ih je okrenula na drugu stranu. I gledaj, kuhinjski se zid rastvori, i iz njega izađe neka djevojka, lijepa po liku, okruglih obraza, savrešene ljupkosti, s dubokpcrno obojanim trepavicama. Na glavi je nosila svilenu maramu s plavim resama. O njezinim su ušima visjele naušnice. Pregibe je ruku obuhvaćalo par 16 To znači: nešto se iskušava samo u ono vrijeme, kada za to stvarno postoji potreba.72

Pripovijest o nevjernom vezirugrivni, a na njezinim su se prstima nalazili prstenovi s neprocjenjivim draguljima. Ona zabode prut u tavu i rekne:— Vi ribe, jeste li vi vjerne ugovoru? Kada je kuharica to vidjela, ona padne u nesvijest. Djevojka međutim ponovi svoje riječi po drugi put i po treći put, i naposljetku ribe podignu glave iz tave i reknu u razgovijetnom govoru:- Da, da!I počnu kazivati ovaj stih17:Ako se ti vratiš, mi ćemo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada ćemo mi biti vjerne.Ako pak ti iznevjeriš obećanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tada djevojka prevrne tavu i izađe na onome mjestu, na kome je ušla, i zid se za njome zatvori. Kada se zatim kuharica probudila iz svoje nesvijesti, ugleda ribe crnoizgorene kao drveni ugljen i uzvikne: - U prvome se oružanom plesu već slomilo njegovo koplje — i ona opet padne onesviješćena. Dok je ona tu tako ležala, došao je vezir. I kada je nju, crnu perlu18, ugledao kako tu leži - nju, koja nije bila u stanju razlikovati šabbat19 od četvrtka - on je gurne nogom. Tada se ona probudi, i zaplače, i ispriča mu sve, onako kako se dogodilo. Vezir se vrlo zaprepasti i uzvikne:— To je zbilja krajnje neobično!17 Jedan stih u 1001 noći redovito obuhvaća po dva polustiha.18 Dakako: crni biser.19 Židovski neradni dan: subota.73

Šesta noć

On smjesta pošalje po ribara. Taj bude doveden, i vezir ga nazove imenom, tim što mu rekne: - O ribaru, donesi nam četiri ribe, jednake onima, koje si prijedonio. Ribar se otputi na jezero i izbaci mrežu. Pa kada ju je povukao, gledaj, u njoj su bile četiri ribe jednake prvima. Njih on uzme i odmah ih odnese veziru, a on ih odnese k robinji i rekne: - Hajde, isprži ove u mome prisustvu, kako bih ja tu pripovijest vidio zajedno s tobom. Robinja počne i očisti ih, stavi tavu na vatru, i stavi u nju ribe. Ali tek što su se one našle u tavi, kad li se rastvori zid, i izađe djevojka, u istome obličju kao i prvi put, a u ruci je držala prut, koji je opet gurnula u tavu, te rekne:- Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru? I gledaj, sve ribe podignu glave i reknu:- Da, da!I tada one izgovore isti stih kao i prije, a taj je glasio:Ako se ti vratiš, mi ćemo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada ćemo mi biti vjerne.Ako pak ti iznevjeriš obećanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tada primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.V^NV74

Ipak, kada je počela

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada su ribe progovorile i djevojka prutom prevrnula tavu i izašla na istome onom mjestu, na kome je bila ušla unutra, i zid se za njome zatvorio, da je tada vezir došao do riječi i uzviknuo:— Ovo je nešto, što pred kraljem ne smije ostati skriveno. Zatim on ode ka kralju i ispriča mu, što se zbilo i događalo pred njegovima vlastitim očima. Na to pak kralj rekne:- To ja moram bezuvjetno vidjeti svojima vlastitim očima. On smjesta pošalje po ribara i zapovijedi mu, da donese četiri ribe, jednake prvima, pa pošalje s njim tri čovjeka za stražu. Ribar otiđe i ubrzo donese ribe. I kralj naredi, neka se njemu dadne četirista zlatnika, okrene se prema veziru i rekne:— Na noge, ispeci mi ove ribe ovdje pred mojim očima!Vezir rekne:- Slušam i pokoravam se! I on dadne da mu se donese tava, propisno pripravi ribe, stavi tavu na vatru i u nju položi ribe. I gledaj, zid se rastvori, i iz njega iskoči neki crni rob, nalik nekoj golemoj stijeni ili nekom pre-75

Sedma noćostatku od plemena 'Ad20, a u ruci je držao granu nekakvoga zelenog drveta. I on poviče u glasnom tonu:— Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru?A ribe podignu glave iz tave i reknu:- Da, da! Mi se čvrsto držimo ugovora.Ako se ti vratiš, mi ćemo se vratiti. A ako si ti vjeran, tada ćemo mi biti vjerne.Ako pak ti iznevjeriš obećanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tu crnac pristupi tavi, prevrne je granom, koju je nosio u ruci, i izađe na onome istom mjestu, na kome je i ušao. Tada su vezir i kralj gledali ribe i vidjeli, da su one crnospaljene poput drvenog ugljena. Kralj se silno zaprepasti i rekne: - To je nešto, o čemu se ne može podržavati šutnja, a s timaje ribama posrijedi nekakva osobita okolnost. Zatim on zapovijedi, da mu bude doveden ribar. Pa kada je taj došao, on ga upita:

- Ti tu, reci, odakle dolaze te ribe?Taj odgovori: — Iz stanovitog jezera između četiriju visoravni, ispod ovogagorja, koje leži pred tvojim gradom.Tada rekne kralj, okrenuvši se prema ribaru:— Koliko je dana hoda ono udaljeno? 20 Posrijedi su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije, koji se češće spominju u Kur'anu. Ovdje se misli na njihove goleme građevine, o kojima je riječ u Kur'anu 26,128.129: "Dižete li vi na svakom brežuljku znak [= spomenik] ismijavajući se [dakako: vjernicima-namjernicima], i uzimate li građevine, da biste se ovjekovječili?"76

Pripovijest o nevjernom veziruA taj odgovori: — O naš gospodaru sultane, ono je udaljeno samo pola satadaleko. Tada se kralj zaprepasti i smjesta zapovijedi svojoj pješadiji da marširaju i svojim konjanicima da uzjašu. I on se otputi s ribarom, koji ga je vodio i proklinjao 'ifrita, sve dok se nisu popeli na goru i sišli u neku veliku pustinju, koju niti sultan ni bilo koji od vojnika još nikada u svom životu nisu vidjeli. I oni se vrlo začude, kad su ugledali tu pustinju, i u njezinoj sredini jezero između četiriju visoravni, i u njemu ribe u četiri boje, u crvenoj i bijeloj i žutoj i plavoj. Kralj tu stane, obuzet zaprepašćenjem, i upita svoje trupe i sve, koji su bili prisutni:— Je li tko među vama ikada prije vidio ovo jezero?I svi dadnu kao odgovor: — Nikada, najveći kralju našeg vremena, sve odonda otkadaživimo.Oni nato upitaju najstarije stanovnike, ali ti također odgovore: — Nikada u svome životu nismo na ovome mjestu vidjeli ovojezero!Kralj međutim poviče: — Tako mi Allaha, ja se neću vraćati natrag u svoj glavni grad niti sjediti na prijestolju svojega gospodstva, prije nego što saznam, kakva je okolnost posrijedi s ovim jezerom i s ovim ribama. — Zatim on zapovijedi ljudima, da se ulogore uokolo onih visoravni. I oni to učine. Na to on dadne da mu dođe vezir. To je bio stanoviti čovjek od iskustva, razuma i uvida, i vrlo snalažljiv u svim poslovima. Taj sada stupi pred kralja, a ovaj mu rekne: — Gledaj, ja želim nešto učiniti, o čemu te želim izvijestiti. Palo mi je na pamet, da se ove noći sam otputim, i da uđem u trag tajni ovoga jezera i ovih riba. Ti zauzmi mjesto na vratima mojega čadora i kazuj emirima i vezirima, komornicima i namjesnicima i svima, koji te o meni budu pitali: Sultan se ne osjeća dobro, i on mi77

Sedma noćje zapovijedio, da nikomu ne dajem dopuštenje da ulazi. Ipak nemoj nikomu odavati moj plan! I vezir ga nije mogao od toga odvratiti. Nato se kralj preobuče, opaše se svojim mačem i uspne se na jednu od visoravni. I on je išao naprijed preostali dio noći sve do jutra. Zatim je hodao dalje tijekom cijeloga dana, premda ga je vrućina teško ometala, jer je ipak hodao dan i noć. A išao je dalje i tijekom cijele druge noći sve do jutra.Tada iznenada u velikoj daljini izroni pred njim neka crna točka. I on se obraduje i sam sebi rekne: - Možda ću naći nekoga, tko me može izvijestiti, što je posrijedi s tim jezerom i s tim ribama. Pa kada je došao bliže onamo, nađe neku palaču, izgrađenu od crnoga kamena i obloženu željeznim pločama. I jedno je od vratnih krila stajalo široko otvoreno, dok je drugo bilo zatvoreno. Silno obradovan, kralj priđe vratima i lagano pokuca. Ali pošto nije čuo nikakav

odgovor, on pokuca po drugi put i po treći put. Ali ni potom nije čuo nikakva odgovora. Tada on pokuca vrlo glasno, ali mu još uvijek nitko nije odgovarao. Tako on sebi rekne:- Ona bez sumnje stoji prazna. On dakle prikupi srčanosti i stupi kroz vrata palače u veliko predvorje i ondje glasno vikne: - Vi stanari palače, ovdje je jedan stranac i putnik. Imate limalo hrane za put? I on ponovi uzvik po drugi i treći put, ali nije čuo nikakva odgovora. Ohrabri dakle svoju dušu i osokoli srce i prođe kroz predvorje, sve do sredine palače, i ne nađe u njoj nijednog čovjeka. Pa ipak je ona bila opremljena svilenim sagovima i zlatom protkanim tkaninama. A zavjese su bile spuštene. U sredini se međutim dvorca nalazilo jedno prostrano dvorište, prema kojemu su se otvarale četiri dvorane — s povišenom estradom — jedna nasuprot drugoj. Na sredini se dvorišta nalazio bazen sa šadyr-vanom. Na njemu su stajala četiri lava od crvenog zlata, koji su iz svojih ralja bljuvali vodu, sjajnu poput bisera i dragulja. Unaokolo78

Pripovijest o nevjernom vezirusu po palači lepršale ptice, i u tu je svrhu bila razapeta mreža od zlatne žice, koja ih je priječila da ne izlete. Ali on ne ugleda ni jednoga jedinog čovjeka. Kralj se zaprepasti i ipak postane žalostan, jer nikoga nije vidio, tko bi mu mogao dati obavijest o onoj pustinji i jezeru, o ribama, visoravnima i palači. Zatim sjedne zamišljen između vrata, i gledaj, tu je odzvanjao neki glas pun boli kao iz nekoga jadom izjedana srca, a taj je glas pjevao neku pjesmu:Krio sam ono, što mi se od tebe dogodilo, ali je to došlo na svjetlo dana.San je uzmaknuo s mojega oka, tako da sam ležao besan.0 sudbo, nemoj me uvijek mučiti, nemoj ranjavati!Gledaj ipak, kako se moje jadno srce slama u nevolji i opasnosti!Vi nemate nikakva smilovanja prema moćnomu, kojega jeljubavPonizila, niti prema bogatomu, kojega je ona otjerala usiromaštvo.Zefiru, koji vas zapahnjuje, ja sam jednom uskratio njegovu sreću.Ali otkada se spustila kob, pogled je postao slijepim.Sto strijelcu pomaže jakost, ako se on mjeri s neprijateljem,1 pri odapinjanju mu se strijele pokida tetiva.Pa ako mu dolaze mnoge od briga i na njega se gomilaju, Kamo junak može uteći udesu i kobi?79

Sedma, noć Čim je dakle sultan poslušao taj žalosni glas, on skoči na noge. I dok je išao prema zvuku, nađe neku zavjesu, koja je bila spuštena pred nekima sobnim vratima. On podigne zavjesu i ugleda iza nje nekoga mladog čovjeka gdje sjedi na stolici, koja se uzdizala od poda odprilike za jedan lakat visoko. Bio je to čudesno lijep mladić po liku ljubak za pogled glasa čista poput zvona čela nježna i fina crveno sjajna obraza s madežom posred svojega obraza malenim poput kuglice od ambre kao što kazuje pjesnik:Vitak mladić, zbog čijega se čela i kovrčave kose Čovječanstvo našlo u tmurnoj žalosti i vedroj radosti!Ne grdite lijepi madež, koji resi njegov obraz,Koji dvojako crnom piknjicom začarava poglede svih! Kralj se obraduje, čim ga je ugledao, i pozdravi ga. Mladić međutim ostane sjediti u svom kaftanu od svilene tkanine, protkanome egipatskim zlatom, i sa svojom krunom na glavi, koja je bila optočena skupocjenim draguljima. Ali su se na njegovu licu nalazili tragovi jada.On uzvrati na najuglađeniji način kraljev pozdrav i rekne: - O moj gospodaru, tvoje dostojanstvo zahtijeva od mene, daja pred tobom ustanem. Ali ja te molim da me ispričaš.Kralj odgovori:

— Ti si ispričan, o mladiću. Ja sam tvoj gost, koji je došao k tebiu jednoj važnoj stvari. Želio bih, da me ti izvijestiš, što je posrijedis onim jezerom i onim ribama i ovom palačom, i zašto ti u njojsjediš tako sam i zašto plačeš. Kada je mladić čuo te riječi, poteku mu njegove suze preko obraza, i on počne gorko plakati, dok mu njegove grudi nisu bile mokre od suza. Zatim izgovori stihove:80

Pripovijest o nevjernom veziruOnomu, koji spava, dok oko njega bjesne oluje udesa, Recite: Koliko su mnoge one ponizile, koliko mnoge uzvisile!Ako ti i spavaš, oko Alldhovo ne drijema nikada.Koga su usrećili udes i svijet? Komu su se trajno osmjehivali?On u dubokoj ožalošćenosti opet uzdahne i nastavi:Pusti samo u svim stvarima da vlada Gospodar ljudi! Odbaci od sebe sve misli, koje te drže u brigama!Ne pitaj pri svakoj zgodi, kako se to dakle zbilo: Jer se ipak sve stvari tu nahodepo udesu i kobi!Kralj se zaprepasti i upita ga:— Sto to čini da plačeš, o mladiću? Ovaj odgovori:— Kako ne bih morao plakati, kada sa mnom ovako stoji? I on ispruži ruku prema skutu svoje haljine i podigne ga, i gledaj, donji je dio njegova tijela bio sve do stopala od kamena, od pupka međutim pa do tjemena njegove glave bio je od mesa. Kada je kralj ugledao mladića u tome stanju, obuzme ga velika bol, i on duboko ožalošćen uzvikne: — Jao! O mladiću, ti gomilaš jad na moj jad. Ja sam bio upotrazi za ribama i njihovom poviješću: sada međutim morampitati o njihovoj povijesti i o tvojoj. Ali nema nikakve visosti i nemanikakve moći osim kod Allaha, Uzvišenoga, Svemoćnoga! Požurise, o mladiću, i izvijesti me odmah o toj povijesti!81

Sedma noćOvaj rekne:— Posudi mi svoje uho i svoje oko. Kralj odgovori:— Moje uho i moje oko su spremni! Tada mladić počne: — Zbilja, te ribe i ja imamo imamo jednu čudesnu povijest, ikada bi ona bila iglama pobodena u kutove očiju, bila biopomenom za svakoga, tko se dade opomenuti.— I kakva je ona? — upita kralj.Tada mladić započnePRIPOVIJEST OKAMENJENOGA PRINCA. 'Znaj, visoki gospodaru, moj je otac bio kralj ovoga grada. On se zvao Mahmud, Gospodar Crnih Otoka, a njegova se država nalazila u području ove četiri uzvisine. On je vladao sedamdeset godina. Pa kada je zatim on otišao k Allahovoj milosti, ja sam postao sultanom na njegovu mjestu. Oženio sam se svojom sestričnom, i ona me je tako silno voljela, da, kada sam ja izbivao daleko od nje, nije jela i nije pila, sve dok me nije opet vidjela uza se. Pet smo godina dugo živjeli u usrdnom zajedništvu. Tada, jednoga dana, otiđe ona u hammam. I ja naredim da se kuhar pobrine za to, da za nas pripremi noćnu zakusku. Zatim sam ušao u ovu palaču i legao ondje, gdje sam običavao spavati, tim što sam dvjema djevojkama zapovijedio, neka me hlade pahalicom. Jednoj sam naredio da sjedi meni uz glavu, a drugoj uz moje noge. Ali sam bio zabrinut zbog odsutnosti moje žene, i san mi nije dolazio. Moje su oči bile doduše zatvorene, ali je moj duh bio budan. Tada čujem kako robinja uz moju glavu onoj, koja je sjedila do mojih nogu, kazuje: — O Mas'uda, to je bijeda za našega gospodara i bijeda za nje

govu mladost! Kako mu žalosno ide s našom bijednom gospodaricom, kurvom!82

Pripovijest okamenjenoga princaA druga joj odgovori: - Da, zaista. Allah prokleo sve nevjerne i brakolomne žene!Ali jedan muškarac poput našega gospodara u njegovoj mladosti jeipak stvarno daleko predobar za tu kurvu, koja svaku noć spavavani.Tada rekne ona uz moju glavu: - Naš je gospodar ipak nijem, poput nekoga, komu se uliločarobni napitak, da on nju ne poziva na odgovornost!A druga: - Stidi se! Zna li naš gospodar što o tome, ili napušta li onanjega s njegovom privolom? Da, ne miješa li ona njemu svakuvečer piće, koje mu daje piti prije odlaska na spavanje, i ne stavljali mu u piće uspavljujuću buniku? Tako on zaspe i ne zna, što sedogađa, niti doznaje, kamo ona ide u usmjerava svoje korake. Čimmu ona dakle pruži vino s uspavljujućim napitkom, stavlja na sebesvoje haljine, škropi se miomirisima i ostavlja ga i izbiva sve doosvita dana. Zatim međutim dolazi k njemu i spali pod njegovimnosom nešto kada, i on se budi iz svojega sna. Kada sam ja čuo taj razgovor djevojaka, postala je svjetlost pred mojim očima tminom, i jedva sam mogao čekati, dok nije počela noć. Čim se moja sestrična vratila iz hammama, rasprostrli smo stoljnjak i jeli. Nato smo sjedili još neko vrijeme zajedno i zabavljali se, onako kako smo to bili navikli. Zatim ona zatraži vino, koje sam ja običavao piti prije spavanja, i pruži mi pehar. Ja sam ga ispraznio i činio, kao da ga ispijam kao obično, ali sam ga izlijevao u džep na mojim grudima. U istome sam trenutku legao i pravio se kao da spavam.I gledaj, ona poviče: - Spavaj kroz noć i nikada opet ne ustaj! Tako mi Allaha,zgražam se nad tobom, i zgražam se nad tvojim likom, i mojoj seduši zajedništvo s tobom zgadilo. Ja ne mogu više čekati na trenutak, kada će Allah ugrabiti tvoj život. Zatim ona ode i stavi na sebe svoje najljepše haljine, okadi se miomirisima, uzme moj mač i njime se opaše. I ona otvori vrata83

Sedmu noćpalače i izađe napolje. Ja međutim ustanem i počnem je slijediti, kako je napustila palaču i išla kroz gradske ulice, sve dok nije stigla do gradskih vrata. Ondje ona izgovori riječi, koje ja nisam razumio. Zapori padnu, a vrata se otvore. Ona izađe, dok sam je ja slijedio, a da ona to nije primijećivala, dok nije naposljetku prispjela do gomila ruševina i došla do nekog zabrana od trske, u kojem se nalazila okrugla koliba, sagrađena od opeka i opskrbljena malim vratima. Ona uđe u nju, ja se međutim popnem na krov kolibe i pogledam u unutrašnjost. I gledaj, moja je sestrična prišla nekomu crnom robu, čija je jedna usna bila kao poklopac od lonca i čija je druga usna bila kao đon od cipele. Da, njegova je usna bila tako dugačka, da bi on njome mogao pobirati pijesak sa šljunčane pretkućnice te kolibe. On je bio gubav i ležao na nekoj postelji od otpada šećerne trske, umotan u nekakvu staru ponjavu i u dronjke i krpe. Ona poljubi pred njim pod. Tada taj rob okrene svoju glavu prema njoj i rekne: - Ha, ti! Reci, zašto si bila odsutna sve do sada? Ovdje su bilikod mene par mojih crnih bratića, koji su popili svoje vino, a svakije tu imao sa sobom svoju ljubljenu. Ja međutim zbog tebe nisammogao piti.

Ali ona uzvikne: - Moj vladaru i gospodaru, ti radosti mojih očiju, zar ti ne znašda sam ja udata za svojega bratića, čiji mi se lik gadi i čije društvomrzim? Pa kada se ja ne bi strašila poradi tebe, ja bih dala daSunce ne izlazi opet, prije nego što ja ovaj grad ne pretvorim ugomilu ruševina, u kojoj bi kliktali sova i gavran i obitavale lisice išakali. Da, čak bih ja i njegovo kamenje otpremila iza planineKaPi.Tada rob poviče: - Lažeš, prokletnice! Ja se dakle zaklinjem zakletvom koja setiče časti crnaca - i nemoj misliti, da je naš osjećaj za čast tako 21 Ta se planina - zapravo: planinski lanac prema bajkovitoj arapskoj koz-mografiji - nalazi na kraju svijeta i iza nje nema više ničega.84

Pripovijest okamenjenoga princamalen kao što je malen osjećaj za čast kod bijelaca — ako ti od danas još jednom budeš izbivala sve do ovoga vremena, tada ja neću više htjeti s tobom njegovati prisne odnose, niti ću htjeti svoje tijelo priljubljivati uz tvoje, ti prokletnice! Ti tjeraš sa mnom šegu. Jesam li ja ovdje samo za tvoj hir? O ti smrdljiva kujo! Ti najprostija od bjelkinja! Kada sam ja od njega slušao te riječi, i vidio i gledao i čuo, tada svijet postane taman pred mojim očima, i ja sam nisam znao, gdje se nalazim. Ali je moja sestrična plačući i ponizno stajala pred robom i uzvikivala: - O moj ljubljeni, plode mojega srca, ako se ti na mene budešsrdio, tko će me onda primiti k sebi? I ako me ti otjeraš, tko će mionda pružiti utočište, o moj ljubljeni, o ti svjetlosti mojih očiju? I ona nije prestajala plakati i pred njim se ponižavati, sve dok se on nije s njome pomirio. Tada ona postane veselom, ustane, odloži svoje haljine, čak svoje šalvare22, i rekne:- O moj gospodaru, nemaš li ti što za jelo za svoju robinju? - Skini poklopac sa zdjelice - mumljao je on - unutra su kosti kuhanih miševa, njih pojedi. A potom otiđi do glinenog krčaga, unutra je ostatak piva, njega popij! Ona dakle pojede i popije, zatim si opere ruke i usta i pođe i legne pokraj roba na postelju od šećerne trske. I ona se posve razgoliti i upuže k njemu unutra na prljavu ponjavu i pod dronjke. Kada sam ja međutim svoju ženu, svoju sestričnu, vidio da tako čini, tada sam gotovo izgubio svijest. Sišao sam s krova kolibe, ušao unutra i uzeo mač, koji je moja sestrična donijela sa sobom, trgnuo ga i htio ih oboje smaknuti. Najprije uputim jedan udarac prema zatiljku roba i povjerujem, da je s njime gotovo!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.Široke hlače istočnjačkog kroja.85

Ali kada je počelaŠehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je začarani mladić pripovijedao kralju: 'Kada sam ja roba pogodio mačem, da mu odsiječem glavu, tada mu nisam rasjekao obadvije vratne žile, nego samo dušnik i kožu i meso. Ja sam međutim povjerovao, da sam ga ubio, i on je teško krkljao. Tada se pomakne moja sestrična. Ja ustuknem, gurnem mač natrag u korice, odem u grad i uđem u palaču i odspavam na svojoj postelji sve do jutra. Tada dođe moja žena i probudi

me. I gledaj, ona si je odsjekla kosu i stavila na sebe crninu. I ona rekne: - O moj mužu, nemoj me koriti zbog ovoga što činim! Upravomi je bilo javljeno, da je moja mati preminula, da je moj otac paou džihadu23, i da je jedan od moje braće umro od zmijskog ujeda,drugi pak da je izgubio svoj život padom u provaliju. Zato midolikuje, da plačem i tugujem. A kada sam ja čuo njezine riječi, pustio sam je neka to izvoli, tim što sam rekao:— Učini, kako hoćeš! Ja te neću sprečavati.23 Džihad je borba za islamsku vjeru - sveti rat.87

Osma noć Tako je ona sjedila tugujući i plačući i naričući cijelu jednu godinu dana dugo od početka do kraja. A nakon isteka te godine ona mi rekne: — Ja bih si željela u tvojoj palači sagraditi jedan grob, skupolom, koji ću ja odrediti samo za tugovanje, i nazvat ću gaKućom Naricanja.Ja opet reknem:— Učini, kako hoćeš! I ona si izgradi kuću za tugovanje. Preko sredine postavi kupolu, a ispod nje u zemlji dadne urediti grobnicu. Zatim dadne da se onamo donese rob i da ondje stanuje. Ali on nije više bio u stanju da joj bude na usluzi. Samo je još pio vino i nije od onoga dana, kada sam ga ranio, više progovorio nijednu riječ a ipak je dalje živio, jer još nije bio došao njegov suđeni čas. Moja je žena dan za danom išla o jutru i o večeri u mauzolej, plakala i naricala nad njim, i davala mu vino i uvarke, ujutro i obvečer, i nije od toga odustajala tijekom cijele druge godine. I ja sam to podnosio pun širokogrudnosti i nisam na nju obraćao pažnju. Ali jednoga dana uđem bez neke namjere k njoj. I nađem je kako plače, i čujem je kako zaziva: — Zbog čega si se uklonio mojim pogledima, o milino mojegasrca? Govori mi, o moj živote! razgovaraj sa mnom, o moj ljubljeni!I ona izgovori stihove:Puna sam nestrpljenja ja za tvojom ljubavlju. Ako me tizaboraviš,Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga drugogaosim tebe.Uzmi moje tijelo i moju dušu, kamo god da ti žuriš, Sahrani me pokraj mjesta, gdje se ti zadržavaš i boraviš.Ako zazoveš moje ime nad mojim grobom, tada će ti odgovoriti Jecaj mojih kostiju. One će te čuti, ako me ti zazoveš.88

Pripovijest okamenjenoga princaI ona rekne dalje u suzama:Dan čežnje je taj dan, kada ti stojiš preda mnom: Dan je pak nesreće taj dan, kada ti od mene odlaziš.Makar ja provodila čak i noć u strahu i pod prijetnjom nesreće, Tvoja je blizina ipak slada nego sloboda od svake nevolje.I još jednom ona počne:Makar ja posjedovala čak i sva dobra svijeta i ktomu bogatstvo perzijskih kraljeva:A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice — sve bi mi to bilo nalik komarčevu krilu. Pa kada je ona utihnula sa svojim riječima i sa svojim plakanjem, ja joj reknem: — O moja sestrično, pusti da to tvoje žalovanje bude dostatno. Ta plakanje ništa ne koristi! — Nemoj me sprečavati — odgovori ona — u onome, što Činim! Jer ako me budeš sprečavao, tada ću ja sebi oduzeti život! Tada je pustim, neka čini kako hoće, i neka ide svojim vlastitim putem. I ona nije još jednu

daljnju godinu prestajala tugovati i plakati i naricati. No nakon isteka te treće godine, kada sam ja upravo zbog izvjesne stvari, koja mi se dogodila, bio gnjevan, i kada mi je ta bijeda puna zavijanja već predugo trajala, ja uđem i nađem je u mauzoleju do grobnice, i čujem je, kako govori: — O moj gospodaru, nikada ne čujem ni jednu jedinu riječ odtebe! Zbog čega mi ne daješ nikakav odgovor, moj vladaru?89

Osma, noćI ona rekne:0 grobe! O grobe! Zar je dakle sada izčezla njegova ljepota?1 zar je izčezao tvoj sjaj, koji se inače pokazuje u divnojsvjetlosti?O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.Kako dolazi do toga, da se u tebi Mjesec sjedinjuje sa Suncem? Ali kada sam ja poslušao njezine riječi i čuo njezine stihove, u meni se nagomila bijes na bijes, i ja povičem:- Jao! Koliko dugo treba trajati to tugovanje?I reknem:0 grobe! O grobe! Zar je sada dakle izčezla njegova nakaznost?1 zar je izčeznuo tvoj sjaj, koji se inače pojavljuje u odurnojsvjetlosti?O grobe, ti ipak nisi niti bara ni kazan za mene.Kako dolazi do toga, da se u tebi sjedinjuje čađa sa glibom?Ali čim je ona saslušala moje riječi, skoči na noge i poviče: - Jao tebi, ti pseto, koji si mi sve to učinio! Ti si ljubljenogamojega srca ranio, i meni nanio bol, i ti si uništio njegovu mladost,tako da on već od prije tri godine nije više niti mrtav ni živ!Tada međutim ja na nju povičem: - O ti od svih najprostija djevojčuro, ti od svih najprljavijarazvratnice, ljubavnice običnoga crnog roba, na koji si položajspustila ti sama sebe! Dabome, ja sam to učinio!90

Pripovijest okamenjenoga princa Pa u tom času pograbim svoj mač, isučem ga i zamahnem prema njoj, da je pokosim. Ali kada je čula moje riječi i vidjela mene da sam odlučan, da je ubijem, ona se nasmije i rekne: — Natrag, pseto, koje ti već jesi! Dakako, ono što je prošlo,nikada se opet ne vraća, a mrtvi ne dolaze natrag. Sada mi jemeđutim Allah predao u moju ruku onoga, koji mi je sve to uradio:čin, koji mije srce spalio vatrom, koja se ne da ugasiti, i plamenom,koji se ne da ugušiti! Zatim ona ustane, izgovori par riječi, koje ja nisam razumio, i rekne: - Snagom mojega čarobnjačkog umijeća postani napol kamenom, napol čovjekom! Nato ja postanem ovakvim, kakvim me ti vidiš, nesposoban ustajati i sjediti, niti mrtav ni živ. Pošto sam ja zatim bio tako pre-obražen, ona je začarala taj grad sa svima njegovim ulicama i vrtovima u jedno jezero. No bile su u našem gradu četiri vjerske zajednice: muslimani, kršćani, Židovi i poklonici vatre. Te je začarala u ribe, i bijele su muslimani, crvene poklonici vatre, plave kršćani, a žute Zidovi. A četiri je otoka začarala u četiri uzvisine, koje okružuju jezero. Otada me tuče i bičuje svaki dan sa sto udaraca, tako da teče moja krv i da moja ramena imaju modrice. I naposljetku mi odijeva gornju polovicu košuljom od kostrijeti, napravljenom od tkanine za šalvare, a zatim preko nje nabacuje ove raskošne haljine.'Mladić iznova počne plakati, i on izgovori ove stihove:

Strpljenje priliči tvojoj izreci, o Allah, o udesu svijeta.Ja se strpljivo tomu podvrgavam, ako se to Tebi tako sviđa.Oni su vježbali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu.Ali će mi možda jednom biti raj nagradom.91

Osmu noćJa sam živio zahvaljujući udesu, koji mi je pao u dio, u muci. Ipak čisti prorok, koji se sviđa Alla.hu, za mene posreduje.Sada se kralj obrati mladiću i rekne: - O mladiću, ti si mi nagomilao jad na jad, nakon što si mi oduzeo jednu brigu. Ali sada, o prinče, gdje je ona? I gdje je taj mauzolej, u kome leži ranjeni rob? - Rob leži pod onom kupolom u svojoj grobnici - rekne mladić — a ona sjedi u onoj sobi nasuprot. Svakoga dana sa osvitom sunca dolazi ona ponajprije k meni i svlači mi moje haljine i udara me sa sto udaraca bičem, i ja plačem i kričim. Ali ja više nemam nikakve snage za pokretanje, kako bih je od sebe odvratio. Zatim, pošto je s mojim mučenjem završila, nosi ona dolje k robu vino i uvarke, i daje mu piti. Također će sutra rano ona biti ovdje.Tada kralj rekne: - Tako mi Allaha, o mladiću, ja ću sigurno na tebi izvršitijedno dobro djelo, koje će se o meni slaviti, i o kome će se pričatisve do kraja vremena. Potom kralj sjedne pokraj mladića, i s njime je razgovarao sve do početka noći, a zatim obojica zaspu. Kada se međutim ukazao osvit jutra, kralj ustane, i on odloži svoje gornje haljine, isuče svoj mač i požuri na ono mjesto, gdje je ležao rob. Tu on opazi upaljene svijeće i svjetiljke, i miris tamjana i masti. I on pođe ravno na roba i sasiječe ga jednim udarcem, koji ga ubije. Leš međutim podigne na svoja leđa i baci ga u neki bunar dvorskog dvorišta. Odmah se međutim vrati natrag, obuče si robove haljine i legne dolje u grobnicu, sa isukanim mačem uzduž svojega boka. A nakon stanovitog vremena dođe prokleta vještica. Najprije ode k svojemu suprugu, svuče mu haljine, uzme neki bič, i bičevala ga je, dok on nije počeo kričati: - Ah! Neka ti bude dovoljno to, što se nalazim u ovakvomestanju, o moja sestrično! Imaj sućuti prema meni, o moja sestrično!92

Pripovijest okamenjenoga, princuOna je međutim uzvikivala: — Jesi li ti imao sućuti prema meni, i jesi li mi poštedio mojega ljubljenoga? I ona ga je tukla, sve dok nije bila umorna, i dok s njegovih bokova nije potekla krv. Zatim mu je navukla košulju od kostrijeti i preko nje lanenu haljinu. Potom siđe, s peharom vina i zdjelom punom uvaraka u ruci, k robu u mauzolej. Plačući i naričući ona uzvikne: — O moj gospodaru, govori mi! O moj vladaru, razgovaraj samnom!I ona izgovori ove stihove:Koliko će još dugo trajati ta krutost i ta neljubaznost? Zar te poplava mojih suza još uvijek nije razmekšala?Koliko ćeš ti još dugo namjerno produžavati rastanak?Ako je to cilj mojega zavidnika, on je svoj cilj već odavno postigao.I ona ponovo zaplače i rekne:— O moj gospodaru! Govori mi! Razgovaraj sa mnom! I kralj priguši glas i zavrne jezik, i progovori na način crnaca i rekne: — Ah! Ah! Nema nikakve visosti i nema nikakve moći osim uAllaha, Uzvišenoga, Svemoćnoga!

Kada je ona međutim čula te riječi, zakliktala je od radosti, i pala bez svijesti na pod. Čim se zatim opet vratila k svijesti, ona upita:— O moj gospodaru, je li to istina?93

Osma noćA kralj odgovori tihim glasom: - O ti vražja djevojko, zaslužuješ li ti, da itko s tobom govori irazgovara?- Zbog čega to? - rekne ona.A on rekne: - To 'zbog čega' je, da ti svakoga dragoga dugačkog danamučiš svojega supruga. I on stalno zove u pomoć, tako da mi je odvečeri do jutra oduzeo san, i on preklinje za pomoć i proklinjemene i tebe, tako da me je učinio uznemirenim i da mi je mnogonaškodio. Da nema toga, ja bih već ozdravio, i zato ti nisam mogaoodgovarati.Tada ona uzvikne: - Ja ću ga s tvojim dopuštenjem osloboditi od te začaranosti,koja na njemu počiva.A kralj odgovori:- Oslobodi ga i pribavi nam malo mira! S riječima: — Slušam i pokoravam se! — ona ustane i izađe iz mauzoleja u palaču. Ondje ona uzme neku zdjelu, napuni je vodom i izrekne nad njome izvjesne riječi, tako da je zdjela uzavrela i proključala, kao što prokuha kotao iznad vatre. I time ona poškropi svojega muža, tim što je rekla: - Posredstvom snage onoga, što sam promrmljala i izgovorila,izađi, ako si takvim postao putem moje čarolije i mojega umijeća,iz ovoga obličja i vrati se u svoje prijašnje obličje! I gledaj sada, mladić se strese, poskoči i obraduje se svojemu oslobođenju, i uzvikne: - Svjedočim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedočim,da je Muhammed njegov poslanik - blagoslovio ga i pozdravioAllah!Zatim mu ona rekne:94

Pripovijest okamenjenoga, princa- Odlazi i nikada se ovamo ne vraćaj! Inače ću te ubiti. To mu je zakričala u lice. Tako on pred njome ode. Ona se međutim vrati u mauzolej, siđe dolje i rekne: - O moj gospodaru, izađi ipak van k meni, da gledam tvojlijepi lik!Tada kralj rekne tihim riječima: - Sto si ti učinila? Zar si me oslobodila grane i ne želiš meosloboditi korijena?A ona upita:- O moj ljubljeni, o moj crnčiću! Sto je to korijen?On pak rekne: - Jao tebi, ti vražja djevojko! To su stanovnici ovoga grada ičetiriju otoka! Svake noći, oko ponoći, podižu ribe svoje glave ipreklinju za pomoć i proklinju mene i tebe. I to je razlog, zbogkojega je mojemu tijelu uskraćeno ozdravljenje. Otiđi i žurno ihstavi na slobodu. Zatim dođi k meni. i uzmi me za ruku i uspravime, jer se malo moje snage već povratilo.

Pa kada je poslušala te kraljeve riječi — ona je njega još uvijek držala za roba — u radosti uzvikne:- O moj gospodaru, od srca rado! U Allahovo ime! Zatim poskoči, te u punoj radosti odjuri i dođe k jezeru. Ondje ona uzme malo od njegove vode..."95 Tada primijeti Sehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju.

Međutim, kada je počela

deveta noć

Šehrezad rekne: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je mlada žena, čarobnica, uzela nešto od vode iz jezera i nad time izgovorila riječi, koje se ne mogu razumjeti, da su tada ribe poskočile i podigle gore svoje glave, te da su u tili čas postale ljudima. Jer čarolija je s tih ljudi iz grada bila skinuta, i grad je bio ponovo nastanjen. Trgovci su prodavali i kupovali, svatko je išao za svojim pozivom, a četiri su uzvisine postale ponovo kao i prije četvorma otocima. Odmah potom dođe mlada žena, čarobnica, ka kralju i rekne mu:- O moj gospodaru, pruži mi svoju divnu ruku i ustani!- Priđi mi bliže — rekne kralj prepravljenim glasom. Pa kada je ona prišla, da je dotakne, tada kralj uzme u ruku svoj mač i probode je kroz grudi, tako da joj je šiljak bliješteći izašao kroz leđa. Zatim on udari po njoj i raskoli njezino tijelo, tako da je ona u dvije polovice pala na pod. Potom izađe i nađe nekoć začaranog mladića, kako stoji i čeka na njega. On mu čestita na njegovu spasenju, a princ mu poljubi ruku i zahvali mu. Kada ga je kralj upitao: - Hoćeš li ostati ovdje u svome gradu ili poći sa mnom u moj grad? — mladić rekne: - O najveći kralju našega vremena, znaš li ti, kolika udaljenostleži između tebe i tvojega grada?97

Devetci noć— Dva dana hoda - odgovori on.Ali tada mladić uzvikne: - O kralju, ako spavaš, probudi se! Između tebe i tvojegagrada leži putovanje od jedne pune godine dana za jednoga čvrstogputnika, i ti ne bi stigao ovamo za dvaipol dana, da nije taj grad biozačaran. Ja se međutim, o kralju, ne želim nikada više rastajati odtebe, ni na jedan trenutak.Tada se kralj obraduje i rekne: - Neka je hvala Allahu, koji mi je tebe podario! Ti ćeš odsadabiti moj sin. Jer tijekom čitavoga svojeg života ja nisam bioblagoslovljen potomstvom. Nato se usrdno počnu grliti i radovati. Zatim krenu zajedno u palaču. Ondje kralj, koji je bio začaran, zapovijedi velikašima svoje države, da se pripreme za putovanje, i da spreme zalihe hrane i sve potrebno. Oni se dadnu na opremanje deset dana dugo. Zatim on krene na put sa sultanom, čije je srce gorjelo od čežnje za svojim gradom, iz kojega je on još tako dugo morao izbivati. I oni pođu odatle s velikom pratnjom od pedeset mameluka24 i sa skupocjenim

poklonima. Putovali su bez zaustavljanja dalje, dan i noć, jednu punu godinu dana, i Allah im je omogućio, da dođu nepovri-jeđeni do sultanova glavnoga grada. Tada oni pošalju glasnika i izvijeste vezira da je sultan stigao nepovrijeđen. Smjesta se vezir uputi s trupama njemu ususret. Oni su dakako već bili izgubili nadu, da će opet vidjeti kralja. Sada međutim poljube trupe pred njim tlo i čestitaju mu na njegovu spasenju. Zatim on uđe i uzme mjesto na svome prijestolju. Vezir stupi pred njega, i kralj ga izvijesti o svemu, što se dogodilo onomu mladom knezu. Kada je vezir to sve čuo, čestitao je strancu na njegovu spasenju. Pa kada je dakle sve opet došlo u mirno stanje, sultan podijeli mnogima od svojih podanika darove i rekne veziru:— Dovedi mi ribara, koji nam je onda bio donio ribe!24 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.98

Povijest nosača i triju dama Vezir smjesta pošalje po ribara, koji je bio prvi uzrok oslobođenja grada i njihovih stanovnika. Pa kada je on došao, pokloni mu sultan počasnu haljinu, i zapita ga o njegovu zdravlju, i ima li on djece. Ovaj ga obavijesti, da ima dvije kćeri i jednoga sina. Tada kralj pošalje po njih, i uzme jednu od kćeri za ženu, i drugu dadne mladomu knezu, a sina učini svojim rizničarom. Zatim opunomoći vezira te ga pošalje kao sultana u grad mladoga princa, koji je ležao na Crnim Otocima, i pošalje s njime pedeset mameluka, koji su odande došli s njima, i dadne mu počasne haljine za sve emire. Vezir mu poljubi ruke, stavi se u pokret, i uskoro otputuje onamo, dok su sultan i mladi knez ostali doma. Ribar je međutim postao najbogatijim čovjekom svojega vremena, a njegove su kćeri po-živjele kao supruge kraljeva, sve dok im nije došla smrt.A ipak to nije čudnovatije negoPOVIJEST NOSAČA I TRIJU DAMA. Bio jednom jedan nosač u gradu Baghdadu. Taj je bio neoženjen. Sada se dogodi - kada je on jednog dana besposleno stajao na ulici i oslonio se na svoju košaru - da je, gle, k njemu prišla neka dama, odjevena u ogrtač od muslina, svilenu odjeću, obuvena u cipele od brokata, sa zlatom izvezenim obrubom, i s tkanicom koja joj se slobodno spuštala dolje. Ona prozrači svoj zar25, a pod njim se pokažu dva crna oka, s prekrasnim trepavicama i očnim kapcima, nježna pogleda i savršene ljepote. I ona se obrati nosaču i rekne ljupkim i biranim govorom:— Uzmi svoju košaru i slijedi me! Čim je nosač čuo te riječi, on žurno uzme košaru na glavu i rekne u sebi samome:- O dane sreće! O dane Allahove milosti!25 Veo.99

Deveta noć I on je išao za njom, sve dok se ona nije zaustavila pred vratima neke kuće. Pokucala je na vrata, u ubrzo siđe k njoj stanoviti kršćanin. Ona mu dadne zlatnik i dobije od njega za to neku tam-nozelenu bocu. Nju ona stavi u košaru i rekne:- Diži je i slijedi me!Nosač međutim rekne: - To je, tako mi Allaha, blagoslovljen dan, dan sretan zboguspjeha! — i podigao je košaru na glavu i slijedio ju je, dok se nijezaustavila pred dućanom trgovca voćem, od kojega je kupila sirijske jabuke, osmanske gunje, breskve iz Omana, jasmin i lopoč izSirije, nježne male jesenje krastavce, limunove, sultanske naranče,mirisne mrče, tamarinde, krizanteme, crvene vjetrenke, ljubice,narove cvjetove i bijele mirisne ruže.Sve to ona stavi u nosačevu košaru i rekne:- Nosi to! Tako je on to nosio i išao za njom, dok se ona nije zaustavila kod nekog mesara i rekla mu:- Odsijeci mi deset funti mesa! Mesar odsiječe, i ona plati cijenu, zamota meso u bananin list, i stavi ga u košaru, tim što

rekne:- Nosi to, o nosaču! On podigne košaru i pođe za njom. Ona je išla dalje i stala kod trgovca živežnim namirnicama. Od njega je kupila ono, što pripada noćnom obroku, očišćene klokočike, arapskih grožđica i badema. Zatim rekne nosaču:- Nosi to i slijedi me! Tako je on uzeo svoju košaru na glavu i slijedio ju je, dok se ona nije zaustavila kod slastičareva dućana. I ona kupi jedan pladanj, i natrpa na nj svakojake slastice iz dućana, pletenica, tor-tica pripremljenih s mošusom, kolača od badema, medenjaka s limunom od kojekakve vrste, i marcipana i biskvita i pogačica. Ukratko, ona je uzela na pladanj od svih vrsta kolača, i stavila ga u košaru. Tada joj nosač rekne:100

Povijest nosača i triju dama - To si mi trebala dati na znanje. Tada bih ja doveo sa sobomsvoga teglećeg konja, na kojega bi ti mogla natovariti sve te dobrestvari. Ona se nasmiješi i lako ga udari svojom rukom po potiljku, tim što rekne: - Požuri se hodati i nemoj puno pričati. Plaća ti je sigurna, akotako ushtije Uzvišeni Allah! Zatim se ona zaustavi kod nekog trgovca mješovitom robom. I uzme od njega deset različitih voda, među njima ružinu vodu, vodu od narančinih cvjetova, vodu od lopoča i ivovine. I kupi također dvije glave šećera, bocu ružine vode s mošusom, nekoliko komadića tamjana, alojeva drveta, ambre, mošusa i aleksandrijskih svijeća. I ona sve to stavi u košaru i rekne:- Uzmi svoju košaru i slijedi me! Tada on uzme košaru i pođe za njom, dok ona nije došla do stanovite lijepe kuće, pred kojom se nalazilo prostrano dvorište, do visoke zgrade s golemim stupovima. Njezina su vrata imala dva krila od ebanovine, optočena pločama od crvena zlata. Dama stane pred vratima, podigne zar sa svoga lica, i lagano pokuca. Nosač je međutim stajao iza nje i neprestano mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Vrata budu otvorena, i oba se krila naglo razmaknu, Tada nosač pogleda, tko ih je otvorio. I gle, to je bila neka dama pristala stasa, nešto oko pet stopa visoka, nabreklih sisa, lijepa i ljupka, savršene privlačnosti i ravnomjerne tjelesne građe. Njezino je čelo bilo bijelo poput cvijeta, njezini obrazi svijetlocrveni poput anemone, njezine oči kao one u divlje junice ili gazele, a njezine obrve kao mlađak blagoslovljenog Ramadana26. Njezina su usta bila poput Salamunova pečata27, njezine usne koraljnocrvene a njezini zubići poput kakve biserne ogrlice ili poput latica krizan- 26 Ramadan, sveti mjesec muslimanskog posta, je deveti mjesec arapskelunarne godine. 27 Salamunov (Sulaimanov) pečat = pokosnica (Polygnatum), biljni rod izporodice ljiljana (Liliaceae).101

Deveta noćtemina cvijeta. Njezin je vrat bio nalik onomu od antilope, njezine grudi mramornom bunaru, a njezine su sise bile kao dva nara. Njezin je trbuh bio mekan kao baršun, a udubina bi njezina pupka mogla primiti uncu orahova ulja. Ukratko, bila je ona nalik onoj, o kojoj kazuje pjesnik:Pogledaj je, čini da izblijede Sunce i Mjesec, Nju, peruniku u zračećoj cvjetnoj raskoši.Nikada tvoje oko nije vidjelo crno i bijelo tako lijepo u udruzi Poput njezine tamne kose prema tako čistom licu.Ružičasti su njezini obrazi; a njezina ljepota pripovijedaVazda o njezinu imenu, makar joj također nedostajalo bogatstvo.Nasmiješim se zbog njezinih bokova, kada se oni u hodu ljuljaju;O čudo, i plačem zbog vitkoga stasa, koji se gotovo krši. I kada ju je nosač ugledao, njegov su razum i osjetila bili osvojeni, tako da mu je skoro pala

košara s glave. Zatim on rekne u sebi samome: - Nikada u svom životu ja nisam vidio blagoslovljeni)eg danaod ovoga!A vratarica rekne domaćici: — Uđi na vrata, i oslobodi jadnog nosača njegova tereta! Tadadomaćica uđe i vratarica ju je slijedila, i nosač također. I išli sudalje, sve dok nisu došli do jedne lijepe, prostrane dvorane, koja jebila sagrađena čudesnom umješnošću, sa svakojakim ukrasima, sarkadama, svodovima, estradama, nišama i ogradama, pred kojimasu visjeli zastori. A u sredini se dvorane nalazio velik bazen punvode, i u njemu se nalazio mali hangar za čamce. U stražnjem se102

Povijest nosača i triju damameđutim dijelu dvorane nalazila postelja od smrekovine, optočena draguljima, nad kojom se nalazio baldahin od crvena atlasa, koji je bio protkan biserima, tako velikim kao lješnjaci, i još većima. U njoj se ukazala neka dama, iznimne ljepote, divnoga lica, očaravajućih očiju i mudra izgleda, po liku tako lijepa kao Mjesec. A njezine su obrve bile savijene kao lukovi, njezin stas uspravan kao alif28, njezin je dah mirisao na ambru, a njezine su usne bile crvene poput karneola i slatke poput šećera. Sjaj je njezina lica posramlji-vao zračeće Sunce. Ona je bila poput nebeskog planeta, ili poput neke pozlaćene kupole, ili poput neke nevjeste u najprobranijem nakitu, ili neke plemenite djevojke od Arabije. Ovako je o njoj pjevao pjesnik:To je, kao da je njezin smiješak pokazao sniježno bijele redove bisera,Poput cvjetova krizantema, ili poput zrna tuče.Ona ima uvojke, koji padaju dolje poput crne noći. Ona, čija ljepota čini da problijedi jutarnje svjetlo. Tu ustane treća dama s postelje i priđe, lagano ljuljajući u hodu svojim bokovima, sve dok nije došla u sredinu dvorane k svojim sestrama. I ona rekne:- Sto tu stojite? Uzmite s glave jadnog nosača teret! Odmah mu sprijeda priđe domaćica, i straga mu priđe vratari-ca, i treća dama objema pomogne, i dignu košaru s nosačeve glave, isprazne je i sve postave na svoje mjesto. I naposljetku dadnu nosaču dva zlatnika i reknu:— Otiđi svojim putem, o nosaču!Ali on pogleda dame i njihovu veliku ljepotu i fine crte lica. Jer28 Alif je prvo slovo arapske abecede, a ima oblik uspravne crte.103

Devetci noćon nije vidio nikada ništa ljepše od njih - pa ipak se kod njih nije nalazio nijedan muškarac. A nadalje je pogledavao na vino, voće, cvijeće i sve druge dobre stvari, koje su se kod njih nalazile. Tako je on dospio u najveće zaprepašćenje i oklijevao s odlaskom. Tada rekne jedna od dama: - Sto je tebi? Zašto ne odlaziš? Držiš li ti možda zaradu odvećmalom?Nato se ona okrene k svojoj sestri i rekne:- Daj mu još jedan dinar!Ipak nosač odvrati: - Tako mi Allaha, gospodarice, ja ne držim zaradu odvećmalom. Moja zasluga iznosi jedva dva dirhema. Ne, moje srce imoja duša misle samo na vas. Kako dolazi do toga, da ste vi takosame, a da nemate kod sebe nekog muškarca ili bilo koga, tko bivam pravio društvo? Vi znate da minaret29 može stajati samo načetiri noseća zida. Ali vama nedostaje črtvrti! Zadovoljstvo ženapostaje savršenim tek zahvaljujući muškarcima, onako kako toglasi u pjesmi:

Zar ne vidiš, da je za užitak potrebno četvero: Harfa, lutnja, citra i flauta!I četiri ga mirisa moraju draga ti: Mrče, klinčići, vjetrenke i ruže.Sve to postaje milim samo zahvaljujući drugima četvorma: Vinu i mladosti, ljubavi i zlatu. Vi ste tri, i potreban vam je netko četvrti, koji mora biti razuman i pametan čovjek, oštroumna duha i sposoban, da čuva tajne.29 Toranj džamije.104

Povijest nosača i triju dama Kada su one čule njegove riječi, obradovale su im se, i one mu se nasmiju i reknu: — I tko je to za nas? Mi smo djevojke, i bojimo se, da ikomupovjerimo našu tajnu, tko je neće čuvati, jer mi smo pročitale ustanovitoj priči, što je rekao pjesnik Ibn eth-Thumam:Čuvaj revno svoju tajnu! Nikoga o njoj ne izvješćujl Jer tko odaje svoju tajnu, istoga je časa gubi.A ako tvoje vlastite grudi ne mogu skrivati tvoju tajnu, Kako nju mogu skrivati grudi onoga, komu si je priopćio.A također je izvrsno rekao Abu Nuvas30:Tko ljudima pripovijeda svoju tajnu, Zaslužuje, da mu se na čelo utisne gorući pečat.Kada je međutim nosač čuo njihove riječi, on odvrati: — Tako vam vašega života! Ja sam razuman i pouzdan čovjek.Ja sam pročitao knjige i proučio kronike. Ja pokazujem ono lijepoa skrivam ono ružno, kako to glasi u pjesnikovim riječima. I onizgovori stihove:Tajnu čuva samo pouzdan čovjek.I tajna je kod najboljeg čovjeka zapečaćena.Kod mene se tajna nalazi u zaključanoj kući. Ključevi su za nju izgubljeni, a vrata su zasunuta.30 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.

105

Deveta noć Kad su dame čule te stihove, i ono što im on priopćuje, one reknu: - Ti znaš, mi smo za ovu građevinu potrošile veliku svotunovca. Imaš li ti što za nas kao odštetu? Jer mi ti nećemo dopustiti, da ti kod nas sjediš kao naš drug za stolom i da gledaš u našadražesna, lijepa lica, a da nam ne platiš stanovitu svotu novca. Zarne poznaješ izreku: 'Ljubav bez ijednog novčića ne vrijedi nijednog novčića'?A vratarica priklopi: - Ako što donosiš, moj prijatelju, onda si ti nešto. Ako nedonosiš ništa, odlazi s ništa!Tada međutim domaćica rekne: - Sestre, ipak ga se okanite. Jer, tako mi Allaha, on nas danasnije ostavio u neprilici, a da je bio drugačiji, ne bi s nama imao strpljenja. Kakve god ga se uopće obveze ticale, ja ih uzimam na sebe. Tada se nosač razveseli, poljubi pod pred njome, zahvali joj i rekne:- Tako mi Allaha, danas sam svoj prvi novac primio od tebe. Tada one reknu:- Sjedni i budi nam dobrodošao! A dama s prijestolja rekne: - Tako mi Allaha, mi te možemo samo pod jednim uvjetompustiti da kod nas sjediš, a taj je, da ne postavljaš nikakva pitanja ostvarima, koje te se ništa ne tiču. Pa ako se ipak umiješaš, dobit ćeš

batina.Tada nosač uzvikne: - Sporazuman, o moja gospodarice, s najvećom radošću.Pogledajte, više uopće nemam jezika! Zatim ustane domaćica, podvrne svoju haljinu, poslaže boce u redove, procijedi vino i stavi zelen oko vrča i sve pripremi, što su106

Povijest nosača i triju damatrebali. Potom stavi pred njih vino i sjedne na pod, ona sa sestrama. Također nosač sjedne k njima, ali je on mislio da je u snu. Sada domaćica uzme bočicu s vinom i napuni prvi pehar i ispije ga, i isto tako drugi i treći. Zatim ga ponovo napuni i pruži nosaču s riječima:Pij za blagodat, za radost, za zdravlje! Ovo piće čini, da bolest odžuri. I on uzme pehar u ruku uz dubok naklon i bez pripreme izrekne stihove:Pehar se pije samo s pouzdanim prijateljem, Zajedno s čovjekom plemenita podrijetla i stare loze,Vino je kao vjetar: ako puše preko mirisa,On miriši; ipak on zaudara kada prelazi preko lešine.I on k tomu dometne:Nemoj piti vino nikada drugačije nego iz Ijepotanovih ruku, Koji tebi govori finim govorom, i koji mu je nalik. Pošto je izgovorio taj stih, poljubi im ruke, i ispije, i postane pijan, i teturajući nastavi izgovarati stihove:Sve je stvari, u kojima je krv, zabranjeno Piti, izuzevši jedino krv vinove loze.107

Devetci noćNapoji me, ja ću za tvoje oči, gazelo,Svoj imetak, svoja dobra, sebe samoga dati kao otkupninu. Tada domaćica napuni pehar i dadne ga vratarici, koja joj ga uzme iz ruke, zahvali i ispije. Zatim ona natoči ponovo i pruži dami s prijestolja, i opet natoči pehar i pruži ga nosaču. Ovaj pred njome poljubi pod, zahvali i ispije i izgovori stihove:Donesi ga, tako tiAllaha, donesi — iz punih pehara Daj mi pehar da pijem — to je izvor života.Sada stupi nosač pred gospodaricu kuće i rekne:— O gospodarice, ja sam tvoj rob, tvoj mameluk31, tvoj sluga.I on počne:Pred vratima stoji jedan od tvojih robova i slavi Vazda, što mu je tvoja milost u darovima poklonila.Smije li on, o gospodarice darova, ući i gledatiTvoju ljepotu? Jer ja i ljubav, mi se nikada ne rastajemo.Ona međutim rekne: — Učini sebi dobrostivo, pij za dobrobit, i krepkost neka tečeu žilama zdravlja! Tada on uzme pehar, poljubi joj ruku i izrekne u pjevnome tonskom padu ove stihove: 31 Mameluk (mamluk) je bijeli rob, kasnije pripadnik garde egipatskog sultana, u prenesenu značenju pokoran sluga.108

Povijest nosača i triju damaDadnem joj preslik obraza, vino, tako bistro, Staro, čije je svjetlo bilo poput vatrenih plamenova.Ona ga dotakne usnama, i zatim smiješeći se rekne: 'Kako ti nudiš čovjeku da pije ljudske obraze?'Ja reknem: 'Ipak ispij! To su moje suze, krv mojega srca također,Od toga su postale crvenima; smiješao ih je u peharu moj dah.'

A ona odvrati ovim stihom32:Ako si ti zbog mene isplakao krv,Tada mi donesi i napoji me, od srca rado, o prijatelju! Tada dama uzme pehar i ispije ga u zdravlje svojih sestara. Tako nisu prestajale piti s nosačem u svojoj sredini. Pritom su plesale i smijale se i pjevale pjesme, stihove i strofe. Nosač se međutim počne s njima šaliti. Ljubio ih je, grickao, milovao, štipkao, opipavao, i zbijao svakakve šale. I jedna bi mu je gurnula slasticu u usta, a druga bi ga pomilovala. I ova bi ga pljusnula po obrazu, a ona bi mu dobacila cvijet. I obuzimala ga je među njima najviša slast, kao da sjedi u raju među crnookim djevojkama33. To su oni činili tako dalje, dok im se vino nije popelo u glavu i omami-lo im osjetila. A kada je njima ovladala opijenost, ustala je vratarica, i svlačila svoje haljine, sve dok nije ostala posve gola. I pustila je da joj kosa padne oko tijela poput neke zavjese, i bacila se u bazen, i igrala se32 Stih se u 1001 noći redovno sastoji od dva polustiha.33 Posrijedi su rajske djevice - džennetske huri (hurije).109

Deveta noću vodi, ronila poput neke patke i istraživala, uzimala u usta vodu i prskala po nosaču. Zatim si opere svoje udove i ono među bedrima.Tada iskoči iz vode i baci se nosaču u krilo i rekne: - O moj gospodaru, kako se zove ovo? — pri čemu je uprlaprstom u svoju pičku.On odgovori:- Tvoja pička. Ali ona uzvikne:- Kako? Zar te nije sram? - i pograbi ga za vrat i udari ga. Zatim on rekne:- Tvoja pizda.I ona ga udari još jedanput i poviče:- Fuj, fuj, kako ružno! Zar se ti još ne sramiš? On međutim rekne:- Tvoja pića34. A ona poviče: - Kako? Zar se ne stidiš iz osjećaja poštovanja? - i ona gaodgurne rukom, i udari.Tada nosač uzvikne: 34 Hrvatski jezik spada u indogermanske jezike, koji su u poređenju sa semi-tskim jezicima preapstraktni, da bi imali za spolne organe dovoljan broj jednostavnih vulgarnih sinonima. Tako za naše "pička" i "pizda" arapski pjesnik ovdje s lakoćom nabraja - "rahim", "nudul", "fardž", "kuss", "zunbur", a za naše "kurac" - "chazflk", "air", "zubb", dok je prevoditelj, u nedostatku boljih rješenja, morao pribjeći i riječima od milja kao što su "pića", "piša", "pimpek" i "pišek". U riječi se kurac (= pjetlić) prvotno deminutivno značenje ipak izgubilo. No, ako dodamo da je pička ono čime se piški, a pizda ono na čemu se sjedi (od indogermanskog korijena pezd-), onda vidimo da ništa zapravo nije vulgarno već samo po sebi, nego tek u kontekstu.110

Povijest nosača i triju dama- Tvoja popišura.Ali ga sada napadne najstarija dama s udarcima i uzvikne:- To ne smiješ tako kazati! Ali ma koje god da bi on ime uopće imenovao, one su ga tukle sve više, sve dok mu od svih tih batina nije otekao vrat. I tako su ga one učinile predmetom međusobnog smijanja.On međutim naposljetku upita:- Pa kako se to kod vas zove? A dama odvrati:- Rutava metvica smionoga! Tada nosač uzvikne: - Neka je hvala Allahu za spasenje. Dobro, o rutava metvicesmionoga!

Tada oni puste da kruže pehari i čaše, i ustane druga dama, odloži svoje haljine, baci se u bazen, i učini onako, kako je učinila prva. I ona izađe iz vode i baci se nosaču u krilo, pokaže na svoje spolovilo i upita:- O svjetlosti mojih očiju, kako se ovo zove: On odvrati:- Tvoja pizda. A ona odgovori: - Nije li to ružno od tebe? - i tako ga je udarala, da je dvorana odjekivala od udaraca.Pri tome je uzvikivala:- Fuj, fuj, zar se ti zbilja ne stidiš? On nato:- Rutava metvica smionoga. A padale su batine i udarci po njegovu potiljku, dok je on uzvikivao:111

Deveta noć- Tvoja pička! Tvoja pića! Tvoja pizda! Tvoja piša! A djevojke su uvijek odgovarale:- Ne, ne! Tako on ponovi:- Rutava metvica smionoga. I sve su se tri smijale, sve dok nisu pale na leđa, i udarale su ga i govorile:- Ne, tako se to ne zove. On međutim poviče:- O moje sestre, kako se to onda zove? A one odvrate:- Otvoreni sezam! "> Nato domaćica ponovo obuče svoje haljine, i oni počnu ponovo piti. Ali je nosač neprekidno stenjao zbog svojeg potiljka i svojih ramena. I ponovo je neko vrijeme kod njih kružio pehar. Ali potom ustane najstarija i najljepša od dama i svuče sa sebe svoju odjeću. A nosač obuhvati rukom svoj potiljak, te ga protrlja i rekne:- Neka se mojemu potiljku i mojim ramenima smiluje Allah! Kada je potom dama bila razodjevena, baci se ona u bazen, zaroni u vodu, poigra se i opere. Nosač je promatrao njezino golo tijelo. Ono je bilo poput Mlađaka, a lice joj je sličilo Uštapu, ili uzlazećemu jutarnjem rumenilu. I on je promatrao njezin stas i njezine sise i te okrugle guzove, koji su podrhtavali. Jer ona je bila gola, onako kako ju je stvorio Gospod. I on poviče:- Ah! Ah! - i izgovori u stihovima:Ako ja tvoje tijelo uspoređujem sa zelenom granom, Sam sebe opterećujem grijehom i teškom krivicom.112

Povijest nosača- i triju damaGrana je najljepša, kada je nalazimo u haljini, Ali si ti najljepša, kada te gledamo golu. Kada je dakle dama čula te stihove, popne se van iz bazena, pristupi mu, i sjedne mu u krilo, i pokaže mu svoju stvar i rekne:- O moj gospodarčiću, što je to?- On odgovori:- Rutava metvica smionoga. Tada ona uzvikne:- Ma daj! On nato:- Otvoreni sezam. Ali ona:- One! Zatim on rekne:- Tvoja pička! Sada ga je ona grdila:- Fuj, fuj! Zar se ne stidiš? - i tukla ga je po potiljku. I ma koje da je uopće ime on kazivao, ona ga je udarala i uzvikivala:- Ne, ne! - sve dok on naposljetku nije rekao:- Sestre, kako se to onda zove? A ona odvrati:- Abu Mansurovo konačište!. Nato nosač uzvikne: - Neka je hvaljen Allah za sigurno spasenje! Ha, AbuMansurovo konačište!113

Devetci noć I dama ode i obuče svoje haljine. Sada se oni vrate svojem poslovanju i među njima je neko vrijeme kružio pehar. Ali naposljetku ustane nosač, svuče svoje haljine, skoči u bazen, i one su gledale kako on u vodi pliva. I on si opere bradati podbradak i ispod pazuha, kao što su se i one oprale. Potom se popne van i baci se u krilo prve dame, osloni ruke na vrataričino krilo i stavi svoje noge i bedra u gospodaričino krilo. Zatim pokaže na svoj kurac i rekne:- O moje gospodarice, kako se ovo zove? Sve su se smijale njegovim riječima, sve dok nisu pale na leđa, i jedna rekne:- Tvoj kurac! Ali on odvrati:- Ne! - i svaku pojedinu za kaznu ugrize. Zatim one reknu:- Tvoj pimpek! Ali on uzvikne:- Ne! - ijednu za drugom zagrli..."114 Tada primjeti Sehrezad, daje počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je počela

^®.&&&&&&&&&ft&&fi&ftft&&&ft&&ftfi&&®$~^\deseta noć' ^$ W !?W W ?W? ?? W W?? W W WS#^"

njezina sestra Dinazad rekne: "Ispričaj nam svoju priču do kraja." I Sehrezad odgovori: "S najvećom radošću. Došlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da su dame neprestano nosaču govorile:— Tvoj kurac! tvoj pimpek! Tvoj pišek! I on ih je pritom ljubio i grizao i grlio, sve dok se nije na njima zadovoljilo njegovo srce, i oni su se svi jedno s drugim smijali. Naposljetku one reknu:- O naš brate, kako se to onda zove?A on zapita:— Zar vi ne znate, kako se to zove?A one reknu:-Ne!On odgovori: - To je mulac, koji prodire kroza sve, kojemu kao ispaša namiguje rutava metvica smionoga, koji kao hranu proždire otvorenisezam i noćuje u Abu Mansurovu konačištu.115

Desetu noć Tada su se one smijale, sve dok nisu pale na leđa. I oni se vrate gozbi i nisu prestajali, sve dok se nije nad njima spustila noć.Sada one reknu nosaču: — Bog ti pomogao, prijateljčiću, podigni se i obuj svoje sandale. Otiđi i pokaži nam širinu svojih ramena!Ipak on rekne: — Tako mi Allaha, ja bih se mogao lakše rastati od svoje duše nego od vas. Hajdete, pustite da nadovežemo noć na dan, a sutra će svatko od nas otići svojim vlastitim putem!

— Tako vam moga života — rekne domaćica — pustite ga neka ostane kod nas, da mu se možemo smijati: tko će tako dugo ostati na životu, dok ponovo ne sretnemo njemu sličnoga? Zbilja, on je veseo i šaljiv drug u društvu.Na to one reknu: — Ti smiješ ostati s nama kroz noć samo pod uvjetom, da sepodvrgavaš našim zapovjedima i da, što god uopće vidio, o tomeniti ne pitaš, niti istražuješ razloge.— Dobro - odgovori on. I one zapovijede:— Otiđi i pročitaj natpis na vratima. Tada on ode do vrata i nađe ondje u zlatu ispisane riječi: 'Tko bude govorio o onome, što ga se ništa ne tiče, čut će ono, što mu neće biti ugodno!' I nosač rekne: — Vi trebate biti svjedokom, da ja neću govoriti o onome, štome se ništa ne tiče. Sada ustane domaćica i stavi pred njih jelo, i oni su jeli. Zatim su one zapalile svijeće i svjetiljke i stavile na svijeće ambre i aloje-va drveta. I pošto su onu dvoranu zamijenile drugom i donijele svježega voća i pića, svi zajedno posjedaju da piju i da vode ljubavne razgovore. I nisu prestajali piti i naklapati i hrskati suho voće i smijati se i šaliti, pun sat vremena. Ali tada, gle, odjekne116

Povijest nosača i triju damaneko kucanje na vrata. Ipak to nije ni na koji način poremetilo njihovo dobro raspoloženje. Samo jedna ustane i ode k vratima. Ubrzo se vrati i rekne:- Zaista, naše zadovoljstvo ove noći mora postati savršenim.- Sto je dakle posrijedi? - zapitaju je. A ona odvrati: - Na vratima stoje tri perzijska redovnika-prosjaka, čija subrada i kosa i obrve obrijani, i sva su trojica slijepi na lijevo oko, ato je zaista neki neobičan slučaj. Oni su upravo sada došli s puta ina sebi nose vidljive tragove putovanja. Oni su tek netom dospjeliu Baghdad, a to je njihova prva posjeta u našem gradu. I da sukucali na naša vrata, dogodilo se samo zato, jer nisu našli nijednomjesto za noćenje. Oni su čak rekli: 'Možda će nam vlasnik ovekuće dati ključeve od svoje staje, ili neku kolibu, u kojoj bismomogli provesti noć', jer večer ih je iznenadila, a budući da su stranci, nisu znali nikoga, kod koga bi našli krov nad glavom, i, o mojesestre, svaki od njih ima na svoj način komičan izgled.I ona nije prestajala moliti, sve dok joj one nisu rekle: - Pusti ih neka uđu i izloži im uvjet, da ne govore o onome, štoih se ništa ne tiče, da ne bi čuli ono, što im neće biti ugodno! Tada se ona obraduje, ode i ubrzo se vrati s tri jednooka, čije su brade i brkovi bili obrijani. Oni izgovore pozdrav muslimana, iskažu svoje strahopoštovanje i odstupe. Ali dame ustanu i izreknu im dobrodošlicu i zažele im sreću za sigurno prispijeće i pozovu ih da sjednu. Tek sada ugledaju redovnici pred sobom lijepo mjesto, uređenu dvoranu, ukrašenu cvijećem. Ugledaju zapaljene svijeće, kadionicu koja se dimila i poslastice, voće, vino i tri djevičanske dame, i kao u jedan glas uzviknu:- Tako vam Allaha, ovdje je lijepo! Tada se okrenu prema nosaču i uvide, da se on nalazi u zadovoljnom raspoloženju, ali da je ošamućen i pijan. I oni pomisle da je on jedan od njihovih, i uzviknu:117

Deseta, noć — To ne neki redovnik—prosjak poput nas! Neki Arabljanin, ilineki stranac. Čim je međutim nosač čuo te riječi, pogleda ih širom razro-gačenih očiju i rekne im:

— Tiho sjedite i ne upuštajte se ni u kakvo znatiželjno brbljanje! Niste li pročitali, što stoji napisano iznad vrata? Toga nigdje nema, da prosjaci kao vi, koji dolaze k nama, povrh toga još i svoje jezike huškaju protiv nas. — Mi te molimo za oproštenje, o fakiru - odvrate oni. - Naša glava leži u tvojim rukama. Dame se međutim nasmiju i uspostave mir između redovnika--prosjaka i nosača, i stave pred prosjake jelo. I ovi su jeli. I tako su zajedno sjedili, a vratarica im je davala piti. Kako je sada među njima kružio pehar, rekne nosač prosjacima: — A vi, moja braćo, nemate li vi nikakvu pripovijest ilidogodovštinu, da nam je možete ispričati? Budući da im se vino već popelo u glavu, oni zatraže glazbala. I vratarica im donese tamburin, lutnju i perzijsku harfu. I svaki od prosjaka uzme jedan od instrumenata i ugodi ga, jedan tamburin, drugi lutnju a treći harfu. Hvatali su za žice i pjevali, a dame su ih snažnim glasom pratile, tako da je kod njih sve glasno odjekivalo. I dok su oni tjerali svoju zabavu, gle, ponovo je netko pokucao na vratima, a vratarica otiđe, da pogleda o čemu se radi. Sada, o Kralju" tako je govorila Sehrezad "povod je toga kucanja bio ovaj: Kalif Harun er-Raschid35 je izašao iz svoje palače, da razgleda i čuje što ima novoga. S njime su bili Dža'far, njegov vezir, i Masrur, nositelj mača njegove osvete. Ali se on sam običavao kod takvih prilika preoblačiti u trgovca. Kada je on dakle u toj noći sišao i prolazio kroz grad, put ga navede također do one kuće, iz koje su čuli glazbu i pjevanje. Tada kalif rekne Dža'faru: — Želim, da mi uđemo u ovu kuću i slušamo te pjesme, i davidimo, tko ih pjeva.35 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).118

Povijest nosača i triju damaDža'far odgovori: - O gospodaru pravovjernih, to su ljudi koje je već obuzelo pijanstvo, i ja se bojim da nam se od njih ne dogodi kakvo zlo. - Ja hoću bezuvjetno ući unutra — priklopi kalif — i želim, da ti nađeš neki izgovor, kako bismo mogli unutra ući.Dža'far odgovori:- Slušam i pokoravam se! Potom on priđe i pokuca na vrata. Tada izađe vratarica i otvori. Dža'far međutim pristupi, poljubi tlo pred njome i rekne: - O moja gospodarice, mi smo trgovci iz Tiberijade, a stiglismo u Baghdad prije deset dana, i dok smo stanovali u trgovačkomchanu36, prodali smo našu robu. Pozvao nas je pak stanoviti trgovac večeras na gozbu. Došli smo u njegovu kuću, on je iznio prednas jelo, i mi smo jeli. Potom smo još neko vrijeme zajedno s njimesjedili i pili, dok se nismo rastali. Tako smo mi izašli u noć, a jersmo stranci, izgubili smo put prema chanu, u kome stanujemo.Možda ćete vi biti tako ljubazni, da nas ovu noć primite k sebi,kako bismo imali krov nad glavom. Nebo će vam se za to odužiti! Tada ih vratarica pogleda, i primijeti da su obučeni kao trgovci, i da imaju uljudno držanje. Ona se vrati k svojim sestrama i ispriča im Dža'farovu pripovijest. One tada osjete sućut prema strancima i reknu joj:- Pusti ih, neka uđu!Ona im ponovo otvori vrata, a ovi upitaju:- Smijemo li s tvojim dopuštenjem ući?- Uđite! - odvrati ona. I kalif uđe s Dđa'farom i Masrurom. Kada su ih djevojke ugledale, ustale su, ponudile im da sjednu i poslužile ih, tim što su rekle: 36 Karavanseraj, istočnjačko svratiste, koje odgovara suvremenom motelu - motor-hotelu.119

Desetci noć - Srdačna dobrodošlica gostima, ali samo pod jednim uvjetom.- Koji je taj? - upitaju oni, a one odgovore: - Ne govorite o onome što vas se ništa ne tiče! Inače ćete čuti ono, što vam neće biti ugodno!- Dobro — reknu oni. Zatim sjednu uza zajedničko piće. Tada kalif ugleda tri redovnika-prosjaka, pa kada je primijetio da su oni svi slijepi na lijevo oko, on se nad time zaprepasti. Zatim pogleda djevojke, kako su one lijepe i ljupke, i obuzme ga zbunjenost i čuđenje. A ove nastave pijančevati i zabavljati se, i reknu kalifu:- Pij!On međutim odgovori:- Odlučio sam ići na hađđiluk37. Tada ustane vratarica i rasprostre pred njim stolnjak, protkan srebrom, te stavi na njega zdjelu od porculana, u koji nalije vrbova soka, i stavi u njega grudicu snijega i kockicu šećera. A kalif joj zahvali i samomu sebi rekne: - Tako mi Allaha, ja ću joj dobro djelo, koje je učinila, sutrauzvratiti. Ostali su međutim ponovo počeli sa svojim pijenjem u krug. A kada je vino nad njima zadobilo vlast, gospodarica ustane, nakloni se pred njima, uzme za ruku domaćicu i rekne:- Ustani, moja sestro, mi moramo izvršiti svoju dužnost. A obje sestre odgovore:- Dakako! Smjesta vratarica otkrije stol, baci komadić za obnovu kadiva i raspremi sredinu dvorane. Potom pođe i redovnike-prosjake 37 Hodočašće u Mekku. Posve je razumljivo, da gospodar pravovjernih ne pije, jer to vjera brani.120

Povijest nosača i triju damaodvede na estradu na jednoj strani hale, a kalifa i Dža'fara i Masrura odvede do estrade na drugoj strani, pa pozove nosača i rekne: - Kako je mala tvoja privrženost! Ti ipak nisi nikakav stranac!Ti pripadaš kući.Tada se on digne, opaše se i upita:- Sto zapovijedaš? A ona odgovori:- Ostani stajati na svome mjestu! Zatim ustane domaćica i stavi u'sredinu dvorane malu stolicu, otvori jednu odaju i dovikne nosaču:- Dođi, pomozi mi! Tada on ugleda dvije crne kuje s lancima oko vrata. A ona mu rekne:- Pridrži ih! I nosač ih pridrži i odvede ih posred dvorane. Tada ustane gospodarica kuće, i zasuče si rukave do iznad laktova, pograbi bič i rekne nosaču:- Dovedi ovamo jednu od kuja! I on je dovede, tim što ju je vukao na lancu. Ali je kuja plakala i tresla glavom prema dami. Tada je dama počne udarati po glavi, i unatoč tomu što je kuja zavijala, ona nije prestajala udarati, sve dok joj nije otkazala ruka. Zatim odbaci iz ruke bič, pritisne kuju na svoje grudi, otirala joj je vlastitom rukom suze i ljubila joj glavu. Zatim rekne nosaču:- Odvedi je i dovedi drugu! Pa kada ju je on doveo, ona s njome učini kao s prvom. Kad je kalif to vidio, ganulo mu se srce, i u grudima mu je postalo tjesko-bno, i pun je nestrpljenja želio saznati, kakva je okolnost zapravo posrijedi s tim kujama. I on dobaci Dža'faru jedan pogled, ali ovaj se okrene i rekne znakom:121

Desetci noć- Šuti!Zatim se dama okrene vratarici i rekne joj:- Ustaj, učini također ti svoju dužnost! - a ona odgovori:- Dakako! Sada sjedne dama na postelju od smrekovine, koja je bila optočena zlatnima i srebrnim pločicama, i rekne vratarici i domaćici:- Donesite vaše stvari! Tada vratarica sjedne kraj nje na malu klupicu. Ali domaćica stupi u stanovitu odaju i iznese iz nje navlaku od atlasa, sa zelenim vrpcama i dva mala zlatna sunca. I ona stupi pred gospodaricu kuće, odmota navlaku i iz nje izvadi lutnju. Ugodi žice i zategne vijke za ugađanje. I kada je bila dobro ugođena, ona uz nju otpjeva ove stihove:Ti si moja želja, ti si moj cilj.0 ti moj najmiliji, ako te gledam,To je vječno blaženstvo,Ipak daleko od tebe je za mene pakao.Zahvaljujući tebi dolazi do moje mahnitosti i zahvaljujući tebi Do moje duboke boli za dugo vremena.1 kakav na meni počiva prijekor,Ako sam tebi posvetila svoju ljubav?Razderan je bio moj zar,Kada sam tebi poklonila svoju ljubav:122

Povijest nosača i triju dama,Da, vazda razdire ljubav Čast i gomila sramotu na nju.Obukla sam odjeću bolesti:Jasno se to pokazalo, kako sam pogriješila.Tako je onda u mojoj čežnji Moje srce tebe sebi izabralo.Niz obraze su mi tekle suze.Tada je moja tajna postala očitom i jasnom.Tako je moja nutrina postala objavljenom Posredstvom mojih suza, koje su bile proljevene.Izliječi moju tešku patnju: Jer ti si bolest i lijek.Ali čiji se lijek nalazi kod tebe,Taj ipak neće biti slobodan od patnji.Svjetlost tvojih očiju je meni mučenje.Moja smrt dolazi posredstvom mača moje ljubavi.Koliki su mnogi posredstvom mača ljubavi Umrli, oni nekoć visokopoštovani!Ja ne odustajem od svoje čežnje, Niti se utječem rastrojenosti.Ljubav me liječi, moj je zakon, Moj tajni i javni nakit.123

Desetci noćO blaženo je oko, koje dugo Tebe gleda i uživa u tvom izgledu.I, ah, to je moje srce,Koje se ipak rastače u tjeskobi i nevolji.Kada je vratarica ovu pjesmu čula, ona uzvikne:- Ah! Ah! Ah! Zatim ona razdere svoju haljinu i padne onesviješćena na pod. I kalif na njoj ugleda rane od udaraca bičem i modrice, i on dospije u krajnje zaprepašćenje. Tada ustane domaćica, i poškropi je vodom, i donese joj lijepu haljinu, i obuče joj je. Kada su međutim gosti sve to vidjeli, bili su smeteni u duši. Jer nisu slutili, kako se to zbiva, i u kakvoj se to suvislosti nalazi. Tada kalif rekne Dža'faru:

- Zar ti ne vidiš djevojku s ranama na tijelu? Ja neću nikakomoći naći mira, dokle god ne saznam istinu o povijesti te djevojkei povijesti dvjeju crnih kuja.Ali Dža'far odgovori: - O naš gospodaru, one su nam to postavile kao uvjet, da nesmijemo pitati o onome, što nas se ništa ne tiče. Da ćemo inače čutiono, što nam neće biti ugodno.Tada rekne vratarica: - Tako ti Allaha, moja sestro, ispuni na meni svoju dužnost idođi k meni!Nato domaćica rekne: - S najvećom radošću — i ona uzme lutnju i osloni je o svojegrudi. Prebirala je vrhovima prstiju po žicama i pjevala:Ako se tužimo zbog rastanka, što trebamo reći? Ili ako nas muči čežnja, kamo da se otputimo?124

Povijest nosača i triju damaIli ako šaljemo glasnika kao tumača za nas, Ne donose tumači zaljubljenikove tužbe.Ili ako sam strpljiva, zaljubljenik iščezava Poslije gubitka ljubljenoga čak brzo.Njemu ništa ne cvate osim patnji i bolova I suza, koje mu teku na obraze.0 taj koji je sada daleko pogledu mojega oka1 koji mi ipak vazda boravi u srcu, —Hoće li te se vidjeti? Spominješ li se saveza? Ah, on traje kao voda, koja brzo odžuri.Ili si ti zaboravio robinju ljubavi, čije su sve suze i uzdasi bili za tebe?Ako me ljubav s tobom ujedini, Dugo ću na tebi koriti tvoju krutost.Kada je vratarica poslušala tu drugu pjesmu, glasno poviče i-ekne:— Tako mi Allaha, kako lijepo! I ona segne rukama za svojim haljinama i razdere ih kao prvi put. Zatim onesviješćena padne na pod. Domaćica joj međutim opet obuče novu haljinu, nakon što ju je poškropila vodom. Tada >e ona oporavi i uspravi se. Potom rekne svojoj sestri, domaćici: - Nastavi dalje, i ispuni svoju dužnost prema meni. Jer sadapreostaje samo još ta jedna pjesma. I iznova uzme domaćica u ruku lutnju i počne pjevati ove stihove:125

Deseta noeKako još dugo treba trajati ta okrutnost i grozota?Zar ti nisu. dostatne suze, od kojih je preplavljeno moje oko?Kako dugo ti želiš meni marljivo odugovlačiti rastavljenost?Ako je tvoja namjera bila ona mojeg zavidnika, onda je ona ispunjena.Kada bi za zaljubljenika bio pravedan grozan udes, On ne bi morao bdjeti, bolestan od ljubavi prema njoj.Imaj sućuti prema meni! Okrutnost će me satrti,0 moj gospodaru, došlo je vrijeme za sažaljenje prema meni.Komu moram objaviti svoju ljubav, o ti koji me ubijaš,Ti koji ne obraćaš pažnju na tužbe, ako vjernost tako prohuji?Umnaža se moja ljubav prema tebi s mojim suzama,1 dugačkim mi postaje vrijeme krutosti, dok prolazi.0 muslimani, ispunite osvetu robinje ljubavi,Nesane, kojoj je razoreno obitavalište njezina strpljenja!Je li to dopušteno prema ljubavnom pravu, o ti moja čežnjo, Da sam ja daleko, i da jedna druga doživljava naklonost?1 kakvu bih radost mogla ja kod njega uživati?

Kako se on ipak trudi, on, koji poštuje rasipništvo!126

Povijest nosača i triju dama Kada je međutim vratarica poslušala ovu treću pjesmu, glasno je kriknula. I ona posegne rukom za haljinama i razdere ih sve do skuta. I po treći put padne onesviješćena na pod, i opet je pokazala ožiljke od biča. Tada redovnici-prosjaci reknu jedan drugomu: - Kamo sreće daje nebo htjelo, da nikada nismo stupili u ovukuću i da smo radije prenoćili na gomili ruševina! Jer zaista, naš jeboravak pomućen stvarima, koje razdiru srce.A kalif se okrene k njima i upita:- Zbog čega? - a oni odvrate:- Naša je nutrina uznemirena zbog ovih stvari. Kada je zatim kalif upitao:- Zar vi onda niste iz ove kuće? - oni odgovore: - Ne. Mi također nismo nikada vidjeli ovo mjesto prije ovogačasa.Tada se kalif zaprepasti i zapita:- Je li taj čovjek, koji ondje kod vas sjedi, možda poznajetajnu? Sada on kimne prema nosaču, i oni ga upitaju o tim stvarima. Taj odgovori: - Tako mi Allaha Svemogućega, mi smo svi u ljubavi jednaki! Ja sam odrastao u Baghdadu. Ali nikada u svom životu nisam stupio u ovu kuću do današnjeg dana. A kako sam ja dospio k njima, to je neobična pripovijest. - Tako ti Allaha - priklope oni - mi smo te smatrali za jednoga od njih. A sada vidimo, ti si kao mi.Zatim kalif rekne: - Mi smo sedam muškaraca, a one su samo tri žene i nemajunikoga četvrtoga. Zato ih zapitajte o njihovu udesu. I ako nam nedadnu dobrovoljno nikakav odgovor, tada će morati odgovoritiprotiv volje.Svi su se s njime složili, samo Dža'far rekne:127

Deseta noć — To nije moje mišljenje, pustite ih! Mi smo njihovi gosti, aone su nam postavile jedan uvjet, i mi smo prihvatili njihov uvjet,kao što znate. Zato je bolje da šutimo o toj stvari. I budući da pre-ostaje još samo malo od noći, svaki od nas može poći svojimvlastitim putem.Zatim on kimne kalifu i prišapne mu: - Ima zbilja samo još sat vremena. Ujutro ih ja mogu dovestik tebi. Tada ih možeš upitati o njihovoj povijesti.Ali kalif podigne svoju glavu i razbiješnjen poviče: — Ja nemam više nikakva strpljenja čekati na izvješće o njima!Pusti neka ih redovnici smjesta upitaju!Pa ipak Dža'far rekne:- To nije moj savjet. Zatim su se prepirali i govorili ovamo i onamo, tko bi ih prvi trebao pitati. I složno su se zaustavili na nosaču. Ali ih dama upita: - Vi ljudi, o čemu vi tako glasno govorite? Tada nosač ustanepred gospodaricom kuće i rekne joj: - O moja gospodarice, ovi ovdje ljudi vrlo žele, da im tiispripovijedaš o dvjema kujama i njihovoj povijesti, i zbog čega tinjih tako okrutno kažnjavaš a zatim plačeš i ljubiš ih. Nadalje, da

ih izvjestiš o svojoj sestri i o tome, zašto je ona kao neki muškaracbila bičevana palminim štapom. To su njihova pitanja tebi. I otome više nijedne riječi!Tada rekne dama, koja je bila gospodarica kuće, gostima:— Je li to istina, što on o vama kaže?I svi odgovore:-Da!Samo je Dža'far šutio.Kada je dama čula njihov odgovor, ona uzvikne: — Tako mi Allaha, o naši gosti, vi ste nam nanijeli najopakijuuvredu. Jer mi smo vam stavili kao uvjet, da će, tko uopće bude128

Povijest nosača i triju dama vorio o onome, što ga se ništa ne tiče, morati čuti ono, što mu neće biti ugodno. Zar vam nije bilo dovoljno, što smo vas mi primile u svoju kuću i što smo vas poslužile svojim jelom? Ali krivica nije u tolikoj mjeri vaša, u kolikoj onoga, koji vas je k nama doveo. Zatim si ona zasuče rukave do iznad laktova, udari triput o tlo i poviče:- Brzo dođite ovamo! I gle, otvore se vrata stanovite odaje, i kroz njih izađe sedam crnih robova s isukanim mačevima u rukama. I ona im rekne:- Okujte ove brbljavce i povežite ih leđa o leđa!Oni to učine i reknu: - O dobro branjena damo, zapovijedi nam, da im mi: asiječemo glave!Ali ona rekne: - Pričekajte s njima još koji trenutak, da ih ja pitam, tko su oni, prije nego što im budu odsječene glave! - Neka me štiti Allah, o gospodarice - uzvikne nosač -nemoj me ubijati zbog grijeha drugih! Svi su ovi pogriješili i na sebe natovarili krivicu, samo ja ne. Jer, tako mi Allaha, naša bi noć rila lijepa, samo da smo bili ostali pošteđeni od ovih prosjaka! Kada bi oni uputovali u neki mnogoljudan grad, tada bi ga oni učinili ruševinom.Potom on izgovori ove stihove:Kako je ipak lijepo moćnikovo praštanje,Pogotovo kada je ono za onoga, koji je bespomoćan!Tako vam saveza ljubavi, koji nas je ovdje opleo, Ipak nemojte kvariti početak krajem!129

Deseta noć Kad je nosač završio svoje stihove, djevojka se morala nasmijati..."130 Tu primijeti Sehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je započela

^'#&??????????????????????????5?^°

jedanaesta noć

te.

Šehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, kada se dama, unatoč svojoj srdžbi, morala nasmijati, da se tada obratila društvu i rekla: - Ispripovijedajte mi, tko ste vi! Jer imate još samo sat vremena za življenje. Kada vi ne biste bili ljudi od položaja i ugleda, ilivladari nad svojim narodom, tada vi ne biste ništa govorili takodrsko.Tada kalif poviče: - Ti tu, Dža'far, reci joj, tko smo mi. Inače će nas ona ubiti izneznanja. Ipak dobrostivo govori s njome, prije nego što nas>popadne nesreća!- To je ono, što ti zaslužuješ - odvrati vezir.Ali kalif na njega poviče: - Sala ima svoje vrijeme, a ozbiljnost ima svoje vrijeme. A onoje sada. Gospodarica kuće međutim pristupi k trima redovnicima i upita ih:- Jeste li vi braća?- Ne, tako mi Allaha, mi smo samo fakiri i stranci.131

Jedanaesta noćZatim jednomu od njih ona rekne:— Jesi li ti rođen slijep na jedno oko?On pak rekne: — Ne, tako mi Allaha, to je bila posrijedi stanovita neobičnaokolnost i čudan udes, kada mi je bilo izbijeno oko. A moja je pripovijest takva, da bi, kada bi bila iglama poubadana u kutove očiju,bila opomenom za svakoga, tko se daje opomenuti. Ona upita također drugoga i trećeg redovnika, i obojica odgovore kao prvi. Zatim oni nastave: — Tako nam Allaha, o gospodarice, mi dolazimo svaki pojedini iz druge zemlje, a sva smo trojica bili sinovi kraljeva, koji suvladali nad zemljama i podanicima.Tada ih dama pogleda i rekne: — Neka svaki od vas ispripovijeda svoju pripovijest i razlog,zbog kojega je došao ovamo. Zatim može za rastanak podići rukuk čelu i otići svojim putem!Ali najprije pristupi nosač i rekne: — O moja gospodarice, ja sam običan nosač. Ova mi jedomaćica dala da nosim stanovit teret. Ona me je prvo odvela dokuće stanovitoga trgovca vinom. Potom do dućana nekog mesara.I od mesarova dućana do trgovca voćem. I od njega do trgovcaživežnim namirnicama. I od trgovca živežnim namirnicama doslastičara i trgovca mješovitom robom. I od njega ovamo, i ja sams vama doživio ono, što sam doživio. To je moja pripovijest, i otome više nijedne riječi!Tada se dama nasmije i rekne mu:— Podigni svoju ruku k čelu i odlazi!On međutim uzvikne: — Tako mi Allaha, ja neću otići, prije nego što čujem pripovijest svojih suputnika.Tada istupi jedan od redovnika i započne132

PRIPOVIJEST PRVOG REDOVNIKA-PROSJAKA. 'Znaj, o gospodarice, uzrok, zbog kojega sam ja obrijao bradu i zbog kojega mi je bilo izbijeno oko, je ovaj: Moj je otac bio kralj, i on je imao jednog brata. Taj je njegov brat bio kralj u stanovitome drugom gradu. I dogodilo se je, da je ~ _ ;a mati mene rodila istoga dana, kojega je bio rođen moj bratić, sin brata mojega oca. Vremena su prolazila s godinama i danima, dok nismo bili odrasli. Zatim sam ja s vremena na vrijeme običavao r 3sjećivati svog strica i određen broj mjeseci ostajati kod njega. Moj me je bratić vazda primao s velikim poštovanjem. On je davao da se za mene kolju ovce, procjeđivao je za mene vino, i mi smo zajedno sjedili uz piće. Kada je dakle jedanput vino nad nama steklo vlast, sin mi moga strica rekne: - Moj bratiću, ja imam na tebe jednu važnu molbu, i ja bihvolio, da me ti ne odvraćaš od toga, što ja namjeravam učiniti.Ja odvratim:- Ja ću ti s najvećom radošću biti na usluzi. Tada on pusti da se ja zakunem najsvetijom zakletvom, i istoga me časa ostavi. Pošto je bio kratko vrijeme odsutan, vratio se natrag s nekom damom iza sebe, prekrivenom žarom38, koja je mirisala od miomirisa i nosila skupocjene svilene haljine. On se okrene prema meni, dok je dama stajala iza njega, i rekne: - Uzmi ovu damu sa sobom i idi preda mnom prema tomu i:om groblju!I on mi ga tako opiše, da sam ga upoznao. Zatim on nastavi:- Uđi s njome u grobnicu i ondje me čekaj! Ja mu se nisam mogao suprotstaviti, niti mu odbiti njegovu molbu zbog zakletve, kojom sam se zakleo. Tako sam dakle uzeo38 Velom.133

Jedanaesta noćženu sa sobom i otišao, dok nisam s njome ušao u grobnicu. Jedva da smo sjeli, kad li dođe sin moga strica sa zdjelom vode, vrećom punom žbuke i pijukom. Sa sjekirom u ruci priđe on ka grobu u sredini svoda, polomi ga i položi kamenje na stranu svoda. Zatim počne kopati pijukom u zemljano tlo groba, dok nije u zemlji oslobodio jednu vodoravnu ploču veličine malih vratiju. Pa kada ju je podigao, pokažu se ispod nje zavojite stube. Tada se on okrene k dami i rekne joj:- Sada se susretni sa svojim posljednjim izborom! Tada dama siđe niz one stube. On se međutim obrati meni s riječima: - O sine moga strica, da bi svoju dobrotu učinio savršenom,zaključaj, čim ja siđem, preklopna vrata i na njih natrpaj zemljuupravo onako, kako je prije bila na vratima. I da bi posve usavršiosvoju dobrotu, izmiješaj neugašeno vapno, koje se nalazi u tojvreći, s tom vodom, koja se nalazi u zdjeli. Zatim prekrij grob, kakoje bio prije, kamenim obzidom, tako da nitko, tko ga vidi, ne kaže:To je neki novi otvor, ali je unutrašnjost stara. Čitavu sam se godinu dana trudio oko nečega, o čemu zna samo Allah. To je mojamolba na tebe.I on još doda:- Ne dao Allah da nam dugo nedostaješ, o bratiću! Potom on siđe niza stube. Kada je on dakle iščezao pred mojim pogledom, ja opet zaključam preklopna vrata, i učinim ono, što je on od mene želio, sve dok grob nije bio opet kao prije. No pri svemu sam tome ja još uvijek bio pod utjecajem vina i pijan. Potom sam se vratio u palaču svog strica. Ali je moj stric bio izjahao u lov. Kada je međutim osvanulo jutro, sjetim se ja predhodne večeri, i što se o njoj dogodilo s mojim bratićem. I kada kajanje nije više ništa koristilo, pokajem se ja zbog onoga, što sam zajedno s njim učinio, i da sam učinio sve u skladu s njegovom željom. I želio sam si zamišljati, da je to sve bio samo neki san, i počeo sam se

raspitivati o sinu svojega strica. Ali mi nitko nije bio u stanju dati izvješće. Zatim sam izašao ka grobovima i groblju i bio u potrazi za onim134

Pripovijest prPBg redovnika-prosjakagrobnim svodom, ali ga nisam mogao iznova prepoznati. Neprestano sam išao od grobnice do grobnice, od groba do groba, dok nije počela noć, a da ga nisam našao. Ali nisam mogao niti jesti ni piti, jer su moje misli vazda bile kod mojega bratića, zato što nisam znao, što je bilo s njim. I bio sam za njega vrlo zabrinut. Zatim sam legao. Ali sam proveo noć u brizi do jutra. Tada sam ponovo otišao \ groblje, premišljajući o tome, što je učinio rnoj bratić, i kajao sam se, što sam ga poslušao. I već sam ponovo obilazio oko svodova, ali onaj svod i onaj grob nisam prepoznao. Opet me je zbog svega spopalo kajanje. I na taj je način prošlo sedam dana, a da nisam pronašao put ka grobu. Tada su me svladale mračne misli, sve dok nisam postajao gotovo mahnitim. I nisam se mogao drugačije od njih spasiti nego time, da sam otputujem, kako bih se vratio k svojemu ocu. Ali u trenutku, kada sam prispio do glavnoga grada mog oca, kod gradskih se vrata digne protiv mene četa i okuje me. Zbog toga dospijem u krajnje zaprepaščenje, jer sam ja ipak bio sin sultana toga grada, a ljudi su bili sluge mojega oca i moji vlastiti robovi. I mene obuzme veliki strah pred njima, i ja reknem u svojoj duši:- Sto se to moglo dogoditi mojemu ocu? Kada sam ja sada te, koji su me tako pograbili, upitao, zbog čega tako čine, nisu mi dali nikakav odgovor. Nakon nekog vremena mi ipak jedan od njih, i to jedan, koji je kod mene bio sluga, rekne: - Gledaj, sreća je iznevjerila tvojega oca. Trupe su ga izdale,vezir ga je dao ubiti i sada vlada na njegovu mjestu. Mi smomeđutim na njegovu zapovijed morali tebe uvrebati. Zatim meodvuku dalje, dok sam ja bio gotovo izvan sebe zbog žalosne vijesti,koju sam čuo o svome ocu. I sada sam stajao pred vezirom. Između vezira je međutim i mene vladalo jedno staro neprijateljstvo, a razlog je tog neprijateljstva bio ovaj: Ja sam vrlo volio gađati lukom i strijelom, i dogodilo se jednog dana, kada sam stajao na krovnoj terasi palače, da se na krov vezirove kuće, dok je on ondje stajao, spustila neka ptica. Htio sam odapeti prema ptici, ali135

Jedanaesta, noćje strijela promašila svoj cilj, zabila se veziru u oko i iščupala mu ga, kako je to bilo udesom određeno. Tako to glasi u jednoj staroj' izreci:Mi kročimo stazom, koja je za nas unaprijed određena,A komu je staza unaprijed propisana, taj mora njome kročiti.I komu treba pasti u dio na stanovitome mjestu njegova propast,Taj neće umrijeti ni na kojem drugom mjestu nego upravo na tome. Kada je dakle veziru bilo iščupano oko' tako je nastavio redovnik-prosjak 'on mi nije mogao reći nijedne riječi, jer je moj otac bio kralj grada. Tako je došlo do toga, da je između njega i mene vladalo neprijateljstvo. Čim sam ja međutim stajao pred njim svezanih ruku, on zapovijedi, da mi se odsiječe glava. Tada ga ja zapitam:- Za koji me zločin daješ ubiti?On međutim odgovori: - Koji je zločin veći od ovoga? - i on pokaže na svoju praznuočnu duplju.Ja odgovorim:- To sam ja nehotice učinio. On međutim odvrati:- Ako si ti to učinio nehotice, ja ću to učiniti hotimice. Zatim on poviče:- Dovodite ga ovamo! I oni me dovedu tik pred njega, i on mi zabije prst u lijevo oko i iščupa ga. Od toga sam vremena ja jednook, kakvoga me vi vidite. Na to me on dadne položiti okovana u sanduk i rekne

nositelju mača:136

Pripovijest prvog redovnika-prosjaka — Uzmi ovoga i izvuci svoj mač. Uzmi ga i iznesi pred grad. Ondje ga ubij i ostavi ga ležati, divljim zvijerima i pticama grabljivi-cama za žderanje! Tako mačonoša sa mnom izađe. Kada je vani pred gradom bio posred slobodnog polja, on me uzme iz sanduka, okovanih ruku i svezanih nogu, kakav sam već bio, i htjedne mi povezati oči, kako bi me tek zatim ubio. Ali sam ja gorko plakao, sve dok on nije morao plakati zajedno sa mnom. I ja ga pogledam i reknem ove stihove:Ja sam vas držao za čvrst oklop, da odvratiteOd mene neprijateljske strijele. Ali ste vi bili njihovi šiljci.Ja sam se običavao u vas pouzdavati u svim opasnostima, Ako bi se moja desna ruka morala poslužiti također lijevom.Držite se ipak daleko od kuditeljeva pričanja,I pustite da neprijatelji sami svoje strijele upućuju na mene!Ako me sami ne želite štititi pred neprijateljima,Tada nemojte poslovati niti za njih, ni usuprot mojemu dobru.I nastavim:Braćo, koju sam ja držao za oklop! Vi ste to bili, ali za moje neprijatelje!Ja sam vjerovao, da ste vi strijele koje sigurno pogađaju. Vi ste to bili, ali ste me pogodili u srce.Kada je mačonoša, koji je već bio mačonoša mojega oca i koje-137

Jedanaesta noćmu sam ja ukazao dobročinstva, čuo moje stihove, on uzvikne: — Ah, Gospodaru, što ja mogu učiniti, jer sam ja ipak samorob, koji je primio zapovijed?I on priklopi: — Bježi zbog svog života, i nikada se ne vraćaj u ovu zemlju.Inače ćeš propasti i mene sa sobom odvesti u propast, onako kakokazuje neki pjesnik:Spašavaj svoj život, kada ti se smračilo od nevolje! Ostavi da kuća oplakuje onoga, tko ju je sagradio!Ti ćeš već naći neko obitavalište na drugome mjestu: Za svoj život nećeš naći nikakav nadomjestak.Mene čudi, koga to još nešto zadržavau u kući rugla, Tako je ipak širok i slobodan Allahov svijet!Ne pouzdavaj se u važnoj stvari u glasnike. U istini duša pomaže jedino sama sebi.Lavlja šija nije tako snažna,Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje. Tada mu ja poljubim ruke, jer ja sam jedva još vjerovao u svoje spasenje. I gubitak mi mojega oka postane lakim, jer sam bio izbjegao smrti. Ja pak odem, dok nisam stigao u glavni grad svojega strica, ušao k njemu i ispričao mu, što se dogodilo mojemu ocu, i kako mi je izbijeno oko. Tada on gorko zaplače i rekne: — Doista, ti si mi natovario jad na moj jad i žalost na mojužalost. Jer tvoj je bratić već od prije mnogo dana iščezao, i ja ne138

Pripovijest prvog ndovnika-prosjakaznam, što mu se dogodilo, a nitko mi o njemu ne može dati obavi-jest I on je plakao, sve dok se nije onesvijestio. Ja sam međutim bolno tugovao poradi njega. I on htjedne staviti lijek na moje oko. Ali uvidi, da je to prazan orah. Tada on rekne:- O moj sine, bolje izgubljeno oko nego život!

Sada međutim' tako je nastavio redovnik-prosjak 'ja više nisam mogao šutjeti o svome bratiću, koji je ipak bio njegov sin. I tako sam mu ispripovijedao sve, što se bilo zbilo. Tada se moj stric čak vrlo obraduje, i on rekne:- Dođi, pokaži mi grobni svod.Ja međutim odgovorim: - Tako mi Allaha, moj striče, ja ne znam njegovo mjesto. Jasam doduše tada mnogoput išao i tražio ga, ali nisam mogao prepoznati mjesto. Pa ipak smo ja i moj stric otišli na groblje, i ja sam istraživao desno i lijevo. Naposljetku sam prepoznao mjesto, i mi se obojica čak vrlo obrađujemo. Ja stupim s njime u grobnicu, uklonimo žbuku i podignemo preklopna vrata. Tada siđemo odprilike pe-ćeset stupnjeva, i kada smo prispjeli do podnožja stubišta, gle, podigne se pred nama neki dim, koji je pomračivao naše poglede. Tada izrekne moj stric rečenicu, koja nikoga, tko je izgovori, ne ostavlja u nevolji: - Nema nikakve uzvišenosti i nema nikakve moći osim uAllaha, Uzvišenoga i Svemoćnoga! Nato se mi probijemo naprijed, dok nismo iznenada dospjeli u neku dvoranu, koja je bila puna brašna, žita i živežnih namirnica svake vrste. A u sredini ugledamo baldahin, pod kojim se nalazila postelja. Moj stric pogleda na postelju i nađe svojega sina i damu, koja je bila s njim sišla, kako leže međusobno zagrljeni. Ali su oni bili postali crnima poput pougljenjena drveta. I kada je sada moj stric to vidio, on pljune svomu sinu u lice i uzvikne:139

Jedanaesta noć — To ti zaslužuješ, ti gade! To je kazna na ovome svijetu. Ali preostaje još kazna na onome, okrutnija i teža'..." Tada primijeti Sehrezad da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju.

2$?~%^ v ^%3^^^yijSty-v. ?-'/ .: .?. ". "? ; V . '-'-.:••- X--..? "./3fe\ Sđ"::';"'''??"??????:'?'????

y»i«::s:i-»«i

.". ,;"X -i.«'

MMwi2»V.:-,,.' .• .5al?v140

Ali kada je započela

3?«7 «3

dvanaesta noć

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak pred damom, dok su njegovi suputnici i Dđa'far i kalif slušali, ovako dalje pričao: 'Moj je stric udario svojega sina cipelom, dok je on tu tako ležao poput hrpe crnog ugljena. I ja se zaprepastim nad njegovim činjenjem, i bio sam tužan sbog svojega bratića i zbog toga, što su on i dama postali crnim ugljenom. I ja reknem: — Tako ti Allaha, o moj striče, oslobodi svoje srce od gnjeva!Moja nutrina i moje misli su ispunjene samo žalošću zbog toga, što?e dogodilo tvojemu sinu, kako su on i ova dama postali hrpomcrnog ugljena. Zar to sve još nije dovoljno za njih, da ga ti jošmoraš udarati cipelom.On odgovori: - O sine mojega brata, ovaj je moj sin bio od svoje mladostiraspaljen ljubavlju prema svojoj vlastitoj sestri. I vazda sam gadržao daleko od nje, premda sam sebi govorio: oni su još djeca.Kada su ipak odrasli, započeo je među njima grijeh, i ja sam o tomedočuo. I unatoč tomu što sam ja to jedva mogao vjerovati, pograbio sam ga i izgrdio — tim što su mu također sluge prigovarali —žestokim riječima: 'Čuvaj se grešnih čini, koje prije tebe još nitkonije počinio, i nitko poslije tebe neće počiniti. Inače će tvoje ime141

Dvanaesta noćmeđu onima kneževskima biti pokriveno pogrdom i sramotom sve do kraja vjekova, i vijest će se o nama preko karavana proširiti •? posvuda. Zato se čuvaj, da od tebe ne proizlazi takvo činjenje! Inače ću te prokleti i dati te ubiti!' I otada sam ih zatvorio odvojene jedno od drugoga. Ali bezbožna ga je djevojka ljubila strasnom ljubavlju, i sotona je nad oboma stekao vlast, i njihovo im je činjenje prikazao u lijepim bojama. I kada je moj sin sada vidio, da sam ih razdvojio, izgradio je on ovu izdubinu pod zemljom, uredio je i dopremio ovamo živežne namirnice, kao što vidiš. I iskoristio je moju odsutnost, kada sam ja izašao u lov, i došao je ovamo sa svojom sestrom. Ali je stanovita Božja presuda njega i nju preduhitrila, i oboje ih spalila, a kazna će na onome svijetu biti još kruća i teža! Zatim je on zaplakao, a ja sam plakao zajedno s njime. I on me pogleda i rekne:- Ti si moj sin na njegovu mjestu. Ja sam neko vrijeme razmišljao o svijetu i njegovima promjenjivim slučajevima: kako mi je vezir ubio oca i sebe postavio na njegovo prijestolje i meni izbio oko, i kako je moj bratić po neobičnom udesu morao naći smrt. I ja ponovo zaplačem, a moj je stric plakao sa mnom. Nato se popnemo, stavimo mjedenu ploču ponovo na njezino mjesto i preko nje nabacamo zemlju. Pa kada smo ponovo napravili grob, vratimo se u svoju palaču. Ali jedva da smo sjeli, kad li začujemo buku truba, trublji i cimbala. I vitlala su se bo-jovnička koplja, ljudi su vikali, i zveckali đemovi, rzali konji, i svijet je bilo pokriven prašinom i pijeskom, koji su bili uzvitlani konjskim kopitima. Naš je razum dospio u pometenost, i mi nismo znali, o čem se radi. Upitali smo tako, i bude nam rečeno, da je vezir, koji je sebi prigrabio vlast mojega oca, opremio vlastitu ratnu spremu, i k tomu još uzeo u službu divlje beduine, i da se on nalazi na putu s vojskama, brojnima kao pijesak u moru. Da se njihovo mnoštvo ne može izbrojati, i da im se nitko ne može oduprijeti. Sada se oni iznenada sjure na grad, a budući da građani nisu bili u stanju, da im se suprotstave, predali su mu grad. Moj stric padne, a ja pobjegnem izvan grada, jer sam sebi rekao: ako ti padneš u njegove ruke, tada će te on zasigurno ubiti. Tada je iznova za-142

Pripovijest prvog redovnika-prosjakapočela moja žalost. Premišljao sam o stvarima, koje su se dogodile mojemu ocu i mojemu stricu,

i o tome, što ja trebam činiti. Jer ako se pokažem, tada će me prepoznati ljudi iz grada i vojnici mojega oca, i moja će bijedna smrt biti sigurnom. I nisam našao nikakav drugi put spasenja nego taj, da sebi glatko izbrijem bradu i usne. To dakle učinim, navučem druge haljine i napustim grad. I putovao sam prema ovomu gradu, u nadi, da će mi možda netko ispo-v ?vati pristup ka gospodaru pravovjernih, zastupniku Gospodara Svjetova, i da ću mu moći ispričati i izvijestiti ga o svojoj povijesti, i što mi se zbilo. Tek sam jučer s večeri prispio u ovaj grad, i tada sam stajao u nedoumici, kamo bih se trebao uputiti, kad li se iznenada tu nađe taj drugi redovnik-prosjak. Ja ga pozdravim i reknem mu:- Ja sam stranac — a on odgovori:- Ja sam također stranac. Dok smo mi još tako razgovarali, gle, priđe nam taj naš treći suputnik i pozdravi nas i rekne:- Ja sam stranac.I mi mu odgovorimo:- Mi smo također stranci. Zatim pođemo dalje, dok nas nije uhvatio mrak, a udes nas je doveo k vama. To je dakle razlog, zbog kojega su moja brada i moje usne obrijane, i zbog kojega sam izgubio svoje lijevo oko.'Tada rekne gospodarica kuće:- Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!On međutim rekne:Neću otići, dok ne čujem povijest drugih. Svi su pak bili zaprepašćeni njegovom pričom, a kalif rekne Dža'faru: - Tako mi Allaha, nešto slično, kao što se dogodilo tomudervišu-prosjaku, ja nisam nikada čuo ni vidio.Sada istupi drugi redovnik-prosjak. I on poljubi pod i počne143

Dvanaesta noćPRIPOVIJEST DRUGOG REDOVNIKA-PROSJAKA. 'O gospodarice, ni ja nisam rođen s jednim okom, a moja je pripovijest također neobična. Kada bi ona bila iglama poubadana u kutove očiju, bila bi opomenom za svakoga onoga, tko se daje opomenuti. A ovo je ona: Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Ja sam čitao Kur'an prema sedam predaja, i čitao sam učene knjige i tumačio ih ljudima od znanosti. Proučavo sam zvjezdoznanstvo i pjesnička djela, i vježbao sam se na svim područjima učenosti, sve dok nisam sve ljude svojega vremena ostavio daleko iza sebe. Ljepota je mojeg rukopisa nadmašivala onu svih pisara, a moja se slava proširila po svim zemljama i državama, i kod svih kraljeva. Tako je također o meni čuo kralj od Indije, i on je poslao k mojemu ocu, da me pozove na svoj dvor. Ujedno je poslao mojemu ocu darove i skupocjenosti, onako kako to dolikuje kraljevi-ma.Tada otac opremi za mene šest brodova. I mi smo plovili cijeli mjesec dana po moru i zatim dospjeli do kopna. Ondje iskrcamo konje, koje smo imali sa sobom na brodovima, i natovarimo darovima deset deva. Odatle smo proputovali dalje samo jedan mali dio puta: gle, uzvitlao se prema nama neki oblak prašine, sve dok oko nije izgubilo pogled u daljinu. Ali nakon stanovitog vremena bude zemlja oslobođena oblaka prašine, i pod njime se ukaže pedeset jahača, kao lavovi, čiji pogled zastrašuje, i koji su bili pokriveni blještećim čelikom. Mi pogledamo prema njima, i gle, to su bili beduini39, drumski razbojnici. Čim su uvidjeli, daje nas samo malo ljudi, i da imamo kod sebe deset deva s darovima za kralja od Indije, sjure se oni na nas s uperenim kopljima. Mi smo im međutim rukama dali znak, koji je trebao kazati: 39 Beduin (arapski: badavi) je u izvornom značenju te riječi stanovnik pustinje, dakle: čovjek bez stalnog boravišta, pa potom i - skitač. Odatle ta riječ ima često i negativnu konotaciju.144

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka — Mi smo glasnici velikog kralja od Indije, stoga nam nemojte učiniti ništa nažao! Pa ipak su

nam oni naznačili: — Mi se ne nalazimo na njegovu području, niti smo pod njegovom vlašću. Zatim oni pobiju neke od robova, drugi pobjegnu, a tako također ja, nakon što sam bio teško ranjen. Beduini međutim nisu na mene obraćali pažnju, jer su bili zaposleni blagom i darovima, koje smo nosili sa sobom. Sada ja nisam znao, kamo bih se trebao okrenuti. Nekoć sam bio moćan, sada sam postao bespomoćnim. Tako sam hodao dalje, dok nisam stigao do vrha nekoga brijega. Ondje nađem zaštitu u nekoj pećini, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam putovao sve dalje, dok nisam prispio do nekoga sigurnoga, dobro utvrđenog grada. Upravo se ondje uklonila zima sa svojom hladnoćom, i bilo se uselilo proljeće sa svojom raskoši punom ruža. Cvijeće je ondje počinjalo pupati, a potočići su ondje počinjali teći, dok su ptice puštale da odzvanja njihov pjev, kako je pjesnik pri opisivanju stanovitoga grada rekao:Mjesto, u kojem nema straha,S kojim se kao prijatelj sjedinjuje sigurnost,Koje se, svojemu narodu lijepa zaštita, Ukazuje sa svojim svijetom čudesa. Razveselio sam se, što sam prispio onamo. Jer bio sam umoran od puta, a moje je lice bilo blijedo od jada. Ipak je moj položaj bio očajan, i ja nisam znao, kamo se trebam uputiti. Tako sam prišao k nekom krojaču, koji je sjedio u svom dućanu, i pozdravio ga. On mi je uzvratio pozdrav, s radošću mi nazvao dobrodošlicu, bio ljubazan prema meni i zapitao me o povodu mojega putovanja u tuđinu. Ja sam mu ispripovijedao sve, što mi se dogodilo, od početka do kraja. Tada se on ražalosti poradi mene i rekne:— O mladiću, nikomu ne otkrivaj svoju tajnu. Jer ja se bojim za145

Dvanaesta noćtebe zbog opasnosti od strane kralja ovoga grada. On je najveći neprijatelj tvojega oca, i među njima lebdi krvna osveta. Zatim on stavi pred mene jelo i piće, i mi smo zajedno jeli. I ja sam s njime ćaskao tijekom cijele večeri. Tada mi on oslobodi dobrovoljno mjesto na jednoj strani svojega dućana i donese mr ono, što mi je bilo potrebno: sag i pokrivač. I ja sam tri dana boravio kod njega, dok mi nije rekao: — Ne poznaješ li ti nikakav zanat, kojim bi sebi mogaozarađivati za život? — Ja sam učen u pravu — odgovorim ja — i književnik, pisar,majstor u računanju i krasnopisac.On međutim odgovori: — Tvoja umijeća u ovoj zemlji ne donose nikakva prihoda. Unašem se gradu ne nalazi nitko, tko bi nešto znao o znanostima, iličak samo o pisanju, osim o zarađivanju novca.Tada ja reknem: — Tako mi Allaha, ja ne znam ništa, osim onoga što sam tiimenovao.A on odvrati: — Opaši se, uzmi sjekiru i uže, i sijeci u stepi drva za loženje,kako bi se mogao prehranjivati, dok ti Allah ne pošalje spasenje. Inikomu ne kazuj, tko si, inače će te ubiti. Zatim mi je on kupio sjekiru i uže, odveo me k drvosječama i njima me preporučio. Tako sam ja s njima izašao, i sjekao sam drva za loženje, tijekom cijeloga dana, i vratio sam se sa svojim zavežljajem na glavi. To sam prodao za pola dinara. Za jedan sam dio od toga priskrbio sebi jelo, a ostatak sam stavio na stranu. U takvu sam poslu proveo punu godinu dana, i kada je ona bila na kraju, izađem ja jednoga dana kao obično u stepu. I pošto sam napustio svoje suputnike, dospijem u neku gusto obraslu udolinu, u kojoj je raslo mnogo drveta. Uđem u udolinu i nađem korijen jednoga debelog drveta. Tu sam kopao uokolo njega i uklonio na stranu146

Pripovijest irugog redovnika-prosjakazemlju. Iznenada međutim udari moja sjekira o neku bakrenu alku. Nju ja očistim od zemlje, i gle, alka je bila pričvršćena na neka drvena preklopna vrata. Njih ja podignem, i ugledam ispod -:ube. Sada ja siđem sve do podnožja stubišta i ugledam ondje neka vrata. Ja prođem kroz njih i ugledam dvorac, izveden u najljepšoj gradnji i urešen visokim stupovima. I unutra nađem stanovitu djevojku, ravnu nekomu skupocjenom biseru, koja je oslobađala srce od brige i jada i patnje. Njezin je glas liječio svaku :eskobu, i porobljavao pametne i mudre. Njezin je stas bio od kićene vrste, sparene su sise čvrsto stajale, njezini su obrazi bili nježni, sjajno čistih boja i tako čudesno fine kože. Njezino je lice zračilo kroz noć uvojaka, a preko divnih se ramena blistala raskoš r.iezinih zubi. Tako kako pjesnik kazuje o njoj sličnoj:S crnim uvojcima i vitkim tijelom,Koje se uzdiže na uskom struku poput kakve vrbove grane.I jedan drugi:Još nikada raznoliko nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih ja rado prolio svu krv svojega srca:Svijetli sjaj čela i noć uvojaka, Ruže obraza i vitki ures tijela. Kada sam ja nju ugledao, bacio sam se ničice u obožavanju pred njezinim Stvoriteljem, jer ju je on oblikovao u takvoj ljepoti i ljupkosti. A ona me pogleda i rekne:— Jesi li ti neki čovjek, ili netko iz svijeta duhova?- Ja sam čovjek - odgovorim ja.Tada ona upita:147

Dvanaesta noć — Tko te je doveo na ovo mjesto, na kome ja živim već dvade-setipet godina, a da nikada nisam vidjela nekog čovjeka? I ja njezin glas nađem čudesno slatkim, i on mi se utisne duboko u srce, i tako ja reknem: — O moja gospodarice, mene su dovele moje sretne zvijezde,kako bi otjerale od mene brigu i jad. I ja joj ispričam što mi se dogodilo, od početka do kraja, i moj je udes rastuži. Ona se rasplače i rekne: — Tako ću ja također tebi ispripovijedati svoju povijest. Ja samkći kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. On me jevjenčao s mojim bratićem. Ali me je u mojoj svadbenoj noći pograbio džinn po imenu Džardžaris ibn Radžmus, sin sestre po materiIblisa, vraga, i on je odletio sa mnom i spustio me ovamo na ovomjesto, i donio ovamo sve što trebam: svilene haljine, nakit, finorublje, zalihe u jelu i piću, i mnogo toga drugoga. Svakih desetdana dolazi on po jedanput k meni i ovdje prospava jednu noć.Zatim ponovo odlazi svojim putem. On me je naime uzeo bez pristanka svojih, i on se sa mnom dogovorio, ako ikada što zatrebam,po danu ili po noći, tada samo moram rukom prijeći preko ona dvaredka, koja su urezana povrh izdubka, i još prije nego što opetpodignem prste, vidjet ću ga kod sebe. Sada su prošla četiri dana,otkako je on bio ovdje. I budući da ima još šest dana, dok on nedođe, reci, hoćeš li pet dana ostati kod mene i otići na dan prijenjegova dolaska?Ja odgovorim:— Da, kako rado! Ako snovi postaju istinom. Tada se ona obraduje, i poskoči, i uhvati me za ruku, povede me kroz lukom nadsvođena vrata i uđe sa mnom u lijepu, sjajnu kupelj. Kada sam ja to vidio, odložio sam svoje haljine. I ona

također odloži svoje haljine, uđe u kupelj, opet iz nje izađe i sjedne na divan, pozove me da sjednem pokraj nje, i donese šerbet s mošusom i dadne mi da pijem. Tada me posluži jelom, i mi smo jeli i zabavljali se. Potom mi ona rekne:148

Pripovijest drugog redovnika-prosjakci- Sada legni i otpočini! Jer doista, ti mora da si umoran! Ja sam bio već posve zaboravio, što mi se dogodilo, o gospodarice. I ja joj zahvalim i legnem. Kada sam se probudio, osjetim, kako mi ona trlja i masira noge. Tada ja zazovem na nju Allahov blagoslov, i mi sjednemo, kako bismo neko vrijeme pročaskali. Ona rekne: - Tako mi Allaha, grudi su mi bile tako tijesne tijekom tihdvadesetipet godina, u kojima sam bila sama ovdje pod zemljom, ai j. nisam nikoga nalazila, tko bi sa mnom govorio. Ipak, hvala nekaje Allahu, koji te je poslao k meni!Zatim ona upita:- O mladiću, imaš li želju za vinom? A ja odgovorim:- Učini, kako ti hoćeš! Tada ona priđe jednomu zidnom ormaru, i izvadi zapečaćenu bocu starog vina, ukrasi stol zelenilom i zapjeva:Da smo mi slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crnoću očiju radosno rasprostrli.Mi bismo također opremili svoje obraze za tvoj doček, Kako bi te tvoj put vodio preko vjeđd. Kad je završila svoju pjesmu, ja joj zahvalim. I već je ljubav prema njoj uhvatila korijen u mome srcu, i prošli su mi briga i jad. Sada smo mi zajedno sjedili uz vino do navečer. I noć sam proveo s njome — nikada ja nisam doživio jednu takvu noć! I sljedećega mi dana povežemo veselje na veselje sve do podneva. Tada sam ja međutim bio tako pijan, da nisam više bio gospodarom svoje pameti. I ja ustanem, zateturam na lijevo i na desno, i reknem joj: - Dođi, moja ljepotice, ja ću te ponijeti napolje iz ovogapodzemnog zatvora, i osloboditi te od džinna!149

Dvanaesta noćOna se međutim nasmije i rekne: — Budi zadovoljan i šuti! Od deset dana džinnu pripada samojedan dan, a tebi pripada devet dana.Tada ja - jer pijanost me je bila posve svladala - povičem: — Još ovoga ću trenutka razoriti izdubak, povrh kojega je urezano ono pismo, i pozvati ovamo džinna, da ga ubijem, jer sam jato već navikao, da ubijam džinnove! Kada je ona međutim čula moje riječi, postane blijedom i rekne:— Tako ti Allaha, ne čini to!Pa izgovori stih:Od čina, koji će tebe samoga uništiti, Moraš ti sebe samoga vazda čuvati.Potom izrekne ove stihove:Ti, koji tražiš rastanak, suspregni Konja, koji hoće odveć brzo juriti!Strpljenja! Udes vježba izdaju:Na koncu se moraju prijatelji rastajati. Pošto je ona izrekla te stihove, ja se ipak nisam obazirao na njezine riječi. Da, podigao sam nogu i njome snažno udario o izdubak'..." Tada primijeti Šehrezad da je počelo jutro, i ona prekinje priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju.150

Ali kada je započela

f

f\

??Ž>

trinaesta noć

Šehrezad nastavi ovako:"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju da je drugi redovnik-pro-ovako nastavio pripovijedati dami: Čim sam ja međutim, o gospodarice, nogom snažno udario o izdubak, gle, zrak je odjednom postao tamnim, grmilo je i sijevalo. Tlo je podrhtavalo, i sve je postalo nevidljivim. Ubrzo je pijanost : čietjela iz moje glave, i ja joj doviknem:- Što je?Ona odgovori: - Džinn je kod nas! Nisam li te pred time opomenula? Takomi Allaha, ti si me sunovratio u propast! Ti spašavaj svoj život ir : žuri opet onuda napolje, kuda si i ušao! Ipak sam u prekomjernosti svog straha ostavio ležati svoju cipelu i svoju sjekiru. I kada sam se popeo dvije stube, okrenem se i htjednem se prema njima obazreti. Ali gle, zemlja se rastvori, i iz nje se uspne džinn odvratna izgleda i poviče: - Sto treba značiti ta buka, kojom me uznemiruješ? Sto ti se dogodilo? - Meni se ništa nije dogodilo - odgovori ona — samo su mi grudi postale tijesnima, pa, jer sam htjela popiti nešto vina, da si

Trinaesta noćraširim grudi, tako sam si dakle malo uzela. Ali kada sam ustala, da se popiškim, glava mi je postala teškom, i pala sam u izdubak.- Lažeš, ti razvratna kurvo - poviče džinn. I on se ogleda po dvorcu nadesno i nalijevo. Tada ugleda cipelu i sjekiru i rekne: - Što su ove stvari drugo nego predmeti nekog čovjeka? Tko ?je bio kod tebe?Ona odgovori: - Nikada ih do ovoga trenutka nisam vidjela. Te su zacijelo stobom došle ovamo.Ali džinn poviče: - To je glupi izgovor, koji na mene ne ostavlja nikakav dojam,ti razvratnice! " ? Zatim je on svuče do gola. Sveže je rukama i nogama za četiri željezna klina. Zatim ju je mučio i nastojao ju je prisiliti na priznanje. Ali meni nije bilo moguće ni podnošljivo slušati njezin plač. Stoga sam se uspeo, dršćući od straha, uza stube, pa kada sam prispio gore, ponovo sam postavio preklopna vrata, onako kako su bila, i pokrio ih zemljom. Gorko sam se međutim kajao zbog onoga, što sam učinio. Mislio sam na djevojku i na njezinu ljepotu i na to, kako ju je taj prokletnik mučio, također na to, da je dvade-setipet godina bila tako sama. A sve što joj se zbilo, bilo je zbog mene. Mislio sam na svojega oca i njegovo kraljevstvo i na to, da sam ja postao drvosječom. I kako je moj život, nakon što mi se osmjehnula sreća, sada opet postao žalosnim. Tada zaplačem i izgovorim stih:Ako ti udes jednog dana donese nesreću,Sjeti se, jedan ti dan donosi radost, drugi patnju.

Zatim pođem, dok nisam došao k svojemu prijatelju, krojaču. I ja ga zateknem gdje zbog mene kao da je sjedio na užarenom ugljenu, jer me je sa strahom iščekivao. On uzvikne:152

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka, — Tijekom je cijele noći moje srce bilo kod tebe. Jer bio samzabrinut za tebe zbog kakve divlje životinje ili neke druge nesreće.v.:ia međutim - hvala neka je Allahu za tvoje spasenje!Ja mu zahvalim zbog njegove ljubazne brige o meni i povučemse u svoj kut i počnem razmišljati o tome, što mi se zbilo. I grdio::: sebe poradi velike budalaštine, što sam stupio prema onomuzdubku. I dok sam ja sebe još pozivao na polaganje računa, gle,:::ee mi moj prijatelj, krojač, i rekne mi: - Vani stoji neki starac, neki Perzijanac, koji tebe traži. Onima tvoju sjekiru i tvoju cipelu, koje je on odnio k drvosječama, timšto im je rekao: "Ja sam izašao o vremenu, kada je muezzin40 počeopozivati na jutarnju molitvu, i tada sam našao ove dvije stvari. None znam, komu one pripadaju. Pokažite mi dakle njihova vlasnika!" Drvosječe su prepoznale tvoju sjekiru i uputile ga k tebi. Onsjedi pred dućanom, pa otiđi i zahvali mu i uzmi svoju sjekiru isvoju cipelu. Kada sam ja međutim čuo te riječi, postao sam blijedim od straha i bio sam kao izvan sebe. I dok sam ja tako tu sjedio, gle, tu se rastvori pod moje sobe, i uspne se Perzijanac, koji je bio džinn. On je djevojku mučio najgorim mučenjima, ali mu ona nije ništa: ::znala. Tada je on uzeo sjekiru i cipelu i rekao joj je: - Ako sam ja Džardžaris, iz sjemena Iblisova, tada ću tidovesti onoga, komu pripadaju ta sjekira i ta cipela! Zatim je preobučen u spomenutu odjeću otišao k drvosječama i došao k meni. On mi nije dao nikakve odgode, nego me je pograbio i uzletio sa mnom. Nato se ponovo spustio i prodro sa mnom pod zemlju, dok sam ja stalno bio bez svijesti, i naposljetku me doveo u podzemnu palaču, u kojoj sam bio. Ondje ugledam djevojku, golu, udova okovanih o četiri klina, a s njezinih je slabina kapala krv. Tada mi se oči preplave suzama. Džinn je međutim pograbi i rekne:— Sada, bludnice, nije li to tvoj ljubavnik? 40 Mejzin (mujezin, muezzin) je vjerski službenik kod muslimana. On naime s minareta (džamijskog tornja) uči Kur'an, zapravo: izgovara molitvu - čitajući ili napamet - iz Kur'ana.153

Trinaesta noćOna me pogleda i rekne: - Ja ovoga ne poznajem i nisam ga nikada vidjela do ovogačasa!Tada džinn poviče:- Što! Ovo mučenje, i još nikakva priznanja?Ona mirno rekne: - Ja toga čovjeka nisam nikada u svome životu vidjela. A to je nepravedno pred Allahovim očima, da o njemu kazujem laž. - Ako ti njega ne poznaješ - odvrati džinn — onda uzmi ovaj mač i probodi mu vrat. Ona uzme mač u ruku, priđe i stane tik pred mene. A ja sam joj dao znak obrvama, dok su mi se suze slijevale na obraze. Ona je međutim razumjela moj znak i kimnula mi očima kao daje htjela reći:- Kako si mogao sve ovo svaliti na nas? Tada sam joj ja dao razumjeti:- Ovo je čas praštanja.A to je bilo, kao da bi moj jezik govorio:

Moj pogled je za moj jezik tumač. Ti to dobro znaš. On javlja o ljubavi, koju ja moram skrivati u srcu.Pa kada smo mi jedno drugo sreli i tekle su suze, Tada sam ja šutio, dok su pogledi počeli govoriti o tebi.Ona mi kimne, a ja znam, što ona kazuje svojim pogledom. Dadnem joj prstima znak, ona miga uzvrati.Ako naše obrve to, što mi želimo, očituju,Tada mi šutimo, a ljubav govori prema našoj volji.154

Pripovijest drugog rciovnika-prosjaknI tada, o gospodarice, baci djevojka mač iz ruke i uzvikne: - Kako moram probosti vrat nekomu, koga ja ne poznajem i:ko mi nije učino nikakvo zlo? To prema mojoj vjeri nijedopušteno,Zatim ona odstupi. Džinn rekne: - Biva ti teško ubiti ljubavnika. I samo zato što je on kod tebe:: veo jednu noć, ti podnosiš ova mučenja i ne daš se skloniti narr:znanje o njemu. Sada mi je to jasno, da samo isto s istim imasućuti.Tada se džinn okrene k meni i rekne:- O čovječuljče, zar ti ne poznaješ ovu ovdje?Nato ja upitam: - Tko bi ona zapravo mogla biti? Ja je do ovoga trenutka nika-da nisam vidio. - Onda - rekne on - uzmi ovaj mač i probodi joj vrat, pa ću te ja pustiti da odeš i neću ti ništa učiniti. Jer onda ću biti siguran, daje ti uopće ne poznaješ.Ja odgovorim:- Dakako!I uzmem mač, pođem hitro na nju i podignem ruku. Ona mi je lutim davala znakove obrvama, kao da bi kazivala:- Ja tebe nisam ostavila na cjedilu. A ti se meni tako odužuješ. Tada ja shvatim njezine poglede, i očima joj objasnim:- Ja ću žrtvovati svoju dušu za tebe. A to je bilo, kao kada bi naš jezik izricao ove pjesnikove riječi:Kako poneki zaljubljenik objavljuje svojim obrvama Svojoj ljubljenoj sve, što mu leži na srcu.Otvoreno joj progovara pogled iz njegova oka: Gledaj, ja sada sve znam, kako je to spravila sudba.155

Trinaesta noćAh, kako je to ipak lijepo, samo gledati u njezino lice! I kako se divno sja pogled, ako je shvatio!Dok jedan svojim vjeđama još piše,Drugi je već svojom očnom jabučicom prepoznao smisao. I moje su oči bile prepune suza, i ja bacim mač iz ruke i reknem: — O ti moćni džinne, o ti junačino i junakov sine, ako već jednažena, koja posjeduje malo razuma i vjere, drži to za nepravedno, dameni probode vrat, kako bi to za mene trebalo biti pravedno, da janjoj probodem vrat, jer je ja ipak nikada u svome životu nisamvidio? Ne, to ja neću nikada učiniti, pa makar mi ti također daoispiti pehar smrti i propasti.Tada rekne džinn: — Vas dvoje pokazujete stanoviti međusobni sporazum. Ali ćuvam ja pokazati, kako će vaše činjenje biti kažnjeno. I on uzme mač, udari po djevojčinoj ruci i odsiječe je. Zatim udari po drugoj ruci i odsiječe je, i

on joj s četiri udarca odsiječe ruke i noge. Ja sam za vrijeme svega toga gledao i bio siguran u smrt, nakon što mi je ona umirućim očima dala znak zbogom. Džinn međutim na nju poviče:- Ti si bludničila svojim očima! I on je pogodi tako, da joj je odletjela glava. Zatim se međutim okrene k meni i rekne: - O čovječuljče, to je pravedno prema našim uredbama, akoneka žena povrijedi brak, da je se ubije. Ovu sam ja djevojku oteou njezinoj prvoj bračnoj noći, kada je ona bila stara tek dvanaestgodina. I ona nije nikoga upoznala, nego samo mene. Svakih samdeset dana dolazio k njoj na jednu noć u obličju stanovitoga perzijskog muškarca. Čim sam međutim sada postao sigurnim, da meje ona prevarila, ubio sam je. Ja nisam posve siguran, jesi li me ti snjome prevario. Ali se to ne pristoji, da te pustim otići bez kazne.Izmoli dakle od mene neku milost.156

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Tada seja, o gospodarice, u najvećoj mjeri razveselim i upitam:- Kakvu milost trebam ja sebi od tebe izmoliti? On odgovori:- Zaželi si, u koje te obličje trebam preobraziti! U obličje psa:'.: magarca ili majmuna.Budući da sam se nadao, da će mi on oprostiti, ja odvratim: - Tako ti Allaha, poštedi me, kako bi Allah tebe poštedio, jersi ti poštedio muslimanskog muškarca, koji ti nikada nije učinior.epravdu!I ja ga ponizno zamolim, ostanem stajati pred njim i reknem:- Meni se događa nepravda.Om međutim poviče: - Ne izgovaraj sada preda mnom nikakve dugačke govore!Meni je nešto lako tebe ubiti. Ipak ti dajem izbor.Tada ja reknem: - O džinne, tebi bi bolje pristajalo meni oprostiti. Stoga mioprosti. Kao što je onaj kojemu se zavidjelo oprostio zavidniku.On upita:- Kako je to onda bilo?Tada ja započnem

PRIPOVIJEST 0 ZAVIDNIKU I ONOME KOJEMU JE TAJ ZAVIDIO. 'Pripovijeda se, o 'ifrit41, da su u nekome gradu živjela dva čovjeka, koji su nastavali susjedne kuće s jednim zajedničkim zidom. Jedan je od te dvojice zavidio drugomu i pogodio ga zlim41 Naziv za zlog demona, odnosno zlog džinna.157

Trinaesta noćpogledom i uložio svoje krajnje napore, kako bi mu naškodio. Postojano mu je zavidio, i njegova je zavist tako narasla, da je uzimao malo jela i da mu je još jedva dolazio na oči slatki san. Ali je ovomu kojemu je taj zavidio sreća bila sve naklonjenijom. I što mu je više taj drugi nastojao naškoditi, toliko je više on dobivao, rastao i uspijevao. Ali je on saznao o zlobnosti svojega susjeda prema njemu i o njegovu nastojanju, da mu učini štetu. Zato je on otišao iz njegove blizine i napustio svoju zemlju, tim što je rekao:- Tako mi Allaha, ja se moram zbog njega odreći svijeta!

On se nastani u stanovitome drugom gradu i ondje si kupi komad zemlje, na kome se nalazio neki stari bunar. Zatim si sagradi kuću za molitvu, pokupuje si sve potrebno i posveti se u svojoj ćeliji samo molitvi i služenju Allaha Uzvišenoga. Uskoro su iz svih zemalja k njemu dolazili fakiri i siromasi. I njegova se slava u toj zemlji proširila. Također je do njegova prijašnjeg susjeda, zavidni-ka, stigla vijest o tome, kakva je njemu pala u dio sreća i kako mu hodočaste velikani te zemlje. Tako on ode i uđe u samostan. Onaj, kojemu je taj zavidio, ga primi s pozdravom dobrodošlice i s pri-jaznošću i ukaže mu sve počasti. Tada zavidnik rekne: - Ja ti imam reći jednu riječ, i to je razlog mojega putovanjaovamo. Jer ja bih ti želio donijeti dobru vijest, dođi dakle i pođi samnom u svoj samostan. Taj kojemu se zavidjelo uzme sada zavidnika za ruku, i oni uđu u unutrašnjost samostana. Ali zavidnik rekne: - Reci svojim fakirima, da se povuku u svoje ćelije. Jer ja bihželio samo u tajnosti s tobom govoriti, gdje nas nitko ne može čuti.Tada taj kojemu se zavidjelo rekne svojim fakirima:- Povucite se u svoje ćelije! Pa kada su svi učinili, što im je on bio zapovijedio, pođe on sa svojim gostom još malo dalje, dok nisu došli do starog bunara. Ondje gurne zavidnik toga kojemu je zavidio, ni od koga viđen, u bunar. Zatim izađe i ode svojim putem a vjerovao je da ga je ubio. No međutim je bunar bio nastanjen dobrim duhovima. Oni ga158

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidiopuste da posve pomalo sklizne dolje i stave ga na kameno tlo. I jedni od njih upitaju druge:— Znate li vi, tko je on? A ti odgovore:— Ne.Tada rekne jedan od njih: — Taj je čovjek onaj kojemu se zavidjelo, koji je pobjegao pred svojim zavidnikom, naselio se u našem gradu i sagradio ovaj ^mostan. A on nam je donosio radost svojim litanijama i svojim učenjem Kur'ana. Ali se zavidnik dao na put k njemu, dok nije bio -. :>d njega. Tada ga je nadlukavio i bacio ga odozgor k vama. Ipak je njegova slava večeras stigla do sultana ovoga grada, koji je zaključio, da ga sutra posjeti zbog svoje kćeri. — Sto dakle nedostaje njegovoj kćeri? — upita jedan od njih, a jedan drugi odvrati: — Ona je opsjednuta nekim duhom. Jer je demon Maimun, Damdamov sin, u nju zaljubljen. Ako bi međutim taj pobožnik znao sredstvo, to bi bilo ono najlakše, da je se oslobodi i izliječi.— Kakvo je to sredstvo? - upita jedan od njih, a onaj odvrati: — Crni mačak, koji se nalazi kod njega u njegovoj kući zamolitvu, ima na vrhu svojega repa bijelu pjegu veličine jednogdirhema. Iz nje on mora iščupati sedam bijelih dlaka, i njih onmora spaliti iznad bolesnice. Tada će marid42 od nje uzmaknuti inikada se neće vratiti k njoj. Ona će istoga časa postati zdravom. Cijeli je taj razgovor, o džinne, bio vođen, dok je onaj kojemu se zavidjelo slušao. Kada je dakle nastalo jutro i povukao se sumrak i postalo svjetlije, dođu fakiri, da potraže šeiha, i zateknu ga, kako se uspinje iz bunara. I on postane još većim u njihovim očima. Xo jer je jedino crni mačak imao ljekovito sredstvo, on mu iščupa sedam dlaka iz bijele pjege na repu i uzme ih sa sobom. I jedva da42 Zao džinn, zloduh.159

Trinaesta noć se uspelo sunce, kad li dođe kralj sa svojom pratnjom. Uđe on sam i velikani njegove države, ali on zapovijedi preostaloj pratnji, da ostanu stajati napolju. I kada je kralj ušao k čovjeku koji je izazivao zavist, ovaj mu ponudi pozdrav dobrodošlice i zamoli ga, da sjedne pokraj njega, i upita:

- Trebam li ti reći, zbog čega ti dolaziš?Onaj odvrati:-Da.Tada on nastavi: - Ti dolaziš pod izlikom, da me posjetiš. Ali je želja tvojegasrca, da me upitaš o svojoj kćeri.Kralj odgovori:- To je tako, sveti šeihu.A čovjek kojemu se zavidjelo nastavi: . - Pošalji nekoga da je dovede. I ja se nadam, ako tako ushtijeUzvišeni Allah, ona će još u ovome satu biti zdrava. Tada se kralj razveseli i pošalje po svoju kćer. I ona bude dovedena svezana i okovana. Čovjek je međutim kojemu se zavidjelo pusti da sjedne, navuče pred nju zavjesu, uzme dlake i nad njome ih spali. I taj, koji je bio u njoj, krikne i uzmakne od nje. Tada djevojka smjesta postane prisebnom, prekrije lice žarom43 i rekne:- Sto ovo sve znači, i tko me je ovamo doveo? Tada obuzme kralja takva radost, da ne može biti veće, i on je ljubio kćerine oči a svetom čovjeku ruke. Zatim se obrati velikanima svoje države i rekne:- Sto vi mislite? Sto zaslužuje taj, koji je izliječio moju kćer? A oni odgovore:- On je zaslužuje za ženu.« Velom.160

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio Kralj nato rekne:- Imate pravo! Zatim je on vjenča s njim, i tako je čovjek kojemu se zavidjelo postao kraljevim zetom. Nakon nekoga je vremena umro vezir. Tada kralj upita:- Koga trebam staviti za vezira namjesto njega?- Svojega zeta — odgovore velikani. Taj koji je izazivao zavist postane dakle vezirom. I opet nakon nekoga vremena umre kralj. Tada upitaju velikani:- Koga trebamo učiniti kraljem? I svi poviču:- Vezira. Tako je vezir postao sultanom i vladajućim kraljem. Jednoga dakle dana uzjaši kralj svojega konja, upravo kada je zavidnik prolazio putem. Kako je taj kojemu se zavidjelo tako u gospod-jrvenosti svojega kraljevskog dostojanstva jahao posred svojih emira i vezira i velikana svoje države, tako njegov pogled padne na svojega zavidnika. I on se obrati jednomu od ministara i rekne:- Dovedi mi onoga čovjeka ovamo! Ali ga nemoj strašiti!Taj ode i dovede zavidnog susjeda. Tada rekne kralj: - Dajte mu tisuću zlatnika iz moje riznice, natovarite mudvadeset deva robom za trgovanje, i pošaljite s njim jednogstražara, koji će ga odpratititi do njegova grada. Nato on ponudi zavidniku zbogom pa se okrene od njega, a da ga nije kaznio za sve, što mu je on učinio. Gledaj, o džinne, kako je taj koji je izazivao zavist oprostio zavidniku, koji mu je od početka zavidio! Taj mu je ipak učinio mnogo štete, bio je doputovao k njemu i izveo svoje djelo nad njim, tim što ga je bacio u bunar i htio ubiti. Pa ipak mu nije taj uzvratio njegovo zlo poslovanje, nego mu ga je odpustio i oprostio.' Potom, o gospodarice, počnem tako gorko plakati, kako neki čovjek uopće samo može plakati, i izreknem stihove:161

Trinaesta, noć

Oprosti grešniku, jer mudraci običavaju Za grešnikov grijeh vazda njegovati oprost.Ja sam doduše počinio mnoge greške:Uzmogao ti obuhvatiti plemenito umijeće praštan)'a!Tko želi, da onaj koji je iznad njega njemu poželi pokloniti oprost,Mora greške onih, koji se nalaze ispod njega, praštati.Ipak džinn poviče: - Ja te neću niti ubiti niti ti oprostiti. Ali ću te ja zasigurnozačarati. - Zatim me pograbi s tla i poleti sa mnom u zrak, dok nisam vidio zemlju samo još kao zdjelu posred vode. Zatim me položi na nekoj planini, uzme nešto prašine u ruku i nad njome promrmlja čarobne riječi, pospe me njome i rekne:- Napusti ovo obličje i prijeđi u obličje majmuna! I u istome trenutku ja postanem majmunom, koji je bio star sto godina. Kada sam sebe vidio u tome nakaznom obličju, zaplakao sam nad sobom. Ipak sam se pomirio s grozotom udesa, jer sam znao da sudbina nikomu ne ostaje vjernom. Tako siđem s vrha planine do njezina podnožja. Ondje nađem prostranu pustinju. Njome sam prolazio tijekom jednoga mjeseca, sve dok nisam dospio do ruba slanog mora. Nakon što sam ondje stajao neko vrijeme, ugledam usred mora neki brod, koji je plovio pod povoljnim vjetrom i kormilario prema obali. A ja sam se sakrio iza neke stijene na obali i čekao, dok brod ne dođe bliže, a zatim sam na njega uskočio. Tada jedan od putnika poviče:- Bacite nesretnu beštiju preko palube! A kapetan:- Mi ćemo je ubiti!I jedan drugi:- Ja ću je dokrajčiti ovim mačem.162

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj mvidio Ja sam međutim pograbio skut kapetanove odjeće i plakao, a moje su suze tekle. Tada kapetana obuzme sućut prema meni i onrekne: - Vi trgovci, ovaj je majmun zamolio za moju zaštitu, i ja ću ga::::i. On stoji pod mojim nadzorom. I zato mu nitko ne smije-činiti neko zlo niti ga povrijediti! Potom je on sa mnom prijazno postupao. I što god je on uopće _ orio, ja sam razumio, i ja sam se brinuo za sve njegove potrebe i bio sam na brodu njegov poslužitelj. Tako me je on počeo voljeti. Brod je pak imao tijekom pedeset dana povoljan vjetar. Zatim smo bacili sidro kod jednoga velikog grada, u kome se nalazilo tako ~nogo ljudi, da bi samo Allah mogao izbrojati njihov broj. Kada smo međutim prispjeli i kada je naš brod bio čvrsto usidren, gle, tada dođu k nama mameluci44, poslani od kralja toga grada. Oni se uspnu na naš brod, zažele trgovcima sreću za dobro prispijeće i reknu: - Naš vam kralj naziva dobrodošlicu i šalje vam ovaj svitakpapira, da svaki od vas na njem ispiše po jedan redak. Kralj jenaime imao stanovitog vezira, koji je bio krasnopisac, i taj je umro.Tada se kralj zakleo svečanom zakletvom, da će on samo onoga„činiti vezirom, tko tako lijepo piše kao onaj. Potom oni trgovcimauruče svitak papira, koji je bio deset laktova dugačak i lakat širok,; svi su trgovci, koji su znali pisati, svi do zadnjega, napisali na njegasvaki po jedan redak. Tada ja skočim, ja, koji sam bio u obličju eđnoga majmuna, i istrgnem svitak iz njihovih ruku. Oni su se međutim prestrašili, da ću ga poderati, te me htjednu odatle otjerati. Ipak im znakom dadnem razumjeti, da ja znam pisati. Tada im kapetan dadne do znanja: - Pustite ga neka piše. Ako bude loše drljao, otjerat ćrmo gaodavde. Ali ako bude lijepo pisao, ja ću ga prihvatiti kao sina. Jerzaista, ja nikada nisam vidio razumnijeg majmuna od njega.

Zatim ja uzmem trsku, umočim je u crnilo u posudici za crnilo i napišem u kurzivnom pismu:44 Mameluk (mamluk) je izvorno bijeli rob.163

Trinaesta noćVeć je vrijeme zabilježilo dobrotu svih plemenitih, Dok samo tvoja dobrota još nije zabilježena.Neka ne dopusti Alldh da ljudi budu osiromašeni tvojim gubitkom, Jer si ti ipak za dobrotu mati i otac. I zatim ja napišem u vitkom pismu:On ima trsku, koje korist ispunjava zemlje, I koje darovi stječu sav svijet.Nikada neka zemlja nije bila obdarena kao tvojim darovima, Koje tvoje ruke svim zemljama pružaju.Nato napišem u strmom pismu:Nema ni jednoga jedinog pisara, koji jednom ne prođe, Ali što je njegova ruka napisala, postoji navijeke.Zato nikada nemoj pisati svojom rukom ništa drugo nego što ti o posljednjem danu, kada to vidiš, donosi radost.Nato u oblome spomeničkom pismu:Kada smo čuli o rastanku i kada su nam oboma Odredili takav udes promjenjljivi slučajevi vremena,Tada smo pustili da se zbilja crnilo za nas tuži jezicima trske o patnji rastanka.164

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj za-vidioNato u velikome dokumentskom pismu:Gospodstvo ipak nikomu ne ostaje vjernim. Ako ti to ne priznaješ, reci, gdje su stari?Neka ti se drveta rasplođuju od dobrih čina. Ako ti odatle odlaziš, oni ipak ostaju zadržani.Nato u velikome kićenom pismu:Otvaraš li bačvu bogatstva i milosti,Uzmi si crnilo velikodušnosti i plemenitosti.Dokle god to možeš, piši dobre stvari,Zatim neka ti ostane tvoj poziv i tvoje pero dobro.

Nato predam prenositeljima svitak. Oni ga uzmu i odu s njime kralju. Pa kada je kralj pregledao svitak, nijedno mu se pismo nije svidjelo tako dobro kao moje. I on rekne okupljenim velikanima: - Otiđite k piscu ovih redaka, odjenite ga u počasnu odjeću,stavite ga na mazgu, dopratite ga ovamo uz glazbeni zbor idovedite ga pred mene. No kada su oni čuli kraljeve riječi, nasmijali su se. Ali se kralj na njih razljuti i poviče: - Vi bijednici! Ja s vama govorim o jednoj zapovijedi, a vi se meni smijete?- O kralju — odgovore oni — naš smijeh ima razloga.- A kakav je to razlog? - upita on.Oni odgovore:165

Trinaesta noć - O kralju, ti nam zapovijedaš, da ti pred tebe dovedemoonoga, koji je izpisao te redke. No međutim je taj, koji ih jenapisao, majmun i nikakvo ljudsko biće. A on pripada kapetanubroda.Tu on rekne:

- Je li to istina, što mi vi kazujete? Oni odgovore:- Da, tako nam tvoje visosti! I kralj se zaprepasti nad njihovim riječima, strese se od zadovoljstva i rekne:- Želio bio toga majmuna zadobiti od kapetana. Zatim on pošalje na brod svojega glasnika, s mazgom, s počasnom odjećom i sa glazbenim zborom. I on rekne: - Odjenite ga unatoč tomu u počasnu odjeću, i posadite ga namazgu! Uzmite ga s broda i dovedite pred mene! Tako se oni upute k brodu i uzmu me od kapetana, odjenu me u počasnu odjeću i posade me na mazgu. A narod je bio zapanjen, i grad je bio u pokretu zbog mene. Jer svi su me htjeli vidjeti. Kada su me međutim doveli ka kralju, i kada me on primio, ja pred njim triput poljubim pod. Zatim me on pozove da sjednem, i ja se spustim na koljena i cjevanice. A narod je, koji je bio prisutan, bio zapanjen zbog moje uglađenosti, a najviše se od svih čudio kralj. Nato on narodu zapovijedi, neka se povuče. Kada su se svi povukli i nitko više nije bio prisutan osim kraljeve uzvišenosti, uško-pljenika i jednoga maloga bijelog roba, on zapovijedi da se donese stol s jelima. Na njemu se našlo što god skače i leti i što se od parova u gnijezdima leže, jarebice i prepelice i druge vrste ptica. Sada mi kralj kimne da snjime jedem. Tako sam ja ustao, poljubio pred njim tlo, sjeo i s njime jeo. I kada se odnijelo, sedam sam si puta oprao ruke, uzeo bocu s crnilom i pisaću trsku i napisao ove stihove:Navrati kod peradi na mjestu čanakaI tuži se, da su pečenja i jarebice odatle otišle!166

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio Oplakuj kćeri prepelica, kako ih ja vazda oplakujem, S pečenim pilićima i prženim mesom ujedinjene!Kako je ipak tužno moje srce zbog dvije vrste riba,Koje se na kriškama kruha u slojevima običavaju posluživati!Ah, kako je obilna nekoć bila pečenka! O, kakvo zadovoljstvo Ako je mast utonula u ocat iz krčaga! —Nikada me nije potresala glad osim u jednoj noći, Koju sam moleći uz kašu proveo u svjetlosti kamenja.I ja sam pri tome mislio na jelo s njegovim mirisom, Koji se izdizao u zrak s obilno pristavljena stola.O moja dušo, strpljenja! Čudesna je stvar vrijeme:Ako nam je nekoga dana donijelo jad, sljedećega nam donosi radost.45 Zatim ustanem i sjednem na udaljenosti koja iskazuje poštovanje. Kralj pogleda na ono što sam bio napisao, i kada je to pročitao, on se zapanji i uzvikne: — O čuda! Majmun, obdaren takvom rječitošću i umijećem pisanja! Tako mi Allaha, to je najveće čudo! Nato iznesu pred kralja probrano vino u staklenoj boci, i on je pio. Pružio je od toga također meni, a ja sam poljubio pod i ispio i zatim napisao: 45 Ova je pjesma parodija na staroarapske kaside, koje počinju tužaljkom za dalekom dragom, zatim često pripovijedaju o noćnima junačkim djelima i završavaju s nekom mudrom izrekom.167

Trinaesta noć

Palili su me vatrom, kako bi me naveli da govorim. Ali su našli, da sam ja u patnjama strpljiv.Zbog toga bivam ja također od vas nošen na rukama, I uzeo sam poljubac s Ijepotičinih usana.

I dalje:Jutro dovikne noći: Daj mi da pijem njega, Koje mudraca čini budalom, bistro vino!Oboje su tako nježni, tako bistri, da ja ne prepoznajem: Je li ono u čaši, ili je čaša u njegovu prividu?Tu kralj pročita stihove i s uzdahom rekne: — Kad bi se ta fina naobrazba nalazila u nekoga čovjeka, taj binadmašivao sav narod svojega vremena i svojega stoljeća.Zadim on dadne donijeti šahovsku ploču i upita:— Hoćeš li igrati sa mnom? I ja kimnem glavom jedno da, priđem, poredam figure i odigram s njime dvije partije, koje obje dobijem. Tada je kralj ostao bez riječi od zaprepašćenja. Ali ja uzmem posudicu s crnilom i pisaću trsku i napišem na ploči ove stihove:Dvije su se vojske borile jedna protiv druge cijeli dan. I sa svakim je satom njihova borba bivala žešćom,Sve dok nisu zatim, kada ih je obavila tama, Spavale na istome krevetu u prisnom savezu.

168

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Kada je kralj pročitao ta dva stiha, čudio seje i bio ushićen i do najveće je mjere bio zapanjen, i on rekne svom uškopljeniku: - Otiđi k svojoj gospodarici, k Sitt46 el-Husni, i reci joj: Kralj:e daje pozvati, neka izvoliš doći i pogledati si ovoga čudesnog maj-rrmna! Uškopljenik ode i ubrzo se vrati natrag s gospodaricom. Tek što me je ona pogledala, odmah je prekrila svoje lice i uzviknula: - O moj oče! Kako dolazi do toga, da se tvojemu srcu dopada, da šalješ po mene i da me daješ gledati stranim muškarcima? - O Sitt el-Husn — odvrati on — ovdje se ne nalazi nitko osim maloga mameluka47, uškopljenika, koji te je doveo, i mene, tvojega oca. Pred kime dakle zastireš svoje lice?Tada ona uzvikne: - Gledaj, ovaj je majmun mladić, sin jednoga kralja. Ali je onzačaran, jer začarao ga je džinn Džardžaris, iz plemena Iblisova,nakon što je ubio svoju vlastitu ženu, kćer kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. Taj pak, koga ti držiš za majmuna, jerametan i razuman muškarac! A kralj se zaprepasti nad riječima svoje kćeri i upita, tim što je mene pogledao:- Je li to istina, što ona o tebi kazuje?Ja kimnem glavom jedno da i zaplačem. Tu kralj zapita svoju•:;er:- Odakle ti znaš, da je on začaran?I ona odgovori: ^ 46 Sitt zapravo znači - princeza. Zato se ta riječ često pojavljuje kao integralni dio imena kraljevskih kćeri, koji se zadržavao i nakon vjenčanja. Tako senajuglednija zacijelo žena kalifa Harun er-Rašida, njegova sestrična, zvala -Sitt Zubaida. 47 Mameluk je naziv za bijelog roba. Pred djecom i uškopljenicima ženskene zastiru lice.169

Trinaesta noć — Moj mili oče, u mojoj se mladosti nalazila uz mene stanovita stara žena, stanovita pametna vještica, i ona me je poučavala u čarobnjaštvu i u njegovu izvježbavanju. Njega sam ja prihvatila i temeljito ga izučila, i držim u pamćenju stoisedamdeset kapitela čarobnih formula, od kojih bi s pomoću najmanje mogla kamenove tvojega grada premjestiti iza planine Kaf48, zatim bih ga mogla preobraziti u morski bezdan a njegove stanovnike u ribe, koje u njemu plivaju. — O moja kćeri - uzvikne njezin otac - ja te zaklinjem svojim životom, oslobodi nam toga mladića od začaranosti, kako bih ga mogao učiniti svojim vezirom. Jer on je zaista jedan fin i pametan mladić.— S najvećom radošću - odvrati ona.Zatim ona uzme u ruku nož i opiše neki krug'..." Tada primijeti Sehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu odobrenju. 48 Posrijedi je prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji planinski lanac koji okružuje zemlju, pa u prenosnici označuje ujedno i kraj svijeta - ono iza čega nema više ničega.170

Ali kada je započela

četrnaesta noć

Šehrezad rekne: "Došlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak . ako nastavio dalje pričati dami: ?0 moja gospodarice, kraljeva je kći uzela u ruku nož, i opisala neki široki krug u sredini hale palače. U njega je upisala tajanstvena imena i talismane. I mrmljala je čarobne formule i izgovarala veći, od kojih se neke moglo razumjeti, druge međutim ne. Poslije stanovitoga kratkog vremena svijet postane tamnim pred našim : rima, i gle, pred nama se uspne džinn u vlastitu obličju. Imao je ruke kao vile, noge kao jarbole i oči kao ognjene žeravice. Mi smo bih pred njim u velikom strahu. No kraljeva kći poviče:- Za tebe nikakva dobrodošlica i nikakav pozdrav!Tu se džinn preobrazi u obličje lava i rekne: - Izdajnice, ti si prekršila zakletvu! Zar se nismo jedno drugomu zakleli, da nijedno od nas ne smije drugomu stati na put? - Prokletniče — odvrati ona - može li postojati ugovorizmeđu mene i tebi sličnoga?Tada džinn uzvikne:- Uzmi ono, što će te sustići. I lav jurne rastvorenih ralja na princezu. Alije ona bila brža od njega, iščupala si je jednu vlas sa svoje glave, zavitlala je rukom i171

Četrnaesta noćpromrmljala k tomu svojim usnama. Vlas ubrzo postane oštrim mačem. Njime ona posiječe lava, i on se razdvoji na dvije polovice. Njegova se međutim glava preobrazi u štipavca. Tu princeza postane golemom zmijom i obori se na prokletnika, koji se nalazio u obličju štipavca49.1 oboje su se jedno s drugim ogorčeno hrvali. Tu se preobrazi štipavac u orla, a zmija postane jastrebom. Taj je progonio orla cijeli sat vremena. Nato orao uzme obličje crnog mačka, djevojka međutim iz jastreba postane vučjim psom. I opet su se jedno s drugim borili ondje u palači cijeli sat vremena. Sada uvidi mačak da će biti pobijeđen, i tu se on preobrazi i postane velikim crvenim narom, koji se spusti posred šadvrvanskog50 bunara u palači. Vučji pas pojuri na njega, ali se nar podigne u zrak, padne na popločenje hale, tako da se raspukao i da su se njegova zrna raspršila.

Posvuda je za sebe ležalo pojedino zrno, i pod se hale prekrije narovim zrnjem. Ali se tu vuk strese i postane pijetlom. Taj je pokljucao zrna, kako više ne bi preostalo niti jedno jedino zrno. Ali se stjecajem udesa jedno zrno ipak sakrilo ispod ruba bunara. Pijetao počne kukurikati i udarati krilima i nama kljunom davati znakove. Ali mi nismo shvaćali što on misli, a on nam je tako glasno kukurikao, da smo pomislili, da će se palača strovaliti na nas. I on je trčao ovamo i onamo po podu hale, dok nije ugledao zrno, koje se sakrilo pod rubom bunara. I on žudno pojuri na njega, da ga kljucne. Ali gle, zrno odskoči posred vode šadvrvana, postane ribom i zaroni do dna vode. Tada se također pijetao preobrazi neku veliku ribu, zaroni prema drugoj, i neko vrijeme iščezne. I gle, začujemo, kako se podigla vika i urlik, i počnemo drhtati. Nato se džinn uspne iz vode kao goruća baklja. On otvori usta i ispljune vatru, a iz njegovih su očiju i njegova nosa sukljali oganj i dim. Ubrzo izađe također princeza kao veliki ognjeni ugalj. I oboje su se jedno s drugim borili, sve dok njihove vatre nisu preko njih ušle jedna u drugu i dok dim nije ispunio 49 Književna je obradba ovakvih obračuna zauzela značajno mjesto i u djeluE. T. A. Hoffmanna, u Zlatnome loncu (Der goldne Topf), na primjer, ali idrugdje.50 Sadvrvan je vodoskok.172

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidiopalaču. Mi smo iščeznuli u njemu i od straha smo se htjeli baciti u vodu, kako ne bismo bili spaljeni i propali. Tada kralj uzvikne: - Nema nikakve uzvišenosti i nema nikakve moći osim uAIlaha, Uzvišenoga i Svemoćnoga! Zaista, mi smo Allahovi i kr.;erau se vraćamo! O kamo sreće da nisam tražio od svoje kćeri, darokuša oslobađanje od začaranosti ovog majmuna! Jer tako sam r priskrbio svu tu golemu muku s tim prokletim džinnom, protiv kojega svi drugi džinnovi, koji postoje na svijetu, ne mogu ništa. O Kamo sreće da nisam nikada upoznao toga majmuna! Ne htio ga blagosloviti Allah, niti čas njegova prispijeća! Mi smo mislili učiniti dobro djelo na njemu za volju Uzvišenoga AIlaha i osloboditi ga čarolije, a sada zamiremo od tjeskobe u srcu. Ja sam međutim, o moja gospodarice, bio nijem i nemoćan, da mu kažem neku riječ. I odjednom, prije nego što smo mi sebi toga postali svjesni, zaurla džinn pod plamenovima, i on se nađe uz nas, dok smo mi stajali u hali sa stupovima, i puhne nam vatru u lice. Princeza ga međutim pograbi i puhne mu u lice. I pogode nas iskre od nje i od njega. Njezine nam iskre nisu učinile nikakvu štetu, ali je jedna od njegovih iskri pogodila mene u oko i razorila ga, dok sam ja još bio u obličju majmuna. I jedna druga iskra pogodi kralja u lice i spali mu polovicu njegova lica, njegovu bradu i podbradak i iščupa mu donji red zubi. I jedna treća iskra padne na uškopljenikove grudi. Taj izgori i istoga trenutka umre. Tada smo mi čvrsto vjerovali u svoju propast i očajavali zbog života. I dok smo mi bili u toj stisci, gle, tu poviče neki glas: - Allah je najveći! Allah je najveći! On je poklonio spas i pobjedu i uništio onoga, koji poriče vjeru Muhammeda Prosvjetitelja! I gle, tu je pred nama stajala kraljeva kći. Ta je spalila džinna, : on je postao gomilicom pepela. Ona sada priđe k nama i rekne:- Pružite mi zdjelu vode! - Kad joj je ona bila donesena, izgovori ona nad njome riječi, koje mi nismo razumjeli. Zatim mene poprska vodom i uzvikne: - Posredstvom snage jedinoga pravog Boga i posredstvom snage iznad svega najljepšeg imena Allahova! Vrati se natrag u svoje negdašnje obličje! -

173

Četrnaesta, noć Tu se ja stresem, i gle to, ja sam bio čovjek kao prije, samo što mi je jedno oko bilo posve

izgubljeno. Ona međutim poviče: - Vatra! Vatra! O moj oče, ja neću ostati na životu, jer senisam navikla boriti s džinnovima. Da je on bio neki čovjek, tadabih ja njega odmah na početku bila ubila. Ja se nisam nalazila unevolji, sve dok se nije raspukao nar i dok nisam kljucala zrnje. Jerzaboravila sam jedno zrno, u kome se krila džinnova duša. Da samnjega kljucnula, on bi odmah umro. Ali je udes odredio, da ga neugledam. Tako me je on napao, i zmeđu njega se i mene razbuktala ogorčena borba pod zemljom i u zraku i u vodi. Koliko samgod puta ja protiv njega proizvela jednu čaroliju, on je protiv meneproizveo neku drugu, sve dok protiv mene nije primijenio čarolijuvatre. Rijetko izađe netko, protiv koga je bila primijenjena čarolija vatre, na kraj sa životom. Ali je udes bio na mojoj strani protivnjega. Tako sam ga preduhitrila i spalila ga, nakon što sam gaprisilila, da prizna islamsku vjeru. Ja međutim moram umrijeti, ineka vas Allah utješi poradi moje smrti! Zatim je od neba zazivala pomoć i nije prestajala moliti za pomoć protiv vatre. Ali gle, neka se crna iskra podigne prema njezinim grudima, i zatim se uzdigne sve do njezina lica. Kada joj je dosegnula lice, ona zaplače i poviče: - Svjedočim, da nema nijednoga Boga osim Allaha, i da jeMuhammed Allahov prorok. Zatim smo međutim mi od nje vidjeli samo još to, da je postala gomilicom pepela, kraj gomilice pepela, koja je bila džinn. Tada mi postanemo vrlo ožalošćeni zbog nje. I ja poželim, da sam ja bio na njezinu mjestu i da nisam vidio, kako onaj mili lik, koji mi je učinio tako mnogo dobra, postaje pepelom. Ali nema nikakva pro-tuslovljenja Allahovoj volji. Kada je kralj to vidio, daje njegova kći postala gomilicom pepela, on si iščupa ono, što je još ostalo od njegove brade, udari se u lice i razdere si svoje haljine. I ja učinim isto. I obojica smo zbog nje plakali. Tada dođu komornici i državni velikani, I oni ugledaju kralja u nesvijesti i dvije gomilice pepela. Oni se prestraše i stajali su kratko vrijeme oko kralja. Kada se on174

Pripovijest o z&vidniku i onome kojemu je taj zavidio

probudio, ispripovijedao im je, što se njegovoj kćeri dogodilo od demona, i njihov je jad bio vrlo velik. Žene su međutim i robinje kričale i udarile u naricanje za pokojnicom sedam dana vremena. Ali je kralj dao iznad pepela svoje kćeri podići veliku nadsvođenu grobnicu, i unutra budu zapaljene voštane svijeće i kandila za pokojnu. Džinnov su međutim pepeo razasuli svuda po zraku u sve vjetrove i zažvali na njega Allahovu kletvu. Zatim se kralj razboli od neke bolesti, koja ga je dovela na rub smrti. Bolest potraje mjesec dana, ali mu se zatim povrati njegovo zdravlje, i njegova brada ponovo izraste. Sada me on dadne pozvati i rekne mi: — O mladiću, mi smo provodili svoje dana u najsretnijem življenju i sigurni od promjenjljivih slučajeva vremena, sve dok ti nisidošao k nama. O kamo sreće, da te nikada nismo ugledali, nititakođer vidjeli dan tvojega nesretnog prispijeća! Mi smo zbog tebesve izgubili. Najprije sam ja izgubio svoju kćer, koja mi je bila vrijedna kojiko sto muškaraca. Kao drugo mi se dogodila nesreća odvatre, i ja sam izgubio svoje zube, i zatim je također umro još mojsluga. I pri tome ipak ja nikada prije nisam nešto od tebe vidio! Alisve dolazi od Allaha, tebi i meni, i On neka je slavljen! Ti si taj,kojega je moja kći oslobodila, ti, koji si izazvao njezinu smrt. Mojsine, otputuj iz ovoga mjesta! Dovoljno je to, što se zbog tebedogodilo. Ali je sve to nama određeno od udesa, meni jednakotako kao tebi. Tako otputuj u miru. Ali ako te ja ikada ponovo

ugledam, tada ću te dati ubiti. I on se izdere na mene. Zatim ja otiđem od njega, o gospodarice! Ali sam jedva vjerovao u svoje spasenje i nisam znao, kamo se trebam uputiti. Sve mi je bilo stajalo pred očima, što mi se dogodilo: kako me se na putu ostavilo i kako sam se na taj način mogao spasiti; kako sam zatim mjesec dana hodao i kao stranac dospio u onaj grad; kako sam sreo krojača i pod zemljom našao djevojku; kako sam potom umakao džinnu, unatoč tomu što je on bio odlučio da me ubije - sve što je moje srce bilo doživjelo od početka do kraja. I ja zahvalim Allahu i reknem:- Moje oko, ipak ne moj život!

175

Četrnaesta noć Prije nego što sam napustio taj grad, odem u hammam i dad-nem si obrijati bradu. Također obučem crno, od dlake napravljeno odijelo, i zatim se odmah uputim na hađđiluk51, o gospodarice! Svaki međutim dan plačem i mislim na udarce sudbine, koji su me bili pogodili, i na gubitak mojega oka. I svakiput, kada ja na to mislim, što mi se dogodilo, plačem i izgovaram ove stihove:Smeten sam. Tako miAlldha, nema nikakve sumnje o mome položaju.Naokolo je žalost. Ja ne znam, čemu ona na mene nadire.Strpljiv sam, sve dok se strpljivost zbog moje strpljivosti ne zamori.Strpljiv sam, sve dokAllah moju stvar ne dovede kraju.Strpljiv sam, svladan, a da se ipak ne tužim, strpljiv, Tako kako je strpljiv ožednjeli putnik u vreloj dolini.Strpljiv sam, sve dok sama strpljivost ne shvati, da sam ja Bio strpljiv u stanovitoj nevolji, koja gorče grize od aloja.Nema ničega, što bi bilo tako gorko kao strpljivost, pa ipak To je gorče nego oboje, ako mi se strpljenje slomi.Misli su mojega srca tumač moje savijesti, Ako nutarnji glas zbori u tebi tako kao u meni.Da su brda imala nositi, što sam ja nosio, ona bi pala pod teretom.Vatra bi se ugasila, vjetar ne bi više puhao.51 Hodočašće u Mekku.176

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio / tko to kaže: "Gledaj, život ima u sebi ipak mnogo slatkih stvari",Zbilja, taj će vidjeti stanovit dan gorči od aloja. Zatim počnem putovati od jedne zemlje do druge i ići od grada do grada, i ja se dam na put prema obitavalištu mira52, Baghdadu, ne bih li ondje možda zadobio pristup ka gospodaru pravovjernih i njemu ispripovijedao, što mi se dogodilo. Stigao sam danas na-rčer u Baghdad i namjerio se na ovoga mojega prvog suputnika, .-:.:ko stoji u nedoumici. I ja mu reknem:- Mir bio s tobom!I počnem s njime časkati, kad li nam priđe naš treći suputnik irekne:- Mir bio s vama! Ja sam stranac.Mi odgovorimo: - Mi smo također stranci i ovamo smo stigli u ovoj blagoslovljenoj noći. Tada pođemo dalje utroje, a da nijedan od nas nije bio upoznao povijest drugoga, dok nas udes nije doveo na ova vrata i dok nismo ušli k vama. Sada ti znaš razlog, zbog čega su moja brada i moje usne obrijani i jedno oko izgubljeno.'Tada gospodarica kuće rekne: - Zaista, tvoja je pripovijest čudnovata. Prinesi svoju ruku ka

glavi i pođi svojim putem!Ali on uzvikne: - Ja neću otići, sve dok nisam čuo pripovijest svojih suputnika.Tada istupi naprijed treći redovnik i rekne: 52 Uobičajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije (Grad Mira).177

Četrnaesta noć — O presvijetla gospodarice! Moja povijest nije kao što su te tih suputnika, nego još čudesnija i u većoj mjeri zaprepašćujuća. A ona je razlogom, zbog kojega je moja brada obrijana i moje oko izgubljeno. Ove je pogodila sudbina i kob, ali ja sam udes navukao na sebe vlastitom rukom i na svoju dušu doveo žalost. I to je moja pripovijest:PRIPOVIJEST TREĆEG REDOVNIKA PROSJAKA. 'Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Kada je moj otac umro, ja sam poslije njega preuzeo vlast. I ja sam upravljao u pravednosti i dobrostivosti prema podanicima. No ja sam imao osobitu sklonost prema tomu, da brodom plovim po moru. Jer moj je grad ležao na moru, i odande se naširoko protezala pučina. Oko nas su ležali mnogi veliki otoci usred mora. I ja sam imao na vodi pedeset trgovačkih brodova, pedeset manjih brodova za plovidbu iz razonode i stoipedest galija spremljenih za rat i za džihad53. Jednom sam zaželio otići na plovidbu za zabavu prema otocima, i tako sam isplovio s deset brodova i uzeo sa sobom zalihe za cio mjesec dana. Već sam se oko dvadest dana nalazio na plovidbi, kad li se, jedne noći, podignu protiv nas nepovoljni vjetrovi, i more se protiv nas ustoboči s golemim valovima. Valovi su šibali jedan o drugi, i mi smo se već vidjeli izgubljenima, Kada se dakle također nad nama još nadvila gusta tmina, tada ja uskliknem: — Tko se upusti u opasnost, neće biti pohvaljen, čak niti ako bude spašen. I mi smo se molili Allahu Uzvišenomu i zazivali ga. Ali vjetrovi nisu prestajali bjesniti protiv nas, niti su nas valovi prestajali šibati, sve dok nije svanulo jutro. Tada se stišao vjetar, more se umirilo, i zasjalo sunce. Zatim smo pristali uz neki otok. Iskrcamo53 Borba za islamsku vjeru, sveti rat.178

Pripovijest trećeg redovniket-prosjaka se na kopno, skuhamo nešto malo za jelo, to pojedemo i dva se dana odmorimo. Zatim se opet otisnemo na pučinu i opet smo jedrili oko dvadeset dana. Tada nam protivna struja poteče usuprot, i kapetanu postane more stranim. Mi međutim reknemo stražaru:- Popni se u jarbolsku košaru i obazri se po moru! Stražar se smjesta popne na jarbol i istraživao je i doviknuo kapetanu: - O kapetane, vidim sebi s desna ribe na površini vode, a usredmora vidim nešto tamno, što se sjaji čas crno čas bijelo. Kada je kapetan čuo stražarove riječi, on baci svoj turban na pod, počne si čupati bradu i dovikne momčadi: - Slušajte veselu vijest o propasti nas sviju! Niti jedan jedini: d nas neće odavde otići sa životom!I on počne plakati, i mi smo svi plakali za svojim životom. I jareknem:- O kapetane, objasni nam, što je stražar vidio. - O moj gospodaru - odvrati on — znaj, da smo mi izgubili kurs toga dana, kojega su se protiv nas podigli vjetrovi i puhali cijelu noć sve do jutra. Zatim smo se dva dana zadržali usidreni, no izgubili smo naš put po moru. Sada mi plovimo već jedanaest dana od one noći u pogrešnom pravcu, i nemamo nikakva vjetra, koji bi nas vratio onamo, kamo želimo ploviti. Sutra ćemo navečer doploviti do jednoga brda od crnoga kamena, koje se zove Magnetsko Brdo. Struje će nas silom odvući, htjeli mi to ili ne, do njegova podnožja. Ondje će se brod polomitii, i svaki će brodski čavao odletjeti k brdu i uz njega se prilijepiti. Jer je Allah Uzvišeni magnetski kamen

obdario tajanstvenom snagom, tako da sve stoje željezo, doleti k njemu. Na tome brdu visi toliko željeza, da to nitko ne može izbrojati, osim Allaha Uzvišenoga. Jer su se od pradavnih vremena o to brdo razbijali mnogi brodovi. Iznad mora se međutim izdiže kupola od mjedi, podignuta na deset stupova. I na kupoli stoji stanoviti jahač, čiji je konj od bakra. U rukama je tog179

Četrnaestu noćkonjanika bakreno koplje, a na njegovim grudima visi olovna ploča, u koju su urezana imena talismana.I dalje mi on rekne: L - O kralju, nitko drugi ne upropašćuje ljude nego onaj konjanik na konju, i nema nikakve mogućnosti da se izbjegne propast, sve dok se taj konjanik ne sunovrati s tog konja. Na to je, o moja gospodarice, kapetan broda gorko zaplakao, i mi smo bili sigurni, da se nalazimo pred neizbježivom propašću. Mi smo stoga rekli, svaki pojedini svojem prijatelju, zbogom, i povjerili mu svoju oporuku, za slučaj da on možda bude spašen. Tijekom cijele te noći nismo spavali. A kada je svanulo jutro, mi smo već bili došli bliže brdu, i vode su nas silom tjerale prema njemu. Kada su se zatim lađe našle u njegovu podnožju, one se raspadnu, čavli izlete, a svo je željezo u njima prionulo k magnetskoj stijeni i za nju se zalijepilo. A pred smiraje smo dana tumarali uokolo po brdu. Neki su se od nas utopili, drugi su se spasili. Ali je onih, koji su se od nas utopili, bilo više. Ali također ti, koji su se iz toga izvukli sa životom, nisu znali ništa jedni o drugima, jer su ih valovi i protivni vjetrovi razbacali na razne strane. Mene je međutim, o moja gospodarice, Allah Uzvišeni poštedio za svu muku, nevolju i trpljenje, koje mi je On namijenio. I ja se uzverem na jednu od dasaka koje su uokolo plivale, vjetar je potjera, i ja se uzmognem uhvatiti za brdo. Ondje nađem put, koji je vodio prema vrhu, sličan stubama, usječenima baš u stijenu. I ja zazovem ime Allaha Uzvišenoga'..." Tu primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, pa ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju.Jmk, Jm

180

Ipak, kada je počela

petnaesta noć

3 o°e>

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je treći redovnik-pro-sjak - dok su tu sjedili ostali gosti čvrsto svezani i uz njih stajali robovi s isukanim mačevima iznad njihovih glava - dami ovako dalje pričao: 'Nakon što sam ja pozvao Allahovo ime i usrdno mu se molio, hvatao sam se za stube, koje su bile usječene u kamen, i polako se penjao. Allah zapovijedi, da se toga trenutka vjetrovi smire, i On mi pomogne pri uspinjanju, tako da sam nepovrijeđen dosegao vrh. No ondje nisam imao više nikakvoga drugog puta osim toga prema kupoli. Bio sam vrlo radostan poradi svojega spasenja, ušao sam u kupolu, obavio abdest54 i dvaput se moleći poklonio iz zahvalnosti prema Allahu, koji me je spasio. Zatim u kupoli zaspem i začujem u snu glas, koji je govorio: - O ibn Chadibe55! Kada se probudiš iz svojega sna, kopaj kod svojih nogu, i naći ćeš luk od mesinga i tri strijele od olova, u koje su usječeni talismani. Uzmi luk i strijele, i odapni prema jahaču, koji stoji na kupoli, i oslobodi ljude od te velike nesreće! I kada budeš pogodio konjanika, on će se surva ti u more. Također će ti

54 Religiozno pranje.55 Chadibov sine.

Petnaesta noćispasti iz ruke luk, ali ga podigni i zakopaj ga na njegovu mjestu! Potom će more nabujati i uspinjati se, sve dok ne dosegne vrh brda, i na njemu će se pojaviti čamac sa čovjekom od bakra, jednim drugim od onoga, kojega si ustrijelio. On će ti doći s veslom u ruci, i ti se uspni k njemu, ali ne imenuj ime Allaha Uzvišenoga. On će veslati i s tobom ploviti deset dana dugo, dok te ne dovede u More Spasenja. Kada stigneš onamo, već ćeš naći ondje nekoga, tko će te odvesti u tvoj zavičaj. Sve će ti se to ispuniti, ako ne imenuješ Allahovo ime. Potom se ja probudim, hitro ustanem i učinim onako, kako mi je rekao tajanstveni glas. Odapnem na konjanika i pogodim ga. Tada on padne u more, ali luk padne kraj mene. Uzmem ga i zakopam ga. I ubrzo uzavre more i penjalo se, dok nije doseglo vrh brda oko mene. I ja nisam imao dugo čekati, dok nisam ugledao čamac gdje dolazi k meni s debelog mora. Tada zahvalim Allahu Uzvišenomu. I kada je čamac doplovio bliže, ugledam u njemu čovjeka od bakra i na njegovim grudima ploču od olova, ispisanu čarobnim imenima i talismanima. I šuteći se, a da nisam rekao nijednu riječ, ja ukrcam k njemu. Sada je čovjek sa mnom odves-lao, i veslao je prvi dan, i drugi i treći, dok se nije ispunilo deset dana. Tada ja pogledam i ugledam pred sobom Otoke Spasenja. Bio sam se vrlo obradovao, i u prekomjernosti svoje radosti imenujem ja Allaha. Ja kliknem: - U ime Allaha! Nema nijednoga Boga osim Allaha! Allah je najveći! Čim sam ja to učinio, izvrne se čamac i baci me u more. I on se opet uspravi i potone u more. Ja sam međutim umio plivati, i tako sam plivao tijekom cijeloga tog dana do početka noći. Tada otkazu moje ruke i moja ramena omlitave. Bio sam iscrpljen i blizu kraja, i jer sam pred očima vidio sigurnu smrt, ja izgovorim očitovanje vjere. Još se uvijek nadimalo more pod snagom vjetra, i odjednom dođe val, tako visok kao neka moćna tvrđava. Taj me podigne uvis i baci me kroz zrak — tu se nađem na kopnu, po Allahovoj volji. Sada uspužem na obalu i iscijedim svoje haljine i raširim ih da se suše. Zatim ondje provedem noć. Kada je zadanilo, obučem svoje182

Pripovijest trećeg redovnikn-prosjakahaljine i ustanem, da istražim, kamo trebam ići. Tada nađem neku udolinu, pođem prema njoj i okolo nje i vidim, da je mjesto, na kome se nalazim, mali otok, uokolo okružen morem. I ja reknem sebi samomu:- Dolazim ipak uvijek iz jedne nevolje u drugu! Ali dok sam još razmišljao o svome udesu i sebi priželjkivao >mrt, gle, kad li ugledam daleko neku lađu, u kojoj su se nalazili ijudi i koja je plovila prema otoku, na kome sam se nalazio ja. Tada ustanem i uzverem se na neko drvo. Jer lađa je već pristajala uz ralu i iz nje je izlazilo deset crnih robova, koji su nosili sa sobom željezne pijuke. Oni su išli, dok nisu došli na sredinu otoka. Ondje su kopali po zemlji i oslobodili jednu ploču. Ploču su podigli, i to su sada bila otvorena vrata. Zatim se vrate k lađi i donesu odande ?; .;h. brašno, maslac, med, ovce i posuđe, sve, što je potrebno za neku nastambu. Neprestance su dotrčavali robovi i opet se vraćali k lađi, vraćali se s lađe i silazili u jamu, sve dok nisu onamo bili odnijeli sve, što se nalazilo na lađi. Nato konačno dođu u prelijepim haljinama, a među njima se nalazio neki vrlo star i prastar čovjek. Taj je bio postao onim, što je od njega još ostalo. Jer vrijeme ga je kruto potrošilo, i on je izgledao, kao da je već mrtav. On je nosio odijelo, koje se sastojalo od plavih dronjaka, kroz koje je vjetar profućkavao i prema zapadu i prema istoku. O njemu kazuje pjesnik:Vrijeme zastrašuje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan, Danas sam bolestan i ne mogu hodati. Ruka je starčeva ležala u ruci nekoga mladića, koji je izgledao, kao daje bio izljeven u kalupu ljupkosti, ljepote i savršenosti, tako da je njegova ljepota bila nadaleko i naširoko postala poslovicom.183

Petnaesta noćKao kakva grančica, tako je nježna bila njegova građa, on je očaravao svako srce svojim ljupkim likom, i svojim je nježnim pogledom zadobivao svako osjetilo pod svoju moć. Onako, kako je pjesnik o njemu govorio, kada je pjevao:Dovedena je ljepota, da se uspoređuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu.Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slična?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da ću to vidjeti!' Oni su dakle išli dalje, dok nisu došli do preklopnih vrata i bili su sat vremena ili još dulje iščezli. Naposljetku su međutim robovi i starac opet izašli, ali mladić nije bio s njima. Zatim su opet položili ploču, onako kako je bila prije, ukrcali se u lađu i iščezli mi s očiju. Kada su pak oni otišli, ja siđem s drveta, odem do zasuta mjesta, počnem otkopavati zemlju i uklanjati je nastranu. Tada se ukazu preklopna vrata. Ona su bila od drveta i veličine kakvoga mlinskog kamena. Pa kada sam ih podigao, dolje se ukazu kamene stube na zavoj. Ja sam se nad time zapanjio i silazio sam niza stube, sve dok nisam došao do njihova kraja, i našao lijepu dvoranu, opremljenu svakojakim sagovima i svilenim tkaninama. Ondje je na povišenoj postelji sjedio mladić, oslonjen na okrugao jastuk, s lepezom u ruci, sa cvijećem i mirisnim biljem pred sobom, ali je bio posve sam. Kada je ugledao mene, problijedio je. Ja ga međutim pozdravim i reknem mu: — Budi mirna srca i bezbrižan, nikakvo se zlo tebi ne smije približiti! Ja sam čovjek poput tebe i sin stanovitoga kralja. Udes me je doveo k tebi, da te razveselim u tvojoj samoći. Ipak, što ti se dogodilo, što te je snašlo, da ti stanuješ pod zemljom tako sam? Čim je on postao sigurnim, da ja kao i on pripadam ljudskom rodu, obraduje se, i njegova se boja vrati. I on me zamoli da priđem, i rekne:184

Pripovijest trećeg redovnika-prosjaka - Moj brate, moja je povijest neobična, i ona je ova: Moj je? . trgovac draguljima i ima veletrgovinu i crne i bijede robove.Trgovci plove za njega na brodovima s robom sve do najudaljeni-rh zemelja, s karavanama deva i obilnim dobrima. Ali nikada nije rio blagoslovljen djetetom. No jednom je usnuo, da će mu biti iarovan sin, ali da taj neće dugo živjeti. I sljedećega se jutra moj: :: probudi plačući i tugujući. U sljedećoj me noći moja mati rične, i moj otac zapiše sebi dan njezina začeća. Kada je zatim - ezino vrijeme bilo ispunjeno, ona me rodi. Moj se otac obraduje i davao je gozbe i hranio fakire i siromahe, jer je o koncu svojega :;-. ota još bio blagoslovljen mnome. Zatim on okupi zvjezdare i ? ljude, koji su poznavali položaje planeta, i mudrace toga doba i takve, koji su bili iskusni u proračunavanjima i horoskopima. Oni postave moj horoskop i reknu mojemu ocu: 'Tvoj će sin živjeti do e petnaeste godine, ali mu zatim prijeti opasnost: u Moru Opasnosti se uzdiže Magnetsko Brdo. Na njegovu se vrhu nalazi •:: njanik na konju od bakra, a na konjanikovim grudima visi ploča : d olova. Pedeset dana, nakon što taj konjanik padne s konja, tvoj će sin umrijeti, a ubit će ga taj, koji će odstrijeliti jahača, knez po rr.enu 'Adžib ibn Chadib.' Tada je moj otac bio vrlo tužan. Zatim me je odgojio i dao mi izvrsnu naobrazbu, sve dok nisam bio star retnaest godina. No prije deset mu je dana stigla vijest, da je konjanik pao u more i da se taj, koji ga je odstrijelio, zove 'Adžib, sin kralja Chadiba. Tada se moj otac prestrašio, da ja moram umrijeti, i meo me na ovo mjesto. To je moja povijest i razlog zbog kojega sam sam. Kada sam ja čuo njegovu povijest, bio sam zaprepašćen i sam sebi reknem: - Ja sam dakako sve to učinio. Ali tako mi Allaha, ja ga nika-ia i ni pod kojim uvjetima neću ubiti.Zatim reknem njemu: - Moj gospodaru, daleko bila bolest i nesreća, pa ako takoushtjedne Uzvišeni Allah, ti ne smiješ patiti ni od kakve brige, a jadte i nemir moraju minuti! Ja ću ostati kod tebe i biti tvoj sluga i185

Petnaesta noć zatim otići svojim putem. Ako ti ja dakle tijekom ovih dana budem pravio društvo, ti mi možeš dati mameluke56 za pratnju, s kojima ću ja otputovati natrag u svoju zemlju. Potom sam sjedio s njime do večeri. I zatim sam ustao, zapalio veliku svijeću i postavio svjetiljke. Zajedno smo sjedili, uzimali ponešto od jela i jeli. Zatim sam donio nešto od poslastica, i također smo od toga jeli. Sada smo sjedili u razgovoru jedan s drugim, sve dok nije prošao veći dio noći. Zatim je on legao na počinak, i ja sam ga pokrio, i sam sam otišao spavati. I sljedećega jutra ustanem, zagrijem vodu i tiho ga pozovem, tako da se on probudio. Zatim mu donesem toplu vodu, i on si umije lice i rekne mi: — Bio nagrađen dobrotom, o mladiću! Tako mi Allaha, akoumaknem toj opasnosti i budem spašen od toga, koji se zove'Adžib ibn Chadib, tada ću zamoliti svojega oca, da te nagradi. Akomeđutim umrem, neka na tebi leži moj blagoslov.Ja mu odgovorim: — Ne bilo nikada dana, o kojemu bi ti se dogodilo zlo! I ushtioAUah dopustiti da se moj posljednji dan ukaže prije tvojegaposljednjeg dana! Potom mu donesem ponešto od jela, i mi smo jeli. Zatim mu pripravim kadionicu, i on se okadi. Također spravim za njega igru kamenčićima, pa smo se igrali jedan s drugim. Poslije toga smo pojeli nešto od poslastica i opet igrali sve do večeri. Zatim sam upalio svjetiljke, donio ponešto od jela, sjeo i pričao mu priče, sve dok nije preostalo samo još malo od noći. Naposljetku on legne na počinak, i ja ga pokrijem i sam odem spavati. I tako sam nastavio, o moja gospodarice, dan i noć. Od srca sam ga zavolio i tješio sebe glede svojih briga, tim što sam u sebi govorio:— Zvjezdari su slagali. Tako mi Allaha, ja ga neću ubiti. Vazda sam ga posluživao, jeo sam s njime i pričao mu priče, tridesetidevet dana dugo. O večeri prije četrdesetog dana mladić se obraduje i usklikne:56 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.186

Pripovijest trećeg redovnika-prosjaka - Moj brate, hvala neka je Allahu, koji me je spasio od smrti,i to zahvaljujući tvojem blagoslovu i blagoslovu susreta s tobom. Aja se molim Allahu. da te on opet odvede u tvoj zavičaj. Ali sada,moj brate, želio bih, da mi zgriješ nešto vode, kako bih se mogaorrati i okupati!Ja kliknem:- S velikom radošću!I ja zagrijem mnogo vode, istresem je po njemu, cijelo mu tije-D čestito operem pjenušavim brašnom od vučjeg boba, namažem_:: i ostružem, promijenim mu njegove haljine i rasprostrem zarga mek krevet, kako bi poslije kupanja otpočinuo. I on mirekne:- Moj brate, izrezi nam jednu lubenicu i rastopi u njoj malosmog kandisa. Ja odem u spremnicu, ugledam ondje jednu lijepu lubenicu, koja je ležala na zdjeli, i doviknem mu:- O moj gospodaru, zar ti nemaš nikakav nož? - Ovdje je — odgovori on - na visokom gajtanu meni doglave. Ja požurim i uzmem nož, tim što sam ga primio za dršku. Ali, • :.da sam silazio, zapne mi noga, i ja padnem svom težinom na -iladića, s nožem u ruci. I tako je nož ispunio ono, što je bilo stajalo zapisano u vječnosti, i prodro je u mladićevo srce. On smjesta umre, njegov se život ugasi. Kada sam vidio, da sam ga ubio, -; čnem se udarati po licu, razderem svoje haljine i

reknem: - Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraćamo, omuslimani! Ovaj je mladić od trenutka opasnosti, koji su zvjezdarii mudraci naveli za četrdeseti dan, bio odvojen samo vremenom od edne noći. A unaprijed je određena smrt ovoga ljepotana trebala doći od moje ruke. Kamo sreće da je nebo htjelo, da nisam -okušao rezati lubenicu. Kakva nesretna zvijezda! Kakva bol! Ali r.eka Allah dovrši ono, što se moralo zbiti!'..."187

Petnaesta noć188 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po kraljevu odobrenju.

Ali kada je počela

i:

-

šesnaesta noć

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Adžib ovako dalje rripovijedao: 'Pa kada sam bio siguran, da sam ga ubio, ustanem i uspnem se uza stube, natrag položim preklopna vrata na njihovo mjesto i pokrijem ih zemljom. Zatim pogledam prema moru i ugledam lađu kako siječe kroz vodu i drži pravac prema otoku. I ja se prestrašim i reknem: - Sada će oni doći i zateći mladića mrtva. Onda će znati da sam ga ja ubio, i posve će me sigurno ubiti. Zato ja odem do nekoga visokog drveta, uzverem se na njega i sakrijem se u njegovu :>ću. I jedva što sam sjeo na drvo, kad li se iskrcaju robovi sa starcem, mladićevim ocem, i dođu do tog mjesta. Razmaknu zemlju ustranu, nađu preklopna vrata, siđu dolje i ugledaju mladića, gdje leži, lica još sjajnoga od kupanja, obučena u čistu odjeću, i s nožem duboko u grudima. Tada glasno kriknu i zaplaču, počnu se udarati po licu i uzvikivati jao i propast. Starac međutim padne u dugotrajnu nesvijest, i robovi povjeruju, da on neće nadživjeti svojega sina. Zatim umotaju mladića u njegovu odjeću i rokriju ga svilenim mrtvačkim pokrovom. Sada se spreme, da se vrate k lađi, a također se podigne starac. Kada je međutim ugledao svojega sina kako leži, padne na zemlju i počne se posipati prašinom po glavi, udarati se po licu i čupati si bradu. I samo je189

Šesnaesta noćjačim postao njegov plač, kada je pomislio na umorena sina, i on još jednom padne u nesvijest. Tada dođe neki rob i donese svileni pokrivač. I starca polože na jastuk i sjednu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao što se događa. 1 srce mi postane od žalosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego što je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:Kako je poneka Allahova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudračev razum ne otkriva!Kako poneko jutro počinje za tebe sa žalošću, Pa ipak: navečer ti potom dolazi radost!Kako se poneka sreća ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobađa brigom pritiješnjeno srce! Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca.

Kada je on zatim došao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, što se dogodilo i čega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i počne se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:Srce je od časa rastanka s dragim slomljeno, Uviđate ipak, kako mi moje suze teku iz očiju!S njime je iščezla u daljinu čežnja i, ah, moja patnja! Ja ne znam: što trebam sada reći, što trebam početi?O kamo sreće da ga ipak nikada u svome životu nisam vidio! Sada je moja snaga otišla, svi su mi putovi zatvoreni.190

Pripovijest trećeg redovnika-prosjaka-Kako ja onda mogu još naći neku utjehu, kada je vatrena stihijaLjubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?0 kamo sreće da ga je smrtni udes tako spopao,Da medu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!1 a te molim, o Allah, budi tako dobrostiv s nama,Sjedini me s njime na sve vijekelKako nam je lijepo išlo, dok nas je obuhvaćao isti krov I dok smo u bezbrižnoj sreći živjeli prisno povezani,Sve dok nismo bili pogođeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?Da, tu je najdražega od ljudi zatekla zla kob, ledini je svojega doba tu ležao proslavljen u ljepoti.I a sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:Moj sine, o kamo sreće da nam nikada ne bude poklonjen takavcilj!Gdje je put, na kome te ja žurno mogu sresti?O kada bih mogao za tebe, moj sine, dušom platiti kao otkupninom!Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjesečeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.191

Šesnaesta noćjačim postao njegov plač, kada je pomislio na umorena sina, i on još jednom padne u nesvijest. Tada dođe neki rob i donese svileni pokrivač. I starca polože na jastuk i sjednu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao što se događa. I srce mi postane od žalosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego što je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:Kako je poneka Alldhova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudračev razum ne otkriva!Kako poneko jutro počinje za tebe sa žalošću, Pa Ipak: navečer ti potom dolazi radost!Kako se poneka sreća Ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobađa brigom prltlješnjeno srce! Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca. Kada je on zatim došao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, što se dogodilo i čega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i počne se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:Srce je od časa rastanka s dragim slomljeno, Uviđate Ipak, kako ml moje suze teku Iz očiju!S njime je Iščezla u daljinu čežnja l, ah, moja patnja! Ja ne znam: što trebam sada reći, što trebam početi?O kamo sreće da ga Ipak nikada u svome životu nisam vidio! Sada je moja snaga otišla, svi su ml putovi zatvoreni.190

Pripovijest trećeg redovnika-prosjakuKako ja onda mogu još naći neku utjehu, kada je vatrena stihijaLjubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?0 kamo sreće da ga je smrtni udes tako spopao,Da među nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!

Ja te molim, o Alldh, budi tako dobrostiv s nama, Sjedini me s njime na sve vijekelKako nam je lijepo išlo, dok nas je obuhvaćao isti krov1 dok smo u bezbrižnoj sreći živjeli prisno povezani,Sve dok nismo bili pogođeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?Da, tu je najdražega od ljudi zatekla zla kob, Jedini je svojega doba tu ležao proslavljen u ljepoti.Ja sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:Moj sine, o kamo sreće da nam nikada ne bude poklonjen takavcilj!Gdje je put, na kome te ja žurno mogu sresti?O kada bih mogao za tebe, moj sine, dušom platiti kao otkupninom!Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjesečeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.191

Šesnaesta noćAh, moja žalosti za tobom, i ah, moja boli zbog vremena! Tebe meni nitko ne može nadomjestiti! Tko bi ti ikada bio ravan ?Tvoj otac čezne za tobom, i ipak, otkada te je smrtUzela pod svoje, ja te ne mogu, ah, nikada i nikako zadobiti!Oko je zavidnikd to, što nas je danas pogodilo.Ti su poželi ono, što su posijali. Jao, sramna li čina! Zatim on učini jedan jedini uzdah, i njegova duša napusti njegovo tijelo. Tada robovi glasno kriknu:- Jao, naš gospodaru! I oni su si glave posipali prašinom i još glasnije plakali. I ponesu bok uz bok svojega gospodara i njegova sina na lađu. Potom podignu jedra i iščeznu mi s očiju. Ja se međutim spustim s drveta, siđem kroz preklopna vrata i počnem razmišljati o mladiću. Vidio sam, što se još nalazilo ondje od njegovih stvari, i izgovorim stihove:Gledam njihove tragove, i ginem od čežnje,Na njihovima napuštenim prebivalištima prolijevam svoje suze.I molim onoga, koji je moj odlazak od njih odredio,Neka mi jednoga dana milostivo dopusti povratak u zavičaj. I zatim, o gospodarice, izađem kroz preklopna vrata napolje. Obdan sam tumarao naokolo po otoku, a obnoć sam se vraćao u podzemnu dvoranu. Tako sam živio mjesec dana i često sam istraživao onu stranu otoka, koja je ležala prema zapadu. Jer ondje je svakoga dana, koji je prolazio, more običavalo postajati suhljim, sve dok vode na zapadnoj strani nije bilo posve malo i dok stru-192

Pripovijest trećeg redovnika-prosjaka-janje nije prestalo. A kada je mjesec protekao, more je u tome pravcu bilo posve isušeno. Tada se razveselim i osjetim se sigurnim u svoje spasenje. Tako sam ustao i koračao kroz plitku vodu, koja je još preostala, i prispijem do kopna. Ondje se međutim namjerim na gomilu živoga pijeska, u koji bi čak i deva utonula do koljena. Ipak sam prikupio hrabrost i gazio kroz pijesak, i gle, u daljini ~i zasvijetli zasljepljujućim svjetlom neka vatra. Ja se uputim prema njoj, jer sam se nadao, da ću naći pomoć, i izgovorim ove stihove:Moguće je, da udes još okrene svoje uzdeI donese ipak još dobro unatoč zavisti vremena,Meni pospješi moju nadu, ispuni moju želju, I da još proklije iz stare patnje nova radost. Išao sam dakle dalje prema vatri, i kada sam joj bio blizu, gle, bila je posrijedi neka palača, koje su vrata bila od mjedi. Pa kada je sunce na njih sjalo, ona su odsijavala, tako da ih se moglo držati za vatru. Razveselio sam se prizoru i sjeo na zemlju, nasuprot vratima. Ali jedva što sam sjeo, kad li dođe do mene deset mladića, odjevenih u skupocjene haljine, a s njima se nalazio

neki prastari starac. Ali su sva desetorica mladića bili slijepi na lijevo oko. Ja se nad time začudim, kakva je to s njima mogla biti posrijedi okolnost i zašto su svi bili tako jednakomjerno slijepi. Čim su me ugledali, oni su me pozdravili i zapitali me o meni i o mojoj povijesti. I ja im ispričam sve, što mi se dogodilo i kakva se mjera nesreće na meni bila ispunila. Tada su se oni zaprepastili zbog moje priče i odveli me u palaču. Ondje ugledam uokolo dvorane poredanih deset postelja, a svaka je postelja imala po jedan sag od plave tkanine. U sredini je između tih kreveta stajao neki manji krevet, na kome je kao i na drugima sve bilo plavo. Kada smo ušli unutra, svaki je od mladića zauzeo svoje mjesto na svojoj postelji, a stari je sjeo na manji krevet u sredini i rekao mi:193

Šesnaesta noe - O mladiću, smjesti se u ovoj palači i ne pitaj o nama, niti onašoj jednookosti. Zatim stari ustane i stavi pred svakoga mladića malo jela u jednoj zdjeli i pića u jednom peharu, a pred mene stavi na isti način. Zatim se oni naslone i ponovo me zapitaju o mojim pustolovinama i o svemu što mi se dogodilo. I ja sam im pripovijedao do dugo u noć. Tada mladići reknu:- Stari, zar nam nećeš donijeti ono, što nam dolikuje? On odvrati:- Od srca rado. Zatim on ustane, uđe u neku sobu od dvorca i iščezne. Ubrzo se vrati i donese na glavi deset ploča, od kojih je svaka bila pokrivena plavim rubcem. Pred svakoga pojedinog mladića stavi jednu ploču. Zatim zapali deset svijeća i na svaku ploču pričvrsti jednu svijeću. Potom ukloni pokrivala, i gle, ispod njih nije na pločama bilo ničega osim pepela, ugljenoga praha i kotlene čađi. Tada svi mladići zavrnu svoje rukave sve do lakata i počnu plakati i jadiko-vati. I načađe si lica, razderu svoje haljine i počnu se udarati po čelu i po grudima i pri tome uzvikivati: - Mi smo tu sjedili u svome spokoju, ipak nam je naša pro-htjevnost bila odveć blizu! To su oni činili neprestano, sve dok se nije približilo jutro. Tada međutim stari ustane i zagrije za njih vode. I oni sebi operu lica i obuku druge haljine. Dok sam ja to gledao, o moja gospodarice, ostavljao me je razum, moja je pamet bila smetena, a moja mi je nutrina bila puna misli, sve dok nisam zaboravio što se prije toga zbilo, i nisam bio u stanju dalje šutjeti. Morao sam govoriti i pitati ih, i tako im dakle reknem: - Sto je povod za to, nakon što smo bili veseli i postaliumorni? Vi ipak imate, Allahu hvala, još zdrav razum, ali takvo štočine samo poludjeli. Ja vas zaklinjem svim, što vam je najmilije,ispripovijedajte mi svoju povijest i recite mi razlog, zbog kojega jesvaki od vas izgubio jedno oko i zbog kojega sebi crni lice pepelomi čađom?194

Pripovijest trećeg redovnikcL-prosjakaTada mi se oni obrate i reknu mi: - O mladiću, nemoj se dati zaludjeti svojom mladošću, negoodustani od ispitivanja! Zatim mi poustajemo, stari nam međutim donese nešto malo za jelo. Pošto smo jeli i pošto je suđe bilo odneseno, sjeli smo zajedno i razonodili se do početka noći. Tada stari ustane, zapali ?štane svijeće i svjetiljke i iznese pred nas jelo i piće. Pa kada smo s time bili gotovi, ponovo smo zajedno sjeli, zabavljali se i ćaskali sve do ponoći. Tada mladići reknu staromu:- Donesi nam ono, što nam priliči! Jer sat je spavanja tu. Stari ustane i donese im ploče s crnom prašinom. I oni učine onako, kako su bili činili u predhodnoj noći. Na taj sam ja način ostao kod njih punih mjesec dana, i oni su si svake noći crnili lica pepelom i zatim su se prali i mijenjali svoje haljine. Ipak sam se ja romu sve više čudio, a sve me je više pritiskivala napast, da sam se čak suzdržavao od jela i pića. I ja im

reknem: - Vi mladići, ipak učinite kraj mojemu nemiru i kažite mi,zbog čega vi sebi tako crnite lica?Ipak oni odvrate:- Bilo bi bolje, da čuvamo svoju tajnu. Ali sam ja bio u nedoumici zbog njihovog činjenja i suzdržavao sam se od jela i pića, i na koncu im reknem: - Ništa ne pomaže, vi me morate izvijestiti o tome, što to sveznači!Oni odgovore:- To će na tebe donijeti nesreću. Jer ti ćeš postati kao mi.Pa ipak ja ponovim: - To ništa ne pomaže. A ako ne želite, tada me pustite daodputujem i da se vratim k svojemu vlastitom narodu, da imadnemmira od pogleda na takve stvari. Jer poslovica kaže: 'Zaista jebolje, ako sam daleko od vas, da oko ne gleda, srce se ne žalosti.'195

Šesnaestu noć Tada oni uzmu jednog ovna, zakolju ga, ogule ga i reknu mi: - Uzmi ovaj nož i lezi u tu kožu, tako ćemo te mi ušiti. I ubrzoće doći stanovita ptica, zvana Ptica Roch, koja će te podići i spustiti te na stanovitoj planini. Potom prorezi kožu i ispuži iz nje. Pticaće te se međutim prestrašiti i odletjeti i ostaviti te samoga. Zatimhodaj pola dana dugo, tako ćeš pred sobom naći stanovitu palaču,koja je čudesnog izgleda. Ondje uđi, i tvoja je želja ispunjena. Jerto što smo mi ušli u palaču, to je razlog, zbog kojega sebi crnimolica i zbog kojega smo izgubili jedno svoje oko. Ako bismo ti sadahtjeli pripovijedati svoju povijest, to bi predugo trajalo. Jer svakomu se od nas pri gubitku njegovoga lijevog oka dogodilo neštoposebno. Ja se obrađujem njihovim riječima, i oni sa mnom učine ono, što su bili rekli. Ptica me odatle odnese i odloži me na nekome brdu. Ja međutim izađem iz kože, i hodao sam, sve dok nisam stigao u palaču. Gle, tu je bilo četrdeset djevojaka, lijepih kao Mjesec, od pogleda na koje se čovjek ne bi mogao zasititi. Čim su me ugledale, one sve zajedno reknu: - Od srca dobro došao, budi nam pozdravljen, o naš gospodaru! Mi na tebe čekama već cijeli mjesec dana. Hvala neka je Allahu, koji nam je poslao jednoga, vrijednog nas, kao što smo mi njega vrijedne!Zatim me puste da sjednem na jedan visok divan i reknu: - Danas si ti naš gospodar i vladar, mi smo tvoje sluškinje itebi podređene. Zapovijedaj nam dakle po svojoj volji! Ja sam se međutim zapanjio nad njima. Potom mi one donesu jelo, i ja sam s njima jeo. Zatim stave pred mene vino. Zatim su sve stale oko mene, da me poslužuju. Naposljetku se njih pet dadne na to, da rasprostru hasuru. Na nju stave uokolo cvijeće i voće i slastice svakojake vrste, i zatim donesu ovamo vino. Sada ponovo sjednemo uz piće. One uzmu lutnju i uz nju su pjevale pjesme. Kod nas su kružili pehari i čaše, i mene obuzme takva neka radost, da mi je dopustila da zaboravim sve brige ovoga svijeta. I ja reknem:- To je istinski život!196

Pripovijest trećeg redovnika-prosja-ka I ja ostanem kod njih, sve dok nije došlo vrijeme spavanja. Tada one reknu:- Uzni sa sobom, koju od nas želiš, da dijeli tvoju postelju!

Tako ja izaberem jednu od njih, koja je imala lijepo lice i tamne oči, njezina je kosa bila crna, divno su joj bile sparene usne, zajedno srasle obrve, sve je na njoj bilo divno za pogled, bila je ravna svježoj grani ili stabljici mirhine biljke. Ona je zaludivala srce i porobljavala ga, onako kako je jednom pjesnik o njoj pjevao:Ako bih je uspoređivao sa svježom granom, to bi bila ludost! Daleko to bilo, da bih ja njezin pogled poređivao s onim u srne!Odakle bi nježna srna mogla imati njezine vitke udove? Ili medni napitak njezinih usana, tako bogat slašću?Ili njezino široko oko, koje izaziva smrtonosnu ljubav I zaljubljeno srce baca u okove smrti?Ja joj se obratim s divljom, poganskom ljubavlju,Nije to nikakvo čudo, ako se u bolesniku budi bjesneća strast.I ja joj ponovim pjesnikove riječi:Moje oko uvijek treba promatrati samo tvoju ljepotu, Nijedna slika osim jedino tvoja ne smije lebdjeti u mome srcu.I sve moje misli obožavaju samo tebe, o gospodarice, U ljubavi ću prema tebi umrijeti i uskrsnuli u život.197

Šesnaesta noć Tako sam dakle onu noć proveo uz nju. I nikada nisam doživio neku ljepšu od te. Kada je međutim svanulo jutro, odvedu me djevojke u kupelj, dadnu mi da se okupam i obuku me u najraskošnije haljine. Postave za nas jelo i piće, i mi smo jeli i pili, i kod nas su kružili pehari sve do početka noći. Zatim opet izaberem jednu između njih, bogatu ljepotom, mekih oblina, kako ju je opisao pjesnik, kada je pjevao:Na njezinim prsima ugledam dvije škrinje, koje su bile zapečaćeneMošusom, kako ih zaljubljenik ne bi taknuo i povrijedio.Ona obje štiti strijelama iz svojih pogleda,Pogađa svojim strijelama onoga, koji joj se suprotstavlja. I također s njome ja provedem najljepšu noć sve do jutra. I, da se kratko izrazim, o moja gospodarice, ja sam ostao kod njih u najdivnijem življenju cijelu godinu dana. Ali mi početkom druge godine one reknu: — Ah, kamo sreće da te nikada nismo upoznale! Ali, ako nasposlušaš, možeš zahvaljujući tomu biti spašen.I one počnu plakati. Ja sam međutim bio zapanjen i upitam ih:— Sto to znači?Tu one odgovore: — Gledaj, mi smo kćeri kraljeva, i mi smo već godinama ovdjesjedinjene. Odsutne smo smo odavde četrdeset dana a godinu smodana ovdje, jedemo i pijemo, naslađujemo se i radujemo, ali zatimmoramo otići. To je naša navada. No mi se bojimo, da ćeš ti, dokmi budemo odsutne, postupiti mimo našu zapovijed. Gledaj sada,mi ćemo ti predati ključeve dvorca. U njemu je četrdeset soba. Tismiješ otvarati tih tridesetidevet vrata. Ali čuvaj se, da ne otvaraščetrdeseta vrata, inače ćeš nas morati napustiti.198

Pripovijest trećeg redovnika-prosjakaJa uzviknem:- Neću ih otvarati, ako to znači rastanak s vama! Potom mi priđe jedna od njih, zagrli me i zaplače i izgovori ove stihove:Neka nas opet sjedini blizina poslije rastanka,Tako se obraz vremena osmjehuje, pošto je visio nabrana čela.Pa ako bude zahvaljujući pogledu od tebe moje oko ukrašeno, Vremenu ću oprostiti grijehe koje je na meni počinilo.

I ja još izgovorim ove stihove:Kada se približila za oproštaj, jadnoga srca tako ispunjena dubokom čežnjom i ujedno divljom patnjom,Plakala je jasnim biserjem, a iz mojih su očiju strujali Dijamanti, na njezinim su se grudima sjedinili u dragocjenosti.Kada sam je gledao kako plače, ja reknem:— Tako mi Allaha, nikada ja i nipošto neću otvarati ona vrata! I ja se s njome oprostim. One sve izađu napolje, i zatim odlete odatle. Ja međutim ostanem u palači sam. Kada se pak približila večer, ja otvorim vrata prve sobe, i uđem unutra i nađem se u prostoru, koji je bio nalik raju. Unutra je bio vrt, u kome su se nalazile svakojake vrste zelena drveća, na kojima je visjelo posve nježno i zrelo voće. Male su ptičice pjevale, a bistri su potoci poskakivali. Nad time se obraduje moje srce, i ja sam kročio između redova drveta, udisao sam miris cvijeća i slušao cvrkut ptičica, kako one slave Njega, koji je jedini svemoćan. Gledao sam također boju jabuka crvenožuta sjaja. Onako kako kaže pjesnik:199

Šesnaesta noćJabuka, koja u sebi sjedinjuje dvije boje, koje su nalik Obrazu ljubljene i plahu kraljevstvu čežnje. Zatim sam gledao gunje i udisao njihov miris, koji zastiduje mošus i ambru, kako kazuje pjesnik:Gunja u sebi sjedinjuje ljudske radosti, ona je Kraljica voća u snazi svoje ljepote:Njezin okus je kao vino i njezin miris kao oblak mošusa, Njezina boja kao zlato i njezin lik okrugao kao uštap. Zatim sam gledao još marelice, kojih je ljepota očaravala oko poput izglačana safira. Potom sam napustio to mjesto i zaključao vrata te sobe, onako kako su prije bila. Sljedećega sam dana otvorio neku drugu sobu i ušao u nju. Unutra se nalazilo prostrano zemljište, na kome se nalazio gaj visokih palmi. Tamo je svježe žuborio neki potočić, njegova je obala bila pokrivena grmljem ruža i jasmina, mažurana i eglantina57, narcisa i šeboja. Dah je vjetra milovao sve mirisno cvijeće, a taj se divni miomiris širio i nadesno i nalijevo. To me je ispunjavalo savršenom radošću. Potom «am napustio ovo mjesto i zaključao vrata te sobe, onako kako su bila prije. Zatim sam otvorio vrata treće sobe i u njoj ugledam jednu prostranu dvoranu, koje je pod bio popločen šarenim mramorom i raznovrsnima skupocjenim raskošnim kamenim pločama. Ondje su se nalazili kavezi od sandalova i alojeva drveta, puni ptica pjevi-ca, slavuja, golubova grivnjaša, kosova, kanarinaca i nubijskih pjevačica. Nad time se razveselilo moje srce, i moje su brige umi-nule. I ja sam odspavao na tome mjestu sve do jutra. Zatim sam otvorio vrata četvrte sobe. U njoj pronađem neku veliku salu, a uokolo se nje nalazilo četrdeset odaja, kojih su vrata stajala otvore-57 Posrijedi je vrlo mirisna vrsta divljih ruža.200

Pripovijest trećeg redovnika-prosjakana. Ulazio sam u njih, i ondje sam vidio bisere, safire, topaze, smaragde i tako dragocjene dragulje, kako ih ne može opisati nijedan jezik. Tu je zbog pogleda na to moj razum bio zbunjenim, i ja sebi reknem: — Ove se stvari, čini mi se, ne mogu naći čak ni u riznici nekoga stvarnog kralja. Taj put se moja duša razveseli, i moje brige iščeznu, i ja reknem: — Ja sam sada najveći kralj svojega vremena, jer su miAMhovom milošću sve te stvari pale u dio. I ja vladam nad četrdeset djevojaka, koje nemaju nikakvoga drugog gospodara osimmene. Sada sam si ja uvijek dalje gledao jednu sobu za drugom, svedok nije proteklo tridesetidevet dana. U tome sam vremenu jaotvorio sve sobe osim te jedne sobe, koje su mi vrata princeze bile

zabranile otvarati. Ipak, o moja gospodarice, moja je pamet vazdamislila na tu sobu, koja je četrdeset činila potpunim, a sotona meje na moju propast htio prisiliti, da ih ja otvorim. Tako ja nisamimao nikakva strpljenja da se svladam, unatoč tomu što je preosta-jao samo još jedan jedini dan, dok se ne ispuni vrijeme. Tada jadakle pođem k onoj sobi, otvorim vrata i stupim unutra. U njoj jebio neki tako jak miris, kakav ja još nikada nisam udahnuo, i tajomami moja osjetila. Padnem onesviješćen na pod i ostanem nekostanovito vrijeme ležati. Poslije toga sam si međutim osokolio srce,ušao sam u sobu i vidio, da je njezino tlo posuto šafranom. I nadalje ugledam svjetiljke od zlata i sa cvjetovima, koji su širili mirise-mošusa i ambre, i od njih je dolazila jasna svjetlost. Ugledamtakođer dvije velike kadionice, koje su obje bile napunjene alojem,ambrom i mednim miomirisom. A dvorana je bila ispunjena njihovim mirisom. I tu, o moja gospodarice, ugledam jednoga plemenitog konja, crnoga poput noćne tame, kada je noć najtamnija.Pred njime su se nalazila dva korita od jasnog kristala, u jednomeje bio oljušten sezam, i u drugome ružina voda pripremljena smošusom. Konj je bio osedlan i zažvaljen, a njegovo je sedlo bilood crvena zlata. Kada sam to vidio, zaprepastio sam se i rekao sebiiamomu:201

Šesnaesta noć- S tom životinjom mora biti neka posve osobita okolnost. I sotona me navede, i izvedem ga napolje i uzjašim. Ali se on nije htio maknuti s mjesta. Tada ga udarim ostrugama o bokove, ali se on ne pokrene. Uzmem dakle bič i udarim ga njime. No tek što je osjetio taj udarac, on tako glasno zanjiče poput gromoglasne grmljavine, pa razvije par krila i odleti sa mnom visoko prema nebu, višlje nego što bi ikoji čovjek bio u stanju vidjeti. Pa ipak se nakon stanovitoga vremena spusti sa mnom na neku krovnu terasu, zbaci me s leđa, osine me repom po licu i izbije mi lijevo oko, tako da mi se otkotrljalo niz obraz, i odleti od mene. Tada ja siđem s krova i nađem se kod deset jednookih mladića. Ti mi doviknu:- Ne budi dobrodošao i ne budi pozdravljen!Ja međutim reknem: - Vidite, ja sam postao kao vi. I ja želim, da mi vi dadnete jednu ploču punu crnila, da si pocrnim lice, i da me prihvatite u svoje društvo. - Tako nam Allaha - reknu oni - ti ne smiješ kod nas ostati, tornjaj se odavde! I budući da su me tjerali unatoč mojoj stisci, pri čemu sam morao misliti na sve, što je prešlo preko moje glave, ja ih napustim ožalošćena srca i sa suzama u oku. I tiho reknem: - Ja sam tu sjedio u svome spokoju, ali mi je moja pro-htjevnost bila odveć blizu. Zatim sam si obrijao bradu i usne i obilazio naokolo po Allahovoj zemlji. I Allah je odredio, da sam trebao dobro i sretno prispjeti u Baghdad početkom ove noći. Ovdje međutim sretnem ovu dvojicu, kako stoje u nedoumici. Tu ih ja pozdravim i reknem:- Ja sam stranac! A oni odvrate:- Mi smo također stranci! Tako smo se susreli, mi, tri redovnika, svi trojica slijepi na lijevo oko. To je, o moja gospodarice, razlog, zbog kojega sam sebi obrijao bradu i zbog kojega sam izgubio svoje oko.'202

Pripovijest trećeg redovnika-prosjaka Tada mu dama rekne:- Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!On međutim uzvikne:

- Tako mi Allaha, neću otići, sve dok nisam čuo povijest ostalih. Nato se dama okrene prema kalifu i prema Dža'faru i Masruru i rekne im:- Ispričajte mi svoju povijest! Sada Dža'far stupi naprijed i ispriča joj istu pripovijest, koju je bio ispripovijedao vratarici, kada su oni stupili u kuću. I kada je poslušala njegove riječi, ona rekne:- Svima vam poklanjam život. Tada svi izađu. I kada su stajali na ulici, kalif rekne redovnici-ma:- Vi ljudi, kamo sada idete, jer ipak jutro još ne sviće?Oni odgovore: - Tako nam Allaha, o naš gospodaru, mi ne znamo, kamo trebamo ići.- Dođite i provedite ostatak noći kod nas! - rekne im kalif.I Dža'faru: - Uzmi ih sa sobom ka kući, a sutra ih dovedi pred mene, kako" :>mo zapisali ono što im se zbilo! Dža'far učini onako, kako mu je kalif zapovijedio. Potom se salif uspne u svoju palaču. Ali mu u toj noći san nije htio doći. No kada je došlo jutro, on sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Pa pošto su se sakupili državni velikani, on se obrati Dža'faru i rekne mu:- Dovedi mi tri dame i obje kuje i redovnike-prosjake. Tada dža'far otiđe i dovede ih pred njega. Dame dovede pokrite žarom58. Ovima se on obratio, tim što je rekao:58 Velom.203

Šesnaesta noe - Mi vam opraštamo, jer ste se vi prije toga pokazale prijaznima, a da nas niste poznavale. Sada bih vam međutim htio dati doznanja, da vi stojite pred petim 'Abbasovim potomkom, predHarun er-Rašidom, bratom kalifa Muse el-Hadija, sinomMuhammeda el-Mahdija, sina Abu Dža'fara el-Mansura, sinaMuhammeda, brata es-Saffaha ibn-Muhammeda. Ne pripo-vjedajte mu dakle ništa osim čiste istine! Kada su dame čule Dža'farove riječi u ime gospodara pravovjernih, pristupi najstarija i rekne: — O gospodaru pravovjernih, meni se to tako zbilo, da bi mojapovijest, kada bi bila iglama zapisana u očne kutove, bilaopomenom za svakoga, koji se dade opomenuti, i sadržavala dobarsavjet za onoga, koji se dade svjetovati.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je počela po Kraljevu dopuštenju.ffp iliilirci ^- '-} &204

Ali kada je bila započela

sedamnaesta noć

Šehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je najstarija dama, kada je stupila pred gospodara

pravovjernih, počela pričatiPRIPOVIJEST NAJSTARIJE DAME. 'Ja imam neobičnu povijest, a ovo je ona: Ove dvije crne kuje su moje sestre. Jer mi smo bile tri rođene sestre, od istoga oca i iste matere. Dvije su međutim druge djevojke, jedna s ožiljcima i druga, domaćica, moje sestre od stanovite druge matere. Kada je naš otac umro, svaka je pojedina uzela svoj dio nasljedstva. Poslije nekog vremena umre također moja mati i ostavi za sobom tri tisuće žinara. Svaka je pojedina dobila kao svoj dio nasljedstva tisuću dinara. Ja sam međutim bila najmlađa među njima. Moje su se ses-::e opremile i obje su se udale. I nakon nekog vremena oba muža sebi nabave robu, pošto je svaki dobio od svoje žene tisuću dinara. Zatim svi zajedno otputuju i ostave me samu. Bili su odsutni tijekom pet godina. Kroz to su vrijeme muževi spiskali novac i pali rod stečaj, i oni napuste svoje žene u tuđoj zemlji. Nakon pet go-205

Sedamnaesta noćdina dođe moja najstarija sestra k meni kao prosjakinja, u izderanim haljinama i prljavome starom ogrtaču. I nalazila se u najbjed-nijem stanju. Kada sam je ugledala, bila mi je posve strana, i ja je nisam prepoznala. Ali kada sam je zatim prepoznala, ja je upitam:- Sto to znači?A ona odgovori: - O sestro, riječi sada više ništa ne koriste. Jer je udes izveo ono, što nam je namijenio! Tada je ja pošaljem u kupelj, obučem je u novu haljinu i reknem joj: - Draga sestro, ti mi nadomiještaš oca i mater. Allah je nasljedstvo, koje mi je istovremeno s vama palo u dio, blagoslovio, i ja živim od njega u blagostanju. Ja imam veliko bogatstvo; njega ću dijeliti s tobom. Tako joj ja iskažem mnogo dobra, i ona ostane kog mene cijelu godinu dana. Naše su međutim misli vazda bile kod naše druge sestre. Posve kratko vrijeme nato, gle, ona iznenada dođe. Ali se nalazila u još jadnijem stanju od onoga, u kakvom je došla starija sestra. Ja joj iskažem još više dobra nego prvoj, a obje su imale svoj dio u svemu, što je bilo moje. Pa ipak mi one nakon stanovitog vremena reknu: - O sestro, mi se želimo opet udati. Jer mi ne možemo to podnijeti, da živimo bez muževa.Tada im ja odvratim: - Vi moje oči, vama do sada nije dobro išlo u braku. Jer danasse rijetko nalazi neki izvrstan muž. Stoga ja ne vidim u vašem govorenju nikakve koristi. Pa vi ste brak već i iskusile. Ali one ne htjednu prihvatiti moj savjet i udadu se bez mog pristanka. Unatoč tomu im ja dadnem od svojega novca miraz i opremu. I one odu odatle sa svojim muževima. Ipak ih poslije stanovitoga kratkog vremena njihovi muževi izdaju i uzmu im ono, što su posjedovale, odu i ostave ih na cjedilu. Tu one posramljene dođu k meni, i ispričavale su se i govorile:206

Pripovijest najstarije dame — Nemoj se srditi na nas! Ti si doduše po godinama mlađa odnas, ali si savršenija po uvidu. Mi ubuduće nećemo nikada opetgovoriti o udaji. Učini nas dakle svojim sluškinjama, kako bismomogle jesti svoj zalogaj.Tada ja uzviknem:— Dobro došle, moje sestre! Meni nije ništa milije od vas. Ja ih prihvatim i budem sada dvostruko prijazna. I ostanemo tako zajedno punu godinu dana. Tada međutim ja odlučim opremiti jedan brod za Basru. I ja iznajmim veliko plovilo i natovarim ga robom i dobrima i živežnim namirnicama, koje su bile potrebne za putovanje. I ja reknem svojim sestrama: — Hoćete li ostati kod kuće, dok se ja ne vratim sa svog puto

vanja, ili ćete me radije pratiti?One odgovore: — Mi hoćemo s tobom putovati. Jer mi ne možemo podnijetirastanak od tebe. Tako im ja dopustim da pođu sa mnom. Svoj sam međutim novac podijelila na dva jednaka dijela, od kojih sam jedan uzela sa sobom, dok sam drugi ostavila pohranjenim. Jer sam sebi rekla: — Možda brod snađe neka nesreća, a mi ipak ostanemo naživotu, onda ćemo naći pri povratku ono, što će za nas biti odkoristi. Plovili smo dakle neprekidno nekoliko dana i noći. Ali je brod s nama otišao u pogrešnom pravcu, jer kapetan nije pazio na put. I tako smo prispjeli u neko more, različito od onoga koje smo tražili. Neko vrijeme to nismo primjećivali. Jer vjetar nam je tijekom deset dana bio povoljan, i kada se zatim stražar popeo, da razgleda uokolo, on poviče:— Dobra vijest!Obradovan siđe dolje i rekne: — Vidio sam nešto poput nekoga grada. Ali to izgleda poputkakvoga goluba.207

Sedamnaesta noć Tada se i mi obrađujemo, i još prije nego što je protekao sat vremena, ukaže nam se u daljini neki grad. Mi upitamo kapetana:- Kako se zove taj grad, koji mi vidimo pred sobom?Ali on odvrati: — Tako mi Allaha, ja to ne znam. Jer ja ga još nikada prijenisam vidio, niti sam ikada uopće jedrio u ovome moru. Ali je sadasve došlo dobrom svršetku, i vi trebate samo ući u taj grad.Iskrcajte svoju robu. Pa ako je možete prodati, onda je prodajte ikupite za to ono, što se ondje uopće može nalaziti! Ako međutimne možete prodavati, tada ćemo ostati samo dva dana ležati usidreni, uzeti zalihe i zatim odjedriti dalje. Ubrzo smo uplovili u luku, i kapetan ode u grad i bude neko vrijeme odsutan. Kada se vratio k nama, rekne: - Na noge! Otiđite u grad i čudite se Allahovu djelu glede svojih stvorova i molite, da budete očuvani od Njegova gnjeva! Tako mi dakle pođemo prema gradu, pa kada sam ja došla pred gradska vrata, ugledam ondje ljude sa štapovima u rukama. Čim sam međutim prišla bliže, pokazalo se, da su oni bili poradi Allahova gnjeva pretvoreni u kamen. Zatim mi uđemo u grad i nađemo sve njegove stanovnike pretvorene u crni kamen. U njemu nije bilo nijednoga nastanjenog mjesta niti ikoga, tko bi raspirio vatru. Jeza nas obuzme pri tome prizoru, i mi smo prolazili kroz bazare. Ondje smo našli robu kako još leži, i također zlato i srebro, tako kako je sve bilo ostavljeno. Sve si to pogledamo i reknemo:— Sa svim tim je posrijedi jamačno neka osobita okolnost. Sada se mi podijelimo po gradskim ulicama, i svaki je pojedini izgubio drugoga s očiju pri skupljanju bogatstva, novca kao i skupocjenih tkanina. Ja sam se međutim sama uputila prema tvrđavi i našla, da je ona jako utvrđena. Zatim uđem u kraljevski dvor i nađem svu opremu od zlata i srebra. Ugledam također kralja kako sjedi usred svojih komornika, svojih namjesnika i svojih ministara. On je nosio haljine, koje su svojom skupocjenošću zbunjivale um. Pa kada sam prišla kralju bliže, vidim ga kako sjedi na pri-208

Pripovijest najstarije dame estolju, koje je bilo urešeno biserima i draguljima. Njegova je odjeća bila od zlatne tkanine, a na

njoj je svaki dragulj bljestao poput neke zvijezde. Uokolo je njega stajalo pedeset mameluka59, odjevenih u svakovrsnu svilu, isukanih mačeva u svojim rukama. Kada sam to vidjela, ja sam bila ukočena od zaprepašćenosti. Ipak pođem dalje i uđem u harem, čiji su zidovi bili obloženi zastorima od zlatom protkane svile. I ovdje ugledam kraljicu gdje leži u nekoj odjeći, koja je bila optočena staklenim biserima. Na njezinoj se glavi nalazio dijadem sa svakojakim draguljima, a oko njezina su vrata visjele ogrlice i dragocjenosti. Sve što je nosila, odjeća i nakit, bilo je netaknuto, ali je ona sama poradi Allahova gnjeva bila postala crnim kamenom. Sada ugledam neka otvorena vrata, prema kojima pođem. Ona su vodila u stubište od sedam stuba. Niz njih siđem i dospijem u neku dvoranu, popločenu i opremljenu zlatom protkanim sagovima. U sredini je stajalo prijestolje od smrekovine, optočeno biserima i ukrašeno sa dva posve golema smaragda. I ondje se nalazila također neka niša, koje je zastor bio obješen na uzici s nanizanim biserima. I ugledam neko svjetlo kako zrači iz niše, popnem se u nju, i nađem jedan dragulj, tako velik, kao nojevo jaje, koji je ležao na gornjem kraju niše na nekome malom prijestolju. Od njega je dolazila jasna, nadaleko sjajeća svjetlost. To je međutim prijestolje bilo obloženo svakojakima svilenim tkaninama, koje su svojom ljepotom zbunjivale gledatelja. Kada sam sve to vidjela, vrlo sam se zaprepastila. Ali sam zatim ugledala na tome mjestu još goruće svijeće, i ja sebi reknem:— Mora biti da je netko, bilo tko, zapalio te svijeće. Potom pođem dalje i dođem u jednu drugu prostoriju. I ja sam istraživala i obilazila po svim prostorijama. Pri tome sam zaboravila na sebe samu od zaprepašćenosti nad svima ovim stvarima, koja me je spopala. I tako sam utonula u misli, sve dok se nije spustila noć. Sada htjednem izaći. Ali budući da nisam znala vrata, izgubila sam bila put, pa sam se vratila natrag prema niši, gdje su se nalazile goruće svijeće. Sjednem na postelju i zamotam se u neki 59

Bijelih robova.

209

—ii

Sedamnaesta noćpokrivač, nakon što sam izgovorila par stihova iz Kur'ana. Zatim htjednem spavati, ali to nisam mogla. Jer me je mučila besanica. Kada je nastala ponoć, začujem neki mio glas, kako pjeva Kur'an. Ali je glas bio posve tih. Obradovana pođem prema glasu, sve dok nisam došla do stanovite odaje, koje sam vrata našla pritvorenima. Otvorim vrata i pogledam unutra: bila je posrijedi kapela s nišom za molitvu, koja je bila osvijetljena visećim svjetiljkama i dvjema svijećama, unutra je bio raširen jedan sag za molitvu, na kome je sjedio neki mladić, lijep za pogled. I pred njim je ležao na svom stalku prijepis Kur'ana, iz kojega je on čitao. I ja se zaprepastim, da je on sam između naroda u gradu bio na životu, uđem i pozdravim ga. A on podigne oči i uzvrati moj pozdrav. Tada mu ja reknem: — Ja te zaklinjem onim, što si bio pročitao iz Allahove Knjige,odgovori mi na moje pitanje!Mladić me međutim pogleda, nasmiješi se i rekne: — O Allahova sluškinjo, obavijesti me, zbog čega si ti došlaovamo. Zatim ću ja tebe obavijestiti o tome, što se dogodilo kakomeni tako i narodu ovoga grada i kako sam ja bio spašen. Ja mu dakle ispripovijedam svoju povijest, i on se nad njome zaprepasti. Zatim ga ja zapitam o povijesti naroda toga grada, a on odgovori:— Imaj sa mnom jedan čas strpljenja, o moja sestro! Potom zaklopi Svetu Knjigu i spremi je u neku vreću od atlasa. Zatim mi dopusti da zauzmem

mjesto pokraj njega, a ja ga pogledam: gle, on je bio poput Mjeseca, kada on stoluje na nebu u punoj ljepoti, tako bogat krasotom, tako mekih oblina. Bio je sladak za pogled poput neke glave šećera, ravnomjeran po obličju, kao što je pjesnik o njegovoj vrsti spjevao u ovim stihovima:Tumač zvjezda je jednom promatrao, kad li mu se u noći ukaže Ljupkodražesni mladić u raskoši svoje ljepote.210

Pripovijest najstarije dame

Njemu je dao Saturn njegovu čudesno crnu kosu,I njemu je poklonjena boja mošusa za njegov par sljepoočnica.Mars se bio požurio, da mu obraze ukrasi crveno, A Strijelac mu je poslao strijele iz njegovih pogleda.Merkur mu je darovao od sviju najoštriji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede zavidnika.Tu tumač ostane zbunjen zbog onoga, što je ugledao,A Uštap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio. Da, zaista, Allah ga je Uzvišeni bio odjenuo u odjeću savršenosti i bio ju je zaokružio na njegovim obrazima zračećom Ijupkošću, onako kako je o njemu spjevao pjesnik:Ja se kunem mirisom njegovih kapaka i njegovim vitkimstasom,I strijelama, koje on odašilje čarobnom snagom,Njegovima mekim oblinama, nježnom svjetlošću njegovapogleda,Njegovim bijelim čelom, njegovim uvojcima, tako crnima igustima,I obrvom, koja mi krade očnu jabučicu,Koja me svladava, bilo da zabranjuje ili zapovijeda,Njegovima ružičastim obrazima, maljama, tako čudesno finima,I koraljnim usnama, bisernim redovima zubi,211

Sedamnaesta noćNjegovim vratom i njegovim tijelom, koje se lijepo sagiba, I koje na njegovim grudima pokazuje narove cvjetove,Njegovima teškim bedrima, koja podrhtavaju, bilo da hoda Ili također miruje, i njegovim trbuhom, tako vitkim i lijepim,Njegovom svilenom kožom i njegovim dahom, tako mekim, Da, svim onim, što ga je učinilo tako bogatim ljepotom,Njegovom blagotvornom rukom, rječitošću njegova jezika,I njegovim plemenitim rođenjem, njegovom moći, tako visokom i širokom,Mošus ima, ako je spravljen, samo od njega svoj miris, Od njegova miomirisa dolazi zračni oblak od ambre.Tako također zračeće Sunce: pred njime ono mora izblijedjeti, Da, ono ne može biti nalik čak niti iveru njegova nokta! I ja ga pogledam pogledom, koji je u meni probudio tisuću uzdaha čežnje. I moje srce bude obuzeto ljubavlju prema njemu. Ja ga dakle zapitam: — O moj gospodaru, Obavijesti me o onome, o čemu sam te

pitala.On odgovori: - Slušam i pokoravam se! Znaj, o Allahova sluškinjo, ovaj jegrad bio prijestolnica mojega oca, kralja, kojega si ti vidjela na prijestolju, pretvorena poradi Allahova gnjeva u crni kamen. I kraljica, koju si ti vidjela u niši, je moja mati. Ona i sav narod u gradubili su magi, i molili su se vatri umjesto Kralju, kojemu je sve212

+ Pripovijest najstarije dame /podređeno. Oni su se zaklinjali vatrom i svjetlošću, sjenom i sunčevim ognjem, i kružećim nebeskim svodom, koji obuhvaća svijet. Moj međutim otac nije imao nijednoga sina, sve dok nije pred kraj svojega života bio blagoslovljen mnome. I on me je odgajao, sve dok nisam bio odrastao, a sreća mi je u svemu izlazila ususret. No živjela je kod nas neka žena u vrlo poodmakloj dobi, muslimanka, koja je u nutrini vjerovala u Allaha i njegova Proroka, premda se izvana priključivala također mojem narodu. Moj je otac u nju imao puno povjerenje, jer ju je upoznao kao pouzdanu i čestitu, i postupao je s njome sa sve većom Ijubaznošću. Jer je on zbilja mislio, da je ona njegove vjere. Kada sam ja dakle bio skoro odrastao, preda me otac pod njezin nadzor i rekne: 'Uzmi ga i odgoji i pouči ga u pravilima naše vjere. Dobro ga obrazuj i brižno ga njeguj!' Tada me stara uzme k sebi i pouči me u islamskoj vjeri i Allahovim propisima čišćenja, abdesta i molitve, također mi dadne da napamet naučim Kur'an i rekne: 'Nemoj služiti nikomu osim Allahu Uzvišenomu!' Pa kada sam ja to sve primio u sebe, ona mi rekne: 'Moj sine, skrivaj te stvari pred svojim ocem i ništa mu ne objavljuj, da te on ne bi ubio.' Tako sam ja to pred njim skrivao i ostao pri tome, dok malo dana potom stara žena nije umrla. Narod je međutim u gradu postajao u svojoj bezbožnosti i drskosti i svojoj zabludi samo još gori. Jednoga pak dana, dok su oni još uvijek nastavljali tako živjeti, kad li začuju jednoga glasnika, koji je silnim glasom nalik na gromku grmljavinu povikao, da su to čuli svi blizu i daleko: 'Vi ljudi ovoga grada, odustanite od obožavanja vatre i molite se Allahu, premilostivom Kralju!' Ljude u gradu spopadne strava, i oni se okupe kod mojega oca, jer je on bio kralj grada, i upitaju ga: 'Sto znači taj glas jeze, koji smo čuli? On nas je potresao prekomjernošću svoje grozovitosti.' On im međutim odvrati: 'Nemojte dopustiti da vas glas ispunjava strahom i jezom ili da vas učini odmetnicima od svoje vjere!' Tada se pognu njihova srca pred riječima mojega oca, i oni ne odustanu od toga da obožavaju vatru, nego ostanu tvrdokorni u svome idolopoklonstvu, dok nije prošla cijela godina dana, nakon što su čuli prvi glas. Tada im odjekne drugi poziv, i oni su ga čuli i još jedan treći početkom treće godine. Tako su ga čuli u svakoj od tri godine jednom. Ipak su još213

Sedamnaestu noćuvijek ustrajali u svome svetogrđu, sve dok jednoga dana s osvitom zore nije na njih došla srdžba i gnjev neba. Tada su svi bili pretvoreni u crni kamen, oni skupa sa svojima kućnim životinjama, velikima i malima. I od stanovnika ovoga grada nitko ne bude pošteđen osim mene jedinoga. Od toga dana, o kome se zbio taj užas, ja dakle živim tako, kako me vidiš, vazda u molitvi i postu, i zabavljen čitanjem Kur'ana. Ali tu osamljenost, u kojoj nemam nikoga za društvo, sada više ne mogu podnositi.Na to ja reknem njemu, koji je zarobio moje srce: — O mladiću, hoćeš li sa mnom otputovati u grad Baghdad i posjećivati učenjake i poznavatelje prava, kako bi porastao u mudrosti, razumu i poznavanju vjere? I znaj, da je sluškinja, koja pred tobom stoji, gospodarica naroda i da zapovijeda ljudima, uškopljenicima i slugama. Imam kod sebe jedan brod, natovaren robom, i zacijelo me je sudbina natjerala u ovaj grad, da o tim stvarima dobijem izvješće. Jer to je bilo unaprijed određeno, da se mi moramo sresti. I ja ga nisam prestajala nagovarati na putovanje i blagim riječima na njega navaljivati, sve dok on nije bio spreman i pristao'..."

214 Tada primijeti Sehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je započela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je počela

#? W W W w W$ W ?????? WW??W^osamnaesta noć

Šehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da dama nije odustajala od toga, da mladića nagovara, da s njome putuje, sve dok on nije na to pristao. 'Ja sam dakle spavala' - tako je ona govorila kalifu — 'u onoj noći kraj njegovih nogu, i od veselja sam jedva znala, gdje sam bila. Kada je međutim osvanulo jutro, mi ustanemo, uđemo u riznicu i uzmemo sve što nije teško nositi a ipak je od velike vrijednosti. Zatim siđemo od dvorca ka gradu, gdje sretnemo robove i kapetana, koji su bili u potrazi za mnom. Kada su me oni ugledali, obradovali su se, i ja ih izvijestim o svemu, što sam bila vidjela. Ispripovijedala sam im također povijest mladoga princa i razlog preobrazbe ovoga grada: ukratko sve, što im se bilo dogodilo. Oni se svi nad time zaprepaste. Kada su međutim moje sestre, ove dvije kuje, ugledale mene uz bok onoga mladića, postanu ljubomorne i gnjevne i počnu smišljati protiv mene zlo. Mi dakle u radosti pođemo na palubu. Bili smo silno obradovani, jer smo stekli golema dobra, ali je uzrokom moje najveće radosti bio mladić. Zatim smo pričekali, sve dok nam nije bio povoljan vjetar, razvili smo jedra i zasjekli u more. Moje su sestre sjele k meni i mi smo ćaskale. Tada me one upitaju:- O sestro, što ćeš ti učiniti s tim lijepim mladićem?215

W

Osamnaesta, noćA ja odgovorim:- Ja ga kanim uzeti za supruga!Potom se ja okrenem k njemu, priđem mu i reknem: - O moj gospodaru, ja ću ti dati jedan prijedlog, tim što ne bihželjela od tebe doživjeti nikakvo odbijanje. On je međutim ovaj:kada stignemo u Baghdad, moj zavičajni grad, tada nudim kaotvoja robinja sebe samu tebi u sveti brak, i ti meni trebaš bitisuprug i ja hoću biti tvojom suprugom.On dadne kao odgovor:- Slušam i pokoravam se!I ja se obratim svojim sestrama i reknem im: - Meni je ovaj mladić dovoljno. Svatko, tko posjeduje odmojega dobra, može to zadržati!One mi odvrate:- Ti si ispravno postupila. - Ali su smišljale protiv mene zlo. Mi smo dakle stalno jedrili dalje uz povoljan vjetar, sve dok nismo iz Mora Opasnosti uplovili u More Sigurnosti. Zatim smo samo još malo dana bili na putu, dok se nismo našli blizu kod grada Basre. Njegove su zidine već vidljivo ležale pred nama, kada se nad nama spustila večer. Čim nas je dakle svladao san, dignu se moje sestre, ponesu mene s mojim krevetom i bace me u more. I isto učine s mladim princem. On međutim nije znao dobro plivati i utopio se. I Allah ga primi među svjedoke vjere60. A ja, kamo sreće da sam se ja ipak s

njime utopila! Alije Allah odredio da ja budem spašena. Jer kada sam se našla u moru, On dopusti da mi padne u dio neka daska, na koju sam se uzverala. I valovi su me bacali ovamo i onamo, sve dok me nisu izbacili na obalu nekog otoka. Ostatak sam te noći tumarala naokolo po otoku. Pa kada je svanulo jutro, ugledam neku stazu,To jest: medu mučenike.216

Pripovijest najstarije dametako usku, da je po njoj upravo mogla stupati ljudska noga. Ta je tvorila vezu otoka s kopnom. Čim je sada izašlo sunce, ja na sunčevoj toplini osušim svoje haljine, pojedem od otočkoga voća i popijem od njegove vode. Zatim sam hodala stazom i išla tako dugo, dok se nisam našla blizu kopna. Kada je međutim između mene i grada bilo još samo dva sata puta, gle, tu se iznenada ustremila na mene neka velika zmija, tako debela kao stablo da-tuljine palme. Dok je tako dolazila prema meni, vidjela sam da sklizi čas^ia desno čas na lijevo, sve dok mi nije bila posve blizu. A njezin je jezik visio pedalj daleko iz njezinih usta prema tlu i cijelom se dužinom vukao kroz prašinu. A iza nje se nalazio neki zmaj, koji ju je progonio. On je bio dugačak i tanak, otprilike dužine jednog koplja. Ona je pred njim bježala i okretala se nadesno i nalijevo, ali ju je on već pograbio za rep. Tada joj poteku suze i jezik joj se još duže izvjesi, jer je tako žurno bježala. Mene obuzme sućut prema njoj, i tako zgrabim neki kamen i bacim ga prema glavi zmaja, koji na mjestu skonča. Tada zmija razvije dva krila i letjela je prema nebu, sve dok mi nije iščezla s očiju. Ja međutim sjednem puna zaprepašćenja nad ovom pustolovinom. Jer bila sam umorna i pospana, i tako na neko vrijeme zaspem. Ali kada sam se probudila, ugledam neku djevojku kako mi sjedi do nogu. Ona je imala sa sobom dvije kuje i trljala moje noge. Tada se ja pred njom zastidim, uspravim se i upitam je:- Sestro, tko si ti?A ona odgovori: - Kako si me brzo zaboravila! Ja sam ona, za koju si ti izvelajedno dobro djelo. Ti si posijala usjev zahvalnosti i ubila mojeganeprijatelja. Jer ja sam ta zmija, koju si ti oslobodila od zmaja. Jasam džinnica, a taj je zmaj bio džinn. On je bio moj neprijatelj, imoje je spasenje došlo jedino zahvaljujući tebi. Čim si me međutimti od njega oslobodila, odletjela sam na vjetru prema brodu, izkojega su te bacile tvoje sestre, i prenijela sam sve, što je bilounutra u tvoju kuću. Brod sam potopila, a tvoje sam sestre pretvorila u ove dvije kuje. Jer ja znam sve, što si ti od njih doživjela.Mladić se međutim utopio.217

Osamnaesta noć Zatim mene i obje kuje podigne uvis i odnese nas na krov moje kuće. U unutrašnjosti međutim kuće pronađem sva dobra, koja su se bila nalazila na brodu, a da se ništa nije izgubilo. Zatim ona, koja je bila zmija, meni rekne: - Tako mi znakova, koji su urezani na prstenu našega gospodara Sulaimana61 — mir bio s njim! — ako ti svakoga dana neudjeliš svakoj pojedinoj od ove dvije kuje trista udaraca, tada ću jadoći i tebe začarati jednako tako kao i njih.Ja odvratim:- Slušam i pokoravam se! I otada, o gospodaru pravovjernih, ja nikada nisam propustila, da njima dodijelim taj broj udaraca. Ali imam sućuti prema njima, i one znaju da to nije moja krivnja, kada bivaju bičevane, i to mi opraštaju. To je moja povijest i moja priča!' Kalif dospije zbog nje u zaprepašćenost. Zatim on rekne drugoj dami:- A ti, kako si ti došla do ožiljaka na svome tijelu?Tada od nje bude započeta

VRATARICINA PRIPOVIJEST. 'O gospodaru pravovjernih, imala sam oca, koji mi je kod svoje smrti ostavio za sobom veliko bogatstvo. Ja sam poslije njegove smrti ostala još kratko vrijeme neudatom a zatim sam se vjenčala s jednim čovjekom, koji je važio kao najblaženiji među svojim suvremenicima. Godinu sam dana dugo živjela s njime. Tada umre i on, i moj je udio u njegovu nasljedstvu iznosio prema svetom zakonu 61 Sulaiman ibn Daud (Salamun sin Davidov) je u islamskom svijetu osobito na glasu zbog svoje moći nad kraljevstvom duhova.218

Vmtaričina pripovijest >amdesettisuća dinara u zlatu. Tako sam ja postala prebogatom, .-. glas se o meni proširio posvuda. I ja dadnem sebi napraviti deset haljina, od kojih je svaka pojedina stajala tisuću dinara. No jednoga dana, kada sam sjedila kod kuće, gle, uđe k meni neka stara :-:-na. obraza, koji su bili upali, obrva siromašnih dlakama. Njezine su oči bile izbuljene, a njezini su zubi bili ispali. Puno je mrlja bilo r.; ezino lice, svjetlost njezinih očiju mutna, a njezina je glava bila '.. edno zamazana smolom. Njezina je kosa bila pepeljastosiva, : ezino tjelo šugavo, njezina se boja neprestano mijenjala. Njezin je stas bio pogrbljen, njezin nos povij en, kako je jednom pjesnik o njoj povikao:Nesretne li starice! Njoj neće oprostiti njezina mladost,A o svome se smrtnom času neće obradovati nikakvoj milosti.Ona jamačno može tisućom mula, koje su se dale u bijeg,zahvaljujući snazi svojih lukavstina ovladati s pomoću kakve paukove niti. Čim je stara ušla, pozdravila me je, poljubila preda mnom tlo i rekla mi: - Ja kod kuće imam jednu kćer siroče, a spremila sam za danas nanoć njezinu svadbu i nevjestinsku povorku. Mi smo međutim u ovome gradu stranci i ne poznajemo nijednoga njegovog stanovnika, pa je naše srce slomljeno. Tako ti sebi zasluži nagradu neba i budi prisutna kod njezine nevjestinske povorke. I kada dame našega grada čuju, da si ti došla, tada će se pojaviti također one. A ti ćeš izliječiti njezin jad, jer je ona ožalošćena srca, i nikoga nema osim Allaha Uzvišenoga!I ona je plakala i ljubila mi noge i izgovarala je ove stihove:Tvoj nam je dolazak čast, I to ćemo mi objelodaniti.219

- Ja ću, ako tako ushtjedne Allah Milostivi, za nju učiniti jošponešto više. Ja ću je sa svojim haljinama, svojim nakitom i svojomopremom dovesti k njezinu suprugu. Tada se stara obraduje, pa sagne glavu sve do mojih nogu, poljubi ih i rekne: - Allah ti uzvratio dobrim i utješio tvoje srce onako, kako si tiutješila moje! Ali, o gospodarice, nemoj se brinuti, da mi tu uslugučiniš u ovaj sat. Predvečer budi spremna, zatim ću ja doći i povestite. I ona mi poljubi ruku i ode svojim putem. Ja se dakle uredim. I zatim stane već i starica, koja se bila vratila, pred mene i rekne: - O moja gospodarice, gledaj, gradske su dame stigle. Jer jasam im rekla, da ćeš ti biti prisutna, i tada su se obradovale. Sadate očekuju i iščekuju tvoj dolazak. Tada ja prebacim oko sebe svoj ogrtač i uzmem sa sobom svoje djevojke. I ja sam išla, dok nismo došli u neku ulicu, dobro poprskanu i čisto pometenu, a zrak je u njoj bio pokretan

svježim dahom. Zatim uđemo na neka vrata, nadsvođena kupolom od mramornog kamena, čvrste gradnje, i dođemo do vrata palače, koja se uzdizala uvis od zemaljskog tla, sve dok se nije gubila u oblacima. A povrh su vrata stajali ispisani ovi stihovi:

Ja sam kuća, izgrađena za radosti, Svo je moje vrijeme za užitak i veselje.

U mome dvorištu teče jedan izvor S vodom, koja oslobađa od briga.220

Vrataričina pripovijest Na njemu počiva oprava od anemona I mrča, od narcisa i krizantema. Čim smo prispjele do vrata, stara pokuca, i bude nam otvoreno. Mi uđemo i nađemo stanovito predvorje, koje je bilo obloženo sagovima. Ondje su visjele goruće svjetiljke, i ondje su stajali svijećnjaci, optočeni draguljima i biserjem. Prošle smo kroz predvorje i zatim ušle u neku dvoranu, koja nema sebi ravne. Ona je bila zastrta i pokrivena svilenim sagovima. Ondje su visjele goruće svjetiljke, i ondje su stajali svijećnjaci u dvostrukim redovima. Na gornjem je kraju dvorane stajala neka postelja od smrekovine, koja je bila ukrašena biserima i draguljima i natkrovljena baldahinom od atlasa s ušivenim biserima. Jedva da smo to vidjele, kad li izađe iz baldahina neka mlada djevojka. Ja je pogledam, o gospodaru pravovjernih, i gle, ona je bila savršenija nego Mjesec, kada postane Uštapom, i njezino je čelo bilo nalik jutarnjoj svjetlosti, kada zasja na nebu, tako kako je rekao pjesnik, kada je pjevao:Ti bi jamačno bila određena za šahovu nevjestinsku odaju, Medu izabranicama kralja Perzijanaca najpristalija djeva!Ona nosi na svojim obrazima crvene ružine latice. Kako su ipak lijepi ti obrazi u odjeći boje zmajeve krvi!Ona je vitka, a njezini pogledi sjaju tamno i sanjarski. Ona ujedinjuje u samoj sebi raskoš svih ljepota.To je kao da joj njezini uvojci lebde preko čela, Kao preko jutra radosti noć puna briga.Tada djevojka siđe iz baldahina i rekne mi:221

Osamnaesta noć — Dobrodošla i srdačan pozdrav mojoj sestri, obljubljenoj,presvijetloj!Zatim ona izgovori ove stihove:Da je kuća znala, tko će je posjetiti, ona bi se obradovala I blažena bi poljubila mjesto, na koje si ti stupila.Ona bi nijemim jezikom govorila i glasno objavljivala: Neka si od srca dobrodošla plemenita, velikodušna gošćo!Potom ona sjedne i rekne mi: — Moja sestro, gledaj, ja imam jednoga brata, koji je tebepovremeno viđao na svadbama i o blagdanima. On je mladić, ljepšinego ja, a njegovo se srce rasplamsalo u žarkoj ljubavi prema tebi,jer je dobrostivi udes u tebi sjedinio svaku ljepotu i ljupkost. On jedočuo, da si ti gospodarica među svojim narodom, a on je takođergospodar među svojim narodom. Stoga bi on želio svoj život svezati o tvoj. I tako je on smislio ovu lukavštinu, da mene dovede udodir s tobom. On se želi s tobom vjenčati prema propisima Allahai njegova Proroka. A u onome, što je ispravno, ne leži nikakvasramota. Kada sam ja međutim čula njezine riječi i vidjela, da sam u kući zarobljena, odvratila sam:— Slušam i pristajem! Ona se obraduje i pljesne rukama. I otvore se stanovita vrata, i izađe neki mladić, u cvijetu mladosti, obučen u predivno ruho. Lik, posvećen ravnomjernosti, ljepoti i dopadnosti, ljupkosti i

savršenosti, najnježnijoj prijaznosti, obrva ravnih kakvom luku, koji je spreman za odapinjanje strijele, i očiju, koje sva srca opčinjuju čarolijom, koju im je poklonila dopuštena magija62, tako kako neki pjesnik o njemu ravnom kaže:

>62 Bijela magija, za razliku od crne (grešne) magije.222

Vmtaričina, pripovijestNjegovo je lice ravno Mladomu Mjesecu, Poput bisera je bogat zračećom ljepotom.A kako ipak divno kazuje onaj pjesnik:Nagrada za ljepotu je njegova. Slavljen je Allah I Uzvišen, jer ga je On stvorio i dao mu obličje.On je darove svake ljupkosti samo u njemu sjedinio. Svi su ljudi zbunjeni poradi snage njegove ljupkosti.Sama mu je ljepota napisala na njegove obraze:'Svjedočim, da nema nijednoga ljepotana osim njega jedinoga.'

Kada sam ga ugledala, moje se srce priklonilo njemu, i ja ga zavolim. On sjedne pokraj mene, i ja sam neko vrijeme s njim govorila. Zatim djevojka ponovo pljesne rukama, i gle, otvore se neka pokrajnja vrata, i pojavi se kadija sa četiri svjedoka. Oni nas pozdrave, sjednu i sastave bračni ugovor između mene i mladića i odu. Tada se mladić obrati meni i rekne:

- Zakuni se, da nikada nećeš pogledati nekoga drugoga osim mene, niti mu pokloniti svoju naklonost!- Neka bude blagoslovljena naša noć! Zatim nastavi:- Moja gospodarice, ja ti moram postaviti jedan uvjet. Ja ga upitam:- Moj gospodaru, kakav to uvjet? Tada se on digne, donese mi jedan prijepis Svete Knjige im

Osamnaesta noć

r

To mu se ja zakunem, i on se silno obraduje i zagrli me, dok je ljubav prema njemu obuzela cijelo moje srce. Tada budu pred nas postavljeni stolovi, i mi smo jeli i pili, dok se nismo zasitili. Pa kada je došla noć, on me odvede u nevjestinsku odaju, i ljubio me je i grlio neprestano sve do jutra. Tako sam s njime živjela životom sreće i radosti punih mjesec dana. Tada ga međutim zamolim za dopuštenje, da odem na bazar i da si kupim neke tkanine, i on mi za to dadne dopuštenje. Tako ja navučem na sebe ogrtač, uzmem sa sobom staru i jednu robinju, odem na bazar i sjednem ondje u dućan nekoga mladog trgovca, kojega je stara poznavala. Jer ona mi je rekla: - Otac je ovoga mladića umro, kada je on bio dijete, i ostaviomu je za sobom golemo bogatstvo. On ima golemu zalihu roba, ikod njega ćeš naći ono, što tražiš, jer nitko na čitavome bazarunema ljepše tkanine od njega.Potom njemu ona rekne:— Pokaži ovoj dami najskupocjenije tkanine, koje posjeduješ!A on odgovori:- Slušam i pokoravam se!Sada ona počne pjevati o njegovoj slavi. Ali ja reknem: — Mi ne želimo od tebe slušati o njegovoj slavi. Mi ćemo to, štomi trebamo, od njega uzeti i vratiti se kući. On mi dakle donese sve, što sam tražila. I ja mu ponudim njegov novac, ali se on sustegnuo, da bilo što uzme, i rekne:

— Ovo danas neka bude od mene vaš gostinski dar! Ja međutim reknem staroj:— Ako on neće novac, tada mu vrati tkanine! - Tako mi Allaha - uzvikne on - ja od tebe neću ništa uzeti.Ali sve to poklanjam za jedan jedini poljubac. Jer taj mi je skupocjeniji od svega, što se nalazi u mome dućanu.Stara upita:- Što bi ti koristio taj poljubac?224

Vmturicina pripovijestAli meni prišapne: - Moja kćeri, čuješ li što taj mladić kaže? Sto bi ti to uopćenaškodilo, ako bi on zadobio od tebe jedan poljubac a ti dobilaono, što želiš?Ja međutim reknem:- Zar ti ne znaš, da sam ja obvezana zakletvom?Ona dadne kao odgovor: - Pusti ga da te poljubi, ali nemoj s njime govoriti. Tako te nepogađa nikakva krivnja, a ti ćeš zadržati svoj novac! I nije odustajala od toga, da mi stvar prikazuje lijepom, sve dok ja nisam turnula glavu u zamku i na to pristala. Zatim zažmirim i sakrijem od ljudi svoje lice iza jedne strane svog ogrtača. On dakle ispod moga žara položi svoja usta na moj obraz. Ali kada me je poljubio, tako me je žestoko ugrizao, da mi je otkinuo s obraza komad mesa. Tada se ja onesvijestim. Ali me stara prihvati u svoje ruke. I kada sam došla k sebi, vidjela sam da je dućan zaključan, a stara mi posvjedoči svoje žaljenje i rekne:- Allah je odvratio još gore!Zatim ona nastavi: - Dođi, daj da idemo kući! Prikupi srčanosti, prije nego što postaneš predmetom ogovaranja. A kad prispiješ kući, lezi i pravi se bolesnom, ja ću preko tebe pružiti pokrivač i donijeti neki lijek, kojim ćeš izliječiti taj ugriz i ubrzo ponovo biti zdravom! Tako ja nakon nekog vremena ustanem, u krajnjoj zabrinutosti. I spopadne me strah, ali sam polako išla dalje, sve dok nisam stigla kući. Ondje sam odmah legla kao da sam bolesna. Kada je međutim pala noć, dođe moj muž i upita: - Sto je to, što ti se dogodilo, moja gospodarice, na tom izlasku?Ja mu odvratim:- Nije mi dobro, boli me glava.225

Osamnaesta noćOn pak zapali svijeću, priđe mi blizu, pogleda me i rekne: - Kakva je to rana, koju vidim na tvome obrazu, i baš na naj-nježnijem dijelu?Nato ja reknem: - Kada sam danas izašla s tvojim dopuštenjem, da kupim tkanine, udarila me neka drvima za loženje natovarena deva, razde-rala moj zar i ranila mi obraz, kao što ti to vidiš. Jer zaista, ulice su ovoga grada uske. - Sutra ću - poviče on - otići k namjesniku ovoga grada i reći mu, da mora sve prodavače drveta ovoga grada objesiti na vješala. - Za volju Allahovu - reknem ja — ne tovari na sebe nikakvu krivnju! U istini sam jahala na nekome magarcu, i on se sa mnom spotaknuo, tako da sam ja pala na zemlju. A udarila sam o komad drveta, koji mi je razderao obraz i nanio ovu ranu. - Onda ću - rekne on - sutra otići Dža'faru Barmekidu i ispripovijedati mu priču, pa će on dati ubiti sve goniče magaraca u ovome gradu. - Hoćeš li ti - reknem ja - za volju mene sve te ljude uništiti? To što mi se dogodilo, ipak se

zbilo po volji i odluci Allahovoj.Ali on priklopi:- To ne ide drugačije. Pa pošto je skočio na noge, navaljivao je na mene riječima tako dugo, dok se ja nisam zgrozila i uporabila žestoke riječi protiv njega. Tada međutim, o gospodaru pravovjernih, on spozna, kako je to sa mnom stajalo, i uzvikne:- Ti si pogazila svoju zakletvu. I on istisne jedan glasan krik. Tada se otvore neka vrata, i iz njih izađe sedam crnih robova, tima on zapovijedi da me pograbe s kreveta i da me bace nasred sobe. Nato on naredi jednom robu, da me uhvati za ramena i da mi sjedne do glave. I jednomu drugomu, da sjedne na moja koljena i da mi čvrsto pridrži noge. Zatim dođe treći s mačem u ruci. Tomu on rekne:226

Vmtaričina pripovijest — Moj prijatelj čiču, pogodi je i rasijeci je na dva dijela, i svakineka uzme jedan dio i baci ga u Tigris, da ga pojedu ribe! To jer.agrada za onoga, koji gazi zakletvu i ljubav.I njegov bijes još više poraste, i on rekne ove stihove:Ako bih ja morao svoju ljubav dijeliti s nekim drugim, Iščupao bih je sebi iz duše, smjesta bih umro od patnje.I rekao bih joj: 'O dušo, moja je smrt plemenita!Ništa dobro ne donosi ljubav, ako se s protivnikom nalazi uzavadi.'Nato on još jednom rekne robu:— Pogodi je Sa'd! Kada je rob na taj način bio siguran u zapovjed, on se nagne k meni i rekne: — O moja gospodarice, izgovori očitovanje vjere, i ako želiš još bflo kakve odredbe polučiti, tada mi ih imenuj. Jer zaista, ovo je :voj posljednji čas. — Dobri robe - reknem ja - pričekaj sa mnom još koji časak, da ti mogu izreći svoje posljednje želje! Zatim ja podignem glavu i vidim, kako to sada sa mnom stoji, i kako sam ja iz najveće sreće bila sunovraćena u najdublju sramotu. Tada poteku moje suze i ja gorko zaplačem. Moj me međutim muž pogleda očima gnjeva i rekne stihove:Reci njoj, koja je našu ljubav prezrela i odbila,I koja je jednomu drugom prijatelju dala da padne u dionjezina naklonost:V,.'Dosta nam je tebe, prije nego što si nam učinila tako nešto. Sto se između nas dogodilo, već odavno mi se gadi!'227

Osamnaesta noć Kada sam ja to začula, o gospodaru pravovjernih, zaplakala sam, pogledala ga i izrekla ove stihove:Ti si me odvojio od ljubavi i mirno si se opustio.Ti si mi učinio ranjene kapke besanima i zatim si spavao.Ti si pustio da k mojemu oku svraćaju budne noći. Ipak te moje srce nije zaboravilo, a moje suze teku.Ti si sklopio sa mnom savez, da ćeš čuvati vjernost. Ipak kada si zaposjeo moje srce, tada si me izdao.Ljubila sam te kao kakvo dijete a ništa nisam znala o ljubavi. Stoga me ne ubijaj. Ja sam u ljubavi učenik!Molim te za volju Allaha, ako umrem, tada napiši Na mome grobu natpis: 'Ovdje počiva rob ljubavi.'

Možda pristupi neki ožalošćeni, koji poznaje ljubavne patnje, k srcu nekoć zaljubljene i imadne za mene smilovanja. Kada sam završila svoju pjesmu, iznova sam zaplakala. Ali kada je on poslušao pjesmu i vidio mene plakati, uhvati ga bijes nad bijesom, i on izgovori ove stihove:Ljubimicu srca nisam napustio od dosade u samovolji. Ne, ona je počinila zločin, koji je doveo do raskida.Ona je željela imati u našoj ljubavi još jednoga suputnika: Ali vjera mojega srca nije sklona mnogoboštvu.)228

Vratariana pripovijest

Kada je on završio svoje stihove, ja sam opet zaplakala i pred njim se ponižavala. Jer ja sam govorila sebi samoj: - Riječima ću djelovati na njega. Tada će mi on možda ipakotpustiti smrt, makar mi i sve uzeo, što posjedujem. Zato mu sepotužim, što sam podnijela, i izreknem stihove:Tako ti tvoga života, kada bi bio pravedan, pustio bi me daživim.Ali ako je rastanak odlučen, neće biti nikakva pravednika.Ti si muku ljubomore natovario na mene, ipak dopusti da ti sekaže:Ja sam preslaba ipreumorna da nosim vlastitu košulju.Ja nisam zaprepašćena time, što moram umrijeti. Mene bi samoZaprepastilo jedino to, ako bi se moje tijelo bez tebe moglo prepoznati. Kada sam završila svoju pjesmu, opet sam plakala. Ali me je on pogledao, povikao je na mene i grdio me je i izrekao ove stihove:Ti se okrećeš od mene prema ljubavi jednoga drugoga, Ti si prouzročila rastanak. Ja ipak nisam tako postupao.Ja ću te napustiti, kao što si ti mene prva napustila. I živjet ću bez tebe, tako kako ti živiš bez mene.Neku ću drugu ljubiti, kao što si ti nekoga drugoga ljubila.Ljubavni lom nisam ja natovario na sebe, nego na tebe.J-Kada je završio svoje stihove, on robu još jednom dovikne: — Raskoli je i oslobodi nas od nje! Jer ona nam ništa više nevrijedi!

229^^^ ^^F

Osamnaesta noć r Ali dok smo mi još, o gospodaru pravovjernih, jedno drugomu naizmjence govorili u stihovima i kada sam se ja već pripremila za smrt, oprostila se sa životom i svoju stvar povjerila Allahu, gle, tada strmoglavo uđe stara, baci se mojemu mužu pred noge, poljubi mu ih, zaplače i poviče: - O moj sine, tako ti moje negdašnje njege i tako ti mojeslužbe tebi, oprosti ovoj ženi! Jer zaista ona nije počinila nikakvukrivnju, koja bi zasluživala takvu sudbinu. Ti si još vrlo mladčovjek, i ja se bojim, da ćeš njome na sebe natovariti krivnju. Jerkaže se: 'Tko ubija, taj treba biti ubijen.' Sto ima za tebe na toj

razvratnici? Pusti je od sebe da ode i prognaj je iz svoje pameti isvojega srca! Zatim je plakala i nije odustajala od toga da na njega navaljuje, sve dok on nije popustio i rekao: - Ja joj opraštam. Ali ja moram na njoj ispisati trag, koji će jojna njoj ostati za čitav njezin život. Tada zapovijedi robovima da me povlače po podu, da mi žderu haljine i da me ispruže. Pa dok su me robovi čvrsto držali, donese mladić granu gunje, navali njome na moje tijelo i neprestano je udarao po leđima i bokovima, sve dok od siline udaraca nisam izgubila svijest i posumnjala u život. Zatim on zapovijedi robovima, da me moraju odmah nakon početka sumraka odnijeti, sa sobom uzeti staru, koja im može pokazati put, i mene baciti u kuću, koju sam ranije nastavala. I oni učine prema naredbi svojega gospodara, bace me u moju kuću i odu svojim putem. Ja međutim ostanem ležati u svojoj nesvijesti, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam obrađivala svoje rane flasterima i lijekovima i nastojala izliječiti svoje tijelo. Ali su moji bokovi zadržali ožiljke od pruta, kao što si ih vidio. Ipak sam četiri mjeseca dugo ležala bolesna i prikovana za ) krevet, sve dok se naposljetku nisam oporavila i postala zdrava. Potom sam pošla ka kući, u kojoj mi se to sve dogodilo, i nađem je opustošenom. Ulica je bila od početka do kraja porušena, a na mjestu je kuće ležala gomila krša od ruševine. Kako se to dogodilo, nisam mogla saznati. Tada sam otišla k ovoj svojoj sestri s očeve strane i kod nje našla ove dvije crne kuje. Pozdravila sam je i izvi-230

Vrataričina pripovijestjestila je o tome, što mi se dogodilo, i ispričala joj cijelu moju povijest. Ona odgovori: - Draga sestro, tko je taj, koji je izbjegao nemilostivost vremena? Hvala neka je Allahu, da si odatle umakla sa životom.I ona rekne:Udes je uvijek takav. Podnosi ga sa sti~pljivošću,Ako izgubiš svoje dobro ili se moraš rastati od ljubljenoga! Zatim mi ona ispripovijeda svoju vlastitu priču i sve, što joj se dogodilo s njezinim sestrama i kako su bile pretvorene u kuje. I mi smo živjele zajedno, a da nikada opet nismo govorile o braku. Nakon nekoga nam se vremena međutim priključila ova dama, domaćica, koja svako jutro izlazi i kupuje nam sve stvari, koje trebamo za dan i noć. I tako smo živjele sve do jučerašnjega dana. Toga je dana naša sestra izašla kao obično, da za nas kupuje. I zatim se dogodilo ono, što nam se dogodilo, zahvaljujući dolasku nosača i ova tri redovnika-prosjaka. Mi smo s njima brbljale, pustile smo ih da uđu k nama i izdašno smo ih častile. Ali to je bio tek jedan mali dio noći minuo, kad li stignu k nama tri poštovanja dostojna trgovca iz Mosula i ispričaju nam svoju povijest. Mi smo s njima ćaskale, ali samo pod jednim uvjetom, koji su oni povrijedili. Tada smo s njima postupile primjereno njihovu gaženju povjerenja. Ali smo ih sve upitale o njihovim doživljajima. I oni su nam ispričali svoje povijesti i što im se bilo dogodilo. Potom smo im oprostile. Tako su oni od nas otišli, a danas smo ujutro bile neočekivano dovedene od tebe. I to je naša povijest!' Kalif se međutim nad time zaprepasti i naredi, da pripovi-jedanjebude zabilježeno i pohranjeno u njegovu pismohranu..." Tu primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je počela po Kraljevu dopuštenju.^^Y231

Ipak, kada je započela

n ssdevetnaesta noć

Šehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da je kalif naredio, da se cijela ta povijest zabilježi u godišnjake i da se pohrani u kraljevskoj pismohrani. Zatim međutim upita najstariju djevojku:— Znaš li gdje se nalazi džinnica, koja je začarala tvoje sestre?Ona odgovori: — O gospodaru pravovjernih, ona mije dala jedan uvojak svojekose i rekla: 'Ako ti ikada poželiš da se ja pojavim, tada spali jednuod ovih vlasi, i ja ću bez odgađanja biti kod tebe, pa makar senalazila i s onu stranu planine Kaf63.'Tada kalif rekne:— Donesi mi vlas! Dama je donese. I kalif je uzme i spali je. Cim se međutim podigao miris goruće vlasi, kad li palača zadršće. Čula se buka i tresak, i gle, tu se pojavi džinnica. Budući da je bila muslimanka, ona rekne:

63 Ta se planina nalazi na kraju svijeta i iza nje nema više ničega— Mir neka je s tobom, o Allahov zastupnice!

Devetnaesta noćA on odgovori: — Neka je mir također s tobom i Allahova milost i Njegovblagoslov!Zatim ona nastavi: — Znaj, ova djevojka je posijala za mene usjev dobrote, i ja jojto ne mogu dovoljno uzvratiti, jer ona me je spasila od smrti i ubilamojega neprijatelja. No ja sam vidjela kako su njezine sestre snjome postupile, i ja sam na to gledala kao na svoju obvezu, daizvršim nad njima osvetu. Najprije sam htjela obje ubiti, ali sam sezabrinula, da će joj to biti odveć teško podnijeti, pa sam ih takozačarala u kuje. Sada međutim, ako ti želiš njihovo oslobođenje, ogospodaru pravovjernih, tada ću ih ja tebi i njoj za ljubav osloboditi. Jer ja pripadam muslimanima.Kalif odgovori: — Oslobodi je, a poslije toga ćemo se pozabaviti stvarju tučenežene i sve točno istražiti. Ako se ona ispostavi kao istinita, tada ćuja na onome, koji joj je učinio nepravdu, obaviti za nju naplatu.Džinnica nastavi: — O gospodaru pravovjernih, ja ću njih osloboditi, a tebi ćutakođer otkriti onoga, tko je s ovom djevojkom tako postupao injoj učinio nepravdu i uzeo joj ono, što je posjedovala. Jer on tebistoji najbliže od svih ljudi! Potom džinnica uzme zdjelu vode i izgovori nad njome stanovitu čaroliju i promrmlja riječi, koje ja nisam razumjela. I ona poškropi njuške tih kuja i rekne:— Vratite se u vaše prijašnje ljudsko obličje! Tada se one povrate u obličja, koja su imale prije. Zatim džinnica rekne: — O gospodaru pravovjernih, zaista, taj koji je istukao ovudjevojku, to je tvoj sin el-Amin, el-Ma'munov brat. On je čuo onjezinoj ljepoti i ljupkosti i uporabio prema njoj stanovito lukav

stvo, i vjenčao se s njome prema zakonu. Njemu se ne može pred-234

Vmtaričina pripovijest

bacivati nikakva krivnja, ako ju je istukao. Jer on joj je postavio uvjet i uzeo od nje svečanu zakletvu, da jedno neće činiti. Ona je međutim prekršila zavjet, i tada ju je htio ubiti. Ipak se je pobojao \llaha Uzvišenoga, izbičevao ju je na ovaj način i poslao ju je natrag u njezinu kuću. To je povijest druge djevojke. Ali Allah zna najbolje.V Kada je kalif čuo te džinničine riječi, on dospije u krajnje za-epašćenje i rekne: - Neka je hvala Allahu Uzvišenomu i Svemoćnomu, koji mije bio milostiv i koji je izvršio, da ove dvije djevojke budu oslobođene i^ćaranosti i mučenja, i koji me je u svojoj milosti upoznao s povi-:->ću ove djevojke! Sada ću ja, tako mi Allaha, učiniti jedan čin, koji će biti zabilježen poslije moje smrti. Nato on dadne dovesti svojega sina el-Amina i upita ga o priči druge djevojke. I on ispriča sve u skladu s istinom. Zatim kalif dadne pozvati pred sebe kadije . svjedoke, isto tako tri redovnika i prvu djevojku s njezinim sestrama, koje su bile začarane. I on vjenča te tri sa tri redovnika-pro->;aka, koji su bili izvijestili, da su oni bili kraljevi, i ove imenuje komornicima na svojem dvoru i dodijeli im prihode i sve, što su trebali, a dadne im stanove u palači u Baghdadu. I djevojku s ožiljci-ma vrati on svojemu sinu el-Aminu, i obnovi između njih brak i njoj dadne bogatstvo i naloži da se iznova izgradi kuća još ljepše :ego prije. Ali on sam uzme za ženu domaćicu i u istoj noći s njome odspava. I sljedećega joj dana odredi jednu kuću i robinje za posluživanje, ustanovi za nju prihode i dadne joj mjesto među svojim suprugama. Narod se zaprepasti nad kalifovom veliko-ćušću, njegovom prirodnom dobrotvornošću i njegovom mudrošću. Kalif međutim ponovi zapovijed, da se sve te povijesti unesu u anale."Tu rekne Dinazad svojoj sestri Šehrezadi: "O sestro, tako mi Allaha, to je jedna lijepa i ljupka priča, kakva se još nikada nije čula. Ipak, molim, ispričaj mi sada još neku novu priču, da nam skratiš ostatak budnih sati ove noći!"Ona odgovori:"S najvećom radošću, ako mi Kralj to dopusti."235

Devetnaesta noćKralj međutim rekne:"Ispričaj svoju priču, i ispričaj je brzo!"Tako Sehrezad počnePRIPOVIJEST 0 TRIMA JABUKAMA. "Pripovijeda se, o najveći Kralju sadašnjeg vremena, koji svoje ime daje stoljeću i vijekovima, da je kalif Haran er-Rašid jedne noći dao pozvati svojega vezira Dža'fara, i da mu je rekao: - Želio bih sići u grad i ljude iz naroda pitati o onima, kojimaje povjerena vlast nad njima. I svakoga ćemo, zbog kojega se budutužili, smijeniti s njegove službe, a kojega budu hvalili, mi ćemo gaunaprijediti.Dža'far odgovori:— Slušam i pokoravam se! Tako izađe izađe sa Dža'farom i Masrurom dolje u grad, i oni su prolazili kroz bazare i ulice. I kada su išli kroz neku usku uličicu, ugledaju vrlo starog čovjeka s ribarskom mrežom i košarom na glavi, i sa štapom u ruci. I dok je polako tuda prolazio, on izrekne stihove:Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetuZahvaljujući svojemu znanju baš kao noć obasjana mjesečinom.'Ja kažem: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moći ipak ništa ne znači!Kad bi se založilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pisanje236

Pripovijest o trima jabukamaZa jednodevni kruh — zalog bi se vratio,Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica,Siromašnomu — o vidite, udes siromaha, Život siromaha, kako je ipak žalostan!U ljetu, tada mu nedostaje svagdašnji kruh, U zimi se on grije još uz lonac za ugalj.Psi skitnice ustaju protiv njega,I svaki prostak viče na njega grdeći ga.Ako se on kod koga potuži na svoj položaj, Tada ga svako stvorenje izopćuje.Ako se takva sudbina spušta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da leži u grobu!'

Kada je kalif čuo njegove stihove, on rekne Dža'faru: — Pogledaj toga siromašnog čovjeka i poslušaj njegovu pjesmu.Jer zaista, ona ukazuje na njegovu neimaštinu!Zatim se kalif obrati staromu i upita:— O šeih, koje je tvoje zanimanje?Ovaj odgovori: — O gospodaru, ja sam ribar, i imam doma ženu i dijete. Okopodneva sam izašao iz kuće, i do sada sam na putu. Ali mi Allahnije ništa udijelio, čime bih svojima mogao priskrbiti kruh. Zgadiomi se život i čeznem za smrću.Tada kalif rekne:237

Devetnaesta noć - Hoćeš li se s nama vratiti do Tigrisa, stati na obalu i na mojusreću izbaciti svoju mrežu? Ma što da nato dođe, to ću ja kupiti odtebe za sto zlatnika.Stari se obraduje, kada je čuo te riječi, i uzvikne:- Rado ću s vama poći natrag. Nato se ribar s njima vrati do rijeke, baci svoju mrežu, i neko vrijeme pričeka. Kada je zatim užad povukao k sebi i izvukao mrežu na obalu, u njoj se nalazio neki sanduk, zaključan i težak po teretu. Kada ga je kalif ugledao, uzeo ga je, i našao, da je vrlo težak. Tada on dadne ribaru sto dinara, i taj otiđe svojim putem. Masrur i Dža'far međutim podignu sanduk i ponesu ga za kalifom u palaču. Ondje oni zapale svijeće. I kada je dakle taj sanduk stajao pred kalifom, priđu mu Dža'far i Masrur i obiju ga. Oni u njemu nađu košaru od palmina lišća, koja je bila zašivena crvenim vunenim koncem. Njega prosijeku i ugledaju u njoj komad saga. a kada su taj podigli, pronađu neki ženski ogrtač, i u njemu ugledaju mlado žensko tijelo, koje je bilo lijepo kao grumen srebra, ali mrtvo i rasječeno na dva komada. Kada je kalif to ugledao, bio je duboko ožalošćen, a na obraze mu počnu teći suze. On se međutim obrati Dža'faru i rekne: - Ti pseto od vezira, zar tu ljudi moraju pod mojom vlašću bitiubijani i bacani u rijeku, tako da ja o Sudnjem Danu budem zbognjih pozvan na odgovornost? Tako mi Allaha, ja moram ovu ženuosvetiti na njezinu ubojici, i dati ću da taj umre najgorom smrću!I on dalje rekne Dža'faru: - Onako kao što je istina da ja potječem od kalifa iz 'Abbasovekuće, ako ti meni ne dovedeš onoga, koji je nju umorio, kako bihse ja mogao na njemu osvetiti, tada ću te dati objesiti na vratimasvoje palače, tebe i tvojih četrdeset bratića64. 64 Da je Hanin er-Rašid bio vrlo uspješan političar i državnik, vidi se i po tome što je općio i izmjenjivao darove čak i s Karlom Velikim. No premda je njemu do prijestolja najviše pomogao upravo Dža'far - kalif ga je potom postavio za svojega velikog vezira - jer je posumnjao u njegovu vjernost, Harun ga je ipak dao ubiti 803. godine, i istovremeno je dao okrutno

iskorijeniti svu porodicu Barmekida. Ovdje dakako dolazi do riječi sjećanje na udes Dža'farov i udes svih njegovih.238

Pripovijest o trima jabukama I kalif je bio raspaljen žestokim gnjevom. Tada Dža'far pred njim ustukne, i zamoli ga:- Daj mi rok od tri dana! Kalif odgovori:- Dopuštam ti ih. Sada Dža'far side ožalošćen u grad, tim što je u sebi samome govorio: - Kako ja mogu doći do saznanja, tko je umorio tu ženu? Akomu dovedem nekoga drugog čovjeka umjesto ubojice, tada ću jednom za njega biti pozvan na odgovornost. Ne znam, što trebamčiniti. Zatim on ostane tri dana kod kuće. I četvrtog dana kalif pošalje jednog komornika, da ga dovede. Pa kada je on stupio pred kalifa, ovaj upita:- Gdje je ubojica te žene?Dža'far odgovori:' - O gospodaru pravovjernih, jesam lija čuvar ubijenih, da bihmogao poznavati njihove ubojice? Tada je kalif postao bijesnim i zapovijedio, da ga se objesi pred palačom. Nadalje zapovijedi jednom izvikivaču, da izvikuje po ulicama Baghdada: 'Tko bude želio gledati, kako će pred vratima kalifove palače biti obješen Dža'far, Barmekid, kalifov veliki vezir, sa četrdeset Barmekida, svojih bratića, taj neka dođe i neka si to pogleda!' Narod je iz svih dijelova grada pritjecao ovamo, da vidi, kako će Dža'far i njegovi bratići biti obješeni. Ali nitko nije znao, zašto oni trebaju biti pogubljeni. Dotle su podigli vješala, i pod njih su bili dovedeni osuđenici na pogubljenje. Čekalo se samo još na to, da kalif putem određenoga znaka izdade zapovijed. Narod je međutim plakao zbog Dža'fara i njegovih bratića65.65 Barmekidi su zapravo bili na glasu kao plemeniti i velikodušni ljudi.239

Devetnaesta noć Tada iznenada dođe neki mladić, lijep po izgledu i odjeven u sniježnobijele haljine. njegovo je lice bilo nalik Mjesečevu sjaju njegove oči crnom dragulju njegovo je čelo bilo sjajeće čisto crveni su bili njegovi obrazi obrasli nježnosivim maljama na njima se vidio gdje blješti jedan madež poput košćice od ambre 66. On si je neumorno krčio put kroz mnoštvo, sve dok nije sjao pred Dža'fara. Tu on uzvikne: - Ti si spašen od ove muke, o ti gospodaru emira branikui zaštito siromaha ! Ja sam taj, koji je ubio onu, koju ste vi našlimrtvu u sanduku. Neka se mene ubije, i neka se nju okaje na meni! Kada je Dža'far čuo mladićeve riječi i to priznanje, on se obraduje nad svojim vlastitim spasenjem, ali se ražalosti zbog lijepog mladića. A dok je je on to još govorio, gledaj, tu se progura kroz mnoštvo neki prastari, oronuli starac, sve dok nije došao do Dža'fara i mladića. On ih pozdravi i rekne: - O ti veziru uzvišeni uresu kneževa ne vjeruj riječima sovoga mladića jer nitko drugi nije ubio tu ženu nego ja . Okaj jena meni! Ako pak to ne učiniš tako, ja će te pred AllahomUzvišenim pozvati na polaganje računa.Ali mladić rekne: - O vezire, to je jedan oronuli starac, koji bulazni i ne zna štogovori. Ja sam taj koji ju je ubio, dakle: okaj je na meni.Stari uzvikne: - O moj sine, ti si mlad i voliš svijet, ja sam međutim star i svijet mi je dosadio. Ja želim prinijeti svoj život kao otkupninu za tebei za vezira i njegove bratiće. Nitko drugi nije ubio tu ženu nego ja.

Zato vas zaklinjem Allahom, odmah me objesite! Jer meni ne pre-ostaje nikakav život, kada više nema njezinoga. Kada je vezir sve to doživio, zaprepasti se, pa uzme mladića i staroga, i obojicu ih odvede pred kalifa. Poljubi pod i rekne:- O gospodaru pravovjernih, dovodim ti ubojicu te žene!Kalif upita: 66 Gdje god je ovdje tekst rastavljan zvjezdicama (), u izvorniku je posrijedi rimovana proza.240

Pripovijest o trima jabukama- Gdje je on?Dža'far odgovori: - Ovaj mladić kaže: Ja sam ubojica. Ali ga ovaj stari tjera u laž,i kaže: Ja sam ubojica. I gledaj, ovdje obojica stoje pred tobom!Tada kalif pogleda na staroga i na mladića, i upita: - Koji je od vas ubio onu ženu?^- Mladić odgovori:-Ja. A stari:- Nitko je drugi nije ubio nego ja. Tada kalif zapovijedi Dža'faru:- Uzmi ih, i dadni ih obojicu objesiti. Ali sada Dža'far prigovori: - Budući da je samo jedan od njih ubojica, bila bi to nepravda, da se objesi drugoga.Mladić međutim uzvikne: - Tako mi onoga, koji je podigao nebeski svod, i rasprostrozemlju poput nekoga saga, ja sam taj, koji je ubio ženu! I to je tajnačin, kako je ona otišla u smrt. Kada je on zatim opisao ono, što je kalif bio našao, ovaj je bio uvjeren, da je mladić ubojica te žene. Čudio se međutim nad time, kako bi to s obojicom moglo stajati, pa je zapitao: - Zbog kojega si ti razloga tu ženu tako neljudski poslao usmrt? I zbog kojega si ti razloga priznao to umorstvo bez batina potabanima, zašto si sam došao ovamo, i zašto govoriš: okajte je nameni?Tada mladić odgovori: - Znaj, o gospodaru pravovjernih, ta je žena bila moja supruga i moja sestrična. A taj je stari njezin otac, on je brat mojega oca.Ja sam se njome oženio, dok je ona još bila djevica, i Allah me jepreko nje blagoslovio s tri muška djeteta. Ona me je ljubila, iposluživala me je, i ja nisam vidio ništa zločesto na njoj, jer ja samjoj također bio odan u srdačnoj ljubavi. Prvoga dakle dana ovoga241

Devetnaesta noć _<mjeseca zapadne ona u neku tešku bolest, i ja k njoj pozovem liječnike. Ali je ozdravljenje dolazilo samo posve polako. Zatim je htjednem odvesti u hammam67, ali ona rekne: 'Želim si nešto, prije nego što odem u hammam, i za tim imam veliku žudnju.'Ja reknem:'Slušam i pokoravam se! Sto je to?'Ona odgovori: 'Obuzela me žudnja za nekom jabukom, da je pomirišim i da mali komadić od nje odgrižem.' Smjesta pođem u grad i počnem tražiti jabuke, ali ne mognem naći nijednu. A ipak, da je čak jedna jedina stajala jedan zlatnik, ja bih je bio kupio. Tada postanem žalostan, otiđem kući i reknem:'O kćeri mojega strica, tako mi Allaha, ne mogu naći nijednu!'

I ona se vrlo razočara, jer je bila još slaba, i njezina se slaboća u toj noći jako poveća. Tako sam proveo noć u brigama. Kada je svanulo jutro, otišao sam ponovo van iz kuće, išao od vrta do vrta, ali nigdje nisam nalazio jabuke. Naposljetku sretnem nekoga starog vrtlara, toga upitam za jabuke, a on mi odgovori: 'Moj sine, to se voće rijetko može naći, a sada ono ovdje posve nedostaje. Ono se nalazi jedino još u vrtu gospodara pravovjernih u Basri, gdje ga vrtlar drži za kalifa.' Vratio sam se dakle kući. I moja me velika ljubav prema svojoj ženi natjera na to, da se odlučim na put i da se opremim. Stavio sam se u pokret i putovao sam punih petnaest dani i noći, onamo i natrag kući, i donio sam tri jabuke, koje sam uspio kupiti od vrtlara u Basri za tri dinara. Ali kada sam ušao k njoj, i pružio ih joj, ona nije u njima imala nikakve radosti, i ostavila ih je da leže po strani. Jer su se njezina slabost i njezina groznica povećali, i njezina je bolest nesmanjeno trajala punih deset dana, a zatim je pomaloPosrijedi je istočnjačka kupelj.242

Pripovijest o trima, jabukama, postajala zdravom. Tako sam napustio kuću i uputio se u svoj dućan, i sjedio sam ondje zaposlen svojim trgovačkim poslom. Dok sam ja dakle oko podneva tu sjedio, gledaj, kad li prođe pokraj mene neki crni rob. Taj je u svojoj ruci držao jednu od te tri jabuke i njome se igrao. Ja ga nazovem: 'Moj dobri robe, odakle imaš tu jabuku? Želio bih sebi kupiti jednu sličnu.'Tada se on nasmije i rekne: 'Ovu sam dobio od svoje ljubavnice. Jer ja sam izbivao iz grada, i kada sam se opet vratio, našao sam je bolesnu, i uz nju tri jabuke. Tada mi ona rekne: 'Moj je muž, rogonja, zbog njih poduzeo putovanje u Basru i uspio ih kupiti za tri dinara.' Tako sam ja uzeo jednu od njih.' Kada sam ja čuo od roba te riječi, o gospodaru pravovjernih, tada mi je svijet pred očima postao crnim. Ustao sam, zaključao svoj dućan, i otišao sam kući, izvan sebe od divljega gnjeva. I pogledam prema jabukama, ali nađem samo dvije. Tada upitam svoju ženu:'Gdje je treća?'Ona odgovori:'Ja to stvarno ne znam!' Tada se uvjerim, daje rob rekao istinu. I uzmem nož, i priđem joj odostraga, ne progovorim nijednu riječ, skočim joj na grudi, zabodem joj nož u grlo, i odsiječem joj glavu, Zatim je žurno položim u košaru, pošto sam je prekrio ženskim ogrtačem, nju zašio, i također na nju još stavio komad saga. To sam sve stavio u sanduk, zaključao ga, i natovario ga na mulu. I bacio sam ga vlastitim rukama u Tigris. Ja te zaklinjem AUahom, o gospodaru pravovjernih, daj me smjesta objesiti! Jer ja se bojim, ona će me pozvati na odgovornost o Sudnjem Danu. Kada sam naime ja njega bacio u Tigris, a da nitko o tome nije znao, uputio sam se kući, i našao svojega najstarijeg sina u suzama, a ipak on nije znao ništa o tome, što sam ja počinio s njegovom materom. Ja ga upitam:243

Devetnaesta noć'Zbog čega ti plačeš, moj sine?'On odgovori: 'Ja sam si uzeo jednu od onih jabuka, koje su ležale kod majke, i sišao s njome na ulicu, da se igram s braćom. Tada dođe neki visoki crni rob, i otme mi je iz ruke, i rekne: 'Odakle je imaš?' Ja reknem: 'Moj je otac zbog nje poduzeo putovanje, i donio ju je iz Basre za moju majku, a ona je bolesna. On je kupio tri jabuke za tri dinara.' On međutim zadrži jabuku, i nije se obazirao na moju molbu. Zatim sam ga molio po drugi i po treći put. Ali se on nije obazirao na mene, da, on me je istukao, i otišao odatle s jabukom. No prestrašio sam se, da će me majka zbog te jabuke tući, i tako sam iz straha pred majkom izašao s braćom u grad, i ostao ondje, dok nije nastala večer. I ja imam još uvijek strah pred njome. Tako ti Allaha, moj oče, nemoj joj o tome ništa reći. Inače će njezina patnja jamačno biti još veća!'

Kada sam ja međutim saslušao, što govori dječak, tada sam saznao, da je rob prostački oklevetao moju ženu. I sada mi je postalo posve izvjesno, da sam ja njezinim umorstvom počinio golemu nepravdu. Nato ja počnem gorko plakati, i ubrzo uđe k meni ovaj stari, brat mojega oca i njezin otac. Ja ga izvijestim o tome, što se dogodilo. I on sjedne pokraj mene, i počne plakati, i mi nismo prestajali plakati sve do ponoći. Mi već od prije pet dana naričemo za njom, i tugujemo nad time, što je ona toliko nepravedno ubijena. Sve to dolazi samo od tog roba, i on je uzrokom njezine smrti. Alija te zaklinjem čašću tvojih otaca, ubij me smjesta! Ja poslije njezine smrti ne želim više živjeti. Okaj je na meni!Kada je kalif čuo mladićeve riječi, zaprepastio se i rekao: — Tako mi Allaha, ja neću nikoga drugoga dati objesiti nego prokletoga roba, i hoću učiniti djelo koje treba bolesnomu donijeti zdravlje i naći svoje dopadanje kod svepreslavnoga Kralja ..." Tata primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.244

Ali kada je počela

«dvadeseta noć

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kalif zakleo, da on r.ikoga drugoga neće dati objesiti nego toga roba. Jer da se mladiću može oprostiti. Nato se on obrati Dža'faru i rekne mu: - Dovedi mi ovamo toga prokletog roba, od kojega je poteklata zla kob! Ako mi ga ne dovedeš ovamo, ti ćeš umrijeti umjestonjega.Dža'far ode plačući odatle, tim što u sebi rekne: - Dvije su mi smrti već zaprijetile, ali vrč ide na vodu dokse ne razbije . U toj stvari biva ljudska mudrost izigranom. Samome On, koji me je prvi put spasio, može također spasiti po drugiput Tako mi Allaha, ja neću tri dana vremena napuštati svojukuću. Tada neka Allahova Visost učini, kako joj se bude svidjelo. Tako on ostane tri dana u svojoj kući, a o četvrtom danu dadne pozvati kadije i svjedoke, stavi na papir svoju posljednju volju i uzme oproštaj od svoje djece. Ali ubrzo uđe k njemu kalifov glasnik i rekne: - Gospodar se pravovjernih nalazi u najžešćem gnjevu. On jeposlao po tebe i zakleo se, da neće dopustiti da protekne ovaj dan,a da ne vidi tebe obješena. Kada je Dža'far čuo tu vijest, on245

Dvadeseta noćzaplače, i njegova djeca i robovi i svi, koji su se nalazili u kući, počnu s njime plakati. Pa kada je od svih uzeo oproštaj, osim od svoje najmlađe kćeri, on joj priđe, da također od nje uzme oproštaj. Nju je on volio više nego svu svoju drugu djecu. Pritisne je na svoje grudi, i ljubio ju je i plakao, što se od nje mora rastati. I pri tome osjeti u njezinu džepu nešto okruglo, i upita je:- Sto to ti imaš u svome džepu? - Tatice - odgovori ona - to je jedna jabuka, na kojoj stoji zapisano ime našega gospodara, kalifa. Raihan, naš rob, mi ju je donio prije četiri dana, i nije mi je htio dati, sve dok nije od mene dobio za nju dva dinara. Čim je Dža'far čuo o ovome robu i o toj jabuci, on se obraduje, i posegne rukom u džep svoje kćeri, izvadi jabuku, i prepozna je, i uzvikne:

- O Ti, čija je pomoć bila tako blizu! Nato zapovijedi, da dovedu roba, i kada je taj došao, on mu rekne:- Hej ti, Raihan! Odakle si ti došao do ove jabuke? - Tako mi Allaha, gospodaru - odgovori on - ako laž može pomoći, tada može istina ipak pomoći još mnogo bolje! Ja tu jabuku nisam ukrao iz tvoje palače, niti iz kraljevske palače, ni iz vrta gospodara pravovjernih. Stvar stoji ovako: Izašao sam prije pet dana, i kada sam došao u jednu od uličica, vidio sam dječake u igri, i jedan je od njih imao tu jabuku. Ja sam mu je oteo iz ruke, i udario ga, a on je plakao i vikao: 'Ti čovječe, ta jabuka pripada mojoj materi, a ona je bolesna. Ona si je od mojega oca zaželjela jabuku. Tada je on otputovao u Basru, i donio joj tri jabuke za tri dinara. Jednu sam od njih uzeo ja, da se s njome igram.' Zatim je opet počeo plakati, ali ja nisam na to obraćao pažnju, i uzeo sam jabuku i došao ovamo. I moja ju je mala gospodarica otkupila od mene za dva zlatna dinara. To je cijela povijest. Kada je Dža'far saslušao te riječi, zaprepastio se je, da je umorstvo djevojke i sva ta bijeda mogla biti prouzročena posred-246

Pripovijest o trima jabukamastvom njegova roba. I to mu je bilo žao, da je to bio upravo njegov rob, ali se ipak obradovao vlastitu spasenju i izrekao stihove:Kada neka nesreća dolazi preko nekog roba, Odvedi ga umjesto sebe na sud!Jer ti ćeš naći još mnoge sluge, Ali neki drugi život nećeš naći.

Zatim on uzme roba za ruku, i odvede ga pred kalifa, i ispriča mu pripovijest od početka do kraja.Tada kalif dospije u najveće zaprepašćenje, i počne se smijati, sve dok nije pao na leđa, i zapovijedi, da se ta povijest zapiše, i da bude objavljena narodu. Dža'far međutim rekne: - Nemoj biti zaprepašćen, o gospodaru pravovjernih, nad tompoviješću, jer ona nije čudnovatija od povijesti vezira Nur ed-Dina'Alije od Egipta.Tada kalif rekne: - Ovamo s njome! Ali što bi moglo biti neobičnije od ove pustolovine?Dža'far odgovori:

- O gospodaru pravovjernih, ja ću ti je ispripovijedati samopod tim jednim uvjetom, da ti mojega roba pomiluješ od smrti.Kalif nato: - Ako je ona čudnovatija nego to, što smo mi sada doživjeli,tada ti ja poklanjam njegovu krv. Ali ako ne, onda ću ja dati ubititvojega roba.Tada Dža'far počne

Dvadeseta noćPOVIJEST VEZIRA NM ED-DlNA IŠEMS ED-DlNA. 'Znaj, o gospodaru pravovjernih, živio je u staro vrijeme u zemlji Egiptu jedan sultan, pravi uzor pravičnosti. Siromašnima je on bio otac učeni su bili njegovi savjetodavci imao je jednoga razumnoga i pametnog vezira koji je za vladanje pokazivao mudru brigu 68. Taj je vezir bio vrlo star čovjek, a on je imao dva sina, koji su bili kao dva Mjeseca. Nikada nisu bili viđeni njinia slični po ljepoti i ljupkosti. Stariji se zvao Sems ed-Din Muhammed, a mlađi Nur ed-Din 'Ali. Ali je mlađi nadmašivao starijega po nježnosti i ljupkosti, tako da su stanovnici udaljenih zemalja o njemu čuli i dolazili, da gledaju njegovu ljepotu. Dogodilo se dakle daje njihov otac umro. Tada se sultan zbog njega ražalosti, i on iskaže prema obojici sinova svoju dobrohotnost, pozove ih k sebi, odjene ih u počasne haljine i rekne im:

- Vi trebate stajati na mjestu i položaju vašega oca. Nemojtebiti ožalošćeni u svojim srcima! Oni se zbog toga obraduju, i poljube pred njim tlo, i počnu održavati svečanosti u čast pokojniku jedan pun mjesec dana. Zatim međutim stupe u svoju službu kao veziri, i moć pređe u njihove ruke, kao što se bila nalazila u rukama njihova oca. Kada bi god sultan želio putovati, jedan bi od dvojice putovao s njime. Jedne dakle večeri, kada je na starijem bio red, da putuje sa sultanom, dogodilo se, da su oni jedan s drugim sjedili u razgovoru. Tada stariji rekne mlađemu: — Moj brate, to je moja želja, da se nas dvojica, ja i ti, u istojnoći oženimo. 68 Ovdje je u izvorniku — kao i drugdje gdje su dijelovi izričaja rastavljeni zvjezdicama - posrijedi rimovana proza, i to takva, da po dva člana, koji slijede jedan za drugim, imaju istovetan zvučni završetak. Prevoditelj se ipak nije htio, na štetu prenošenja samoga smisla, upuštati ni u kakvo prepjevavanje.248

/V

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Učini, kako želiš, moj brate - odgovori mlađi - gledaj, ja seslažem sa svim tim, što ti kažeš. Tako su se o tome sporazumjeli. Nadalje međutim stariji svojemu bratu rekne: - Ako Allah tako odredi, da se mi zaručimo s dvije djevojke -_-da-se njima iste noći oženimo, i da one istoga dana rode - i ako po?'-.. ih ovoj volji tvoja žena rodi sina, a moja žena kćer, tada ćemo ih mi vjenčati jedno s drugim, jer će oni biti djeca od braće.Sada upita Nur ed-Din: - Moj brate, što ćeš tražiti od mojega sina, kao jutarnji dar69za svoju kćer?Ovaj odgovori: - Tražim od tvojega sina za svoju kćer tritisuće dinara, i trivoćnjaka, i tri oranice. To bi bilo vrlo nedolično, ako bi mladićzaključio bračni ugovor za manju svotu.Kada je međutim Nur ed-Din čuo ovaj zahtjev, on rekne: - Takav jedan dar za nevjestu ti sebi ipak ne možeš uvjetovatiod mojega sina! Zar ti ne znaš da smo mi braća i po Allahovoj voljiveziri u istoj službi? Tebi bi priličilo, da mojemu sinu ponudiš svojukćer bez jutarnjeg dara. A ako na svaki način mora biti poklonjenneki jutarnji dar, tada utvrdi bilo koju prividnu vrijednost za očisvijeta. Jer ti znaš čak dobro, da je muški potomak vredniji odženskoga. Moje je dijete muško dijete, i uspomena će na nas bitidalje presađivana preko njega, ne preko tvoje kćeri.. — Sto je s njome? - upita Šems ed-Din.Nur ed-Din odgovori: - Uspomena na nas među emirima neće biti dalje presađivanapreko nje. Ali ti hoćeš prema meni postupiti kao onaj čovjek, o 69 Jutarnji dar je zapravo otkup za mladu. Dvije trećine utvrđene svote plaćaju se prije sklapanja braka, a ostatak se mora isplatiti ženi u slučaju muže-vljeve smrti ili rastave braka.249

Dvadeseta noćkome se pripovijeda, daje svojemu prijatelju, koji je došao k njemu i obratio mu se s nekom molbom, rekao: 'U ime Allahovo, ja hoću ispuniti tvoju molbu, ali sutra!' A molitelj je kao odgovor izrekao stih70:Ako se na 'sutra' odgađa ispunjenje molbe,

To je za onoga, koji razumije, jednako odbijanju.Tada Sems ed-Din rekne: — Ja vidim, da kod tebe nedostaje poštovanja prema meni, i dati držiš svojega sina vrednijim od moje kćeri. Kod tebe postojistanoviti manjak u razumu i lijepom ponašanju. Ti mene podsjećašna zajedničku službu, a ipak sam ti ja samo iz sažaljenja dopustioda uzmeš dijela u ministarskoj službi — da mi budeš neki pomoćniki suradnik - i da te ne uvrijedim. Ali budući da ti tako govoriš,tako mi Allaha, ja neću nikada i nikako svoju kćer udavati za tvojega sina, čak ni onda, kada bi ti za nju izvagao toliko zlata kolikoje ona teška. Kada je Nur ed-Din čuo riječi svojega brata, on se razgnjevi i rekne:— Ni ja neću nikada i nikako svojega sina ženiti tvojom kćerju.Sems ed-Din međutim nato uzvikne: — Ja neću nikada dati svoj pristanak na to, da on bude njezinim mužem! Da ja nisam upravo pred time da, odlazim na put, jabih već na tebi dao primjer što u takvim slučajevima ljudizaslužuju. Ali čim se vratim sa svojega puta doma, tada ti trebašvidjeti, i ja ću ti pokazati, što iziskuje moje dostojanstvo. Kada je Nur ed-Din čuo od svojega brata takve riječi, on bude ispunjen gnjevom i kao izvan sebe. Ali on sakrije svoje osjećaje. Dva brata provedu noć odvojeno jedan od drugoga. Kada je zatim70 Stihovi se ovdje redovito pojavljuju kao dva polustiha.250

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina svanulo jutro, otputi se sultan u raskošnome sjaju, i prijeđe put od Kaira do Gize, i stavi se u pokret prema piramidama, praćen od vezira Sems ed-Dina. Sto se pak tiče njegova brata Nur ed-Dina, on provede onu noć u najljućem gnjevu. Pa kada je osvanulo jutro, on se digne, izgovori jutarnju molitvu, i uputi se u svoju riznicu. Ondje on uzme neke male bisage71, i dok je razmišljao o riječima svojega brata, i o preziru koji je pokazao prema njemu, on izgovori ove stihove:Putuj! naći ćeš nadomjestak za za onoga, od kojega se rastaješ. Potrudi se! Jer slast se života sastoji od truda.Sjedenje na mjestu, izgleda mi, ne donosi ni ugled ni uvid, Ne, samo bijedan život. Zato ostavljaj zavičaj, i krećilJa sam uvidio kako mirovanje vode njoj donosi loša svojstva. Ali ako teče, ona je svježa. Ondje gdje ne, ostaje mutna stajati.Kada se Mjesec ne bi manjio, tada ne bi ljudsko oko vazda njega gledalo, da vidi njegove mijene.Kada lav ne bi napuštao svoj log, on ne bi nalazio nikakva plijena. Kada strijela ne bi napuštala svoj luk, ona nebi dostizala svoj - cilj.Kada bi zlato ostajalo u žili, ono bi ipak sličilo prašini. A aloj se u zemlji može poredivati s drvom za loženje.71 Dvanjke.251

Dvadesetu noćAli ako zlato ide u daljinu, tada je ono skupocjeno po vrijednosti,A aloj biva u dalekom svijetu poštovan još više od zlata. Kada je završio svoju pjesmu, on zapovijedi jednomu od svojih mladih slugu, da treba nubijsku mulu-kobilu pokriti njegovim napunjenim sedlom. Ta je kobila bila čeličnosiva životinja a njezina su se leđa mogla poređivati s visokom kupolom koja se uspravlja u vis njezini su

stremenovi bili donijeti iz Indije na njoj je ležalo pokrivalo perzijske raskoši a ona je bila nalik nekoj nevjesti ukrašenoj za prvu bračnu noć . Također mu zapovijedi, da na sedlo stavi svileni pokrivač, i preko njega sag za molitvu, bi-sage međutim tako, da one ispod saga za molitvu vise s obje strane. Zatim on rekne slugi i robovima: - Namjeravam otići na izlet izvan grada, i to kanim odjahati u okolicu el-Kaljuba72. Tri ću noći noćiti na otvorenome, i neka me nijedan od vas ne slijedi, jer se moje grudi osjećaju stješnjenima. Žurno uzjaši mulu-kobilu, i izjaši - obskrbljen s nešto jela za put — iz Kaira, i zaputi se u otvorenu zemlju. Jedva da je bilo podne, kada je već ušao u grad Bilbais73, gdje je sjahao, odmorio se, dao također svojoj muli da otpočine, i uzeo sebi ponešto od svoje hrane. I zatim on kupi u Bilbaisu jela za sebe, i krme za kobilu, i ponovo izjaši u pustinju. I jedva da je bila pala noć, a već je on došao u stanovito mjesto, koje se zove es-Sa'dije74. Ondje provede noć. Uzme malo od svoje hrane za putovanje, i to pojede. Zatim postavi bisage kao jastuk za glavu, rasprostre pokrivač, i prespava na otvorenome, još uvijek obuzet gnjevom. Tako je proveo noć. Kada je međutim svanulo jutro, on uzjaši, i dalje je jahao na svojoj muli tako dugo, dok nije prispio u grad Haleb75,72 Grad el-Kaljub se nalazi desetak kilometara daleko od Kaira.73 Taj je grad putnička postaja na putu iz Kaira u Siriju.74 Posrijedi je također putnička postaja na putu iz Kaira u Siriju. 75 Haleb (Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a osobito je važnu ulogu odigrao u povijesti Križarskih ratova.252

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina gdje je odsjeo u jednome karavanseraju76, i ondje je ostao tri dana, kako bi dao počinka sebi i muli, i uživao u podneblju. Zatim se odluči na to, da putuje dalje, ponovo uzjaši svoju mulu, i uputi se odatle, a da nije znao kamo se je zaputio. Putovao je bez zadržavanja, sve dok nije dospio u grad Basru, ali nije znao, gdje se -nalazi. On se zaustavi u jednome chanu, uzme s mule bisage, i rasprostre sag. Životinju je zajedno s opremom prepustio vrataru, da je tu i tamo unaokolo prošeće. Taj je s njome unaokolo šetao. Sada se međutim dogodi, da je vezir od Basre sjedio kraj prozora svoje palače. I on ugleda mulu i na njoj skupocjenu opremu, i povjeruje, da je to neka paradna mula, onakva kakve jašu veziri i kraljevi. I razmišljao je o tome, i njegova je duša bila posve očarana. Naposljetku on rekne jednomu od svojih slugu:— Dovedi mi toga vratara! Sluga ode i dovede vratara. Taj uđe, i poljubi tlo pred vezirom, koji je bio čovjek u visokim godinama. Nato ovaj upita vratara:r — Tko je vlasnik one mule, i kakav je on čovjek?Ovaj odgovori: — O gospodaru, vlasnik je te mule neki mlad čovjek ugodnenaravi, ozbiljan i fin. Zacijelo neki od trgovačkih poglavara. Kada je vezir čuo vratarove riječi, on hitro ustane, uzjaši svojega konja, i odjaši u chan, da posjeti mladića. Kada je međutim Nur ed-Din ugledao vezira gdje dolazi, on ustane, pođe mu ususret i pozdravi ga. Vezir mu nazove dobrodošlicu, sjaši sa svojega konja, zagrli ga, dadne mu da sjedne kraj njega, i upita ga:— Moj sine, odakle ti dolaziš, i što tražiš? — Visoki gospodaru - odgovori Nur ed-Din - ja dolazim iz grada Kaira, gdje je moj otac svojevremeno bio vezir. Ali je on otišao k milosrdnosti Allaha Uzvišenoga. 76 Istočnjačko svratiste - chan, koji odgovara suvremenom motelu (mo-tor-hotelu).253

Dvadeseta noć I on mu ispripovijeda sve, što mu se bilo dogodilo, od početka do kraja, i ktomu doda:

- Ja sam u sebi odlučio, da se nikada opet ne vraćam doma,dok ne posjetim sve gradove i zemlje.Kada je dakle vezir čuo njegove riječi, on mu rekne: - Moj sine, nemoj slušati glas strasti, da te on ne bi sunovra-tio u propast! Jer doista, mnoge su zemlje pustinjski predjeli, i jasam zabrinut za tebe zbog promjenjivih slučajeva vremena. Nato on dadne bisage, pokrivač i sag natovariti na mulu, i uzme sa sobom Nur ed-Dina u svoju vlastitu kuću. Ondje mu on dadne jednu lijepu sobu, i ukaže mu počasti i dobročinstva, jer ga je vrlo zavolio. I on mu rekne: - Moj sine, ja ovdje živim, star čovjek, i nemam nijednogasina, ali me je Allah blagoslovio kćerju, koja je po ljepoti tebiravna. I ja sam mnoge prosce, koji su je prosili, odbio. Ali je ljubavprema tebi osvojila moje srce. Hoćeš li ti dakle primiti moju kćerkao svoju sluškinju, i postati njezinim mužem? Ako si ti na to spreman, tada ću se ja uputiti gore k sultanu od Basre i reći mu, da siti sin mojega brata, i tebe ću njemu predstaviti, kako bi tebepostavio za vezira na mome mjestu. Ja ću međutim sam potommirno ostati u svojoj kući, jer sam postao starim čovjekom. Kada je Nur ed-Din čuo te vezirove riječi, odlučno je pognuo glavu, i rekao:- Slušam i pokoravam se! Tada se vezir obraduje, i naredi svojim slugama da pripreme svečanu gozbu, i da ukrase veliku dvoranu za primanje, u kojoj su se običavale slaviti svadbe emira. Zatim on okupi svoje prijatelje, i pozove državne uglednike i trgovce iz Basre. Pa kada su svi pred njim stajali, on im rekne: - Ja sam imao brata, koji je bio vezir u zemlji Egiptu, i Allahga je blagoslovio dvama sinovima, dok je On meni, kao što vi zacijelo znate, darovao jednu kćer. Moj mi je dakle brat stavio na srce,254

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dinada svoju kćer udam za jednoga od njegovih sinova, i ja sam mu to obećao. I kada je zatim došlo vrijeme za vjenčanje, on mi je poslao jednoga od svojih sinova, ovoga ovdje mladića. Budući dakle daje on sada došao k meni, ja sam spreman sastaviti bračni ugovor između njega i moje kćeri, i u svojoj kući proslaviti njegovu svadbu -s njome. Jer on meni stoji bliže nego neki stranac. A kasnije on treba, ako hoće, ostati kod mene, ili ako želi putovati, tada ću ja njega i njegovu ženu poslati k njegovu ocu.Tada svi odgovore:- Izvrsna je tvoja odluka. Oni se nato ogledaju za mladoženjom, i kada su ga pogledali, on im se dopadne. Tako dakle vezir pošalje po kadije i svjedoke, i oni napisu ugovor. I sluge okade goste tamjanom, iznesu pred njih šećerni77 šerbet, i škropili su ih ružinom vodom. Zatim su svi pošli svojim putem. Vezir međutim zapovijedi svojim slugama, da odvedu Nur ed-Dina u hammam, i on mu dadne jednu od svojih vlastitih skupocjenih haljina, pošalje mu ručnike i zdjele i kadionice, i sve, što mu je bilo potrebno. Kada je mladić izašao poslije kupanja, i stavio na sebe haljinu, izgledao je poput Uštapa u četrnaestoj noći. Napolju ispred zgrade hammama uzjaši on svoju mulu, i odjaši ravno sve do vezirove palače. Ondje on sjaši, uđe k veziru i poljubi mu ruke, a ovaj mu nazove dobrodošlicu'..." Tada primijeti Šehrezad, da je počelo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu odobrenju.Nije posrijedi pleonazam, jer se šerbet isto tako pravi i od meda.255

Ali kada je počela

dvadesetiprva noć

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir ustao, nazvao mu dobrodošlicu i rekao: — Hajde, otiđi ove noći k svojoj ženi. A sutra ću te ja odvesti ksultanu. Molim Allaha svako dobro za tebe.Nur ed-Din nato ustane, i uđe k svojoj ženi, vezirovoj kćeri.Ostavimo sada Nur ed-Dina i okrenimo se k njegovu bratu! Taj se dugo vremena zadržao sa sultanom na putovanju, i pošto se vratio, nije više našao u kući svojega brata. Tada on zapita sluge za njega, a oni odgovore: — O onome je danu, o kojem si ti otišao sa sultanom na put,tvoj brat uzjahao svoju mulu, koja je bila opremljena kao za paradnu povorku, i rekao: 'Idem u okolicu el-Kaljuba i bit ću odsutanjedan do dva dana. Jer meni su stiješnjene grudi. Ne treba memeđutim nitko slijediti.' I od toga dana, kada je odjahao, pa sve dodanas mi nismo o njemu primili više nikakvu obavijest. Šems ed-Din je međutim bio u velikoj brizi zbog otputovanja svojega brata, i on je bolno tugovao zbog njegova gubitka, i samomu je sebi govorio:

H•m!?

^?1

m™m257

Dvadesetiprva noć — Do toga je došlo samo zato, što sam ja njega u onoj noći psovao. On si je to uzeo k srcu, tako da je otputovao u daljinu. Ali jamoram nekoga poslati za njime. Nato on pođe k sultanu, i izvijesti ga o tome. I taj napiše pisma, koja preko svojih glasonoša pošalje svojim namjesnicima u svim pokrajinama države. Ali je Nur ed-Din u dvadeset dana, tijekom kojih su oni izbivali, već došao u daleke zemlje. Tako su oni njega tražili, ali nisu od njega našli nikakva traga, i vratili su se doma. I Sems ed-Din počne gubiti nadu u to, da će naći svojega brata, i rekne: — Ja sam ipak prema svojemu bratu otišao predaleko u tome,što sam mu rekao o vjenčavanju naše djece. Samo da se to nijedogodilo! Sve to dolazi od moje nerazumnosti i moje neopreznosti. Ubrzo pak potom on zaprosi kćer jednoga trgovačkog poglavara u Kairu, i on zaključi bračni ugovor i uđe k njoj. To se dakle dogodilo tako, da je ta noć, u kojoj je Šems ed-Din obljubio svoju suprugu, bila također noć u kojoj je bio izvršen prvi spolni snošaj između Nur ed-Dina i

njegove supruge, kćeri vezira od Basre. Jer to je Allah Uzvišeni tako odredio, kako bi On nad svojim stvorenjima ispunio svoju volju. A dogodilo se također to, onako kako su rekla oba brata: njihove su dvije žene začele u istoj noći; i supruga Sems ed-Dina, vezira od Egipta, donese na svijet kćer, ljepšu nego što je u Kairu ikada ikoja bila viđena; supruga Nur ed-Dina međutim rodi dječaka, ljepšega nego što je u njegovo vrijeme ikada ikoji bio viđen; kao što jedan od pjesnika kazuje o njemu sličnome:Vitak mladić, zbog čijega se čela i kovrčave kose Čovječanstvo našlo u tmurnoj žalosti i vedroj radosti!Ne grdite lijepi madež, koji resi njegov obraz,Koji dvojako crnom piknjicom začarava poglede svih!258

Povijest vezim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I neki drugi:Dovedena je ljepota, da se uspoređuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu.Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slična?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da ću to vidjeti.' Nazvali su dječaka Bedr ed-Din Hasan, a njegov se djed, vezir od Basre, obradovao nad njime. I on je ustanovio svečanosti i gozbe, kakve bi priličile sinovima kraljeva. Zatim on uzme Nur ed--Dina sa sobom i odvede ga sultanu. Pa kada je taj stupio pred kralja, on pred njime poljubi pod. Posjedovao je on međutim veliku govorničku sposobnost njegov je čvrst duh donosio brze odluke on je bio dobar na djelu i lijep po liku i tako on izrekne ove stihove:Dugo tipotrajale tvoje radosti, o moj gospodaru! Poživio tako dugo kao noć i dnevna svjetlost!Svijet pleše, vijek pljesće rukama,Kada se govori o tebi i o tvome velikom maru. Tada sultan ustane, kako bi obojicu počastio. On zahvali Nur ed-Dinu na njegovim riječima, i upita svojega vezira:— Tko je taj mladić? Tada mu je morao vezir ispričati njegovu povijest od početka do kraja. On mu najprije odgovori:— To je sin mojega brata.Zatim sultan upita dalje: — A kako dolazi do toga, da je on tvoj nećak, i da mi nikadanismo o njemu čuli?259

Dvadesetiprvci noćVezir odgovori: - O naš gospodaru i sultane, ja sam imao jednoga brata, kojije bio vezir u zemlji Egiptu. Pa kada je on umro, ostavio je zasobom dva sina, od kojih je stariji postao vezirom na njegovu mjestu, dok je ovaj, njegov mlađi sin, došao k meni. No ja sam se zakleo, da svoju kćer ni za koga drugoga neću udavati, nego za njega.I kada je on došao, ja sam ga dakle oženio svojom kćerju. On je jošmlad, ja sam međutim postao starcem. Moj je sluh oslabio, i mojaje radinost došla kraju. I zbog toga sam htio zamoliti našega gospodara i sultana, da njega postavi na moje mjesto, jer on je sin mojega brata i suprug moje kćeri. On zaslužuje vezirstvo. Jer on ječovjek od uvida i obazrivosti. Sultan pogleda Nur ed-Dina, i on mu se svidi. I tako mu on dadne službu, koju ga je vezir za njega zamolio. I on ga imenuje uza sav propisani postupak, i pokloni mu raskošnu počasnu haljinu i jednu mazgu iz svoje vlastite pastušnice78. Nadalje mu dodijeli uzdržavanje i prihode. Nur ed-Din pak poljubi sultanu ruku. I oni otiđu vrlo obradovani kući, on i njegov punac, i reknu:

- Sve to dolazi zahvaljujući sreći novorođenoga Hasana! Nato Nur ed-Din stupi sljedećeg dana pred kralja, poljubi pod, i izgovori stihove:Sreća se obnavlja sa svakim danom,Dobra zvijezda pobjeđuje zavidnikovo lukavstvo.Neka vazda budu bijeli tvoji dani,Ali neka je crn dan toga, tko je tebi neprijatelj. 78 Mazga je bastard - križanac, koji dolazi od pastuha (ždrijepca) i magarice.260

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Setns ed-Dina Tada mu sultan zapovijedi, neka sjedne na vezirsku stolicu. I on sjedne, i preuzme obveze svoje službe, i počne istraživati pojedine slučajeve i sporne predmete podanika, kako je to već običaj vezira. Sultan je gledao kako on to radi, i divio se nad time, kako je on tako odlučno i razumno pogađao njegove uredbe i odluke. Zato ga on zavoli i stekne u njega povjerenja. Kada je međutim sabor bio raspušten, pođe Nur ed-Din kući, i ispripovijeda svojemu puncu, što se zbilo. Ovaj je bio zbog toga vrlo obradovan. Od tada je pa nadalje Nur ed-Din obavljao svoj vezirski posao vazda tako, da se sultan dan i noć više nije htio od njega odvajati. I sultan je povisio njegove prihode i uzdržavanja, sve dok Nur ed-Din nije postao bogatim čovjekom, i dok mu nisu već pripadali brodovi, koji su po njegovoj zapovijedi obavljali trgovačku plovidbu. Imao je također crne i bijele robove, i ustanovio je mnoga zemljišna dobra s napravama za navodnjavanje, i vrtove. Kada je međutim njegov sin Hasan bio star četiri godine, umre stari vezir, otac njegove supruge. I on održi za svojega punca raskošnu svečanost u čast pokojniku, prije nego što gaje položio u prah. Potom se lati odgoja svojega sina. Pa kada je dječak postao veći i bio sedam godina star, on mu dovede učitelja, da ga obrazuje u njegovoj vlastitoj kući. I on tomu naloži, da ga poučava, i da dadne da mu padne u dio fina naobrazba i dobar odgoj. Tako je taj majstor podučavao dječaka u čitanju, davao mu da nauči poneko korisno znanje, i ponovljeno je s njime u tijeku nekoliko godina čitao Kur'an. Ali je Hasan također još uvijek dobivao sve više na ljupkosti i ravnomjernoj savršenosti. Onako kako kazuje pjesnik: Savršen poput Mjeseca na nebu njegove ljupkosti! Sunce zračeći uzlazi iz cvata njegovih obraza.

On je u sebi sjedinio svu ljupkost, i to je,kao da su sva stvorenja od njega primila svoju ljepotu. I učitelj ga je odgajao u palači njegova oca. Jer on sve od svojega rođenja nije napuštao ministarski dvorac. Ali ga jednoga dana

Dvadesetiprva noćuzme njegov otac, vezir Nur ed-Din, stavi na njega njegove najbolje haljine, posjedne ga na jednu izabranu mulu, i povede ga k sultanu. Kada je on onamo ušao, pogleda kralj Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina, i on nađe u njemu svoje dopadanje, i zavoli ga. Narod se države međutim divio, kada je on po prvi put sa svojim ocem prolazio pokraj njih - na putu ka kralju - zbog njegove ljepote. I oni su posjedali po putu i čekali na njegov povratak, kako bi se njemu radovali, njegovoj ljepoti i ljupkosti, i njegovoj ravnomjernoj savršenosti. Onako kao to kazuje pjesnik u svojim stihovima:Tumač zvijezda je jednom promatrao, kad li mu se u noći ukaže Ljupkodražesni mladić u raskoši svoje ljepote.Njemu je dao Saturn njegovu čudesno crnu kosu,I njemu je poklonjena boja mošusa za njegov par sljepoočnica.Mars se bio požurio, da mu obraze ukrasi crveno, A strijelac mu je poslao strijele iz njegovih pogleda.Merkur mu je darovao od svih najoštriji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede zavidnika.

Tu tumač ostane zbunjen zbog onoga, što je ugledao,A Uštap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio. Kada ga je sultan pogledao, postupao je s njime s osobitom naklonošću. Jer on ga je zavolio. I on rekne njegovu ocu:— O vezire, ti ga moraš bezuvjetno uvijek dovoditi sa sobom. Nato ovaj odgovori:— Slušam i pokoravam se!262

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Vezir zatim otiđe sa svojim sinom kući, i otada ga je stalno dovodio k sultanu, sve dok dječak nije dosegao svoju petnaestu godinu. Tada se međutim razboli njegov otac, Vezir Nur ed-Din. I on dadne pozvati svojega sina k sebi, i rekne mu: — Znaj, o moj sine, Zemaljski je svijet kuća prolaznosti, ali je nebeski svijet kuća vječnosti. Tebi bih ja sada želio staviti na srce neke opomene. Obrati pažnju na ovo, što ću ti reći, i prema tomu usmjeravaj svoju pamet! Zatim mu on dadne upute o najboljem načinu općenja s ljudima i o načinu, da se vode vlastiti poslovi. Nato se međutim Nur ed-Din sjeti svojega brata, i svojega zavičaja i svoje zemlje, i on počne plakati zbog svojeg rastanka od prijatelja. Ali on obriše suze, i izgovori stihove:Ako mi tugujemo zbog rastanka, što trebamo reći? Ili ako nas muči čežnja, kamo da se odlučimo?Ili da šaljemo glasnika kao tumača za nas? Ne donose glasnici tugu zaljubljenikovu.Ili ako sam ja strpljiv, zaljubljenik iščezava, Poslije gubitka ljubljenoga čak ubrzo odavde.Njemu sada ne preostaje ništa više osim patnje i uzdisanja I suza, koje mu teku na obraze.O ti koji su sada daleko od pogleda mojih očiju, A koji mi još uvijek borave u srcu!Hoće li vas se moći vidjeti? Ali znajte, moje prijateljstvose nikada ne može, i unatoč dugotrajnom rastanku, razdijeliti.

Dvadesetiprva noćIli jeste li vi pri dugotrajnom izbivanju zaboravili ljubav? Čemu vam ipak vrijede suze i uzdasi?Ako me još život s vama sjedini,Tada ću vas ondje još dugo vremena karati! Kada je završio svoju pjesmu i svoju tužaljku, on se okrene prema svojemu sinu i rekne: - Prije nego što ti priopćim svoju posljednju volju, saznaj da tiimaš jednoga strica. On je vezir od Egipta, i ja sam se od njega rastao i napustio ga bez njegove suglasnosti. Uzmi dakle list papira ina njega zapisi ono, što ću ti reći! Tada Bedr ed-Din Hasan uzme list papira i počne na njemu zapisivati, onako kako mu je govorio otac. On mu je govorio u pero sve, što mu se bilo dogodilo, od početka do kraja. Također mu je dao da zapiše vrijeme njegova vjenčanja i svadbe s vezirovom kćerju, i vrijeme njegova prispijeća u Basru i njegova susreta s vezirom. Nadalje, da on sam još nije bio star četrdeset godina u vrijeme te svađe sa svojim bratom. I on ktomu doda: - Sve je to napisano za njega na temelju mojega govorenja upero, i neka Allah ushtjedne da bude s njime, kada ja napustimovaj svijet!Nato on savije papir, zapečati ga i rekne: - O Hasane, moj sine, čuvaj ovo pravno svjedočanstvo. Jer ćeono što na njemu stoji napisano, dokazivati tvoje podrijetlo, i tvojdruštveni položaj, i tvoje rodoslovno stablo. Pa ako ti se dogodi zlo,pođi na put u Egipat, upitaj za svojega strica, pusti da te odvedu knjemu, i izvijesti ga, da sam ja umro kao tuđinac i pun čežnje zanjim. Tada uzme Bedr ed-Din Hasan pismeno pravno svjedočanstvo. I on ga ušije između podstave i tkanine svojega tarbuša79, i oko

79 Tarbuš je vrsta istočnjačke kape.264/

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina njega savije svileni turban, tim što je plakao, jer se već tako mlad morao rastati od svojega oca. Nur ed-Din međutim rekne: - Ja ti sada upućujem pet opomena. Prva je opomena: Nemoj se ni sa kim tijesno vezivati, tako ćeš biti siguran od njegove lukavome! Jer sigurnost leži u zatvorenosti, i u tome, da izbjegavaš zajedništvo i prisno općenje. Ja sam čuo nekog pjesnika kako kazuje:Nema nikoga u tvome životu, na čijem bi ti prijateljstvu mogao što graditi.Nikada nije neki prijatelj dokazao vjernost onomu, kojega je pogodila nesreća.Tako živi sam za sebe^ ne prepuštaj se nikojemu čovjeku. Ja te svojom izrekom dobro svjetujem. To neka je dovoljno! Druga je opomena ova, o moj sine: Nemoj biti ni prema komu okrutan, kako ne bi udes bio okrutan prema tebi! Jer udes je jednoga dana za tebe, a drugoga dana protiv tebe. Jer zemaljski je svijet samo stanovita posudba, koja se mora otplatiti. A ja sam čuo jednoga pjesnika kako kazuje:Promisli, i ne žuri se ni sa kakvim planom,Imaj sućuti prema ljudima, tada ćeš biti usrećen kroz sućut.Nema na svijetu nikakve moći, nad kojom ne bi stajala Allahova moć.A svaki će tlačitelj biti još tlačen od nekog tlačitelja. Treća je opomena ova: Vježbaj se u šutnji, i brini se o svojima vlastitim greškama prije nego o greškama drugih ljudi! Jer poslovica glasi: 'Tko vježba šutnju, dobiva.' A o tome sam također čuo stihove stanovitog pjesnika:265

Dvadesetiprvci noćŠutnja je nakit, a strpljivost donosi dobit.Ali ako jednom moradneš govoriti, tada izbjegavaj, da budeš brbljavac.Jer ako se ti zbog šutnje samo jedan jedini put pokaješ, Tada ćeš se zbog svojega govora još mnogo put kajati. Četvrta opomena, o moj sine, je sljedeća: Ja te opominjem, da ne piješ vino! Jer vino je izvor svake bahatosti, i vino čini da razum iščezava. Zato se čuvaj, čuvaj se, da ne piješ vino! O tome sam također čuo jednoga pjesnika kako kazuje:Ja izbjegavam vino, i također onoga koji ga pije. A tko ga proklinje, s njime sam ja suglasan.Vino odvodi s puta spasenja,I vrata za zlo čini širokima i slobodnima. A peta je opomena, o moj sine, sljedeća: Održavaj svoj posjed, i on će tebe održavati. Čuvaj svoj posjed, i on će tebe čuvati. I ne rasipaj ono, što imaš, kako ne bi morao prosjačiti od najmanjega od ljudi. Ako štediš sitniš imaš lijek '! A također sam tu opet čuo stanovitoga pjesnika kako govori:Ako nemam nikakva novca, tada također nemam nikakva prijatelja za pratitelja.Ako međutim imam mnogo novaca, tada će naći prijatelja u svakome.Kako mi je poneki prijatelj htio pomoći kod izdavanja novca! Kako me je pokoji pratitelj pri manjku novca ostavio na suhom!266

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Tako je Nur ed-Din davao svojemu sinu Bedr ed-Dinu Hasanu mnoge mudre opomene, dok ga nije napustio život. Tada je u njegovoj kući počela vladati žalost, i za njime su žalili također sultan i svi emiri, i sahranili su ga. Bedr ed-Din međutim ostane u koroti za svojim ocem dva mjeseca dana, za vrijeme koje nije izjahavao, nije odlazio na viječničke sabore, niti se uopće približavao sultanu.

Tada sultan postane na njega bijesan, imenuje na njegovo mjesto jednoga od svojih komornika i učini ga vezirom, tim što je ujedno izdao zapovijed, da se zaplijeni sve, što je pripadalo Nur ed-Dinu, njegov imetak, njegova kuća, i njegova poljska dobra. Tako se otputi taj novi vezir, da to učini i da Bedr ed-Dina Hasana, sina preminuloga, pograbi, kako bi ga doveo pred sultana, koji bi trebao zatim s njime postupiti prema svom nahođenju. No među vojnicima se nalazio stanoviti mameluk80 preminulog vezira. Kada je čuo za tu zapovijed, podbode on ostrugama svojega konja i odjaši u punoj brzini k Bedr ed-Dinu Hasanu. On ga nađe, gdje sjedi na vratima, u tuzi i slomljena srca. Brzo skoči s konja, poljubi mu ruku i rekne: - O moj gospodaru i sine mojega gospodara, brzo se spremina odlazak inače će te sustići ruka propasti !Tada Hasan počne drhtati i upita:- Sto se dogodilo?Ovaj odgovori: — Sultan se razljutio na tebe i izdao protiv tebe nalog zauhićenje. Nevolja dolazi ovamo k tebi neposredno iza mene. Zatoskači na noge, da spašavaš svoj život!Hasan zapita dalje: — Preostaje li mi još vremena, da uđem u svoju kuću, i da siuzmem malo svjetovnog dobra, kako bi u njemu kod svojeg boravka na putovanju, mogao imati svoje pribježište?Mamluk (ili: mamluk) je zapravo bijeli rob.267

Dvadesetiprva noćAli rob uzvikne: - O moj gospodaru, smjesta ustaj, ostavljaj kuću za sobom, i požuri se!Zatim on izrekne stihove:Spašavaj svoj život, kada ti se smračilo od nevolje! Ostavi da kuća oplakuje onoga, tko ju je sagradio!Ti ćeš već naći neko obitavalište na drugome mjestu: Za svoj život nećeš naći nikakav nadomjestak.Mene čudi, koga to još nešto zadržava u kući rugla, Tako je ipak širok i slobodan Alldhov svijet.Ne pouzdavaj se u važnoj stvari u glasnike. U istini duša pomaže jedino sama sebi.Lavlja šija nije tako snažana,Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje. Pri tima si mamelukovim riječima Bedr ed-Din pokrije glavu skutom svoje haljine, pa se ustane i uputi, sve dok se nije našao stojeći pred gradskim vratima. I ondje začuje ljude kako govore: — Sultan je poslao novog vezira u kuću preminulog vezira,kako bi njegov imetak i njegov posjed stavio pod zaplijenu, i uhvatio njegova sina Bedr ed-Dina Hasana, i kako bi ga doveo k njemu,da ga dadne ubiti..A svi su uzvikivali:- Jao žalosti zbog njegove ljepote i ljupkosti!268

Povijest vezim Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina Kad je on čuo takve govore od ljudi, utekne on odatle glavom bez obzira, a da nije znao kamo se uputio. I žurio je dalje bez zadržavanja, sve dok ga udes nije doveo do mjesta, gdje je bio pokopan njegov otac. On uđe u groblje i potraži put među grobovima. Naposljetku sjedne na

zemlju uz grob svojega oca, i skine sa svoje glave skut svoje haljine, koji je imao zlatom izvezen obrub, na kome su stajali stihovi:O ti, čije lice vedro zrači,Nalik zvijezdama, tako bistro kao rosa:Zauvijek trajala tvoja moć, Tvoja velika slava bila vječnom! Dok je on tako sjedio kraj groba svojega oca, gledaj, tada dođe k njemu neki Židov, koji je izgledao kao mjenjač novca, i koji je nosio par bisaga, u kojima se nalazilo puno zlata. Židov pristupi Hasanu el-Basri81 i rekne mu:- O gospodaru, zašto te vidim tako promijenjena? - Ja sam spavao još prije nepun jedan sat - odgovori Hasan - kad li mi se u snu javi moj otac i izgrdi me, zato što ja još nisam posjetio njegov grob. Odmah sam se uputio, dršćući od straha, da ne protekne dan, a da ga ja nisam posjetio, jer to bi mi bilo nepodnošljivo. - Mladi gospodaru - priklopi Židov — tvoj je otac imao mnoge trgovačke brodove, pa budući da neki sada doplovljavaju, moja je želja, da od tebe otkupim tovar prvoga broda, koji uplovi u luku, za ovih tisuću zlatnih dinara. I Židov uzme jednu kesu punu zlata, odbroji iz nje tisuću dinara, dadne ih Hasanu, vezirovu sinu, i rekne: 81 Junak se odsada zove "el-Basri" (= Basranski, Basorski, ili naprosto: od Basre), dakako: prema Basri, gradu svojega oca i svojemu rodnom gradu.269

Dvadesetiprvu noć— Napiši mi jednu potvrdu o prodaji i zapečati je!Tako Hasan, Vezirov sin, uzme list papira i na njemu napiše: 'Pisac, Bedr ed-Din Hasan, sin vezira Nur ed-Dina, je za tisuću dinara prodao Isaaku, Židovu, sav tovar prvoga od brodova svojega oca, koji uplovi u luku. I on je cijenu od njega primio unaprijed.' Tada Židov uzme od njega potvrdu. Hasan međutim počne plakati, kada je pomišljao na to, na kako se visoku položaju on sve još do nedavno nalazio. I on izrekne stihove:Kuća, otkada si ti, o gospodarice, iz nje otišla, nije uopće nikakva kuća.Susjed mi više ne može, otkada si otišla, biti nikakav susjed.Također prijatelj, s kojim sam nekoć bio prisno povezan, Mi nije više nikakav prijatelj, da, Mjesec je izgubio svoj sjaj. i Ti si otišla i za sobom ostavila pri rastanku svijet u žalosti.Pa ga je potom nadaleko i naširoko prekrila tama.Neka zlosretnog gavrana, koji je graktao pri našem rastanku,Nikada više ne zaštiti neko gnijezdo! Neka izgubi svoju pernatu haljinu!\Sada me izdaje strpljenje, oproštaj mi izjeda tijelo. Kako je poneka zavjesa pri rastanku pala razderana!Hoćeš li ti nekadašnje noći, kakve smo ih zajedno proziv jeli,još vidjeti kako se vraćaju? Hoće li nas kuća ikada opet sjediniti?270

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Zatim on gorko zaplače. Pa kada se nad njim spustila noć, on osloni glavu na grob svojega oca, i utone u san. Nije se budio čak ni onda, kada je izašao Mjesec. Ali se njegova glava spustila sa groba, i on je tu ležao na svojim leđima, a njegovo je lice jasno sjalo na mjesečevoj svjetlosti. To je pak groblje bilo stanovito prebivalište pravovjernih džinnova. I naskoro izađe neka džinnica, i ugleda usnuloga Hasa-na. Pri tome se prizoru ona zapanji nad njegovom ljepotom i ljupkošću, i uzvikne:- Neka je čast Allahu! Taj je mladić nalik nekomu od rajskedjece!

Na to ona uzleti prema nebu, kako bi prema svojemu običaju kružila zračnim prostorima. Ondje ona susretne u letu stanovitog džinna. Taj je pozdravi, a ona mu rekne:- Odakle ti dolaziš? A on odgovori:- Iz toga kraja. - Hoćeš li poći sa mnom i promotriti ljepotu izvjesnogmladića, koji spava ondje na groblju? - upita ona.A on odgovori:- Rado. Tada oni polete dalje, i naposljetku se kod groba spuste na zemlju. Ona ga upita:- Jesi li ikada u svome životu vidio njemu ravna?Džinn ga pogleda i uzvikne: - Slava neka je Njemu, koji nema sebi ravna! Ali, o moja sestro, trebam li ja tebi reći, što sam ja bio vidio?Ona upita:- Što je to? - Ja sam vidio — odgovori on - sliku i priliku toga mladića u zemlji Egiptu. To je kći vezira Sems ed-Dina. Ona je gotovo dvadeset godina stara, ravnomjerna stasa, prava slika ljepote i ljupko-271

Dvadesetiprva, noćsti, i zračećeg savršenstva. Kada je ona dosegnula tu dob, čuo je o njoj sultan od Egipta, poslao je po vezira, njezina oca, i rekao mu: 'Znaj, o vezire, došlo mi je do ušiju, da ti imaš jednu kćer, i ja je želim od tebe izmoliti za ženu.'Vezir međutim odgovori: 'O naš gospodaru i sultane, budi milostiv i prihvati moju molbu za oproštenje, i imaj sažaljenja prema mojemu jadu! Jer ti znaš, da nas je napustio moj brat Nur ed-Din, i da mi ne znamo, gdje se on sada nalazi. On je bio moj sudrug u vezirskoj časti. Ali je razlog, da je u gnjevu otišao odavde, bio sljedeći: Sjedio sam jednom zajedno s njime u razgovoru, i mi smo razgovarali o ženidbi i o djeci. Tada smo se porječkali, i on je dospio u gnjev. Ali sam se ja zakleo, da neću ni za koga drugoga udati svoju kćer, osim za sina svojega brata. To se dogodilo onoga dana, kada ju je njezina mati rodila, i sada je otada otprilike osamnaest godina. No nedavno prije sam čuo, da se moj brat u Basri oženio vezirovom kćerju. Ona mu je međutim rodila sina, i ja svoju kćer neću udati ni za koga drugoga, nego za njega, kako bih iskazao poštovanje svojemu bratu. Ja sam također zapisao datume svoje svadbe, i začeća svoje žene, i rođenja svoje kćeri. Ona dakle pripada svojemu bratiću. Za našega pak gospodara, sultana, ima djevojaka u izobilju.' Ali kada je kralj čuo vezirove riječi, silno se razbjesnio i uzvik-<? nuo: 'Ako tko meni sličan od tebi sličnoga traži kćer za brak, zar ćeš se ti onda suzdržavati i smišljati slabe izgovore? Tako mi života moje glave, ja ću je unatoč tebi udati za najbeznačajnijega od svojih slugu!' Bio je dakle pri dvoru zaposlen neki stajski sluga, grbav na"^ prsima i leđima. Njega sultan dadne dovesti i bez daljnjega ispostavi bračni dokument za njega i vezirovu kćer. Zapovijedio je, da momak ove noći mora k njoj ući, i da se opremi svadbena povorka. Ja sam ga ostavio upravo u vrijeme, dok je stajao među sultanovim mamelucima82, koji su imali uokolo njega zapaljene 82 Mameluci su izvorno bijeli robovi, ali i (vrlo odani) pripadnici garde egipatskog sultana.272

VPovijest vezira- Nur ed-Dinct i Sems ed-Dinabaklje, i ismijavali ga pred vratima hammama83. Vezirova međutim kći sjedi među svojim komorkinjama i sobaricama i plače, ona, koja je ipak među svim ljudima najviše nalik ovomu mladiću! Čak Su pristup k njoj zabranili također njezinu ocu. Nikada, o moja sestro, nisam vidio neko odvratnije stvorenje od toga grbavca. Djevojka je međutim još ljepša od ovoga mladića..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.83 Hammam je istočnjačka kupelj.273

i

Ipak, kada je počela

si dvadesetidruga noć U

Šehrezad rekne: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je džinn džinni-ci bio ispripovijedao, kako je kralj dao sastaviti bračni ugovor između grbavoga sluge i djevice, koja je zbog toga bila duboko žalosna, i kako joj po ljepoti nalikuje samo taj mladić - da je džinnica uzviknula:- Ti lažeš! Ovaj je mladić najljepši čovjek svojega vremena.Ipak joj to džinn počne osporavati, tim što rekne: — Tako mi Allaha, moja sestro, djevojka je ljepša nego ovaj.Ali je ne zaslužuje nitko drugi osim njega, jer oni su nalik jednodrugomu kao brat i sestra, ili kao djeca od braće. Kakva šteta zanju, da ona mora pripasti tom grbavcu!Tada džinnica rekne: — Moj brate, daj da ipak podpužemo pod mladića, i da gadignemo u zrak, i da ga odnesemo k djevojci, o kojoj ti govoriš.Zatim ćemo tek moći vidjeti, tko je od njih dvoje ljepši.Džinn joj odgovori: - Slušam i pokoravam se! To je ispravna riječ i najbolji prijedlog. Ja ću ga sam nositi.275

Dvadesetidru0a noć Nato on njega podigne sa tla, i odleti s njime odatle u zračne visine. Džinnica se u letu držala tik do njega, rame uz rame, sve dok ga on nije u gradu Kairu spustio dolje, položio na neku kamenu klupu, i probudio. Tada se Hasan probudi iza sna, i kada je vidio, da više ne leži na grobu svojega oca u basorskoj zemlji, on pogleda oko sebe na desno i lijevo, i spozna, da se nalazi u nekome drugom gradu. Umalo da je povikao, ali ga demon gurne. Taj mu je donio sa sobom jednu raskošnu haljinu, i on ga u nju odjene, zapali mu neku baklju i rekne: — Znaj, ja sam te ovamo donio, i hoću za Allahovu volju natebi učiniti jedno dobro djelo. Uzmi dakle ovu baklju, otiđi doonoga hammama, i umiješaj se među ljude. Zatim hodaj s njimasve dalje, dok ne stigneš do nevjestine kuće. Tamo stupaj ravno, iuđi u veliku dvoranu. I nemoj se nikoga bojati, nego se, kad uđeš,postavi s desna od grbavoga mladoženje! Kadgod zatim neka odsobarica, komorkinja i pjevačica pristupi k tebi, posegni u svojdžep, koji ćeš naći pun zlata, uzimaj punu šaku, i dobacuj im, i budibez brige. Jer kolikogod ti često budeš posezao u džep, uvijek ćešga iznova naći punim zlata. Podaj svakomu, tko k tebi dođe, jednucijelu punu šaku, i ničega se ne boj, nego se pouzdavaj u Onoga,koji te je stvorio! Jer sve se ovo zbiva ne zahvaljujući tvojoj vlastitoj snazi, nego po Allahovoj zapovijedi. Kada je Bedr ed-Din poslušao ove džinnove riječi, on sebi samomu rekne: - Ja bih zbilja htio znati, kakva je to djevojka, i što znači ovaprijaznost! Zatim se on uputi odatle sa zapaljenom bakljom, i dođe do hammama, gdje zatekne grbavca

gore na konju. On se probije kroz mnoštvo, onakav kakav je bio, divnoga stasa i lijepo odjeven, kako smo već ispripovijedali: nosio je tarbuš i turban, i zlatom prošivenu haljinu s dugim rukavima. I hodao je sa svadbenom povorkom sve dalje, pa kada bi god pjevačice zastale, da od naroda prime poklone, on je posezao u svoj džep. I budući da bi ga nalazio punim zlata, vadio bi iz njega punu šaku, bacao bi ga na def84, koji jeDaire, obruč s praporcima, na koji je nategnuta koža.276

Povijest vezira Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina pjevačica pružala, i punio ga dinarima. Pjevačice su bile posve zbunjene, a narod se divio nad njegovom ljepotom i ljupkošću. On je međutim nastavio, sve dok nisu prispjeli do vezirove kuće, gdje su sobarski sluge zadržali i odbili narod.Ali nevjestine počasne voditeljice reknu: - Tako nam Allaha, mi nećemo ući, ako s nama ne uđetakođer ovaj mladić. Jer on nas je svojom darežljivošću učiniobogatima, i mi ćemo nevjestu kititi, samo ako je on nazočan. I one ga smjesta uzmu sa sobom u nevjestinsku dvoranu, i ondje ga ostave da sjedi, premda je grbavi mladoženja napravio mrzovoljno lice. Sve su žene emira, vezira i komornika stajale u dvostrukom redu, i svaka je nosila u ruci veliku upaljenu svijeću, i sve su pred licem nosile tanke žarove85. A oba su se reda protezala s desne i s lijeve strane od svadbenoga nevjestina prijestolja sve do gore u drugi kraj dvorane, pokraj sobe, iz koje je mladenka trebala izaći. Kada su međutim dame ugledale Bedr ed-Dina Hasana, vidjele njegovu ljepotu i ljupkost, i izgled njegova lica, koje je svijetlilo poput Mlađaka, sva se srca priklone njemu, a pjevačice reknu damama, koje su bile nazočne: - Znajte, taj nam je ljepotan punio ruke čistim crvenimzlatom. Zato nemojte dopustiti, da mu išta uzmanjka, dok gaposlužujete, i poslušajte ga u svemu, što vam rekne! Sada se sve žene počnu sa svojim bakljama natiskivati oko njega, pa su gledale njegovu ljupkost, i zavidjele mu na njegovoj ljepoti. I svaka bi pojedina rado jedan sat, ili još rade jednu godinu, bila ležala na njegovim grudima. Da, one su puštale da im žarovi padaju s lica, jer su njihova srca bila tako pogođena, i kazivale: - Sretna ta, koja posjeduje ovog mladića, ili koje je on gospodar! Zatim su izvikivale kletve na grbavog momka, i na onoga, koji je bio zapovijedio njegovu svadbu s lijepom djevojkom. I koliko su 85 Zar je veo, kojim muslimanke pred odraslim muškarcima - to se naravno ne odnosi na oca, muža itd. - prekrivaju lice.277

Dvadeseti&ntga noćgod puta sada blagoslivljale Bedr ed-Dina Hasana, toliko su puta proklinjale grbavca. Tada pjevačice počnu udarati u defove i puhati u frule. I ubrzo stupi unutra vezirova kći, okružena svojim sobaricama. One su je okrijepile mirisnim mirodijama, njezinu kosu okadile tamjanom, i lijepo je okitile, pokrile je dragocjenostima i haljinama, kakve bi priličile perzijskim kraljevima. K njezinim je međutim haljama pripadala jedna haljina, koja se spuštala preko drugih. Ta je bila protkana crvenim zlatom i ukrašena slikama divljih životinja i ptica. Oko njezina su vrata stavile ogrlicu armenske izradbe: ona je bila vrijedna na tisuće, a sastojala se od samih dragulja, kakve još nijedan kralj od bogate Arabije86 i nijedan car nije nazivao svojima. A nevjesta je bila lijepa poput punoga Mjeseca, kada on stoluje na nebu u četrnaestoj noći. Kada je ušla, bila je nalik nekoj džennet-skoj huriji87 - slava neka je Njemu, koji ju je stvorio u takvu sjaju i ljepoti! Dame su je okruživale kao zvijezde Mjesec, kada on prosijava kroz oblake. Sada je sjedio Hasan el-Basri pred očima svih njih, dok je nevjesta dolazila njišućim hodom. Grbavi joj sluga htjedne poći u susret, da bi je primio k sebi. Ali se ona okrene od njega, i pođe dalje, sve dok nije stalajala pred svojim bratićem Hasanom. Tada mnoštvo prasne u smijeh, pa kada su

vidjele, da je nevjesta došla k Bedr ed-Dinu, one podignu viku uz glasno odobravanje, a pjevačice počnu pocikivati. On međutim segne rukom u džep, izvadi iz njega punu šaku zlata, i bacao je posred defova djevojaka, a te su se radovale i uzvikivale:- Mi želimo, da ta nevjesta postane tvojom. Tada se on nasmiješi, a sva se je ženskadija natiskivala oko njega. Grbavi je međutim sluga ostao sam, a izgledao je poput kakvog majmuna. Koliko bi god puta za njega one upalile neku svijeću, ona bi se ugasila, i on je tako sjedio u tami, jadan i bez i86 Misli se na legendarne kraljeve Južne Arabije.87 Džennetska hurija (huri) je rajska djevica.278

Povijest vczim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina —jedne jedine riječi, i vidio je samo samoga sebe. Pred Bedr ed-Dinom su međutim sjale baklje u rukama žena. Kada je on dakle vidio mladoženju kako sam sjedi u mraku, i zatim pogledavao samoga sebe, kako se taj ženski svijet natiskivao oko njega i kako tu gore baklje, on postane zbunjen i vrlo se začudi. Ali kada je ugledao svoju sestričnu, obradovao joj se i razveselio. Zatim je gledao njezino lice, kako u svjetlosti sjaji i zrači, pogotovo jer je nosila onu haljinu od crvene svile. To je bila prva nevjestinska haljina, u koju su je odjenule sobarice, dok su se Hasanove oči napasale na tome prizoru. A ona se njihala u hodu i otmjeno se naginjala i plijenila ženama i muškarcima razum kao što je pjesnik smislio riječi koje su se proslavile kao izvrsne :Sunce na nekoj šibi, zasađenoj na brežuljku,Tako se ona ukazala pogledima, u tamnocrvenu stezniku.Ona mi dadne da pijem slatko vino njezinih usana, i ukrasi obraz ružičastim plamenom, i opet ga ugasi. Zatim one promijene onu odjeću, i obuku joj plavu haljinu. Tada se ona ukaže kao pun Mjesec kada uzlazi preko obzora. Njezina je kosa bila nalik ugljenu njezin obraz tako mek i neki je drazesan osmijeh igrao na njezinim ustima njezine su se dojke tako okruglo podizale iznad nabreklih bokova i bedara . One je pokažu u ovoj drugoj haljini, a izgledala je, onakOKako je neki majstor uzvišenih misli o njoj sličnoj pjevao:fOna je došla u nekoj plavoj haljini, Kao nebo u plavetnoj raskoši boja.Pogledao sam haljinu: u njoj se ukazao Ljetni Mjesec u zimskoj noći.279

Dvadesetidruga noć Zatim one zamijene također tu odjeću jednom novom. I one pokriju njezino lice obiljem njezine kose, i raspuste joj dugačke, crne uvojke. Njihova je crnoća i dužina bila poput najtamnije noći, i ona prostrijeli srca čarobnim strijelama svojega oka. Tako je one pokažu u toj trećoj haljini, a ona je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesnik:Preko obraza joj se spuštaloMosa poput žara.U meni je ona budila žudnju, divlju poput plamena žara.Ja reknem: 'Ti si jutro umotala u noć. 'Ali ona rekne: 'Ne, samo sam pun Mjesec umotala u tamu.' I one je pokažu u četvrtoj nevjestinskoj haljini. Tada ona izađe poput izlazećeg Sunca, i njihala se ovamo i onamo u bokovima s dražesnom ljupkošću, i pogledavala na desno i na lijevo, kako to čine gazele. Ona je pogađala sva srca strijelama svojih očiju. Onako kako je to spjevao pjesnik, kada je opisivao njoj sličnu:Ona je ljudima zasjala poput Sunca ljepote, kada su je ugledali. Zračila je u dražesnoj ljupkosti, uljepšana sramežljivošću.Kada je sa svojim licem i osmijehom prišla ususret nebeskom Suncu, ono se umotalo u svoju haljinu od oblaka. I ona nastupi u petoj nevjestinskoj haljini, ljupka djevica. Bila je nalik kakvoj vrbovoj grani, ili kakvoj žednoj gazeli. Njezine su se kovrče valovito spuštale niz obraze a njezine su draži jasno dolazile do izražaja njezina su bedra drhtala a njezini su uvojci lelujali . Onako kako je spjevao neki pjesnik, kada je opisivao njoj sličnu:

280

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina

L,

Ona zrači poput Uštapa u nekoj noći sreće.Njezin stas ima mekane obline, njeno je tijelo vitko i nježno.Ona ima oko, koje ljude osvaja ljepotom. Crvenilo na njezinim obrazima je od vrste rubina.A na bedra joj odozgor pada tama kose.Budi na oprezu pred zmijama u njezinim uvojcima!Bokovi su joj doduše tako meki, ali je njezino srce ipak, Unatoč njihovoj mekoći, kruće nego kakva kamena stijena.Ona odašilje strijelu pogleda ispod svojih obrva,Ta pogađa. Pa bilo to također iz daljine, njezin pogled nikada ne promašuje.Kada grlimo jedno drugo, a ja rukom obgrlim njezino tijelo, Tada me njezine pune dojke odbijaju iz zagrljaja.Da, njezina se ljepota izdiže iznad svega lijepoga. Da, njezino je tijelo vitkije od najnježnije trske.

Sada je uvedu u šestoj nevjestinskoj opravi, u zelenoj haljini i ona posrami svojim stasom vitko koplje ona je svojom ljup-košću nadmašivala ljepotice u cijelome svijetu a njezino se zra-čeće lice blistalo čišće od Uštapa kada zasja na nebu svojom je dražešcu kod svih budila žudnju i nadmašivala je grane svojom mekoćom i savitljivoscu svime što je na njoj divno srcima je donosila mnogo patnje kako je tomu neki pjesnik dopustio da dođe do riječi :281

Dvadesetidruga noćDjevojka, obdarena finoćom i pameću. Vidiš, kako Sunce posuđuje njezin obraz.Ona je došla ovamo u zelenoj haljini I bila je nalik naru okruženu lišćem.Postavili smo pitanje: 'Kako se zove ta haljina?' Tada ona izgovori s mnogo pameti i razuma riječi:'Ona je najsrčanijim ljudini slomila srca, Stoga je ja nazivam srcolomkom.' Naposljetku je one pokažu u sedmoj haljini, koje je boja bila po sredini između naranče i šafrana, kako jedan od pjesnika o njoj kazuje:U haljini, boje šafrana i naranče, ona se gordo pojavi, Mirišući na mošus i ambru i skupocjenu sandalovinu,Vitka — kada joj mladost svjetuje: 'Hodaj!'Tada govore ipak njezina bedra: 'Sjedni, i ne hodaj više!'

A ako je zamolim da mi dadne, tada čujem, kako ljepota govori:'Dadni mu!'Ali njezina plahost kićeno svjetuje: 'Ne čini to!'Koliko bi god puta dakle nevjesta otvarala oči, ona bi kazivala: - O Allah, učini ovoga mojim suprugom, i oslobodi me od toga tu grbavoga stajskog sluge! 282

Povijest vezim Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina Tako su one Bedr ed-Dinu Hasanu el-Basri pokazale nevjestu u svih sedam haljina, dok je grbavi sluga ondje sjedio osamljen. Pa kad je taj dio svečanosti bio okončan, oni otpuste mnoštvo. Svi koji su bili nazočni kod svadbe, žene i djeca, otiđu, i tu nitko ne ostane, osim Bedr ed-Dina Hasana i grbavog sluge. Nato komorkinje uvedu nevjestu u neku unutrašnju odaju, gdje joj skinu nakit i haljine, te je pripreme za mladoženju. Grbavi pak sluga priđe Bedr ed-Din Hasanu i rekne: - O moj gospodaru, ti si nas večeras obradovao svojimdruštvom, i svladao svojom dobrostivošću. Ali zar nećeš sada ustati, i otići odavde?Ovaj odgovori:- U Allahovo ime, neka bude tako! Tada on ustane i izađe kroz vrata. Ondje mu međutim dođe u susret džinn i rekne: - Ostani, o Bedr ed-Dine! Pa kada grbavac izađe na zahod, tada ti uđi unutra, nemoj oklijevati, nego sjedni u sobu. Ali kada dođe nevjesta, ti joj rekni: - Ja sam tvoj suprug. Jer je kralj smislio to lukavstvo samo zato, što je bio zabrinut za tebe zbog urokljivog oka. Taj, kojega si ti vidjela, je samo jedan od naših stajskih slugu. Tada priđi k njoj, i skini joj zar s njezina lica. Jer briga za tebe u toj stvari nas ispunjava oduševljenjem! Dok je još Hasan razgovarao s džinnom, gledaj, izađe sluga van, i uđe u zahod, i sjedne na stolicu za obavljanje nužde. Ali tada iz korita, u kome se nalazila voda, izađe džinn u obličju miša, i zaci-juče:- Čiju! Grbavac uzvikne:- Sto je s tobom? Tada miš počne rasti, sve dok nije postao mačkom, i ta zami-jauče:283

Dvadesetidmga noć- Mijau! Mijau!I ona je još uvijek rasla, sve dok nije postala psom, i taj zalaje:- Vau! Vau!Kada je međutim sluga to vidio, on se prestraši i poviče:- Gubi se odatle, ti nečastivi! Ali je pas rastao i nadimao se, sve dok nije postao magarcem.Taj zanjače i poviče mu u lice: \- Njak! Njak!Tada Grbavac počne drhtati, i uzvikne:- Dođite mi u pomoć, vi ljudi iz kuće! Ali gledaj, magarac je rastao i postao tako velik kao kakav bivol, i on mu prepriječi put i rekne ljudskim glasom:- Teško tebi, o ti grbavce, ti smrdljivče! Slugu je međutim pritisnula nužda, i on sjedne sa svojim haljinama na zahodsku rupu, a njegovi su zubi cvokotali čegrtajući jedni o druge. Tada mu džinn rekne: - Je li svijet tako tijesan, da ti nijednu drugu nisi našao zaženu, nego upravo moju ljubljenu gospodaricu?Kada je ovaj šutio, džinn nastavi:- Odgovori mi, ili ću zemlju učiniti tvojim prebivalištem! - Tako mi Allaha — uzvikne grbavac — to nije moja krivnja. Mene su na to prisilili. Ja nisam znao, da ona ima ljubavnika među bivolima. Ali se sada kajem, najprije pred Allahom, a zatim pred tobom.Nato džinn rekne: - Ja ti se kunem: ako ti sada napustiš ovo mjesto, ili prijeSunčeva izlaska progovoriš samo jednu riječ, tada ću te ubiti. Kadameđutim izađe Sunce, tada otiđi svojim putem, i nikada se nevraćaj natrag u ovu kuću.

284

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Nato džinn pograbi grbavog momka, gurne ga naglavce prema dolje u u zahodsku rupu, s nogama prema gore, i rekne: - Ja te ovdje ostavljam, ali ću do Sunčeva izlaska stražariti nadtobom!Toliko o grbavcu! Sto se pak tiče Bedr ed-Dina Hasana, on je dvojicu prepustio njihovu gloženju, ušao je u kuću, i sjeo nasred sobe. I gledaj, nevjesta uđe unutra, dopraćena od neke stare žene, koja je ostala stajati na vratima, i rekne: - O oče uspravna stasa88, digni se, i uzmi ono, što ti je Allahzavjetovao! Na to stara otiđe, a nevjesta, zvana Sitt el-Husn, to jest Gospodarica89 Ljepote, uđe u unutrašnji dio sobe, slomljena srca, i rekne: - Tako mi Allaha, ja mu neću podati svoje tijelo, pa makar mion trebao čak i život oduzeti! Kada je međutim pošla dalje, ona ugleda Bedr ed-Dina Hasana i rekne: - Ljubljeni, zar ti još uvijek sjediš ovdje? Ja sam već rekla sebisamoj, da bih u najmanju ruku željela pripadati tebi i grbavomustajskom momku istovremeno.On odgovori: - Kako/bi uopće smio sluga imati pristup k tebi? I kako binjemu oopće moglo padati na pamet, da bi on tebe smio sa mnomdijeliti?Tada ona upita:- Pa tko je onda zapravo moj suprug, ti ili on? 88 Ovakve šokantne - i u isto vrijeme vrlo duhovite metafore - daju svojim svečanim tonom štivu osobitu ljepotu.89 Riječ sitt prvotno znači gospodarica, ali potom i princeza.285

Dvadesetidmjja noć — Sitt el-Husn — odgovori Bedr ed-Din — to se dogodilo samoza šalu, i kako bi mu se narugali! Kada su sobarice i pjevačice isvadbeni gosti trebali pri skidanju žara preda mnom dobiti na uvidtvoju ljepotu, tvoj se otac pobojao urokljiva oka, pa ga je on iznajmio za deset dinara, kako bi ovaj takvo oko od tebe odvratio. Sadaje on međutim otišao svojim putem. Kada je Sitt el-Husn čula od Bedr ed-Dina ove riječi, om? se nasmiješi i obraduje, i počne se veselo smijati. I ona mu rekne: — Tako mi Allaha, ti si ugasila moju vatru, i za volju Allahovu,uzmi me i pritisni me na svoje grudi! Budući da nije više imala na sebi nikakve druge haljine, ona, podigne dugačku košulju sve do ramena, i tu se ukazu pička i obline bedara. Kada je Bedr ed-Din to ugledao, probudi se njegova požuda, i on smjesta odloži svoje haljine. Kesu sa zlatom, koju je bio primio od Zidova, i u kojoj se nalazilo tisuću dinara, zamota u svoje gaće, i turne ih pod rubni dio kreveta. Isto tako skine turban, i položi ga na neku sjedalicu. Na sebi je zadržao samo finu, zlatom protkanu košulju. A Sitt el-Husn ga povuče na sebe i on nju isto tako. I on je uzme u svoj zagrljaj, i pusti je da ga obgrli nogama. On nabije top, i obori tvrđavu. I on nađe da je ona neprobušena perla90 i još neobjahana ždrebica . On joj oduzme djevičanstvo, i naužije se njezine mladosti, koju joj je zauvijek ugrabio. I izvadi metak, i opet ga zabije, pa pošto je svršio, pojebe je još mnogo puta, i ona zatrudni od njega. I naposljetku stavi Bedr ed-Din svoju ruku pod njezinu glavu, i isto tako ona učini njemu, i oni su ležali jedno drugomu u zagrljaju, i tako zaspu. Onako kako o njima

pjeva pjesnik u ovoj pjesmi:Otiđi k onoj, koju ljubiš, i izbjegavaj zavidnikove riječi. Jer zavist ipak ne može nikada biti pomoćnik ljubavi! 90 Dakako: biser. To napominjem zato, što se u nekima našim krugovima uobičajilo pod perlom pomišljati samo na umjetni biser.286

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Nikada Premilosrdni nije stvorio nekoga ljepšeg prizora Od zaljubljenoga para, koji počiva na istom krevetu.Ležali su prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti A kao jastuk služi jednomu ruka drugoga.Kada su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi,Ona su skovana poput čelika. Tu vezu ne razbija nijedan čovjek.Pa ako se na tebe u tvome životu ikada namjeri neki vjerni, Izvrstan je takav prijatelj! Zatim živi samo za njega!O ti, koji poradi ljubavi koriš narod zaljubljenih, Možeš li ti bolesnu srcu donositi lijek i spasenje? Ostavimo sada Bedr ed-Dina Hasana i Sitt el-Husnu, njegovu sestričnu, i vratimo se opet k džinnu! Taj je govorio džinnici: - Hajde, sklizni pod mladića, i daj da ga ponovo odnesemo nanjegovo mjesto, prije nego što nad nama zasja jutro. Jer vrijemepožuruje. Tada ona odlebdi, i sklizne pod skut njegove košulje, dok je on spavao, podigne ga i poleti s njime odatle, onakvim kakav je bio, odjevenim samo u košulju, i bez druge odjeće. Ona je s njime letjela dalje, dok je džinn letio uz nju bok uz bok, sve dok ih na pola puta nije iznenadilo jutro, i dok nisu muezzini91 zapjevali:— Pohitajte k uspjehu! Tada Allah pusti da se dogodi, da njegovi anđeli bace na džinna vatrenu zvijezdu, tako da je on izgorio. Ali džinnica91 Muezzin (mujezin) je muslimanski vjerski službenik.287

Dvadesetidru0a noćumakne, i ona se s Bedr ed-Dinom spusti na onome mjestu, gdje jebila zvijezda pogodila džinna, i nije dalje nosila mladića, zbog brigeza njegov život. A kako je to od udesa bilo unaprijed određeno, onisu došli u Damask u Siriji. Tu ga džinnica spusti na zemlju kodstanovitih gradskih vrata, i odleti dalje. -o Kada je dakle svanuo dan, i kada su se otvorila gradska vrata, ugledaju ljudi, koji su izašli napolje, nekoga lijepog mladića u košulji i kapi, bez ikakve druge odjeće. A on je bio, umoran od dugoga bdijenja, utonuo u san, Kada su ga pak ljudi ugledali, OBIj reknu:- O sretne li te, s kojom je ovaj mladić proveo noć!A neki drugi rekne: - Jadan lije mladi gospodar! Možda je on upravo samo izašaoiz krčme zbog obavljanja nužde, pa mu je onda vino udarilo uglavu, on promašio mjesto koje je tražio, i otišao u krivome smjeru,dok nije došao do gradskih vrata92. Njih je našao zatvorenima, ipotom se spustio na spavanje. Dok su ljudi o njemu razgovarali ovamo i onamo, iznenada preko Bedr ed-Dina dahne jutarnji lahor i podigne skut njegove košulje sve do iznad trbuha. I ukazu se trbuh i pupčana jamica, bedra i stegna poput kristala. Tada narod uzvikne:- Tako nam Allaha, kako lijepo! Bedr ed-Din se međutim probudi, i uvidi da leži pred nekima gradskim vratima, i da se tu nalazi mnogo naroda. On začuđeno upita:

- Gdje se ja nalazim, vi dobri ljudi?Oni odgovore: - Mi smo te našli ovdje o pozivu na jutarnju molitvu, kakoležiš u snu, i mi ne znamo ništa drugo. Gdje si međutim ti ove noćispavao?92 Krčme se često nalaze u kućama na osami izvan grada.288

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Bedr ed-Din Hasan uzvikne:— Tako mi Allaha, vi ljudi, ja sam ove noći spavao u Kairu. Jedan rekne:— Ti si se zacijelo najeo hašiša. A neki drugi: — Je si li ti poludio? Zar ti noć provodiš u Kairu, a ujutro ležišpred gradom Damaskom?On međutim uzvikne: — Tako mi Allaha, moji dobri ljudi, ja vam zaista ne lažem. Jasam bio ove noći u zemlji Egiptu, a jučerašnjega sam se dananalazio u Basri.Tada jedan rekne:—TMa, to je međutim dobro!A neki drugi:— Ovaj je mladić opsjednut! I oni počnu nad njime pljeskati, i razgovarali su jedan s drugim, tim što su govorili:— Kakva šteta za njegovu mladost!— Tako mi Allaha, nema nikakve sumnje, on je lud! Oni ga tada opomenu:— Priberi svoju pamet, i postani opet razuman! Ali je Bedr ed-Din Hasan ustrajavao na tome:— Ja sam bio jučer mladoženja u zemlji Egiptu. — Ti si jamačno sanjao - odgovore oni - i to si, što pripovijedaš, vidio u snu. Tada se Hasan počne zbunjivati sam nad sobom, ali im on ipak rekne: — Tako mi Allaha, to ne može biti nikakav san! I ono, što samja doživio, nije nikakav privid! Ja sam sigurno ondje bio, i tada su289

Dvadcsetidru0a noćpreda mnom otkrivali nevjestu, i tu se nalazio još neki treći, grbavac, koji je pri svemu tome ondje sjedio. Tako mi Allaha, moja braćo, to nije nikakav san. Jer, ako bi to bio san, gdje bi se onda nalazila kod mene kesa sa zlatom, i gdje bi onda bio moj turban, i moja haljina, i moje gaće? Zatim se on stavi u pokret, uđe u grad, i počne hodati kroz ulice i kroz hodnike bazara. Oko njega se natiskivao narod, i trčali su za njime, sve dok on nije ušao u dućan stanovitog pečenjara. Bio je međutim taj kuhar razuman i okretan čovjek, to znači: bio je kradljivac. Ali mu je AUah bio oprostio te grijehe, i on je otvorio pečenjarnicu. Sav se narod iz Damaska njega bojao zbog njegove silovite jarosti, pa kada su vidjeli, da je mladić ušao u pečenjarov dućan, oni se raziđu iz straha pred njime. Kuhar međutim ugleda Bedr ed-Dina. A kada je primijetio njegovu ljepotu i ljupkost, on ga odmah zavoli. Upita ga: - Odakle ti dolaziš, o mladiću? Ispripovijedaj mi svoju povijest! Jer ti si mi već draži od mojega života. Tada mu Hasan ispripovijeda sve, što mu se bilo dogodilo. Kuhar na to rekne: - O moj gospodaru Bedr ed-Dine, to je jedna čudnovata povijest, i to su neobična izvješća. Moj sine, skrivaj to, što ti se dogodilo, sve dok Allah ne skine s tebe tvoj teret, a kroz to vrijeme ostaniovdje kod mene. Jer ja nemam nijednog sina, a tebe ću prihvatiti

na mjesto vlastitog djeteta.Bedr ed-Din odgovori:- Rado, dragi striče! Nato kuhar ode na bazar, i ondje mu kupi raskošne haljine, i dadne mu ih, neka ih obuče. I on pođe s njime ka kadiji, i proglasi ga prema svim propisima svojim sinom. Bedr ed-Din dakle postane na taj način u gradu Damasku poznat kao pečenjarov sin. I on je kod njega sjedio u dućanu, i uzimao je novac, i tako je neko vrijeme živio zajedno s kuharom.290

Povijest vezir A Nur- ed-Dina i Sems ed-Dma, Ostavimo sada Bedr ed-Dina i njegove doživljaje, i okrenimo se k njegovoj sestrični Sitt el-Husni! Kada je počelo svanjivati jutro, i kada se ona probudila iza sna, nije više našla Bedr ed-Dina Hasana. Ona pomisli, da je on otišao na zahod, i čekala je na njega sat vremena. Tada k njoj uđe njezin otac. On se nalazio u neutješnom stanju zbog svega onoga, što mu se dogodilo po sultanovoj odluci: da je nad njime izvršio prisilu, i da je njegovu kćer nasilno udao za jednoga od svojih slugu, i još ktomu za nekoga bijednoga grbavoga stajskog momka. I on rekne samomu sebi: - Ja ću svoju kćer zatući, ako je pristala na spolni snošaj s timprokletnikom.Tako on otiđe do nevjestinske odaje, stupi k vratima i pozove:x- O Sitt el-Husn!Tada ona odgovori:- Ovdje sam, o moj gospodaru! Zatim ona izađe, još nesigurnih nogu poslije svih onih noćnih radosti. I ona poljubi pod, a njezino je lice još više dobilo na sjaju i ljupkosti, otkada je onaj gazeli sličan mladić došao k njoj u sobu. Kada ju je međutim otac ugledao u takvu stanju, on je upita: - O ti prokletnice, zar se to ti tako raduješ poradi onogakonjušara? Kada je Sitt el-Husn čula riječi svojega oca, ona se nasmiješi i rekne: - Tako mi Allaha, meni je dosta već to, što se jučer zbivalo,kada su me gosti ismijavali, i kada su mene poravnavali s momkom,koji nije vrijedan čak ni toliko, koliko vrijedi crno ispod noktamojega supruga! Tako mi Allaha, nikada još u svome životu nisamprovela neku tako lijepu noć, kao što je bila ova jučerašnja. Zatomi se nemoj dalje izrugivati, tim što me podsjećaš na onoga grbavca.291

Dvadesctidruga noć Kada je njezin otac od nje čuo te riječi, on se raspali od gnjeva, njegove oči promijene boju93, i on poviče: — Jao tebi, kakve su to riječi! Grbavi je momak kod tebe proveo noć! — Ja te zaklinjem Allahom — odgovori ona - nemoj više imenovati njega, čijeg oca neka prokune Allah! I nemoj se i dalje šaliti! Jer taj je momak bio zakupljen za deset dinara, i on je uzeo svoju nagradu i otišao svojim putem. Ja sam međutim stupila u svoju nevjestinsku odaju, i ondje sam našla svojega supruga kako sjedi, njega, kojemu su me prije toga pjevačice otkrivale. To je bio onaj, koji je bio među njih dijelio crveno zlato, sve dok i siromašni među gostima nisu postali bogatima. Ja sam provela noć na grudima svojega nježnog supruga crnih očiju i sraslih obrva.

Pa kada je njezin otac saslušao te rijeci, svjetlo se pred njegovim očima rasprši u tamu, i on na nju zaviče: — O ti bludnice, što to ti tu pripovijedaš? Gdje je ostao tvoj razum? — Tatice — odgovori ona — ti mi kidaš srce! Dosta je bilo to, da si bio tako okrutan prema meni! Zaista, taj moj suprug, koji mi je oduzeo nevinost, on je otišao samo na zahod. A ja osjećam da sam od njega zatrudnjela. Tada otac u velikom čuđenju ode do zahoda, i ondje nađegrbavoga stajskog slugu, s glavom u jami i nogama u zraku. Pritome prizoru se vezir posve zbuni i rekne: c— Pa to je zbilja on, grbavac! I on na njega poviče:— Hej, grbavce!Ali momak počne roktati: — Digni se odatle! Digni se odatle! - jer on pomisli, da je taj,koji to govori, džinn.93 Dakako: u crveno, jer su crvene oči znak srdžbe.292

Povijest vezir A Niir ed-Dina i Sems ed-Dina A vezir još jednom poviče i rekne: ~ — Govori, ili ću ti ovim mačem odrubiti glavu. Tada grbavac rekne: - Tako mi Allaha, o šeihu džinnova, od onoga časa, kada si meovamo utaknuo, ja nisam još podizao glave. Ja te preklinjemAllahom, imaj saželjenja prema meni!Čim je pak vezir čuo te grbavčeve riječi, on upita: - Što ti to pričaš? Ja sam nevjestin otac, ja nisam nikakavdžinn!Onaj odvrati: - Dovoljno je to da si mi htio oduzeti život! Otiđi sada svojimputem, prije nego što te spopadne onaj, koji je mene doveo u ovajpoložaj. Zar me niste mogli baš s nikim drugim vjenčati nego upravo s ljubavnicom bivola i miljenicom džinnova? Prokleo Allahonoga, koji me je s njome vjenčao, i onoga, koji je to zapovije-dio!..."293 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.

Ali kada je počelas I dvadesetitreća noć I sŠehrezad nastavi ovako: "Došlo mi je do ušiju, o sretni Kralju, da je grbavi sluga ovako kazivao nevjestinu ocu:- Prokleo Ali ah onoga, koji je dao povod za ovo! Tada mu vezir rekne:- Ustaj i napuštaj ovo mjesto! - Zar sam ja poludio - uzvikne momak - pa da odlazim stobom bez džinnova dopuštenja, kada mi je on rekao: 'Kad Sunceizađe, izađi odavde i pođi svojim putem.' Je li Sunce izašlo, ili nije?Ja ne mogu napuštati ovo mjesto, prije nego što izađe Sunce. Vezirga upita:

- Tko te je doveo ovamo?On odgovori: - Prošle sam večeri došao ovamo, da obavim nuždu, koja mesnažno pritisnula. I gledaj, kad li iz vode dođe neki miš, i zacijuče,i taj je postajao sve veći, sve dok nije zadobio obličje nekog bivola.Taj izgovori riječi, koje su mi ušle u uho. Zatim me ovako ovdjeostavi, i ode odatle. Allah prokleo nevjestu, i onoga, koji me jenjome oženio!295

Dvctdesetitreća noć Tada mu vezir priđe, i izvuče ga van iz zahodske jame. On žurno pobjegne odatle, a još je uvijek jedva vjerovao u to, da je Sunce izašlo, i on se otputi sultanu, kojega izvijesti o svemu, što mu se dogodilo s džinnom. Ali se vezir, nevjestin otac, vrati natrag u kuću, u velikoj brizi za svoju kćer, i rekne:- Draga kćeri, objasni mi, kako stoji s tobom.Ona odgovori: - Mladoženja je, pred kojime sam ja jučer bila otkrivana,proveo kod mene noć i oduzeo mi djevičanstvo, i ja sam od njegazatrudnjela. Ako mi ti to ne vjeruješ, eto ti ondje njegova turbana,gdje leži ondje na stolici onako savijen, kako ga je ostavio. I podkrevetom leže njegove gaće, i u njih je nešto umotano, o čemu jane znam, što je to. Kada je njezin otac poslušao te riječi, on uđe u nevjestinsku sobu i nađe turban Bedr ed-Dina Hasana, sina svojega brata. Smjesta ga uzme u ruke, okrene ga i rekne: - To je takav turban, kakav nose upravo veziri. Jer on jenapravljen od mosulske tkanine94. Zatim on ugleda nešto kao nekakvu hamajliju, koja je bila ušivena u tarbuš. On ga uzme i raspori ga. Podigne također gaće, i nađe kesu s tisuću zlatnika, i otvori je, i u njoj ugleda jedan ispisan papir. On ga pročita, i otkrije da je posrijedi priznanica Isaaka Židova o otkupu. Ta je glasila na ime Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina 'Alije Egipatskoga. I u njoj se također nalazilo tisuću dinara. Jedva međutim da je Sems ed-Din pročitao taj list, kad li je glasno kriknuo i pao onesviješćen na pod. A kada se probudio i počeo shvaćati cjelinu, zaprepasti se i uzvikne: - Nema drugoga Boga osim Allaha, koji je svemoćan nad svimstvarima! Znaš li ti, o moja kćeri, tko je postao tvojim pravovaljanim suprugom? \ 94 To jest: od muslina. Mosul je grad na Tigrisu, a ta je tkanina dobila ime upravo prema tom gradu.296

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina —,' Ne — rekne ona.Aon: - Zaista, on je sin mojega brata, tvoj bratić, a ovih su tisuću dinara jutarnji dar za tebe. Slava neka je Allahu! Samo kada bih mogao znati, kako je do svega toga došlo! Nato otvori ušivenu hamajliju i u njoj nađe neki ispisan papir, i na njemu potpis u rukopisu svojega brata Nur ed-Dina, Egipatskoga, oca Bedr ed-Dina Hasana. Kada je ugledao rukopis, on izgovori stihove:Ja gledam njihove tragove, i venem od čežnje,Na njihovima ostavljenim mjestima prolijevam svoje suze.Alija molim njega, koji mije donio rastanak od njih,Neka mi milostivo htjedne jednoga dana dopustiti povratak u zavičaj.

Kada je završio, pročita dokument, i nađe u njemu navedene datume vjerenja svojega brata s kćerju vezira od Basre i njegove svadbe s njome, i datum rođenja Bedr ed-Dina Hasana, i cijelu životnu povijest svojega brata sve do dana njegove smrti. Tada se on vrlo zaprepasti, i zadršće od radosti, i počne uspoređivati ono, što je njegov brat doživio, s onim, što se dogodilo njemu samomu. Tada ustanovi da se sve jedno s drugim slagalo: vrijeme njegovih zaruka sa zarukama njegova brata, isto tako vrijeme njegove svadbe, a također se i vrijeme rođenja Bedr ed-Dina poklapalo s vremenom rođenja njegove kćeri Sitt el-Husne. Tada on uzme dokument, otiđe s njime k sultanu, i ispripovijeda mu od početka do kraja ono, što se dogodilo. I kralj se zapanji i zapovijedi, da to treba odmah biti zabilježeno. Zatim je vezir tijekom cijeloga dana iščekivao dolazak sina svojega brata. Ali on nije dolazio. I čekao je cijeli drugi dan i cijeli297

Dvadesetitreća noćtreći, i tako je čekao sve do sedmoga dana, a da nije o njemu dobivao nikakve obavijesti.Tada on rekne: - Tako mi Allaha, ja ću učiniti stanovito djelo, takvo kakvoprije mene još nitko nije učinio! On uzme tintarnicu i pisaljku od trske, i nacrta na papiru nacrt cijele svoje kuće. I on je pokazivao, kako je smještena soba i gdje je visjela zavjesa, i tako sa svim stvarima, koje su se nalazile u kući. I on presavije taj nacrt. I naredi da mu donesu ostavljene stvari. Uzme Bedr ed-Dinov turban i tarbuš, haljinu i kesu, odnese sve zajedno u jednu sobu, zaključa je željeznom bravom i stavi na to svoj pečat, da se to čuva, ako bi možda došao njegov nećak Hasan el-Basri. Vezirova međutim kći rodi, kada je njezino vrijeme bilo ispunjeno, jednoga sina. Taj je bio poput Uštapa, slika i prilika svojega oca po ljepoti i savršenosti, i zračećoj ljupkosti. Presijeku mu pupčanu vrpcu, i kapke mu namazu rastokom, i predaju ga njego-vateljicama. I nazovu ga 'Adžibom, to jest - Čudesnim. On se međutim razvijao, kao da bi kod njega bio jedan dan kao jedan mjesec, i jedan mjesec kao jedna godina. I kada je preko njega proteklo sedam godina, njegov ga djed prepusti stanovitom učitelju-školniku, te njemu naloži, neka ga odgaja, neka ga nauči čitati i pisati, i neka mu osigura najbrižniju naobrazbu. On ostane u školi šest godina dugo. Tada se on počne sa svojim suučenicima svađati i njih grditi, i on im je običavao govoriti:- Tko je među vama kao ja? Ja sam sin vezira od Egipta! Naposljetku se dječaci odluče, i zajedno se upute k učitelju, kako bi mu se potužili zbog toga, što su od 'Adžiba morali trpjeti. Tada im rekne učitelj: - Ja ću vas nešto poučiti, što vi njemu trebate reći sutra, kadaon dođe u školu. Zatim će on odustati od toga, da dolazi u školu.Kada on naime sutra dođe u školu, tada sjednite uokolo njega igovorite jedan drugomu: 'Tako nam Allaha, ovu igru ne smije s298

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dinanama igrati nitko, osim onoga tko nam imenuje ime svojega oca i svoje matere. Jer onaj, koji ne zna ime svojega oca i svoje matere, taj je kopile, i taj se ne smije s nama igrati.' Kada je zatim došao sutrašnji dan, djeca dođu u školu, i među njima 'Adžib. I oni se sjate oko njega, i reknu: - Igrat ćemo izvjesnu igru, ali u njoj nitko ne smije uzeti dijela,tko nam ne može imenovati ime svojega oca i svoje matere.I svi su uzvikivali:- Allaha mi, dobro!I jedan rekne: — Ja se zovem Madžid, i moja se mati zove 'Alavija, a moj otac'Izz ed-Din. I jedan drugi rekne na isti način, a potom neki treći, sve dok nije došao red na 'Adžiba, i dok on

nije rekao: - Ja se zovem 'Adžib, i moja se mati zove Sitt el-Husn, a mojse otac zove Sems ed-Din, vezir od Egipta.Tada svi poviču:- Tako nam Allaha, taj vezir nije tvoj otac.'Adžib međutim odgovori:— Taj je vezir zaista moj otac. Tada ga dječaci počnu ismijavati, i pljeskati rukama, u uzvikivati: — On ne zna tko je njegov otac! Odlazi od nas, jer se s namanitko ne smije igrati, osim onoga, tko zna ime svojega oca! Dječaci odmah otrče od njega dalje, i ostave ga ismijana. Njemu se međutim stegne srce, i on se počne gotovo gušiti od suza. Tada mu učitelj rekne: — Mi znamo da je taj vezir tvoj djed, otac tvoje matere Sitt el--Husne, ali ne tvoj otac. Ali svojega oca ne poznaješ niti ti, niti gami poznajemo. Jer sultan je udao tvoju mater za grbavog slugu. Ali299

Dvadesetitreća noćje došao stanoviti džinn i s njome proveo noć, pa ti nemaš nikakva poznata oca. Zbog toga prestani s time, da uzdižeš sebe iznad djece ove škole, sve dok jednom tek ne saznaš, da također ti imaš nekoga zakonitoga oca. Inače ćeš među njima važiti za dijete razvrata! Zar ti ne znaš, da čak i sin jednoga piljara poznaje svojega oca? Tvoj je djed čak vezir od Egipta. Ali tvojega oca mi ne poznajemo, i zato mi kažemo, da ti nemaš nikakva oca. Postani dakle opet razuman! Kada je međutim 'Adžib čuo, što su rekli učitelj i djeca, i kakvu su mu sramotu prisili, on smjesta otrči odatle, uđe k svojoj materi Sitt el-Husni i potuži joj se plačući na svoju patnju. Ali su ga suze ometale u govorenju. Kada je njegova mati čula, kako on grca i plače, srce joj počne izgarati zbog njega, kao od vatre. I ona rekne:- Moj sine, zašto plačeš? Reci mi, što ti se dogodilo. Tada joj 'Adžib ispriča, što je čuo od dječaka i od učitelja, i upita:- Mati, tko je zapravo moj otac? Ona mu odgovori:- Tvoj je otac vezir od Egipta. On međutim uzvikne: - Ne laži mi! Vezir je tvoj otac, ne moj. Tko je zapravo mojotac? Ako mi ti ne rekneš istinu, tada ću se ubiti ovim bodežom. Ali kada ga je njegova mati čula kako govori o svome ocu, ona zaplače. Jer ona se sjetila svojega bratića i toga, kako je Bedr ed--Dinu Hasanu el-Basri bila prikazivana u svadbenim haljinama, i svega, što su tada jedno s drugim bili doživjeli, i ona izrekne ove stihove:Oni su zasadili u moje srce strast i otišli, Sada su tako daleko čadori s mojom ljubavlju!Također je iščezlo moje strpljenje, otkada su oni iščezli. Izbjegla mije, postala mije teškom čvrstoća.300

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina '" ? lOni su se otputili, a mene su napustile radosti.Ah, ja nikada neću naći neko obitavalište spokoja.Oni su pri oproštaju bili povodom da mi suze s oka poteku, 1 vazda ih prolijevam za njihove odsutnosti.Ako žudim za time, da ih jednom opet vidim,I ako mi dugotrajnim biva uzdisanje za njima i čekanje,Tada se sjećam njihova lika, i u mojem srcustanuje tako tjeskobno ljubav i vjerno sjećanje i čežnja.Ah, sjećanje na vas mije ogrtač,Iz ljubavi prema vama mije što više odjeća.Kako će još dugo trajati ta odsutnost i to umaknuće, O moji ljubljeni, koliko još dugo ova muka?

Tada ona zaplače i glasno krikne, a njezin sin učini isto. I gledaj, k njima uđe vezir, pa kada ih je oboje vidio kako plaču, srce mu počne gorjeti u grudima, i on upita:- Poradi čega vi plačete? Tada mu ona ispriča, što se dogodilo između njezina sina i djece u školi. I on također zaplače. On se počne sjećati svojega brata, i onoga, što im se obojici dogodilo, i onoga, što je doživjela njegova kći, i kako on nije mogao prodrijeti u tajnu svega toga. Smještaje ustao, i otišao u Vijećnicu, pa stupi pred kralja, o svemu ga izvijesti i zamoli ga za dopuštenje, da putuje na Istok, prema gradu Basri, kako bi tražio sina svojega brata. Zamoli također sultana, da mu napiše pisma za druge gradove, kako bi mogao pograbiti svojega nećaka, gdje ga god uopće nađe.301

Dvudesetitrećn noć I on pred sultanom počne plakati. Ovoga obuzme prema njemu sažaljenje, i on mu dadne pisma za sve zemlje i gradove. Zbog toga se vezir razveseli, i on počne moliti blagoslov za sultana. Zatim uzme od njega oproštaj, odmah se vrati svojoj kući i opremi se za putovanje, tim što je sa sobom uzeo sve, što može zatrebati njemu i njegovoj kćeri i njegovu posvojenom sinu 'Adžibu. I on krene na put, i putovao je prvi dan i drugi i treći, sve dok nije stigao u grad Damask. I on ga pogleda pred sobom, bogata drvećem i tekućim vodama, onakva kako o njemu kazuje pjesnik:Poslije mojih dana i mojih noći provedenih u Damasku, Zakleo se udes: 'Ondje je ostvareno jedno divno čudo!'Spavali smo. Duboka nas je noć oslobodila od svih briga. Tada je s osmijehom na licu došlo jutro u sivobijeloj kosi.I ondje je zasjala rosa na svim granamapoput biserja, koje je palo na njih streseno od Zefira.Jezero je bilo poput nekog lista, a ptice su odlijetale I čitale u njemu pismo vjetra s točkama oblačja. Vezir se zaustavi na trgu Maidan el-Hasa. I on dadne da se podignu čadori i rekne svojim slugama:- Ovdje ćemo ostati dva dana! Tada sluge krenu u grad, da obave svoje poslove, jedan, da prodaje, drugi, da kupuje, jedan ode u hammam, drugi u džamiju Omaijada95, kojoj nema ravne na svijetu. I 'Adžib sa svojim slugom također pođe u grad, kako bi si ga pogledao, a sluga je išao za njim 95 Jedan od najljepših spomenika muslimanske arhitekture, sagrađen o samom početku VIII. stoljeća.\302

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina s toljagom tako teškom, da ni neka deva ne bi mogla opet ustati na noge, ako bije on njome udario. Tada narod iz Damaska ugleda 'Adžiba savršenost njegove skladnosti i zračeću dražesnost jer je on bio dječak tako fin i ljubak tako nježan i dopadljiv mekši od Zefirova vjetra na Sjeveru slađi od čistoće bistre vode za ožednjeloga i donosio je veću radost od zdravlja za nekoga koga muči bolest . I njima se priključi silno mnoštvo - jedni su trčali iza njih, drugi ispred njih, kako bi sjeli na put, dok oni ne prođu mimo. I naposljetku rob -kako je to udes odredio - zastane pred dućanom Bedr ed-Dina Hasana, koji je bio 'Adžibov otac. Njegova je dakle brada narasla, i njegova je pamet sazrela tijekom tih dvanaest godina. A budući da je kuhar preminuo, naslijedio je Bedr ed-Din Hasan njegov dućan i posjed, jer je od sudskih službenika i svjedoka bio prema propisima priznat kao njegov sin. Kada je međutim toga dana došao pred njega njegov sin sa slugom, on pogleda dječaka, pa kada je vidio, kako je on čudesno lijep, srce mu zakuca, i krv ga počne tjerati ka krvi, i njegovo se srce prikloni k njemu. Imao je međutim upravo zgotovljeno ušećereno narovo zrnje, i u njemu se snažno uzbudi od neba usađena ljubav. I on dovikne svojemu sinu Adžibu i rekne: - Mladi gospodaru, ti koji si stekao vlast nad čitavim mojim

srcem i prema kojemu čezne cijelo moje najnutarnije biće, hoćeš liući u moju kuću i obradovati moje srce, tim što pojedeš od mojegajela? Tada mu se oči preplave suzama, a da on to nije htio, i on se podsjećao na to, što je bio, i na to, što je poslije toga postao. Kada je Adžib čuo riječi svojega oca, njegovo srce počne također čeznuti za njim. On pogleda slugu i rekne mu: — Moje srce čezne za ovim kuharom. On je poput nekoga, tkose morao rastati od svojega sina. Dopusti dakle da uđemo k njemu,i da mu obrađujemo srce, tim što prihvatimo njegovo gostoprimstvo! Ako to učinimo, možda će me Allah sjediniti s mojim ocem.303

Dvadesetitreća noćKada je sluga čuo 'Adžibove riječi, on uzvikne: - Tako mi Allaha, to je zgodno! Zar se smije sinove vezira vidjeti kako jedu u nekoj pečenjarnici? Ja ovom toljagom držimljude na odstojanju od tebe, da te nitko ne bi gledao, i ja nipoštone mogu dopustiti da ti ulaziš u ovaj dućan. Kada je međutim Bedr ed-Din Hasan čuo slugin govor, on se zapanji, i okrene se prema njemu, dok su mu niz obraze lijevale suze. Tada 'Adžib rekne:- Gledaj, moje ga srce ljubi. Sluga međutim priklopi:- Ostavi se tog brbljanja! Ti ne smiješ ulaziti unutra. Sada se 'Adžibov otac obrati slugi i rekne: - Časni gospodaru, zašto mi nećeš obradovati dušu, tim štouđeš u moj dućan? O ti, koji si poput nekoga kestena, tamanizvana, ali iznutra bijela srca! O ti, o komu sličnome pjesnik kazuje...Tada se rob nasmije i upita:V- Sto ti kazuješ? Govori, tako ti Allaha, i budi kratak!Bedr ed-Din smjesta izgovori ove stihove:Kada ne bi bilo njegove fine obrazovanosti i njegove lijepe vjernosti,Tada on u kraljevskoj kući ne bi imao zapovjedničku moć.I za haremske odaje, o kakav jedan izvrstan sluga!Zbog njegove su ga ljepote uskoro posluživali nebeski anđeli! Eunuh se zapanji zbog tih riječi, i on uzme Adžiba za ruku i uđe u kuharov dućan. Bedr ed-Din međutim napuni jednu zdjelu narovim zrnjem, koje je bilo pripravljeno s bademima i šećerom,304

Povijest vezira Nur ed-Dtna, i Sems ed-Dina i oni su obojica od toga kušali. Nato im Bedr ed-Din Hasan rekne: - Vi ste me počastili vašim ulaskom, zato dakle jedite, za srećui zdravlje.'Adžib međutim rekne svojemu ocu: - Sjedni i jedi s nama. Možda će nas Allah sjediniti s onim,koga mi tražimo.Tada Bedr ed-Din Hasan upita: - O moj sine, jesi li ti već u svojima nježnim godinama iskusiojad rastanka od onih, koje ljubiš?'Adžib odgovori: - To je tako, moj striče. Meni srce izgara zbog gubitka jednoga ljubljenoga, koji nije nitko drugi nego moj otac. Da, ja i mojdjed, mi smo upravo sada pošli na put, da za njime pretražujemozemlje. O, kamo sreće kada bih opet mogao biti sjedinjen s njime!

I on gorko zaplače, a zaplače također njegov otac, kada ga je vidio kako plače u svojoj boli zbog rastanka, pogotovo zato, što se istovremeno podsjećao na to, da on živi rastavljen od milih, i daleko od oca i matere. Također je sluga osjetio tugu zbog njega. Oni su dakle zajedno jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato 'Adžib i rob ustanu i napuste dućan Bedr ed-Din Hasana. Njemu je međutim bilo tako, kao da je njegova duša izletjela iz njegova tijela i počela slijediti njih. I budući da on to nije mogao podnijeti, da dječaka tako u trenutku izgubi ispred svojih očiju, zaključao je dućan i pošao za njima, unatoč tomu što nije znao, da je 'Adžib njegov sin. Hodao je tako brzo, da ih je stigao, prije nego što su izašli kroz Velika vrata. Tada se uškopljenik okrene i upita ga:- Sto je s tobom?Bedr ed-Din Hasan odgovori: - Kada ste vi otišli od mene, bilo mi je pri srcu tako, kao da jes vama otišla moja duša. Pa budući da sam imao upravo obaviti305

Dvadesetitreća noćposlove izvan grada, u prigrađu96 pred gradskim vratima, mislio sam da vam pravim društvo, dok ne obavim te poslove, pa da se zatim vratim kući.Uškopljenik međutim postane ljutit i rekne 'Adžibu: - Upravo je to bilo ono, čega sam se bojao! Mi smo pojeli zlosretni zalogaj, koji je bio zamišljen kao iskazivanje počasti nama, asada nas momak slijedi od mjesta do mjesta. Tada se 'Adžib okrene, pa kada je tik iza sebe ugledao kuhara, razbjesni se, i njegovo lice postane crveno od srdžbe, i on rekne slugi: — Pusti ga neka ide ulicom muslimana! Ali kada mi skrenemoprema našim čadorima i vidimo, da nas još uvijek slijedi, ondaćemo ga otjerati. On nato pogne glavu i pođe dalje, a uškopljenik ga je slijedio. Ali je Bedr ed-Din išao za njima sve do Maidan el-Hase. Pa kada su se se oni približavali čadorima, osvrnu se i ugledaju njega tik iza sebe. Tada 'Adžib postane gnjevan, jer se plašio, da će uškopljenik o svemu izvijestiti njegova djeda. I on bude ispunjen srdžbom zbog toga, što bi ovaj mogao reći, da je on ulazio u neku pečenjarnicu, i da ga je kuhar poslije toga slijedio. On se dakle okrene i ugleda Hasanove oči prikovane za njegove vlastite oči, jer onaj je bio postao poput tijela bez duše. I 'Adžibu se to učini, kao da bi njegovo oko bilo oko nekog razvratnika, i kao da bi on bio neko kopile. Budući dakle da se njegov gnjev još više bio povećao, pograbi on neki kamen i baci ga na svojega oca. Bedr ed-Din se sruši onesviješćen na zemlju, a preko njegova je lica tekla krv. 'Adžib pak i sluga krenu prema čadorima. Kada je zatim Bedr ed-Din Hasan došao k sebi, on si obriše krv, otkine trak turbana i zavije si glavu. I on počne koriti samoga sebe i rekne: 96 Prigrađe je naseljen prostor izvan grada, pogodan također za obavljanje trgovačkih poslova.306

Iv

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Ja sam dječaku učinio nepravdu, tim što sam zaključao svojdućan i što sam ga slijedio, jer on je morao povjerovati, da sam janeki razvratnik. I on počne čeznuti za svojom materom, koja se nalazila u Basri, i počne za njom plakati i izricati ove stihove:Ne traži nikakvo pravo od udesa, ipak bi mu time samo činio nepravdu.

I ne kori ga, jer on nema nikakva posla s pravičnošću.Uzmi što ti se nudi, i ostavi brige nastranu!Čas je na svijetu tmurno, čas vedro. Stvari dakle tako stoje. Bedr ed-Din Hasan dakle ostane pri tome, da prodaje svoja jela. Ali vezir, njegov stric, ostane tri dana u Damasku, zatim odjaši dalje u pravcu prema Homsu97 i stigne onamo. I on je na svome putu posvuda istraživao, kamo god bi upravio svoj pogled, sve dok nije stigao do Dijar Bekra98, i do Maridana, i do Mosula. Zatim je putovao sve dalje, dok nije prispio do Basre i ušao u nju. Smjesta je ondje udario svoj logor, otišao tamošnjem sultanu i s njime se sastao. Taj dadne da mu padne u dio velika počast i upita ga o povodu njegova dolaska. Tada mu ovaj ispripovijeda svoju povijest, kao i to da je vezir Nur ed-Din 'Ali bio njegov brat.Sultan uzvikne:- Neka mu se smiluje Allah!A zatim doda: - O gospodaru, on je bio moj vezir, i ja sam ga vrlo volio. Onje umro prije petnaest godina, i ostavio je za sobom jednoga sina,koji je poslije očeve smrti ovdje ostao samo još jedan jedini mjesec. 97 Homs (ili: Hims) je grad na desnoj obali Tigrisa na putu prema Basri(el-Basrah).98 Dijar Bekr, Maridin i Mosul su također gradovi na putu prema Basri.307r

Dvddesetitreća noćOtada je iščeznuo, i mi o njemu nikada ništa nismo saznali. Ali njegova mati, kći mojega ranijeg vezira, živi još među nama. Kada je vezir Sems ed-Din čuo od kralja, da je mati njegova nećaka još na životu, on se obraduje i rekne:- O kralju, ja bih se rado volio s njome susresti! Sultan mu odmah dadne za to dopuštenje. I on se uputi k njoj u kuću svojega brata Nur ed-Dina. I on pusti ondje svojim pogledima da posvuda lutaju i poljubi prag. I dok je pomišljao na svojega brata Nur ed-Dina, kako je taj umro u tuđini, on počne plakati, i izgovori ove stihove:Prolazim mimo mjesta, ta mjesta drage djevojke, I ljubim ovdje jedan zid, i uskoro ondje neki drugi.Ljubav prema mjestima nije ta, koja mene raspaljuje,Ne, samo ljubav prema njoj, koja je obitavala na tom mjestu. On zakorakne kroz vrata prema prostranom dvorištu i prema nadsvođenom putu k vratima, Taj je bio izgrađen od asuanskog granita i obložen mramornim pločama svih vrsta i boja. Ondje on uđe, i prolazio ja naokolo po kući, i pusti da mu pogled obilazi posvuda oko nje. Tada nađe ime svojega brata Nur ed-Dina gdje je na zidu naslikano u zlatnim slovima. I on pristupi k natpisu i poljubi ga, i zaplače, i sjeti se toga, kako je on od njega bio rastavljen. I on izgovori stihove:Ja pitam Sunce o tebi, kadgod zračeći izlazi. Ja pitam munju o tebi, kadgod bljesne na nebu.U noćnim me časovima svojim rukama smata čežnja, I razmata me. Ali se ne tužim, što sam osuđen na boli.308

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Ljubljeni moj, ako vrijeme toliko dugo traje i ako rastanakbude takav, potom ću ja zbog tvojega gubitka biti rastrgan na komade.Ali kada bi ti mojemu oku dopustio samo da tebe ugleda, Ah, kako bi to onda bilo lijepo, ja bih pao na tvoje grudi!Ipak nemoj vjerovati, da sam našao nekoga drugoga. U mome srcu za drugu ljubav nema mjesta! Zatim on pođe dalje, sve dok nije došao do dvorane, u kojoj je boravila udovica njegova brata, mati Bedr ed-Dina Hasana el--Basri. Ona od vremena, kada je njezin sin bio izčezao, nije prestajala kroz cijele dane i noći plakati i

jadikovati. Kada su joj godine počele bivati predugima, tada je ona sagradila za svojega sina usred dvorane mramorni grob, i sada je ondje običavala za njim plakati, dan i noć, i uvijek je samo kod groba spavala. Kada je vezir došao onamo, gdje je ona boravila, on začuje njezin glas. I on ostane stajati iza vrata, dok je slušao gdje ona ovako govori obraćajući se grobu:Tako tiAllaha, o grobe, zar je daleko sada iščezla tvoja ljepota? I je li izblijedio onaj pogled, koji inače tako zračeći sja?O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.Kako dolazi do toga, da se u tebi vrbova grana sjedinjuje s Mjesecom? Dok je ona tako jadikovala, gledaj, tada uđe k njoj vezir Sems ed-Din, pozdravi je i dadne joj do znanja, da je on brat njezina supruga. I zatim joj on ispripovijeda sve, što se dogodilo, i razmo-309

Dvadesctitreća noćta joj cijelu povijest, kako je njezin sin Bedr ed-Din Hasan prije više od deset godina jednu cijelu noć bio proveo kod njegove kćeri i ujutro iščeznuo. I on zaključi s riječima: - Moja je kći međutim od tvojega sina bila začela i rodiladječaka, koji se sada nalazi kod mene, i on je ipak također tvojedijete, sin tvojega sina od moje kćeri. Kada je ona međutim čula, da njezin sin Bedr ed-Din Hasanjoš živi, i kada je vidjela svojega djevera, tada ona ustane i baci muse pred noge, poljubi ih i izrekne stihove: ;Tako miAlldha, kakav izvrstan glasnik, koji objavljuje njihovdolazak,I koji je k meni došao s od svih najveselijom viješću!Kada bi on bio zadovoljan s razdrtim poklonom, poklonio bih Mu srce, koje se pri rastanku bilo razdrlo od jada. Tada vezir dadne dovesti 'Adžiba, pa kada je on došao, padne mu njegova baka oko vrata i počne plakati. Sems ed-Din međutim rekne: - Ovo nije vrijeme za plakanje. Ovo je vrijeme, da se spremiš,kako bi s nama putovala prema zemlji Egiptu. Možda Allah menei tebe sjedini s tvojim sinom i mojim nećakom.Ona odgovori:- Slušam i pokoravam se! I ona smjesta ustane, pokupi svoju prtljagu i svoja blaga i svoje robinje i odmah se spremi za putovanje. Vezir Šems ed-Din ode kroz to vrijeme k sultanu od Basre, da se od njega oprosti, i taj mu preda poklone i dragocjenosti za sultana od Egipta. On se istoga časa stavi u pokret i otputuje odande, sve dok nije došao do grada Damaska. Ondje se on zaustavi u el-Kanunu", i dadne podići čadore. I on rekne svojoj pratnji: 99 El-Kanun, malo mjesto u kome su se zaustavljale putničke karavane, nalazi se sjeverno od Damaska.310

! Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Ovdje ćemo ostati tjedan dana, i kupiti za sultana poklone idragocjenosti.'Adžib međutim izađe napolje i rekne uškopljeniku: - O Laik, želio bih otići u šetnju. Dođi, daj da siđemo na bazari da prošećemo po Damasku i da pogledamo, što se dogodilo sonim kuharom, kod kojega smo jeli one poslastice, i kojemu smoposlije toga ranili glavu. On je ipak bio prijazan prema nama, a mismo s njime loše postupili.Uškopljenik odgovori:

- Slušam i pokoravam se! Nato 'Adžib s uškopljenikom napusti čadore. Jer krvna ga je veza privlačila k njegovu ocu. Ubrzo su ušli u grad i išli sve dalje, sve dok nisu prispjeli do pečenjarnice. I oni ugledaju kuhara kako stoji u svome dućanu. Bilo je to otprilike o vremenu popodnevne molitve, a posve je slučajno on upravo bio zgotovio baš narovo zrnje. Kada su dakle dvojica došli bliže i kada gaje 'Adžib ugledao, tada njegovo srce počne za njim čeznuti. On ugleda također ožiljak od kamena bačenog na njegovo čelo, i on rekne:- Mir bio s tobom, ti tu! Znaj, da je moje srce s tobom! Kada je međutim Bedr ed-Din ugledao svojega sina, tada zadršće njegova najdublja nutrina, i njegovo srce počne lupati. On sagne glavu prema zemlji i pokuša svoj jezik u ustima staviti u pokret, ali to ne uzmogne. Poslije toga opet podigne glavu prema svojemu dječaku — ponizno i molećivo — i izrekne stihove:Ceznuo sam za njim, kojega ljubim, ali kada sam ga ugledao,Otkazao mi je jezik i pogled, i nisam znao kako mi se to dogodilo.U dubokom poštovanju prema njemu ja sam oborio svoje lice. Htio sam sakriti ono, što je u meni, a ipak to nisam sakrio.311

Dvadesetitreća noćNato im on rekne: — Izliječite mi slomljeno srce i jedite od mojih jela. Jer tako mi Allaha, ja te ne mogu pogledati, a da moje srce ne počne udarati! Ja te zaista tajput ne bih slijedio, da nisam bio izvan sebe. — Tako mi Allaha, ti me zaista ljubiš - odgovori 'Adžib. — Mi smo kod tebe tajput pojeli zalogaj, ali si nas ti slijedio, i htio si nam nanijeti sramotu. Zato ćemo mi sada s tobom jesti samo pod tim uvjetom, da se ti zakuneš, da nećeš ići za nama niti nas slijediti. Inače te nećemo više posjećivati, doklegod se budemo nalazili u ovome gradu. Jer mi ćemo ovdje boraviti tjedan dana, sve dok moj djed ne pokupuje darove za kralja.Tada Bedr ed-Din Hasan odgovori:— To vam obećajem. Tako Adžib i sluga uđu u dućan, i njegov im otac pred njih iznese narovo zrnje. Adžib rekne:— Jedi s nama, možda će Alah otjerati našu tugu. Bedr ed-Din se međutim obraduje, i počne s njima jesti. Ali je on njemu ukočeno gledao u lice. Jer su njegovo srce i cijelo njegovo biće visjeli o njemu. Naposljetku mu Adžib rekne: — Misli na to! Nisam li ti ja rekao, da si ti neki dosadnizaljubljenik? Zato me dakle ipak prestani tako uporno gledati ulice! Kada je međutim Bedr ed-Din čuo riječi svojega sina, on izgovori ove stihove:Ti za srca imaš tajanstvenu čaroliju,Skrivenu, duboko utisnutu. Nikada ona neće biti otkrita.O, ti koji sjajni Mjesec posramljuješ svojom ljepotom, I čija je ljupkost tako jasno nalik jutarnjoj svjetlosti:312

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Nedostižne su želje u svjetlosti tvojega licaI znakovi vječne ljubavi, koji se brzo umnažaju i rastu.Moram li ja propasti od vrućine, premda je tvoje lice moj Eden100?I moram li prežednjeti, premda je tvoja usna izvor života? Bedr ed-Din je davao zalogaj čas 'Adžibu, čaš uškopljeniku. I oni su jeli, sve dok se nisu zasitili. Zatim oni ustanu, a podigne se :akođer Hasan el-Basri, i on im izlije po rukama vode, odriješi sa svojeg pojasa svileni rubac, njime ih obriše, i poškropi ih ružinom vodom iz neke boce, koju je imao uza se. Zatim izađe iz dućana, i vrati se s vrčem punim šerbeta, pomiješana s ružinom vodom i mošusom. Taj on stavi pred sebe i rekne:

— Učinite svoju dobrotu savršenom! Tada uzme 'Adžib, otpije, i pruži slugi. I oni su pružali jedan drugomu, sve dok njihov želudac nije bio napunjen, i dok nisu bili tako siti, kao što nisu bili još nikada prije. Zatim pođu i požure, kako bi prispjeli do čadorova. I 'Adžib uđe k svojoj baki, materi svojega oca Bedr ed-Dina Hasana. Ona ga poljubi, i sjeti se svojega sina Bedr ed-Dina Hasana, i ona počne uzdisati i plakati, i izgovori stihove:Ja sam se ipak još uvijek nadao, da ću se s tobom sjediniti.Inače poslije tvojega gubitka život ne bi za mene imao nikakve draži. Kunem se: U mome se srcu ne nalazi ništa drugo osim ljubavi prema tebi,A Allah Gospod zaista vidi tajne u grudima.100 Zemaljski raj.313

Dvadesetitreća noćZatim ona upita 'Adžiba:- Moj sine, gdje si bio? On odgovori:- U gradu Damasku. Zatim ona ustane i donese mu zdjelu s jelom od narova zrnja, koje je bilo malo zaslađeno, i rekne slugi:- Sjedni sa svojim gospodarom! Sluga rekne u samom sebe:- Tako mi Allaha, mi nemamo više nikakve želje za jelom. Pa ipak on sjedne. Isto je tako bilo 'Adžibu, kada je sjeo, trbuha još puna od onoga, što je već bio pojeo i popio. Unatoč tomu on uzme komad, umoči ga u jelo od narova zrnja i počne jesti. Ali on nađe, da ono nije dovoljno slatko, jer je bio već presit, i rekne:- Fuj! Kakvo je to loše jelo! - O moj sine! - uzvikne njegova baka - ti kudiš ono, što sam ja skuhala? Ja sam ovo jelo sama zgotovila, a nijedan ga čovjek nije u stanju tako dobro skuhati kao ja, osim tvojega oca Bedr ed-Dina Hasana! - Tako mi Allaha, bako — odgovori 'Adžib - ovo je jelo loše. Mi smo još malo prije vidjeli u gradu Damasku stanovitog kuhara, koji tako priprema narovo zrnje, da se njegovu mirisu otvara srce. Njegovo je jelo pobuđivalo žudnju za jedenjem, ali je tvoje jelo, u poređenju s onim, niti puno niti malo vrijedno. Kada je njegova baka čula te riječi, ona dospije u žestok gnjev, i ona pogleda roba..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.314

i',Ali kada je počelas I dvadesetičetvrta noć I Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Adžibova baka, kada je čula njegove riječi, postala gnjevnom, i da je pogledala slugu i rekla mu: - Jao tebi! Zar si ti zaveo mojega sina i odveo ga u prostupečenjarnicu?Tada se uškopljenik prestraši, i zataji, i rekne:- Mi nismo ušli u dućan, mi smo samo prošli uza nj. - Tako mi Allaha - uzvikne 'Adžib - mi smo ipak ušli. I mi smo ondje jeli, i to je jelo prijalo bolje nego tvoje! Njegova dakle baka otiđe, ispripovijeda to svojemu djeveru, i potakne njegov gnjev protiv roba. On ga dadne pozvati i upita ga:

- Zbog čega si ti vodio mojega sina u nekakvu pečenjarnicu? Rob u strahu odgovori:- Mi nismo ulazili. Ali 'Adžib rekne: - Mi smo ipak ušli, i jeli smo od narova zrnja, sve dok nismobili siti. I kuhar nam je također dao, da pijemo zašećerene vode sasnijegom.315

Dvadesetičetvrtci noć Tada vezirov gnjev prema robu postane još većim, i on ga iznova počne ispitivati. Pa kada je on i dalje nastavljao poricati, vezirrekne:- Ako ti govoriš istinu, sjedni i jedi pred našim očima! Nato rob istupi, i pokuša jesti. Ali on to nije mogao, pa pusti da mu ispadne zalogaj iz usta, i uzvikne:- O gospodaru, ja sam sit još od jučer. Sada je vezir bio uvjeren, da je on jeo u pečenjarovu dućanu. I on zapovijedi robovima, neka ga bace na pod. Oni to učine, i on ga počne tako žestoko tući, da je rob zvao u pomoć i vikao:- O gospodaru, ne tuci me više, ja ću ti reći punu istinu! Tada on prestane s mlaćenjem i rekne:- Sada kazuj istinu! Uškopljenik odgovori: - Znaj, mi smo ušli u kuharov dućan, kada je on upravo biopripremio narovo zrnje, i on je nešto od toga stavio pred nas. I takomi Allaha, ja nikada u svome životu nisam jeo nešto, što bi se s timdalo usporediti. Ali isto tako nikada nisam kušao ništa lošije odovoga, što sada stoji pred nama.Mati pak Bedr ed-Dina Hasana postane ljutitom i rekne: - Ti moraš otići k tom kuharu i donijeti nam zdjelu od njegova narova zrnja i pokazati ga svojemu gospodaru, kako bi on rekao,koje je bolje i finije.Sluga odgovori:- Dakako! Ona mu smjesta dadne jednu zdjelu i pola dinara. A on se uputi u dućan i rekne kuharu: - Mi smo sklopili stanovitu okladu o jelu u kući mojega gospodara. Jer oni imaju također narovo zrnje. Daj mi od tvojega za ovihpola dinara. Ali obrati pažnju na to, da sam ja za volju tvojegakuharskog umijeća dobio jedan bolan obrok batina.316

... y Povijest vezir A Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina

Hasan se nasmije i rekne: - Tako mi Allaha, nitko nije u stanju to jelo spraviti takodobro kao ja i moja mati. Ona se međutim sada nalazi u dalekojzemlji. On nato napuni zdjelu, uzme je, i doda još k tomu mošusa i ružine vode. Zatim je sluga uzme i s njome odžuri odatle, sve dok ne prispije do čadorova. Hasanova dakle mati uzme zdjelu i pojede iz nje. Čim je međutim zapazila fin okus i izvrsnu pripravu, ona je znala tko je to zgotovio. I ona krikne i padne u nesvijest. Vezir se prestraši i smjesta je poškropi ružinom vodom. Nakon nekoga se vremena ona oporavi i rekne: - Ako se moj sin još nalazi na ovome svijetu, tada je samo onsam osobno pripremio ovo narovo zrnje. To je moj sin Bedr ed-Din Hasan glavom. O tome ne može biti nikakve sumnje, niti bilokakve zabune. Jer to je stanovito jelo, koje znamo prirediti samoon i ja, a ja sam ga naučila, kako da ga kuha.

Kada je vezir čuo njezine riječi, on se vrlo obraduje i rekne: - Oh, kako čeznem za pogledom na svojega nećaka! Želio bihznati, hoće li me dani ikada opet s njime sjediniti! Mi se možemosamo moliti Allahu Uzvišenomu, da me on s njime sastavi! Još u istome trenutku izađe vezir napolje k ljudima, koji su se nalazili kod njega, i rekne im: - Dvadeset ljudi od vas moraju otići u pečenjarnicu. Razrušitedućan, kuharu svežite ruke njegovim turbanom, i silom ga dovucitek meni, ali tako da mu se ne dogodi ništa nažao!Oni odgovore:- Dakako! Zatim vezir smjesta odjaši u palaču i stupi pred namjesnika od Damaska i pokaže mu pisma, koja je imao uza se napisana od sultana. Ovaj ih poljubi, stavi ih na svoju glavu i rekne:- Tko je tvoj dužnik?317

Dvadesetičetvrta noćVezir odgovori:— Stanoviti kuhar. Tada namjesnik smjesta zapovijedi svojim stražarima, neka odu do dućana. I oni to učine, nađu ga već razorena i sve u njemu porazbijano. Jer kada je vezir došao u palaču, njegovi su ljudi bili izveli njegovu zapovijed. Sada su sjedili i čekali vezirov povratak iz palače.Bedr ed-Din Hasan međutim rekne:— Sto li su oni samo našli u narovu zrnju, da se ovo događa? Kada se međutim vezir vratio iz svoje posjete, u kojoj je bio kod namjesnika, koji mu je dao dozvolu, da svojega dužnika pograbi i da s njime odatle otputuje, i kada se ponovo našao u čadorskom logoru, on naredi, da mu dovedu kuhara. Izvedu ga pred njega, svezana njegovim turbanom. Kada je Bedr ed-Din Hasan ugledao svojega strica, on gorko zaplače i upita: — Visoki gospodaru, u čemu se sastoji moj prijestup prema tebi? — Jesi li ti taj čovjek, koji je priredio ovo narovo zrnje? - upita vezir.A on odgovori: — Da! Jesi li ti dakle u njemu našao nešto, što čini nužnim, dase meni odrubi glava?Vezir nato rekne:— To bi bila najbolja i najmanja od tvojih kazni!Tada kuhar zamoli: — Visoki gospodaru, zar me nećeš obavijestiti o mome prijestupu?Vezir odvrati:— Dakako, smjesta! Zatim on dovikne slugama:— Dovedite ovamo devu!318

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I oni uzmu sa sobom Bedr ed-Dina Hasana, uguraju ga u neki sanduk i stave na nj bravu. Zatim krenu na put, i putovali su sve dalje, dok se nije spustila noć. Tada se zaustave i pojedu nešto hrane. Bedr ed-Dina Hasana izvade iz njegova sanduka i također njemu dadnu, da jede, i zatim ga opet zaključaju u sanduk. Potom su putovali dalje, dok nisu prispjeli do Kamre. Ondje izvade iz sanduka Bedr ed-Dina Hasana, i vezir ga upita:- Jesi li ti onaj, koji je pripravio to narovo zrnje?On odgovori:- Da, dospodaru. Vezir poviče:- Svežite ga! Tada ga oni svezu i opet ga uguraju u sanduk i pođu dalje na put, sve dok nisu prispjeli do Kaira. Ondje se zaustave u četvrti er-Raidanije. Vezir izda zapovijed, da Bedr ed-Dina Hasana

izvade iz sanduka, dadne da mu dovedu nekoga stolara i rekne mu:- Učini mi nekakvu drvenu figuru za ovoga momka! Tada Bedr ed-Din Hasan poviče:- I što hoćeš s njome činiti? Vezir odgovori: - Objesit ću tebe o tu figuru i na nju te dati čvrsto prikovati,pa ću te zatim voditi unaokolo po gradu.Ovaj nato:- Zbog čega mi ti to hoćeš učiniti?Vezir: - Zbog tvoje bijedne pripreme narova zrnja. Kako si ga mogaopripraviti bez papra?Ovaj: - I zato što je u tome nedostajao papar, ti ćeš meni sve toučiniti? Zar ti to nije dovoljno, što si me zaključao, i što si mi samopo jednom na dan dopuštao dati jesti?319

Dvadesetičetvrtci noćVezir poviče: — Papar je nedostajao! Zbog toga ti možeš biti kažnjen jedinosmrću. Tada se Bedr ed-Din Hasan nađe u nedoumici, i počne žaliti za svojim životom. Vezir ga međutim upita:- O čemu razmišljaš?On odgovori: — O takvim glupanima, kao što si ti. Jer kada bi ti posjedovaorazuma, tada ne bi tako sa mnom postupao!Vezir rekne: — Naša je dužnost, da te kaznimo, kako ne bi opet činio neštoslično!Bedr ed-Din Hasan međutim uzvikne: — Zaista, ono najmanje, što si ti meni bio učinio, bila bi zamene dovoljna kazna!Ali vezir odgovori:- To ne ide drugačije, ja te moram dati objesiti! Sve se to zbivalo, dok je stolar obrađivao drvo, i dok ga je Hasan gledao. I tako je to išlo, sve dok nije pala noć. Tada ga uzme njegov stric, dadne ga baciti u sanduk i rekne:- Sutra mora biti izvedena zapovijed! Zatim je pričekao, sve dok nije opazio, da je Bedr ed-Din zaspao, natovario je sanduk, i sam sa sandukom pred sobom ujahao u grad i dalje, sve dok nije stigao u svoju kuću. Ondje on rekne svojoj kćeri Sitt el-Husni: - Slava neka je Allahu, koji te je opet sjedinio s tvojimbratićem! Pođi i uredi kuću, onako kako je izgledala u nevjestin-skoj noći. Tada budu zapaljene svijeće. Vezir međutim uzme nacrt, u kojemu je on bio nacrtao svadbenu sobu, i dadne da sluge svaki320

- V Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina-

komad pokućstva gurnu na svoje mjesto, tako da, ako bi tko to vidio, ne bi mogao posumnjati u to, da je posrijedi upravo noć prvoga spolnog snošaja. Također dadne da turban Bedr ed-Dina Hasana stave na stolicu, kako ga je on svojevremeno bio odložio vlastitom rukom, i isto tako njegove gaće i kesu, koju su bili stavili pod krevet. Nato rekne svojoj kćeri, da se ona mora razodjeti onako, kako se razodjevena nalazila u toj noći svojega prvoga spolnog snošaja. I on

ktomu doda: - Kada tvoj bratić uđe k tebi u sobu, ti mu reci: 'Ti si mi predugo izbivao na zahodu!' i pozovi ga neka legne pokraj tebe, izadrži ga u razgovoru sve do osvita dana. Zatim ćemo mu mi sve toobjasniti. Zatim on dadne izvaditi Bedr ed-Dina Hasana iz sanduka, skine mu uze s njegovih nogu, svuče s njega njegove haljine, tako da je zadržao na sebi još samo finu košulju i da je bio također bez gaća. Sve se to događalo, dok je on spavao, i dok ništa od toga nije primjećivao. Dogodilo se sada, kako je to već bio odredio udes, da se on legao na drugu stranu i probudio. Tu se on nade u nekoj osvijetljenoj dvorani i rekne u sebi samome: — Ja boravim zacijelo u bludnjama i snovima. Zatim on ustanei korakne malo dalje prema nekima nutarnjim vratima, i pogledakroz njih, i gledaj, to je bila baš ta dvorana, u kojoj mu je bila otkrivana nevjesta. I ondje ugleda nevjestinsku odaju i stolicu i svoj turban i sve svoje haljine. Kada je to vidio, bio je u nedoumici. Onstupi jednom nogom naprijed i drugom natrag i rekne:- Spavam li ja ili sam budan?Zatim si počne trljati čelo i začuđen rekne: — Tako mi Allaha, ovo je stvarno soba one nevjeste, koju suženske preda mnom otkrivale! Gdje sam ja dakle? Ja sam se jošmalo prije nalazio u nekom sanduku! Dok je on tako sa samim sobom razgovarao, podigne iznenada Sitt el-Husn okrajak zavjese i rekne mu:321

Dvadcsetičetvrta noć — O moj gospodaru, zar nećeš doći? Ti si zbilja dugo ostao nazahodu. Kada je čuo njezine riječi i ugledao njezino lice, on prasne u smijeh i rekne:— Zaista, ja boravim u bludnjama i snovima! Zatim on uđe uzdahnuvši, i počne misliti na ono, što mu se zbilo, i bio je u nedoumici glede svojega stanja, i njegov mu položaj postane samo još neobjašnjivijim, kada je ugledao turban, i svoje gaće i kesu sa tisuću dinara. Tada on promrmlja: — AUah je sveznajući! Ja se uistinu krećem u bludnjama odsnova.Sitt el-Husn mu međutim rekne:V — Sto je tebi, da si tako zaprepašćen i da se nalaziš u nedoumici?I ona ktomu doda:- Ti nisi bio takav za vrijeme prvog dijela ove noći! On se međutim nasmije i upita je:- Koliko sam dugo bio odsutan od tebe? Ona odgovori: - Neka te sačuva Allah, i neka te zaštiti njegovo ime! Ti siupravo izašao napolje, da obaviš nuždu, i htio si se odmah vratiti.Čini se da te je napustio razum. Kada je Bedr ed-Din Hasan poslušao njezine riječi, on se opet nasmije i rekne: - Ti imaš pravo. Ali, kada sam te bio napustio, zaboravio samse na zahodu, i usnuo sam san, da sam pečenjar u Damasku, i daondje stanujem već od prije deset godina. I da k meni dolazistanoviti dječak, neko dijete uglednih ljudi, s nekim uškopljeni-kom. Potom ovlaš prijeđe rukom preko čela, pa kada je osjetio ožiljak, on uzvikne:322

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Tako mi Allaha, o moja gospodarice, mora da je to bila istina. Jer on je pogodio moje čelo kamenom i raskolio mi ga je. Morada je to ipak bilo na javi.Zatim on opet rekne: - Ali možda sam ja to ipak usnuo, kada sam zaspao u tvomezagrljaju. Usnulo mi se, da sam bez tarbuša i gaća otputovao uDamask, i da sam ondje postao kuharom.Zatim dospije opet neko vrijeme u nedoumicu i rekne: — Tako mi Allaha, meni se također tako čini, kao da sam pripremio narovo zrnje bez papra. Tako mi Allaha, mora da sam usnuo na tihom mjestašcu, i sve to doživio u snu. — Za ime Allaha - klikne Sitt el-Husn - i što si ti još inače bio vidio? Tada joj Bedr ed-Din Hasan sve ispripovijeda. I on naposljetku rekne: — Tako mi Allaha, da se nisam probudio, oni bi me prikovali oneku drvenu figuru!— Zašto? — upita ona.On rekne: - Zato što u narovu zrnju nije bilo nikakva papra. I izgleda mitako, kao da su mi bili porušili dućan, porazbijali mi pribor, i ugurali me u neki sanduk. I zatim su dali dovesti stolara, da izdjelja zamene neku drvenu figuru, jer su me oni htjeli objesiti. Ali sada,neka je hvala Allahu, što se sve to zbilo samo u snu, a ne na javi! Tada se Sitt el-Husn nasmije i povuče ga na svoje grudi, i on nju na svoje. Zatim on iznova počne premišljati, i rekne: — Tako mi Allaha, to je moglo biti samo na javi. Ja zaista neznam, što je u svemu tome posrijedi.Potom on legne, ali je bio u nedoumici. Čas je kazivao:- Sanjao sam. Čas opet:- To je bilo najavi!323

Dvadesetičetvrta noć I tako je to išlo sve do jutra. Tada dođe k njemu njegov stric Sems ed-Din, vezir, i pozdravi ga. Kada ga je Bedr ed-Din Hasan ugledao, on uzvikne: — Tako ti Allaha, zar ti nisi taj, koji mi je dao svezati ruke iporušiti moj dućan, i koji me je htio dati pribiti na drvo zbog narova zrnja, jer je ono bilo pripravljeno bez papra?Vezir mu rekne: — Znaj, moj sine, istina je sada postala očitom, i ono što je biloskriveno, to je došlo na svjetlo dana: ti si sin mojega brata. Ja samsve to učinio samo zato, da bih se do kraja uvjerio, da si ti stvarnotaj, koji je u onoj noći ušao k mojoj kćeri. Ja nisam mogao u to bitisiguran prije nego što sam se uvjerio, da ti prepoznaješ tu sobu, isvoj turban, svoje gaće, svoje zlato i te papire u tvome rukopisu i utome tvojega oca, mojega brata. Jer ja te nikada prije nisam biovidio, i nisam te poznavao. Tvoju sam međutim mater doveoovamo sa sobom iz Basre. Zatim se on svojemu nećaku baci na grudi i zaplače. Kada je međutim Bedr ed-Din Hasan čuo od svojega strica te riječi, on dospije u skrajnje čuđenje, i on mu padne oko vrata, i počne plakati u prekomjernosti svoje radosti.Nato mu vezir rekne: — Moj sine, jedini je povod za sve to bilo ono, što se bilodogodilo između mene i tvojega oca. I on mu ispripovijeda, što je to bilo, i zašto je njegov otac otputovao u Basru. I naposljetku

dadne vezir dovesti dječaka 'Adžiba. Kada ga je njegov otac ugledao, on uzvikne:— Pa to je taj, koji me je pogodio kamenom! Vezir međutim rekne:— To je tvoj sin! Tada se Bedr ed-Din Hasan baci na sinovljeve grudi, i on izrekne stihove:324

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Ja sam dugo plakao, jer nas je udes bio rastavio. I uvijek su mi iz mojih očiju tekle suze.Zavjetovao sam se, ako bi nas ikada udes trebao opet sjediniti, Da rastanak nikada opet neću spomenuti svojim jezikom.K meni je iznenada došla radost i preko noći Me u svojoj prekomjernosti navela na plač. Pošto je on dovršio te stihove, gledaj, kad li unutra uđe njegova mati. Ona se baci na njegove grudi i izgovori stihove:Kada se sretnemo, tužimo se.Jer izvješćujemo o velikim patnjama.Tužba međutim nije lijepa,Ako dolazi iz usta nekog glasnika. Tada mu njegova mati ispripovijeda, kako joj je bilo od njegova odlaska. A on je njoj ispripovijedao, stoje on bio pretrpio. Tada oni zahvale Allahu Uzvišenomu za svoje ponovno sjedinjenje. Dva dana poslije svojega dolaska vezir Šems ed-Din otiđe k sultanu, a kada je ušao k njemu, on pred njim poljubi pod i pozdravi ga pozdravom, kakav dolikuje kraljevima. Sultan se obraduje nad njegovim dolaskom, i njegovo se lice premilostivo osmjehivalo. On mu dopusti da sjedne tik pokraj njega i upita ga o svemu, što je doživio na svome putovanju i što mu se dogodilo na njegovu putu. Tada mu vezir ispriča sve od početka do kraja. A sultan mu rekne: — Neka je hvala Allahu za ispunjenju tvoje želje i za siguran povratak u zavičaj k svojoj djeci i k svojemu narodu! Ja međutim325

Dvadeseticetvrtd noćmoram vidjeti također sina tvojega brata, Hasana el-Basrija. Dovedi ga sutra sa sobom u dvoranu za prijeme.Sems ed-Din odgovori: - Tvoj rob mora sutra stajati pred tobom, ako tako ushtjedneAllah Uzvišeni. Zatim ga on pozdravi i ode. Čim se vratio natrag kući, on izvijesti svojega nećaka o sultanovoj želji, da njega upozna. Hasan el-Basri nato rekne:- Rob se pokorava zapovijedi svojega gospodara. Tako on pođe sa svojim stricom Sems ed-Dinom k njegovoj visosti sultanu. Pa kada je stao pred njega, on ga pozdravi najprobranijim i najuglađenijim pozdravnim riječima, i izrekne stihove:Neka pred tobom ljubi tlo, tko je moćan položajdobio zahvaljujući tebi, i tako našao ispunjenje svojih želja.Ti si gospodar slave. Ima sreću, tko u tebe polaže nade u onome, što želi. On u svijetu ima visoko mjesto. Sultan se osmijehne i kimne mu glavom, neka sjedne. Tada on zauzme mjesto tik uza svojega strica Sems ed-Dina. Zatim ga sultan upita o njegovu imenu. A on odgovori: - Najneznatniji od tvojih robova je poznat kao Hasan el-Basri,i on neprestano za tebe moli, dan i noć. Sultanu se dopadnu te riječi. Pa budući da je htio iskušati njegovu učenost i njegov dobar odgoj, on ga upita:- Znaš li što u pohvalu madeža na obrazu? On odgovori:- Dakako.326

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I rekne:Ah, taj ljubljeni! Uvijek kada mislim na njega, Teku mi suze, uzdiše moja čežnja.On ima madež, koji je nalik po ljepoti i boji zvijezdi u oku ili cvatu na voćki.Kralj se zadivi tima dvama stihovima i rekne mu: — Navedi još neke. Allah pušta da tvoj otac progovara u sinu!Ushtio On nikada ne polomiti tvoje zube!Tada Hasan izrekne stihove;Mrlja je madeža bila uspoređena s košćicomOd mošusa. Nemoj se čuditi onomu, tko je tako rekao.Ne, divi se licu, koje je sjedinilo svaku ljepotu,A kojemu je od svega toga ljepoti pridonijela i ne jedna košćica.Tada kralj zadršće od radosti i rekne:- Govori dalje! Neka Allah blagoslovi tvoje dane!I on nastavi:O ti, na čijem obrazu čudesno Ijubak madež sliči košćici mošusa na nekom rubinu,Dopusti mi, da dođem k tebi, i ne budi tako krut, O ti najčeznutljivija željo, ti hrano mojega srca!327

Dvadesetičetvrta noćTada kralj uzvikne: - Lijepo si rekao, lijepi Hasane! Ti si premašio nenadmašnost!Sada nam objasni, koliko značenja ima riječ el-chal101.On odgovori: - Neka Allah podupre kraljevu moć! pedesetiosam značenja.Neki međutim kažu pedeset.Kralj rekne:- Kazuješ istinu. A zatim doda:- Umiješ li ti opisati ljepotu? - Svakako - odgovori Bedr ed-Din Hasan. - Ljepota se sastoji u sjajnosti lica, u svijetlosti puti, u dobroj oblikovanosti nosa,u slatkom pogledu očiju, u ljupkosti ustiju, u profinjenosti govora,i u dražesnoj vitkosti tijela, i u savršenosti svih svojstava. Ali sedovršenost ljepote nalazi u kosi. Kako je dakle eš-Šihab, pjesnik izHidžaza, sve to ujedinio u jambskoj mjeri, koja glasi ovako:Sjaj pripada licu, a putiPripada svijetlost, koju tvoj pogled rado gleda.Nos je ispravno ocrtan valjanim oblikovanjem. A po slatkom se pogledu ubrzo prepoznaju oči.Ustima pripada ljupkost, izvrstan je tko tako zbori. Dobro shvati te moje riječi. Neka ti ne ponestane mira.Finoća pripada govoru, tijelu kićenost, I savršenost svih lijepih svojstava. 101 El-chal znači madež, ali ta riječ ima u arapskome i mnoga druga značenja. 328

Povijest vezira Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina- Ali dovršenost svake ljepote leži u kosi.Obradi pažnju na moju pjesmu. Oslobodi me prijekora!V - Sultan se vrlo obraduje njegovim riječima, i on ga uvuče u razgovor, i upita ga: - Koji se smisao nalazi u izreci: 'Suraih102 je lukaviji od lisice'? j

- Znaj, o kralju — Allah Uzvišeni održao tvoju moć! - kadijaSuraih je u danima kuge putovao za Nedžef103. I kada bi se god nalazio stojeći pri molitvi, dolazila bi neka lisica, postavila bi se prema njemu, u svemu bi ga oponašala, i odvraćala bi ga od njegove pobožnosti. Kada mu je to postalo odveć tegobno, on jednoga dana svuče svoju košulju, objesi je na neku trsku, izvuče rukave, stavi povrh toga svoj turban, po sredini metne opasač, i sve namjesti ondje, gdje je običavao moliti. Kada je dakle došla lisica po svom običaju i počela oponašati taj lik, Suraih joj se prišulja odostraga i uhvati je. Tako je nastala uzrečica. Kada je sultan čuo objašnjenje Bedr ed-Dina Hasana, on rekne njegovu stricu Sems ed-Dinu: - Zaista, ovaj je sin tvojega brata savršen u finoj naobrazbi, ija ne vjerujem, da on u Egiptu nalazi sebi ravnoga. Hasan el-Basri međutim poljubi pred njim pod i sjedne dolje, onako kako mora sjediti neki mameluk pred svojim gospodarom. Pošto se tako sultan osvjedočio o svemu tome, što je Hasan el-Basri posjedovao u pogledu svoje fine naobrazne, on se u najvećoj mjeri obraduje, odjene ga u raskošnu počasnu haljinu i dadne mu stanovitu službu, putem koje je stjecao dostatne prihode. Hasan se međutim podigne, poljubi pred njime pod, zaželi102 Taj je glasoviti sudac (kadi) iz Kufe umro početkom VII. stoljeća. 103 U Nedžefu se, zapadno od Donjeg Eufrata, blizu stare Kufe, nalazi grob'Alije, četvrtog kalifa i glavnoga šijitskog sveca. Perzijski su hodočasnici čestodonosili sa sobom kugu, pogotovo zato što su sa sobom nosili i svoje preminule,i ondje ih sahranjivali.329

Dvadesetičetvrta noćmu trajnu moć i zamoli ga za dopuštenje, da se povuče sa svojim stricom, vezirom Sems ed-Dinom. Sultan mu dadne dopuštenje, i tako se on sa svojim stricom otputi kući. Ondje postave pred njih jela, i oni su jeli ono, što im je dao Allah. Po završetku objeda ode Hasan u sobu svoje supruge Sitt el--Husne, i on joj ispripovijeda, kako je prošao kod njegove visosti sultana. A ona rekne: — On će te sigurno učiniti svojim pouzdanikom, i obasut će tepoklonima i darovima. I ti ćeš, zahvaljujući Allahovoj milosti, nalikvećem svjetlilu104, izašiljati zrake svoje savršenosti, gdje god senalazio, na kopnu ili na moru.On nato rekne: — Ja ću sastaviti za njega jednu pjesmu pohvalnicu, kako binjegova ljubav prema meni u njegovu srcu još porasla. —Ti si u svojoj namjeri pogodio ono pravo — odgovori ona. — Zato biraj lijepe misli i brižljivo slazi riječi, tada ću izvijesno gledati, kako te on prima u milost. Zatim se Hasan el-Basri zatvori u sobu, i napiše stihove od fine izgradnje i lijepih misli, koji su onda glasili:Imam stanovitog junaka, koji se uspeo na najvišu visinu. On ide putem, kojim dolaze plemići i moćnici.Zemlje je uokolo osigurala pravičnost njegova mača,I svima je svojim neprijateljima on prepriječio putove.r: Ako govoriš o nekome lavu, koji je spario snagu s pobožnošću, Govoriš o kralju ili o anđelu — on je od iste vrste. 104 Dva su nebeska svjetlila - Sunce i Mjesec, a veće je svjetlilo dakako Sunce.330

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Prosjak se od njega vraća kao bogat čovjek.On je tako dobrostiv, da ga ne može opisati nijedna tvoja riječ.On je svijetlo jutro, kada daje poklone.Alije u vrijeme rata poput mračno prijeteće noći.

Njegova dobrostivost nakitom oblaže naš vrat. Svojom je dobrotvornošću on za slobodne kralj svega.Neka nam ga Alldh ushtjedne uzdržati još mnogo godina, Neka ga štiti od opasnosti mračnih sila! Čim je napisao te stihove, on ih pošalje sultanu preko jednoga od robova svojega strica, vezira Sems ed-Dina. Kralj ih pročita i njegovo se srce nad njima obraduje. Zatim ih on pročita pred onima, koji su kod njega bili prisutni, i svi ih vrlo pohvale. Zatim dadne dovesti pisca i rekne mu: — Ti si odsada moj pouzdanik, i ja za tebe određujem, osimonoga što sam ti prije darovao, još i mjesečni prihod od tisućudirhema. Hasan el-Basri poljubi triput pred njim pod i pomoli se za njega za trajnu moć i dug život. Tako se dakle Hasan el-Basri visoko popeo u počastima, a njegova se slava proširila po mnogim zemljama, i on je ostao u svakoj radosti postojanja i miru življenja kod svojega strica i svojih, dok mu se nije približila smrt.' Kada je kalif Harun er-Rašad čuo iz Dža'farovih usta ovu povijest, on se vrlo zaprepasti i rekne: — Dolikuje se, da takve povijesti budu zabilježene zlatnom tintom. I on oslobodi roba i zapovijedi, da se mladiću odredi mjesečni prihod, od kojega bi mogao dobro živjeti. Dadne mu također jednu od svojih vlastitih robinja i prihvati ga u krug svojih prijatelja.331

Dvttdesetičetvrta noć Pa ipak ta priča nije čudesnija od priče o krojaču i grbavcu i Židovu i upravitelju i kršćaninu i onome, što im se dogodilo."Kralj upita:"A kako je to bilo?"I Sehrezad započne ovim riječima ono što se nazivaGRBAVČEVA POVIJEST. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u drevnim vremenima i davno minuloj prošlosti u nekome kineskom gradu živio jedan čovjek, krojač, široke ruke, koji je volio šalu i veselje, i koji si je rado sa svojom ženom s vremena na vrijeme priušćivao gledanje javnih zabava. Jednoga dana oni izađu van o ranome jutru, a navečer su se nalazili na povratku u svoj stan, kad li su usput susreli nekoga grbavca čiji je izgled ožalošćenoga navodio na smijeh i brigama tužnoga činio kraj 105. Tada krojač i njegova žena pristupe k njemu, kako bi ga bolje pogledali, i zatim ga pozovu, da pođe s njima njihovoj kući, i da im tijekom noći pravi društvo. On pristane, i uputi se s njima do njihove kuće. Krojač međutim otiđe na bazar, kada je upravo počela večer, i kupi jednu pečenu ribu, kruh, limunove i mliječnoga peciva za zakusku. Čim se vratio doma, on stavi pred grbavca ribu, i oni su jeli. Krojačeva međutim žena uzme velik komad ribe i ugura ga grbavcu u usta, rukom mu ih zatvori i rekne: - Tako mi Allaha, ti moraš progutati ovaj komad jednim jedinim ham, i ja ti nikako neću dati vremena, da ga žvačeš! 105 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su rečenični članovi rastavljeni zvjezdicama — u izvorniku posrijedi rimovana proza.332

Grbavceva, povijest

On ga tako proguta, ali je u njemu bila jedna debela kost, koja mu zastane u grlu, i, jer je došao njegov suđeni čas, on umre..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.

<N! ?-!

?III

:;

<>-9.s>'

m

?:???..??. '

333

Ali kada je počela

• I dvadesetipeta noć 1

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je krojačeva žena gurnula grbavcu u usta komad ribe, koji je trebao postaviti cilj njegovim danima - dakle: da je on tada u istome trenutku umro. Ali krojač uzvikne: - Nema nikakve visosti i nema nikakve moći osim u Allaha!Siromah! Da je njegova smrt morala doći iz naših ruku!Žena međutim rekne: - Kakvo je to beskorisno naklapanje! Zar ti nisi čuo pjesnikovu riječ:Svoju dušu ipak ne mogu tješiti onim što nije moguće! Neću naći nikakve prijatelje, koji će nositi moju žalost.Čemu sjedenje na vatri, ako ona još nije ugašena? Sjedenje na vatri donosi opasnu neugodu.Tada je njezin muž upita:- A šta ja moram s njime početi?335

Dvadesetipeta noćOna odgovori: - Ustani, uzmi ga na ruke, i prostri preko njega svileni rubac!Izaći ćemo još ove noći, ja naprijed a ti iza mene. Zatim moraškazivati: 'Ovo je moj sin a to je njegova mati. Idemo k liječniku, daga pregleda'. Kada je krojač čuo te riječi, on uzme grbavca na ruke, a njegova žena počne uzvikivati: - O moj sine, neka te zaštiti Allah! Sto te boli, i gdje su tepograbile kozice?Svi su, koje su susretali, govorili:- Ovi imaju kod sebe dijete oboljelo od kozica.

Oni su međutim išli sve dalje i raspitivali se o liječniku, sve dok ih nisu odveli do kuće stanovitoga židovskog ranarnika. Ondje oni pokucaju na vrata, i siđe dolje neka crna robinja i otvori im. Pa kada je ugledala muškarca s djetetom na rukama i uz njega ženu, ona upita:- O čemu se radi? - Mi imamo sa sobom dijete - odgovori krojačeva žena - i željeli bismo, da ga liječnik pregleda. Uzmi dakle ovu četvrtinu dinara i predaj je svojemu gospodaru, i reci mu neka siđe dolje i pogleda našega sina, jer on je vrlo bolestan! Robinja se opet popne. Krojačeva žena međutim uđe u predvorje stubišta i rekne svojemu mužu:- Ostavi grbavca ovdje, pa hajde da spašavamo svoj život! Tada ga krojač nasloni uspravno na zid i odjuri odatle sa svojom ženom. Kroz to je vrijeme robinja ušla k Židovu i rekla mu: - Pred vratima stoji neki čovjek sa ženom i bolesnim djetetom,i dali su mi za tebe četvrtinu dinara, da ti siđeš, i da si pogledašdijete, i da mu propišeš odgovarajući lijek. Kada je Židov ugledaočetvrtinu dinara, on se obraduje, žurno skoči na noge i siđe dolje utamu. Ali jedva da je bio učinio jedan korak, kad li posrne prekogrbavca. A taj je bio mrtav. Tada on uzvikne:336

Grbavceva povijest — O Esra! O Musa i deset zapovijedi! O Aaron! O Jošua ibnNun! Ja sam posrnuo preko ovog bolesnika, i tada je on pao, i sadaje mrtav! Kako da s ubijenim čovjekom izađem iz svoje kuće? Tako on uzme les, odnese ga u kuću i sve ispripovijeda svojoj ženi. Ova uzvikne: — Sto ti još čekaš? Ako budeš tu čekao do osvita dana, mi smooboje mrtvi, ja i ti! Odnijeti ćemo ga na krovnu terasu i baciti ga ukuću našega susjeda, muslimana. Taj je pak susjed bio stanoviti upravitelj, nadzornik sultanove kuhinje, i on je često kući donosio masno meso. Ali su od toga žderale mačke i štakori, ili ako bi donio kakav dobar komad masnoga ovčjeg repa, tada bi sa susjednih krovova silazili psi i to bi odvlačili odatle. I tako su mu životinje od svega onoga, što je donosio, već mnogo toga uništile. Židov dakle i njegova žena odnesu grbavca na krov. Ondje ga za ruke i noge spuste na zemlju, tik uzduž zida. Pošto su to učinili, oni odu odatle. Jedva međutim da su oni bili spustili grbavca dolje, kad li se kući vrati upravitelj. On otvori, i kada se počeo uspinjati s upaljenom svijećom, ugleda nekog čovjeka kako stoji u kutu pod oknom za provjetravanje. Tada upravitelj sam sebi rekne: — Ah! Tako mi Allaha, izvrsno! Taj je, koji mi stalno krademoje zalihe, dakle čovjek!I on se njemu obrati, i rekne: — Ti mi dakle uvijek odnosiš meso i mast! Ja sam mislio, da suto mačke i psi! Neke sam već od mačaka i pasa iz ove gradskečetvrti na smrt prebio, i na njima ogriješio svoju dušu. To si dakleti, i ti silaziš s krova. Zatim on pograbi neki teški čekić, skoči prema čovjeku, visoko podigne čekić i pogodi ga posred grudi. Tada ga pogleda, i shvati, da je mrtav, pa prestrašen rekne: — Nema nikakve visosti i nema nikakve moći osim u Allaha,Uzvišenoga i Svemoćnoga!337

Dvadesetipeta noćBudući da se prestrašio za svoj život, on nastavi: — Prokleo Allah mast, i ktomu bravlje repove! Zašto se udesovoga čovjeka morao ispuniti upravo mojom rukom?

Nato on pogleda leš, i nađe, da je posrijedi neki grbavac, i rekne: — Zar nisi imao dosta sa svojom grbom, pa si morao biti još ilopov i krasti meso i mast? O Svezaštitniče, zaštiti me svojommilostivom zaštitom! Zatim ga on uprti sebi na rame, i odnese ga pred kraj noći iz svoje kuće. I vukao gaje sve dalje donde, gdje počinje bazar. Ondje ga postavi na njegove noge pokraj nekoga dućana, na kraju stanovite mračne ulice, tu ga ostavi, i ode odatle. Gledaj, tada dođe ovamo neki Nazarećanin106, sultanov prekupac, koji je bio pijan. On je naime htio ići u hammam107, jer mu je njegovo pijanstvo govorilo da je blizu Mesijin dolazak. Tako je on išao teturajući, dok nije došao do grbavca. I on čučne upravo pred njim, da se popisa. Predhodno međutim baci oko sebe jedan pogled, i gledaj, tu je netko stajao. Kršćaninu je međutim o početku te noći netko maznuo turban. Pa kada je sada ugledao grbavca kako tu stoji, on povjeruje da mu taj također hoće ukrasti njegov turban. Tada on stisne pesnicu, udari grbavca po šiji, tako da on padne na tlo. Dok je sada kršćanin počeo dozivati hazarskog stražara, on u svome velikom pijanstvu navali na grbavca, počne ga tući pesnicama, i daviti ga. Ovamo dođe stražar, pa kada je vidio kršćanina kako kleči na muslimanu, i kako ga udara pesnicama, on upita:— Sto je s njime? Prekupac odgovori:— Taj mi je htio ugrabiti turban.106 Uobičajen naziv za kršćanina, jer je Isus Krist rođen u Nazaretu.107 Istočnjačka javna kupelj.338

Grbavčeva povijest- Ustani s njega! — zapovijedi stražar. Tako on ustane. I kada je stražar prišao grbavcu i vidio, da je mrtav, on uzvikne: - Tako mi Allaha, to je zbilja krasno! Kršćanin, koji ubijamuslimana! On smjesta pograbi prekupca, i sveže mu ruke na leđima, i odvuče ga ka kući načelnika gradske straže. A tijekom je cijeloga tog vremena Nazarećanin govorio sebi u brk: - O Mesija! O Djevice! Kako je to uopće moguće, da sam gaja ubio? I kako je to uopće došlo tako brzo, da je on umro odjednoga jedinog udarca? Njegovo je pijanstvo sada iščezlo, i došli su časovi brige. Kršćanski dakle prekupac ostane s grbavcem u načelnikovoj kući sve do jutra. Tada dođe načelnik i izda zapovijed, da ubojicu objese, i naredi krvniku da se to razglasi po gradu. I ubrzo za kršćanina podignu vješala, i stave ga pod njih. Krvnik dođe, i nabaci mu uže oko vrata, i upravo ga htjedne povuci u vis, kad li, gledaj, tuda je prolazio upravitelj i ugledao Naza-rećanina, kako treba biti obješen. I on se progura kroz narod i dovikne krvniku:- Stani! Ja sam taj, koji je ubio grbavca! Načelnik ga upita:- Zašto si ga ubio? Ovaj odgovori: - Jučer sam obnoć došao kući i našao ovoga čovjeka, pošto jebio sišao kroz okno za provjetravanje, da krade moje zalihe.Udario sam ga čekićem po grudima, i tada je bio mrtav. Zatim samga podigao, odnio ga na bazar, i ostavio ga na mjestu tom i tom,kod uličice te i te.Zatim upravitelj rekne: - Zar to nije dosta za mene, da sam ubio jednoga muslimana,zar trebam također još usmrtiti nekog kršćanina?339

Dvctdesetipetd noć Kada je načelnik čuo upraviteljeve riječi, on pusti na slobodu kršćanskog prekupca i rekne

krvniku:- Objesi toga tu na temelju njegova priznanja! Tada taj skine uže s Nazarećaninova grla, i nabaci ga oko upraviteljeva. I on ga pusti da stupi pod vješala, i htjedne ga upravo povući u vis, kad li, gledaj, židovski se liječnik počne gurati ovamo kroz narod, i poviče na krvnika, tim što je uzviknuo: — Stani! Nitko ga drugi nije ubio nego ja! Ja sam jučer navečersjedio kod kuće. Tada su došli neki muškarac i žena, koji su pokucali na vrata, i koji su imali sa sobom ovoga grbavca, koji je biobolestan. Oni su mojoj robinji dali četvrtinu dinara. Ta mije to javila, i predala mi novac. Ti su ga međutim muškarac i žena unijeliu kuću, posjeli ga na stubu, i otišli odatle. Ja sam izašao napolje, daga pregledam. Ali budući da sam se nalazio u mraku, spotaknuosam se o njega. On je pao niza stube, i bio je na mjestu mrtav. Tadasmo ga podigli, ja i moja žena, i odnijeli ga na krovnu terasu. Pabudući da se kuća ovog upravitelja naslanja na moju, spustili smogrbavčev leš kroz okno za provjetravanje dolje. Kada je taj došaokući i našao grbavca u svojoj kući, on ga je držao za nekog lopovai udario ga čekićem, tako da je ovaj pao na zemlju, i da je on povjerovao, da ga je on dotukao. Zar to nije dovoljno za mene, dasam bez svojega znanja ubio jednog muslimana, i zar sebi trebamsvjesno natovariti na savjest još i smrt jednoga drugog muslimana?Kada je načelnik čuo Židovljeve riječi, on rekne krvniku:- Pusti upravitelja i objesi Zidova! Krvnik ga uzme, i stavi mu uže oko vrata, kad li, gledaj, kroz narod se ovamo progura krojač i dovikne krvniku: — Stanite! Nitko ga drugi nije ubio nego ja, i to se ovakodogodilo. Po danu sam bio izašao da se zabavim. Pa kada sam svečeri išao kući, sreo sam toga grbavca, koji je bio pijan i pjevaouza svoj def108 o nekom pozivu. Tada sam ga ja pozvao, uzeo ga sa 108 Daire, glazbalo koje je zapravo - obruč s praporcima, na koji je nategnuta koža. Jednom se rukom pokreće, a slobodnom se po njemu udara.340

Grbavčeva, povijestsobom u kuću, kupio jednu ribu, i mi smo sjeli za stol. Moja žena međutim uzme komad od ribe, jedan zalogaj, i turne ga njemu u usta. Ali njemu dospije jedan dio od toga u naopako grlo, tako da se na mjestu ugušio. Tada smo ga podigli, ja i moja žena, i odnijeli ga u Židovljevu kuću, gdje je sišla neka robinja i otvorila nam vrata. Njoj sam ja rekao: 'Reci svojemu gospodaru: na vratima stoje muškarac i žena s nekim bolesnikom, dođi i pogledaj si ga!' I dao sam joj četvrtinu dinara, i ona je otišla gore k svojemu gospodaru. Ja sam međutim ponio grbavca sve do gornje stube, i naslonio ga na zid, i otišao odatle sa svojom ženom. Kada je zatim Židov silazio, zapeo je o njega i povjerovao, da ga je on ubio.Nato krojač upita Zidova:— Je li to točno? A Židov odgovori:— Dakako!Sada se krojač obrati načelniku i rekne:— Pusti Židova na slobodu i objesi mene! Kada je načelnik čuo krojačevu priču, on se zaprepasti nad grbavčevom poviješću i uzvikne: — Zaista, to je pustolovina, o kojoj bi se moralo izvijestiti uknjigama!Zatim on rekne krvniku: — Pusti Židova na slobodu, i objesi krojača na temelju njegova priznanja!Krvnik međutim stupi naprijed i rekne:

— Meni je ta stvar dojadila. Jednoga moram izvlačiti, i opetpostavljati drugoga na njegovo mjesto, i naposljetku ipak nitkoneće biti obješen!Pa ipak on stavi krojaču uže oko vrata.Toliko dakle, što se tiče ovih! Što se pak tiče grbavca, pripovijeda se, da je on bio sultanova dvorska budala, a da sultan nije mogao podnijeti, ako ga nije vidio.341

Dvadesetipeta noć

Kada se dakle grbavac opio, i izostajao te noći i sljedećega dana sve do podneva, tada sultan upita o njemu neke prisutne, a oni odgovore: - O naš gospodaru, on je bio donesen mrtav k načelnikugradske straže, i taj je izdao zapovijed, da objese njegova ubojicu.Kada je međutim načelnik došao na stratište, kako bi dao da seubojica objesi, pojavio se neki drugi i neki treći, i svaki je od njihkazivao: 'Nitko ga drugi nije ubio nego ja.' I svaki je također davaoopširno izvješće o tome, na koji ga je način ubio. Kada je kralj to čuo, on glasno dovikne komorniku koji je upravo obavljao službu: - Siđi dolje k načelniku gradske straže, i dovedi mi preda mesvu četvoricu! Komornik smjesta siđe dolje i ugleda krvnika, kako upravo hoće objesiti krojača. Tada mu on dovikne:- Stani! I on javi načelniku kraljevu zapovijed, i povede ga s grbavcem, kojega su nosili, i krojačem, Židovom, kršćaninom i upraviteljem, njih sve zajedno, gore k sultanu. Kada je načelnik stao pred sultana, on poljubi pod i izvijesti ga o cijelome toku događaja — ali dvaput objašnjavati nije ni od kakve vrijednosti ! Kada je kralj čuo tu povijest, on se zaprepasti, i moradne se nasmijati, i zapovijedi, da se sve mora zapisati zlatnom tintom. On također upita prisutne: - Jeste li ikada čuli neku čudnovatiju povijest od povijestiovoga grbavca?Tada naprijed istupi kršćanin i rekne: - O najmoćniji kralju našega vremena, s tvojim ću ti dopuštenjem ja ispričati nešto, što se meni dogodilo. A to je nešto joščudnovatije i neobičnije i krasnije od grbavčeve povijesti.Kralj rekne:- Ispričaj to, što imaš ispričati!I on započne ovim riječima342

PRIPOVIJEST PREKUPCA KRŠĆANINA. 'O najmoćniji kralju našega vremena, kada sam stupio na tlo ove zemlje, došao sam po trgovačkom poslu. Ali me je udes čvrsto zadržao ovdje kod vas. Ja potječem iz Egipta, i pripadam Koptima. Ondje sam odrastao, a ondje je prekupac bio isto tako moj otac. A kada sam ja odrastao u muškarca, rastane se moj otac od ovozemaljskog života, i ja na njegovu mjestu postanem prekupcem. Jednoga dakle dana, dok sam ja tako sjedio, gledaj, kad li dođe k meni neki mladić, divne ljepote, koji je nosio na sebi raskošne haljine i jahao na magarcu. Kada me je ugledao, on me pozdravi, a ja ustanem, njemu u čast. Tada on izvadi rubac, u kome se nalazio uzorak sezamova zrnja, i upita:

— Koliko vrijedi ardebb109 ovakvoga?Ja odgovorim:- Sto dirhema.On nato: - Uzmi pretovarivače i mjerače, i dođi u Chan110 el-Džavalikod Vrata Pobjede. Ondje ćeš me naći. On me ostavi i otiđe, pošto mi je bio dao uzorak sezama u rupcu. Ja međutim obiđem svoje mušterije, i za svaki ardebb postignem cijenu od stoidvadeset dirhema. Zatim uzmem četiri pretovarivača i uputim se s njima u onaj chan, gdje nađem mladića, kako me iščekuje. Čim me je ugledao, on pođe u skladište i otvori ga, i mi smo mjerili zrnje, sve dok dno nije bilo prazno. I to je bilo pedeset ardebba, što je činilo pettisuća dirhema. Mladić rekne: — Kao nagrada za posredovanje tebi za svaki ardebb pripadadeset dirhema. Podigni dakle novac i ostavi kod sebe četiritisuće-109 Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra. 110 Chan je osobita vrsta istočnjačkoga trgovačkog svratišta: karavanseraj,koji odgovara suvremenomu našem motelu (motor-hotelu).343

Dvadesetipeta noćipetstotina dirhema za mene! Kada iz svojih skladišnih kuća rasprodam preostalu robu, ja ću doći k tebi i podići taj novac. Ja sam bio rado s time sporazuman, poljubio sam mu ruku i otišao odatle. I tako sam o tome danu zaradio preko tisuću dirhema. On se međutim nije pojavljivao cijeli jedan mjesec dana. Zatim dođe k meni u upita me:- Gdje su dirhemi?Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:- Zar ne želiš u mojoj kući nešto pojesti?Ali on to odbije i rekne: - Drži mi novac u pripravi, ja ću se odmah vratiti i uzeti ga odtebe. Zatim on odjaši odatle. Ja dakle pripremim za njega dirheme, sjednem i pričekam ga. Ali je on opet izostao cijeli jedan mjesec dana. Naposljetku on dođe i upita me:- Gdje su dirhemi?Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:- Zar ne želiš nešto u mojoj kući pojesti? On to ponovo odbije i ktomu priklopi:- Pripremi mi novac, ja ću ubrzo opet doći i podići ga od tebe. Zatim on odjaši odatle. Ja dakle prikupim za njega dirheme, sjednem i počnem ga čekati. Ali se on ponovo čitav treći mjesec dana ne pojavi, a ja reknem:- Taj je mladić doista sušta darežljivost. A o koncu toga mjeseca on dođe, jašući na nekoj mazgi, odjeven u raskošne haljine. I on je bio popu Mjeseca kada stoluje na nebu u noći svoje punine kao da dolazi svjež iz ham-mama tako je njegovo lice nalik Mjesecu njegov obraz ružičast i mek njegovo čelo svijetlosjajno za pogled i imao je madež poput košćice od ambre smeđ onako kako o njemu sličnome kazuje pjesnik:344

Pripovijest prekupca kršćanina, U istome je zvjezdanom liku njihova ophodnja sjedinila Mjesec i Sunce.Oni su izlazili u najvećem savršenstvu ljepote i ljupkosti.I vrela je ljubav ispunila onoga, tko je ugledao njihovu ljepotu. I o, kako je poneki molitelj tu stajao usrdno moleći radost!Njihov je preslik zračio od ljepote i dražesti.I pamet je to još poljepšavala, i smjernost je blago sjala.Slavljen neka je Allah, koji je izveo takvo čudo,Gospodar visina, koji svoje stvorove čini onakvima, kakvima On hoće!

Kada sam ga ja ugledao, ustanem pred njim, poljubim njegove ruke, zazovem na njega blagoslov i upitam:- O moj gospodaru, zar nećeš uzeti svoj novac? - Čemu žurba! - odgovori on. - Pričekaj ipak, dok ja ne završim svoje poslove, zatim ću ga podići od tebe.Nato on opet odjaši. Ja međutim reknem samomu sebi: - Tako mi Allaha, kada on dođe sljedeći put, tada mora bitimoj gost. Jer ja sam s njegovim dirhemima obavljao trgovačkeposlove i pri tome zaradio mnogo novaca. On opet dođe o koncu godine, odjeven još raskošnije nego prije. Pa kad sam ga ja počeo preklinjati, da svrati u moju kuću i da kod mene jede kao moj gost, on rekne: - Samo pod tim uvjetom, da ti to, što za mene izdaš, uzmeš odmojega novca, koji se nalazi kod tebe.Ja odgovorim:- Neka bude tako!345

Dvadesetipeta noć I ja ga zamolim, neka sjedne, i spremim ono, što je trebalo u jelu i pilu i svemu ostalome. Zatim sve iznesem pred njega i pozovem ga s riječima:— U ime Allahovo! On se primakne stolu, ispruži svoju lijevu ruku i počne sa mnom jesti. Ja sam se nad time začudio. Kada smo bili gotovi, ja mu po ruci izlijem vodu i dadnem mu ručnik da se obriše. Zatim sjednemo, da porazgovaramo, pošto sam pred njega stavio poslastice, i ja reknem: - O moj gospodaru, oslobodi me od jedne brige i reci mi, zbogčega si jeo lijevom rukom! Imaš li možda bolove u svojoj drugojruci?Ali kada je saslušao moje riječi, on izgovori stihove:Moj prijatelju, ne pitaj me o tome, što u mome srcu stanuje o žežućoj patnji. Ne objavljuj moje boli!Nisam dobrovoljno izabrao neljubljenu djevu umjesto ljubljene — nužda je ta koja donosi odluku. I on iz svojega rukava ispruži desnu ruku, i gledaj, ruka je bila odsječena, i to je bio badrljak bez šake. Kada sam se ja zbog toga naježio, on rekne: - Nemoj se ježiti, i nemoj dakle misliti, da sam ja iz bahatostijeo kod tebe svojom lijevom rukom. Gubitak je moje desne rukeproizvela jedna neobična stvar.Tada gaja upitam:- Kako je to bilo?A on odgovori: - Znaj, ja sam baghdadsko dijete, i moj je otac pripadaouglednicima toga grada. Pošto sam izrastao u muškarca, slušao346

Pripovijest prekupca kršćaninasam hađđije111, putnike i inozemne trgovce kako govore o zemlji Egiptu, i to sam zadržao u pameti, sve dok nije umro moj otac. Zatim sam međutim uzeo stanovitu veliku svotu novca, dao spako-vati robu — tkanine iz Baghdada i Mosula - pokupovao sve potrebno i otputovao iz Baghdada. I Allah mi podari sigurnost, sve dok nisam ušao u ovaj, vaš grad.Zatim on zaplače, i izgovori stihove:Slijepac ide mimo jarak bez opasnosti.Onaj, koji ima svjetlost očiju, upada u njega, makar još i tako jasno vidio.Budala umakne svojim riječima, makar još i bio tako glup, Pametni i mudri međutim zbog njih propadnu.

I vjernik trpi gorku oskudicu u gladi, Ali nevjerni grešnik nalazi obilan kruh.Sto da počne jadan čovjek? Sto da učini? Udes je to odlučio, i to je prema tomu tako.Kada je izrekao te stihove, on nastavi: - Tako sam ja dakle ušao u Kairo, i istovario svoje terete i uskladištio svoju robu u Chan Masruru. I dao sam slugi par dirhe-ma, da nam kupi nešto za jelo, i malo prilegao, da odspavam. Kada sam se probudio, otišao sam u ulicu, koja se zove Bain el-Kasrain. Ali sam se ubrzo vratio natrag i ondje prospavao noć. A kada je došlo jutro, otvorio sam jedan svežanj tkanine i rekao sebi samomu: 'Proći ću kroz neke bazare i pogledati, kako ovdje stoji s trgovanjem.'111 Hadđija je hodočasnik, dionik hodočašća u Mekku.347

Dvadesetipeta noć Izvadim dakle nešto tkanine, natovarim njome par svojih robova i otputim se, sve dok nisam došao do Džaharkasove robne burze. I prekupci mi, koji su već saznali o mome dolasku, izađu ondje ususret. Oni uzmu od mene moje tkanine te ih počnu izvikivati na prodaju. Ali nisu mogli postići čak ni kupovnu cijenu. To me je bacilo u brige. Tada mi šeih izvikivača rekne: 'O moj gospodaru, ja ću ti reći nešto, od čega ćeš ti moći imati koristi. Ti bi trebao učiniti ono, što čine trgovci, i prodavati svoju robu za neki određeni broj mjeseci na zajam uza suradnju jednog pisara, jednog svjedoka i jednog mjenjača. Na taj ćeš način svakog ponedjeljka i svakog četvrtka zaprimati svoj novac i na svakom dirhemu zarađivati dva ili više. I pritom ćeš imati vremena da si pogledaš Kairo i Nil'Ja reknem:'To je dobar savjet.' I povedem posrednike sa sobom u chan. Ti uzmu moje tkanine i otiđu s njima na burzu, a ja sam ih prodavao, tim što sam pustio da mi se daju ugovori. Te sam ugovore pohranio kod stanovitog mjenjača, koji mi je izdao o tome priznanicu. I naposljetku sam se vratio u chan. Tu sam ostao stanovito vrijeme. Svaki sam dan za doručak pio po jedan pehar vina i jeo janjetinu i poslastice, sve dok ne bi došlo vrijeme, u koje su padala plaćanja. Zatim sam međutim svakoga ponedjeljka i četvrtka odlazio na burzu i sjedao u dućan ovoga ili onoga trgovca, dok su pisar i mjenjač obavljali ophodnju, kako bi od trgovaca zaprimili novac. Zatim sam ja brojao novac, pečatio kese i vraćao se s njima natrag u chan. Jednoga međutim dana - bio je to ponedjeljak - ja otiđem u hammam i vratim se odatle natrag u svoj chan. I uđem u svoju sobu, i popijem za doručak pehar vina i potom malo odspavam. I kada sam se probudio, pojedem jednu kokoš, poškropim se miomirisima i uputim se u dućan stanovitog trgovca, koji se zvao Bedr ed-Din el-Bustani. Čim me je ugledao, on mi nazove dobrodošlicu, i mi smo neko vrijeme ćaskali, sve dok se nije otvorio348

Pripovijest prekupca kršćaninabazar. I gledaj, kad li dođe neka dama pristala stasa, ljupko se njišući u hodu. Na glavi je nosila prelijep rubac i mirisala je najslađim miomirisima. Ona podigne zar112, tako da sam ugledao njezine divne crne oči. Zatim pozdravi Bedr ed-Dina, i on uzvrati njezin pozdrav, ustane i počne s njome razgovarati. I čim sam ja počeo slušati njezin glas, moje srce obuzme ljubav prema njoj. Ona rekne Bedr ed-Dinu: 'Imaš li ti u svom dućanu komad svilene tkanine, protkan nitima čistog zlata?' Tada on iznese pred nju neki komad od onih, koje je bio kupio od mene. I on joj ga proda za tisućuidvjesta dirhema. Ona međutim rekne trgovcu:'Ja ću taj komad odnijeti sa sobom kući, a tebi ću svotu poslati.' 'To nije moguće, moja gospodarice' odgovori trgovac 'jer taj tu je vlasnik tkanine, i ja mu dugujem stanovit dio u dobitku.' 'Fuj!' poviče ona 'Zar ja od tebe ne uzimam uvijek velike komade skupocjenih tkanina za mnoge dirheme, i zar te ne puštam da na njima zarađuješ više nego što očekuješ, i zar ti ne šaljem novac?'

'Da' rekne on 'Ali ja baš danas trebam odmah novac'Tada ona uzme komad i baci mu ga na njegove grudi i uzvikne: 'Vaša staleška udruga nikoga ne cijeni prema njegovoj vrijednosti.' I ona se okrene, da ode. Ali je meni bilo tako, kao da s njome odlazi moja duša. I ja ustanem, zadržim je i reknem joj: 'O moja gospodarice, ukazi mi milostinju svoje dobrote i okreni natrag k meni svoj poštovani korak!'Tada se ona, nasmiješivši se, okrene prema meni, i rekne:'Vraćam se tebi za volju.'112 Veo.349

Dvadesetipeta noć I ona sjedne u dućan nasuprot meni. Ja dakle reknem Bedr ed-Dinu:'Za koliko ti je prodan ovaj komad?'On nato:'Jedanaeststotina dirhema.'Ja nastavim: 'Ti trebaš na njemu zaraditi još sto dirhema. Donesi mi komad papira, pa ću ti ja na njemu zapisati cijenu!' Tada ja od njega uzmem tkaninu, napišem mu vlastitom rukom priznanicu, dami dadnem tkaninu i reknem: 'Uzmi je sa sobom, pa ako hoćeš, donesi mi cijenu o sljedećem hazarskom danu. Ili ako se to umilostivljuješ prihvatiti, neka tkanina bude od mene gostinski dar za tebe!'Ona odgovori: 'Neka ti se Allah oduži blagoslovom, neka te obdari mojim dobrom, i neka te učini mojim suprugom i gospodarom!'— I Allah je uslišio njezinu molitvu. —Nato joj ja reknem: 'O moja gospodarice, Dopusti da taj komad tkanine bude tvojim vlastitim. I još jedan drugi, sličan, leži pripravan za tebe, samo mi jednom dopusti da pogledam tvoje lice!' Čim sam ja samo jednim pogledom pogledao njezino lice, spopalo me tisuću uzdisaja čežnje, i moje srce postane tako zarobljeno ljubavlju prema njoj, da nisam bio više gospodarom svojega razuma.Nato ona pusti da joj zar opet padne, uzme tkaninu i rekne: 'O moj gospodaru, ne dopusti da budem odveć dugo lišena pogleda na tebe!'I tada mi je već bila iščezla s očiju. Ja međutim ostanem na burzi, sve dok nije prošlo vrijeme popodnevne molitve, kao odsutan duhom, jer me je ljubav tako350

Pripovijest prekupca kršćaninasvladala. A silovitost me moje strasti natjera, da ispitujem o njoj tog trgovca, i on mi rekne: 'Ona je bogata dama i kći nekog emira. Njezin je otac umro i ostavio joj iza sebe velik imetak.' Zatim ja uzmem od njega oproštaj i vratim se natrag u chan. Ondje stave pred mene moju večeru, ali ja nisam mogao jesti, jer sam uvijek morao misliti na nju. I ja legnem na počinak. Ipak mi se ne približi nikakav san, nego sam bdio sve do jutra. Zatim se dignem, obučem si jednu drugu haljinu, popijem pehar vina i uzmem neki mali jutarnji zalogaj. Zatim odem u dućan onoga trgovca, pozdravim ga i sjednem k njemu. I kao obično dođe dama, ali u nekoj još raskošnijoj odjeći nego dan prije, a slijedila ju je stanovita robinja. Ona me pozdravi, a da nije obratila pažnju na Bedr ed-Dina, i rekne u biranim riječima i nekim tako slatkim i dražesnim glasom, kakav ja još nikada nisamslušao: 'Pošalji nekoga sa mnom, da on zaprimi tisućuidvjesta dirhe-raa, cijenu tkanine!'

'Čemu žurba?' upitam ja.Ali ona odgovori:'Uzmogli mi, da tebe nikada ne izgubimo!' I ona naredi, neka mi se uruči novac. Sjedio sam dakle i razgovarao s njome. Zatim sam joj davao nijeme znakove, i ona shvati, da ja žudim za tim, da je pojebem. Ali ona žurno ustane, kao da mi je to bila uzela za zlo. Budući da je moje srce visjelo o njoj, ja napustim bazar i pođem za njezinim tragom. Iznenada dođe k meni robinja i rekne:'O moj gospodaru, dođi i razgovaraj s mojom gospodaricom!'Bio sam zatečen i reknem:'Mene ovdje ipak nitko ne poznaje.'Ali robinja odgovori:351

Dvcidesetipetci noć 'O moj gospodaru, kako sije ti brzo zaboravio! Moja je gospodarica ona ista, koja je danas bila u dućanu trgovca toga i toga.' Tako sam je ja slijedio do mjenjača. Kada me je dama ondje ugledala, ona me povuče da sjednem uz nju i rekne: 'O moj ljubljeni, ti ispunjavaš moje misli, i ljubav je prema tebi obuzela moje srce. Od onoga časa, kada sam te ugledala, ne prija mi niti san, ni jelo, ni piće.'Ja joj odgovorim: 'Moja je patnja udvostručena tvoja, i moje se stanje ruga svakoj jadikovki.'Tada ona šapne:'O moj ljubljeni, u tvojoj kući ili u mojoj?' 'Ja sam ovdje stranac, i nemam nikakvo mjesto, koje bi mi pružalo krov nad glavom, osim chana. Tako to treba, ako ti to dopuštaš, biti kod tebe.'Ona potvrdi. Ali također rekne: 'Danas je noć uoči petka, pa se tako ne može ništa dogoditi prije sutra nakon molitve. Pošto se dakle pomoliš, uzjaši svog magarca i pitaj za četvrt el-Habbanija. A kada budeš ondje, tada upitaj za kuću nadnadzornika Barakata, koji je poznat pod imenom Abu Sama113, jer ondje stanujem ja. Ali nemoj doći prekasno, ja ću te čekati!' Tada moja radost postane još većom. Ja se rastanem od nje i vratim se u svoj chan, gdje provedem besanu noć. Tek što sam međutim bio svjestan, da se pojavilo jutro, ja ustanem i promijenim svoju haljinu, poškropim se slatkim miomirisima, uzmem sa sobom u neki rubac pedeset dinara i pođem iz Masrurova chana prema vratima Zuvaila, gdje sam uzjahao nekog magarca. Goniču reknem: 113 Abu Sama znači: Sdmin otac. Odatle se ujedno vidi da se naša kairska ljepotica zove — Sama.352

Pripovijest pnkupca kršćanina 'Odvedi me u četvrt el-Habbanija.' On požuri sa mnom i u trenutku me dovede u neku ulicu, koja je poznata pod imenom Darb el-Munkari. Ondje mu ja reknem:'Uđi unutra i raspitaj se o nadzornikovoj kući!'I pošto je posve kratko bio odsutan, on rekne:/Sjaši!'Ja mu međutim reknem:'Ti idi ispred!'I ktomu dodam:'Sutra rano ujutro dođi opet ovamo, da me odvedeš kući!'Gonič odgovori:'U ima Allahovo.' Tada mu ja dadnem četvrtinu zlatnog dinara, on je uzme i ode svojim putem. Ja međutim

pokucam na vrata, i tada k meni izađu dvije mlade djevojke visokih djevičanskih sisa, slične Mjesecima. I one mi reknu: 'Uđi! Naša te gospodarica iščekuje, i ona noćas nije spavala, jer se tako silno tebi radovala.' Ja dakle uđem u stanovitu dvoranu sa sedam vrata. Uokolo nje su se nalazili prozori, koji su gledali na neki vrt s voćkama svakojake vrste u kome su poskakivali potočići i cvrkutale ptice . Sama je međutim dvorana bila tako sjajno izbijeljena es-sul-tani114 vapnom, daje čovjek u njemu mogao vidjeti svoje lice. Strop je bio ukrašen zlatnim ukrasima, a unaokolo je bio povezan slijed natpisa od dragulja boje ultramarin mnogostruke ljepote, koji je zasljepljivao gledatelja. Pod je bio pokriven bijelim mramorom, u koji je bio umetnut šareni mozaik. U sredini se nalazio šadvrvan115. Na uglovima su se bunara nalazile ptice, koje su bile optočene bi-114 Sultansko je vapno naravno - vapno vrhunske kvalitete.115 Vodoskok.353

Dvadesetipeta noćserima i draguljima. Dvorana je bila obložena sagovima i šarenima svilenim pokrivačima, a na zidovima su bile klupe s jastucima.Pa kada sam ja ušao i sjeo'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.354

Ali kada je počela

dvadesetišesta noć

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi trgovac kršćaninu rekao: . — Kada sam ušao i sjeo, tada također odmah uđe dama, okrunjena dijademom, koji je bio optočen biserima i draguljima. Njezine su ruke bile ukrašene crvenom kanom, njezine obrve i trepavice obojane crnim olovnim sjajnikom. Kada me je ugledala, ona mi se nasmiješi, uzme me u zagrljaj i pritisne na grudi. I ona stavi svoja usta na moja usta u počne sisati moj jezik, kao što sam i ja njezin, i rekne:'Jesi li ti stvarno došao k meni?'Ja uzviknem:'Ja sam tu, tvoj rob.'Ona mi od srca zaželi dobrodošlicu i rekne: 'Tako mi Allaha, od onoga mi dana, kada sam te ugledala, san više nije bio sladak, niti mi je prijalo jelo.'Ja reknem:'Tako je bilo također meni.'355

Dvadesetišesta noć Zatim sjednemo i počnemo razgovarati, tim što sam ja glavu pun srama oborio prema podu. Ona međutim ubrzo postavi pred mene stol, pun najizvrsnijih jela: meso s grožđicama, toplu paštetu od lisnata tijesta s ribom, koja je bila priređena s pčelinjim medom, i punjene piliće. I ja sam zajedno s njome jeo, sve dok se nismo zasitili. Zatim mi donesu posudu za umivanje i bakreni vrč za vodu, i ja operem svoje ruke. Zatim se poškropimo ružinom vodom i mošusom i opet sjednemo, da razgovaramo. Ona međutim počne govoriti ove stihove:

Da smo slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crninu oka radosno rasprostrli.Također bismo svoje obraze opskrbili,Kako bi te tvoj put pratio preko očnih kapaka. Zatim smo se uzajamno tužili na svoju patnju. I tako ljubav prema njoj uhvati korijen u mojemu srcu, da mi u poređenju s njome cjelokupno moje bogatstvo nije vrijedilo ništa. Nato počnemo zbijati šale i milovati se i ljubiti, sve dok se nije spustila noć. Robinje pak postave pred nas jela i vino, savršenu gozbu, i mi smo pili sve do polovice noći. Zatim legnemo, i ja sam spavao s njome sve do jutra, i nikada u svome životu nisam doživio neku noć poput te. Ali kada je došlo jutro, ja ustanem, bacim rubac, u kome su bili dinari, pod jastuke i uzmem od nje oproštaj. Kada sam izlazio, ona zaplače i rekne:'Moj gospodaru, kada trebam opet gledati to milo lice?'Ja joj odgovorim:'Navečer ću biti kod tebe.' Kada sam bio napolju, sretnem goniča magarca, koji me je bio ovamo doveo dan prije, kako me čeka pred vratima. Tako se pop-356

Pripovijest prekupca kršćaninanem na njegova magarca i odjašim u Chan Masrur. Ondje sjašim, dadnem goniču pola dinara i reknem mu:'O zalasku sunca budi opet ovdje!' On to obeća. Ja doručkujem i izađem, da zaprimim novac za tkanine. Poslije toga se vratim natrag. Nabavio sam dakle za nju pečeno janje, kupio nešto slatkiša, pozvao nekog nosača, stavio mu sve nabavljeno u košaru i dao mu njegovu zaradu. Opet sam sve do smiraja dana išao za svojim poslovima. Zatim međutim iznajmim goniča magarca. Opet uzmem pedeset dinara, stavim ih u rubac i pojašim k njezinoj kući. Ondje nađem obrisan mramorni pod, očišćenu mjed, pripravljene svjetiljke, upaljene svijeće, postavljena jela i procijeđeno vino. Kada me je ugledala, ona mi obavije ruke oko vrata i uzvikne:'Ispunio si me čežnjom za sobom.' Zatim ona postavi pred mene stolove, i mi smo jeli, sve dok se nismo zasitili. Tada uzmu robinje jedaći stol i donesu vino. Pili smo dakle bez prestanka sve do ponoći. I zatim odemo u spavaću sobu i ondje smo ležali sve do jutra. Zatim ja ustanem i ostavim joj pedeset dinara kao i prije toga. Izađem napolje i nađeni goniča magarca, odjašim u chan i neko vrijeme prospavam. Zatim izađem i kupim večeru. Uzmem par gusaka, zapaprenu rižu, pržene kolokazije, voće, slastice i cvijeće, i sve to pošaljem k njoj. I vratim se kući, uzmem u jednome rupcu pedest dinara i odjašim s goničem kao i uvijek k toj kući. Ondje uđem, i mi smo jeli i pili, i zajedno ležali sve do jutra. Zatim sam se digao, bacio joj rubac, i po običaju odjahao natrag u chan. Tako sam neko vrijeme živio dalje, sve dok jednoga jutra poslije jedne takve noći nisam vidio, da ja više ne posjedujem nijedan dinar i nijedan dirhem. Tada ja sebi reknem:'Sve je to sotonino djelo!'I izgovorim stihove:Ako bogataš postane siromašnim, tada odlazi njegov sjaj Kao pri zalasku Sunčevo svjetlo.357

Dvadesetiksta noćAko se nalazi u daljini, biva zaboravljen od ljudi. Ali ako je blizu, njihova mu sreća ne cvjeta.Krišom se on šulja po bazarima. I gorke isplakuje suze, ako je sam.Tako mi Allaha, čovjek može medu vlastitim narodom, ako ga pritišće siromaštvo, biti samo tudinac. Zatim napustim chan i prođem kroz ulicu Bain el-Kasrain, sve dalje, dok nisam došao do vrata Zuvaila. Ondje naiđem na neku veliku gužvu, i vrata su bila zakrčena od mnoštva naroda. Sudbina je dakle htjela, da sam ondje ugledao nekoga plaćenika, koji je jahao, i da sam ga protiv svoje volje pritisnuo. Tada moja ruka dodirne njegov džep. Opipam ga i primijetim, da se neka kesa nalazi u džepu, na kojemu je ležala moja ruka, i postanem svjesnim, da je moja ruka blizu

toj kesi. Ja je brzo uzmem iz džepa. Ali plaćenik primijeti, daje njegov đep postao lakim, turne svoju ruku u džep i nađe ga prazna. Tada se okrene prema meni, digne svoju ruku s batinom i udari me po glavi. Ja se srušim na zemlju, a narod oko nas zatvori krug, pograbi plaćenikovu životinju za uzde i poviče: 'Zar si ti ovom mladiću zadao jedan takav udarac samo zato, što te je on pritisnuo?'Ali im plaćenik zaviče:'To je neki prokleti kradljivac!'Nato ja opet dođem k sebi i začujem, kako narod kazuje:'To je jedan lijep mladić, koji nije ništa ukrao.' Jedni su to povjerovali, drugi ne. I nastane velika prepirka ovamo i onamo. Narod me počne vući i htjedne me od njega osloboditi. Ali budući da je udes to tako odredio, kroz vrata uđe vali-358

Pripovijest prekupca kršćaninaja116 s nadzornikom i gradskim stražarima. Pa kada je on ugledao narod oko mene i vojnika, tada on upita:'Sto se ovdje događa?' 'Tako mi Allaha, senor' uzvikne plaćenik 'to je neki lopov! Imao sam u džepu plavu kesu s dvadeset dinara, koju je on ukrao, kada sam bio u gužvi.'Tada valija upita;'Je li tko bio pokraj tebe?'Plaćenik odgovori:'Ne.' Tada valija dovikne nadzorniku, neka me pograbi. I sada je sve moralo doći na svjetlost dana. Dalje valija zapovijedi, neka me razodjenu. Pa kada su oni to učinili, nađu u mojim haljinama kesu. Kada su dakle bili našli kesu, valija je uzme, otvori je i prebroji. I on u njoj nađe dvadeset dinara, onako kako je to naveo plaćenik. Tada on postane gnjevnim i zapovijedi straži, neka me izvedu pred njega. Zatim mi on rekne:'O mladiću, govori istinu: jesi li ti ukrao ovu kesu?'Ja sam pognuo glavu k zemlji i sam sebi rekao: 'Ako kažem, da je nisam ukrao, tada ipak ne mogu poricati to, da su je kod mene našli. Ako kažem, da sam je ukrao, tada ću loše proći.'Zatim podignem glavu i reknem:'Da, ja sam je uzeo.' Kada je međutim valija čuo od mene te riječi, on se zaprepasti i dadne da pristupe svjedoci, da poslušaju moje priznanje. - Sve se to događalo pred vratima Zuvaila. - Zatim valija zapovijedi krvniku, neka mi odsiječe desnu ruku, i on to učini. I bio bi mi uzeo također još lijevu nogu117, ali plaćenikovo srce postane mekim, i on za mene uloži zagovor. Tako valija odustane od mene i ode odatle.116 Valija (vali) je zapovjednik gradske straže. Po plavoj se boji može predpostaviti da je plaćenik kršćanin, a po oslovljavanju "senor" da dolazi iz Španjolske. 117 Ulična se krađa kažnjava prema muslimanskim zakonima odsijecanjemdesne ruke i lijeve noge.359

Dvadesetiksta noć Narod me međutim okruži i dadnu mi da popijem pehar vina. Da, plaćenik mi čak dadne kesu i rekne:'Ti si lijep mladić, i tebi se ne priliči, da budeš razbojnik.'Tada ja izgovorim stihove:O ti koji si mi poklonio povjerenje, tako iniAlldha, ja nisam nikakav razbojnik,O ti najbolji od ljudi, ja nisam neki od lopova!Ne, promjenjivi slučajevi udesa su me brzo pogodili. Briga, iskušenje i siromaštvo su bili ti, koji

su me tjerali.Ne iz moje ruke, iz Allahove je došla strijela, Koja je s moje glave skinula krunu bogatstva. Ostavi me također plaćenik i uputi se odatle, pošto mi je darovao kesu. Ja sam međutim pošao svojim putem, zamotao sam svoju ruku u komad platna i stavio je na svoje grudi. Čitav se moj izgled izmijenio, moja je boja postala blijeda zbog toga, što se sa mnom dogodilo. Polako sam hodao dalje ka kući svoje ljubljene, i ondje se onako poremećen bacim na postelju sa sagovima. Kada me je međutim ugledala tako promijenjena i blijeda, ona me upita: 'Sto te tišti, i zbog čega te ja moram gledati u tako promijenjenu stanju?'Ja odgovorim:'Boli me glava, i nije mi dobro.' Tada ona postane tužna, i počne je zbog mene tištiti briga, i rekne: 'Nemoj mi sažižati srce, moj gospodaru, nego sjedni i digni glavu i ispričaj mi, što ti se danas dogodilo. Jer tvoje mi lice govori stanovitim vlastitim jezikom.'360

Pripovijest prekupca kršćanina'Ostavi me s tim naklapanjem!' reknem ja.Ali ona počne plakati i rekne: 'Meni se čini, da sam ti ja dosadila. Jer ja te vidim drugačijega nego inače.' Ja sam međutim šutio. I ona mi se obraćala na razne načine, iako joj nisam davao nikakav odgovor, sve dok se nad nama nije spustila noć. Tada ona stavi pred mene jela. Ja ih ipak nisam dotakao, jer sam bio u brizi, da će ona vidjeti, da jedem lijevom rukom. I ja reknem:'Nemam sada nikakve želje za jelom.'Ali ona zamoli: 'Ispripovijedaj mi, što ti se danas dogodilo i zašto si tako tužan, slomljen u srcu i u duši!'. Ja odgovorim:'Uskoro ću ti sve u dokolici ispripovijedati.'Zatim mi ona donese vino i rekne: 'Pij, to će ti otkloniti brige. Da, ti moraš piti i pričati mi što je s tobom posrijedi!'Ja upitam:'Moram li zaista pripovijedati?'A ona odgovori:'Dabome!'Nato ja reknem:'Ako to dakle mora biti, daj mi piti svojom vlastitom rukom.' Ona napuni pehar i ispije ga, opet ga napuni i pruži ga meni. Ja ga od nje uzmem lijevom rukom, i dok su iz mojih očiju tekle suze, ja reknem:Ako je Alldh jednom čovjeku namijenio nesreću, Pa makar taj i posjedovao sluh i vid i razum,361

Dvadesetiksta noćTada mu On učini uši gluhima, i srce mu učini slijepim, I brzo iz njega iščupa razum kao neku vlas,Sve dok mu, pošto je On izvršio svoju volju, ponovo ne vrati razum. Zatim taj dolazi sam k sebi. Kada sam ja završio te stihove, počnem plakati, držeći pehar u svojoj lijevoj ruci. Ona međutim glasno krikne i rekne: 'Sto je povod tvojim suzama? Ti mi sažižeš srce! I zbog čega uzimaš pehar lijevom rukom?'Ja joj odgovorim:'Imam na desnoj čir.'Ona uzvikne:'Pokaži ga, ja ću ti ga otvoriti!' 'Još je prerano, da se otvara' odgovorim ja 'stoga me nemoj mučiti, sada još ne mogu izvlačiti ruku!' Nato ja ispijem pehar, i ona mi je sve više davala piti, sve dok me nije svladalo pijanstvo i dok

nisam zaspao, ondje gdje sam sjedio. Zatim ona ugleda moju ruku bez šake. Tada je obuzme jedna takva bol, kakva inače nikada ne obuzima čovjeka, i jadikovala je nada mnom neprestano sve do jutra. Kada sam se međutim ja probudio, vidim, da mi je pripremila uvarak. Ona mi ga pruži, i gledaj, u njemu su bila četiri pileta. I dadne mi također da popijem pehar vina. Ja pojedem i popijem, i odložim joj kesu i htjednem otići.Ona međutim upita:'Kamo hoćeš otići?'A ja odgovorim:'Kamo me vodi moj put.'Ali ona zamoli: ^'Ipak nemoj odlaziti, sjedni!'362

Pripovijest prekupca kršćaninaTada ja sjednem, a ona počne: 'Zar te je ljubav prema meni dovela dotle, sa si ti poradi mene izdao sav novac i izgubio svoju ruku? Ja te pozivam kao svjedoka protiv sebe — ali je Allah sveznajući svjedok — da se nikada neću od tebe rastajati. I ti trebaš vidjeti, da su moje riječi istinite.'Ona smjesta pošalje po svjedoke. Ti dođu i ona im rekne: - Napišite moj bračni ugovor s ovim mladićem i posvjedočite, da sam primila jutarnji dar118!'Nakon što je s njima sastavila moj bračni ugovor, ona rekne: 'Budite moji svjedoci, da cjelokupan moj novac, koji se nalazi ovdje u škrinji, i da svi robovi i robinje, koje ja posjedujem, pripadaju ovomu mladiću!' Oni to također službeno stave na papir, i ja primim darovnicu. Zatim oni odu, pošto su dobili tomu primjerenu nagradu. Moja me međutim gospodarica primi za ruku i odvede me u stanovitu odaju, otvori neku veliku škrinju i rekne mi:'Pogledaj, što se nalazi u škrinji.'Ja pogledam, i gledaj, ona je bila puna rubaca. Tada ona rekne: 'Ovo je tvoj novac, koji sam dobila od tebe. Svakiput, kada si mi davao rubac sa pedeset dinara, ja sam ga umatala i stavljala u ovu škrinju. Zato uzmi ono, što pripada tebi, jer se to samo vraća tebi, i ti si danas postao bogatim čovjekom! Zbog mene te je stigla ta sudbima, da si izgubio svoju desnu ruku. Ja ti se nikada ne mogu dovoljno odužiti. Da, čak i ako bih za tebe dala svoj život, to bi bilo samo malo, i ja bih još uvijek ostajala tvojim dužnikom.'Zatim ona ponovi:'Uzmi to, što ptipada samo tebi!' 118 Jutarnjim se darom zove otkup za mladu. Dvije se trećine utvrđene svote plaćaju prije samog potpisivanja bračnog ugovora. Teća se pak trećina mora isplatiti ženi u slučaju rastave braka ili u slučaju muževljeve smrti.363

Dvadesetiksta noć Ja dakle stavim sadržaj njezine škrinje u svoju škrinju, i tako moj imetak i njezin imetak, koji sam joj ja bio dao, postanu jedno. Sada se obraduje moje srce, i iščezne moja bol. Zatim ja ustanem, poljubim je i zahvalim joj. Ona međutim rekne: — Ti si iz ljubavi prema meni žrtvovao svoju ruku, i kako bih tise ja mogla za to odužiti? Tako mi Allaha, kada bih ti ja iz ljubaviprema tebi svoj život prinijela kao žrtvu, to bi bilo samo malo, i nebi izbrisalo moj dug prema tebi. Zatim ona oporučno prepiše na mene sve, što je posjedovala u haljinama, nakitu i ostalome posjedu. I tek nakon što sam je ja o svemu, što mi se bilo dogodilo, točno izvijestio, ona legne, ožalošćena zbog moje tuge. I ja kod nje provedem noć. Ali još prije nego što smo zajedno poživjeli jedan mjesec, ona se razboli, i njezina je bolest sve više uzimala maha. Već se nakon pedeset dana ona ubrajala u narod onozemaljskog svijeta. I ja je

opremim, pokopam njezino tijelo u zemlju, naredim za nju čitanja iz Kur'ana i izdam njoj za ljubav mnogo novaca siromasima. Zatim napustim grobnicu. Potom ustanovim, da je ona iza sebe mnogo toga ostavila, u novcu, poljskim dobrima i imanjima. Među njezinima se skladišnim zgradama nalazila također zgrada puna seza-ma, iz koje sam ti ga prodao. Da se međutim tako dugo nisam mogao za tebe pobrinuti, razlog je ležao u tome, što sam najprije morao prodavati ostatak zaliha i sve, što se nalazilo u skladištima. No nemoj mi protivuriječiti u onome, što ću ti reći: ja sam jeo od tvojega kruha, i zato bih ti želio novac za sezam, koji se još nalazi kod tebe, dati na poklon. To je dakle razlog, zbog kojega jedem ljevicom, jer mi je desnica odsječena.— Zaista - reknem ja - ti mi ukazuješ rasipničku dobrotu.Zatim me on upita: — Ne želiš li putovati sa mnom u moju zavičajnu zemlju?Nakupovao sam robe iz Kaira i Aleksandrije. Reci, želiš li putovatisa mnom? Ja pristanem i dogovorim se s njime, da o koncu mjeseca krenemo na put. Zatim prodam sve, što sam imao, i za to pokupujem364

Pripovijest prekupca kršćaninadrugu robu, i mi doputujemo, ja i taj mladić, u ovu vašu zemlju. Ovdje on rasproda svoju robu, kupi za taj novac drugu iz vaše zemlje i opet otputuje prema zemlji Egiptu. Moja je sreća tako htjela, da sam ja ostao ovdje i da mi se jučer nanoć dogodilo ovdje u tuđini onako, kako mi se dogodilo. Zar to nije, o najveći kralju našeg vremena, još čudnije od povijesti toga grbavca?'Kralj međutim uzvikne:- Vi ipak morate svi zajedno visjeti..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.?v

365

A

Ali kada je počela

dvadesetisedma noć

Sehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je kralj od Kine objasnio: - Vi ipak morate biti obješeni — stupio naprijed upravitelj kraljeve kuhinje i rekao: - Ako mi ti to dopustiš, ja ću ti ispripovijedati povijest, koja mi se dogodila u vrijeme, kratko prije nego što sam našao ovoga grbavca. Pa ako je ona čudesnija od njegove povijesti, hoćeš li nam tada pokloniti naš život?- Kralj odgovori:- Dabome.I od njega bude započetaUPRAVITELJEVA PRIPOVIJEST. 'Znaj, o kralju, ja sam jučer bio na jednome skupu, na kojemu se čitao Kur'an i na kojemu su se okupili učenjaci. Kada su čitači bili sa svojim čitanjem na kraju, bude prostrt stol, a među

ostalim stvarima bude pred nas stavljen također paprikaš s kuminom. Mi367

Dvadesetisedma noć

smo ostali sjeli i od toga jeli, samo se jedan sustezao i nije htio od toga jesti. Mi smo ga preklinjali, neka jede, ali se on kleo, da to neće učiniti. Ali mi navalimo na njega, sve dok on nije rekao: - Nemojte pokušavati, da me na to prisilite! Meni je dostaono, što mi se jednom dogodilo, zato što sam jeo od toga jela.Zatim on izgovori stih119:Uzmi nekog gospodara na svoja ramena i poeni s hodom. Ako ti se dopada takvo ličilo za lice, samo ga nanosi.Kada je on završio, mi mu reknemo: - Za volju Allahovu, zbog kojega se razloga suzdržavaš odtoga, da jedeš od paprikaša s kuminom?Ovaj odvrati: - Ako ja zaista od toga moram jesti, tada to mogu činiti jedino, pošto sam si oprao ruke četrdeset puta sapunom, četrdesetputa sodom i četrdeset puta lužinom, sve u svemu stoidvadesetputa. Tada domaćin, koji je pred goste iznio gozbu, zapovijedi svojim slugama, da donesu vodu i sve, što mu je trebalo, i ovaj si opere ruke na taj način, kako je bilo rečeno. Tada mladi čovjek dođe protiv volje, sjedne, ispruži ujedno svoju ruku kao u strahu, umoči je u paprikaš i počne jesti, tim što si je nametao veliku prisilu. Mi smo zbog toga dospjeli u krajnje zaprepašćenje. Njegova je ruka drhtala, i mi uvidimo, da mu je palac odsječen, i da on jede samo sa četiri prsta. Tada mu mi reknemo:- Za volju Allahovu, što se dogodilo s tvojim palcem? - Moja braćo — odgovori on - nije to tako samo s ovim palcem, nego također i s drugim, a isto je tako na mojima objema nogama, kao što trebate vidjeti.119 Stih ovdje predstavljaju dva polustiha.368

Upraviteljeva, pripovijest Nato on pokaže svoju lijevu ruku, i mi uvidimo, da je ona bila kao desna. Na isti nam način pokaže svoje noge, koje su bile bez nožnih palčeva. Kada smo ga tako pogledali, tada poraste naša zaprepašćenost, i mi mu reknemo: — Mi jedva imamo strpljenja čekati, da nam ispripovijedaš svoju pripovijest i da čujemo, kako si izgubio svoje palčeve i zbog čega si sebi stoidvadeset puta oprao ruke. — Znajte dakle - počne on pripovijedati - moj je otac bio veletrgovac, i on je bio najstariji član trgovačkog ceha u gradu Baghdadu, u vrijeme kalifa Haran er-Rašida. On je strasno volio piti vino i slušati svirku lutnje i drugih glazbenih instrumenata. A kada je umro, on ne ostavi ništa iza sebe. Ja ga pokopam i dadnem za njega čitati Kur'an, a tugovao sam za njim dane i noći. Poslije toga otvorim njegov dućan i nađem, da je ostavio malo robe, dok su tu međutim bili mnogi od njegovih dugova. Ipak sam se s njegovim vjerovnicima sporazumio o stanovitom roku odgode i pobudio kod njih samilost. Počeo sam se dakle baviti trgovanjem i odplaćivao vjerovnicima od tjedna do tjedna po stanovite svote. Na taj sam način nastavio raditi neko vrijeme, sve dok nisam otplatio dugove i mogao početi umnažati svoju glavnicu. Tako sam poslovao dan i noć. Jednoga međutim dana, dok sam ja sjedio u svojemu dućanu, pojavi se iznenada preda mnom neka mlada dama, od koje moje oko još nikada nije vidjelo ljepše. Ona je na sebi nosila nakit i raskošne haljine i jahala neku mazgu, pred njome je išao jedan crni rob, a jedan je drugi slijedio za njom. Na ulazu u burzu ostavi životinju da stoji i uđe, a za njome je slijedio uškopljenik, koji joj rekne: 'O moja gospodarice, pođi odavde, i ne daj nikomu da te prepozna, inače ćeš pod nama zapaliti

vatru.'" I on stupi pred nju i počne je štititi od pogleda, dok se ona ogledala za trgovačkim dućanima. Ali nijedan dućan ne nađe otvorenim osim mojega, i tako ona s uškopljenikom uđe k meni, sjedne u mome dućanu i pozdravi me. Nešto ljepše od njezina govora i slađe od njezina glasa ja još nikada nisam slušao. Nato ona skine zar sa svojega lica, i ja vidim, da je ono poput Mjeseca. Ja je međutim pogledam jednim pogledom, koji je u meni izazvao tisuću369

Dvadesetisedma noćuzdaha. Moje je srce bilo zarobljeno u ljubavi prema njoj, i ja počnem uvijek iznova pogledavati njezino lice i izgovarati stihove:Razgovaraj s lijepom djevom u žaru golublje boje: Zbilja, samo će me smrt osloboditi moje patnje!Učini mi ljubav, da ozdravim od svoje bolesti,Ja pružam svoju ruku prema onomu, što mi poklanja tvoja ruka.A pošto je čula moje riječi, ona odvrati:Pun sam strpljenja u odnosu na tvoju ljubav. Ako me tizaboraviš,Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga osim tebe.Ako ikada moje oko gleda nešto drugo osim tvoje ljepote, Tada se to zbiva, ako boraviš daleko, nikada zbog tvoje blizine.Zakleo sam se zakletvom, da ljubav prema tebi nikada ne smijeizblijediti.Moje je srce tužno, i ne može odustati od svoje čežnje.Ljubav me je poslužila peharom ljubavnog žara:O kad bi on mogao opiti tebe, onako kako je mene opio!Zato uzmi sa sobom od mene tijelo, kamo god uopće hitao. Pokopaj me pokraj mjesta, na kome se ti zadržavaš i boraviš.^Zazovi moje ime nad mojim grobom, tada će ti odgovoriti Uzdisaj mojih kostiju. One te čuju, ako zoveš za mnom.370

Upraviteljeva pripovijestA ako bi me se trebalo pitati o mojoj želji upućenoj Allahu, 'Milost Milosrdnoga i zatim tvoja!' rekao bih.Kada je završila te stihove, ona upita:'O mladiću, imaš li lijepih tkanina u svojemu dućanu?'Ja odgovorim: 'O moja gospodarice, tvoj je rob siromašan. Ali imaj strpljenja, dok trgovci ne otvore svoje dućane, pa ću ti ja onda donijeti, štogod uopće zaželiš.' Zatim počnem s njome razgovarati, potonuo u moru ljubavi prema njoj i smeten strašću prema njoj, sve dok trgovci nisu otvorili dućane. Tada ja ustanem i pokupujem joj sve, što je željela. Ali je cijena za to iznosila pettisuća dirhema. Ona pruži tkanine uškopljeniku, i ovaj ih uzme, i oboje izađu iz burze. Ondje joj dovedu mazgu, i ona odjaši, a da mi nije rekla čak ni samo to, odakle dolazi, a mene je bilo stid, da o toj stvari razgovaram. Kada su me međutim trgovci opomenuli za cijenu, ja za nju zajamčim pettisuća dirhema i odem kući, pijan od ljubavi prema njoj. Pred mene postave večeru, i ja pojedem jedan zalogaj, ali sam samo mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Zatim sam pokušao spavati, ali mi se san nije htio približiti. U tome stanju ostanem čitav jedan tjedan, sve dok trgovci nisu od mene zatražili svoj novac. Ja ih međutim nagovorim, neka se strpe još tjedan dana. O koncu se tog tjedna ona opet pojavi, jašući na svojoj mazgi, praćena od jednog uškopljenika i dva roba. Ona me pozdravi i rekne: 'O gospodaru, mi smo te ostavili da dugo čekaš na cijenu tkanine. Ali sada pozovi mjenjača i uzmi novac' Tada dođe mjenjač, uškopljenik mu izbroji novac, a ja ga zaprimim. Zatim počnem opet s

njome ćaskati, sve dok bazar nije bio otvoren. Pa kada mi je ona rekla: 'Nabavi mi ovo i ono!', tada joj ja uzmem od trgovaca ono, što je željela.371

Dvadesetisedma noć

Ona to uzme i ode, a da nije sa mnom govorila o cijeni. Ipak, tek što se ona otputila, ja se pokajem zbog toga. Jer sam ono, što je ona željela, bio kupio za tisuću dinara. Kada je zatim posve iščezla s mojih očiju, ja sebi samomu reknem: 'Kakva je to ljubav? Ona mi je donijela pettisuća dirhema i uzela robe za tisuću dinara.' Sada sam se pobojao, da ću postati prosjakom zbog dugova, koje sam napravio kod trgovaca, i rekao: 'Ta je dama neka prevarantica, koja me je obmanula svojom ljepotom i ljupkošću. Ona je uvidjela, da sam još mlad. I ona me je sigurno ismijala, zato što je ja nisam pitao o njezinu stanu.' Ta me je sumnja bez prestanka opsijedala, pogotovo što je ona bila odsutna više od jednoga mjeseca. Trgovci su od mene zahtijevali svoj novac i pravili na mene pritisak, tako da sam raspisao na prodaju sav svoj posjed i razmišljao o svojoj propasti.Dok sam tako jednoga dana sjedio utonuo u misli, ona iznena-vda sjaši na hazarskim vratima i uputi se ravno prema meni. Cim sam je ugledao, iščeznu brige, i ja zaboravim svoj nevoljni položaj. Ona uđe, pozdravi me svojim dražesnim glasom i nato rekne:'Pozovi mjenjača i daj da ti se odvaže tvoj novac' Tada mi ona dadne cijenu za svu tu robu, koju sam joj bio nabavio, i još više. Zatim je ona sa mnom zadovoljno ćaskala, dok sam ja pomišljao da ću umrijeti od radosti i ushićenja. Naposljetku me ona upita:'Imaš li ti kakvu ženu?'I ja odgovorim:'Ne, zbilja, ja ne poznajem nikakvu ženu.'I ja počnem lijevati suze. Tada me ona upita:'Zbog čega ti plačeš?'Ja pak odgovorim:'Pusti to kako jest!'

372

Upraviteljeva, pripovijest Nato ja uzmem par dinara, dadnem ih uškopljeniku i zamolim ga, da igra posredničku ulogu. On se međutim nasmije i rekne: 'Ona tebe više ljubi, nego ti nju. Ona nema uopće neke stvarne potrebe za tkaninama, koje je od tebe kupila, i sve je to učinila samo iz ljubavi prema tebi. Zahtijevaj dakle od nje, što god uopće hoćeš, i ona ti ništa neće uskratiti.' Kada je vidjela, da sam dao dinare uškopljeniku, ona se okrene, i opet sjedne na pod. Ja međutim reknem: 'Pokloni svom robu milostinju svoje dobrote i oprosti mu zbog onoga, što on hoće reći.' Zatim sam s njome govorio o onome, što me je pokretalo. Ona mi dadne do znanja o svome pristanku i rekne uškopljeniku:'Ti trebaš prenijeti moju poruku.'I meni:'Učini, štogod ti rekne uškopljenik!' Nato se ona podigne i otiđe, a ja trgovcima isplatim njihov novac. Ti su imali svoju zaradu, no meni ostane jedino žaljenje zbog prekida našega zajedničkog druženja. I cijele one noći ne uzmognem spavati. Ali već nakon malo dana dođe k meni njezin uškopljenik, i ja ga uglađeno

pozdravim i upitam ga o njegovoj gospodarici. On odgovori:'Zaista, ona je bolesna od ljubavi.'Zatim ga ja zamolim, da mi dadne obavijest o njoj. On rekne: 'Sitt120 Zubaida - žena kalifa Haruna er-Rašida121 - ju je odgojila u svojoj kući, i ona pripada njezinim robinjama. Ona je zamolila svoju gospodaricu, da smije slobodno izlaziti i ulaziti, i ona je sada kao kakva nadzornica. Ona je također svojoj gospo- 120 Naslov Sitt, koji se pravilno pojavljuje ispred imena znači najprije gospodarica, a potom i — princeza. 121 Sitt Zubaida je bila sestrična, i neprijeporno najuglednija žena ovogaznačajnoga baghdadskog kalifa iz obitelji Abasida (764-809. godine).373

Dvadesetisedma noćdarici govorila o tebi i zamolila je, da tebe njome oženi. Gospodarica je međutim rekla: 'To ja ne mogu učiniti, sve dok nisam vidjela tog mladića. Ako je on tebe dostojan, tada ću ga oženiti tobom.' Zbog toga ćemo te sada mi otpremiti u palaču, i ako ti pođe za rukom, da dođeš u nju, tada ćeš ti svoju želju, da nju posjeduješ, postići. Ali ako tvoja stvar postane javnom, tada će ti biti odrubljena glava. Pa što ti kažeš na to?'Ja uzviknem: 'Ići ću s tobom i sve, što pripovijedaš, pustiti da prijeđe preko mene.'Tada uškopljenik nastavi: 'Čim danas padne noć, otiđi u džamiju, koju je Sitt Zubaida izgradila na Tigrisu, pomoli se, i ostani ondje preko noći.''Od srca rado' odgovorim ja. Čim se dakle bila spustila večer, ja odem u džamiju, počnem ondje moliti, i ostanem tijekom cijele noći. Čim je međutim zarud-jela prva dnevna svjetlost, kad li, gledaj, dođu dva uškopljenika s praznim sanducima, koje su donijeli u džamiju. Zatim je jedan otišao, dok je drugi zaostao. Kada sam ga pažljivije promotrio, gledaj, tu se nalazio naš posrednik. Poslije stanovitoga kratkog vremena uđe robinja — moja ljubljena — i priđe k meni. Tada ja pojurim prema njoj i zagrlim je, i ona mene poljubi u suzama radosnicama. Pošto smo neko vrijeme porazgovarali, ona mi naredi da se popnem u jedan od onih sanduka i zaključa ga iznad mene. Zatim se okrene prema uškopljeniku, koji je sa sobom donio mnogo robe. Nju ona dadne napuniti u sanduke, i zatim jedan za drugim zaključa, dok nije sa svima bila gotova. Uškopljenici ih odnesu dolje u čamac i prevezu nas veslajući do palače Sitt Zubaide. Ipak me u međuvremenu počnu mučiti misli, i ja reknem sam sebi: 'Ja ću poginuti za volju svoje požude. Hoću li ja postići svoj cilj ili ne?' I ja počnem plakati, ondje u sanduku, i motiti se Allahu, da me ushtjedne spasiti iz moje nevolje. Ali su oni plovili dalje, sve dok sa374

Upraviteljeva, pripovijestsanducima nisu dospjeli do vrata palače, i dok nisu ondje istovarili sanduke napolje, a među njima također onaj, u kome sam bio ja. Zatim ih oni kroz četu uškopljenika, stražara i haremskih službenika unesu unutra, dok nisu došli do naduškopljenika, koji se trgnuo iz svojega drijemeža i doviknuo djevojci:'Sto je ovdje u ovim sanducima?''Oni su puni robe za Sitt Zubaidu!''Otvarajte jedan za drugim, da ja vidim, što je u njima!''A zbog čega ih ti hoćeš dati otvarati?'Tada on na nju poviče: 'Ne sastavljaj nikakve dugačke govore! Ovi sanduci moraju biti otvoreni.' I on skoči na noge. Najprije htjedne otvoriti taj sanduk, u kojemu sam bio ja. Čim ga je dotakao, ja izgubim svoj razum, i u svome se strahu popišam, i moja mokrača poteče iz sanduka van. Ona međutim rekne naduškopljeniku:

'Majstore, ti si skrivio moju smrt, i također svoju, jer si oštetio stvari, koje su vrijedne desettisuća dinara. Ovaj sanduk sadrži obojane haljine u četiri vrča vode iz Zemzema122. I sada su se oni prelili, i voda curi po haljinama, koje su u sanduku, i upropastit će njihove boje.'Uškopljenik odgovori:'Uzmi svoje sanduke i tornjaj se k vragu!' Tada robovi moj sanduk žurno ponesu dalje, a drugi su sanduci slijedili. Ali dok su oni odatle odlazili, iznenada do mojega uha prodre neki glas:'Jao! Jao! Kalif! Kalif!' Kada sam to čuo, tada zamrem u svojoj koži, i izgovorim rečenicu, koja nikoga, tko je izgovori, ne ostavlja u zabuni: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha, Uzvišenoga i Svemoćnoga! Ovu sam nesreću sam na sebe navalio.'Zemzem je sveti bunar u Mekki. Njegova je voda na glasu kao ljekovita.375

Dvadesetiprvci noćZatim čujem kalifa kako robinji - mojoj ljubljenoj - govori:'Hej ti! Što je tu u tvojim sanducima?'Ona odgovori:'U mojim su sanducima haljine za Sitt Zubaidu.'On zapovijedi:'Otvori ih preda mnom!' Kada sam to čuo, tada ja povjerujem, da sam potpuno mrtav, i sebi reknem: 'Tako mi Allaha, ovo je zadnji od mojih dana na ovome svijetu! Ako ovo sigurno nadživim, tada ću se njome oženiti, bez okolišanja. Ali ako sada budem otkriven, tada će mi s vrata odletjeti glava!'Tada počnem izgovarati očitovanje vjere: 'Svjedočim, da nema nijednog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok!'..."376 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.

Ipak, kada je počela

Šehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladić, pošto je bio izgovorio očitovanje vjere, ovako dalje pripovijedao:— Čuo sam sada robinju kako kaže: 'U ovim je sanducima meni povjereno dobro, i neke haljine za Sitt Zubaidu, a ona ne želi, da to bilo tko pogleda.' 'Svejedno' rekne kalif 'oni moraju biti otvoreni, i ja hoću vidjeti, što je unutra.'Zatim on dovikne uškopljeniku:'Donesi te sanduke ovamo pred mene!' Tada postanem posve siguran u svoju smrt, i utonem u nesvijest. Uškopljenici mu međutim prinesu sanduke, jedan za drugim, i on u njima ugleda esencije, i tkanine, i lijepe haljine. Oni nastave otvarati sanduke, dok je on u njima gledao haljine i druge lijepe stvari, sve dok nije još preostao samo taj sanduk, u kojemu sam se nalazio ja. Oni su već ispružili ruke, da ga otvore. Ali tada robinja žurno priđe kalifu i rekne mu: 'Ovaj, koji stoji pred tobom, trebaš vidjeti tek u prisustvu Sitt Zubaide. Jer je to, što je u njemu, njezina tajna.'377

V

Kada je on čuo njezine riječi, izdade zapovijed, da se sanduci unesu. Tada dođu uškopljenici, i unesu me sa sandukom, u kome sam se nalazio, i postave me s drugim sanducima posred haremske dvorane. Ali se meni osušila slina u ustima. Napokon me moja ljubljena pusti van i rekne: 'Budi bez brige i bez straha! Raširi svoje grudi, i budi dobre volje, i sjedni, dok ne dođe Sitt Zubaida. Vjerojatno ću ja tebi pasti u dio! Ja sjednem, i poslije nekog vremena uđe dest robinja — djevice - kao Mjeseci za pogled. One se postave u dva reda, pet prema pet. Poslije njih dođe dvadeset daljnjih djevojaka, djevičanski visokih sisa, a u njihovoj se sredini nalazila Sitt Zubaida, koja je jedva mogla hodati od težine svojega nakita i svojih haljina. Kada je ona ušla, robinje se raziđu, a ja stupim pred nju, i pred njome poljubim pod. Ona mi kimne glavom, neka sjednem. Pa kada sam pred njom sjedio, ona me počne ispitivati o mome podrijetlu. Ja sam odgovarao na njezina pitanja, i ona se nad time obradovala. Tako ona rekne mojoj ljubljenoj:'Naš nas odgoj nije u tebi razočarao, o djevojko!'I zatim meni: 'Znaj, nama je ova robinja kao naše dijete, i ona je stanoviti zalog, koji ti povjerava Allah.' Ja još jednom pred njome poljubim pod, a ona je bila sporazumna s našim vjenčanjem. Nato ona zapovijedi, da ja trebam deset dana ostati kod njih. Ja dakle ostanem tijekom tog vremena ondje, i kroz to vrijeme nisam viđao svoju ljubljenu, nego samo neke robinje, koje su mi donosile doručak i večeru. Potom se Sitt Zubaida posavjetuje s kalifom o vjenčanju svoje robinje, i on ga odobri, i dadne joj svadbeni dar od desettisuća dinara. Tada Sitt Zubaida dadne dovesti kadiju i svjedoke, koji napisu moj bračni ugovor s njome. Nato oni prirede poslastice i fina jela, i razdijele ih po svim odajama. Pri tome ponovo proteče deset dana.378

Upraviteljeva pripovijest A poslije dvadesetog dana ode moja ljubljena u hammam. Zatim oni postave pred mene stol s jelima. Među njima se također nalazila jedna zdjela, u kojoj je bio paprikaš s kuminom; taj je bio spravljen sa šećerom, preljeven mošusom i ružinom vodom, i u njemu su se nalazila prsa od pečenih pilića. Ktomu budu postavljena još i sva druga jela, koja opčinjavaju um. I tako mi Allaha, ja sam pričekao samo toliko dugo, dok ne bude izgovorena molitva za stolom. Zatim se međutim bacim na paprikaš s kuminom, i počnem jesti, toliko mnogo koliko sam bio u stanju. Obrišem si ruke, ali sam ih ipak zaboravio oprati. I ja ostanem sjediti, dok se nije smračilo, i dok nisu bile upaljene svijeće. I tada dođu pjevačice s defovima, i one su mi pokazivale nevjestu i išle s njome unaokolo, tim što su posvuda bile darivane zlatnicima, sve dok nisu prošle kroz cijelu palaču. Potom su mi je dovele, i razodjenule ju. Čim sam se ja s njome našao sam na postelji, i zagrlio je, a da još nisam ni mogao pravo povjerovati da ću je pojebati, namiriši ona na mojim rukama miris paprikaša s kuminom. Čim je to namirisala, ona ispusti glasan krik, i robinje se strče sa svih strana. Ja sam međutim drhtao od straha, jer nisam znao, što se dogodilo. Djevojke upitaju:'Sto ti nedostaje, o sestro?'A ona poviče: 'Maknite od mene ovoga luđaka! A ipak sam ja njega držala za čovjeka od razuma!'Ja upitam:'Kakav si znak ludila na meni primijetila?'Ona odgovori: 'Bezumniče, kako možeš jesti paprikaš s kuminom, i sebi poslije toga ne oprati ruke? Tako mi Allaha, ja ću te kazniti za takav čin. Zar se smije tebi sličan usuditi k meni sličnoj dolaziti u krevet?' Zatim ona pograbi sa svoje strane neki pleteni bič, i spopadne me njime po leđima, i po onome mjestu, na kojemu ja sjedim, sve379

V

dok se od mnogih udaraca nisam onesvijestio. Nato rekne robinjama: 'Uzmite ga i odvedite k načelniku gradske straže, da mu on odsiječe ruku, kojom je jeo paprikaš s kuminom, i koju poslije toga nije oprao.'Kada sam međutim to čuo, ja reknem: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha! Zar mi ti hoćeš odsjeći ruku, jer sam jeo paprikaš s kuminom i jer se nisam oprao?'Također je robinje počnu moliti i govoriti joj:'O sestro, daj mu za ovajput oprost za njegovo činjenje!'Ali ona odgovori:'Tako mi Allaha, ja mu moram nešto na stranama podrezati.' Nato ona otiđe, i izbivala je deset dana, a da je ja nisam mogao vidjeti. Pošto je međutim proteklo tih deset dana, ona opet dođe k meni i rekne: 'O čovječe crnoga lica! Ja ću te naučiti, kako ćeš jesti paprikaš s kuminom, a da si ne opereš ruke!' Nato dovikne robinjama, da me moraju svezati. Pošto su one to učinile, ona uzme neki oštar nož za brijanje, i odsiječe mi jednako tako palčeve na rukama kao i nožne palčeve, kako to.na meni vidite, vi gospodo! Ja utonem u nesvijest. Ona mi je međutim posipala rane nekim praškom od ljekovitoga bilja, sve dok krv nije stala. Tada ja reknem: 'Nikada više neću ponovo jesti paprikaš s kuminom, a da si ne operem ruke četrdeset puta sodom, četrdeset puta lužinom, i četrdeset puta sapunom!' I ona uzme od mene zakletvu, da nikada ponovo neću jesti paprikaš s kuminom, a da si poslije toga ne operem ruke onako, kako sam rekao. Kada ste mi vi dakle donijeli paprikaš s kuminom, ja sam promijenio boju i sam sebi rekao:380

Upraviteljeva pripovijest .— Upravo je to jelo bilo krivo, što su mi bili odrezani palčevi na rukama i nožni palčevi.Pa kada ste vi na mene navaljivali, rekao sam:- Moram se držati zakletve, kojom sam se zakleo.- I što ti se - tako upitaju drugi gosti - dogodilo zatim? On odgovori: - Kada sam ja izgovorio tu zakletvu, njezino se srce opetumilostivilo, i ja sam smio kod nje spavati. Tako smo živjeli nekovrijeme, sve dok mi ona nije rekla jednoga dana: 'Gledaj, kalifova palača nije nikakva lijepa nastamba za nas. Nitko u nju još nije stupio osim tebe, a ti si također došao ovamo samo zahvaljujući milosti Sitt Zubaide.'Nato mi ona dadne pedeset tisuća dinara i rekne: 'Uzmi ovo, i otiđi, i kupi nam neku prostranu kuću za stanovanje.' Tako ja otiđem i kupim jednu lijepu, prostranu kuću. Onamo ona dadne dopremiti svo svoje bogatstvo, sve, što je nakupovala u zlatu, tkaninama i dragocjenostima. To je dakle taj povod, da su mi bili odsječeni palčevi na rukama i nožni palčevi.'

- Mi smo dakle jeli — tako je govorio upravitelj - i zatim smose vratili kući. Zatim se s grbavcem dogodilo to, što se dogodilo. Toje dakle moja pripovijest, i ja sam s time na kraju!'Ali kralj rekne: - Ta pripovijest nije zanimljivija od grbavčeve povijesti. Ne,grbavčeva je povijest zanimljivija nego ta. To dakle ne ide drugačije, vi svi morate visjeti.Tada istupi Židov, poljubi pod i rekne: - O najveći kralju našega vremena, ispričati ću ti jednu povijest, čudnovatiju od te grbavčeve.- Ovamo s time, što znaš! - rekne kralj od Kine.381

Dvadesetiosma noćI od njega bude započetaPRIPOVIJEST LIJEČNIKA ŽIDOVA. 'Čudesan je bio jedan doživljaj, koji sam doživio u svojoj mladosti. Živio sam tada u Damasku, i ondje sam izučavao nauk o liječenju. Kada sam jednoga dana tako sjedio, gledaj, kad li mi dođe neki mameluk123, koji je pripadao kućnoj posluzi namjesnika od Damaska, i rekne:- Razgovaraj s mojim gospodarom! Ja sam ga slijedio, i otišao s njime u vicekraljevu kuću, ušao u nju, i ugledao na gornjem kraju velike dvorane neku postelju od smrekovine, obloženu zlatnim pločicama. Na njoj je ležao bolestan čovjek, čudesno lijep mladić, od kojega nikada nije bio viđen ljepši. Ja sjednem uz njegovu glavu i počnem moliti za njegovo izlječenje. On mi međutim dadne znak očima, i tada mu ja reknem:- O gospodaru, pruži mi svoju ruku, tebi za ozdravljenje!On mi ponudi lijevu ruku, a ja se nad tim zapanjim, i reknem: - Čudo Allahovo! To je lijep mladić, on potječe iz velike kuće,ali je u pogledu odgoja oskudan. To je neka začuđujuća stvar! Ali mu ja opipam puls i napišem neki recept, i posjećivao sam ga tijekom deset dana, sve dok on nije ozdravio, i dok se nije uputio, da uzme kupelj. Državni mi namjesnik pokloni lijepu počasnu haljinu, i imenuje me voditeljem bolnice, koja je u Damasku. Kada sam ja s mladićem došao u hammam, koji su za njega bili zatvorili, i kada su zatim ušli poslužitelji, da ga u nutarnjoj ham-123 Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijeloga roba.382

Pripovijest liječnika Židovamamskoj prostoriji razodjenu, tako daje on bio gol, tada ja uvidim, da je njegova desna ruka bila kratko prije toga odsječena, i da je upravo to bilo razlogom njegove slabosti. Pri tome sam se prizoru zapanjio, i rastužim se poradi njega. A kada sam pogledao njegovo tijelo, ugledam na njemu ožiljke od bičevanja, koji su bili liječeni mastima. Zbog svega sam se toga posve zbunio, i to se pokazivalo na mome licu. Tada me mladić pogleda, shvati, što se u meni događa, i rekne: - O najveći liječnice našega vremena, nemoj biti zapanjen! Jaću ti ispripovijedati svoju povijest, čim napustimo kupelj. Kada smo zatim napustili hammam, vratili se kući, uzeli objed i otpočinuli, on me upita:- Zar si nećemo pogledati doksat124? I ja rado pristanem na to. Zatim on zapovijedi robovima, da odnesu gore jastuke i sagove, da nam ispeku janje, i da nam donesu voće. Robovi učine ono, što je on zapovijedio. Tako smo zajedno jeli, on lijevom rukom. Zatim ga ja zamolim, neka mi ispriča svoju povijest. I on počne: - Polušaj dakle, o najveći liječnice našega vremena, što mi sedogodilo. Znaj, ja pripadam sinovima Mosula125, u kojemu je umromoj djed, i iza sebe ostavio deset sinova, od kojih je bio najstarijimoj otac. Svi su odrastali i uzimali si žene. Tada ja budem rođen

svojemu ocu, dok njegovih devetero braće nisu bili blagoslovljenidjecom, Tako sam odrastao među svojim stričevima, koji su u meninalazili veliku radost. Kada sam zatim postao veći i izrastao umuškarca, pođem jednoga dana, o jednom petku, sa svojim ocemu Džamiju od Mosula126, i mi izmolimo molitvu koja se čitapetkom. Zatim se sav narod raziđe, ali moj otac i moji stričevi 124 Posrijedi je osobita vrsta orijentalnoga izbočenog balkona na pročeljukuće, pod krovom, i s prozorima na sve tri strane.125 Mosul je značajan trgovački centar na Tigrisu. 126 Najveća je mosulska džamija takozvana Saborska džamija — Džamija odMosula.383

A

Dvadesetiosma noćostanu ondje sjediti, i razgovarati o čudesnim stvarima u stranim zemljama, i o znamenitostima dalekih gradova. I naposljetku oni spomenu Kairo, a jedan od mojih stričeva rekne: 'Putnici pripovijedaju, da na čitavoj zemlji ne postoji ništa ljepše od Kaira i Nila.'Kada sam ja čuo te riječi, obuzme me čežnja za Kairom.Zatim moj otac rekne: 'Tko još nije vidio Kairo, taj još nije vidio svijet. Njegova je zemlja ispunjena zlatom njegov je Nil čarobna slika njegove sU žene drage poput hurija127 njegove su kuće izgrađene poput dvoraca njegov je zrak nježan i mek čak ni tamjan nije ravan njegovu mirisu . Kako to i ne bi bilo tako, kada on u sebi obuhvaća baš cijeli svijet?'Izvrsno je rekao pjesnik:Zar ja moram otići iz Kaira i njegovih divnih milina?Koje bi to mjesto bilo ono, koje će mi zatim još donositi radost?I zar trebam napustiti mjesto, na kome one koji udišu zapahujučisti zrakovi, a ne ono, što se natiskuje iz uskih uličica?Pa kako onda? Svojom ljepotom je on nalik raju. Ondje su uzglavci i jastuci rasprostrti u nizovima.Grad, koji svojim sjajem raduje oči i srca.Sto si priželjkuju kreposni i grešnici, to on nudi u zajedništvu.127 Hurije su džennetske (rajske) djevice.384

Pripovijest liječnika Židova A ta zasluga ondje sjedinjuje vjerne prijatelje. Dražesni im vrtovi nude mjesta za počinak.O vi narode od Kaira, ako Allah zaključi moje izbivanje, Obećanja će me i zakletve vazda voditi k vama.Ne spominjite ime Zefir128! Tako mek miris vrtovaje upravo takav kao i njegov. On ga zatim smjesta zarobi.Zatim moj otac još rekne: ' Pogledajte si kairske vrtove kada Sunce klizi pred smiraje i kada se preko njih rasprostiru sjene vi biste tada posvjedočili čudo i u radostima se priklonili k njemu .' Tako je on izgovorio, a svi počnu oslikavati Egipat i Nil. Kada su oni završili, i kada sam ja saslušao ovakva opisivanja Kaira, moje su misli prionule uz te opise. Pa kada su oni ustali, i kada je svaki pojedini otišao u svoje obitavalište, ja sam doduše legao na počinak, ali te noći nisam mogao spavati od puste čežnje za Egiptom, a jelo i piće mi otada pa nadalje nisu više prijali. Poslije malo se dana opreme moji stričevi za putovanje u Egipat, i ja stupim pred svojega oca i počnem plakati, sve dok on nije za mene nabavio robu, i dopustio mi da pođem s njima na put. Ali on rekne: 'Nemojte mu dozvoliti da putuje sve do Kaira, nego ga ostavite u Damasku, neka ondje proda

svoju robu!' Mi se dakle stavimo u pokret, ja uzmem oproštaj od svojega oca, i mi krenemo iz Mosula. Putovali smo sve dalje, dok nismo prispjeli do Haleba129, gdje smo se zadržali nekoliko dana. Zatim se otputimo dalje prema Damasku, i ugledamo grad zelen od128 Antička personifikacija vjetra: zephyrus je zapadnjak, ali i vjetar uopće. 129 Haleb (= Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a u povijesti je Križarskihratova odigrao vrlo važnu ulogu.385

Dvcidesetiosma noćdrveća u kojemu cvatu voćke gdje poskakuju potočići i cvrkuću ptice nalik raju i bogat svim vrstama plodova . Mi odsjednemo u nekome od karavanseraja, i moji stričevi stanovito vrijeme ostanu ondje, kako bi prodavali i kupovali. Oni su također prodavali moju robu, i pri tome se ispostavljao dobitak, koji je za svaki dirhem donosio pet dirhema, zbog čega sam ja bio vrlo radostan. Moji su me dakle stričevi ostavili samoga, i otputovali prema Egiptu, dok sam ja ostao ondje. Iznajmio sam sebi svoje mjesto stanovanja u nekoj kući tako lijepo sagrađenoj da se ni jedan jezik ne bi usudio da je opisuje . Nju sam bio iznajmio za dva dinara na mjesec. Ondje sam ostao, jeo i pio, sve dok nisam taj novac, koji sam posjedovao, gotovo posve potrošio. Jednoga dakle dana, kada sam sjedio pred kućnim vratima130, dođe prema meni neka dama, odjevena u najskupocjenije haljine, od kojih moje oči nikada nisu vidjele raskošnije. Ja sam joj namignuo, a ona je bez oklijevanja ušla na vrata. Čim je ona ušla unutra, ja sam pošao za njome i zaključao za nama vrata. Tada ona podigne sa svojega lica svoj zar i odbaci ogrtač. Ja međutim primijetim, da je ona zračeće ljepote, i ljubav prema njoj obuzme moje srce. Tako ja odem i donesem stol, sa skupocjenim jelima i svim onim, stoje okolnost zahtijevala. Stavim ga pred nju, i mi počnemo jesti, piti, zatim se šaliti, sve dok nam se vino nije popelo u glavu. A potom ja s njome provedem najljepšu noć sve do jutra. Ja joj dakle htjednem dati deset dinara. Ali me ona mračno pogleda i nabere obrve, i dršćući od gnjeva uzvikne:'Fuj na vas, Mosulci! Zar ti misliš, da ja hoću tvoj novac?' Zatim ona iz džepa svoje haljine izvadi petnaest dinara, i njih stavi pred mene, i rekne: 'Tako mi Allaha, ako ih ti ne uzmeš, ja nikada neću opet doći k tebi.' 130 Na Istoku je to posve uobičajeno - a isto tako i kod nas u Bosni - da, kada čovjek "nema pametnijeg posla", naprosto sjedne pred kuću i promatra, što drugi svijet radi.386

Pripovijest liječnika Židova

Kada sam ih ja bio od nje uzeo, ona mi rekne: 'O moj gospodaru, očekuj me za tri dana. Između vremena sunčeva zalaska i večere ja ću biti kod tebe. Ti nam međutim od ovoga novca pripremi isti objed kao i jučer.' I ona od mene uzme oproštaj i ode. Ali s njome također ode moj razum. Pošto su bila prošla tri dana, ona opet dođe, odjevena u tkanine od svile, protkane zlatnim koncem, i u još ljepšem nakitu i haljinama, nego što ih je bila nosila prije. Ja sam međutim sve bio pripremio, prije nego što je ona došla. Jeli smo i pili i proveli noć kao prvi put sve do jutra. Zatim mi ona dadne petnaest dinara i obeća, da će opet doći k meni nakon tri dana. Ja sam za nju sve držao u pripravnosti, i ona se pojavi u očekivano vrijeme, ponovo raskošnije obučena nego prvi i također drugi put, i ona rekne:'Zar nisam lijepa, moj gospodaru?''Da, tako mi Allaha!' odgovorim ja.A ona nastavi: 'Hoćeš li mi dopustiti, da ja sa sobom dovedem stanovitu djevojku, ljepšu od mene, i mlađu po godinama, da se s nama igra, i da se ti s njome šališ, da se obraduje također njezino srce? Jer ona

je bila tužna već od prije dugo vremena, i zamolila me je, da je uzmem sa sobom, da sa mnom provede noć.'Kada sam čuo njezinu molbu, ja odgovorim:'Da, tako mi Allaha!' Zatim smo pili, sve dok nam se nije vino popelo u glavu, i spavali smo sve do jutra. Tada mi ona ponovo dadne petnaest dinara i rekne: 'Priskrbi nam nešto više prostora, jer će ta djevojka također doći sa mnom!' Nato ona ode, a četvrtoga sam dana ja kao uvijek sve pripremio, i poslije sunčeva smiraja, gledaj, kad li dolazi ona,387

Dvcidesetiosmct noćpraćena od izvjesne djevojke, koja je bila umotana u neki ogrtač. Čim su ušle, one sjednu, i dok sam ih gledao, ja izreknem stihove:Kako je divno naše vrijeme, kako je lijepo, Dok je koritelj daleko, i dok nas ne gleda!Kada su nam ljubav i radost i opijenost Blizu, i kada odbjegne razum.Kada Uštap zazrači u svome žaruI kada se naginje grana u nježnoj haljini,Ruža se svježa kao rosa pokazuje na obrazima, Perunika se u oku pokazuje tamnosjajna.Onako kako ja to želim, tako jasno svijetli život, U jedinstvu s najdražom, tako predivno! Ja se obrađujem pri pogledu na njih, zapalim svijeće, i pozdravim ih pun radosti i ushićenja. One odlože svoje gornje haljine, a nova djevojka skine zar sa svojega lica, i ja se osvjedočim, da je ona poput Mjeseca u njegovoj punini. Nikada nisam ugledao neku veću ljepoticu od nje. Zatim stavim pred njih jelo i piće, i mi smo jeli i pili. A ja sam toj drugoj djevojci vazda davao najbolje zalogaje, i punio sam joj pehar, i s njome sam pio, sve dok prva nije u svojoj nutrini postala ljubomornom, i dok me nije upitala:'Tako ti Allaha, zar nije ta cura ljepša od mene?'A ja uzviknem:'Da, tako mi Allaha!'388

Pripovijest liječnika Židova Ova nato:'To je moja želja, da je ti noćas pojebeš.'Ja odgovorim:'Ja ću to učiniti od srca rado.' Nato ona ustane i rasprostre za nas postelju. Ja međutim pođem k mladoj djevojci, i otpočinem s njome sve do jutra. Tada se probudim i osjetim, da sam posve vlažan, kako sam pomislio, od znoja. Sjednem, i pokušam probuditi djevojku. Ali kada sam potresao njezina ramena, s jastuka se otkotrlja njezina glava. Napusti me prisebnost, i ja glasno kriknem, tim što sam rekao:'O ti izvrsni Zaštitnice, podari mi svoju zaštitu!' Uvidim, da je ona umorena, i skočim na noge. Svijet postane crnim pred mojim očima. Sada počnem tragati za svojom prvom ljubljenom, ali je nisam mogao naći. Tada mi je postalo jasno, da je ona ovu djevojku ubila iz ljubomore, i ja reknem: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha, Uzvišenoga i Svemoćnoga! Sto ja trebam činiti?' Neko sam vrijeme premišljao, skinuo sam sa sebe svoje haljine, 1 iskopao posred dvorišta jamu. Zatim sam uzeo djevojku zajedno sa svim njezinim nakitom, položio je u iskopanu raku, i pokrio je zemljom i mramornim poplocenjem. Potom se operem, obučem na sebe čiste haljine, i uzmem ono, što mi je još preostalo u novcu. Napustim kuću i zaključam je, pođem k njezinu vlasniku, prikupim srčanosti, i platim mu najam za godinu dana, i reknem:'Otputovat ću k svojim stričevima u Kairo.' Zatim se dadnem na put, i otputujem za Egipat, i sretnem svoje stričeve, koji mi se obraduju. Oni su bili upravo rasprodali svu svoju robu, pa me upitaju:

'Sto je razlog tvojega putovanja?'Ja odgovorim:'Osjetio sam čežnju za vama.'389

Dvadesetiosma noć Ali im nisam dao znati, da ja imam kod sebe još novaca. Zatim sam ostao kod njih godinu dana, pri čemu sam si razgledavao Kairo i njegov Nil. I ja položim svoju ruku na ostatak svojega imetka, i počnem od toga izdavati za jelo i piće, sve dok za moje stričeve nije došlo vrijeme polaska na put. Tada ja pobjegnem, i sakrijem se pred njima. Oni me počnu tražiti, ali kada nisu ništa o meni čuli, oni sebi reknu:'On se zacijelo vratio natrag u Damask.' Čim su oni otišli, ja se opet pojavim pred svijetom i ostanem u Kairu još tri godine, sve dok ništa više nije ostalo od mojega novca. U međuvremenu sam svake godine slao novac za najamninu vlasniku kuće u Damasku, ali mi je poslije tri godine postalo tjeskob-no pri duši, jer sam imao kod sebe dovoljno novaca samo još za najamninu od jedne godine dana. Tada krenem na put, sve dok nisam stigao u Damask, i sjašim u svojoj kući. Vlasnik me s radošću opet ugleda, a ja nađem sobu u onakvu stanju, u kakvu sam je bio zaključao. Otključam je, i uzmem si iz nje stvari, koje su se u njoj nalazile. Pritom nađem pod posteljom, na kojoj sam one noći počivao s ubijenom djevojkom, zlatnu ogrlicu s ugrađenim draguljima. Podignem je, očistim je od krvi umorene djevojke, neko je vrijeme promotrim, i počnem pri tome plakati. Zatim tijekom dva dana ostanem u kući, a trećega otiđem u hammam i promijenim svoje haljine. Nisam međutim imao kod sebe više nikakva novca. A kada sam se jednoga dana htio uputiti na bazar, sotona mi u uho došapne napast, kako bi se ispunila sudbina. Tako ja uzmem ogrlicu s draguljima, odem na bazar, i predam je stanovitomu prekupcu. Taj me zamoli, da zauzmem mjesto domaćinu uz bok, i da pričekam, dok se tržnica ne napuni svijetom. Ali on bez mojega znanja i krišom uzme ogrlicu, te je ponudi na prodaju. Nakit bude procijenjen na dvijetisuće dinara. Ali se prekupac vrati k meni i rekne:

390

Pripovijest liječnika Židova 'Ova je ogrlica od bakra, i krivotvorena je, franačka131 izrada. Za cijenu je ponuđeno tisuću dirhema132.Ja odvratim: 'Dabome! Mi smo je dali napraviti za neku djevojku, s kojom smo se htjeli našaliti. Moja ju je dakle žena naslijedila, pa je mi zato hoćemo prodati. Otiđi, i uzmi tih tisuću dirhema!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju. 131 Franak je u 1001 noći uobičajeni naziv za ma kojeg pripadnika zapadnoeuropskoga kršćanskog svijeta. 132 Taj je srebreni novac u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dinara (= zlatnika), dok se pred kraj vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglodobiti i po nekoliko stotina dirhema. U vremenu kada se zbiva ova pripovijesttisuću je dirhema jedva predstavljalo vrijednost od pedeset dinara.391

Ipak, kada je počela

t i dvadesetideveta noć I t

Šehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je mladić rekao prekupcu: — Uzmi tih tisuću dirhema! — i kada je prekupac to čuo, dakle: da je on tada primijetio, da je posrijedi neka sumnjiva povijest. Tako on odnese tu ogrlicu predstojniku bazara, i dadne mu je. Taj je odnese valiji, i rekne mu: 'Ova mi je ogrlica ukradena iz moje kuće, i mi smo pronašli lopova u haljini jednog trgovca.' Tako me je, prije nego što sam se snašao, opkolila straža. Oni me uhvate i odvuku valiji, koji me počne ispitivati o toj ogrlici. Ja mu ispričam ono, što sam ispripovijedao prekupcu. On se međutim nasmije i rekne:'To nije istina.' Ali još prije nego što sam znao, što mi se događa, haljine mi budu strgnute s tijela, te me bičevima počnu udarati po bokovima. Pod žežućim. bolovima ja priznam:'Ukrao sam je.'Jer — reknem sebi: 'Bolje je, da kažeš: - ukrao sam je - nego da kažeš: — vlasnica je u mojoj kući umorena — jer bi te oni tada pogubili.'393

Dvcidesetideveta noć Oni napisu zapisnik, da sam je ja ukrao, odrežu mi ruku133, i na badrljak izliju kipuće ulje. Tada padnem u nesvijest. Ali mi oni dadnu da pijem vino, sve dok se nisam oporavio. Zatim ja uzmem svoju ruku, i odem kući. Dođe mi međutim vlasnik i rekne: 'Budući da ti se to dogodilo, moraš napustiti moju kuću, i ogledati se za nekim drugim stanom. Jer ti si okrivljen za krađu.' 'O gospodaru' odgovorim ja 'imaj sa mnom strpljenja još samo dva do tri dana, dok sebi ne potražim neko drugo mjesto!' On se s time složi, ode, i ostavi me. Tada ja sjednem, i zaplačem, i reknem: 'Kako da se vratim doma k svojima, kada mi je odsječena ruka, i kada oni ne znaju, da sam ja nedužan? Ali možda Allah nakon svega toga još učini nešto za mene.' Gorko sam plakao, a budući da se također vlasnik kuće bio otuđio od mene, progonio me je dubok jad, i tako sam tijekom dva dana ostao u opakoj nevolji. Ali trećega dana dođe iznenada'k meni domaćin, i s njim ljudi iz straže, i predstojnik bazara, koji me je okrivio, da sam ukrao ogrlicu. Ja izađem k njima napolje i upitam, što je posrijedi. Oni me međutim svezu, i bace mi lanac oko vrata, i reknu: 'Ispostavilo se, da ta ogrlica pripada namjesniku od Damaska, veziru, koji upravlja gradom.'I oni ktomu nadovežu: 'Ona je nestala iz njegove kuće prije tri godine, zajedno s njegovom kćerju.' Kada sam od njih čuo te riječi, klone mi srce, i ja reknem samomu sebi: 'Za tvoj život više nema spasa! Tako mi Allaha, moram namjesniku ispripovijedati svoju povijest. Ako on hoće, ubit će me, a ako mu se svidi, može mi oprostiti.' 133 Po nekima se muslimanskim zakonima poslije prve krađe odsijeca samo desna ruka.394

— Pripovijest liječnika Židova Čim smo stigli k namjesniku, oni me izvedu pred njega. Pa kad me je vidio, on me pogleda jednim dugim pogledom, i upita te, koji su bili pred njim: 'Zbog čega ste vi ovomu odsjekli ruku? On je jedan nesretnik, ali na njemu ne leži nikakva krivica. Zaista, vi ste njemu učinili nepravdu, kada ste mu odsjekli ruku.' Kada sam saslušao ove riječi, ojača moje srce i osnaži se moja duša, i ja tako reknem: 'Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam nikakav lopov. Oklevetali su me tom teškom sumnjom, nasred su me tržnice tukli bičevima, i prisilili me na priznanje. Tako sam ja sam sebe

lažno optužio, i priznao, da sam počinio krađu, premda sam u tome nedužan.'Namjesnik rekne:'Tebi se ne smije dogoditi ništa nažao.' Zatim on zapovijedi, da predstojnik bazara bude bačen u tamnicu, i rekne mu: 'Daj ovomu čovjeku krvarinu za ruku. Inače ću te dati objesiti, i oduzeti ti sve što posjeduješ.' Zatim pozove stražare. Oni ga pograbe i odvuku odatle, i tako ja ostanem kod namjesnika. Zatim oni na njegovu zapovijed razriješe lanac s moje šije, i oslobode mi ruke. A on me pogleda i rekne: 'Moj sine, reci mi istinu, i ispripovijedaj mi, kako je ova ogrlica došla do tebe!'I on izrekne stih:Očituj istinu, pa makar te također Istina palila prijetnjom vatre!Nato ja reknem:'Visoki gospodaru, ja ću ti reći istinu.'395

Dvadesetideveta noć Zatim mu ispripovijedam sve, što se zbivalo između mene i prve djevojke, i kako je ona k meni dovela drugu, i kako je nju iz ljubomore ubila, i ja mu ispripovijedam sve pojedinosti. Kada je saslušao moje riječi, on kimne glavom, udari desnom rukom o lijevu, stavi rubac preko svoje glave, i počne plakati. I naposljetku on izgovori stihove:Vidim kako me patnje ovoga svijeta stižu u velikom broju. A tko je njima pogođen, boluje sve do svojega skončanja.Ako su dva prijatelja sjedinjena, moraju se ipak opet rastajati. Samo malo ima onih, koje bol rastanka ne spopada.Potom se on obrati meni i rekne: 'Znaj, moj sine, ta je starija djevojka bila moja kći, koju sam vazda držao pod strogom prismotrom. Kada je odrasla, poslao sam je u Kairo, i vjenčao je sa sinom svojega brata. Ali je on umro, i ona se vratila natrag k meni. No od kairskoga se naroda naučila na razvrat. I tako te je četiriput tražila, i naposljetku je k tebi dovela također svoju mlađu sestru. Njih su dvije bile rođene sestre, i bile su vrlo ovisne jedna o drugoj. Pa kada se starija upustila u onu pustolovinu, ona je tu tajnu otkrila svojoj sestri, koja je dakle poželjela, da je prati. Ali se ona natrag vratila sama. Tada sam je ja upitao o njezinoj sestri, ali je ona samo počela za njome plakati. Zatim ona potajno ispripovijeda svojoj materi — dok sam ja ipak bio prisutan — kako je umorila svoju sestru. I ona je uvijek plakala i govorila: — Tako mi Allaha, ja ću neprestano za njome naricati, sve dok ne umrem. — A onda se tako također dogodilo. Gledaj dakle, moj sine, što se dogodilo! A sada tebe molim, da mi ne pro-tivuriječiš u onome, što namjeravam učiniti. Ja ću te oženiti svojom najmlađom kćerju. Ona nije rođena sestra drugih dviju, i još je djevica. Ja isto tako neću od tebe uzimati nikakav jutarnji dar134, nego 134 Tako se zove otkup za mladu, koji se plaća na dan vjenčanja, neposredno prije samog potpisivanja bračnog ugovora.396

Pripovijest liječnika Židova

ću vam štoviše dati stanoviti godišnji prihod od mojega imetka, a ti trebaš ostati sa mnom u mojoj kući na mjestu sina.'Ja odgovorim: 'Neka bude tako! Kako sam se ja još mogao nadati takvoj sreći?' - Zatim on odmah pošalje po kadiju i po svjedoke i dadne napisati moj bračni ugovor sa svojom kćerju, i ja uđem k njoj. Da, on utjera za mene od predstojnika bazara veliku svotu novca, i ja kod njega zadobijem visok položaj. Ove je međutim godine preminuo moj otac, i namjesnik je sa svoje strane odaslao glasnika. Taj mi je donio novac, koji je za sobom ostavio

moj otac, i tako ja sada živim u svoj životnoj radosti. To je dakle razlog, zbog kojega mi nedostaje desna ruka.' - Nad time sam bio vrlo zaprepašćen - tako dalje nastavi Židov — i tri sam dana ostao uz njega. Zatim mi on dadne mnogo novaca. Ja međutim otputujem od njega i dođem u ovaj vaš grad. Imao sam ovdje dobar život, ali mi se s grbavcem dogodilo ono, što ti je poznato.'Tada rekne kralj od Kine: - To nije cudnovatije od grbavčeve povijesti. Ne ide drugačije,vi morate visjeti. Preostaje dakako još krojač, koji je izazvao cijelutu nevolju.I on ktomu nadoveže: - Krojačiću, ako mi ti možeš ispripovijedati nešto, što jecudnovatije od grbavčeve povijesti, tada ću vam ja svima otpustitivašu krivicu.Tada krojač istupi, i od njega bude započeta397

Dvadesetideveta noć KROJAČEVA PRIPOVIJEST. 'Znaj, o najveći kralju našeg vremena, najčudnovatije je ono, što se meni zbilo i dogodilo. Jučer sam ujutro, prije nego što sam sreo toga grbavca, bio prisutan kod svadbene svečanosti jednoga svojeg poznanika, koji je u svojoj kući okupio dvadeset ljudi ovoga grada. Mi smo svi bili zanatlije, između ostalih krojači, tkalci, stolari i još više od iste branše. Kada se Sunce popelo, postavili su pred nas jela, da jedemo. I gledaj, uđe k nama kućedomaćin, i s njim neki stran i ljubak mladić iz naroda od Baghdada. Taj je mladić nosio na sebi čudesno lijepe haljine. I on je sam bio tako lijep, kako je to samo moglo biti, ali je bio hrom. On uđe k nama, pozdravi nas, i mi ustanemo, njemu u čast. Ipak, baš kada je htio sjesti, on ugleda među nama jednoga, koji je bio brijač. Tada on odbije, da sjedne, i htjedne nas napustiti. Ali smo ga mi silom počeli zadržavati. Naš ga domaćin također pokuša zadržati, i počne ga preklinjati, pa ga upita:- Koji je razlog za to, da ti ulaziš, i smjesta hoćeš opet otići?Ovaj odgovori: - Tako ti Allaha, moj gospodaru, nemoj mi stajati na put!Razlog, zbog kojega se želim vratiti, je ovaj brijač zle kobi. Kada je kućedomaćin čuo od njega te riječi, on dospije u najveće zaprepašćenje i rekne: - Kako može ovaj mladić iz Baghdada zapasti u takvu zbunjenost poradi ovoga brijača?Zatim mi pogledamo stranca i reknemo:- Objasni nam razlog svojega gnjeva prema ovomu brijaču. - Vi plemenita gospodo — rekne mladić — meni se u Baghda-du, mojemu zavičajnom gradu, dogodila s ovim brijačem stanovita pustolovina. On je bio kriv, što sam ja slomio svoju nogu i postao hromim, a zakleo sam se, da nikada više neću s njime sjediti u istoj398

t Krojačeva pripovijest

prostoriji, i da neću ostajati čak ni u istome gradu, u kome on prebiva. Napustio sam Baghdad i odande otputovao, kako bih se nastanio ovdje u vašem gradu. Ali ovdje više neću provesti nijednu noć, nego ću otputovati dalje.Tada ga mi zamolimo:- Za volju Allahovu, ispričaj nam svoju povijest.Mladić dakle počne, dok je brijač problijedio: - Vi plemenita gospodo, znajte, da je moj otac bio jedan od trgovačkih prvaka grada Baghdada, a Allah mu Uzvišeni nije poklonio nijedno drugo dijete osim mene. Kada sam ja dakle odrastao i bio sazreo u muškarca, otiđe moj otac k milosti Allaha Uzvišenoga i ostavi mi za sobom novac,

uškopljenike i sluge. I ja sam se običavao dobro odijevati i dobro jesti. Allah me je međutim učinio mrziteljem žena. - I jednoga dana, dok sam prolazio baghdadskim ulicama, dođe mi na put, ravno meni ususret, cijelo jedno jato žena. Ja pobjegnem, i uđem u neku uličicu, koja nije imala nikakva izlaza, i sjednem na gornjem kraju uličice na neku kamenu klupu. - Jedva da sam koji trenutak bio sjedio, kad li se nasuprot tomu mjestu, na kome sam se nalazio ja, otvori neki prozor, a iz njega pogleda stanovita mlada dama, lijepa poput Uštapa, kada je najljepši. Nikada još u svome životu nisam vidio njoj ravnu. Imala je cvijeće na prozorskoj daski, i zalijevala ga je. Zatim se osvrnula na desno i na lijevo, zatvorila prozor i udaljila se od njega. U mojemu se međutim srcu rasplamsa neočekivana vatra. Moja duša bude od nje zarobljenom, a mržnja se preobrazi u ljubav. Ja ostanem ondje sjediti — izgubljen za svijet — sve do sunčeva zalaska. - I gledaj, kad li dođe kadija toga grada, projahavši mimo, i ispred njega robovi, a iza njega uškopljenici. On sjaši, i uđe u kuću, iz koje je djevojka izgledala napolje. Tada ja shvatim, da je on njezin otac. Zatim žalostan otiđem kući, i bacim se u svome jadu na postelju. Moje robinje uđu unutra i posjedaju oko mene, i nisu znale, što me tišti. Ja im međutim isto tako ništa nisam kazivao, i one počnu plakati nada mnom i jadikovati.399

Dvadesetideveta noć — Tada iznenada unutra uđe neka žena. Ta me pogleda, i moje joj stanje nije ostalo skriveno. Ona mi sjedne do glave i pokuša me smiriti, tim što rekne:'Moj sine, sve mi ispripovijedaj, i ja ću te s njome sjediniti!'Tako joj ja ispripovijedam svoj doživljaj. A ona nastavi: 'Moj dragi sine, ona je kći kadije od Baghdada, koji nju drži u strogoj isključenosti od ostalog svijeta. A mjesto se, na kojemu sije ugledao, nalazi na njezinu katu, dok njezin otac nastava jednu veliku dvoranu u prizemlju. Ona sjedi ondje gore sama, a ja mnogo zalazim u tu kuću. Ti je dakle možeš zadobiti samo preko mene. Zato budi vedra srca!' Ja se dakle razveselim, kad sam čuo njezine riječi, i moji se nad time obraduju, da sam o tome danu postao zdravim. Stara ode i opet dođe, ali ožalošćena lica. I ona rekne: 'Moj sine, nemoj me pitati, što sam od nje doživjela! Kada sam joj ja to rekla, ona je uzviknula: — Ako ne umukneš s takvim pripovijestima, ti zlosretna starice, tada ću ja s tobom postupiti onako, kako ti to i zaslužuješ. - Ali ću se ja bezuvjetno još jednom k njoj vratiti.' Kada sam ja to od nje čuo, to je pridodalo patnju na moju patnju. Ali nakon ponovnih nekoliko dana opet dođe stara i rekne:'Moj sine, zahtijevam od tebe nagradu za dobru vijest.' Kada sam ja to od nje čuo, vrati mi se natrag moj život, i ja joj reknem:'Ti trebaš dobiti sve najbolje.'Sada ona počne: 'Jučer sam otišla k toj dami. I kada je vidjela, da sam ja slomljena srca, i da mi iz očiju naviru suze, ona upita: — Draga tetko, zašto ja moram gledati tako stegnutima tvoje grudi? — A ja joj plačući odgovorim: — O gospodarice, dolazim upravo od kuće stanovitog mladića, koji te ljubi, i koji je poradi tebe blizu smrti. ;— Tada ona rekne, dok joj je srce postajalo mekim: - Odakle je taj mladić, o kojemu ti govoriš? - A ja odgovorim: — On je za mene400i

Krojačeva pripovijest kao sin, i plod mojega srca. On te je vidio prije nekoliko dana na prozoru, kada si ti zalijevala svoje cvijeće, i pošto je ugledao tvoje lice, počeo te je strasno ljubiti. Ja sam mu dala do znanja, kako sam ono prvi put prošla s tobom, i tada se pogoršala njegova patnja. On leži u krevetu i na samrti je, o tome nema nikakve sumnje. — Problijedivši, ona upita: - Sve to zbog mene? - Ja odgovorim: — Da, tako mi Allaha! Sto ti hoćeš? Ja ću to učiniti! - Ona rekne: — Otiđi mu, i pozdravi ga od mene, i reci mu, da sam ja dvaput tako bolesna kao on. U petak, prije molitve, on

treba doći ovamo k mojoj kući. I kada dođe, ja ću sama sići i otvoriti vrata. Odvesti ću ga u svoju odaju, i neko vrijeme kod njega ostati, i njega odatle odaslati, prije nego što se moj otac vrati s molitve.' Kada sam ja čuo te staričine riječi, prestanu boli, od kojih sam trpio, i vesela srca uzmem sve haljine, koje sam nosio, i dadnem ih njoj. Zatim ona ode s riječima:'Budi u dobru raspoloženju!'Ja odgovorim:'Nije mi ostao nikakav trag od bolova.' I moja se porodica i moji prijatelji obraduju mojemu ozdravljenju, i tako ja pričekam sve do petka. Gledaj, kad li k meni uđe stara i upita me, kako sam, i ja joj odgovorim, da sam zdravo i dobro. Zatim obučem svoje haljine, i poškropim se miomirisima, i sada počnem čekati, dok drugi ne pođu na molitvu, kako bih mogao požuriti k njoj. Ali stara rekne: 'Imaš dovoljno vremena. I stoga bi dobro učinio, da odeš u hammam, i da si dadneš ošišati kosu, naročito poslije svoje teške bolesti.' 'To je u redu' odgovorim ja. 'Ali ću si prvo dati ošišati glavu, pa zatim otići u hammam.' Nato ja pošaljem po brijača, koji me je trebao ošišati, tim što sam rekao sluzi: 'Otiđi na bazar i dovedi mi nekog brijača, nekoga razumnog momka, koji se ne miješa u stvari, koje ga se ništa ne tiču, i koji mi neće raskalati glavu svojim prekomjernim brbljanjem!'401

Dvadesetideveta noć Sluga ode, i ubrzo se vrati natrag s ovim bijednim starcem. Kada je ušao, on me pozdravi, i ja mu uzvratim njegov pozdrav. I on rekne:'Zbilja, vidim te omršavjela tijela.'A ja:'Bio sam bolestan.'Tada on nastavi: 'Neka Allah odagna tvoje brige i tvoj jad, nevolja i tuga moraju od tebe uzmaknuti!''Allah uslišio tvoju molitvu' odgovorim ja.Aon: 'Raduj se, o gospodaru, jer je ozdravljenje već došlo k tebi! Želiš li biti ošišan, ili ti trebam pustiti krv? Ne izvješćuje li se ipak posredstvom ibn 'Abasa - neka ga Allah ima među blaženima — da je Prorok rekao: - Tko dadne da mu se u petak reže kosa, od njega će Allah odvratiti sedamdeset bolesti. - A također se pripovijeda, da je on rekao: — Tko dadne da mu se u petak stavljaju pijavice, taj je siguran od gubitka vida i od mnogih bolesti.' 'Pusti ta naklapanja' uzviknem ja. 'Dođi sada i šišaj mi glavu. Ja sam bolestan čovjek!' Tada on ispruži svoju ruku, izvadi neki rubac i razmota ga, i gledaj, na njemu se nalazio zvjezdomjer135 sa sedam diskova136, koji je bio presvučen srebrom. I on ga uzme, pođe u sredinu dvorišta, digne glavu prema sunčevim zrakama, i dugo je vremena gledao kroza nj. Zatim mi rekne: 'Znaj, od ovoga je našeg dana — koji je petak, i to petak desetog safarima137 šeststotinaipedesetitreće godine od hidžreta138 Pro-135 Astrolabium. 136 Prema babilonskoj se predaji oko Zemlje obrće sedam bogova - to jest:pokretnice Mjesec, Venera, Merkur, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Neki misleda je posve vjerojatno, da odatle i naš tjedan ima upravo sedam dana.137 Mjesec muslimanske lunarne godine. 138 Posrijedi je datum Muhammedova bijega iz Mekke u Medinu, koji po unas uobičajenom kalendaru pada u petak, 16. srpnja 622. godine.402

Krojačeva pripovijestrokova — neka nad Njim bude divan blagoslov i svako dobro! — i u sedamtisućatristaidvadesetoj godini prema aleksandrinskom računanju vremena139, čije je

dnevno sazviježđe prema pravilima izračunavanja u vlasti Marsa - od toga je dakle dana proteklo osam stupnjeva i šest minuta. Sada se međutim to poklapa tako, da Merkur stoji u konjunkciji s Marsom, i iz toga proizlazi jedan povoljan trenutak za rezanje kose. Meni je međutim također očigledno, da ti želiš da se s sjediniš s nekim, koji će time biti usrećen. Ali će poslije toga doći do neke prepirke, koja će se sama po sebi nametnuti, i do stanovite stvari, koju ti ja ne želim imenovati.'Ja međutim uzviknem: 'Za volju Allahovu, ti me zamaraš, i skraćuješ mi moj život, i prorokuješ mi još ktomu nesreću. Dao sam te dovesti, da mi ošišaš glavu, i ni u koju drugu svrhu. Zato na posao, ošišaj mi glavu, i ne govori dalje!'On nato: 'Tako mi Allaha, kada bi ti samo znao, što će ti se dogoditi, ti ne bi ništa poduzimao, i ja ti svjetujem, učini onako, kako ti ja kazujem na temelju preračunavanja položaja zvijezda!'Ja reknem: 'Tako mi Allaha, nikada još nisam vidio nekoga brijača, izu-čenoga u astrologiji, kao što si ti. Ali pouzdano znam, da se ti mnogo šališ. Ja sam te pozvao samo zato, da mi ošišaš glavu, ali ti dolaziš k meni s tim žalosnim brbljenjem.'Tada brijač odgovori: 'I što ti hoćeš više? AUah ti je u svojoj dobrostivosti doveo jednog brijača, koji je astrolog, izučen u alkemiji i hiromantiji, u sintaksi, gramatici i leksikologiji. U nauku o tumačenju, retorici i logici. U aritmetici, astronomiji i geometriji. U teologiji, Proro-kovim predajama i izlaganju Kur'ana. Ja sam pročitao knjige iOvaj datum, naravno, kao ni onaj predhodni, ne treba uzimati ozbiljno.403

Dvadesetideveta noćproučio ih, i u tim sam se stvarima izvježbao, i kapirao ih. Ja sam u sebe upio znanosti, i temeljito ih svladao, i izučio sam praksu, i sebe na taj način svestrano izobrazio. Ukratko, ja sam sve te stvari shvatio, i njih u sebi ujedinio. Tvoj me je otac volio zbog mojega manjka u nametljivosti, i zato je to meni jedna sveta dužnost, da tebe poslužim. Ja čak uopće nisam nametljiv — kao što ti jamačno predpostavljaš - i zbog toga sam razloga poznat pod imenom: Šutljivac pun dostojanstvenosti. I tebi zato dolikuje, da zahvaljuješ Allahu i da me ne ometaš. Jer ja tebi savjetujem dobro, i imam prema tebi suosjećanja. Htio bih, da se nalazim punu godinu dana u tvojoj službi, kako bi mi ti dopustio da mi moje pravo padne u dio. I ne bih zatim od tebe zahtijevao nikakvu plaću.'Kada sam sve to od njega morao saslušati, ja reknem:'Zbilja, ti ćeš me danas sigurno dotući.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.404

Ali kada je počela

Šehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o'sretni Kralju, da je — kada je mladić rekao: 'Zbilja, ti ćeš me danas sigurno dotući' - brijač odgovorio: 'Mladi gospodaru, mene ljudi nazivaju Sutljivcem, zato što ja tako malo pripovijedam u protivnosti prema svojoj šestorici braće. Jer najstariji se zove el-Bakbiik140. Drugi međutim el-Haddar141. A treći el-Fakik142. Ali je ime četvrtoga el-Kuz el-Usvani143. Peti se zove el-Faššar144. Šesti se zove Šakašik145. Ali se sedmi zove es--Samit146, i to sam ja sam!' Dok je brijač tu još sve više brbljao, ja pomislim da će mi se rasprsnuti žuč. Stoga reknem robu: 'Daj mu četvrt dinara, i pusti ga neka ode u Allahovo ime. Ja neću više dati da mi se danas šiša glava.'

140 Brbljavac.141 Kričalo.142 Pričalo.143 Asuanski krčag (s vazda otvorenim ustima).144 Lupetalo.»5 Blebetalo.146 Šutljivac.405

Trideseta noćTada rekne ovaj brijač, kada je čuo moju zapovijed robu: 'Kakve riječi, o moj gospodaru! Tako mi Allaha, ja neću uzeti od tebe nikakvu plaću, prije nego što te poslužim. Ja te ipak moram poslužiti. Da, to je moja obveza, da tebe poslužujem, i da ispunjavam tvoje želje. I ja također neću ništa pitati o tome, ako nikada od tebe ne dobijem novac. Makar ti i ne poznavao moju vrijednost, ja ipak poznajem tvoju vrijednost. I ja zahvaljujem tvojemu pokojnom ocu - neka bi mu se smilovao Allah Uzvišeni! - čak poneko dobročinstvo, jer on je bio darežljiv čovjek. Tako mi Allaha, tvoj me je otac dao jednoga dana pozvati, a to je bio dan poput ovoga blagoslovljenog dana, i ja sam došao k njemu, i našao kod njega društvo prijatelja. Tada mi je on rekao: — Pusti mi krv! — Ja sam međutim izvadio svoj zvjezdomjer, uzeo za njega visinu Sunčeva položaja, i utvrdio, da je sazviježđe nepovoljno i da otvaranje žile u tome času nije pogodno. I o tome sam ga izvijestio, i on je slijedio moj savjet i pričekao. Tada sam ja njemu u čast spjevao ove stihove:Došao sam k plemenitom čovjeku, da mu istočim krvi, I našao da taj čas nije povoljan tjelesnom zdravlju.Sjeo sam i ispričao mu poneku čudesnu zgodu. Podastro sam pred njega znanje iz svoje pameti.I to mu se dopalo, da mene sluša, pa je rekao:'Ti si se uspeo do visina znanja, o izvore mudrosti!'Ali sam ja rekao: 'Da mi nisi ti, o gospodaru ljudi, Podario taj razum, moj bi brzo posustao.Ti si gospodar milosti, dobrostivosti i darežljivosti, Branik i znanje ljudi, razum i odlučnost.'406

Krojačeva- pripovijest 'Tvoj je otac bio posve ushićen i doviknuo je robu, tim što je rekao: - Daj mu stoitri dinara i počasnu haljinu! — Tada mi taj sluga dadne to sve, i ja sam pričekao, sve dok nije došao povoljan trenutak, i pustio sam mu krv. On mi nije protivurijecio, ne, on mi se štoviše zahvaljivao. I svi su mi prijatelji, koji su bili nazočni, zahvaljivali i hvalili su me. Ali kada je puštanje krvi bilo obavljeno, ja više nisam mogao šutjeti, nego sam ga upitao: — Tako ti Allaha, moj gospodaru, što te je potaklo, da kažeš robu: — Daj mu stoitri dinara? - Tada on odgovori: - Jedan dinar je bio za astrološko promatranje, drugi za tvoj razgovor sa mnom, treći za puštanje krvi, a ostalih sto i počasna haljina za tvoje pohvalne stihove o meni.' 'Ne htio se Allah smilovati mojemu ocu!' uzviknem ja 'zato što je poznavao takvoga kao što si ti!'Ovaj se međutim brijač nasmiješi, i rekne: 'Nema drugoga Boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov prorok! Slava neka je Njemu, koji mijenja, ali Sam ne podliježe promjeni! Ja sam te držao za čovjeka od razuma, ali ti sada benaviš u svojoj bolesti. Allah je rekao u svojoj presvetoj knjizi: - Koji svoj gnjev drže na uzdi i ljudima opraštaju147. - A u svakome ti je slučaju oprošteno. Ali ja si ne mogu zamisliti, zbog čega ti tako žuriš. A ti moraš znati, da tvoj otac i tvoj djed nisu činili ništa, a da mene prije toga nisu pitali za savjet. I to u izreci glasi: - Tko udijeli savjet, zaslužuje povjerenje. Tko prima savjet, neće biti razočaran. — I u poslovici to dalje glasi: - Tko ne poštuje starost, nije vrijedan starosti. Također je rekao pjesnik:Ako si odlučio neku stvar, pitajZa savjet iskusnoga, i vazda ga slijedi. 'Nikada nećeš naći nekoga, tko je u stvarima ovoga svijeta iskusniji od mene, a ja ovdje stojim

na svojim nogama, kako bih te147 Kur'an 3,128.407

Trideseta, noćposlužio. Ja nisam ljut na tebe. Zašto bi ti onda trebao biti ljut na mene? Ja ću imati s tobom strpljenja, za volju dobrostivosti, koju je prema meni iskazivao tvoj otac.' 'Tako ti Allaha' uzviknem ja 'o ti magareći kurče, zar ćeš me još uvijek mučiti sa svojim brbljanjem, i sve više me oblijevati svojim blebetanjem, a pri tome ja od tebe hoću samo to, da mi ošišaš glavu i odeš svojim putem!'Nato mi on nasapuna glavu i rekne: 'Vidim da si na mene ljut. Ali ti ja to neću uzeti za zlo. Jer tvoj je razum slab, i ti si još gotovo dijete. Još sam te jučer uzimao na ramena i nosio te u školu.' 'Brate' povieem ja 'za volju Allahovu, ostani samo toliko, da obaviš svoj posao, i odlazi svojim putem!' I ja sebi razderem haljinu. Kada je vidio, što sam učinio, on uzme nož i počne ga brusiti, i nije ga prestajao oštriti, sve dok me zamalo nije napustila prisebnost. Naposljetku međutim on priđe, i obrije mi jedan dio glave. Zatim zastane i rekne: 'Moj gospodaru: — Žurba nam dolijeće od sotone, ali smirenost dolazi od Premilostivoga.'Zatim on izgovori ove stihove:Saberi se i ne žuri nikada ni sa kojim planom.Imaj sućuti prema ljudima, pa ćeš zahvaljujući sućuti biti usrećen.Nema nikakve moći na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova moć.A svakoga tiranina tlači još jedan tiranin.Nato on nastavi: 'Moj gospodaru, ja čak vjerujem, da ti ne poznaješ moj društveni položaj. Jer zaista, moja ruka počiva na glavama kraljeva, i408

Krojačeva- pripovijestemira, i vezira, i mudraca, i učenjaka. A pjesnik o nekome meni sličnom kazuje:Svaki je obrt poput komada nakita. Ali je ovaj brijač biser na ogrlici.On stoji iznad svakoga, tko posjeduje mudrost. Glave su kraljeva pod njegovom rukom.Tada ja reknem: 'Pusti to, što te se ništa ne tiče! Ti mi sapinješ grudi, i uzbuđuješ moje srce.'On međutim rekne:'Meni se čini, da si ti čovjek, kojemu se žuri.'Ajauzviknem:'Da! Da! Da!'On nastavi: 'Strpi se, jer žurba je stvar koja pripada vragu, ona donosi kajanje i nesreću. A Prorok je - neka na njemu počiva blagoslov i pozdrav! - rekao: - Najbolje je od djela ono, u kojemu leži promišljenost. - Ja međutim, tako mi Allaha, gajim sumnju u pogledu tvoje namjere, i zato bih htio, da mi dadneš znati, što to imaš na umu učiniti. Jer bojim se, da to nije ništa manje nego dobro.'Bila su preostala još tri sata do molitve. Ali on rekne: 'Ja ne želim, da u tom pogledu budem u dvojbi. Da, ja moram posve točno znati to vrijeme, jer zaista: — Tko govori samo u slutnjama taj neće umaknuti pokudi - osobito čovjek kao ja, čije su prednosti kod ljudi poznate i na glasu. I tako meni ne priliči, da govorim nasumce, kako to čine obični astrolozi.'409

Tridesetu noć Zatim on baci iz ruke nož, i uzme zvjezdomjer. I izađe napolje na sunce, i ostane ondje stajati

dugo vremena. I naposljetku se vrati k meni, i rekne:'Do vremena molitve preostaju još tri sata, ne više, i ne manje.'Tada ja uzviknem:'Za volju Allahovu, začepi usta, razdrti ćeš mi srce!' I on opet uzme nož, počne ga oštriti, onako kako je to bio učinio prije, i opet mi počne brijati glavu i govoriti: 'Ja sam u brizi zbog tvoje žurbe, i doista, ti bi u toj stvari dobro učinio, kada bi mi dao znati razlog za tu žurbu, jer ti dakako znaš, da niti tvoj otac, ni također tvoj djed nikada nisu poduzimali čak ni ono najneznatnije, a da nisu predhodno mene pitali za savjet.' Kada sam vidio, da mi nema nikakva uzmaka, ja reknem u sebi samome: 'Približava se vrijeme molitve, a ja bih htio otići k njoj, prije nego što se ljudi vrate s molitve. Ako me bude još duže zadržavao, tada više ne znam, kako da uđem k njoj.'I ja glasno reknem: 'Učini to brzo, i okani se svojega brbljanja i svoje nametljivosti! Hoću otići u stanovito društvo u kući jednoga od svojih prijatelja.'Kada me je čuo kako govorim o nekom društvu, on poviče: 'Ovaj je tvoj dan za mene blagoslovljeni dan! Upravo sam jučer pozvao k sebi stanovito društvo prijatelja, a zaboravio sam spremiti za njih jelo. Sada se opet podsjećam na to. O jao, sramote!' 'Zbog toga sebi nemoj praviti nikakve brige' odgovorim ja. 'Nisam li ti rekao, da ću danas biti u stanovitome društvu? Sve dakle što se može piti i što se jestivo u mojoj kući treba biti tvoje, ako hoćeš završiti svoj posao, i ako se požuriš, da mi obriješ moju glavu.'Tada on rekne: 'Allah ti uzvratio dobrim! Opisi mi ipak, što imaš za moje goste, kako bih ja to znao!'410

Krojačeva pripovijest Ja odgovorim:'Četiri vrste mesa, deset pečenih pilića, i jedno pečeno janje.' 'Daj da mi ih donesu' rekne on 'da ih vidim!' Tada ja dadnem da mu se sve to donese. Pa kada je on to vidio, uzvikne:'Ali nedostaje još vino.'Aja:'Njega također imam!'On nato:'Daj, neka ga donesu!'Ja naredim da ga iznesu, a on uzvikne: 'Neka te Allah blagoslovi za tvoju darežljivost! Ali nedostaju još kadivo i esencije.' Tada ja naredim da mu donesu kutiju, s naddom, alojem, ambrom i mošusom, sve to u vrijednosti od pedeset dinara. Sada je međutim vrijeme pritiskivalo, a također sam se ja osjećao priti-ješnjenim, i tako mu ja reknem: 'Uzmi sve, i obrij mi glavu do kraja, tako ti života Muhammedova — blagoslovio ga i pozdravio Allah!'Ali brijač rekne: 'Tako mi Allaha, ja to neću uzeti, dok ne vidim sve, što je unutra.' Tako ja zapovijedim robu, neka otvori sanduk. Brijač odloži zvjezdomjer iz ruke, čučnuvši se dolje sjedne na pod, i počne okretati ovamo i onamo esencije, i kadivo, i alojevo drvo u kutiji, dok sam ja bio posve pritiješnjen. Naposljetku priđe k meni, opet uhvati nož, obrije nešto malo moju glavu i počne izgovarati stihove:Sin je izrastao baš onakav, kakav mu je bio otac. Jer gledaj, iz korijenja niče drvo u vis.411

Trideseta noćI on nastavi:

'Tako mi Ali aha, moj sine, ja ne znam, moram li zahvaljivati tebi ili tvojemu ocu. Jer danas sve, čime ću poslužiti svoje goste, dolazi samo od tvoje dobrostivosti, i dobrotvornosti. Pa iako nijedan od mojih gostiju nije toga vrijedan, ipak imam za goste čitav niz muškaraca vrijednih poštovanja: Naprimjer Zaituna, hammamdžiju, i Sali'ja, trgovca žitom, i Silata, prodavača boba, i 'Ikrišu, piljara, i Humaida, smetlara, i Sa'ida, goniča deva, i Suvaida, nosača, i Abu Makariša, hammamskog poslužitelja, i Kasima, stražara, i Karima, stajskog slugu. A među njima nema nijednoga, koji bi bio tupoglav ili kričalo, ili zatucan od pijanstva, niti također nekoga koji ide za trgovanjem, ili koji remeti radost. I svaki pojedini od njih ima neki vlastiti ples, koji on pleše, i par stihova koje pjeva. I što je na njima najbolje, oni su, baš kao tvoj sluga, tvoj rob ovdje, i ne umiju puno govoriti niti također biti nametljivi. Hammamdžija pjeva uz def jednu očaravajuću pjesmu. On ustane, pleše i pjeva:Otići ću svojoj materi i napunit ću svoj krčag. 'Trgovac žitom stoji više u svojoj umjetnosti nego bilo tko inače. On pleše i pjeva:O vrišteća ženo, o gospodarice, ti to možeš tako dobro. 'On nikomu ne ostavlja utrobu čitavom, tako mu se čovjekmora smijati. Ali smetlar pjeva, da ptice zanijeme. I on pleše ipjeva: ^Ono što moja žena zna, krije se u jednom sanduku! 'I on uživa poštovanje, jer je pristojan momak. I ja uvijek govorim o njegovim prednostima:412

Krojačeva pripovijestSvoj bih život dao za čistača ulica, kojemu sam naklonjen u ljubavi.U svome je slatkom liku nalik njišućoj grani.

Udes mi ga je darovao jedne večeri, tada sam rekao — A izjedala me je uvijek rastuća čežnja i rastakala me —'Ti si mi položio vatru u srce!' Nato mi čovjek rekne:'To nije nikakvo čudo, da čistač ulica naloži također i peć.

'Svaki je pojedini od njih savršen u svemu, što može očarati pamet radošću i vedrinom.'I on k tomu nadometne: 'Ali čuti još nije vidjeti. Kada bi se ti odlučio da dođeš k nama, to bi bilo poželjnije za tebe i za nas. Zato propusti to, da ideš svojim prijateljima, s kojima si se dogovorio! Na tebi još leže tragovi bolesti, a možda ti čak odlaziš među ljude, koji su veliki brbljavci, i koji govore o stvarima, koje ih se ništa ne tiču. Ili se možda među njima nalazi neki nametljiv momak, koji će ti toliko nagovoriti da te zaboli glava, a ti si pri tome tek napola ozdravio od bolesti!' 'Nekom se drugom prilikom to treba dogoditi' reknem ja, i iz gnjevnoga se srca nasmijem. 'Učini na meni svoj posao! Zatim ću ja otići u zaštiti Allaha Uzvišenoga, a ti se možeš uputiti k svojim prijateljima. Jer će oni već čekati na tebe.' 'O moj gospodaru' odgovori on 'ja bih te samo želio upoznati s tim momcima, s tima skroz naskroz plahima, sinovima otmjenih ljudi, među kojima nema nijednoga nametljivog brbljavca. Jer nikada, otkada sam odrastao, nisam mogao podnijeti, da općim s nekim čovjekom, koji ispituje o onome, što ga se ništa ne tiče, i nisam se nikada sprijateljivao s drugima osim s onim ljudima, koji su kao ja, ljudi od malo riječi. Zaista, kada bi ti s njima općio, ili ih čak samo jednom vidio, ti bi napustio sve svoje prijatelje.'413

Trideseta noć

Ja mu reknem:

'Neka ti Allah učini savršenim tvoje zadovoljstvo s njima! Zaista moram jednoga dana otići k njima.'On međutim rekne: 'Ja želim, da to bude danas! Ako se ti možeš odlučiti, da ideš sa mnom k mojim prijateljima, daj da s tvojim darovima pođemo k njima! Ali ako si ti danas na svaki način odlučio otići k svojim prijateljima, tada ću ja ove dobre stvari, kojima si me počastio, odnijeti k svojim gostima, i reći im, da oni trebaju jesti i piti, i da ne moraju na mene čekati. Zatim ću se vratiti k tebi, i tebe pratiti k tvojim prijateljima. Jer između mene i mojih prijatelja nema nikakvih sustezanja, koja bi me priječila, da ih napustim. Ja ću uskoro biti natrag i s tobom otići, kamogod ti uopće išao.'Tada ja kriknem: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha, Uzvišenoga i Svemoćnoga! Otiđi k svojim prijateljima i uživaj s njima. I, molim, pusti me da odem k svojim prijateljima, i da danas ostanem kod njih, jer oni me očekuju!'Brijač međutim uzvikne:'Ja te ne puštam da ideš sam!'Aja: 'Na to mjesto, na koje ja odlazim, ne smije ući nitko osim mene.'On nato: 'Ja vjerujem, da ti imaš danas sastanak s nekom ženom. Inače bi me uzeo sa sobom. Pa ipak bih ja to zasluživao najprije od svih ljudi, i ja bih ti mogao pomoći do tog cilja, za kojim ti težiš. Ali se ja bojim, da ćeš ti otići nekoj tuđoj ženi, i prokockati svoj život. Jer u ovome se gradu Baghdadu ne može ništa učiniti od takvih stvari, pogotovo ne o jednome danu, kao što je ovaj. Taj je valija148 od Baghdada jedan vrlo strog čovjek.'

148 Vali (valija) je načelnik gradske policije.414

Krojačeva pripovijest 'Hola!' povičem ja 'ti šugavi šeihu! Gubi se odatle! Kakve su to riječi s kojima mi dolaziš?' 'O ti budalo' uzvikne on 'ti govoriš nešto, čega bi se čovjek morao stidjeti, i ti preda mnom skrivaš svoju namjeru. Ali sam ja to primijetio, i ja znam točno o čemu se radi. Ono što ja hoću, to je ipak samo, da ti danas prema snagama pomognem.' Sada se ja počnem plašiti, da bi moja porodica149 i moji susjedi mogli osluškivati brijačevo naklapanje, i zato sam dugo šutio. U međuvremenu je došlo vrijeme molitve i propovijed je morala već uslijediti. Kada je on do kraja obrijao moju glavu, ja mu reknem: 'Otiđi s jelom i pićem k svojim prijateljima. A ja ću pričekati, dok se ne vratiš! Zatim trebaš ići sa mnom.' Grčevito sam se trudio da ušutkam toga prokletog momka, i da ga nadmudrim, kako bi me naprosto ostavio. Ali on rekne: 'Ti me hoćeš nadmudriti, i sam otići na svoj sastanak. I ti ćeš se upustiti u opasnost, iz koje nema za tebe nikakva spasa. Ali tako ti Allaha, tako ti Allaha! Ne odlazi, dok ne budem bio kod tebe natrag, da te mogu otpratiti, i da vidim, kako će ispasti tvoja stvar!'Neka bude tako' odgovorim ja 'i nemoj mi dugo izbivati!' Tada on uzme sve, što sam mu bio dao, jela i pića i ostale stvari, i ode iz moje kuće. Ali taj prokleti momak to preda nekom nosaču, da to odnese u njegovu kuću, a on se sam sakrije u jednoj od uličica. Ja međutim smjesta skočim na noge. Jer muezzini150 su već izvikivali salam151 od petka, to jest blagoslov Proroku. I ja se u žurbi obučem, izađem sam, dođem do one ulice i postavim se uz kuću, u kojoj sam bio ugledao tu djevojku. Tada ugledam staru kako stoji na vratima i čeka na mene, i s njome se popnem na gornji kat, u kome je stanovala djevojka. Ali jedva da sam ja onamo 149 Porodicu ovdje — kao i u daljnjem tekstu — čine sluge i robovi, a ne rodbina, kao što je to kod nas uobičajeno podrazumijevati.150 Muezzin (mujezin, mejzin) je muslimanski vjerski službenik.

151 Pozdrav, pola sata prije podnevne molitve, o kojemu se polazi u džamiju.415

Trideseta noćušao, kad li se iznenada gospodar kuće vrati s molitve natrag u svoj stan, uđe u veliku dvoranu, i zaključa vrata. I ja pogledam s prozor ra dolje, ugledam ovoga od Allaha prokletog brijača kako sjedi na vratima i pomislim u sebi:'Kako me je ta sotona ovdje pronašla?' I upravo se u tom trenutku dogodilo - po volji Allaha, koji je odlučio, da razdere zar s moje tajne — da je kućedomaćinova robinja počinila prema njemu neki prijestup, za koji ju je on počeo tući. Ona počne glasno kričati. Tada dotrči u sobu njegov rob, kako bi joj pomogao, a kadija počne tući također njega, i on isto tako počne kričati. Prokleti brijač međutim povjeruje, da ja bivam tučen, i on počne kričati, razdere si haljine, i počne si sipati prašinu po glavi, i sveudilj urlikati, i dozivati u pomoć, sve dok se oko njega nije okupio narod. A on je pri tome vikao:'Moj je gospodar ubijen u kadijinoj kući!' Zatim on kričeći otrči odatle k mojoj kući, i sav taj narod za njim, i on to rekne mojoj porodici i robovima, i prije nego što sam ja još znao, što se događa, upute se oni onamo poderanih haljina i raspuštene kose, i počnu naricati:'Jao, naš gospodaru!' A ovaj je brijač trčao pred njima u razderanim haljinama, i on i narod su kričali. Moja je porodica stalno kričala, i on ispred njih, i vrištali su, tim što su uzvikivali:'Jao za ubijenim! Jao za ubijenim!'I svi oni dotrče do te kuće, u kojoj sam bio ja. Kada je kućedomaćin čuo buku i kriku pred svojim vratima, on rekne jednomu svojem sluzi:'Pogledaj, stoje to!A sluga izađe, i vrati se k svom gospodaru i rekne: 'O moj gospodaru, na vratima se natiskuje više od desettisuća duša, muškaraca i žena, i kriče: — Jao za ubijenim! — I pritom pokazuju na našu kuću.416

Krojačeva pripovijest Kada je kadija to saslušao, tada mu se stvar učini ozbiljnom. Tako on ustane, otvori vrata, i ugleda veliko mnoštvo. I on se zaprepasti, i rekne:'Vi ljudi, što je to?' 'Prokletniče! Psu! Svinjo!' počnu vikati moje sluge. 'Ti si ubio našega gospodara!'On upita: 'Vi ljudi, što je dakle učinio vaš gospodar, da sam ga ja trebao dati ubiti?'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priču, koju je bila započela po Kraljevu dopuštenju.$ .':'

I«M

417

Ipak, kada je počela

Šehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je kadija rekao slugama: - Sto je učinio vaš gospodar, da sam ga ja trebao ubiti? Moja vam kuća ovdje stoji otvorena! - dakle: da je tada brijač uzviknuo: 'Ti si njega u tom trenutku tukao bičem, i ja sam ga čuo kako -kriči!'Kadija ponovi: 'Sto je on dakle učinio, da bih ga ja trebao tući? I tko ga je doveo u moju kuću? Odakle je on došao, i kamo je išao?' 'Ne budi stari zlikovac!' poviče brijač. 'Ja znam tu povijest. A cijela je stvar u tome, da tvoja kći njega ljubi, i on nju. Pa kada si ti doznao, da je on u tvojoj kući, tada si pozvao svoje robove da ga tuku, i oni su to učinili. Tako mi Allaha, između nas i tebe ne smije nitko drugi presuditi nego kalif. Ili izvedi našega gospodara napolje, da ga njegovi ljudi prime k sebi, prije nego što ja silom provalim i istrgnem ga iz tvoje kuće, i ti navučeš na sebe sramotu!' Tada rekne kadija, tim što je pun stida pred narodom svoj jezik zadržao na uzdi:'Ako ti govoriš istinu, tada uđi unutra i izvedi ga!'419

^

Sada se brijač progura naprijed, i uđe u kuću. Pa kada sam ja vidio brijača kako ulazi, počnem tragati za nekim sredstvom za bijeg i umaknuće, ali nisam našao ništa, osim nekoga velikog sanduka u toj gornjoj sobi, u kojoj sam se nalazio. Uskočim u njega, poklopac povučem dolje, i zadržim dah. Ovaj uđe u kuću, ali jedva je bio u njoj, a već je dotrčao k meni, ogledao se po sobi, u kojoj sam bio, okrenuo se na desno i na lijevo, prišao sanduku, u kome sam se nalazio, i podigao ga sebi na glavu. Tada sam gotovo izgubio prisebnost. Zatim on potrči u velikoj žurbi. Budući dakle da sam znao, da on neće od mene odustati, prikupio sam srčanosti, otvorio sanduk, i iskočio van na zemlju. Pri tome sam si slomio nogu. A budući da su vrata bila otvorena, ugledao sam napolju golemu vrevu naroda. Nosio sam pak u rukavu uza se mnogo zlata, koje sam predvidio za jedan takav dan i jednu takvu priliku. To bacim među narod, kako bi odvratio od sebe njihovu pažnju, pa dok su oni grabili za tim i time se bavili, odšepao sam, koliko sam brzo mogao, kroz baghdadske uličice, i skretao čas desno čas lijevo. Ali se ovaj prokleti brijač nalazio iza mene. I kamo god bih uopće pošao, taj je brijač trčao za mnom i glasno kričao: 'Oni su mi htjeli ugrabiti mojega gospodara! Slava neka je Allahu, koji mi je podario pobjedu nad njima i oslobodio mojega gospodara iz njihovih ruku!'rA meni: 'Ti si me trajno ražalostio svojim činjenjem, sve dok naposljetku nisi to navukao na sebe samoga! Da ti Allah nije poklonio mene, ti nikada ne bi umakao iz te nevolje, u koju si dospio. Jer oni bi te tako survali u nesreću, da ti nikada ne bi mogao sebe osloboditi. Koliko dakle dugo ti zahtijevaš, da ja još moram za tebe živjeti, kako bih te spašavao? Tako mi Allaha, ti si me svojim budalastim postupanjem umalo dotukao, kada si htio onamo otići sam. Ali ja ti tvoju neupućenost neću uzeti za zlo. Jer ti si siromašan pameću, i sklon si prenagljivanju!'Ja ga napadnem:420

Krojačeva pripovijest 'Zar ti još nije dosta ono. što mi se već od tebe dogodilo, da moraš još i trčati za mnom, i u bazarskim ulicama voditi ovakve razgovore protiv mene?' I gotovo sam ispustio dušu od bijesa prema njemu. Zatim sam se sklonio u dućan stanovitog tkalca, usred bazara, i potražio od vlasnika zaštitu. Taj je držao brijača na udaljenosti od mene. Dok sam ondje sjedio u nekoj skladišnoj odaji, sam sam sebi rekao: 'Ja se od toga prokletog brijača nikada neću opet osloboditi, jer će me on dan i noć opsijedati. A ja ipak ne mogu više podnijeti pogled na njega ni jednoga jedinog trena.' Stoga sam smjesta poslao po svjedoke i napisao svoju posljednju volju za svoju porodicu. Razdijelio sam svoju imovinu, i imenovao jednog nadzornika nad svojim ljudima, kojemu sam

dao nalog, da proda moju kuću i moja zemljišta. I na njega sam prenio skrbništvo za mlado i staro. Zatim sam se ubrzo stavio u pokret i otputovao, kako bih se oslobodio toga svodnika. I skrasio sam se naposljetku u vašem gradu, gdje živim već od nekog vremena. Kada ste me vi dakle bili pozvali, i kada sam došao ovamo, tu sam ugledao kod vas ovoga prokletog svodnika, koji sjedi na počasnom mjestu. Kako bi dakle moglo moje srce biti veselo i moj boravak vedar u društvu toga momka, koji je sve to navalio preko mene, i koji je bio uzrokom, da sam si slomio nogu?' Nato mladić još jednom odbije, da sjedne. Pa kada smo mi bili čuli njegove doživljaje s brijačem — tako je nastavio krojač — tada reknemo brijaču:- Je li to istina, što ovaj mladić o tebi pripovijeda? - Tako mi Allaha - odgovori on - ja sam s njime postupio tako zahvaljujući svojemu iskustvu, i svojemu razumu, i svojoj velikodušnosti. Da nije bilo mene, on bi bio zaglavio, a nitko nije bio uzrokom njegova spasenja nego jedino ja. To je ipak bilo dobro, da je on stradao samo u nozi, a ne u životu! Kada bih ja bio čovjek od mnogo riječi, ne bih s njime tako dobro postupio. Ali gledajte, sada ću vam ispripovijedati jednu povijest, koja se meni421

Tridesetiprva noćdogodila, da biste vi bili posve sigurni, da sam ja čovjek, koji rabi malo riječi, da nisam nametljiv, nego da sam posve drugačiji nego mojih šestero braće. A ta je pripovijest ova152. 152 Brijačeva pripovijest i brijačevih šest priča o šestorici njegove braće, i svršetak krojačeve pripovijesti slijede u drugome od dvanaest svezaka ovog izdanja 1001 noći. No da naklonjeni čitatelj ne bi dugo ostajao u neizvjesnosti glede grbavčeve sudbine, koja ujedinjuje ovaj oveći pripovjedni blok, prevoditelj mu unaprijed kaže: Brijač će na kraju grbavcu izvaditi kost iz grla, i taj će uz riječi: - Svjedočim, da nema drugoga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok! — skočiti na noge živ i zdrav.422