Z R C A L O !

Broj 24., godište 22.

Kad se naše ruke sloţe!!

Veljača, 2010. O s n o v n a š k o l a C a v t a t

Zrcalo

Z

R C A

L O !

Cyberbulling???

Prvaši stigli u

školu!!!

Intervju s don

Stipom Milošem

Cyberbulling

2

Razgovarajmo…

Drage čitateljice,

dragi čitatelji!

Zajedno smo dale sve od sebe kako

biste mogli uživati u novom izdanju

Zrcala. Koliko smo uspješno

“opipale” bilo škole, prosudite sami.

Nas raduje što i ove godine imate tu

priliku.

Vaša urednica

Lucia Paula Strujić

EKOLOŠKI KUTAK

Impressum List učenika OŠ Cavtat

Veljača 2010.

IZDAVAČ: OŠ Cavtat

Stjepana Radića 3 20210 Cavtat

tel/fax: 020/478-052 (358) E-mail: [email protected] http://www.os-cavtat.skole.hr

UREDNIŠTVO: Lucia Paula Strujić (glavna urednica)

NOVINARI: Petra Jagić, 5.b

Lucijana Brautović, 6.b Stefani Borković, 5.a Maris Banović, 6.b Čupić Andrea, 6.b

Vedrana Ukota, 7.a

VODITELJICA NOVINARSKE GRUPE I

GRAFIČKA OBRADA: Ivana Miletić, knjižničarka

LEKTURA: Tajana Martić, prof.

FOTOGRAF: Lucia Paula Strujić

TISAK:

Alfa 2 d.o.o.

ZRCALO

14

15

20

ZABAVNE STRANICE

HA HA HA !!! 33

22

BROJ 24. , GODIŠTE 22. 3

Dragi uĉenici i poštovani ĉitatelji!

S novim šarenim izdanjem Zrcala u vašim rukama ţelja nam je obogatiti veselo

raspoloţenje i zadovoljstvo dok ga ĉitate. Kao što imate priliku

vidjeti od prošlog broja vrijeme smo ispunili brojnim

aktivnostima te bili prepoznati u našem rastu. Posebno istiĉem

marljivi rad naših Malih novinara koji su koristili dogovoreno

vrijeme i mjesto za rad s našom novom knjiţniĉarkom. Neka

tako ostane i dalje. Godina pred nama donosi nove izazove u

ne baš lakim vremenima kako za zajednicu tako i za obitelj i

školu. Ne dajte se smesti, uĉenje i znanje će vas oplemeniti i

dovesti ţeljenom cilju, a mi smo tu uz vas na dobrobit

domovine nam Hrvatske.

Budite veseli i nasmijani,

Vaša ravnateljica

RIJEČ RAVNATELJICE

U OVOM BROJU

Vremeplov naše škole.........................................4

Tema broja: Zajedništvo....................................5

Predstavljamo.....................................................6

Obilježavamo:

Hrvatski olimpijski dan............................9

Projekni dan...........................................10

Mjesec knjige..........................................12

Dani zahvalnosti.....................................13

Mjesec ovisnosti......................................14

Licem u lice: učitelj Siniša Živoder.................15

Priča o: našoj knjižničarki..............................16

Božić u našoj školi ...........................................18

Ekološki kutak..................................................20

Iz moga pera.....................................................22

Likovni kutak: Crtam ti crtom.........................26

Sat u školi i izvan nje.......................................27

Zabavne stranice..............................................33

2

Vremeplov … naše škole kroz školsku

godinu

ZRCALO

7. rujna 2009.: Učenici osmih razreda su

pošli na svoju stručnu ekskurziju u pratnji

razrednika. Obišli su Plitvička jezera,

Terme Tuhelj, Krapinu, Trakošćan,

Zagreb, Mariju Bistricu, Varaţdin te

Cerovac.

10. RUJNA 2009. : Učenici od 1. do 8.

razreda naše škole su u bijelim majicama

pješačili kroz grad do plaţe hotela

Iberostar, gdje su u podne obiljeţili

Olimpijski dan zajedničkim skokom u more.

14. listopada 2009. : Našu školu posjetio

je knjiţevnik Šime Storić te je učenicima

od 5. do 8. razreda predstavio sebe i

svoja knjiţevna djela.

16. listopada 2009.: U našoj školi smo

obiljeţili Dane kruha i zahvalnosti za

plodove zemlje i darove koje nam ona daje.

21. listopada 2009.: Obiljeţili smo Dan

Općine Konavle prigodnom predstavom koja

je odrţana u školskoj sportskoj dvorani u

Grudi.

23. listopada 2009.: U našoj školi odrţan

je 1. Projektni dan s temom „Djeci

Afrike―.

29. listopada 2009.: Misionar, don Stipo

Miloš, u našoj školi je odrţao predavanje,

odnosno svjedočio nam je o svom

misionarskom poslanju u Africi.

18. studenoga 2009.: U našoj školi je

obiljeţen Dan sjećanja na Vukovar

prikladnom izloţbom radova, a istoga dana

je ispred Franjevačkog samostana u

Pridvorju odrţana predstava posvećena

Vukovaru u kojoj su sudjelovali učenici

Osnovne škole Gruda te učenici naše škole.

U tom tjednu obiljeţavanja Dana sjećanja

na Vukovar u našoj školi prikupljali smo

knjige koje smo potom poslali u knjiţnice

osnovnih škola u Vukovaru.

9. prosinca 2009. : Učenici od 4. do 8.

razreda posjetili su Kazalište Marina

Drţića u Dubrovniku te pogledali predstavu

―Ĉetvrti kralj‖.

17. prosinca 2009.: Veseli zbor naše škole

obišao je Dom za djecu „Maslina―, Udrugu

roditelja djece s posebnim potrebama „Dva

skalina― te Dječji vrtić „Palčica― pjevajući

prigodne boţićne pjesme.

18. prosinca 2009.: Odrţane su boţićne

priredbe u PŠ Ĉilipi i Močići.

21. prosinca 2009.: Odrţana je boţićna

priredba u PŠ Komaji.

23. prosinca 2009.: U našoj školi odrţana

je boţićna priredba u kojoj su sudjelovali

svi razredi naše škole.

Ispratili smo još jedno burno polugodište, prepuno raznih

događaja. Vratimo na trenutak vrijeme i prisjetimo se

događanja koja su obiljeţila proteklo polugodište....


P r i j a t e l j s t v o , s l o ţ n o s t ,

z a j e d n i š t v o , u p o r n o s t ,

spremnost , vo l ja , ţe l ja ,

uvaţavanje... Sve je to

potrebno

da se dođe do cilja

, pogotovo ako

je cilj svima isti. Nama je cilj b

io

i ostao naše ZRCALO. Shvatili

smo vrlo brzo da ništa

ne moţemo

postići bez sloge i

zajedništva pa

bismo vam napisali nešto o n

ašem

zajedničkom radu na satu

novinarstva i prijate

ljstva.

Radni sat nas vrijednih

novinara

U ţivotu je uvijek bitno zajedništvo. Tome smo se osvjedočili

puno puta, pa i sada kada je bilo potrebno uloţiti puno truda i

zajedničkog rada da bismo stvorili jedan kvalitetan rad, u

našem slučaju naš školski časopis Zrcalo. Naravna je stvar da

takav list zasluţuje i zahtijeva našu punu pozornost i

posvećenost radu te, naravno, kvalitetu. Na početku se nismo

slagali u mnogim stvarima. To je i prirodno s obzirom na

činjenicu da smo sve novinarke iz različitih razreda, a time

različitih godina. Odmah je bilo jasno da su se starije učenice

ţeljele nametnuti kao šefice, a mlađe to nisu rado prihvaćale.

I tako su sati na novinarskoj grupi prolazili, a mi se nismo

uspijevali dogovoriti. Knjiţničarka, ujedno i voditeljica grupe,

nam je cijelo vrijeme pokušavala objasniti kako u ovakvom radu

nije bitan pojedinac već cjelina, zajednica, u našem slučaju

nas mladih novinara. Redovito smo dobivali zadatke koje

trebamo napraviti. Pojedinac bi zadatak napravio, ali zajednica

ne! Radovi su redovito pristizali, knjiţničarka nas je učestalo

poticala na rad i osjećaj za zajednicu i sloţnost. Lekciju smo

shvatili tek kada nam se knjiţničarka razboljela i kada smo bili

prepušteni sami sebi, zajedničkom dogovoru i radu. Koliko god

nam je dotada bilo zabavno i kreativno, tek tada smo imali

priliku shvatiti ulogu urednika i ostalih novinara, te zajedničkog

rada na putu prema cilju — našem Zrcalu. Naš rad i trud

objedinio je razlike u godinama, oblačenju, stavovima i

razmišljanju. Ovih nekoliko dana svi smo razmišljali i radili

jednako. Naravno, zamjenica knjiţničarke bila je naša

urednica, L. P. Strujić, koja je vrlo dobro obavljala teški

posao voditeljice. Stvorila su se nova prijateljstva, jer smo

prilikom novinarskog rada uvijek radile u paru, te smo imale

priliku bolje upoznati cure iz viših ili niţih razreda. Zajednica,

sloga i tolerancija su temelj rada svake škole, svakog razreda i

svake grupe kojima je cilj stvoriti kvalitetu, a mi se nadamo da

smo svoj cilj ostvarili. Na vama je dragi čitatelji da to

prepoznate.

Novinarska grupa

―Naš rad i trud objedinio je

razlike u godinama, oblačenju, stavovima i razmišljanju.‖

6 ZRCALO

KLOKAN BEZ GRANICA

Jordan Ilieski, 4.b

Nora Miljanić, 4.a

Marija Vodopija, 7.a

LITERARNO-LIKOVNI NATJEĈAJ

Andrea Bete, 8.a

Marko Medak, 7.b

Lucia Paula Strujić, 6.a

VJERONAUĈNA OLIMPIJADA MALOG

KONCILA

Iva Grbić, 5.b

Marina Miletić, 7.a

Mihaela Grbić, 7.c

Boţo Simović, 8.b

PRIĈIGIN

Marina Miletić, 7.a

ŢUPANIJSKO NATJECANJE ŠKOLSKIH

ŠPORTSKIH KLUBOVA:

STOLNI TENIS

Matej Butigan, 1.a

Nikola Rodić, 3.r.

NOVIGRADSKO PROLJEĆE: ŠKOLA

DJEĈJEG STVARALAŠTVA

Katarina Stanoš, 5.b

NATJECANJE IZ TEHNIĈKE KULTURE

ELEKTROTEHNIKA

Bruno Obradović (3. mjesto)

ROBOTIKA

Nikša Urlović (1. mjesto)

Josip Simović (2. mjesto)

Juraj Obradović (3. mjesto)

ROBOTSKA KOLICA

Teo Dadić (1. mjesto)

PROMET

Lucijana Brautović (2. mjesto)

DONJI MUĆ (LITERARNI NATJEĈAJ)

Anđela Topić, Nino Glumac, Marina

Miletić, Lucia Paula Strujić, Marko Medak,

Josipa Mostina, Marija Đurković, Mihael

Kipre, Ivana Blaţević.

EUROPA U ŠKOLI

Mihaela Grbić, 7. c

NAJĈITAĈICA ŠKOLE

Vedrana Ukota, 6.a

UDIĈARENJE (1.—4. razred)

NAJRIBARI

Ivo Mostahinić i Ivan Karačić, 4. a

Marina Turković, 4. b

Matej Stefanovski, 2. b

KROS (5.—8.razred)

DJEĈACI

Matija Sukno, 8.b ( 1. mjesto)

Nikša Urlović, 8.a (2. mjesto)

Nikola Gjurović, 5.c (3. mjesto)

DJEVOJĈICE

Kristina Barišić, 7.c (1. mjesto)

Iva Burđelez, 5.b (2. mjesto)

Mihaela Grbić, 7.c (3. mjesto)

POHVALJENI I NAGRAĐENI UĈENICI U PROŠLOJ

ŠKOLSKOJ GODINI 2008./2009.


Najmlađim učenicima naše škole ţelimo da ovaj veeeliikiiii korak u ţivotu bude siguran korak u bolje sutra te da im ostane u što ljepšem sjećanju!

Ja bih volio biti kada odrastem policajac.

Najsretniji sam kada se igram.

Marin Šućur

Kada odrastem volio bih biti genijalac, a

najsretniji bih bio kada bi mi mama i tata

kupili mali plavi motor koji sam vidio u jednoj

trgovini.

Luka Grmoljez

Kada odrastem bit ću frizerka jer volim prati

i uređivati kosu.

Najsretnija sam kad pišem po školskoj ploči.

Ne volim kad se netko svađa.

Matea Bete

Prvi razred OŠ Cavtat s uč

iteljicom M. Vlahusin

Prvi razred PŠ Močići s učiteljicom A. Ćapin

Prvi razred PŠ Ĉilipi s učiteljicom K. Jurić

Prvi razred PŠ Gabrile s učiteljem S. Ţivoder

Prvaši PŠ Komaji s učiteljicom A. Simović

Kad odrastem bit ću pjevačica jer ću onda naučiti dobro pjevati.

Najsretnija sam kad mi mama spremi za ručak nešto što najviše

volim jesti.

Elena Dugančić

8

Moj maturalac

ZRCALO

Osmaši na Plitvičkim jezerima

Ekskurzija je poseban događaj u ţivotu svakog osnovnoškolca.

Druţenje s prijateljima i prekrasni krajolici kroz koje

prolazimo ostati će zauvijek u mome sjećanju.

Krenuli smo iz još uspavanog Cavtata. Ulice su bile puste kao

da se i one odmaraju od burnog noćnog ţivota. Prolazili smo

kroz brojne gradove, koji se čine istima, nimalo različitima,

ali pogledamo li malo bolje, vidimo da svaki nosi svoju

osobnost. Vozili smo se obalom Jadranskog mora. Traţili smo

brodice i brodove iza mutnog zamagljenog prozora. Ali još

ljepše je slijedilo. Plitvice! Ta prekrasna jezera koja se

povezuju slapovima.. Šetali smo drvenim mostićem i promatrali

velike ribe koje poskakuju u bistrom jezeru, uţivaju u slobodi

jer tu nema njihovih smrtnih neprijatelja — ribolovaca.

Najljepši od svega bio je ţubor brojnih slapova. Nastavili smo

put brdovitim Gorskim kotarom do Tuheljskih toplica. Ugodno

smo se smjestili u sobe s divnim pogledom na cvjetnu livadu.

Večerali smo i krenuli u disko klub gdje smo upoznali mnoge

nove prijatelje. Plesali smo i zabavljali se. Sutradan smo

posjetili Krapinu i Trakošćan. Krapinski muzej pračovjeka je

divan način da se upozna prošlost ljudskog roda, a, s druge

strane, visoki zidovi dvorca Trakošćan skrivali su način

tadašnjeg ţivota kraljeva što nas je sve skupa fasciniralo.

Ipak, na kraju dana, najviše nas je veselilo otići u Toplice.

Naša najveća ţelja bila je spuštanje toboganima. Naporni dan

završio je opet plesom i zabavom u lijepom društvu. Sljedeći

dan krenuli smo put Zagreba. Kroz prozor smo vidjeli visoke

zgrade, šoping centre, kazališta, crkve i još mnogo toga. U

Planetariju smo gledali zvijezde i zvjezdice, dok smo u

Tehničkom muzeju vidjeli stare zrakoplove, automobile i

ostale tehničke naprave. Uţivali smo u predstavi o struji

Nikole Tesle. Zološki vrt Maksimir nismo smjeli zaobići ni u

kojem slučaju. Tamo smo imali priliku vidjeti razno razne

znane ţivotinje kao i one koje smo vidjeli samo na filmu ili

internetu. Vratili smo se u hotel pod dojmom viđenoga toga

dana. Sljedećeg dana, već umorni od svega, krenuli smo u

Mariju Bistricu. Tamo smo saznali kako je svetište nastalo.

Posjetili smo i Varaţdin i njegovo prelijepo groblje. Sljedeći

dan smo, već pomalo umorni, krenuli kući. Obišli smo puno

toga, naučili još više, no najveće blago ponijet ćemo u svome

srcu, a to su uspomene na zajedničke trenutke sreće koje

smo podijelili s dragim nam prijateljima.

Mihaela Grbić, 8. c

Stigli su i do Krapine

Cure spremne za izlazak u disko

―Krapinski muzej pračovjeka

je divan način da se upozna

prošlost ljudskog naroda, a s

druge strane, visoki zidovi

dvorca Trakošćan skrivali su

način ţivota kraljeva u ono

doba što nas je sve skupa

fasciniralo.‖

BROJ 24. , GODIŠTE 22.

Bio je to četvrtak, nimalo

običan za učenike naše

škole, ali i cijele Hrvat-

ske. Naime, 10. rujna je

dan kada se diljem Lijepe

naše obilježava Hrvatski

olimpijski dan, pa tako i u

našoj školi. Taj smo dan

odlučili obilježiti kupan-

jem. U 11 h smo svi u

bijelim majicama krenuli

pješačiti do plaže Ibero-

star, u Cavtatu. Ponosno

smo, uzdignute glave,

hodali kroz grad izaziva-

jući osmijehe naših sum-

ještana. Kada smo stigli,

vrlo brzo smo popunili

plažu, osjećajući pri tome

jaku povezanost i zajed-

ništvo. Nekoliko minuta

prije 12 h, svi smo skinuli

bijele majice spremni za

kupanje. Složno smo stali

u red uz more i čekali da

zviždaljka da svoj znak.

Točno u podne začuli smo

zvižduk te smo svi za-

jedno, držeći se za ruke

utrčali u more. More se

uzbrkalo kao da ga životu

nikad nismo vidjeli, tolika

je bila naša radost. Dok su

se jedni utrkivali u pli-

vanju, drugi su igrali

picigin, treći ronili. I tako

u beskraj. Neki od

učitelja su se odvažili oku-

pati s nama, a ostali,

manje hrabri, su nas

zavidno promatrali s vruće

plaže. No i našoj sreći

došao je kraj, a najavio ga

je zvuk zviždaljke, opet.

Morali smo izaći iz mora

i polako krenuti kućama.

Iako je kratko trajalo,

bio je to lijep dan, baš

kakav bi i trebao biti

jedan olimpijski dan.

Jedva čekamo na koji

ćemo način obiljeţiti

idući olimpijski dan.

Vedrana Ukota, 7. a

9

―More se uzbrkalo, kao da ga u ţivotu nismo vidjeli, tolika je bila naša radost.‖

Stojimo

spremni za

zajednički

skok.

Točno u podne

svi smo

zajedničkim

snagama

uskočili u more.

Učitelji razredne nastave Osnovne škole Cavtat i odgojitelji Dječjih

vrtića Konavle su u popodnevnim satima toga dana pratili predavanje doc.

dr. Marina Ćorluke s Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih

znanosti iz Mostara. Tema predavanja bila je Utjecaj kinezioloških

podražaja na antropološka obilježja djece predškolskog i mlađeg školskog

uzrasta i uloga odgojitelja u kineziološkim transformacijskim procesima.

Već pet godina, u suradnji

sa Zakladom Nelson

Mandela i Hamburškim

društvom za promoviranje

demokracije i

medunarodnog prava,

UNICEF u svijetu

prikuplja sredstva za

škole u Angoli, Malaviju,

Mozambiku, Ruandi,

Juţnoafričkoj Republici i

Zimbabveu, kako bi djeci

Afrike omogućili pristup

obrazovanju i time im dali

priliku za iskorak iz

začaranog kruga

siromaštva. Naša škola

jedna je u nizu škola

Republike Hrvatske koja se

ove godine uključila u

UNICEF-ovu akciju

prikupljanja pomoći za

škole Afrike. Obrazovanje

je temeljno pravo svakog

djeteta. Nigdje u svijetu

djeca nisu zakinuta za to

pravo kao u Africi. U

juţnome području Afrike

pribliţno 45 milijuna djece

ne ide u školu, što znači

da svako treće dijete

nema mogućnost

obrazovanja. Kratkim

filmovima o Africi,

prethodnom idejom i

misijom UNICEF-a motivirali

smo učenike i djelatnike

naše škole da cjelodnevni

rad podrede radionicama

vezanim uz ţivot djece u

Africi. Na prezentiranju

razrednih uradaka, otkrili

smo nepresušnu kreativnost

naših učenika i jaku ţelju za

pomaganjem. U sklopu

projektnog dana u posjet

nam je došao i don Stipe

Miloš koji je 7 godina bio

misionar u Africi. Poslušali

smo njegova svjedočanstva,

a odrţali smo i intervju s

njim.

10 ZRCALO

23. listopada u našoj školi odrţali smo 1. projektni dan s temom ―Djeci Afrike‖.

6. a razred u izvedbi svog plesa s nazivom ―Veseli Afrikanci‖ i razrednik Ivan Cikatić.

Učenici PŠ Gabrile su također bili kreativni ―Plesom do Afrike‖

Područne škole Gabrile i Stravča svoj

rad predstavili su radionicom “Plesom

do Afrike”, voditelji: S. Ţivoder i M.

Vojnić

1. razred je sa svojom učiteljicom M.

Vlahusin upoznao “Biljke i ţivotinje

Afrike”

2.a, 2.b i 3. razred su s voditeljicama L.

Kovačević, N. Jovica i M. Dukić radili

plakat “Pruţimo ruke djeci Afrike”

4. a i 4. b razred su pisali “Pjesme o

Africi” uz podršku učiteljica M.

Jankuleske i A. Pavlović

5. a je svoj rad predstavio plakatom

“Nama je malo, a njima puno” s

voditeljicom S. Bašić

5. b su svoje likovne radove na temu

“Crna Afrika” radili uz pomoć

razrednice N. Bećir

6. a nas je razveselio plesom “Veseli

Afrikanci” uz ritam koji je davao

razrednik I. Cikatić

6. b je izraĎivao nakit i plakat na temu

“Naše ruke za djecu Afrike”,

voditeljice A. Jelić Kovačić i T. Martić

6. c se s voditeljicom K. Rana Gluhan

predstavio plakatom “Škole Afrike”

7. a i voditeljice K. Capor i M. Deranja

su se pitali “Gdje je Afrika”

7. b je uz voditeljicu M. Jovičević

napravio plakat “Djeca Afrike”

8. a je uz razrednicu N. Ljubić zavirio

u “Ţivot djece Afrike”

8. b je kreativnim igrokazom, plakatom

i prezentacijom predstavio svoj rad uz

pomoć razrednice Lj. Brailo.

8. c je prikladnim plakatom istraţio

“Raznolikost Afrike” uz razrednicu M.

Rodić

Vjeronaučna grupa nam je kao šećer na

kraju prestavila tko su “Misionari

Afrike” uz voditeljice s. M. Mikulić i

K. Radonić

PROGRAM RADIONICA:


Kako ţive djeca u Zambiji, na

ĉemu uĉe prva slova, kako se

igraju? Zašto imaju ĉopaste

noseve i još puno toga saznali

smo od pridvorskog ţupnika

koji je bio sedam godina

misionar u Zambiji.

Don Stipe Miloš je ţupnik u

Pridvorju u ţupi sv.SrĎa i

Baha.Ono što ga čini drugačijim

od drugih ţupnika njegovo je

dugogodišnje iskustvo misionara u

Zambiji.

Vaš prvi dojam o Zambiji i

njezinim stanovnicima?

Kada sam stigao u Zambiju i

prolazio ulicama Solwezija, svi

odrasli su mi bili isti,sve ţene i

djeca. Jednostavno crnci. U

početku ne moţeš razlikovat

lica.Kasnije jednostavno se moglo

meĎu njima vidjet svog

roĎaka,rodicu,susjeda i

susjedu.Počeo sam razlikovat

njihov izgled, karakter i ostalo.

Djeca Afrike! Što je

karakteristiĉno za djecu

Lunda plemena?

Prvi dojam o djeci je njihova

razigranost,veselje,u igri i

jednostavnom hodu ulicom ili

livadom.Kad se malo bolje

pogleda,ţalosti čovjeka njihova

trošna odjeća,napuhani trbuh i

postavlja se pitanje zašto je to

tako. Vlada veliko

siromaštvo,neishranjenost (razlog

za napuhani trbuh)i niska

obrazovanost.

Idu li sva djeca u školu?

Sva djeca započinju školovanje u

sedmoj godini, kao i u

Europi.Drţava je osigurala da u

svakom mjestu ima škola i

minimalni broj učitelja koji nisu

priučeni, već imaju završen studij.

Školski program je vrlo

jednostavan u prve četiri godine

jer zbog siromaštva djeca imaju

samo jednu knjigu i jednu

biljeţnicu.

Kako su vas djeca

prihvaćala?

Djeca su najbolji učitelji jezika, a

kako volim sport kao i oni odmah

smo se sprijateljili preko nogometa

i odbojke,plivanja i jedrenja. Kad

govorim o plivanju, oni su

voditelji gdje se smije plivati a

gdje ne jer ima krokodila i nilskih

konja.

Zašto Afrikanci imaju ĉopasti

nos?

Majke nose svoju djecu na

leĎima kad kopaju ili kad tuku

kasavu.I kako se naginju, dijete

skakuće i nosićem udara o njezina

leĎa što je razlog zašto imaju

čopasti nos.

Je li vas ikada itko pitao kako

je ţivjeti u Hrvatskoj?

Dakako, oni su vrlo

radoznali,srdačni i vole se s

misionarima igrati. Pitaju kako mi

kaţemo za neke stvari na našem

jeziku...

Kako se stariji odnose prema

djeci?

Kroz sedam godina u Zambiji

nikad nisam vidio da stariji tuku

djecu,pogotovo ne roditelji. Veliki

je plač i tuga kad dijete umre. U

novije vrijeme u Africi još je veći

broj smrtnosti od side.

“ZATO SE ISPLATI

NEPRESTANO POZIVATI U

POMOĆ DJECI AFRIKE.

JEDAN BOMBON ,JEDNA

OLOVKA,A KAMOLI LUTKA

ILI AUTIĆ IZAZIVAJU

VELIKU RADOST

MALENIH.”

MISIONARSTVO

Vaša uloga misionara?

Ţelja mi je bila cijeli svoj ţivot

provesti u Africi, no malarija me je

prisilila da 2000. godine, sa

ţalošću u srcu napustim. S

misionarskim iskustvom mogu reći

da sam bogatiji, i kao čovjek i kao

svećenik, jer tamo gdje se

propovijeda evanĎelje, gdje

djeluju misionari, Istinom

evanĎelja ljudi se oslobaĎaju

straha i predrasuda.

Kako ste djelovali u smislu

vjere?

Misionar nije samo onaj koji slavi

misu i propovijeda. Misionari

grade crkve, ceste i mostove, uče

ih mnogim vještinama i u svemu

im pomaţu, ali samo onoliko

koliko njemu pomaţu naši ljudi.

Za tih sedam godina darovima

naših ljudi izgradio sam 20 crkvica

i 3 mosta.Za ilustraciju neka

posluţi doţivljaj smrti jedne

djevojčice koju je usmrtio

Europljanin na cesti kada je

pretrčavala do svoje majke. U

takvim slučajevima Afrikanci

presuĎuju na licu mjesta. Vozač je

to znao, ali ljudski osjećaj da

pomogne, ipak je prevladao i on je

izašao iz auta. Sam se uvjerio da je

djevojčica poginula. Kad je vidio

okupljeno mnoštvo protrnuo je od

straha. Prišao mu je otac

djevojčice i rekao: „ Ne boj se,

ništa ti nećemo, mi smo kršćani.“

To znači da su odbacili poganske

običaje.

AnĊela Topić, 5.b

INTERVJU SA ŢUPNIKOM I NEKADAŠNJIM MISIONAROM DON STIPOM MILOŠEM

ISTINA EVANĐELJA MIJENJA ŢIVOT AFRIKE

Dana 14. listopada našu školu

posjetio je knjiţevnik Šime

Storić. Knjiţevnik nam je

najprije rekao nešto o sebi,

između ostalog i da je

napisao osam knjiţevnih

djela, od kojih nam je tri

djela i predstavio, a to su:

„Poljubit ću je uskoro,

moţda―, knjiga koja je

uvrštena u popis lektire za 6.

razred. Također su nam

predstavljene knjige: „Mačka

se uvijek dočeka na noge― i

„Jana volim te, al stvarno―!

Iako smo prvo bili nepaţljivi,

knjiţevnik nam je uspio

zagolicati maštu i privući našu

paţnju. Izmjenjivala su se

naša pitanja i njegovi zaista

zanimljivi odgovori. Na

pitanje koje je sve nagrade

dobio, knjiţevnik nam je

rekao da mu je

najzanimljivija prva nagrada

za knjiţevno djelo, a nagrada

se zove ―dva mjeseca

zatvora‖. Zbunili smo se na

odgovor, no objašnjenje je

stiglo. Takva nagrada ne

postoji, izmislio ju je sam.

Napisao je djelo u kojemu je

izraţavao svoje mišljenje u

vrijeme kada ga je bilo

zabranjeno imati, barem

takvoga tipa. Shvatili smo da

nam je drago što se nalazimo

u vremenu kada se moţemo

izraţavati i slobodno

razmišljati, bez straha da

ćemo za to biti kaţnjeni.

Svojom pričom i nastupom,

kakav je imao prema nama,

knjiţevnik je u nekima od nas

potaknuo ţelju za čitanjem

njegovih djela, a u nekima i

za stvaranjem svojih! U

svakom slučaju, nadamo se da

će takvih susreta biti više.

Knjiga svakako zasluţuje da

bude predstavljena danas,

sutra i uvijek!

Maris Banović, 6. b

12 ZRCALO

SUSRET S KNJIŢEVNIKOM

...Šimom Storićem

Svi pozorno slušamo zanimljivu priču o

ţivotu i radu našeg gosta

“Knjige su ključ do blaga mudrosti.”


Dana 16. listopada 2009.

godine u predvorju naše

škole obiljeţen je Dan

kruha. Uz brojne plakate,

kojima su pojedini razredi

izrazili svoju zahvalnost

zemlji i plodovima koje

nam ona daje, toga lijepog

dana u poslijepodnevnim

satima bila je izloţba

hrane. Blagodat kolača,

kruha, peciva, voća i

raznih slastica stvarala je

ţelju za degustiranjem. I

mame učenika su se

priključile slavi hrane, u

kuhinji su se pekle i

spremale

svakakve slastice, cijela

je škola mirisala aromama

palačinki, peciva i drugih

blagodati. Učenici prvog

razreda su sa svojom

razrednicom Meri izveli i

simboličnu predstavu.

Pjevali su, recitirali i bili

preslatki u svom izdanju.

Shodno danu koji smo

obiljeţili, bio nam je u

posjeti i svećenik koji je

tom prigodom blagoslovio

hranu. Zajedno smo

zahvalili Bogu na svim

darovima, posebno na

darovima i plodovima

zemlje! Nakon blagoslova

najviše su se obradovali

naši ţeluci – uslijedilo je

blagovanje! Sretni smo da

postoji dan kada moţemo

zahvaliti za sva blaga koja

imamo i osvijestiti se što

sve imamo i kako je malo

potrebno da bismo bili

sretni, a sretni smo!!!

Novinarska grupa

Blagovali smo

razno razne

poslastice!

Roditelji su

zaista pokazali

pekarsko

umijeće!

Bilo je tu i

prikladnih

plakata.

14 ZRCALO

U ovo moderno

razvijeno doba ima

puno „robota― koji

zamjenjuju čovjeka,

njegovu umnu i fizičku

sposobnost rada.

Pojam internet u

današnje vrijeme mnogi

gledaju kao nešto

pozitivno, što i jest,

ali ima i mnoge

negativne stvari i

utjecaje koje

„moderan― čovjek ne

ţeli priznati.

Istina je da nas

internet informacijski

opismenjuje na

različite načine,

pomaţe nam napisati

lektiru, referate i

mnoge školske zadaće.

No, tu je negativna

strana interneta iza

koje stoji riječ haker.

Facebook, za koji smo

svi čuli i kojim se

većina aktivno koristi,

je prvi na meti

zlonamjernih hakera.

Opis hakera je da oni

ometaju online

privatnost mnogih

korisnika, pretrpavaju

nas spamovima

(neţeljena e-pošta koja

vodi k prevari). Na već

spomenutom Facebook-

u, oni često preuzimaju

naše profile, osobne

podatke te ih koriste u

zle namjere.

Sve dosada navedeno

vodi nas do pojma

CYBERBULLYING što u

prijevodu znači virtualno

ili online zlostavljanje.

Tim oblikom nasilja među

vršnjacima obuhvaćene

su situacije kad je

dijete ili tinejdţer

izloţen napadu drugog

djeteta, tinejdţera ili

grupe djece putem

interneta ili mobilnog

telefona. Virtualni

zlostavljači mogu otkriti

ţrtvine osobne podatke

(npr. pravo ime, adresu,

ili radno mjesto odnosno

školu) na web

stranicama ili forumima,

mogu ih laţno

predstavljati s ciljem

objavljivanja materijala

u ţrtvino ime koji ih

izvrgava ruglu, kleveće

ili ismijava.

Novinarska grupa

PRIMJERI NASILJA

šalje uznemirujuće poruke

mobitelom, e-mailom ili na chatu

ukrade ili promijeni lozinku za

e-mail ili nadimak na chatu

objavljuje privatne podatke ili

neistine na chatu, blogu ili

internetskoj stranici

laţno se predstavlja kao drugo

dijete.

Hakeri na internetu

KRATKI SAVJETI ZA DJECU

Nikad ne davaj osobne

informacije na internet!

Nikome ne govori svoju lozinku!

Ne otvaraj sumnjive e-mailove

nepoznatih osoba!

Ne šalji poruke kad si ljut—

zamisli kako bi se ti osjećao da

primiš takvu poruku!

Obavijesti odrasle osobe ako

znaš za primjer nasilja!

Na internetu poštuj pravila

ponašanja kao i u svakodnevnom

ţivotu!


UĈITELJEM SINIŠOM ŢIVODEROM

razrednog učitelja, odlučio

sam putem interneta

potražiti posao u svojoj

struci. Ovim putem bih se

zahvalio ravnateljici na

pruženoj prilici te svim

kolegama i kolegicama.

4. Kada ne biste radili

ovaj posao, što biste

radili?

Jako dobro pitanje!

Vjerujem da bih radio u

bolnici i pomagao ljudima da

se oporave od bolesti.

Volim raditi s ljudima, nije

važno koje su životne dobi.

5. Koliko je bio teţak put

da postanete učitelj i je li

vrijedila ţrtva koju ste

pridonijeli na tome putu?

U životu nije ništa lagano,

svakako da je bilo mnogo

žrtvovanja i odricanja da

postanem ono što danas

jesam. Vjerujte, vrijedilo

je. Nema ljepšeg osjećaja

nego kada uvodite učenika

u njima nepoznati svijet

znanja, te kada od njih

primite pohvalu.

6. Sviđa li Vam se u

našoj školi i biste li

štogod mijenjali?

Jako mi se sviđa u vašoj

školi. U zbornici osjećam

dobru atmosferu. A što se

tiče učenika i njihove

kulture slušanja i

ponašanja, vjerujem da se

mogu malo više potruditi i

poraditi na tome.

7. Je li Vam teško što

ste tako udaljeni od

Bjelovara? Ima li netko u

Bjelovaru kome je najviše

ţao zbog Vašeg odlaska?

Ponekad me, kao i svakog

čovjeka, uhvati nostalgija

za domom, roditeljima,

prijateljima... Onda sam

malo tužan, ali se ubrzo

sjetim svojih petero

učenika i njihove iskrenosti

i spontanosti, te odmah

zaboravim na tugu. Da,

ostavio sam jednu osobu u

Bjelovaru kojoj je bilo jako

žao što sam otišao, ali

redovito se čujemo i nadam

se da će doći i do Cavtata.

8. Imate li kakvu poruku

za nas učenike?

I ja sam bio učenik, te

znam kako vam je. Ponekad

vam se ne da učiti i slušati

učitelje, ali uz malo više

rada, truda i vjeru u sebe

možete postići sve, i više

od toga.

Vedrana Ukota, 7.a i

Andrea Ĉupić, 6.b

1. Koliko dugo radite kao

učitelj?

Počeo sam raditi u veljači

2008. godine u OŠ Nova

Rača kao učitelj hrvatskog

jezika. Prvi put se nikad ne

zaboravlja.

2. Imate li puno posla i

jeste li zadovoljni poslom

koji radite?

Jako sam sretan i

prezadovoljan poslom koji

radim. Vjerujem da je san

svakog čovjeka raditi ono

što najviše voli te da može

dati sve od sebe.

3. Kako to da ste odlučili

doći iz Bjelovara u

Cavtat?

Saznavši da u svojoj

županiji najvjerojatnije

neću dobiti posao

Ovo je priča o novom učitelju

razredne nastave u našoj školi.

Učitelj Siniša je u našu školu

došao na početku ove školske

godine, i to, ni manje ni više već

iz Bjeovara. Sama ta činjenica da

nam dolazi iz tako dalekog

Bjelovara, a i to što je nakon

dugo vremena muški učitelj u

našoj školi, zaintrigirala nas je da

saznamo nešto više o njemu.

16 ZRCALO

Poznata mudrost kaže da o čovjeku najbolje govore njegova djela.

Početak ove školske godine obilježio je i odlazak naše dugogodišnje knjižničarke Mile.

Uistinu je mila i draga osoba, baš kako joj ime kaže. Puno je značila u našim životima,

pratila je nas učenike iz razreda u razred, generacijama. No došao je i taj dan kada je

morala otići u zasluženu mirovinu, a mi ju ovim putem još jednom želimo ispratiti i

poželiti joj sve najbolje u daljnjem životu.

MILI STURICI I MNOGO LJUBAVI

Mila, naša knjiţničarka od ove školske godine otišla je u zasluţenu mirovinu.

Mila, samo ime najviše govori o njoj kao osobi.

Milu poznajem još od najranijeg djetinjstva kada smo se ljeti na Pelješcu

bezbriţno igrale vadeći školjke iz pijeska i ne sluteći da ćemo mnogo godina

kasnije kao učiteljice hrvatskog jezika započeti novi radni vijek u istoj školi

neprekidno do svoje mirovine. Mila je uvijek bila spremna pomoći svakome učeniku,

roditelju, srednjoškolcu, a posebno svojim kolegicama i kolegama. Nemoguće je ne

spomenuti i njenu veliku spremnost u narudţbi učeničkih knjiga kako bi pomogla

roditeljima. Uvijek nasmijana, nikada joj nije bilo teško ostati i dulje u knjiţnici

samo da pomogne učeniku u njegovoj potrazi za knjigom.

Mila je uvijek bila uistinu ―veliki‖ radnik i iskreni i pravi prijatelj i zato bih svoju

kratku crticu o našoj Mili završila izrekom Voltairea:

―Sve veličine ovoga svijeta ne vrijede toliko koliko jedan dobar prijatelj.‖

Ljubica Brailo

Našu Milu zamijenila je nova knjiţniĉarka Ivana Miletić. GospoĊa Ivana nam dolazi iz Slavonije, toĉnije Slavonskog

Šamca (malo mjesto u okolici Slavonskog Broda). Završila je Filozofski fakultet u Osijeku i odmah dobila posao u

našoj školi. Pitali smo je nekoliko kratkih pitanja o tome, evo što je odgovorila:

Kako to da ste došli ĉak iz Slavonije ovdje raditi?

Danas muţ, onda dečko mi je ovdje dobio posao policijskog sluţbenika. Moja ţelja da

mu budem bliţe ohrabrila me je potraţiti posao gdje je on, i evo me, bliţe sam.

Kako Vam se sviĊa u našoj školi i je li vam drago što ste došli ovdje?

Jako mi se sviĎa u NAŠOJ školi, sviĎaju mi se ljudi i njihova neiscrpna ţelja da

pomognu. Svi su me lijepo prihvatili i izrazili mi povjerenje, a ja se nadam da ću to

povjerenje i obraniti. Niti u jednom trenutku nisam poţalila što sam došla ţivjeti ovdje,

naprotiv, nadam se da ću biti sreće kao i naša draga Mila, te dočekati mirovinu u ovoj

školi.


NOVI NASLOVI U KNJIŢNICI:

Storić, Šime: MAĈKA SE UVIJEK

DOĈEKA NA NOGE

Storić, Šime: POLJUBIT ĆU JE

USKORO MOŢDA

Zidić, Igor: VLAHO BUKOVAC

Glavašević, Siniša: PRIĈE IZ

VUKOVARA

Mrđen, Nikica: MOJ SIN OVISNIK

Martinović, Stijepo: OĈI SVETE

LUCIJE

Alfirević, Ivo: VELIKI ŠKOLSKI

LEKSIKON

Runtić, Davor: VUKOVAR I ISTOĈNO

BOJIŠTE

Kočan Mijović, Stijepo: KUĈAK S

PREVLAKE

ĈASOPISI KOJI PRISTIŢU U

KNJIŢNICU:

Smib

Modra lasta

Prvi izbor

Enter

Drvo znanja

ABC tehnike

Priroda

Naše more

Meridijani

Olimp

Hrvatske šume

UNAterra

NOVA TEHNIĈKA OPREMA U KNJIŢNICI:

Knjiţnica nam je opremljena novim računalom i printerom. Od iznimne vaţnosti

je napomenuti da smo, između ostalog, knjiţnicu opremili novim programom

pod nazivom METELWin za obradu knjiţnične građe. Program je namijenjen

automatizaciji poslovanja u svim vrstama knjiţnica. To je inovativni sustav

obrade i prezentacije knjiţne i neknjiţne građe, te serijskih publikacija.

Integriran je ispis bar kodova i signaturnih naljepnica za knjige, kao i bar

kodova i iskaznica za članove sa ili bez slika. Osim automatizacije poslovanja,

računalnog zaduţivanja i razduţivanja građe, program nam omogućuje

dvosmjernu komunikaciju s ostalim knjiţnicama i svojim korisnicima. Također,

korisnici će biti u mogućnosti rezervirati građu, te produljiti rok vraćanja

knjiga putem interneta, e - pošte i sms poruka.

18 ZRCALO

UĈENICI OŠ CAVTAT NA BOŢIĆNOJ

―TURNEJI‖

U jutarnjim satima 17. prosinca 2009. mali zbor

Osnovne škole Cavtat krenuo je na svoju božićnu

“turneju”. 30-ak

članova zbora i

njihov voditelj,

Andrija Pobran,

ove su godine

imali i

„pojačanje“ i to

profesora biologije, Ivana Cikatića, koji ih je

pratio sa svojom gitarom. Veseli zbor obišao je

Dom za djecu „Maslina“, Udrugu roditelja djece s

posebnim potrebama „Dva skalina“ te Dječji vrtić

„Palčica“. Učenici su u božićnom duhu, pjevajući

prigodne pjesme, čestitali djeci blagdane koji su

pred nama, te u njihov dan unijeli svjetlo božićne

radosti. Svojom turnejom svima su nam pokazali

da su najljepši božićni darovi oni koji dolaze iz

srca.

Novinarska grupa

LIJEP JE OSJEĆAJ ĈINITI

DOBRO

Tog tmurnog dana smo nakon probe

otišli u Dubrovnik s velikim ciljem

— pjevati. Posjetili smo Dječji

dom ―Maslina‖. To je dom za

nezbrinutu djecu. Svi su nas lijepo

primili. Nakon što smo završili s

pjevanjem školske himne, otpjevali

smo i nekoliko boţićnih pjesama.

Malo smo se poigrali s namlađim

štićenicima i krenuli dalje. Krenuli

smo u udrugu ―Dva skalina‖. U toj

su udruzi djeca s posebnim

potrebama. Bili su jako veseli kada

su nas ugledali. Rijetki su među

nama ostali ravnodušni na prizor

koji smo vidjeli, no bez obzira na

sve, naša vesela srca su zapjevala,

a i dječica s nama. Bili smo sretni

što smo im uljepšali dan. Sljedeći

posjet je bio vrtiću ―Palčica‖. Naš

voditelj djeci je pričao priče, a

onda smo ponovno pjevali. Svi smo

bili veseli, toliko da smo i zaplesali

zajedno s djecom. U ―Palčici‖ je

naša turneja završila te smo

krenuli put Cavtata. Taj dan će

nam ostati u lijepom sjećanju.

Sutradan smo posjetili i ―Marijin

dom‖ u Cavtatu za stare i nemoćne

osobe, te i njima uveselili boţićno

vrijeme. Lijep je osjećaj znati

kako je malo potrebno da drugima

uljepšamo dan, a još je ljepši

osjećaj spoznaja da sam tom

veselju pridonijela i ja.

Anamarija Jug, 8.b


Boţić u nama

Roditelji su se odazvali pozivu i u velikom broju uključili u rad naše boţićne radionice u

srijedu 9. prosinca. Radilo se u radionicama: slastice, eko-radionici u kojoj su se izrađivali

boţićni ukrasi, pjevanje boţićnih pjesama, slušanje i čitanje boţićnih priča, bajki i pjesama

uz likovno izraţavanje.

Prezentiranje je bilo u predvorju škole, a najveseliji su bili i učenici koji su uţivali raditi sa

svojim roditeljima. Napravljene kekse odnijeli smo u Marijin dom kao simboličan dar starijim

osobama koji su novu dimenziju druţenja i kvalitetu ţivljenja pronašli upravo tu.

Ukrasi koje su uč

enici napravili s

a

svojim roditeljima

Vrijedne mame zaista su dale sve od sebe

BOŢIĆNA PRIREDBA

U našoj školi je 23. prosinca odrţana boţićna priredba u kojoj su

sudjelovali svi razredi naše škole. Najslađi su bili naši najmlađi koji

su nas iznenadili svojom kreativnošću i predanošću. Boţićnim

pjesmama i veselim raspoloţenjem priveli smo kraju prvo polugodište

i zaţeljeli svima

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŢIĆ! PŠ Gabrile i Stravča u

izvedbi svog igrokaza

Borić u školi u

Cavtatu

Borić u školi u

Močićima

20 ZRCALO

Zapadni dio Općine Konavle je područje koje pokriva naša škola. U ovom dijelu Konavala ţivi 60 do 70 % stanovnika naše Općine. Međutim, jedan od velikih problema s kojim smo ovdje suočeni je problem odlaganja raznih vrsta otpadnih materijala. Naša eko-škola je stoga odlučila istraţiti ovu temu, senzibilizirati javnost i potaknuti institucije naše zajednice na rješavanje problema.

NAŠI CILJEVI:

Istražiti kakva je

trenutna informiranost o

postojećim

mogućnostima odlaganja

otpada;

Istražiti mišljenje

javnosti o potrebi

razvrstavanja otpada na

području Općine

Konavle;

Istražiti eventualno

postojanje divljih

odlagališta smeća;

Potaknuti javnost i

institucije na

promišljanje i potrebu za

kvalitetnijim rješenjima

gospodarenja otpadom;

Poticati ekološku svijest

građana u očuvanju

okoliša i zaštite prirode.

ISTRAŢILI SMO:

Kontejneri za kućno

smeće postavljeni su u

svim naseljima i

zaseocima i odvoze se

svaki dan osim nedjelje;

U kontejnere nije

dozvoljeno odlaganje

građevnog otpada,

tekućih i zapaljivih tvari,

glomaznog i metalnog

otpada, akumulatora i

baterija, autoguma i

rabljene odjeće;

U većim naseljima, u

blizini prodavaonica

postavljena su 4 mreţasta

ţeljezna kontejnera za

odlaganje kartonske

ambalaţe (Cavtat,

Zvekovica, Ĉilipi i Gruda)

Određeno je vrijeme po

naseljima kada je

dozvoljeno odlaganje

krupnog otpada

Kontejneri za

razvrstavanje otpada

postavljeni su samo na

Kolodvoru u Cavtatu.

URADILI SMO:

Kako smo tijekom

izvanučionične nastave

uočili neka divlja

odlagališta otpada,

proveli smo anketu o

razvrstavanju otpada u

našem zavičaju;

Učenicima smo podijelili

anketne listiće koje su

trebali ispuniti doma sa

svojim roditeljima;

Fotografirali smo lokacije

divljih odlagališta otpada


REZULTATI ANKETE

98% ispitanika smatra korisnim razvrstavanje otpada prilikom nastajanja;

Samo je 27% građana obaviješteno o trenutnoj mogućnosti razvrstavanja otpada, dok

73% uopće nije;

Ĉak 91% ispitanika nema kontejnere za razvrstavanje otpada u blizini mjesta

stanovanja;

Oni koji imaju kontejnere u blizini najviše razvrstavaju papir, staklo i plastiku, a malo

ih razvrstava hranu, karton, metal i krupni otpad;

Od ukupnog broja ispitanika, njih 53% ipak razvrstava otpad kod kuće, dok 47%

građana ne razvrstava.

PODUZELI SMO:

Dogovorili smo sastanak s v.d. ravnateljem

Konavoskog komunalnog društva gospodinom

Markom Skurićem;

Izvijestili smo ga o rezultatima ankete

provedene u našoj školi, te o lokacijama uočenih

divljih odlagališta otpada;

Razgovarali smo o sljedećim koracima koje

treba napraviti te o planu izgradnje

pretovarnog centra, o potrebi postavljanja tzv.

zelenih otoka na frekventivnim mjestima u

zavičaju;

Dogovarali smo se za zajedničku sanaciju nekih

divljih odlagališta otpada, roditelji su potpisali

suglasnost učenici eko-grupe, ali nam

vremenske prilike nisu dopustile da ih

realiziramo;

Konavosko komunalno društvo tiskalo je letke s

informacijama o postojećem načinu odlaganja

otpada;

Kreirali smo i tiskali poučne letke

za očuvanje i zaštitu okoliša koje smo

distribuirali preko učenika naše

škole do svih kućanstava.

Letak za

očuvanje

okoliša

Učenici na divljem

odlagalištu

smeća.

Ĉak 91% ispitanika nema

kontejner za

razvrastavanje otpada u

22 ZRCALO

PRIJATELJSTVO

Prijateljstvo je jedna od najvaţnijih

stvari u ţivotu. Za dobro prijateljstvo

potrebna je dobra volja i ljubav prema

prijateljima. Imam svoje prijatelje, ali

se ne mogu svima povjeriti.

Veĉer je. Sjedim na krevetu i

razmišljam. Sve moje misli odlutaju u

maštoviti san. Prolazim kroz brojne

ulice, a u njima se djeca igraju, svaĊaju

i udaraju. Pomislim što ta djeca misle o

svojim prijateljima i kako mogu

dopustiti tuĉnjavu. Nakon nekoliko

trenutaka doĊe moja prijateljica i gurne

me u provaliju punu iglica i bodljikavog

kamenja. Zavrištim za njom, ali ona je

već otišla u daljinu. Sva moja ljubav

prema njoj postane mrţnja, a svi

nezaboravni dogaĊaji nestanu zauvijek.

Sjednem na kamen plaĉući, a onda se

zatresem. Probudim se i sve nesreće

pretvore se u smijeh, a onda zazvoni

telefon s pozivom moje prijateljice.

Ispriĉam joj svoj maštoviti i

zastrašujući san.

Prijateljstvo te moţe ĉiniti i sretnim i

ljutim. Volim svoje prijatelje i nikada ih

neću zaboraviti.

ANDREA ĈUPIĆ, 6. b

JESEN U POGLEDIMA I

MISLIMA

Jesen je, opada lišće i osjećam mirise i

boje. Oboţavam jesen, budi u meni

sreću, radost i veselje. Obično su ljudi

mrzovoljni u jesen. Završilo ljeto,

počela jesen, počinje škola,sunce se ne

smiješi baš često, a oblak plače stalno.

23. rujna je moj omiljeni dan. SmeĎa,

ţuta i crvena su stigle, stablo je skinulo

svoju pidţamu. Bio je petak, kiša je

prestala i sunce se diglo. Vrtila sam

štap koji mi je stalno padao, a baka se

na mene ljutila. Rekla je da idem šetati.

Uvijek je govorila da je šetnja zdrav

ţivot. U dvorištu sam susrela uvijek

raspričanu susjedu, ali ni ona nije više

puno pričala jer je počela jesen.

Govorila je kako stalno mora mesti

dvorište od lišća. Ali nije ona jedina

koja ne voli jesen, i moj djed je stalno

gunĎao da se od kiše ne moţe ništa

raditi.

Ne razumijem što je njima jesen

učinila! Samo je godišnje doba kao i

ljeto, proljeće i zima. Moţda im se

tuga uvuče u poglede i misli ili nemaju

što činiti pa gunĎaju.

MARTINA JAKIR, 6. a


Da sam kruh ja bih

Da sam kruh ja bih otišla u države gdje su gladna djeca i ljudi.

Bila bih čudan kruh. Zvala bih se kao nešto što se plete na kosi. Imala bih razne

vrste prijatelja. I voljela bih biti ukusna tako da djeci iz Afrike bude bolje.

Bila bih neobičan, ali vrlo dobar kruh, a naravno zvala bih se

PLETENICA.

Nikoleta Rodić, 3. r

Pismo pekaru

Dragi pekaru, svako jutro moja draga

mama ide u tvoju pekarnicu po kruh

meni za doručak. Ponekad poslije

podne moja baka ode pekaru po

krafne uz kavu. Na dan kruha pravimo

i iz pekare kupujemo kruh pa ga

nosimo u školu i dijelimo ga sa svim

učenicima. Najljepša hvala svim

pekarima svijeta!

Lucija Vragolov, 3. r

SLOBODA

Sloboda. Rijeĉ koja zagolica maštu cijelog društva ĉim se spomene. Ali što je

stvarno sloboda? Svatko ima svoju slobodu. Sloboda je imati hrabrosti podignuti

glavu i otvoriti latice prema nebu, ne znajući ima li sunca. Sloboda je kao

nepregledno polje, kao duboko i tajanstveno more. Slobodu najbolje opisuje

beskrajno plavo nebo, bez putokaza i znakova koji te obavezuju gdje ići. Sloboda

znaĉi odgovarati za svoje postupke. Biti slobodan u tijelu ne znaĉi ništa ako nisi

slobodan u duhu, srcu i umu. Biti slobodan znaĉi imati hrabrosti za razgovor zlata

ovoga svijeta. Biti slobodan znaĉi znati tko si, što ţeliš i imati volje i hrabrosti to

ostvariti. Ako ne okrenete glavu i ne otvorite latice poput cvijeta, nikada nećete biti

slobodni.

Marina Tomić, 6. c

Afrika

Afriko, ti si crnih ljudi kolijevka,

Napadaju te bolesti kojima nema lijeka.

Nemaju za život uvjeta, sve je puno

gladi i rata.

Kad će tvoji ljudi prestati gladovati,

Kad ćeš im dati vodu da se mogu napiti?

Zašto oni žive u siromaštvu i bijedi,

A ti si tako lijepa

Da vidjeti te vrijedi!

Martina Pulić, 7. b

24 ZRCALO

Susret s kulturom Ţidova

Učenici 7. razreda OŠ Cavtat u predboţićno vrijeme bili su na izvedbi predstave Četvri

kralj u Kazalištu Marina Drţića. Vrijeme nakon predstave iskoristili su da sa razrednicama

Katarinom Capor i Margitom Jovičević posjete Sinagogu u Dubrovniku koja se od 15.st. nalazi

u Ţudioskoj ulici unutar dubrovačkih zidina.

Tom su se prigodom upoznali s poviješću Ţidovske zajednice u Dubrovniku koja je među

prvima dobila svoju bogomolju i slobodu organiziranja vjerskoga ţivota od Dubrovačke

Republike. Sadašnji izgled sinagoge govori o kulturi sefardskih Ţidova na istočnim obalama

Jadrana. Bila je to zanimljiva prigoda za upoznavanje s tradicijom i vrijednostima koje i danas

predstavljaju Dubrovaču ţidovsku zajednicu na hrvatskom jugu.

Iva Miljanović, 7.a

Eci peci pec

Eci peci pec, ti si mali zec,

A ja mala prepelica eci peci pec!

Opa hopa po jačini, pali brci

junačini!

U našega Krste puni blanci vrste!

Antun Balantun goni miše u kantun,

Iz kantuna u bačvu da mu djeca ne

plaču!

Eledu, beledu, tri su patka na ledu.

Kad su jednu zaklali svi su redom

plakali,

A kad su je jeli svi su se veselili!

Petra Kukuljica, 6. a

ĈEMU SLUŢE PRIJATELJI

Uvijek sam se pitala čemu služe prijatelji i tek

sam nedavno saznala. Prijatelji, to je nešto

najljepše što ti se u životu može dati i darovati.

Prijatelji su neizmjerna snaga i moć koja pruža

oslobođenje i osmijeh uz koji se osjećaš

sigurno.

Imam puno prijatelja i znam kako treba

postupati jer za neke osobe, za koje misliš da

su ti prijatelji i koje si zavoljela, u trenutku

otkriješ tugu i bol koju ti nanesu. Ja se uvijek

volim zabavljati sa svojim prijateljima, darivati

im osmijeh i posvećivati im neizmjernu pažnju.

Za mene su prijatelji blago na dnu oceana i od

njih se ne želim nikad odvojiti. Mene moji dragi

prijatelji zaista cijene i gledaju me iznutra, a

ne izvana. Oni su mi utjeha i kada sam

najtužnija, oni mi darivaju najljepši osmijeh,

osmijeh sreće, ljubavi i mira.

Još vam nisam otkrila kako ti najbolji prijatelji

izgledaju. Oni su nježne osobe koje nose

svjetlost, toplinu i koji su uvijek ozareni

radošću. O neprocjenivosti prijatelja još ću vam

reći: svoje prijatelje čuvajte kao neizmjerno

zlato jer će vam oni uvijek biti potpora i

ostvarenje svih snova, a također i put ljubavi i

sreće.

DANIELA BARIŠIĆ, 6.a


Blaga lica ispunjavaju dom

U kući nikad ne vlada lom

Rado je na okupu obitelj sva

Đaci smo ja i moja brata dva

Eh, kako je obitelj voljeti lako

Lako kad je to tako

Eskimi možemo biti

Zaleđeno jezero možemo ispiti.

Kada je netko tužan mi ga razveselimo

Aktivni smo u sportu

Radujemo se kada nam dođu rođaci

Ako netko treba pomoć mi ćemo uvijek

pomoći

Mi i se uvijek okupljamo i molimo nedjeljom

Ako se svađamo, mama nas pomiri

Tata i ja uvijek radimo stvari od drveta

Idemo se šetati u šumu s bakom

Ćao, moja obiteljska priča je gotova.

Kad ste u nevolji pomaţemo

Ako nemaš nikoga uza se mi smo tu

Totalno smo cool

Uvijek smo veseli

Šaliti se volimo

Idemo zajedno gdje god stignemo

Ćud nam je svima blaga.

Budemo često zajedno

Uvijek pomaţemo i opraštamo drugima

Tuga nam je strana

Igramo se zajedno

Jako volimo dijeliti ljubav

Emocije uvijek dijelimo zajedno

Radujemo se ţivotu i Boţiću.

Koračamo zajedno kroz život

Odlazimo zajedno u posjete

Nježnost nam je vrlina

Emocije dijelimo zajedno

Volimo zajedno gledati filmove

Okruženi smo ljubavi

Dočekujemo zajedno blagdane.

Jako volimo zajedno se druţiti

Ako netko plače, mi ga tješimo

Količina ljubavi nam je neograničena

Idemo zajedno putem sreće

Radujemo se zajedno.

26 ZRCALO

AUTOR: Petra Kukuljica,6.a


18. studenoga 2009.

obiljeţen je dan

sjećanja na Vukovar. U

Pridvorju je odrţan

prigodni program pod

nazivom ―Bolje upaliti

malo svjetlo, nego

proklinjati tamu‖. Mi,

učenici osnovne škole

Cavtat sudjelovali smo s

poetsko-scenskim

recitalom ―Lišće se

prosulo po hrvatskom

tlu‖. Recital su izvodile

učenice 6. i 7. razreda:

Martina Jakir, Rafaela

Gandić, Mihaela

Fiorenini, Martina Pulić

i Lucia Paula Strujić

koja je i bila voditeljica

cijelog programa

zajedno s Baldom

Valjalom učenikom

7.razreda oš Grude.

Fra Josip Vidas na

kraju svečanosti je sve

završio molitvom. Cijeli

dan je bio obiljeţen

paljenjem 1700 svijeća

i lijepim mislima za

grad heroj- VUKOVAR.

Lucia Paula Strujić, 7.a

Lampioni zapaljeni ispred

Franjevaĉkog samostana u

Pridvorju

Lampionima napisano “Konavle

Vukovaru”

KNJIGE ZA ŠKOLE U VUKOVARU

Kao i svake godine naša škola obilježila je Dan sjećanja na Vukovar. Organizirana

je akcija prikupljanja knjiga za osnovne škole u Vukovaru. Pozvani su svi učenici

naše škole da izdvoje knjigu koju su spremni darovati djeci Vukovara. Ponosno

možemo reći da smo prikupili 193 knjige uglavnom lektirnih naslova za osnovne i

srednje škole, te lijepi broj slikovnica i bajki za najmlađe. Kontaktirali smo brojne

škole u Vukovaru te izdvojili tri kojima je prikupljena građa zaista potrebna.

Knjige smo poslali u Osnovnu školu Dragutin Tadijanović, Osnovnu školu Josip

Matoš za djecu s posebnim potrebama, te Ekonomsku školu Vukovar. Mi smo

uistinu radosni što smo sudjelovali u tako lijepoj akciji te se nadamo da smo dio

naše radosti prenijeli i na djecu Vukovara.

28 ZRCALO

OUR PROBLEMS

Adolescence is a hard period for us and we all have a lot of problems. We need support

from our friends and family but we sometimes have fights with them too.

School is often a problem for us. We are lazy so we don’t learn. We have bad marks anda we

are not well-behaved. Looks are very important for us and we forget that looks are not all

that matters. We are not satisfied with our weight so often we go on diet. Pimples are all

over the face and we are doing everything just to get rid of them. We feel insecure and

lonely.

Friends are very important, they are always there for us. Sometimes we have love problems

too. We fancy the opposite sex and we want to change some things because of them too.

Ath the end we can’t find solution for our problems, we don’t know how to deal with our

frustrations. That’s why many teenagers pick the wrong way. Some of them start to smoke

on a regular basis or start to drink. It’s called binge drinking. We try to escape from our

problems but in a wrong way. We pretend everything is OK but we know that we have

serious problems. Sometimes we don’t get along with our parents because we don’t have the

same opinions. We blame them for everything that’s happening to us.

After some time we realize that we are wrong. We become older and we learn how to deal

with oru own problems. We have to protect our health and take care about us because some

things like drinking can destroy our life.

Maris Miljas, 8. c

ALL ABOUT ME

I don’t like to talk about myself... I’m 14. I go to the 8th grade. I am tall. I have long brown

hair. I have brown eyes. I don’t fit in any groups.

I am not a prep because I don’t think about clothes so much. I just wear what I like and

what is comfortable. I am not a hip hopper because I don’t like rap and hip hop. I don’t like

dance because I have no talent for it. I am not a high-flyer and I don’t have a clear idea of

my future career. Everybody calls me a nerd, but I am not. School is not a problem for me,

but i hate PE. I like History, but I don’t like chemistry. I play the piano, but I don’t like

classical music. I like rock and pop. I watch TV too much. I like horrors, comedies, series,

romances, adventure films and sports. I like cinemas, but i don’t like the theatre. I like

reading books. I like sleeping very long, but I get up early. I like the sun and the snow, but I

don’t like the rain. I like summer and ice-creams. I like riding a bike, but it is broken. I like

animals. I have a lot of cats, but they are not in the house. My favourite hang-out is our

playground. I have a lot of friends. I like to be with them. I like go out with them. They are

always there for me. They are great...

Marija Vodopija, 8. a


Dana 9. rujna 2009. godine su učenici 8-ih razreda sa svojim profesoricama

posjetili Đurovića spilju i Hidroelektranu u Platu.

Posjet Hidroelektrani

U srijedu 9. rujna pošli smo u

razgledavanje Hidroelektrane u Platu. Na

ulazu nas je dočekao predstavnik

hidroelektrane koji je otvorio vrata

našem razgledavanju. Krenuli smo

najprije kroz dugačak tunel koji je vodio

u njihove urede. Bilo je toliko bučno da

sam se zapitala kako ti ljudi tu uspijevaju

razmišljati, a o radu da ne govorim. Vodili

su nas u razgledavanje turbina i na kraju,

naravno, tunela s vodom koja je udarala i zapljuskivala sa svih strana.

Također je stvarala iznimnu buku na koju su, čini se, ljudi tamo naviknuli.

Marija Kocelj, 8.a

Posjet Đurovića špilji

Pri ulasku u špilju nismo bili previše

oduševljeni. Međutim, spuštajući se sve

dublje, glas audiovodiča i šum vode su

nas sve zadivili toliko da smo do kraja

razgledavanja zaista bili oduševljeni i

očarani viđenim. U špilji smo vidjeli

stalagmite i stalaktite te razne

zanimljive oblike stijena o kojima smo

dosada samo slušali na nastavi. Pri izlasku smo se još jednom svi osvrnuli na tu

ljepotu te se zajedno slikali za uspomenu.

Ivanka Barišić, 8.a

30 ZRCALO

Iako Hrvatska nudi obilje špilja, Đurovića špilja je jedinstvena jer ispod samog

aerodroma nudi turistiĉku atrakciju s osvjeţavajućom temperaturom od ugodnih 16

stupnjeva i bogatstvom speleoloških nalaza na površini od oko 9 tisuća metara

kvadratnih

Stariji Konavljani govore da se za špilju zna već 250 godina, ali je od gradnje Zraĉne

luke bila nedostupna, a Luko Piplica iz Moĉića sjeća se svog prvog ulaska u špilju prije

60 godina i sove koja je izletjela iz nje.

Ispod platforme u Zračnoj luci Dubrovnik nalazi se špilja koja je lanjskog ljeta otvorena za

javnost kao turistička atrakcija. Đurovića špilja, ime je dobila prema prijašnjem vlasniku

zemljišta na kojemu se nalazi, duga je oko 200 metara i proteţe se na dubini do 25 metara.

Dodatni sadrţaj Zraĉne luke Dubrovnik

U istraţivanju i ureĎenju špilje sudjeluje Zračna luka ţeleći sačuvati ovaj prirodni fenomen i

ponuditi ga kao dodatni sadrţaj, ne samo korisnicima zračneog prijevoza, već i svim

posjetiteljima ove regije. Sa svojih 16 stupnjeva ugodne temperature i površinom od oko 9

tisuća četvornih metara predstavlja pravo osvjeţenje u vrelini ljetnih mjeseci, ugodu tijelu i

oku. Iako se pretpostavlja da u Hrvatskoj ima više od 8000 speleoloških špilja i jama, samo ih

je dvadesetak ureĎeno, ili djelomično, za turistički posjet, pa je ideja Tonćija Peovića,

direktora Zračne luke, o pokretanju istraţivanja, a potom i ureĎenja špilje naišla na

odobravanje struke i turističkih djelatnika.

Već nakon prvog ulaska u Đurovića špilju, speleolozi Društva za istraţivanja i snimanja

krških fenomena na čelu s Tihomirom Kovačevićem zaključili su da ona ima geomorfološku,

biospeleološku, paleontološku, arheološku i estetsku vrijednost koja moţe biti iskorištena za

formiranje novog hrvatskog turističkog proizvoda, uz svu potrebnu zaštitu, te jedinstvene

prirodne ljepote.

Đurovića špilja - jedinstvena atrakcija Zraĉne luke Dubrovnik

Ţiva špilja ispod piste


Istraţivanja špilje

Arheološki nalazi pronaĎeni u njoj potječu iz brončanog i ţeljeznog doba. Prema dostupnim

informacijama, prvo biospeleološko istraţivanje objavio je austrijski biospeleolog Viktor

Apfelbeck početkom 20. stoljeća. Bila je interesom istraţivanja još nekolicine speleologa do

1962. godine kada je počela izgradnja Zračne luke. Otada je Đurovića špilja polako počela

padati u zaborav. Ponovno su je se sjetili nakon gotovo 40 godina kada direktor poduzima prve

korake i poziva speleologe splitskog Mosora na suradnju. Oni su izradili prvi nacrt špilje, na

temelju kojega se moglo krenuti dalje.

- Špilja je iznimno lijepa s velikim brojem stalaktita i stalagmita koji još rastu jer je „ţiva“.

Posebno je fascinantna najveća sala pri kraju špilje koju su istraţivači nazvali Dvorana

Dubrovačke Republike, a ona se, uz Kapelicu, odlikuje estetski najvrjednijim sigama. Zračnoj

luci nije u primarnom interesu zarada od špilje, koliko očuvanje prirodnog bogatstva prema

naputcima struke i otvaranje javnosti kao posebne turističke ponude - kaţe Tonći Peović,

direktor Zračne luke.

Iako je u potpunosti završena i sreĎena, još uvijek se iznalazi najbolje rješenje kojim bi se

mogla ponuditi kao turistička atrakcija regije. Za Đurovića špilju zna većina lokalnog

stanovništva, a nemali broj njih je i ulazio u nju kroz prirodni otvor koji je zatvoren i betoniran

prilikom gradnje Zračne luke. Do špilje se od tada dolazi umjetnim, 40-ak metara dugim

tunelom koji se zatvara metalnim vratima u blizini glavne upravne zgrade.

Sjećanje Luka Piplice

Osamdesetogodišnji Luko Piplica iz sela Močići još

kao dječak je čuo od starijih ljudi o špilji, te je ţelio

posjetiti. Često je, kaţe, dolazio samo do ulaza i zbog

straha ne bi ušao u nju.

„Svaki put kad bi se pribliţili, jedna sova bi izletjela iz

špilje. Uz sovu i pokojega šišmiša špilja nije bila

nastanjena ţivotinjama. Kao mladići od šesnaest i

sedamnaest godina nekolicina prijatelja i ja odlučili

smo ući dublje u špilju. Stariji ljudi su nas savjetovali

da pazimo i ponesemo nešto kako bi se znali vratiti .

Pošto nije bilo dţepnih baterija, sami smo napravili rasvjetljenje od pepela i petroleja. Napravili

smo ih više, kako bismo mogli, kad bi se jedna ugasila, upaliti drugu. Nismo znali koliko smo

daleko išli, ali smo stali kad se prekinulo uspinjanje, te počelo spuštanje u špilji. Nosili smo

slamu i posipali kako bismo se znali vratiti . Tim prvim pokušajem najdalje smo dogurali,

premda smo pokušavali više puta kako nismo imali dovoljno dobro osvjetljenje, a na jednom

smo mjestu naišli na maleno jezerce u kojem, takoĎer, nije bilo tragova ţivota“, prisjeća se

Luko Piplica.

Kaţe da se nakon gradnje Zračne luke na nju malo-pomalo zaboravlja. Zbog straha, a i zabrana,

ljudi joj se prestaju pribliţavati. Ističe da narod za nju zna više od 250 godina.

Zasigurno mnogi Konavljani i ţitelji naše ţupanije još nisu imali priliku posjetiti ovaj

speleološki lokalitet pa će ih moţda na to potaknuti i nedavna nagrada „Plavi cvijet“ koja je

Đurovića špilji došla od Hrvatske turističke zajednice za turističku ponudu i zanimljivost u

2009. godini.

Piše: Jakov Piplica, 7. r

32 ZRCALO

JANICA KOSTELIĆ

Janica est née le 5 janvier 1982. à Zagreb. Elle est la milleure skieuse croate.

Janica a gagné quatre médailles dòr et deux médailles dàrgent aux jeux

Olympiques et cinq médailles dòr au Championat du monde. Elle est sceur dÌvica

Kostelić, son entraîneur est son père, Ante Kostelić. Janica se bat avec lÙnicef

pour les droits des enfantes.

Janica je rođena 5. siječnja 1982. u Zagrebu. Ona je najbolja hrvatska skijašica.

Janica je osvojila četiri zlatne i dvije srebrne medalje na Olimpijskim igrama i pet

zlatnih medalja na Svjetskom prvenstvu. Sestra je Ivici Kosteliću, a trenira je

njen otac, Ante Kostelić. Janica se, s Unicefom, zalaže za prava djece.

Katarina Alfirević, 8. b

LA VILLE DE CAVTAT

Cavtat est une petite ville situé sur le presqu `lle de Rat. Cést une ville touristique

au bord de la mer Adriatique. Cavtat offre aux nombreux touristes de beauw hôtels,

appartements, pensions et restaurants òu ils peuvent qoûter, des spécialités de la

cuisine tradi tionnelle dalmate. Ils peuvent aussi se pro mener près de la mer ou faire

du sport (tennis, fitness, école de plongée sous—marine, randonnés en montagne). À

Cavtat il faut voir la Galerie Bukovac, Collection Bogišić, Mausolée de Ivan Meštrović

et Palais des Recteurs. En été on organise la manifestation Éte de Cavtat. Cavtat est

aussi une des villes croates carnavalésques les plus connues.

CAVTAT

Cavtat je mali grad smješten na poluotoku Rat. To je turistički grad na obali

Jadranskog mora. Cavtat brojnim turistima nudi lijepe hotele, apartmane, pansione i

restorane gdje mogu kušati specijalitete tradicionalne dalmatinske kuhinje. Mogu se

šetati uz more, ili se baviti sportom (tenis, fitnes, škola ronjenja, brzo hodanje

planinom). U Cavtatu treba vidjeti Galeriju Bukovac, zbirku Bogišić, mauzolej Ivana

Meštrovića i Kneţev dvor. Ljeti se organizira manifestacija Cavtatsko ljeto. Cavtat je

i jedan od najpoznatijih hrvatskih karnevalskih gradova.

Antonela Crnčević, 8. c


BISERI IZ KLUPE

Barometar je sprava za mjerenje dubine bare!

...

PROFESORICA: “Dat’ ću ti jedan!

UĈENIK: Jeli to vaš konačni odgovor??”

...

Učenik na satu hrvatskog jezika: “Ivana Brilić-Mažuranić je dva

puta bila nominirana za Oscara.“

...

PROFESORICA: ―Zašto si zakasno?‖

UĈENIK: ―Djed mi je umro!‖

PROFESORICA: ―Dobro, sad sjedni i da ti se ne ponovi.‖

...

PROFESORICA: ―Koji je glavni grad Grčke?‖

UĈENIK: ―Antena‖

PROFESORICA: ―E, pa ja jako loše hvatam tvoje signale!‖

...

Učenik na satu vjeronauka: ―Sakrament potvrde je kad Duh sveti

sluţbeno dolazi dolje!‖

MJESEC

Nakon predavanja o značajkama

Mjeseca Perica govori učitelju -

Baš bi bilo dobro da imamo školu

na Mjesecu i da tamo polažemo

ispite!

- Otkud ti ta ideja? - začuđeno

ga upita učitelj.

- Pa sada ste rekli da su na

Mjesecu svi predmeti šest puta

lakši! - Perica će učitelju.

ZUBI

Zamisli, kaže

Mate djevojci,

u novinama piše

da svaki put

kad udahnem i

izdahnem jedan

čovjek umre.

Pa jasno, kaže

mu djevojka,

kad ti nikada ne

pereš zube!

POUKA

- Jučer je profesorica Miha poslala kući zbog

toga što se nije umio — govori Iva.

- I, jeste li izvukli kakvu pouku iz toga? -

upita Ivu mama.

- O, pa naravno da jesmo. Danas je više od

pola razreda došlo neumiveno! - odgovori Iva.

34 ZRCALO

Z M A Ĉ K A T I P

A R O D A R T L O

G A A M I Š A I S

R U L R O U T P U

E E A A M A U E D

B Z Z I V A R M A

C T Z M I J A J A

R R I A Z O K I M

U U P A S U N C E

O S M O S M J E R K A

PRONAĐI U

OSMOSMJERC

I SLIJEDEĆE

POJMOVE:

TVOR

ZMIJA

PAS

MAĈKA

KOZA

ZAGREB

PLAV

KIM

SUNCE

URAR

RODA

TIP

JAJA

POSUDA

PIZZA

DEVA

RT

MIŠ

CRV

VRT

LIPE

LAV

MRAVI

VEZ RJEŠENJE: ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___

Vedrana Ukota, 7. a

JESTE LI ZNALI??

Tko je izmislio špagete?

Otkriće špageta mnogi pripisuju slavnom istraţivaču Marcu Polu. On je to dugačko i

vijugavo jelo donio iz Kine u Italiju gdje su mu zbog oblika dali ime špageti

(spaghetti) što na talijanskom znači UZICE. Danas se špageti jedu širom svijeta, a

njihova popularnost je sasvim razumljiva. Te tanke, smiješne i nemirne ―uzice‖ uz

malo umaka, sira...MLJAC, MLJAC!

Zašto pčele bodu?

Priroda je obdarila sva bića nekim sredstvom da zaštite sebe i svoj dom. Pčelicama

je dala vrlo oštar ţalac. Ima mnogo vrsta raznih opnokrilaca, od kojih neki uopće ne

bodu, ali zato bodu bumbari i pčele. Bumbar moţe ubosti i nekoliko puta, dok pčela

ubada samo jednom. Prilikom ubadanja pčelin ţeludac se potpuno izvuče iz tijela.

Neki ljudi se plaše kukaca, jer ubadaju, no oni to čine samo onda kada su u

opasnosti ili su povrijeđeni. Neće nas ubosti ukoliko im ne smetamo.


OVAN

Škola: Ova će vam godina biti

uspješna. Veću pozornost

posvetite prirodi i društvu.

Ljubav: Jedna osoba će vam

početi slati ljubavne signale.

Vi ćete zbog uzbuđenosti

zanemariti prijatelje.

Zdravlje: Jedite zdravo i

neće biti problema.

BIK

Škola: Popravite ocjene iz

matematike, pođite i na

instrukcije ako treba.

Ljubav: Nemojte se

razočarati, treća sreća.

Zdravlje: Više se bavite

sportom.

BLIZANCI

Škola: Uspjeh će biti vrlo

dobar s malim poteškoćama.

Malo više učite hrvatski i

engleski.

Ljubav: Nemojte se razočarati

ako vas simpatija ne primjeti.

Zdravlje: Svako jutro čaša

mlijeka ili jedno jaje koje

organizmu snagu daje.

RAK

Škola: Ova godina vam donosi

mnoga iznenađenja, negativna i

pozitivna.

Ljubav: Napiši pjesmicu

simpatiji, te će se čuda

dogoditi.

Zdravlje: Imate problema sa

sinusima. Koristite “Aqua Maris

“ kapi.

LAV

Škola: Loš je utjecaj prijatelja

na vas. Trgnite se malo.

Ljubav: Ne zaljubljujte se

prebrzo. Posljedica toga su

neprospavane noći.

Zdravlje: Za vas liječnici nebi

trebali postojati.

DJEVICA

Škola: Budite manje pričljivi

na satu, slušajte profesora i

sve će biti OK.

Ljubav: Vaš je partner sklon

prevarama. Okanite se njega,

zaslužujete bolje.

Zdravlje: Posvetite se malo

više sebi.

VAGA

Škola: Samo tako nastavi. Na

instrukcije ne moraš ići.

Ljubav: Puno pričaš, a ništa ne

poduzimaš. Promijeni taktiku.

Zdravlje: Morat ćete piti više

tekućine.

ŠKORPION

Škola: Veću pozornost

posvetite čitanju lektira. Ne

možete baš svaku prepisati.

Razbit će vam se o glavu.

Ljubav: Glavu gore, ne predaji

se. U ljubavi ima uspona i

padova.

Zdravlje: Morat ćete operirati

3. krajnik. Sve će biti u redu.

STRIJELAC

Škola: Prvo polugodište je bilo

bolje, u ovom ste se malo

opustili.

Ljubav: Sve ide po planu, ali

ipak vam se nitko ne sviđa.

Zdravlje: Provjerite krvnu

sliku.

JARAC

Škola: Uspjeh će vam biti

iznenađujuće dobar.

Ljubav: Dobit ćete ljubavnu

sms poruku od simpatije u 4.

mjesecu.

Zdravlje: Zdravlje je OK,

bolje ne može biti.

RIBE

Škola: Ocjene će se naglo

pogoršati, morate se potruditi

na vrijeme ih popraviti.

Ljubav: Ove godine ćete biti

veseli i vedri. Vaša simpatija će

vam odjednom biti ružna.

Zdravlje: Možete se opustiti

sa slatkišima, ali nemojte

pretjerivati.

AUTOR: Lucijana Brautović, 6. b

VODENJAK

Škola: Morate se osamostaliti.

Ubuduće vam mama ne smije

pisati domaći.

Ljubav: Previše ste umišljeni,

spustite se na zemlju.

Zdravlje: Imate problema s

probavom. Obratite se

liječniku.

Ponekad smo tako ljuti

što nas u nju vode puti,

svakog dana, svakog tjedna

i nije to samo godina jedna.

Osam je godina, to dugo traje,

al’ puno toga u nama ostaje.

Zato joj posvećujemo himnu ovu,

Nek’ dočeka s nama još godinu koju.

I dok smo ovdje, dišemo s njom

i ponosno pjevamo Cavtatu svom

Cavtate, Cavtate, Cavtate moj.

Tekst napisala: Ana Marija Jug

Glazba: Petra Milić, Martina Pulić, Sandra Stjepanović i Maroje Katušić

Stručno vodstvo: učitelj Andrija Pobran i skladateljica Paola Draţić—Zekić

Z R C A L O !

Documents

Transcript of Z R C A L O !