7/24/2019 Zygmunt Bauman Sloboda je paradoks

1/3

Zygmunt Bauman: SLOBODA JE

PARADOKS

Sloboda je ograniena to je nau oji !a"naje beba oja #u$e% Ali "nanje da je !loboda

#una "ami !tiemo te onda ad !e uimo $i&jeti%

Sloboda je paradoks. Ako trebam biti potpuno slobodan to znai da mogu realizirati svojenamjere drugi ljudi to moraju prihvatiti, ak i ako se te moje namjere ne slau s njihovimeljama. Dakle sloboda realizacije mojih elja uvijek se relektira na situaciju drugih ljudi. Ato se onda relektira na mene, na moju moralnu savjest. !mam skrupule ako inim neto protivdrugih, pokuavam to umanjiti opravdanjima, objanjenjima da sam morao. Da nije bilodrugog naina ni alternative. "onekad ak sebi pokuavam objasniti da sam uinio za drugog

ovjeka sve, a on za mene nita. #ao da je uzajamnost objanjenje za moj nedostatakmoralnih obaveza$

%oralnost ne iziskuje uzajamnosti. %oja moralna obaveza je uvijek korak ispred tvojeobaveze. &akva izbjegavanja, objanjavanja vlastitoj savjesti uostalom nisu eikasna, jer jesavjest surova i teko ih prihva'a.

S jedne strane, drugi ovjek je prepreka za slobodu. Ali s druge kako je ponavljao suporno'u manijaka sve'enik ()ze &ischner #o!tajem !lobodan ad !retnem drugog!lobodnog o&jea. ! dodavao bi* opijamo se slobodom vide'i prizor drugog slobodnogovjeka. Dakle, pretpostavka +moja i tvoja sloboda je uvjet moje slobode. Sloboda je o#'aili je nema%

Dakle, s jedne strane, ako elim ivjeti u slobodnom svijetu, moram drugom ovjeku muu,prijateljici, kolegi s posla dozvoliti da bude slobodan. Ali s druge strane, upravo ti ljudiograniavaju moju slobodu. #ako to pomiriti-

Sloboda je uvijek povezana s nuno'u kompromisa. Apsolutna sloboda, koja istovremenopomiruje obje strane, nemogu'a je.

elika teku'a postmodernost, u kojoj ivimo individualizacija, raspad etikih konteksta,oslabljenje autoriteta, njihov veliki broj i nedostatak jedne duhovne vlasti koja bi ponitiladruge glasove to je s jedne strane velika opasnost. Dovoljno je pogledati oko sebe* ivimo ukorumpiranom svijetu, gdje se ne dri ni rije, ni obveza.

Ali s druge strane, postmodernost je velika ansa. (er nekad je naim moralnim ivotomvladao etiki kodeks koji je pretendirao na to da ga se op'enito prihva'a. Ali tad se nije radioo moralnosti, nego o konormizmu.

%oralni odgoj prema etikom kodeksu zasnivao se na injenju ovjeka poslunim. A zapravo,moral je !tanje ronine ne!igurno!ti, kako je govorio /manuel 0evinas, moj uitelj. ! ja ses tim slaem. (er moral !e ne "a!ni&a na &jerno!ti ode!u( nego na ogo&orno!ti "a druge

ljude. 1toliko sam moralan ovjek ukoliko sam svjestan te odgovornosti, toga da ono toinim utie na sudbinu drugog. 2stavlja trag.

http://akuzativ.com/media/k2/items/cache/07da00e383d0881ed3ca8a8acbeba107_XL.jpg

7/24/2019 Zygmunt Bauman Sloboda je paradoks

2/3

0evinas odbacuje pojam prebivanja s drugim kao osnovu morala. 3e radi se o tome da sezajedniki marira, nego da se bude zajedno u moralnoj zajednici. )e o tome da !e bude !drugima u gru#i( nego da !e bude "a druge. Dakle, treba staviti sa strane svoje maksimalneelje i odustati od mnogih od njih. &o zahtijeva samoposve'enje, odlaganje na policu svogvlastitog interesa. 3eobino vana osobina te odgovornosti je bezuvjetnost. *oralno!t je

"a#o&ijed( ali nei"go&orena%

idite kakvi su paradoksi slobode. #ae se da sloboda ide zajedno s rizikom, ali treba imatina umu da ona ide zajedno i sa moralnim rizikom. Ako znam da imam tu obavezu, mui meneprestana nesigurnost. 3esigurnost u sebe, nemirne no'i, skupule.

2metanje ivota drugima je uobiajena stvar. Ali i ograniavanje ljudske slobode. "ojavljujuse ideje da se zabrani koritenje parema na ulici, jer postoje ljudi kojima su mirisi neprijatni.! ta s tim uiniti-

(asno je o emu se radi u ure4enju svijeta otkad je poela epoha zvana modernizmom* da ga

se uini gostoprimljivijim za ovjeka. 1godnijim. &reba dozvoliti ljudima ivjeti, ne smije sedozvoliti ljudima da smetaju. Ali te dvije stvari su u konliktu.

3auio sam da postoje dva osnovna, neophodna i neizbjena uvjeta dostojanstvenog ivotakoji donosi zadovoljstvo. &o su bezbjednost i sloboda. 2ne ne mogu ivjeti jedna bez druge.Be"bjedno!t be" !lobode je ro#!t&o( a !loboda be" be"bjedno!ti je anar+ija% 2ne jednadrugu trebaju, ali istovremeno kako to ponekad biva u braku ne mogu na'i zajedniki

jezik. 2dnos me4u njima je igra nultog zbira vie bezbjednosti moete dobiti samo za cijenudavanja djeli'a svoje slobode. ! vie slobode 'ete dobiti samo za cijenu gubitka bezbjednosti,

pove'anja nesigurnosti.

/mile Durkheim je pisao* kakva je sre'a da imamo drutvo koje nas prisiljava na civiliziranoponaanje, inae bismo ivjeli u ropstvu strasti i emocija. Dru,t&o oje nam organi"irabe"bjedan $i&ot( o!loba-a od emo.ija. %ogu'e je i tako. Samo to su se nakon nekolikodesetina godina ljudi smatrali nesretnima, jer su poloili na oltaru bezbjednosti ve'i dio svojeslobode.

Sje'ate li se to je Sigmund 5reud rekao 6787. u knjizi +Das 1nbehagen in der #ultur9+3elagodnost u kulturi:- Da je civilizirani ivot trgovinska razmjena dajemo dio jednevrijednosti u zamjenu za dio druge vrijednosti. A kad je 5reud to govorio, stvarnost je bilavrsta, solidna. 5reudova dijagnoza je glasila* svi psihiki problemi ovjeka potiu odatle to

smo dali ogromni dio slobode za bezbjednost bezbjednost od sudbine, bolesti, bandita.Siguran sam, kad bi vam 5reud danas davao intervju, obrnuo bi dijagnozu. ;ekao bi da patnjesuvremenog ovjeka potiu od toga da je postigao ogromnu, bez presedana linu slobodu uzamjenu za davanje ogromnog dijela bezbjednosti. ! ne radi se o bezbjednosti od terorista.Radi !e o be"bjedno!ti u !mi!lu dru,t&ene #o"i.ije( !igurno!ti u !ebe( &jere u !&oje

odlue( #o&jerenja autoritetima%&o je sve izgubljeno.

idi se da, usprkos tome to se mislilo u vrijeme moje mladosti, +i!torija nije #ra&olinij!ira"&oj u #ra&.u !lobode( nego retanje latna. Smjer traganja, elja i snova se promijenio

ljudi se boje vika slobode, mataju o bezbjednosti, povratku zajednici.

7/24/2019 Zygmunt Bauman Sloboda je paradoks

3/3

=istoriar /ric =obsba>m je govorio da se poelo govoriti o identitetu kad se prestalogovoriti o zajednici. Sad !mo #oeli go&oriti o "ajedni.i( jer !mo !e do grla #rejeliidentiteta. e' znamo kakvi su identiteti nestabilni. ;azni identiteti daju nam osje'ajapsolutnog leta u prostor, moemo izme4u njih birati i probirati. 3eki imaju vie identitetaistovremeno, u ovisnosti od toga kome alju S%S?ove. Ali nema se o to osloniti. @azimo po

ivom pijesku, mi smo prekarijat ljuljamo se. 3e znamo koliko 'e situacija u kojoj smo senali u svom ivotu, pozicija koju smo zauzeli, trajati.

&a nestabilnost je svuda. &o to je ljudi vide i uoavaju da se, na primjer, sloboda potire sastvaranjem zajednice, to je neki preokret.

3ije mi stalo do starih vrijednosti, znam previe dobro koliko su kotale onaj stari svijet. %ojaelja je osvjetavanje ljudima kakvu cijenu su platili za promjenu svoje situacije. Akouporedite ivot onlines onim offline, ovaj prvi je znaajno laki od drugog. Da bi se ostvariokontakt s drugim ovjekom offline, treba veliki napor, pokuaji, samoposve'enje, odustajanjeod svojih interesa. ! jednako teko je prekinuti* treba izmiljati opravdanja, objanjavati,

nekad lagati. ! nikad se ne zna ho'e li se to poznanstvo vra'ati.

Onlineje to sve strano lako. (ednako se lako prikljuiti na network, kao i iskljuiti. 3ikone'e ni primijetiti da sam prestao odgovarati na S%Sove i kaiti postove. (edan od hiljaduriendova na net>orku nije onaj jedan od rijetkih prijatelja koje je ovjek stekao u svomivotu. Polja.i a$u da !e #ra&og #rijatelja #o"naje u bijedi . (a ne bih garantirao za teriendove na 5acebooku, ako se neto desi, da 'e pomo'i. Bak mislim da 'e biti prvi koji 'e

pobje'i.

Civimo u vremenu interregnum bezkraljevstva. 3astupa promjena* neto umire, neto novose ra4a. Stari naini uspjenog djelovanja vie ne rade, a novi jo ne. #ritiari su zatvoriliusta, ne zna se ta je umjetnost a ta ne. Jedini #oa"atelji !t&arno!ti !u lio&i i broj#rodati+ #rimjeraa% )e go&ori !e o &i"iji budu'no!ti( ne "namo ni odale bje$imo ni

uda +rlimo%

Dakle, ta smo izgubili- !ntimnost, privatnost, osje'aj trajnosti drutvenih veza. &omedodajmo nesigurnost i imate na svijet.

#ad sam bio klinac puno sam itao Sartra. 2n je govorio da sebi treba stvoriti projekat zaivot, a projektu dodati grupu recepata. A onda realizirati recept po recept. ;ecite todananjim studentima i grohotom 'e se nasmijati. "rojekat za ivot- %nogi od njih bi bili

sretni da imaju projekat za sljede'u godinu.