Post on 13-Jul-2016
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU,KRIMINOLOGIJU
I SIGURNOSNE STUDIJE
SARAJEVO
Ana Rajić
GIACOMO CANEPA
(Seminarski rad)
Mentor:Prof.dr.Elmedin Muratbegović
Student:Ana Rajić
Sarajevo,april,2016god.
BIOGRAFIJA
Giacomo Canepa rođen je 1947.god.u Italiji. On je profesor kriminalne antropologije na
Medicinskom fakultetu u Genevi. Antropologija je znanstvena disciplina koja proučava
kulturnu i biološku različitost ljudi. Antropologija proučava čovjeka, njegovu kulturu, njegov
jezik, njegovu evolucijsku prošlost i srodnike, sličnosti i razlike među ljudima od razine
genetike do razine kulture. Istražuje kako ljudi žive, što rade, što misle i kako se odnose
prema okolini.
Godine 1970. objavio je prvo izdanje "Pregled za kriminologiju".U tom prvom broju prezentacije,
talijansko društvo za kriminologiju, smatra da časopisom mogu širiti u Italiji,ali i inozemstvu rezultate
istraživanja i rasprava koje su vodili znanstvenici iz te discipline. Časopis objavljuje studije i rezultate
istraživanja kliničke kriminalistike, psihologije i sudske psihijatrije,te sociologiju devijantnosti i
kaznene politike.
DJELA
Insegnamento e Ricerca nella Criminologia Italiana, Quaderni (Giacomo Canepa and Piero Paradiso eds., ISISC, Siracusa, Italy, 1982) (Italian)
Fenomenologia dell’Omicidio (Giacomo Canepa ed., Giuffre, Milan, Italy, 1985) (Italian)
Criminologia e Politica Sociale (Giacomo Canepa and Maria Ida Marugo eds., Cedam, Padua, Italy, 1987) (Italian)
I Delitti Sessuali (G. Canepa and Marco Lagazzi eds., Cedam, Padua, Italy, 1988) (Italian)
La Formazione del Criminologo (Giacomo Canepa ed., Cedam, Padua, Italy, 1990) (Italian)
La Criminologia Applicata (Giacomo Canepa ed., Giuffre, Milan, Italy, 1991) (Italian)
Imputabilità e Trattamento del Malato di Mente Autore di Reato (Giacomo Canepa and Maria Ida Marugo eds., Cedam, Padua, Italy, 1995) (Italian)
O KRIMINOLOGIJI
Među kasnijim teoretičarima kliničke kriminologije u Italiji posebno se isticao liječnik, direktor
Instituta za kriminalnu antropologiju Univerziteta u Rimu, Benigno Di Tulio, koji je smatrao da treba
primijeniti "klinički kriterij" pri izučavanju kriminaliteta, da treba proučavati čovjekovu ličnost u svim
aspektima, kao jedinstvo gdje se široko ujedinjavaju naslijeđene i stečene snage, biološke, psihološke,
socijalne i kulturne. Canepa Giacomo na Međunarodnom kongresu za kriminologiju u Beogradu
1973. u referatu "Kriminalna ličnost i tipologija delinkvenata", istakao je da problem ličnost i spada u
oblast nauka kliničkog posmatranja i da "ličnost proizilazi iz skupa eleme nata sa fizičkog i psihičkog
aspekta da bi smo je razlikovali od drugih"
Osnovna pitanja koja se razmatraju u okviru kliničke kriminologije su: opasno stanje, problem
kriminalne ličnosti (da li postoji i ako postoji čime se karakteriše) i tipologija delinkvenata, a metod
koji koristi prilikom izučavanja pojedinačnog slučaja kriminalnog ponašanja je klinički metod. Pojam
opasnog stanja, kako tvrdi Pinatel, vlada kliničkom kriminologijom.
Klinicka kriminologija, prema jednoj od najrasprostranjenijih i najširih definicija,predstavlja jedan
kriminološki pravac, koji se, za razliku od opšte kriminologije,sastoji u "multidisciplinarnom
pristupanju individualnom slucaju, uz pomocprincipa i metoda kriminološke nauke i specijalizovanih
kriminologija". Krozmultidisciplinarni pristup treba oceniti proucavanog delinkventa, formulisati
hipotezeo njegovom buducem ponašanju i izraziti program pogodnih mera koje moguda odstrane
eventualni povrat.37Razvoj klinicke38 kriminologije može se pratiti pocev od Lombroza,
italijanskoglekara, koji je medu prvima ukazao da treba izucavati zlocinca a ne zlocin.