UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU,KRIMINOLOGIJU

I SIGURNOSNE STUDIJE

SARAJEVO

Ana Rajić

GIACOMO CANEPA

(Seminarski rad)

Mentor:Prof.dr.Elmedin Muratbegović

Student:Ana Rajić

Sarajevo,april,2016god.

BIOGRAFIJA

Giacomo Canepa rođen je 1947.god.u Italiji. On je profesor kriminalne antropologije na

Medicinskom fakultetu u Genevi. Antropologija je znanstvena disciplina koja proučava

kulturnu i biološku različitost ljudi. Antropologija proučava čovjeka, njegovu kulturu, njegov

jezik, njegovu evolucijsku prošlost i srodnike, sličnosti i razlike među ljudima od razine

genetike do razine kulture. Istražuje kako ljudi žive, što rade, što misle i kako se odnose

prema okolini.

Godine 1970. objavio je prvo izdanje "Pregled za kriminologiju".U tom prvom broju prezentacije,

talijansko društvo za kriminologiju, smatra da časopisom mogu širiti u Italiji,ali i inozemstvu rezultate

istraživanja i rasprava koje su vodili znanstvenici iz te discipline. Časopis objavljuje studije i rezultate

istraživanja kliničke kriminalistike, psihologije i sudske psihijatrije,te sociologiju devijantnosti i

kaznene politike.

DJELA

Insegnamento e Ricerca nella Criminologia Italiana, Quaderni (Giacomo Canepa and Piero Paradiso eds., ISISC, Siracusa, Italy, 1982) (Italian)

Fenomenologia dell’Omicidio (Giacomo Canepa ed., Giuffre, Milan, Italy, 1985) (Italian)

Criminologia e Politica Sociale (Giacomo Canepa and Maria Ida Marugo eds., Cedam, Padua, Italy, 1987) (Italian)

I Delitti Sessuali (G. Canepa and Marco Lagazzi eds., Cedam, Padua, Italy, 1988) (Italian)

La Formazione del Criminologo (Giacomo Canepa ed., Cedam, Padua, Italy, 1990) (Italian)

La Criminologia Applicata (Giacomo Canepa ed., Giuffre, Milan, Italy, 1991) (Italian)

Imputabilità e Trattamento del Malato di Mente Autore di Reato (Giacomo Canepa and Maria Ida Marugo eds., Cedam, Padua, Italy, 1995) (Italian)

O KRIMINOLOGIJI

Među kasnijim teoretičarima kliničke kriminologije u Italiji posebno se isticao liječnik, direktor

Instituta za kriminalnu antropologiju Univerziteta u Rimu, Benigno Di Tulio, koji je smatrao da treba

primijeniti "klinički kriterij" pri izučavanju kriminaliteta, da treba proučavati čovjekovu ličnost u svim

aspektima, kao jedinstvo gdje se široko ujedinjavaju naslijeđene i stečene snage, biološke, psihološke,

socijalne i kulturne. Canepa Giacomo na Međunarodnom kongresu za kriminologiju u Beogradu

1973. u referatu "Kriminalna ličnost i tipologija delinkvenata", istakao je da problem ličnost i spada u

oblast nauka kliničkog posmatranja i da "ličnost proizilazi iz skupa eleme nata sa fizičkog i psihičkog

aspekta da bi smo je razlikovali od drugih"

Osnovna pitanja koja se razmatraju u okviru kliničke kriminologije su: opasno stanje, problem

kriminalne ličnosti (da li postoji i ako postoji čime se karakteriše) i tipologija delinkvenata, a metod

koji koristi prilikom izučavanja pojedinačnog slučaja kriminalnog ponašanja je klinički metod. Pojam

opasnog stanja, kako tvrdi Pinatel, vlada kliničkom kriminologijom.

Klinicka kriminologija, prema jednoj od najrasprostranjenijih i najširih definicija,predstavlja jedan

kriminološki pravac, koji se, za razliku od opšte kriminologije,sastoji u "multidisciplinarnom

pristupanju individualnom slucaju, uz pomocprincipa i metoda kriminološke nauke i specijalizovanih

kriminologija". Krozmultidisciplinarni pristup treba oceniti proucavanog delinkventa, formulisati

hipotezeo njegovom buducem ponašanju i izraziti program pogodnih mera koje moguda odstrane

eventualni povrat.37Razvoj klinicke38 kriminologije može se pratiti pocev od Lombroza,

italijanskoglekara, koji je medu prvima ukazao da treba izucavati zlocinca a ne zlocin.