WEGO[ - NA[ SAVREMENIK и · 2019-12-16 · pam}ewu. Nijedno vrijeme, sa svojim isku{ewima i...

WEGO[ - NA[ SAVREMENIK (simpozijski zbornik) 2001. Nik{и}

UMJESTO PREDGOVORA* Pro{lo je 150 godina od Wego{evog upokojewa, ali je wegova prisutnost u na{oj kulturi sve ìvqa. Za vijek i po, smjewivale su se mnoge epohalne ideje i doìvjele svoj kraj, a Wego{ je kroz sve promjene samo postajao aktuelniji i bliì. Od Wego{a naovamo doìvjeli smo intenzivan kulturni razvoj, u{li u prosve}enu Evropu, ali wegova pjesni~ka misao, posvjedo~ena kroz li~nu i svenarodno dramu, pokazala nam se blià i od nas samih. Svako vrijeme je na svoj na~in ~italo Wego{a, ali wegova pokreta~ka mo} nije iscrpjena, niti je wegova dubina dogledana. Ne samo dajeautenti~no u{ao u neka najdubqa pitawa i probleme ~ovjekove egzistencije, nego je u{ao i u duhovnu dramu svog naroda, koja se u raznim vremenima samo nanovo izvodi. îtav splet istorijskih, kulturnih, nacionalnih, religijskih, civilizacijskih problema sa kojima se i danas nosimo, prelomilo se kroz Wego{evu konkretnu pjesni~ku egzistenciju i metafizi~ku misao. Taj kompleks najdubqih pitawa i danas imaju najja~e obasjawe iz Wego{eve pjesni~ke li~nosti. Wegov odgovor na ta pitawa kao da je ostao upisan u nama. U vezi te dubqe, organske prisutnosti u nama, svjedoci smo raznih paradoksa.Pojedinci su se bavili Wego{em, ali kultura kao organizovan ~in, kao da tu potrebu nije dovoqno imala ni razumijevala. Wego{ je citiran, pam}en napamet, ali se nije dovoqno primje}ivalo, da se u svakom vremenu otkriva novi Wego{, na{ savremenik, do koga treba nanovo do}i. Namjernim i nenamjernim zaboravqawem ìvog Wego{a, pa i mnogim nepo~instvima koja su u~iwena prema wemu, u wegovoj Crnog Gori, uzdrman je i sam wen temeq. U wenom duhovnom, kulturnom politi~kom prostoru otvara se takav rascjep, jama, koja prijeti da proguta i samog Wego{a. Wego{ je jednom pro{ao kroz takva isku{ewa, ali mi ne moèmo iz wih iza}i bez wegove aktivne pomo}i.Budu}i da je u dubqim isku{ewima uvijek s nama, to ~ini i danas o wegovoj 150-godi{wici predstavqewa. Wego{eva Crna Gora uzidana u temeqe Srpstva. On je taj temeq, najubjedqivije svjedo~io, najja~e osvijetlio. Ovo je i prilika da se oko

wegovog pjesni~kog ogwa saberemo u Crnoj Gori, kojoj prijeti duhovno i kulturno pomra~ewe. Kultura je najvitalnije tkivo narodnog ogranizma i jedino se wom moèmo obnoviti iznutra. To je obaveza qudi kulture i duha. U tome nam je Wego{ najre~itija paradigma. Na{e pripadawe Wego{u je na{a ~ast i udostojewe, a osvjetqavawe wegovog duhovnog prisustva u na{em vremenu, na{a obaveza. *Ovaj tekst bio je pozivnica u~esnicima simpozijuma, Wego{, na{ savremenik Milutin Mi}ovi}, Uvodna rije~, Guvno ispred Cetiwskog manastira Evo nas Vladiko, poslije 150 godina od tvog groba na tvom Cetiwu, ispod tvog Lov}ena. Evo nas i pred tvojim Manastirom, i na tvom kamenom guvnu. Evo nas, tvoji duhovni srodnici i potomci ispod onih istih zvijezda ispod kojih si, "du{om zapaqenom" traìo odgovor rad ~ega je ~ovjek ovdje na zemqi. Evo Vladiko s rado{}u, kazujemo ovdje jedni drugima da za svih ovih 150 godina bio si najìvqi, i najprisutniji u na{em plemenu, i kulturnom pam}ewu. Nijedno vrijeme, sa svojim isku{ewima i ispitima nije pro{lo, a da nijesi bio zajedno sa svojim narodom, i nijedan odvaèni pojedinac koji je krenuo na samotni put duhovnog samosaznawa nije prolazio kroz svoje tjeskobe i isku{ewa, i nije nadgledao i spustao se u svoje ponore, a da mu nijesi bio saputnik i sagovornik. Od tvog nesmrtnog groba, Vladiko, sve si dubqe ulazio u duhovni centar svog plemena, svog naroda i wegovog stvarala~kog jezika, jer si u svom vremenu proputio onaj put unutra, koje nijedno vrijeme ne moè sakriti svojom sjenkom. Zato si bio i ostao ìvi svjedok tog puta koji nas iznova oìvqava.I postao si tako najdubqi krvotok svog naroda, i svog jezika, jer si nas iz svog ìvotvornog pjesni~kog djela obasjao Pam}ewem, koje nas unaprijed pamti. Iz "mrtvog sna" tvog plemena proplamsala je tvoja Lu~a mikrokozma, ovdje u kamenoj pustiwi cetiwskoj, i vidio si na jednoj strani qudski ìvot kao "snovi|ewe stra{no", a sa druge kao stvarawe, i "borbu neprestanu". I krenuo si putem stvarawa i "borbe neprestane" koja nije ni u nama prestala. Jasno si nam pokazao da qudski ìvot nema smisla, ako se u wemu ne obnavaqa ta drama postanka, drama postanka novog svijeta, novog qudskog univerzuma. To je tvoj pjesni~ki zavjet.

Draga gospodo, po{tovaoci i qubiteqi Wego{evog djela, na svoju unutra{wu pozornicu uvodi nas na{ Vladika, evo ve} 150 godina. I wegove rije~i i dan danas najboqe izgovaraju nas i na{e vrijeme. I pitamo se danas kako je Vladika, u svoju dramu (ili borbu) postanka mogao uvesti i dramu plemena. Samo zato {to je to pleme, poharano svojim i tu|inskim stihijama, nazrelo u Vladici Lu~u koja iznutra obasjava ~ovjeka. I samim odsjajem te Lu~e vidjelo je to pleme i jo{ vidi da je ~ovjek sam od sebe izloèn neprozirnim silama, i da su spoqne sile, koje spoqa porobqavaju pleme, iste one iznutra koje potapaju pojedinca, samo upro{}ene do jednozna~nosti i osurovqene do smrti. Zato glavari pitaju Vladiku, zato ~ekaju wegovu odluku. Vladika priprema glavare i pleme za borbu, tako {to ih uvodi unutra u sebe, osjewuje ih krstom kosmi~ke borbe, u~vr{}uje u wima temeq. Ni{ta od borbe ako ne pregovara sa tom skrivenom, najdubqom borbom, koja se hrani tajnom stvarawa. Tajnom postojawa, ili tajnom bi}a. Zato je Gorski vijenac, vijenac su{tine, i tajna bitke za postojawe, koju osve{tava kosmi~ki poredak. Drama Gorskog vijenca do{la do gromoglasne i tajanstvene rije~i, dobila savr{enstvo kosmi~ke estetike jer je imala temeq u vje~noj potrebi ~ovjekovoj za postankom, za stvarala~kom slobodom, za krajwim saznawem. Wego{ je, to vidimo danas poslije 150 wegove smrti, najdramti~nije, najintezivnije obnovio fundamentalnu polemiku svih sila koje ~ovjek i vrijeme nose u sebi.

Eto, mislim da je tu bitku Wego{ bio i dobio. I tom nas je bitkom osvojio. Jer je tu bitku pretvorio u torèstvenu poeziju. I tu poeziju smo doìvjeli kao svoju rije~ koju nijesmo mogli sami kazati. Iza lica te poezije, koja nas u na{em mraku i dan danas jednako osvjetqava, vidi se ona tama i ona no} puna muwa i oblaka, kroz koju je wen tvorac pro{ao. I ba{ zato {to je bio otvoren svim silama (ovdje bi Isidora Sekuli} dodala, kao "genijalni primitivac"), i {to je stvarala~ki skoro uìvao u uàsu suprotnih sila, suprotnih razloga, kosmi~kih i zemaqskih, preìvio je dramu fundamentalne polemike, i kazao svoju rije~ o svim bitnim problemima, sa kojima se i pojedinac i pleme iznova susre}u. I ta rije~ je ~esto dostigla savr{enstvo formule, jer je u stvarala~koj borbi i isku{ewima i{ao do kraja. A mogao je ovaj vitez duha i}i do kraja, jer ga Sam Tvorac iz svog Po~etka obnavqao, koji i slabom ~ovjeku moè dati snagu da svoj podvig dovede do kraja. I ba{ zato, {to je i{ao do kraja u fundamentalnoj polemici (borbi, rat, wegov pjesni~ki jezik postao je i jasan i dubinom neiscrpan, a ìvot koji je iza stihova bio bitku, ubjedqiv i nesmrtan.

jeromonah Atanasije Jevti} WEGO[ I PATRISTIKA* Zahvaqujem na ukazanoj mi ~asti da i ja progovorim o Vladici i velikom Pesniku, mada nisam ni vladika* ni pesnik. Ali, Wego{a volim i iz te qubavi proisti~e i ova zahvalnost i ovo {to }u o odnosu Wego{a i patristike daqe re}i. Dao sa takav naslov ovoj besedi pretpostavqaju}i da je poznato {ta je to patristika. Pa ipak da potsetim: Patristika je misao, delo i tradicija Svetih Otaca Crkve u prvom redu velikih Otaca Isto~ne Pravoslavne Crkve. U to svetoota~ko predawe spada ustvari sve ono {to je od vremena Novog Zaveta do danas najìvqe i najprisutnije u svim oblastima Crkve na Istoku. Zato kada se govori o Isto~noj Pravoslavnoj Crkvi, kojoj je pripadao i Wego{, onda treba prvenstveno podrazumevati patristiku, ìvu patristiku. A to je izvorno hri{}anstvo, jevan|elsko, apostolsko-svetoota~ko vi|ewe i shvatawe sveta i pre svega ~oveka. Govoreno je i pisano da je na Wego{a imala uticaj ”ìva antika”. Da vidimo da li je na wega imala neki uticaj i ìva patristika? Za Wego{a je re~eno da je teologiju u~io ”po zvezdama”. U tome ima velike istine. Ne samo zato {to je Wego{ bio gotovo samouk, {to nije u~io redovnu {kolu teologije, nego zato {to je u Wego{evoj teologiji svet zvezda, kosmos, imao veoma veliku va`nost. Svet kao svemir, kao kosmos, sa svim svojim ”mirovima” zvezda, nesumwivo je u centru pa`we Wego{a i kao pesnika i kao mislioca. Drugim re~ima, u centru Wego{eve poetske vizije i filosofije stoji kosmologija. Usu|ujem se da kaèm da je kod wega ~ak i teologija u funkciji kosmologije. U tom smislu je Wego{ onda zaista vrlo blizak antici, jer je u centru ~itave antike bila i ostala kosmologija. Naravno, oni koji poznaju dobro hri{}ansku procenu anti~ke misli i anti~kog pogleda na svet znaju da je ta anti~ka kosmologija obuhvatala i teologiju i antropologiju, ali znaju}i to da je kqu~ i ishodi{te i za jednu i za drugu bila upravo kosmologija. Ako je u centru i Wego{eve pesni~ke i filosofske vizije sveta bila kosmologija, onda bi on bio vi{e anti~ki mislilac i filosof, nego li hri{}anski mislilac i pesnik. Da vidimo da li je ba{ to tako. Treba odmah re}i da je i u patristici kosmologija tako|e u{la u ìù posmatrawa i interesa jer autenti~na hri{}anska misao nikada nije porekla svet, nego ga je uvek ozbiqno uzimala u obzir i o wemu duboko

promi{qala. Samo, i to treba odmah re}i, patristi~ka kosmologija je mnogo kompleksnija i potpunija i ona je sva centrirana na antropologiju. Ustvari, kod crkvenih Otaca Istoka antropologija je polazi{te za kosmologiju, a ne obratno kao kod anti~kih mislilaca. Nema sumwe da je i kod Wego{a antropologija u centru wegove pa`we, i briga wegova o ~oveku - u poetskom i filosofskom smislu - je nesumwiva. Po nama je osnovni problem {ta je kod Wego{a prvo: antropologija ili kosmologija? U svom sjajnom delu o Wego{u - ”Kwiga duboke odanosti” - mudra Isidora Sekuli} je na samom po~etku rekla da Wego{ ”sagledava celinu svega”, u koju celinu je uklopqen i ~ovek, i on to naziva ”svesvetije”, {to bi kra}e re~eno bilo svemir, a mi, dodaje Isidora, kaèmo ”sve~ove~anstvo”. O~igledno je da ona pravilno ocrtava Wego{evu viziju sveta, ali svojim dodatnim obja{wewem ona ipak pomera akcenat sa kosmolo{kog momenta na antropolo{ki. Wego{ o ”svesvetiju” govori u onoj divnoj pesmi posve}enoj prahu Sime Milutinovi}a. Zaista, to svesvetije - svemir kao da je u centru pa`we Wego{eve i sobom odre|uje sve ostalo, pa i wegovu antropologiju. Mada, odmah treba re}i, ve} dva stiha niè on sam pomera akcenat i teì{te prenosi na antropologiju, ali na to }emo se jo{ vratiti. Ako bismo samo tako posmatrali Wego{a, a taj pogled je svakako ispravan i ne proma{uje Wego{evu osnovnu orijentaciju, onda bi on zaista bio i jeste, blizak antici, blizak ako ho}emo, i gnosticima, i bogumilima i svome dobu, tj. velikim pesnicima romantizma pre wega koji su imali ili mogli imati uticaja na wega (~emu su mnogi prou~avaoci Wego{a posvetili nemali broj studija, no mi se ne}emo na svemu tome zadràvati). Treba zaista posebno naglasiti da je pesnik Wego{ nesumwivo i ~ovek svoga doba. Na wega dosta uti~e, recimo, astronomija novijeg doba sa wenim saznawima, posebno Kopernikova slika univerzuma. Wega o~arava nebeski svet, posmatran sada ve}im teleskopima, sa svim wegovim bezbrojnim galaksijama, koje Wego{ naziva ”{arovima” i ”mirovima”, kosmi~ki beskrajni prostori sa svetlo{}u koja svugde zra~i i svetli. U tom pogledu je, dakle, Wego{ dete svoga vremena. I naravno, u tome nema ni~ega lo{e. Ali treba re}i i naglasiti da je i rana patristika, hri{}anski apologeti prvih vekova Hri{}anstva itekako su uzimali i koristili, moèmo slobodno re}i eksploatisali, klasi~nu anti~ku kosmologiju u svome hri{}anskom sistemu, tj. u svojoj viziji i tuma~ewu sveta. Veoma su koristili, na primer, ideju ”Logosa”, ”Slova” {to bi rekao Wego{, Heraklitovog Logosa, stoji~ke logose kao ”semena” stvari, pa ideju simpatije u kosmosu, i druge elemente uzimane naro~ito iz filosofije Platonove, Filinove, Plotinove. Mnogi su od wih pro{li odli~ne {kole jelinske filosofije i bili zna~ajni filosofi antike (napr. Origen). Ali,

ipak treba re}i da su ovi ranohri{}anski Oci znatno pomerili anti~ki opti~ki ugao posmatrawa kosmologije i usmerili ga vi{e ka antropologiji, bliè ka onom izrazito hri{}anskom pogledu i vi|ewu koji }e veliki hri{}anski mislioci 4. i 5. veka, tj. najve}i Oci Crkve, nazvati Hristologijom. Odmah, me|utim, treba primetiti, kada je re~ o Hristologiji, da ovu oni nisu shvatali u uskom smislu, kako je to u novijem teolo{kom i intelektualnom, uglavnom zapadnom svetu naviknuto da se shvata, naime kao usku oblast teologije koja se odnosi samo na li~nost Hrista Isusa. Hristologija je u klasi~noj patristici, onoj iz 4. i 5. veka pa nadaqe kroz Vizantiju i svo pravoslavno sredwovekovqe, obuhvatala sve ostalo u hri{}anskom shvatawu i mi{qewu {to se ne odnosi direktno na tajnu Svete Trojice, kojom se bavi teologija u strogom smislu re~i. Sve izvan toga je Hristologija: i stvarawe i ”sistem” sveta dakle kosmologija, i sva tema o ~oveku, dakle kompletna antropologija, i spasewe, tj. ovaplop}ewe, i sva daqa ve~na sudbina sveta i ~oveka, to jest eshatologija. Takva Hristologija razvila se iz one ranohri{}anske Logosologije koju su, kao {to rekosmo, iznosili pred u~ene Jeline rani hri{}anski apologeti. Ona je imala dosta dodirnih ta~aka, videli smo, sa anti~kom religiozno-filosofskom tradicijom o logosu, ali ovde shvatanom kao bezli~nom principu, dok su hri{}anski apologeti poistove}ivali Logos sa li~no{}u Hrista kao Sina Boìjeg. Wego{ je izgleda, vi{e koristio Hristologiju ovih ranih Otaca apologeta, i otuda su kod wega tako ~esto zastupqeni pojmovi i izrazi kao: Logos, odnosno Slovo, zakon, svetlost, lu~a ili iskra (zraka), koji su kqu~ni kod Wego{a, ali imaju i svoje hri{}anske korene, tj. iako su ~esto pozajmqivani iz gr~ke misli ipak imaju novi, hri{}anski hristijanizovan sadràj u ranohri{}anskoj patristici. U toj ranoj patristici ovi pojmovi i izrazi nisu uvek i obavezno morali biti iz jelinske klasike, jer ve}ina wih nalaze se u biblijskoj tradiciji koju ovde ne treba zaboraviti, a Biblija je Wego{u ipak bila direktno dostupna. Moè se sa sigurno{}u i tekstualno dokazati Wego{eva upotreba Biblije. I to ne samo, kao {to Isidora Sekuli} na jednom mestu kaè, da je Wego{ jedino u svom testamentu direktno citirao ”iz crkvenih tekstova” (to jest: ”Slava Tebje pokazav{emu nam svjetlost”, koji je biblijsko-liturgijski), nego se kod Wego{a mogu na}i mnogo ~e{}e pozajmice, doslovne ili prepri~ane, iz crkvene biblijsko-liturgijske tradicije. (Treba pamtiti da u prvoslavnom ìvom predawu Biblija je pre svega preno{ena i interpretirana u liturgijskom kontekstu i iskustvu, u stvarala~kom poetskom postupku i preìvqavawu). Samo kao primer toga podse}amo na poetske delove iz mnogih Wego{evih himni Bogu, sve ono hvalewe Bo`je veli~anstvenosti, ~itave sintagme o bezdanima, o svetlosti, o stawima i raspoloèwima du{e, o an|elima itd. sve se to ve} moè na}i u

Psalmima Biblije i liturgijskim tekstovima Pravoslavne Crkve. Da spomenemo samo Dionisija Areopagita, tajanstvenog isto~nog pisca s kraja 5. veka, koji je u svojim teolo{kim ali i poetsko-estetskim i filosofskim delima, uzimao dosta elemenata anti~ke kosmologije, ali ih je sasvim hristijanizovao i ocrkvenio, pa su posle ta wegova dela imala velikog uticaja na crkvenu himnografiju i mnoge druge crkvene liturgijske tekstove. Ali kod Areopagita, jo{ vi{e nego kod ranohri{}anskih apologeta, opti~ki ugao posmatrawa svega u nebeskom i zemaqskom svetu jo{ je vi{e centriran na Hrista. Posle Areopagita dolazi jedan Maksim Ispovednik, vizantijski teolog, filosof i mistik 7. veka, i niz drugih velikih patristi~kih pisaca na istoku, ~iji je doprinos bio presudan za razvoj i puni procvat isto~ne Hristologije, u koju je potpuno ugra|ena svecela hri{}anska kosmologija (takav je na primer jedan Jovan Damaskin - vrhunski teolog, ali i veliki pesnik iz 8. veka hri{}anskog istoka, i tako|e Grigorije Palama i isihasti). U kosmologiji jednog Dionisija Areopagita nesumwivo ima dosta elemenata uzetih iz neoplatonske kosmologije, ili od tokova drugih isto~nih tradicija paralelnih sa neoplatonizmom, ali su svi oni preoblikovani i stvarala~ki preosmi{qeni u okvirima hri{}anskog vi|ewa i shvatawa univerzuma. (Primer odli~nog modernog tuma~ewa Areopagita jesu ruski filosof A. Losev i francuz Rene Rok). Po meni, vladika Rade kao nesumwivo hri{}anski ~ovek i mislilac, sli~an je upravo Areopagitu. Mnogo toga je uzeo od gr~ke antike i paralelnih sa wom drugih duhovnih tokova, recimo od gnosticizma, ili ako ho}ete od ne{to kasnijeg bogumilstva, pa onda od novije evropske romanti~arske filosofije, kroz Getea, Miltona, Deràvina i drugih. Ali, ono {to se nama ~ini u svemu tome bitnim to je, da je Wego{ svoj ugao posmatrawa i sagledavawa svega toga usmerio druga~ije, centrirao u drugo sredi{te iz kojeg onda sve to postaje lako pojmqivo, mada ne vi{e presudno. U ~emu se sastoji ili gde se nalazi sredi{na ìà Wego{eve vizije sveta?

Na po~etku ovog na{eg poku{aja jednog druga~ijeg pristupa Wego{u rekao sam da je kod Wega po sredi ipak vi{e kosmologija nego antropologija. Me|utim, sad bi trebalo taj stav preispitati. A evo za{to. Wego{ po~iwe svoju Lu~u mikrokozma - po sopstvenom priznawu wegovo najmilije delo - ve} u posveti, a tako|e u svojim najranijim pesmama, upravo obra}awem sve svoje pa`we na ~oveka, na wegov problem, na wegove muke i ”vapro{ewa”. A i zar je mogao Wego{ da tako ne ~ini, kad je bio pre svega pesnik, a kakav bi to bio pesnik koji ne postavqa ~oveka u centar svojih poetskih poro|ajnih muka? Briga za ~oveka, dakle, bila je polazna ta~ka sve wegove poezije i misli. Ali, Wego{ je ponekad, mo`da i po~esto, zaboravqao na tu

svoju polaznu ta~ku i svoju je pa`wu toliko pro{irivao da se iz opti~kog ugla posmatrawa ~ovek skoro gubio. Uzmimo za primer onu pesmu kada on u no}i peva himne zvezdama, sam pod svodom zvezdanog neba, ili pak uzmimo wegovu pesmu Misao gde je ~ovek skoro potisnut, izgubio se iz centra pa`we, koja se pomerila i prenela na ”svesvest” koji vrlo zaklawa ako ne i sasvim istiskuje sobom ~oveka. Treba re}i da ova opasnost kosmocentrizma uvek preti svakom ~oveku i pesniku. Poezija je skoro uvek pesma o svetu, ali gde je u svemu tom svetu mesto ~oveka?

Samo u onim momentima kada se vladika Wego{ otimao od svoje kosmologije, ja bih rekao od kosmokratije, u filosofskom smislu dominacije kosmizma nad tajnom ~oveka, on se u tim momentima vra}ao onome {to je wemu bilo najintimnije, a to je ”sudba ~oveka”. (U posveti Lu~e jasno je odmah ~itaocu da je kqu~ni Wego{ev problem ~ovek, o kome pesnik pita i ”pitatelnicu” prirodu i ”zemaqske mudrace”, ali ostaje bez pravog odgovora, jer ”tajna ~ojku ~ovjek je najvi{a”). A kada to i gde se Wego{ otimao od svoje, i uop{te bilo ~ije kosmologije, i za{to? Pitawe moè biti postavqeno i druga~ije. Naime: za{to Wego{ u svojoj Lu~i tek na kraju postavqa, to jest iznosi na vidik temu Hristos, koga on naj~e{}e zove Slovo - Logos (tema klasi~ne antike, ali ne mawe i ranohri{}anske patristike, i jo{ pre we Jevan|eqa Jovanovog, na koje su mnogi tuma~i Wego{a skoro sasvim zaboravili)? îni nam se da do sada nije prime}eno, a to je ~udno i karakteristi~no, da je veliki Cetiwski pustiwak i veliki pesnik Vladika ipak posvetio Hristu vi{e mesta nego {to je to samo onaj wegov zavr{etak Lu~e, ona himna ”O preblagi, tihi U~itequ! ” - koja po nama nije samo zavr{ni nego i kqu~ni dio cele poeme. Naime, Wego{ se u Lu~i na Hrista vratio bar sedam-osam puta i time pokazao da je sredi{na ta~ka wegovog vi|ewa sveta ipak ~ovek, dakle, antropologija. Ali to je kod wega nesumwivo hri{}anska antropologija, a ona je nezamisliva bez hristologije. Zato je veliki pesnik kona~no ”sudbu ~oveka” kao temu u Lu~i vezao sa pojavom i ”sudbinom” Slova, dakle, sa Hristom. Nema sumwe da je u Lu~i glavna pesnikova tema i kao filosofska i kao li~na qudska - ~ovek i wegova krajwa sudbina. Za Wego{a - a ovde je on tesno povezan sa patristikom - antropolo{ko pitawe ne moè se pravilno postaviti, ni jo{ mawe spasonosno re{iti bez povezivawa antropologije sa Hristologijom. Jer otkako je u Hristu Bog postao ~ovek javio se kao Bogo~ovek, hri{}ani ne znaju za drugu antropologiju mimo one koja je u sklopu sveobuhvatne Hristologije. Zato se u Pravoslavqu sve to skupa i naziva Teantropologijom, Bogo-~oveko-slovqem (Justin Popovi}).

Da pogledamo sada pa`qivije Wego{evo vra}awe na Hrista tokom Lu~e. Prva tri mesta (pevawa I, stih 125; III , 254 i 309) dosta su uop{tena i, mo`da mogu biti osporavana da li se odnose na Hrista, ali mogu biti i shva}ena i u smislu Hristologije ranohri{}anskih apologeta, koji logos-slovo kao sudbinu Bo`je mudrosti i slovesnosti (= svemo}ne mudrosti ili mudre svemo}i) shvataju hristolo{ki (mada vi{e u kontekstu kosmolo{ke Hristologije). U ova tri mesta, nema sumwe, veze sa antikom su vrlo tesne, i kod Wego{a i kod ranohri{}anske patristike. êtvrto mesto je mnogo konkretnije: ”lanac mirodr`ni je svemogu}e Slovo Stvoriteqa” (pevawe III 337-8), jer govori o Hristu i kao tvora~kom Logosu Bo`jem i kao osnovnom sabirnom (=svedìteqskom) principu svemira. Naravno i ovo mesto je kod Wego{a kod ranohri{}anske patristike, ali i iz one iz 4. veka i kasnije, koja kosmolo{ku Hristologiju ranohri{}anskih apologeta upotpuwuje crkvenosoteriolo{kom Hristologijom, u centru koje je Bogo~ovek Isus Hristos, Sin Bo`ji koji }e ovapo}ewem i o~ove~ewem (Wego{ }e na kraju Lu~e re}i: ”Sin dostojni Oca prevje~noga, /obuka se u ~elovje~estvo” (pevawe VI, 265-6) u}i u samu ìù bi}a, istorije, sudbine sveta i ~oveka. U svakom slu~aju, ovo mesto je postepen prelaz ka sve odre|enijem liku i ulozi Slova Hrista u sudbini ~oveka, kako ga vidi Wego{ u Lu~i Mikrokozma. O tome naro~ito govore zadwa tri hristolo{ka mesta u Lu~i (pevawe V, 131-3 i VI, 144-8 i 261-80). Evo prvog od ta tri mesta. U petom pevawu - o nebeskom boju dveju vojski - kada je Satana pobe|en i wegova vojska zba~ena u tartar, kada je trebalo da Adamov lik, Adamov rod qudski tako|e bude ba~en u ad, upravo tada se odjednom, nekako iznenada za samo pevawe, pojavquju stihovi:

”Sveto Slovo premilosna Oca Nas (qude) s granice vje~ne pogibije Svemogu}om voqom zaustavi”.

Nema sumwe da je ovde Slovo - Hristos, i to i onaj koji je ”lanac mirodr`ni” {to postojano drì svetove da ih Satana ne moè sru{iti, ali i jo{ vi{e onaj koji je, po Bibliji, Spasiteq ~oveka. Adama, roda qudskog. Ovde je dakle akcenat veoma pomeren sa kosmi~kog Logosa na biblijskog Hrista, tj. Hristologija rane patristike upotpuwena je radikalno jevan|elsko-crkveno sotiriol{kom Hristologijom. Spasonosna pojava i intervencija ~ovekoqubivog Slova O~evog u kqu~nom momentu Adamove sudbine, i to mimo logi~kog i ~ak pravednog toka stvari, nema sumwe da je pesni~ki izraz Wego{evog doìvqaja uloge i mesta novozavetne Li~nosti Hristove u sudbini ~oveka, koja je time postala glavna, centralna u svesvetiju. Jer Slovo je ovde ”svojom Voqom” zaustavilo da Adam i wegov lik

ne budu ba~eni u tartar, i to, po sebi neobja{wivo, Pesnik nije ni poku{ao da objasni, jer to se i ne obja{wava, jer se ni lik ni pojava Hrista ne obja{wava ni~im. ”Hristos se ne obja{wava ni~im. On je obja{wewe svega”, veli Sveti Maksim Ispovednik. Drugo Hristolo{ko mesto u {estom pevawu - o sudbi Adamovoj - kada se i sam Bog (=Bog Otac) saàqeva nad ~ovekom, kako je to i Isidora zapazila - da je i Bogu ào ~oveka: osu|uje ga, i kao da pla~e nad wim:

Boèstvenu moj du{u we`nu Zaboqe}e sudba ~ovje~eska: Ja }u Slovo moje vozqubqeno U plot Qudsku poslije obla~iti, Poslati ga, da izbavi qude.

I ovo mesto sadrì novinu i iznena|ewe, upravo onakvu kakvu sadrì sam Novi Zavet hri{}anski, novi ~ak u odnosu na biblijski Stari zavet, a pogotovu u odnosu na religiozno-kosmolo{ku koncepciju bilo kog sistema iz antike ili druge religiozne filosofije koja poku{ava da objasni svet i ~oveka. (Setimo se samo na{eg Brane Petronijevi}a, koji ne moè da prihvati takvoga Boga, koji je stvorio svet, pa posle ”morao da silazi sa svoga prestola ”da bi popravio ono {to je sam stvorio”, ali to je suva filosofska teologija u kojoj kosmologija nije unutar Hristologije, nego je mawe vi{e ona merilo svega). Tre}e hristolo{ko mesto u Lu~i je ona zavr{na pojava Hrista ovaplo}enog i o~ove~enog na kraju same Lu~e (pretposledwih 10 stihova) i ona kona~na Wego{eva himna Hristu, ne samo kao ”Preblagom tihom U~itequ”, nego jo{ vi{e kao Vaskrslome Bogo~oveku i Spasitequ zemqe i ~oveka. Ovo zadwe va`no je napomenuti da bi se videlo da Wego{ tu pridaje sve atribute Hristu - Slovu koje on ina~e ima u patristi~koj Hristologiji: da je ve~ni Sin Boga Oca, da se ovaplotio, da je vaskrsao iz mrtvih i smrt uni{tio, da je Spasiteq ~ove~anstva. Otkuda to da se Wego{ pri kraju Lu~e triput vrati na Hrista? Kako se to uklapa u pesni~ki sastav i unutra{wu koheziju cele poeme, u wenu umetni~ko-estetsku celinu itd. Ovde moramo da se kriti~ki osvrnemo na ono {to je kao tezu iznela Isidora Sekuli} i jo{ vi{e i {ire od we Vuko Pavi}evi}. Oni, naime, smatraju da je ceo dodatak u {estom pevawu - o sudbini Adamovoj - a pogotovu onaj himni~ki kraj o Hristu, ustvari bio samo neki kompromis Petra II Wego{a kao crkvenog vladike! U najmawu ruku ~udno je kako je olako ~ak i Isidora `rtvovala svoju veliku odanost i po{tovawe prema Wego{u, svoju uop{te visoku ocenu o wemu, kad je mogla da kaè da se Wego{ mo`da ”upla{io Ruskog Sinoda” da mu ne prebace ne{to,

vaqda neku ”jeres”, pa je zato u {estom pevawu poku{ao da ”spase” biblijsku pri~u o Adamovom padu (koji je ina~e u ranijim pevawima druk~ije predstavqen nego {to je to u Bibliji). Vuko Pavi}evi} tu ide jo{ i daqe u poniàvawu Wego{a pripisuju}i mu ovako kompromiserstvo. Kao da je Wego{u bilo do straha od Ruskog Sv. Sinoda, kojega se nije bojao ni wegov stric Petar I, niti je pak sam Sinod stvarno i{ta zamerao bilo kome od wih dvojice. Ili, sa druge strane, kao da nema i drugih, samom Wego{u vernijih mogu}nosti za obja{wewe ovog wegovog pesni~kog postupka, koji je uvek, u svojim najve}im dometima, pravo slobodno stvarala{tvo i ne podleè ~ak ni ”umetni~kim regulama” i ”logi~kim propisima” spoqa. Meni se ~ini da je upravo ovde Wego{ najbliì patristici, zapravo nadahnut je direktno iz samog wenog izvori{ta. Drugim re~ima, na osnovu ova tri hristolo{ka mesta sigurno je da je Wego{ bio i ostao autenti~ni hri{}anin i to ba{ pravoslavni. Da poku{am da to u najkra}im potezima objasnim. Vide}i i doìvqavaju}i svet i opisuju}i ga u svojim pevawima, pritom svet kao Boìju tvorevinu iz koje i za koju on slavi Boga, Wego{ je, kao ~ovek i mu~e}i se problemom ~oveka, morao osetiti da je ”svesvetije” ili kosmos, univerzum, ipak sve u svemu ne{to mnogo malo za ~oveka. U ovakvom, a i svejedno kakvom drugom svetu, ~oveku je ipak u krajwoj liniji naneta neka nepravda, bez obzira ~ak i na ~iwenicu da u ~oveku postoji ”lu~a mikrokozma”, svetlost, iskra, fokus - kako ih sve Wego{ naziva - i {to ta iskra ili lu~a povezuje ~oveka sa Bogom. Ipak je to za ~oveka malo, i sve to jo{ nije ~ovek. U svojoj ranoj pesmi ”Misao” Wego{ je, po meni, i sam o{tetio ~oveka, kao {to ga je na drugi na~in o{tetio i u svom predsmrtnom pismu lekaru Petru Marinkovi}u, koje je ina~e vrlo sli~no sa Testamentom, gde je veliki Wego{ ~oveka kao besmrtno bi}e, kao du{u besmrtnu, veoma proslavio, ali po takvu cenu da je telo qudsko unizio do te mere da to nije dostojno jednoga Wego{a. Onog Wego{a koji se u Testamentu hvali i Bogu zahvaquje {to je sam uzvi{en telesnom lepotom nad drugima na zemqi. Onog Wego{a koji je itekako voleo i u drugim ga pesmama opevao i hvalio. (To hvaqewe qudskog tela pomiwe i Nikolaj Velimirovi} u svojoj studiji o Wego{u i onda poku{ava da tu na|e neko izmirewe u samom Wego{u). Dakle, posmatraju}i ~oveka iz svoje kosmologije, gde je i skoro sva wegova teologija (rekosmo da je kod Wego{a i teologija u funkciji kosmologije). Wego{ kao veliki ~ovek i mislilac, i pre svega istinski pesnik, u svemu tome ipak ne nalazi ~oveka. Jer svekoliko svet ili ”svesvetije” egzistencijalno je tesno i pretesno za ~oveka, gu{i ga i zatvara, okiva kao u neku tamnicu i tu za ~oveka unutra svemira i nema pravog izlaza. Wego{ se tu, rekao bih, otima i spasava ne od ”Ruskog Sinoda” ili od ”Crkve” kao nekog autoriteta, strogog sudije i tome sli~no, bar u

Pravoslavqu nema razloga za takva ose}awa i strahovawa. Nikolaj Velimirovi} je lepo pokazao u ”Religiji Wego{evoj” da Wego{ niti je bio sumwi~en, niti jo{ mawe su|en od bilo koga za neku ”jeres”; to mogu biti samo problemi nekih novijih tuma~a Wego{a a ne wega samoga ili onoga ko poznaje autenti~no Pravoslavqe. Da dodam ovde i jedno upore|ewe: ne bi bio su|en, ranije, na Istoku, ni veliki mislilac Origen - od koga je ina~e Wego{ dosta uticaja imao mada ne znamo kojim ba{ putem - da nije do{lo do stvarawa problema {irih razmera oko kontroverznog Origena i wegovih sledbenika, ili drugi primer: Sveti Grigorije Niski je imao dosta pozajmica od Origena, ali nikad nije za to su|en, jer je to bilo i ostalo wegovo li~no vi|ewe i nije ga nametao drugima. Prosto re~eno, Pravoslavqe nije znalo za inkviziciju i ona nema mesta u patristi~koj tradiciji. Dakle, usu|ujem se re}i da je Wego{ kao ~ovek, doìvqavaju}i sve dimenzije i svu tragiku sudbine ~oveka, iz egzistencijalnih razloga spasavao ~oveka ”pribegavawem” Hristu. To }e re}i, da je wegova antropologija, iako mo`da ne tako vidna unutar wegove filosofske, prete`no kosmolo{ke vizije sveta, ipak bila centralni problem wega kao pesnika, i tu antropologiju on je kona~no sagledavao hristocentri~no. (Ivo Andri} sli~no veli za Velimirovi}evo tuma~ewe Wego{a). Jer, vratimo se trima navedenim mestima iz posledwa dva pevawa Lu~e: Ako je Slovo Boìje, a ono je u ta sva tri mesta Li~nost - Sin Boìji koji }e ovaplo}ewem postati Hristos Spasiteq (=Bogo~ovek), zaustavio da Adamov rod ne ode u pakao, i ako se sam Bog saàlio na ~oveka, onda je izraz tog Boìjeg saàqewa i samo to saàqewe, ta~nije: ~ovekoqubqe wegovo, oli~eno u samom Sinu wegovom (Wego{ kao da citira Novi Zavet ”Slovo vozqubqeno” je ”Sin Qubqeni” (Matej 3,17 ili ”Sin vozqubqeni” ( Efescima 1,6 itd.). Drugim re~ima, Wego{ ovde kao da prepevava biblijske re~i: ”Bog tako zavoqe svet da je i Sina svoga Jedinorodnoga dao da svaki koji u wega veruje ne pogine nego da ima ìvot ve~ni” (Jovan 3,16). Uz ovo treba ponovo naglasiti i to da Wego{ isti~e da Slovo-Hristos postaje Spasiteq ~oveka tek ovaplo}ewem i o~ove~ewem: ”Slovo moje vozqubqeno u plot (=telo) qudsko obu}i}e se”, i: ”Obuka se u ~elovje~estvo”. Ovo pak spasewe ovaplo}ewem jeste izrazito hri{}ansko, humano, bogohumano, jer Hristos }e vaskrsewem iz mrtvih cele qudske prirode, pa dakle i tela, istinski skupiti i proslaviti celog ~oveka, a ne samo ”iskru” ili ”lu~u”, tj. ne samo du{u ~ovekovu. Kad sam rekao da Wego{ ovakvom hristolo{kom antropologijom ”spasava sebe” nisam time mislio na neku sebi~nost, egoizam i sli~na pojednostavqewa i izvrtawa hri{}anske ideje spasewa, nego je ovde re~ o punom i pravom spasavawu smisla qudske egzistencije, o raskri}u kona~ne i

pune istine o ~oveku, o ve~noj qubavi prema qudskom bi}u i wegovom neuni{tivom dostojanstvu i nepropadqivoj, ve~noj vrednosti. Wego{ ovakvim ”izlazom” iz svoje kosmologije spasava ~oveka i pred sobom li~no, spasava i osmi{qava time i sami veliki i veli~anstveni kosmos, jer, shodno Apostolu Pavlu (Rimqanima 8, 19-22), sva tvar, samo u spasewu ~oveka ima smisao i ve~nu puno}u. Wego{ jeste bio pod uticajem Kopernikove neantropocentri~ne kosmologije, ali on je wu nadi{ao upravo ovakvim povratkom ka ipak istinskijoj i humanijoj antropocentri~noj, Hristocentri~noj kosmologiji, koja na taj na~in nije negirana, nego je i ona sa~uvana, ali ne vi{e kao samociq u samozatvorenom sistemu, nego je ugra|ena u sveobuhvatnu Hristologiju - Teantropologiju. Po na{em mi{qewu, ako je {esto pevawe u Lu~i neka ”nedoslednost”, onda se Wego{ svesno spasavao upravo takvom ”nedosledno{}u” otpevav{i na kraju Lu~e onu himnu Hristu koju je on sigurno intimno nosio u svome srcu i bi}u. Time je projavio da je za wega qudski Adamov lik u centru mu du{e i u samoj ìì svesvetija, a sva je Lu~a ustvari i spevana (a spevana je sva u toku âsnog posta, pre stradawa i vaskrsewa Hristovog) da izrazi Pesnikov doìvqaj sudbe ~oveka i wenog kona~nog, eshatolo{kog re{ewa. U kompoziciji svoje Lu~e Wego{ filosof i mislilac uneo je i uklopio problem preegzistencije qudske du{e, kao i mnoge druge elemente iz antike, mo`da i gnosticizma, mo`da i bogumilstva, i iz zapadne romanti~arske pesni~ke tradicije - sve to stoji (mada to ne treba apsolutizovati i Wego{a svim time obja{wavati), ali Wego{ev osnovni problem nije ni preegzistencija, ~ak ni pitawe pada ~ovekovog, nego mu je osnovni problem: kako da sebi objasni tajnu ~oveka ovakvog kakav je i da na|e istinsko spasewe = re{ewe problema zvanog ~ovek. Wego{ je zato Lu~u zavr{io onako kako ju je zavr{io i kako ju je, po nama, jedan Wego{ jedino i mogao da zavr{i. Jednom sveobuhvatnom antropologijom, koja se u patristici naziva Hristologija, a kod nekih savremenih pravoslavnih teologa - Teantropologija. U tako doìvqenoj svecelosnoj antropologiji, kakva je patristi~ka i kakva je kod Wego{a, Bog je zaista istinski i iskreno - qubavqu svojom, ni~im neiznu|eno, nego htednutom tako od po~etka - povezan sa ~ovekom, ali i ~ovek sa Bogom. Ta veza i jeste Hristos - �� = ”Zemqa ìvih”, istinski ìvotni prostor i obitali{te ve~noìvih, i Boga i qudi. Isidora Sekuli} je donekle to shvatila kad je rekla da je kod Wego{a odnos Boga sa ~ovekom prijateqski, bliski, {to i sam Wego{ kaè u poznatom pismu pred smrt lekaru Marinkovi}u: da Boga nikad i nije druga~ije zami{qao nego kao prijateqa, kao ”duha preveli~anstvenoga, premilostiva svojima tvarima”. (Mo`da je Wego{ ovu ideju o prijateqskom odnosu Boga prema ~oveku i ~oveka prema Bogu, uzeo, recimo, iz predgovora

Cetiwskom Oktoihu i Psaltiru, {tampanom od wegovih Crnojevi}a, gde je re~eno da je Bog za to i stvorio ~oveka sebi za sagovornika i ”soslovnika” - sazajedni~ara, prijateqa i saradnika, za druga s kojima }e voditi razgovor i ve~no op{titi. A taj predgovor Oktoiha i Psaltira je iz ìve patristi~ke tradicije isto~nog Pravoslavqa). Ishode}i iz takvog iskustva ìvog odnosa sa Bogom @ivim, pojavqenim i do{av{im nam u Hristu ovaplo}enom i o~ove~enom, Wego{ je mogao onako i da opeva qubav Boìju (kojoj je ina~e, {to opet nije dovoqno zapaèno, posve}eno nemalo predivnih stihova u Lu~i: ”Poju pjesne vje~ite qubavi”; ”I qubavi vje~ite blaènstvo”; itd.), iz koje jedine pobude Bog i {aqe Svoje ”Slovo vozqubqeno”, jer ga je ”zabolela sudba ~ovekova”. Tu ”sudbu” ili ”sudbinu” ~oveka uzima na sebe Hristos kada iz qubavi prema ~oveku postaje i sam ~ovek, i to je smisao onog wegovog ”zaustavqawa” Adamovog lika na samoj ivici pogibli. Taj ~in zaustavqawa ”voqom svemogu}om” ozna~ava dobru iznenadnost wegovog ”me{awa” u ina~e neminovno bezizlaznu sudbinu ~ovekovu posle pada, i ta wegova boànska ”svojevoqa” (moèmo slobodno re}i ”samovoqa”, u izvornom teolo{kom zna~ewu, gr~ki - �� ustvari je sopstveno nadilaèwe ~ak i same pravde Bo`je shva}ene ”objektivno”, iznad i mimo ìvog, qubavnog odnosa Boga i ~oveka. Ova iznenadna intervencija Sina Boìjeg i wegovo li~no me{awe u sudbinu roda qudskog izraèno je pesni~ki u posledwa dva desetostiha Lu~e, sa onim po~etkom, neo~ekivanim i nepripremqenim, dodajmo i - neobja{wivim (ako ne èlimo samo ìvog Pesnika podrediti umetni~kim ”regulama” svejedno da li poezije, filosofije, estetike i drugih u su{tini mrtvih shema):

Gle divnoga sada vidjenija! Sunce pravde i zemqu ogrija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Sin dostojni Oca prevje~noga Obuka se u ~elovje~estvo.

(Treba primetiti da je ovde izraz ”Sunca pravde” uzet iz patristike, kao i to da je osam stihova pre toga Wego{ ve} spomenuo ”ro|ewe Sv’jeta istinoga”, tj Hrista, kako je re~eno i u slu`bi (himnografiji) Boì}a, a on je Boì} kao praznik Ro|ewa Hristovog posebno voleo). Ova iznenadnost vi|ewa ili vizije one iznenadne pojave Hrista ovaplo}enog radi na{eg spasewa zaista ne proizilazi iz prethodno u Lu~i

opisane kosmologije, jer nikakva kosmologija nije nikada, i ne moè nikada, dati ~oveku spasewe i svesti Boga na zemqu, slobodno, dobrovoqno, iz ni~im neiznu|ene qubavi, bez ikakve prinude, pa makar ona bila i u ”pravdi” Boìjoj. Wego{ u svojoj ”tvoriteqnoj poeziji” ove i ovako iznenadne vizije Hrista jednostavno ishodi iz biblijsko-patristi~ke eshatologije iz budu}nosti ~oveka, a ne iz pro{losti wegove u raju, ili na nebu, kada je preegzistirao i tamo pao. Jer otuda, iz pro{losti, nema, i nikada ne bi ni proiza{lo, re{ewe sudbine ~oveka. Predstojala je samo ”pravda” (svejedno Boìja ili neka, op{ta, neumitna, na koju lukavo i pledira Satana, ali je zato Satana u su{tini svojoj nehuman, ne~ove~an, i oni Wego{evi tuma~i, ~ije su simpatije na strani Satane, nisu uz Wego{a). Drugim re~ima, da je Wego{ ostao pri svojoj veli~anstvenoj ali tu`noj i tragi~no bezizlaznoj kosmologiji, wegova bi antropologija bila sva u pro{losti, u protologiji umesto eshatologiji, koja je jedino pravilno hri{}anska i antropolo{ka perspektiva. Dobar deo Lu~e je upravo posve}en samo protologiji, zato se i bavi pitawem preegzistencije, doistorijskim padom ~oveka i svim ostalim. Ali, problem ~oveka nije u pro{losti, kao {to je to u antici, i zato se Wego{ ovim zadwim pevawem u Lu~i radikalo razilazi sa antikom. Jer antika je sva u pro{losti, u takvoj viziji sudbine sveta i ~oveka gde i nema istinske budu}nosti, ima samo ”povratka svega na po~etak” ili na ”ve~no kruèwe”, ali to je onda odricawe same qudske istorije, jedinstvenosti i neponovqivosti ~oveka. Biblijsko i patristi~ko vi|ewe sveta i ~oveka je u budu}nosti wihovoj, eshatolo{ko je. Prava antropologija je tek ona koja gleda na ~oveka ne {ta je on sada, nego {ta }e i {ta moè biti. Isidora Sekuli} je opet dobro spomenula jednog engleskog pesnika (R. Brauning) koji kaè: ”ôvek jo{ nije ~ovek”, ali ta misao je odavno prisutna u klasi~noj patristici (u na{e dane je osobito nagla{ava Justin Popovi}) sve do sredwovekovnog pravoslavnog isihazma kod nas. (To je i ideja srpskog kosovskog opredeqewa za Carstvo nebesko). Naime, osnovna istina biblijsko-patristi~ka je da je ~ovek vi{e ono {to }e tek biti nego ono {to sada jeste. To je Hristolo{ka, eshatolo{ki usmerena antropologija. Shodno woj, ne odre|uje pro{lost budu}nost, nego obratno. Po re~ima Svetog Maksima Ispovednika: nije ta~ka A (alfa) ta koja odre|uje ta~ku omega, nego omega odre|uje alfu, ciq opredequje i start i put ka ciqu. Zato nije bez razloga Hristos u Apokalipsi rekao: ”Ja sam Alfa i Omega, Po~etak i Svr{etak”. To je kao na na{im pravoslavnim ikonama i freskama ona poznata ”obratna perspektiva”, koja posmatra~a ne vodi negde nazad, u nedogled, nego centar ikone je okrenut ~oveku i nalazi se u samom posmatra~u. Zato mislim da Wego{, kao pravoslavni hri{}anin i

istinski pesnik, nije mogao a da Lu~u ne zavr{i onako kako ju je zavr{io - da bi ostao stvarno Wego{. I da rezimiramo: Wego{ je iz patristike, i one ranohri{}anske i one razvijenije kroz daqe vekove ìvota i misli Pravoslavne Crkve na Istoku, nesumwivo uzimao elemente koje je poetski ugra|ivao u svoju poemu o svetu i ~oveku. U patristici je bilo ve} apsorbovano dosta elemenata iz antike, i to kako je kod kojeg patristi~kog mislioca, kod nekog vi{e (Origen), kod drugih mawe. Bitno je naglasiti da su ti eklekti~ki pozajmqeni elementi u patristi~kom stvarala{tvu ve} bili hri{}anski preoblikovani i ugra|eni u novo vi|ewe odnosa Boga i ~oveka, ~oveka i sveta, pro{losti i budu}nosti. Kod nekih od Otaca Crkve bilo je i ve}ih uticaja antike, ali su to uglavnom bili periferni mislioci, dok su glavni patristi~ki tokovi misli preobraàjno organizovali ~itavu hri{}ansku viziju sveta i ~oveka oko tajne Hrista Bogo~oveka, dakle u sveobuhvatnu Hristologiju, u svetlosti u kojoj je onda vi|en i shva}en i ovaj i onaj svet, i nebo i zemqa, i ~ovek i wegova krajwa sudbina. Plivaju}i tokovima patristi~ke tradicije Wego{ se ponekad i ponegde zadràvao i u wenim rukavcima, ali je ipak, smatramo, ostao u glavnom toku ìve patristi~ke tradicije, ìvog vi|ewa i doìvqaja tajne ~oveka i wegove kona~ne sudbine. Zato je i zadrào antropologiju u centru svoje pa`we i pesni~ke brige. Tu je on, u osnovnoj viziji i iskustvu, verni u~enik patristike. Bez obzira na sve tokove i uticaje 19. veka, Wego{a moèmo ukqu~iti u nastavqa~e ove ìve patristi~ke tradicije. * Vladika Atanasije Jevti}, na simpozijumu Wego{ na{ savremenik odrào je besjedu s temom – Wego{evo ~ovje{tvo. Po{to nije uspio da svoju besjedu prenese u tekst, sam Vladika ponudio nam je ovaj tekst za Zbornik, pisan 1988. (peim. urednika) Mitropolit Crnogorsko-primorski AMFILOHIJE RADOVI]

WEGO[EVO BOGOSLOVQE* Bilo bi dobro povu}i paralelu izme|u starozavjetne Kwige o Jovu i Wego{a. Po unutra{woj drami, isku{ewima, borbi sa zlim silama, i nekom stra{nom vjerom i èqom da iza|e pred lice Gospodwe, starozavjetni Jov i Wego{, pustiwak cetiwski su srodnici. Tu egzistencijalnu borbu sa silama zla, to spustawe u korijen bitija, Wego{ je izveo sa takvom ìvotnom uvjerqivo{}u, i stvarala~kim nadahnu}em, da ono i danas ni najmawe, ne gubi svjeìnu i ubjedqivost. Po tom ulasku u unutra{wi prostor ~ovjekov, po tim egzistencijalnim eksplozijama, on je egzistencijalist prije zapadnoevropskih egzistencijalista 20 vijeka. Aali Wego{ je imao Boga. Kao i Dostojevski. Kao i Pu{kin. To osje}awe prisustva Boga u ìvotu i svijetu kod Wego{a je tako mo}no i o~igledno. U svojim ranim pjesmama ima bogonadahnutu pjesmu, prete~u Lu~e mikrokozna, Crnogorac svemogu}em Bogu. A ta pjesma je po duhu i osje}awu Boìjeg prisustva sli~na Deràvinovoj pjesmi, Oda Bogu. Wego{evo pjesni~ko djelo, kao i sam wegov ìvot samo se moè vaqano razumjeti ako imamo to u vidu, to neposredno boànsko prisustvo u wegovom ìvotu i wegovom djelu. Jer to prisustvo je wegov temeq, pokreta~, unutra{wa sila i mo} da primi u sebe sva isku{ewa koja je bogato nudilo wegovo vrijeme, wegova cetiwska pustiwa, wegova uloga pravoslavnog vladike i poglavara jednog plemena koje je ìvjelo stradalnom slobodom, bore}i se da se ne potopi u agarjanskom potopu, koji je u to vrijeme, i jo{ znatno otprije, potapao slovenska plemena na Balkanu. Dubinom ìvotnog raspe}a, dubinom poimawa porijekla i zla i dobra, podvi`ni~kim no{ewem tog krsta, on je najbliì srodnik Dostojevskog. U 19 vijeku, u pravoslavnom dijelu ~ovje~anstva oni su, ìvotno i ìvotvorno nosili taj krst kroz svijet, kroz bezdane isku{ewa, i taj krst ostao je da zra~i na slovensku kulturu i etos na{ih naroda do dana dana{wega. To nije dovoqno prou~eno, a za {to ima velikih razloga. Eto i obiqeàvawe Wego{eve stopedesetogodi{wice, ovdje u Peterburgu, je razlog da se toga spomenemo. Wego{ je duhovno ro|en pred vratima ada: Ad na mene sa prokletstvom ri~e, sva mu gadna gledam pozori{ta (Lu~a) i oni stihovi iz Gorskog vijenca: U ad mi se svijet pretvorio, a svi qudi pakleni duhovi. I oni: O prokleta zemqo propala se... On tako vidi svoje vrijeme i svoj narod u ~equstima ada, kao {to je to vidio u svoje vrijeme Dante Aligijeri svoju Italiju.

Wego{u se, kao pravoslavnom vladici moè zamjeriti da wegovo razumijevawe ~ovjekovog Pada, Adamovog izgnawa s neba ( iz Raja) nije biblijsko. No treba imati tu i ne{to drugo na umu: samu dubinu razumijevawa ~ovjekovog Pada i izgnawa iz raja i wegovo duboko zanimawe za sudbinu ~ovjekovu. U Wego{evom djelu mogu se na}i vidqivi tragovi svjetske literature, Platona, gnostika Vasilida, Origena i drugih. Govorilo se dosta o Wego{evom dualizmu, ali se tim on ne obuhvata i ne razumijeva. On je veliki pjesnik, izloèn raznim tuma~ewima i interpretacijama. No wegova dubina, ìvo i ìvotvorno jezgro wegovog stvarala{tva, sa~uvalo ga je ~ak i od wegovih tuma~a. On ostaje uvijek podsticajan za istraìva~e, upravo zato {to se i ne moè istraìti i do}i do wegovog jezgra. To je odlika genija, koji kroz vremena sijaju tom svojm zubqom, stvarala~kim besmrtijem. Naravno, na Wego{a uti~e literatura, posebno anti~ka, Homer, koga je i prevodio, kao i literatura svjetskih klasika, i naravno savremenici, kao recimo Pu{kin, Lamartin. Ali Wego{ je prvenstveno izrastao iz li~ne drame, iz duboke ukorijewenosti u narodni ìvot, u istorijsko i pravoslavno nasle|e wegovog naroda. Zato su svi tuma~i, prou~avaoci kwièvnih uticaja, morali na kraju da priznaju Wego{evu originalnost, koja se oli~ava u wegovoj stvarala~koj sublimaciji svih uticaja prera|enih li~nim stvarala~kim iskustvom. Wegovo razumijevawe preegzistencije du{e ~ovjekove, kakvu je on opisao u Lu~i, wegova pjesni~ka interpretacija fundamentalnih, prvenstvano teolo{kih problema, wegovo, pjesni~ko odstupawe od Biblije, sve je to mawe va`no od wegovog li~nog razotrkrivawa stvarne dubine zla i adske sile ~ovjekovog Pada, ~ijom je slijepom energijom zasijano na{e zemno, istorijsko postojawe. To odstupawe od Biblije u pogledu Pada i prvog grijeha ~ovjekovog je u funkciji wegovog ìvotnog suo~ewa sa tajnom zla, sa metafizi~kim korijenom zla koje se u svijetu mo}no razrasta. Upravo zbog svog dubokog i skrivenig korijena, Wego{ je kao duboka du{a, morao da potraì wegove korijene, ne u moralnom prostoru, nego u metafizi~kom. On je vidio i ~ovjeka i svijet i kosmos kao borbu neprestanu. Borbu dobra i zla, svjetlosti i tame, du{e i tijela. U w ( u ~ovjeku) ratuje du{a sa tijelom, u svijetu ratuju dusi s nebesima, na nebu ratije Bog sa satanom, arhangeli sa pobuwenim an|elima.

Zlo u svijetu, u istoriji, u qudima, prosto je nemogu}e sagledati bez sagledavawa porijekla zla. Zato je on morao iz dubine ada, iz dubine zemaqskih stjesnenija da se pjesni~kim krilima popne na nebo, da otkrieje nevidqivu stranu stvari, i drugu stranu ~ovjekove prirode. On je doista, opitno, u svom stvarala~kom duhu, u tajnootkri}u vidio tu metafizi~ku, kosmi~ku dramu, koja direktno uzrokuje i proizvodi zemaqsku dramu. Tu

nebesku borbu izme|u Boga i satane opisao je u Lu~i mikrokozma, svom najmilijem djelu, ali ona se prije tog literarnog uobli~ewa, sa svom svojom dubinom i intezitetom odigrala u wegovom stvarnom ìvotu. Wego{ je bio ~ovjek velike zapitanosti i pitawa koja su ga potresala iz temeqa. Ali on nije ostajao na toj zapitanosti, on je i{ao do kraja, ne samo u pravcu misti~kih otkri}a, tajnozrewa, nego se muànski nosio sa svim tim pitawima u stvarnom ìvotu. U istorijskoj realnosti za koju znamo kakva je bila. U svakom trenutku ìvota, nose}i krst vladike i poglavara jednog plemena koje "krstu sluì a Milo{em ìvi", on nosi u sebi uàs i torèstvo te borbe, uàs isku{ewa, uàs suprotnih sila, vrtoglavih dilema, pjesni~i iskazanih u Gorskom vijencu. Samo sa tim prisustvom ìvog Boga, koje je on ve} u mladosti, ne samo osjetio, nego i opjevao (Ja se nadam ne{to Tvoje, da u du{i mojoj sjaje, Misao) mogao je da izdràva taj put, taj ìvot. Ta se borba u wemu osvjedo~ila i proslavila. I ta borba dobila je svoje pjesni~ko uobli~ewe i slavu u wegovim djelima, koja ni danas nijesu izgubila na svjeìni. Wego{, je i starozavjetni i novozavjetni ~ovjek. On je kao vladika poznavao Bibliju, ali je nije tuma~io. Kako kazuju, nije ni volio ~esto da sluì crkvene slu`be, ni da nosi mona{ke ode`de (ve} narodne, crnogorske), ali je on bio ~ovjek ìve vjere, borio se sa sobom i sa tu|inom, stalno se uzdaju}i u Boga i u wegovu pravdu. Vladika Nikolaj Velimirovi} je rekao da je on bio mawe poboàn (misle}i na spoqa{we pona{awe) a vi{e religiozan, misle}i na unutra{wi ìvot, neposredno boànsko dejstvo kojim je Wego{ istinki ìvio. Ali ovdje treba dodati jo{ jedan vaàn, mo`da najva`niji detaq wegovog ìvota. Wego{ je odrastao u okriqu svog strica, vladike Petra I, kasnije svetog Petra Cetiwskog. ôvjeka jedre vjere i svetog ìvota. Velikog podvi`nika. O svetom Petru se mawe zna nego o Wego{u, ali mi znamo da je Wego{a duhovno nadahnuo i ukrijepio sv. Petar. Wego{ je cijelog ìvota ostao duboko zahvalan svom stricu, svetom Petru Cetiwkom. Kao znak te najdubqe veze on mu posve}uje crkvu koju je sagradio na Lov}enu (1845) kao svoju nadgrobnu Crkvu, u kojoj }e biti kasnije sahrawen (a koju su komunisti sedamdesetih godina pro{log vijeka poru{ili i namjesto we napravili paganski mauzolej!). On je osje}ao to prisustvo, ìvo prisustvo, stvarnu pomo} svog strica i za wegovog ìvota i poslije wegovog upokojewa. Zato ga je on, protiv svih kanona crkve, poslije tri godine od upokojewa proglasio za svetiteqa. Kaèm protiv svih pravila Crkve, misle}i na spoqa{na pravila, a pokazalo se da je sve uradio u dubokoj saglasnosti sa crkvom, jer je mitropolit Petar doista od Boga udostojen svetosti, {to su posvejedo~ile wegove netqene i ~udotvorne mo{ti. Kao {to svjedo~e i dan danas. Eto to je Wego{, kojemu se mogu na}i mnoge zamjerke, mnoge

neusagla{enosti sa crkvenim pravilima, sa teolo{kim razumijevawem izvjesnih problema i pojmova, ali on je ìvio unutra{wim saglasjem sa Bogom, tvorcem neba i zemqe i istinskim nadahniteqem ~ovjekovog stvarala~kog ~ina. Mnogo je prou~avan uticaj ati~ke literature, anti~ke drame, epa i filosofije na Wego{a, ali ne bogoslu`benog i liturgijskog jezika. Ne treba zaboraviti, me|utim, da je Wego{ sluìo liturgiju i da je sasvim dobro znao crkveni i liturgijski jezik. To jasno svjedo~i wegova Lu~a Mikrokozma, koju je i napisao za vrijeme Velikog ~asnog posta, za ~etiri nedjeqe ne izlaze}i iz kelije. Bez crkvenog (crkvenoslovenskog) jezika i liturgijskog slavoslovqa nemogu}e je doìvjeti Lu~u, pa ako ho}ete ni Gorski vijenac. Preko crkvenog i liturgijskog jezika, i naravno Biblije, Wego{ je sa~uvao tu ìvu vezu s Tvorcem vasione i svakog stvorewa. S tajnom ~ovjekove slobode i `rtve. Preko crkvenog jezika, Wego{ je sa~uvao vezu sa slovenskom, pravoslavnom kulturom, ovdje u Peterburgu to treba re}i, gdje je i zavladi~en (1834), i odakle se snabdijevao sa kwigama koje se i danas nalaze u wegovoj biblioteci na Cetiwu. O tom uticaju liturgijskog jezika, i liturgije kao bogoslu`benog ~ina na Wego{evo djelo u posledwe vrijeme kod nas pi{e dr @arko Vidovi}, napisav{i nekoliko kwiga sagledavaju}i te, dubqe odnose u wegovom pjesni{tvu. U liturgiji je saèta cijela drama Hristovog ìvota, wegovo prino{ewe na `rtvu za ìvot svijeta, negov silazak u ad i svijetlo vaskrsewe. Upravo imamo to na umu kad razmi{qamo o Lu~i mikrokozma. On je liturgijsku inspiraciju i taj himni~ni ton crpio iz bogosluèwa. Himni~ni ton od samog po~etka, od posvete svom u~itequ, Simi Milutinovi}u, himni~nost u dubokoj zapitanosti (vapro{ewima) ~ovjeka pod nebom o wegovoj stra{noj subi, u stra{noj egzistencijalnoj potrebi da opitno do|e na izvor tajne. Wego{ je, iako ponekad prijek, i ponekad surov ~ovjek, u jo{ surovijem vremenu, (sebe je nazivao "knezom me|u varvarima i varvarom me|u knezovima") uvijek imao to smirewe pred Bogom, od po~etka do preranog kraja svog ìvota, kad on kaè ( umiru}i, u 38. godini) da smiremno ide pred Boga, govore}i: "ili pred tvojim lonom da vje~ni san boravim ili u horove besmrte da te vje~no slavim". Sva je Lu~a mikrokozma razgorijevawe te unutarwe tajne, iskre besamrtne, stvarala~ke sile koja ga vaznosi do vrata ~udesah. On ne moè ni~im da se utje{i, nikakvim odgovorima mudraca, koji su za wega kroz mrake èdno tumarawe, dok ne do|e ne izvor ~udasa. Na izvor tvora~ke sile i tvora~ke slave. I nije mogao da se utje{i ni krasotom neba i Boìjih ~udesa, dok nije vido uzrok ~ovjekovog pada, uzrk izgnawa sa neba (iz raja)

dok nije vidio tu tablicu ~ovjekovu "s obje strane na~ertanu, s dva sasvijem protivna zakona". Sa jedne je strane upisana Boìja milost, pe~at Tvorca i boìje blagodati, koja nije napustila ~ovjeka ni poslije wegovog izgnawa sa neba (raja), a sa druge, adsko nasledije, pe~at Adamove sveze sa satanom. Ta dva protivna zakona koja nosi ~ovjek u sebi izvor su wegove vje~ne i istorijske drame; isku{ewa, sukoba, ponora i bogotraìteqskih nadahnu}a. Zato Wego{, tek poslije najdubqeg opitnog uvida u metafizi~ki izvor zla, u ustrojstvo kosmosa, i ~ovjekove ontolo{ke pozicije, po~iwe opet da gaji nadu za ~ovjeka, jer ga Boìja milost ne napusta, tvarcu izabranu. On tako, pro{av{i predistoriju ~ovjekovog pada s neba i wegovog izgnawa na zemqu (judol pla~evnu) moè da kaè: "Sin dostojni Oca prevje~noga obuka se u ~elovje~estvo , Naoruàn oruìjem pravde /Popiru}i zlobu i tirjanstvo/ Dobrodjeteq u hram osve{tava ...Voskrsewem smrt si porazio". * U Peterburgu, na Filololo{kom fakultetu dràvnog univerziteta 13 i 14 novembra 2001, odràna je konferencija, (koja je bila prakti~no nastavak simpozijuma iz Nik{i}a) s temom Wego{ i Slovenstvo. Na{u delegaciju predstavqali su: Mitropolit Amfilohije, prof. dr Radmilo Marojevi}, Ranko Jovovi}, @elidrag Nik~evi}, Andrija Radulovi} i Milutin Mi}ovi} Ovdje imamo, mo`da ve}i dio besjede koju je tom prilikom Mitrpolit Amfilohije izgovorio na ruskom. Skinuli smo sa magnetofonske trake taj dio i tekstualno ga adaptirali (prim. urednika) ZLATA KOCI] SVETLI [AR: TELO I DU[A (U w ratuje du{a sa tijelom) Pesma iz ve~erwe slu`be "Svete tihij" (Svetlosti blaga) zasnovana je na pore|ewu sunca sa Isusom Hristom: "Hote}i da spase{ svet, do{ao si jednom na zemaqski zalazak, u jestastvo na{e". Gledaju}i sunce stvarnosno na zalasku, rastuèn zbog ru{evina pred sobom i posrnule ~ovekove prirode, patrijarh jerusalimski Sofronije obra}a se suncu nadstvarnosnom, Sinu nebeskom. Vidimo metafori~ku sliku nebeskog svetila, gromadnog {ara koji ublaàva sjaj da bi bio dostupan pogledu, i zemnog ìteqa kao ~esticu koja se od wega odelila ali mu hrli natrag jer je proèta umiqenijem, oduhotvorena blagoda}u, usled ~ega i sama li~i na mrvicu koja svetluca.Zalazak sunca prikazawe je silaska Sina Bo`jeg pomra~enom ~ove~anstvu, radi prosvetqewa i obnavqawa.

"Sine neba, dijadimo Zevsa" - obrati}e se i Wego{ suncu, aktiviraju}i arhetipsko: biblijsko i mitsko. "\e se sunce hristjanstvu rodilo" re}i }e ustima Igumana Stefana, o Boì}u. Naspram sunca, i mirijada "vozdu{nih svetilah i {arovah", tako|e }e postaviti si}u{nog ~oveka, i sve wegovo si}u{no, misao, ideju, napore - kao kuglicu, {ari}. I ovaj {ari}, atom misle}i, stremi}e svetilu nebeskom, doìvqavaju}i sebe ~as kao ~esticu "smrtne pra{ine" ~as kao "~asticu ogwa besmrtnoga"ili "boèstvenu iskru". Metafizi~ku predstavu o celovitosti sveta, jevan|eoski ~ovek iskazuje pomo}u metafore: Bog je glava ìvog organizma, Crkva je wegovo telo. ("A vi ste tijelo Hristovo i udi me|u sobom"; "I on je glava tijelu crkve"- Kor.12,27; Kol. 1,18). ôvek se udostojava ose}awa da i sam postaje ~estica Celovitog Bi}a. Prikaz Usekovawa glave Jovana Krstiteqa (istovremeno s glavom na ramenima i glavom pose~enom) u~i nas da je veza izme|u glave i tela - u krajwem, izme|u Boga i ~oveka - samo naizgled prekinuta; da predstava o tom jedinstvu, mada i te kako naru{iva, moè biti obnovqena. Mogu "do}i k sebi izgubnici", kazao bi Wego{. A ustima Vladike Danila: "Da, kad glavu razdrobi{ tijelu/ u mu~ewu izdi{u ~lenovi". Ako je ovde re~ o glavi u smislu predvodniku naroda (a na}i }emo i ovo: "ona pjesna izvedena/ iz glave je cijela naroda") - smisao se time ne iscrpquje. Otkriva se i dubqi karakter veze izme|u glave i "~lenova":"Boè dragi, koji sve upravqa{/ koji sjedi{ na prestol nebesni/te mogu}im zaìè{ pogledom/ sva svijetla kola u prostoru(...) koji si se milosno sklonio/ djejatelne oìvit ~lenove/ malom mravu ka gordome lafu"... Sliku razdrobqene glave i izdi{u}ih ~lenova danas ~itamo kao najteè proro~anstvo o ~ovekovom ubijawu Boga u sebi, o obezboèwu sveta, kojem smo svedoci. ôvek biblijskih vremena bio je kadar da sebe poima kao deo metafizi~kog tela Bo`jeg ne bune}i se {to metafizi~ka glava ima primat nad wegovim sopstvenim fizi~kim telom, ukqu~uju}i i glavu. Jer upravo poimaju}i su{tinu ove parcijalnosti, on je mogao da nazre svoju sopstvenu celovitost, to jest da spozna sebe kao bi}e ne samo telesno no i duhovno, kojim se ogrankom upravo i moè uliti u ve~nost. Mit ~uva ovo ~ovekovo ose}awe sopstvene celovitosti, u okvirima celovitosti sveta. Mit otkriva i nove prostore, u kojima hijerarhijski niz glava - telo ne trpi izmene, ve} telo, ostaju}i elementom nièg stupwa, dobija ve}u autonomiju. To jest, transcedentna glava zadràva primat, ali u niìm stupwevima pojavquje se novi primat, ma i drugostepeni. Ovaj ili onaj deo qudskog tela - glava, srce, stomak (xigerica!) - dobijaju centralno mesto postaju}i prikriveni izvor ìvota, u kome se nalazi du{a ili koji je s du{om poistove}en. (Primer: "xanxigeru" sa zna~ewem du{o; u ruskom re~ "ìvot" sa starim zna~ewem ìzw/ ìvot - "Vladiko ìvota mojego"; i s

drugim zna~ewem - stomak). U narodnom predawu ovaj isto~nik ìvota - ili du{a - ~esto se imenuje kao snaga junaka skrivena ispod sedam, devet slojeva, koje treba razotkrivati, pri ~emu oni simbolizuju razli~ite oblike, nivoe postojawa. Motiv glava - telo, uz podrazumevawe du{e, izrazit je u narodnoj pesmi "Obretenije glave kneza Lazara". Pose~enu kneèvu glavu spu{taju u kladenac, dok telo ostaje na bojnom poqu. Nakon 40 godina, namernici vade iz vode glavu, koja sad ve} svetli, i ona se kotrqa prema netrule`nom telu da bi se s wim spojila. "Sveta glava ka svetome telu" - veli narodni peva~. Pod obretenijem glave, pokazuje se, on podrazumeva vi{e: obretenije ve~nosti. U slici biblijskog, êtvorodnevnog, Lazara - imamo telo umrlog, le{; dolazi "Svetlost blaga", Hristos, Slovo ìvota, Glava koja svetli - i du{a se vra}a u telo, s wom i ìvot, u carstvu zemaqskom, ali kao prototip ve~nog nebeskog ìvota. U slici kneza Lazara imamo telo umrlog, pri tom obezglavqeno. Nema glave, to jest nema opipqivog Hrista ( On sedi s desne strane Oca). Ali postoji pri~a o biblijskom Lazaru, postoji pesma o Svetlosti blagoj, to jest lik/slika ìve/otelovqene du{e - kuglice/{ari}a koji svetluca. Postoji ona kapqica sile Slova nebesnog, koja se uliva u slovo zemaqsko. Upravo ona i ~ini {ari} svetlucavim, doprinosi da ta slika postane prototip glave koja se kotrqa i svetli - odnosno du{e kneza Lazara. Zahvaquju}i toj kapqici, slovo zemaqsko odigralo je ulogu Slova nebesnog - podarilo je ìvot Knezu, svecu u carstvu nebeskom. Ko je, po milosti Bo`joj, izrekao slovo ìvota? Vera i qubav, mora biti - wegova sopstvena i wegovih zemaqskih sa-ìteqa , pa i narodnog peva~a. Da li je drznoven, taj peva~? Da; ali ~esticu privla~i wen Isto~nik, i ne stremiti wemu za wu je isto {to i odbijati da postoji{. Prikloniti se mogu}nosti ne-postojawa za veruju}eg je greh; odricawe od Tvorca.(Peva~ je bio u pravu. U Ravanici leè netlene mo{ti svetog Lazara. I svetla glava, do{la iz Carigrada ~udom). Za peva~a, tvorca zemaqskoga, ne biti pre svega zna~i - ne traìti, ne odgonetati, ne naslu}ivati tajnu postojawa. Toga se boje zemaqski tvorac i zemaqska re~. Setimo se Lomonosovqevog ose}awa izgubqenosti u nepojmqivim kosmi~kim prostranstvima ("Otvorio se bezdan, pun zvezda, zvezdama nema broja, bezdan nema dna").U tom prostoru ~ovek je "zrnce peska u morskim talasima", "mala iskra u ve~nom ledu", "krhka trun~ica praha u sna`noj oluji", ~ovek je nemo}an pred pitawima bez odgovora koja su svuda naokolo, pred veli~inom nebeskog Tvorca. "Nemo}an i nag/ s tamnim ponorom - o~i u o~i" - doda}e Tjut~ev; dok Wego{, gotovo u isti ~as, zaziva "da se bezdne mra~ne osvijetle",unose}i ogromnu napetost svojim te{kim lu~nim zahvatima: "Mi smo iskra u smrtnu pra{inu/ mi smo

lu~a tamom obuzeta". S jedne strane - ~ovekovo ose}awe sopstvene si}u{nosti, najpre usled nemo}i da spozna samog sebe (ôek ~ojku tajna je najve}a; on sam sobom ~udo so~iwava). A s druge - ose}awe pripadnosti Velikom i Celovitom: "U ~ovjeka iskra bespredjelnog/ Uma tvoga ogleda se svjetla". Kako god da je mala, iskra je "besamrtna", jer je "iskra nebesne qubovi". Podvucimo - zrnce peska, iskra, trun~ica praha - uvek slika {ari}a. Koju Wego{ razvija do razmera nebeske simfonije. Puno}a svetlosti koja se to~i, kao i "armonije", pri tom, u "Lu~i mikrokozma" podrazumeva dramatiku neprekidnog kosmi~kog - i qudskog - napora samoobnavqawa, zakonitost preobraàja: "[ta {ari}i oni mali zna~e/ U plamenom ovom podnebiju/ Te se diù, spu{taju pravilno:/ Tmasti ni~u k nebu sve{tenome/ A svjetli se k nizu spu{tavaju?" Ova dramati~nost, produbqena sukobom pobuwenog koji bi da naru{i red, s jedne, i braniteqa poretka, s druge strane, produbquje i metaforu grani~ne linije izme|u svetlog i tamnog, u op{tem, ali i u pojedina~nom, u samoj ~estici, "{ari}u": granicu na kojoj se raspiwe Adam, ovde najpre pokajnik, prvi, pa tek zatim prognanik. Drama borbe dobra sa zlom za~eta je u wemu u gorwoj sferi - pre pada, pre zadobijawa ploti (pre "du{evne tablice" s dva "protivna zakona" - zakonom pravde i pe~atom "sveze sa Satanom"). Kako da shvatimo ovo Wego{evo "pomerawe" biblijskog sièa? Mo`da je pesnik Iskupiteqeva (i iskupiteqska) stradawa na dowem tasu doìvqavao tako duboko da im je morao pridodati razloga, na gorwem? Jer, ravnoteà zahteva potpuno poni{tewe Sataninog, Adamovog iskoraka,te je, dakle, moralo do}i do stra{nog postradawa, zarad punog razre{ewa u dowoj sferi. Gde je drugo, spasonosno vaplo}ewe, koje je imalo za ciq da potre prvorodni greh i iskupi ga, imalo u sebi i obrnut smer - kako smrt tako i poni{tewe smrti: "Sin, dostojni oca prevje~noga/ Obuka se u ~elovje~estvo", da bi "vaskresewem porazio smrt". Kao i pri prvotnom umiqeniju tvorca pesme "Svete tihij", doticaj sa Sinom nebeskim - personificiranim u suncu - ispuwava ~ovekovu du{u izvode}i je iz pomra~enosti. Nazovimo ovu puno}u obretenijem du{e. Gotovo vek i po kasnije, Miodrag Pavlovi} kao da replicira Wego{u. U poemi "Zlatna zavada" - gde se aktivira motiv glave Kneza koja se kotrqa ka telu - du{a je "oblik mi{qewa ni iz ìvota ni iz smrti": iz te sredwe pozicije posmatra se zlatna zavada dva sveta, to jest op{tih protivure~nosti ~ije ukr{tawe jeste zalog neugasivosti ìvota. U spevu "Divno ~udo", sa zami{qu koju bismo saèli kao put ka preobraèwu, dat je simbol "neuni{tive i mudre grumeni", u kojoj se sjediwuju slika "iskre razuma", to jest racionalne spoznaje , ~isti duh, prepoznatqiva wego{evska

"iskra besamrtna", i - "mrva svetlosti" koju doìvqavamo kao milost bo`jeg prosvetqewa, bo`je qubavi. Tek slivene u grudima pesnika, Kneza, one bi mogle da zasijaju kao zvezda.Da li }e do toga do}i? Sumwa nije mala, pitawe o izbavqewu ostaje otvoreno; nadu ili upozorewe nudi Pavlovi}ev stih "Na kraju spasava samo celina". Teì se, dakle, onom ose}awu celovitosti zahvaquju}i kojem su ispevane i pesma "Svetlosti blaga" i "Obretewe glave", iz kakvog se i rasipaju ka nama lomonosovske, wego{evske, pavlovi}evske iskre- {ari}i. O usudu te`we za celinom govori i Be}kovi}, tako|e podse}aju}i na Lazarevu glavu koja traì telo, na Obili}evo telo koje traì glavu, na to da smo mi "~estice Svetog Save, tela koje ponovo sastavqamo" ako se okupqamo u hramu, ba{ kao i u Wego{u, u jeziku - jer, "potreba da se razli~ita pam}ewa sklope u jednoj glavi i op{ta sudbina ispri~a jednim ustima pra-svojstvo je koje nikad ne}e i{~eznuti iz svesti jezika". Pri tom su ta "jedna usta" - upravo Wego{eva: "Nikad nije bilo jedne glave/ da je mogla ja~e zamanuti" peva Be}kovi}. Ali dana{wi ~ovek vidi sebe u krhotinama mitskog ogledala i wegova predstava o svetu i samom sebi nu`no je razdrobqena. U najboqem slu~aju on nazire zatamweni problesak koji nejasno oìvi se}awe na pra-celovitost sveta. Tom trenutnom podse}awu te{ko je da se ovaploti u re~ (umetni~ku, stvarala~ku - slovo ìvota) , jer ne moè da prostruji kroza sve delove, udove onog celovitog metafizi~kog organizma sveta. Da struji, te~e, a ne samo da ìgne kao bolno probadawe u prstu. Prst koji signalizira o bolu i glava koja taj signal prima - danas ovo ne budi druge asocijacije do medicinske. A spremnost biblijskog ~oveka da `rtvuje deo svog fizi~kog tela da bi dosegao onu vi{u celovitost sve-sveta u sve-vremenu (Ako te ruka tvoja sabla`wava, odseci ruku) - dana{wem ~oveku ~ini se besmislenom, jer mu je nerazumqiva, nedohvatna. On ne vidi sebe kao prst, hijerarhijski mitolo{ki niz on je izvrnuo naopako, svrgnuv{i metafizi~ku glavu sveta i nastoje}i da je zameni svojom sopstvenom, vajkaju}i se i besne}i {to ga ba{ ona, wegova sopstvena glava, sve vreme podse}a na svrgnuti pra-obraz. Izvrnuti hijerarhijski niz pokazuje Bulgakov metaforom, koja kao da u potpunosti parodira pri~u o svetloj glavi na{eg Lazara. Tu je sve izokrenuto: pose~enu glavu ~oveka novijeg doba, Berlioza, uzima vladar mraka, da bi se napio qudske krvi, iz lobawe kao iz ~a{e, antiteze putiru. U narodnoj pesmi glava se nalazi u vodi (koja daruje ve~ni ìvot) i u woj po~iwe da svetli. Kod Bulgakova pak napitak koji daruje ìvot - ali ìvot vladaru mraka - nije voda ve} krv, i nalazi se u lobawi, biv{oj glavi. Treba li nagla{avati da ova metafora upozorava na krajwu udaqenost od mitske predstave o spajawu glave s telom, kao i od biblijske predstave o celovitosti sveta, ve~nom ìvotu du{e.

Danas, poetski pogled Pavlovi}ev otkriva "tamno dno svetlosti" : "svetlost ima sopstvenu tamu - to su vatre paklene i slatke". No op{tu profanaciju on sagledava kao zavr{nu etapu kosmi~kog ru{iteqskog ciklusa, posle kojeg razmotani kalem konca treba da po~ne da se namotava. Ako se ovaj pesnik, posle Wego{evog traèwa "uzroka padenija", posle Bulgakovqevog upozorewa, vra}a slici neugasive iskre, svetle i svete glave - kako to da sagledamo ako ne kao poku{aj da se kalemu preokrene smer, ka novoj etapi stvarawa. Ima li tu drznovewa? Drznovewe - kao da je sastavni deo zemnoga stvarawa. Nema smirewa, ima strasti odgonetawa tajne postojawa - moè li pesnik bez we zakora~iti na put ka Isto~niku?! On nije svetac; kod svetog vidite èqu da se prione uza Svetlost, i - milost otkrovewa, to jest smirenost, odsustvo strasti. Stoga, vaqda, pesnik i ne zna za blaènstvo, no tek za radost stvarawa (setimo se usklika na vrhuncu stvarala~ke radosti :Ah ti, Pu{kine, ah, ku~kin sine!). Koliko god da je sputavana gordost, izvestan wen udeo tu je, izgleda, nezaobilazan (setimo se Blokovog :Danas sam genije!) . Ipak, korak po korak - put odgonetawa kao da se preobra}a i u put smirewa. Ako je dobijeni talant umnoèn - drznovewe se, nadajmo se, moè oprostiti pesniku? Jer, ono iz veka u vek obnavqa, vaskrsava kuglicu: oduhotvoravaju}i {ari} koji svetli u du{i. Ono pomaè toj ~estici da razli~i sebe samu u mirijadama srodnih u nebeskom prostranstvu. Jednu takvu na}i }ete kod Dragana Luki}a. Sjajna pesma u prozi, za decu."Ko stanuje u lopti?"Beli zeka, bela ptica, to~ak. Kad spavaju, lopta miruje.Kad se prepiru, lopta ska~e, kotrqa se, leti. @ivi svoj ìvot, pokre}e igra~e. Ko stanuje u {aru? Telo, du{a, ono tre}e. Kad spavaju, truli{. Kad se prepiru, kad u {aru " ratuje du{a sa tijelom" - boluje{: pada{, ustaje{. Kad prevagne telo, {ar se zatamwuje. Kad predwa~i du{a - on zaiskri. Tako se pomera{. Prema velikom {aru. Prema nadi da }e se svetlina vratiti po gwilo i tmasto i naterati ga da se preobrazi, da uzleti. .................Ovdje tekst DU{KA BABI”A- Misti~ko iskustvo kao izvor Wego~{evih ideja....... SOWA TOMOVI}- [UNDI] BOGOTRAÈWE U LU~I MIKROKOZMA Wego{eva religiozna misao utemeqena je na pitawu nad pitawima, istini nad istinama, ìvom Bogu. Wegovo religiozno promi{qawe se zasniva na pojmovima koji su srodni hri{}anskom u~ewu i analognim pojmovima

vizantijske teologije i pravoslavnog duhovnog horizonta. Mogi analiti~ari i istraìva~i Wego{evog pjesni{tva uo~ili su razli~ite pjesni~ke zna~ewske strukture i nehri{anske slojeve u wegovom djelu. Podvla~i se podudarnost sa orfi~kom, neoplatonskom, gnosti~kom, manihejskom i kabalisti~kom tradicijom. U osnovi Wego{eve pjesni~ke refleksije pratimo razli~ite uticaje i inspiraciju koju je pjesnik izvodio iz najvi{ih filosofskih i kwièvnih djela, od Platona, Plotina, do pjesnika Miltona i Lamartina. Osnovni koncept Lu~e moèmo dovesti u vezu sa Platonovim i Origenovim idejama - zamisao o pretpostojawu du{a i wihovo tjelesno zato~ewe, kao posledica pada u grijehovno stawe. U tom smislu zna~ajno je rasvjetqavawe misaonih preslojavawa kod Wego{a i upu}ivawe na nehri{}anaske sadràje ili pisce koje je zvani~na hri{}ansa religija odbacila kao jeretike (Origen). Me|utim, analiziraju}i Wego{evu Lu~u Mikrokozma, u kojoj je jzgro wegovog teolo{kog rasu|ivawa, dolazimo do zakqu~ka da su unutra{wi slojevi proèti najdubqim umovawem hri{}anskog Istoka: po tonu, jeziku i misaonom supstratu izraènom u hri{}anskim pojmovima i terminima. Gotovo svi relevantni pojmovi pravoslavne misli, originalnog hri{}anskog u~ewa i Otkrovewa proroka Biblije, zastupqeni su vi{e ili mawe, kod Wego{a. Nije rije~ o uzgrednim i nebitnim ~iwenicama. Te kqu~ne ideje odre|uju glavne antropoli{ke i egzistencijalne tokove, a to su ptawa pokajawa, spasewa, vaskrsewa, stvarawa, bogopoznawa, grijeha, blaènstva, blagodeti, qubavi i sl. Wegovo du{evni zrewe, za razliku od nehri{}anskih pisaca vezano je za poimawe ìvoga Boga Hrista koga vidi kao iskqu~ivi put spasewa. Li~ni susret sa Bogom je ciq i osnov egzistencije, iako racionalno nepojmqiv, otkriva misteriju dubqeg saznawa. To je Bog koji èli da se otkrije ~ovjeku -ìvi Bog Avrama, Isaka i Jakova, Bog kome se mogu}e obratiti i ~ije je jestastvo prva i posledwa istina.

U anti~kom shvatawu nagla{en je skepticizam u pogledu saznawa Boga. Platonova filosofija u~i o transedentnom dobru koje je u krajwem nesaznatqivo. Kao vje~na su{tastva-paradigme, ideje su bezli~ne, i u krajwem slu~aju nepristupne za ~ovjeka. Samo hru{}anski Bog kao li~nost omogu}uje odnos ~ovjeka i Boga. Wego{eva poezija inspirisana je hri{}anstvim iskustvom bogopoznawa kao zajedni~arewa sa ìvim Bogom.

Lu~a Mikrokozma je koncipirana kao poetski izraz intenzivnog tragawa za duhovnom osnovom i Tvorcem vasione. To iskustvo nije racionalno, ve} ukqu~uje umno i duhovno sabirawe: um, logos, voqu i slobodu. Uro|eno stremqewe du{evne iskre (Lu~e), ka svom izvoru i

svjedo~anstvo o pjesnikovj bogo-~e`wivosti imamo u refleksivnim pjesmama Crnogorac k svemogu}em Bogu i Misao, ali je Lu~a pravi izraz Wego{evog tragawa srodna psalmopjevcu koji pjeva: @edna je du{a moja Boga, Boga ìvoga, kada }u do}i i pokazati se licu Boìjemu (Ps.42, 2) Vi|ewe Boga licem u lice, li~no op{tewe, prvi je osnov hri{}anske antropologije. Otvorenost u op{tewu i qubavi povezana je sa sna`nim unutra{wim pokretom du{e, koja se qubavqu kre}e prema izvoru Qubavi. U Lu~i (Posveta), prije izlaska iz svere ~ulnosti, imamo stihove posve}ene beskrajnoj qubavi za Bogom: "Koliko sam i koliko putah/ Svod plavetni neba sve{tenoga/ Brilijantnim zasijat sjemenom / Zakliwao du{om zapaqenom/ Da mi svetu otkrije tainu / Ali ga je Tvorac ukrasio/ Veliku mu kwigu otvorio/ Da tvar slavi Tvorca i blaènstvo / Al da ~ovjek na we listu ~ita/ Ni{tavilo prekomjerno svoje )" (L.M. 50-60, Posveta)

"Zapaqen tainstvenom vatrom", pjesnik osje}a neizrecivu Tajnu (Pj.

222,10-11). Sintagma "zapaqena du{a" ili "sveta Tajna" koja se otkriva "samo du{i plamena poete" upu}uje na svetost pjesni~ke rije~i koja prekora~uje granice ~ulnog opaàwa. Pjesni~ki jezik je podesniji da izrazi istinu bi}a negoli apstrakni jezik nauke i filosofije. Dosluh sa ne-izrecivim i ne-imenqivim je privilegija velikog pjesni{tva. Jezgro vje~nih tema od Hesiodove Teogonije, Mahabharate, Izgubqenog raja, govori nam o intenzivnom prodoru u sveru najvi{ih istina. Helderlin zapisuje : "Pjesni~ki bivstvuje ~ovjek na zemqi". Autenti~an prostor umjetnosti i pjesni{tva, uzima se kao kqu~no iskustvo u antropolo{koj sveri. Wego{ev odgovor o smislu umjetnosti tako|e upu}uje na treansedenciju. Pjesni~ka rije~ je "neba vlijanije" a "dijalekt pjesnika - veli~anstvo tvorca", kako ~itamo u Lu~i. Zadatak pjesni{tva je okretawe boànskom, kao prirodnom izvoru. Veli~anstvo Tvorca i wegovog djela je nadahnu}e za pjesni{tvo koje apsolutizuje princip sveop{te harmonije i proslavqawe Boga.

Priroda pro-slavqa (javqa) Boga; pjesnik pro-javquje boànsku istinu uobli~avaju}i je u pjesni~ku formu: "Tvar ti slaba djela ne postiè/ Samo {to se tobom voshi}ava"(140-42). Zadivqenost je prirodna pred tajanstvenom silom Boìjom, a ushi}enost i zanos pred savr{enstvom prirode je pjesni~ki odgovor na Boìju projavu. Po Wego{u na{a sudbina odre|ena je "vlijanijem tajnoga promisla ... ~iju tajnu posti} ne moèmo". Pjesnik se obra}a "sve{tenom nebu" bezuspje{no tragaju}i za tajnom kosmi~kog ustrojstva. Umovawe "zemaqskih mudraca" ne prelazi granice opaàjnog svijeta; wihovo znawe nije drugo no "kroz mrake èdno tumarawe/ do pogleda jednog uga{enog". ôvjek se samo u magnovewu sje}a "prve svoje slave" i blaènstva koje je izgubio. Ta nejasna predstava du{e "krije se" od unutra{weg zrewa. Wego{

odlu~no odbacuje ~ula kao izvor saznawa (vi{eg reda) ali i razum kao mogu}nost da se pojmovima izrazi istina bi}a.Potrebno je saznawe koje nadilazi ~ulno i razumsko iskustvo. Put do tog saznawa identi~an je putu bogopoznawa, {to zna~i put neposrednog bogootkri}a. To je put samog Boìjeg objavqivawa ~ovjeku, ili apofati~ki put. Izuzetni duhovnici i podvi`nici Crkve u ti{ini unutra{we molitve (misti~ki opit) uspostavqali su tu ìvu zajednicu s Bogom. Starac Siluan (Atonski) u svojim poukama kaè: "Molim Tvoju blagost, pogledaj na mene sa visine slave tvoje, i daruj mi snage da te slavim dan i no}". Arhimandrt Sofronije sli~no govori o potrebi li~nog obra}awa Bogu: "Moja è| da poznam Gospoda bila je neugasiva". Asketsko zanemarivawe svega zemaqskog po~iva na mogu}nosti opita neizrecivih tajni. Kod Wego{a put do Boga je misti~ki put. U I Pjevawu sna`na misti~ka vizija, oslowena je na poeziju kao na~in da se religiozno iskustvo uobli~i posredstvom upe~atqivih i intenzivnih pjesni~kih slika. Taj polet "u beskrajni okean vozdu{ni", pra}en je unutra{wim sabirawem uma, logosa i voqe na putu izlaèwa ad ekstra. Pjesnik se molitvenom formulom obra}a Pravdi "osve{tanoj rukom Tvorca", kao boànskoj sili koja treba da ga za{titi na putu izlaska iz svere tvarnog svijeta, u ne-tvarnu svjetlost Boànskog bi}a. Wego{ osje}a Boga svim bi}em, prima ga cijelim bi}em, ali on ne otkriva Boga, ve} se Bog otkriva wemu. Istupqenije iz sebe i ulazak u sveru koja apsolutno transedira sveru onti~kog, odvija se uz saglasnost Boànske voqe: "Bi li smjela zabuwena du{o/ Pretr} okov smrtne tjelesine / Bez sve{tene voqe stvoriteqa/ ( L.90-93), ili u II Pjevawu imamo stihove: "Kada ti je tvorac dopustio/ Da mu prestol svijetli pogleda{/ I prelesti raja sve{tenoga... ". Ulazak u sveru boànskog zavisi od boànske "blagodatne ruke", jer blagodat omogu}uje prelazak od ~ulnog do nad-~ulnog svijeta. Pjesnik opisuje svoje neposredno iskustvo: "U no} stra{nom burom razje~anu/ Sinu meni zraka pred o~ima/ I glas za~uh kao glas angela: Ja sam tvoje du{e pomra~ene/ Zraka sjajna ogwa besmrtnoga/ Mnom se sje}a{ {ta si izgubio .../ Ja jedina mrake pronicavam / I dopirem na nebesna vrata "(I.30-40) Unutra{we kretawe saobraèno je "zraki sjanoj ogwa besmrtnoga" kojom pjesnik ulazi u tajnu nebeskog otkrovewa. Susretawe ìvog Boga je unutra{wi ciq Wego{evog pjesni{tva. U "du{i plamena poete" razgorijeva se strastvena èqa za znawem Boga. Pjenik kaè: "Svemogu}stvo svetom tajnom {apti/ Samo du{i plamena poete". To je srodno jevan|eqskim rije~ima: " Bog poznaje one koji su wegovi" ( 2. Tim. 2, 19).

Razlika vizantijske teologije i gnoseologije u odnosu na helensku filozofiju i zapadnu teologiju je razlikovawe u mogu}nostoma saznawa Boga. Grigorije Palama govori o energetskoj prisutnosti Boga i wegovoj

nepristupnoj su{tini. Po Palami, Bog je po prirodi nepristupan, pa, dakle i nesaznajan, ali je saznajan preko wegovih "nestvorenih energija" sa kojima ~ovjek stupa u odnos u "sinergijskom" zagrqaju (qudskih, stvorenih i boànskih, nestvorenih energija). To je misti~kosaznajni put (bogosaznawe i bogoop{tewe), koji nadilazi svako drugo znawe. Florovski isti~e da Bog dejstvuje svojim promislom u tvorevini, i svojim silama i proizlascima osve}uje sve {to jeste: "Bog nije predmet saznawa - Bog je iznad saznawa i apofati~ko neznawe je nad-znawe, jer je to saznawe, sozercawe" (neposredno sagledawe).

îtav svijet proèt je sveprisutnim logosom boìjim, i zato je simvoli~an. Simvoli~nost je znak da je tvorevina ono {to simvolizuje lik ìvog Tvorca. Bog se spu{ta do nas u svojim energijama. Bogojavqewe (teofanija) je otkivawe Boga u svijetu. Wego{eva Lu~a je svjedo~anstvo pjesnikovog izlaska u nematerijalni svijet, zato je iz-stupqenije prvi korak u nadilaèwu ~ula i razuma. Pjesni~ka rije~ je poistovje}ena sa najvi{im duhovnim mo}ima, a weno teolo{ko jezgro je nesumwivi dokaz da je pjesnikova inspiracija boànskog porijekla. Osnovna misao i stav Lu~e je razlikovawe Boga po onome {to on jeste po su{tini i po energiji, tj, po na~inu wegovog djelovawa u stvorenom. Budu}i da je apsolutno transedentan, tvorac stvara (ex nihilo) i sve {to postoji izvan wega postoji po wegovoj slobodnoj voqi i blagodati. Otuda se stvoreno moè kretati smisleno ka Bogu samo po Boìjoj voqi i blagodati. Boànska energja sve-prisustvuje u prirodi i to je uslov da stvoreno u~estvuje u boànskoj slavi. Wego{ kazuje da je rije~ o ìvom Bogu koji se otkriva u stvorenom a sam po prirodi ostaje ne-pri~astan, ili kako Wego{ metafori~ki kaè "tainstvenom ukra{en porfirom".

Wego{ osje}a, vidi tu provaliju izme|u Boga i ~ovjeka, i cijele tvorevine, ali ne prestaje da se Tvorcem "voshi}ava". On pjeva "O svevi{wi Tvor~e neposti`n ..." Ushi}ewe du{e je jedini odgovor na bezmjernost i neizrecivot Boànske tajne. Povratak izvornoj zajednici sa Bogom i svetotainski smisao Boìje Tvorevine mogu} je u svetosti pjesni~ke rije~i.

Ideja o nepristupnom i nepri~asnom Bogu, sveprisutna je u Lu~i, ali jo{ vi{e u Wegovim ranijim pjesmama. U pjesmi "Ve~erwa molitva" pjesnik je izrazio jasan apofati~ki stav: "Uma moga slaba hitrost/ tvog su{tastva veli~estvo/ kadro nije usljediti". Bo`ja su{tina ne moè biti predmet znawa jer prevazilazi znawe i cjelokupni umni potencijal. To Wego{a pribliàva apofati~kim dubinama isto~ne crkve. Jevan|eqska istina je po su{tini apofati~na jer je iskustvo ìvog Boga, a ne pojam o Bogu. Wego{ pi{e: "O Svevi{wi tvor~e neposti`ni" (Pos. 140). Apsolutno znawe je privilegija Boga. On je "jedan koji sve proni~e" (I.60). Wego{ govori o

velikoj tajni stvarawa rije~ima: "Ah ti tajno Bogu tek izvjesna ..."(21). Specifi~nost misti~kog puta je povezana sa unutra{wim preobraàjem kojim se osposobqavamo za misti~ko iskustvo. Takvo sagledavawe i susretawe Boga je jedina mogu}nost istinskog doìvqaja: "Sva ti ovdje ginu ponjatija / Voobrazi sami sebe gone/ I gube se u neizvjesnosti (I, 230-235). Iskustvo Boga i nad~ulnog svijeta zna~i ukidawe razumskog i kategorijalnog mi{qewa. Rije~ je o osje}awu Boga srcem, umom i du{om, o dubokom unutra{wem doìvqaju. Pjesnik jasno kazuje na svoje istupqenije ili, "preskakawe prirodne granice ... iznad granice voobraènija". Nadilaèwe razumskih odredbi odvija se posredstvom neposrednog doìvqaja i izlaska iz svere prirodnog u nad-prirodni svijet. U II pjevawu pjesnik sagledava "prelesti (qepote) sve{tenoga raja" i nagla{ava da su "kratki wegovi pogledi" (L.M. 30), ili preciznije da je sila razuma izgubila zna~ewe koju ima u prirodnim okolnostima: "Ko }e tebe razumjeti tvor~e / Ko l mogu}stvo voobrazit tvoje"(30-40 II). âk ni besmrtni duhovi vi{eg reda ne shvataju Bo`je savr{enstvo, niti mogu pojmiti wegovu su{tinu: "Veqi jesi tvor~e i Gospodi / I ~udna su tvorenija tvoja / Veli~estvu tvome kraja nema"/.(45-50). Smrtno bi}e ne moè voobrazit princip qepote koju neposredno opaà, jo{ mawe da razumom obuhvati Boga po onom kako on stvarno jeste. "Veli~estvo" Tvorca pjesnik vizuelno jasno opisuje: "Na sredini nepregledne ravni/ Kruta se je gora uzvisila/ Osnov joj je od ~ista rubina/ A sva gora masa brilijanta/ Veli~inu gore tronodr`ne/ I prelive boìje svjetlosti/ Svi pogledi i voobraèwa/ U ponjatost dovesti ne mogu/ Ova tajna visokog promisla/ Neposti`na stoji besmrtnima" (II 110-120). Ni besmrtni an|eli ne mogu saznati Boga.

Citirani stihovi koji govore o "brilijantnoj gori" na kojoj se nalazi tron "predvje~nog cara", ukazuju da je mjesto prebivawa Boga i on sam nepristupa~an i za besmrtne an|ele (22). Sam Mojsije u Starom zavjetu nije vidio Boga, nego mjesto na kom Bog prebiva. Wego{ev Bog je apsolutan i u tom smislu iznad prostora i vremena: "To je kruna Boga istinoga/ Sa kojom je sam sebe vjen~ao/ Nad vje~no{}u i nad vremenima". Istinski (ìvi) Bog je iznad svakog pojma pa i pojmova vrijeme - vje~nost. Arhan|el Mihailo isti~e da je Bog iznad ideje Dobra: "Koji svakog dobra-savr{enstva/ Nadvisuje i u sebi hrani"(L.M.III, 135-140). Bog za sebe kaè: "Ja sam sam po sebi bio" (III,140-145).

Li~nost Boga je osnov za razumijevawe svijeta i ~ovjeka.Stvorenom u ontolo{kom smislu prethodi ne-stvoreno.Boànska su{tina izmi~e stvorewu pa i najvi{eg duhovnog ranga: "Um je samo jedan bez granice/ Svi su drugi kratkovidi umi" (III, 200).Bog je: "Bog stari na~ela i konca "prvi i

posledwi uslov bivstvovawa, jer je sabirali{te i izvori{te bi}a - "\e vjen~ano bi}e s za~itajem / \e s ra|aju sunca i mirovi" (L.M. 69,77,79).

Pretpostojawe"Du{e" o kojem imamo svjedo~anstvo u Lu~i ima korijen u anti~kom svijetu.Me|utim, Wego{eva ideja Boìjeg stvarawa upu}uje na hri{}anski misaoni horizont.U Lu~i se moè govoriti o principu kreacionizma ex nihilo. Pjesnik isti~e: "Svemogu}e slovo je za~elo mirove u prostoru" ili, "Svemogu}i (Tvorac) na tron sjedija{e ... Ja sam jedan koji stvarat mogu/ I koji sam svemogu}stvom vjen~an", ili "On je osnov svesvjetiju" (Pj. 224, 1-2) ili "O ti bi}em beskona~an/ bez po~etka i bez kraja" (Pj. 62, 1-2) ili Bog kaè: "Ja sam po sebi bio" ili stih, "Sve{tenom mi{qu skroji plan bitnosti" / I re~e joj -budi i rodi se bi}e(Pj. 162,133-134), ili u (Pj.633,33,37) "I du{a te moja mala / Vi{e svega uzvi{ena / Tebe {to si vi{e svijeh / Ti te re~ju svu tvar kre}e{ / Bog si uma du{e moje /". Bog je svemogu} (apsolutan) {to zna~i slobodan i ni~im uslovqen u stvarala~kom djelovawu.Iskustvo katafati~kog bogoslovqa u~i da je Boànsko dejstvovawe u svijetu neprekidno.

Mnogoimenost Boga: svemogu}i, milostivi, blagodatan, jedan, dobar, pravedan i sl. su imena koja ozna~avaju Boànsku aktivnost.îtav svijet je simvol Boga jer je Bog u~inio svijet simvolom.Simvolizam svijeta je oznaka za najvi{u tajnu boànskog promisla koja prisustvuje u svemu i svemu daje smisao.Kod Wego{a sve je tajna. Svijet je tainstven jer je simvol Boga, a on je tajna. Priroda je Tajna, ~ovjek je Tajna, sudbina je Tajna, poezija je Tajna, Vrijeme je Tajna, vje~nost je Tajna, prostor je Tajna, Bog je Tajna. Wego{ neposredno utvr|uje razmjere te metafizi~ke tajnovitosti: "Ah ti tajno Bogu tek izvjesna / Sastav ove presilne ma{ine / Koja kre}e bezbrojne mirove" /. U pjesmi (219, 16-19 )~itamo: "Ti osnova ~udesne {arove / I pokri ih tajnosti zavjesom" /. U Lu~i se govori o "najvi{oj taini" vezano za ~ovjeka, ili wegovoj "tainstvenoj iskri" i sl. Priroda je proèta neizrecivom qepotom (poezija), koja je ìva i ìvotvorna veza s Tvorcem. (28).U Posveti ~itamo : "Sve divote neba i nebesah / Sve {to cvjeta lu~am sve{tenijem / Mirovi li al umovi bili / [ta je skupa ovo svekoliko/ Do op{tega oca poezija " U (I) pjevawu Lu~e isti~e se da: "Sveti Tvorac veli~anstvom sjaje / U iskrama kako u suncima / U smrtnima kao boèstvima / Sve mu skupa svemogu}e slavi" ( I 110-120 I).

Sav kosmi~ki poredak svjedo~i Boga. Uzlaèwe pjesnikove du{e, Boànskom voqom obiluje "harmonijom besmrtne muzike". îtamo o " blagodatnoj sladosti" koja se u izobiqu izliva u "predivna stvorewa Bo`ja i boànstvenim sjajem poraàva vid. "Valovi nebesne svjetlosti se u "besmrtnim lu~ama izlivaju prema stvorenom. Boja cvije}a je vje~na i prozra~na. Vazduh je proèt "blagouhanijem ", i "nebeskom armonijom" i

vizuelnim znacima savr{enstva vasione.U (II) pjevawu nadnaravna qepota zbuwuje pjesnikovu du{u: "Mjesto o~ih da dva sunca niknu/ I ideju jedan vijek smrtni / ... Ne bi weni svijetli pogledi / Veli~estva nebesne prelesti / Svekoliko mogli pregledati / Ti se slaba usu|uje{ ruko / Da opi{e{ poqah nebesnijeh / Veli~estvo i krasotu divnu / I angelska vje~na nasla`dewa/" (L.M. II 25-30). "Prelesti" (qepote) osve{tenog, boànskog raja tako djeluju da se "jezik od ~udastvah mrzne ".

Analiziraju}i Lu~u i iskustvo pret-postojawa du{e jasno vidimo da je kod Wego{a estetski sklad objediwuju}a sila koja drì bi}e na okupu energijom boànske qubavi. îtamo o "svetom magnetizmu " koji objavquje "slavu boànskog vkusa" (L.M. III,171-172). U Pj. 121, 71), izdvajamo stih: "Ti s qubavqu vlada{ i upravqa{". Boànska stvarala~ka aktivnost proìma kosmos i objediwuje ga sveobuhvatnom qubavi: " Legionah svetwi na~alnici / Pole}e{e od trona vi{wega / ... U vesele nebesne ravnine / Da svetkuju u slatkoj qubavi / Padenije neba protivnika / (L.M. 5I,171-176) .U (II) pjevawu Lu~e : " Wihaju} se na zefirna krila/ Poju pjesme vje~ite qubavi" (100-11o,II).

"Himne vje~ite qubavi" predstavqaju sabirnu silu boànske blagodati, jer to odràva stvorewe u vje~nom dobru (bitiju). "Vje~ni ogaw sve{tene qubavi" koja vlada carstvom svjetlosti postaje nerazoriva unutra{wa sila: "Sad nas evo u carstvo svjetlosti / Na valove tihe beskona~ne / Zapaqene ogwem besmrtnijem / Vje~nijem ogwem sve{tene qubavi" (L.M. 15-20,(II).

Sazdawe vasione je slobodan ~in boànske slobode (qubavi).Ta Boànska qubav stvara djelo saobrazno sebi, i svom "veli~estvu" i "premudrosti". Qepota i savr{enstvo nisu ni{ta drugo nego znak da se Boànska nestvorena energija (blagodat) ospoqila u kosmosu. Bog se pokazao u svom djelu. Estetski sklad je vidqivi dokaz wegovog realnog prisustva.

U tom kontekstu Vladmir Solojov u "Duhovnim osnovama ìvota" pi{e: "Smisao sveta a u wemu i istina Boìja, jeste unutra{we jedinstvo svakoga sa svim. U obliku ìve sile to jedinstvo jeste qubav "(33). Wego{ odnos sa Bogom tako|e vidi u blagodetnoj energiji qubavi: "Jer angela jednog nebesnoga/ Da ulije{ sveto nasla`dewe /U gordi stas kedra nebesnoga/... Bi se s vrha do dna rastopio/ Od preslatke duhovne naslade" (L.M. 6...? ) Prevladavawe ontolo{ke distance(Boga i ~ovjeka) je sjediwavawe kroz qubav, jer je ona ìva sila, plamen ovog sjediwewa. Specifi~nost qubavi leì u mogu}nosti da stvoreno participira u Bogu posredstvom sjediwuju}e (blagodatne) sile qubavi. Qubav kao centralno jezgro je ìvotvorna energija koja ujediwuje stvoreno s Bogom.

Projava Boga u prirodi je Wegov put k nama, snis-ho|ewe, teofanija, kako kaè Loski, odnosno jedinstveni put {to vodi u dva razli~ita pravca: "Bog se spu{ta do nas u svojim "energijama" koje ga otkrivaju, a mi se uspiwemo do "jedinstva" s wim u kojem On ostaje nesaznatqiv po prirodi". Katafati~ka ili afirmativna teologija je tuma~ewe smisla boànskog izlaèwa svojim energijama. Apofati~ko bogoslovqe je uzdizawe ka jedinstvu s Bogom u kome se stvarno oboùje u~estvovawem u boànskoj blagodati. "Oboùju}e jedinstvo" je krajwi ciq i svrha koja se ostvaruje kroz sinergizam Boànskog i qudskog.

Misti~no iskustvo Boga i ìvo op{tewe, predstavqeno je kao najìvqe unutra{we kretawe, darovano "sve{tenom voqom stvoriteqa".To li~nosno susretawe Boga, velika je tema Lu~e Mikrokozma. Pjesnik je svjestan posebnosti ovog iskustva. Nadmisaono poznawe i ekstaza je neposredan susret, jer se privla~ewe (stremqewe) ostvaruje ne prinudom ve} po slobodi qubavi. Sposobnost sazercawa i pjesni{tvo kao Bogovi|ewe je opit neizrecivih tajni, vjerno apofati~kom duhu isto~nog predawa. Po~etni korajk je nadilaèwe sebe duhovnom ekstazom u kojoj, kroz otkrivewe zaboravqamo na sebe. Po~etak misti~kog ìvota povezan je sa preobraèwem prirode. Pjesni~kim istupqenijem iz sebe, pjesnik omogu}ava neposredni susret s boànskom ìvotvornom silom, kao jedinstven na~in poznawa Boga. Takav neposredan susret Wego{ je, pjesni~ki upe~atqivo, opisao u Lu~i. Boìdar Denda

POJAM PRIRODE U NJEGOŠEVOJ FILOZOFSKOJ MISLI*

Izvorno zna~enje einai, biti, evocira na ìvot, na ìvo bi}e, ali i na ~injenicu trajanja i identi~no je sa pojmom physis, ~ije se ime ne moè suprotstaviti ni~emu jer govori o onome {to svemu daje ime. Etimologija riječi physis upućuje da je riječ o izvedenici iz glagola fio, što najneposrednije upućuje na značenje biti. Nastavak sis govori da se radi o nomina actionis, dakle da riječ označava neku djelatnost, neko u funkciji "biti". Shodno toj morfološkoj odlici, riječ physis bi morala označavati proces jestanja, nastajanja, rađenja, rašćenja, proizvođenja, pri čemu se sasvim prirodno i neminovno podrazumijeva jestanje rađanje, proizvođenje nečega. I tu su dva temeljna značenja pojma physis:

1.Samo jestanje svega što jeste i njihova bivstvovna cjelina i ukupnost, bivstvovno jestastvo i

2.Bivstvovno ustrojstvo neke stvari, ono po čemu ona jeste to što jeste, bitnost, suština i njeno bivstvovno porijeklo.

Priroda je tako, kako u svojoj etimološkoj analizi, određujući pojam physis, kaže Martin Hajdeger29, ono iz sebe ničuće, ono sebe otvarajuće razvijanje, ono u takvom razvijanju u pojavu stupanje, i u njoj sebe držanje i ustrajanje. Dakle, samoizrastanje, samorascvjetavanje, ali i ostajanje i držanje u pojavi i razvijanje i trajanje u prisutnosti. Ova physis je tako samo bivstvovanje, biće čijom snagom bivstvujuće tek postaje i ostaje opažljivo. Tako je, kako primjećuje Hajdeger, biće bilo imenovano riječju physis. Prvi grčki filozofi su bili fizičari u izvornom smislu riječi, jer su proučavali physis i bili uvjereni u njeno materijalno postojanje. Physis je za njih temeljna intuicija, iskustvo bića, kao bivstvovanje, izvorna snaga koja rađa sve bivstvujuće. Zato ni saznanje tako shvaćene prirode nije moglo biti zbir prirodnih fenomena, već jedino ona izvorna i temeljna intuicija, koja prodire u izvor i temelj stvari. Tako je njihovo bavljenje kosmološkim temama, osim toga što je označilo početak razvoja evropske filozofije, ukazivalo na ontologiju, po svojim odlikama kosmološku, jer je predmet njihovog interesovanja bila tvorevina, a po svojoj metodologiji osobito formulisani model filozofskog mišljenja. Tako je ontologizovanje kao osobina mišljenja da sve što smatra postojećim, ontički utemeljuje, moguće uočiti i prije Talesa. Tada se

29 Vidjeti iz Uvoda u Metafiziku Martina Hajdegera, o tome

ontički status izvodi ili preko genetskog lanca iz jednog izvora cjeline, ontičkog, kako postupa teokosmogonija, ili se podaruje samim imenovanjem, kako se ponaša mitotvorni duh. U teokosmogoniji, cjelina postojećeg se utemeljuje božanskim genealogijama, koje sežu do onog inicijalnog božanskog, kao ishodišnog temelja svega postojećeg, a to znači i svega ontičkog. Tako je mnogovrsno i mnogostruko dovedeno u supstancijalno jedinstvo genetski određene suštine, a dovesti raznovrsnost pojavnog u jednost suštinskog, bio je jedan od glavnih zahtjeva filozofije koja se pomaljala. Filozofija se rađa iz okreta od pitanja "šta jeste prvo" ka pitanju "šta jeste". Tako u pitanju nije više ono prvo iz kog nastaje sve drugo, već ono počelno koje jeste u svemu drugom i na temelju kojeg sve drugo jeste i koje je i samo jeste. Tako će se temporalni prius ontologije transponovati u ontološki prius filozofije, initium će se transponovati u principium, genealogija će postati ontologija. Prvi ontolozi ili filozofi koje zovemo predsokratovcima za ono počelno i vječno proglašavaju materijalne principe, vodu, vazduh, vatru, dok je cjelina postojećeg shvaćena u jedinstvu. Jedinstvo koje obezbjeđuje božanska genealogija biće u predsokratovaca, protumačeno u jedinstvu koje obezbjeđuje fizikalna ontologija. Prema tome možda bismo mogli da kosmologiju predsokratovaca odredimo kao apstraktni materijalizam, jer oni svakako nijesu bili materijalisti u našem smislu riječi. Sa njima smo već mogli napraviti razliku između pojma "jedinstvo u razlici" i razlike koja prelazi u jedinstvo, a to je filozofski pojam. Možda se može reći da ovi mislioci nijesu bili toliko filozofi koliko prvobitni naučnici koji su pokušavali da objasne materijalni i spoljašnji svijet, ali moramo se podsjetiti da se nijesu zaustavili na onom čulnom već su nadišli pojave, dospjeli do mišljenja. Platon nigdje kolokvijalno ne iznosi svoje učenje o prirodi pošto u njegovim očima ta nauka nije ni mogla imati status ozbiljne nauke i pretenziju da bude egzaktno znanje. Tim prije što je istinito znanje rezervisano samo za ono što je vječno i nepromjenljivo, a to je za Platona, kako je poznato svijet ideja. Aristotel je prirodu doživio kao cjelinu postojećeg, kao cjelokupnost stvari podložnih kretanju. Physis je ono iz čega, kao prvog imanentnog raste ono što raste, a ovo "iz čega", podrazumijeva zapravo tvar. Physis je tako počelo kretanja i promjene, a kretanje je svaki prirodni proces. Sažimajući, Aristotel za physis kaže da je to suštastvo onih stvari koje u sebi samima kao takvim imaju počelo kretanja, pa je fizika određena kao razmatranje o onim stvarima koje počelo kretanja

imaju u sebi. Physis je na kraju počelo kretanja prirodnih bivstvujućih koje je u njima prisutno nekako, ili po možnosti i po usvrhovljenju. Plotinova filozofija prirode polazi od činjenice da je svijet nastao kroz proces emanacija, odnosno izlivanja božjeg bića, pri čemu se ono ne smanjuje i ne mijenja. Tako se iz boga kao prvog i vrhovnog načela izliva i stvara čitav materijalni svijet, dok je materija sama po sebi lišenost, a ne pozitivno načelo. Srednjevjekovna koncepcija pojma prirode je teocentrična, pa je priroda ospoljenje, spoljašnja manifestacija boga, dok se kao vodeća karakteristika ispostavlja oštra distinkcija između živog i neživog, duha i materije. Na vrhu pojmovne piramide se kao najopštiji, nalazi pojam božjeg bića, dok se na pravi plotinovski način označava to najviše biće, kao nestvorena, ali po sebi stvarajuća priroda. Ona iz sebe stvara sveukupnost stvari, koje stoga ne sadrže ništa drugo, nego njegovu pojavu. Iz boga slijedi najprije inteligibilni svijet, kao priroda koja je stvorena i sama stvara. To je carstvo univerzalija i ideja koje čine snage koje djeluju u stvarnom i pojavnom svijetu. Sveukupnost tijela tvori prirodu koja je stvorena a sama ne stvara. Pojedinačna stvar nije dakle djelotvorna kao takva i ima najslabiji stepen postojanja, tj. bića u sebi. Zamišljen kao cilj svega događanja, bog se označava i kao priroda koja niti je stvorena niti stvara. To je ideal nepokretnog jedinstva, apsolutnog mira, na kraju svjetskog procesa. Mi Boga shvatamo prema njegovoj tvorevini, tvrdili su kako latinski oci na zapadu, tako i grčki na istoku, u prvim vjekovima hrišćanstva. Sva moć vidljivih i nevidljivih stvari, dakle cjelokupne prirode, nalazila se prije stvaranja u Bogu, posredstvom njegovog Logosa, koji, ni iz čega slobodnom voljom, a ne po nužnosti, vječno rađa Riječ, Logos ili Slovo Božije, kroz koje stvara sve što je stvoreno. Priroda je tako djelo Boga koji ju je stvorio u vremenu, zajedno sa njim, pri čemu stvoriti prirodu, znači, stvoriti je u svemu onome što ona jeste, uključujući materiju koja nije postojala nigdje prije stvaranja. Upravo je ovo poslednje, mjesto, na kojem se bitno razilaze grčka i hrišćanska filozofija po pitanju prirode i stvaranja svijeta, jer dok s jedne strane prva, kroz ontološki apsolutizam kosmološke datosti zagovara tezu prema kojoj ovaj svijet postoji kao zatvoreni, sebi sobom dovoljan i opravdan sistem, te prema tome, njegovo postojanje utemeljuje u nužnosti, dotle, ovaj drugi, hrišćanski koncept, postojanje svijeta pretpostavlja i uzvodi jednoj višoj ontologiji, Bogu, koji ga stvara slobodno, aktom svoje slobodne volje, a ne po nužnosti, i od kojeg se, kao Tvorac od svoje tvorevine, bitno razlikuje, pa može s njim stati u dijalog, licem k licu. To je za grčku misao, međutim, bilo nezamislivo, jer

je ona tvorca, bilo da je riječ o Demijurgu, nepokrenutom pokretaču, spermatičkom logosu ili izlivanju eneada, određivala kao sastavni dio kosmosa, bitno određenog i uslovljenog nužnim i nepovredivim poretkom koji u vidu zakona određuje i opravdava sami kosmos, kao vječno, nužno, samodovoljno i zatvoreno biće. Početak knjige postanja u Starom Zavjetu i početak Jevanđelja po Jovanu u Novom, nedvosmisleno i dosljedno odbacuju svaku moguću sumnju i nedoumicu u pogledu još jednog bitnog razlikovanja starogrčke i hrišćanske filozofije. Riječ je naime o pitanju pregzistencije materije. Prema biblijskom bogoslovlju i teologiji otaca crkve i na istoku i na zapadu, u prvim vjekovima hrišćanstva, preegzistencija materije, ne može ni da se zamisli, obzirom na biblijsku dogmu "stvaranja ni iz čega". Nastojali smo tokom ovog rada da ukažemo na Njegoševo temeljno usmjerenje da prirodu tumači kao kreaciju božanskog porijekla, kao tvorevinu na kojoj se ogleda pečat njenog Tvorca, kao "opšteg oca pojeziju". U tom svijetlu smo nastojali da sagledamo dvije strane ili dva lica koja priroda posjeduje i kroz koje se otkriva njena suština. Ona s jedne strane predstavlja besprekorno ustrojstvo, savršeni poredak i svešteni red, tj. harmoniju svih njenih djelova međusobno i svih zajedno, dok nad tim poretkom umna sila vlada, gospodari, a sa druge, borba neprestana, sastav paklene nesloge, pa je sam taj svijet, priroda, tirjan tirjaninu, u kojem, kao princip njegovog samoodržanja leži zakon vječne i neugasive borbe sviju protiv svih. Kad je riječ o onoj prvoj, ljepšoj strani prirode, moglo bi se kao bitna njena svojstva kojima je određena, navesti sljedeće osobine

1. ljepota i životnost Priroda je tako nesumnjivo lijepa, da je ona bez ljepote nezamisliva i da bi se i sama egzistencija, postojanje prirode moglo dovesti u pitanje prije nego li njena ljepota. Ovo stoga što priroda postoji kao lijepo uređen i oblikovan sistem koji je u ljepoti, kroz ljepotu stvoren, koji se njome održava i koji bi se bez nje rasuo, ili, ako i ne bi prestao da postoji, ne bi bio ni nalik ovakvoj prirodi kakvu poznajemo. Bez sveštenih zakona koji vladaju nad prirodom i održavaju je u postojanju, kao njen zakon, koji joj je u amanet ostavio njen Tvorac, ona bi bila pretvorena u haotičan i bezobličan materijal, ali bi i sam njen život bio doveden u pitanje. Zbog toga je, kako primjećuje episkop Velimirović - živjeti i biti lijepa, za prirodu, jedno te isto. Njen je život uslovljen njenom harmonijom, a ova opet uslovljava njenu ljepotu.

2. živa, sveukupna i savršena umjetnost Pošto je ljepota prirode sačinjena od živih formi, ona se nalazi mnogo iznad ljepote ljudske umjetnosti. Ljepota ljudske umjetnosti je statua, dok je

ljepota prirode živo stvorenje. I dok je djelo ljudske umjetnosti privremeno i uvijek na isti način lijepo, dotle je sa druge strane, djelo prirode vječno lijepo, u svim svojim djelovima, koje neprestano mijenja, stalno, međutim, ostajući besprekorno i utemeljujuće lijepo. Priroda je za Njegoša jedno umjetničko djelo, koje svojom ljepotom poražava i ushićava, ali ne jedno već zbir svih umjetničkih djela, umjetnost kao takva.

3. savršena poezija savršenog poete Bog pjeva, dakle stvara i obrnuto. On je "tvoriteljnom zanjat pojezijom". Tako je djelanje Božije poezija, a djelo Božije, pjesma, i to ne jedna nego sve jedna, na kojoj Tvorac radi vječno, ali to ne znači da je ona nedovršena, već je uvijek dovršena i savršena. Priroda je svemoguća poezija Tvorca, "okrunjena krunom tvorenija", a pošto je stvaranje kruna poezije ona je samo stvaranje, dok je pod njenom krunom obreteno sve što je u biće pozvano. A pošto je sve poezija i Tvorac svijeta, savršeni poeta, pjesnici su od ljudi, najviše nalik Bogu, jer je njihovo zanimanje isto što i Božije. Pjesnici su jedini koji su u stanju da tumače tajnu svijeta, jer oni staju uz stvarajuću silu i djelaju zajedno s Bogom. Bog s druge strane poetama i kroz njih otkriva božanske tajne o prirodi i svijetu.

"svemogućstvo svetom tajnom šapti samo duši plamena pojete". 4. svjetlost kao drugo čudo prirode

Uz život, svjetlost prirodu čini lijepom. Tako je svjetlost nerazdvojiva od ljepote i života, a pjesnik o tome u svojoj "Luči mikrokozmi", veli da biće vri u luče sjajne. Svjetlost je unutrašnji princip stvarnosti, bliska umu i misli i od Boga data. Svjetlost je dakle božanskog porijekla, kao i priroda, pa je tako Njegoševa vjera, vjera u svjetlost. Što se pak tiče onog drugog, mračnog lica prirode, njene tamne strane može se o njoj reći

1. da je puna borbe sviju protiv svih Jer u onako cvijetnom i raskošnom lonu prirodinom, koje se besprekorno preliva i blista u sjaju, stoji i vlada bespoštedni rat koji se zacario i zbog kojeg

"sve priroda snabdjeva oružjem protiv neke neobuzdne sile protiv nužde, protiv nedovoljstva". Priroda sve uči borbi i zakonu samoodržanja, koji se sastoji upravo u toj borbi, u bespoštednom ratu u kojem su svi jednako pobijeđeni dok su u prirodi, a to znači na bojnom poprištu, kao što su svi pobjednici dok se u žive računaju. Uslov da se bude u životu je biti u borbi, u ratu jer je to cijena za koju priroda sebe u biću održava. Zakon moći, a ne pravde je onaj koji caruje u prirodi, jer

"vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka". Život i rat su sinonimi jer živjeti u ovom svijetu znači svjesno ili nesvjesno ratovati i ko god učestvuje u životu, učestvuje i u ratu.

2. da je tirjanin tirjana Niko pak ne ratuje iz mržnje prema drugome koliko iz potrebe za plijenom, kojim se zadovoljava, makar prividno nedovoljstvo i nužda. Ovo je stoga što je u prirodi svak neslobodan i stiješnjen, nuždavan i tirjanisan. I sami tirjani su tirjanisani i neslobodni, tirjanisani svojim nuždama i nedovoljstvima "svijet je ovaj tirjan tirjaninu a kamo li duši blagorodnoj".

3. da je poprište samrtnog straha Da je priroda zaista tirjan tirjaninu, a kamo li blagorodnim i ubogim dušama, dokaz je tome i prisustvo straha, jer "nema toga ko s ne boji čega do ničega, a do svoga lada". Tako je svaka moć ona koja donosi slobodu, ugrožena od više moći jer nema takve koja ne osjeća nad sobom nadmoć, a iz tog osjećanja, skučenost i samrtni strah. Priroda tirjaniše tim strahom sav svoj porod od početka do kraja.

4. da je oaza bez mira i zasićenosti Ovaj svijet je nepomirljiv sa mirom i zasićenošću jer su oni atributi nekog drugog svijeta, dok je ovaj svijet glad i rat, svijet nužde i nedovoljstva, svijet stješnjenja i ludijeh promjena u kojem niko nije miran i spokojan, niko srećan i niko dovoljan, a naša zemlja koja je mati miliona ni jednog svog sina ne može da vjenča srećom. Ova priroda neće mir i zasićenost, nego rat, jer se tako ona obnavlja, održava i živi. Ona svoju djecu ne može da učini srećnom, jer ne može da izvrši samoubistvo nad sobom.

5. Da je svijet neprestanih promjena "smiješna su svojstva naše zemlje punana je ludijeh premjenah priroda se svekolika pita sunčanijem čistijem mlijekom u plamen se i ono pretvara danas žeže što jučer nivljaše" 6. Da je obitavalište želja i potreba

Sva su stvorenja puna želja i otuda puna muke i stradanja, a oslobođenje želja je samo u smrti. Svi ipak radije biraju život nego smrt.

Njegoš nije, kako smo vidjeli, ostao ravnodušan prema ljepoti prirode, pa je, u skladu sa svojim pjesničkim simpatijama za tu ljepotu, o njoj, prema riječima Milana Rakočevića izgradio naročiti estetički optimizam. On, međutim, nije ostao kratkovid i obmanut divljom i neobuzdanom predstavom borbe i rata, koja se svakotrenutno i svugdje, preciznije u cvijetnom lonu prirodinom odigrava iza njenih kulisa. I nije dijalektički princip koji je pjesnik pronašao u tamnoj strani prirode prisutan jedino tu, već ga srećemo i u samom pojmu prirode, u pokušaju da je zahvatimo sa svih strana i iz svih uglova. To je Njegoš i učinio pa otud i dolazi ta dvostrana, ambivalentna, međusobno suprotstavljena obilježenost njene suštine, koja i pored toga ne isključuje jedna drugu, nego upravo suprotno, međusobno se nadopunjuju. Nadamo se da smo ovim istraživanjem makar donekle uspjeli da naslutimo tragove koji bi nas mogli odvesti u daleki i tajanstveni svijet Njegoševe misli, u neslućene i nepojmljive dubine njegove duše, u nedokučivu i neshvatljivu dubinu cjelokupne njegove osobe. U svakom slučaju naše je skromno nastojanje prije svega bilo da druge, upućenije i spremnije da se sa ovakvim duhovnim gorostasima uhvate u koštac, potaknemo na tako nešto. VI[WA KOSOVI] ZOR WEGO[EVE RIJEÎ Da bi rije~ zrela kroz predawe do poetskog vje~noga plamena ~uvaju}i nas od otrova samozaborava. Da bi kultura bila oduhovqeno trajawe kroz stvarala{tvo napajano nasu{nim (nepresu{nim) izvorima. Da bi qepota bila harfa i harmonija Boànskih mirova (svjetova) ogledana kroz qudsko bolno bitisawe. Da bi ~ovjek u sebi ~uvao Lik Boìji kroz drugog ~ovjeka u odnosu prema Bogu @ivom. Da bi Lu~a bila sabirateq koji ne da rasuti vjekove. Wego{ mora biti vje~na tema srpskog roda i srpskog jezika. Srpska je rije~ beskrajni Boànski uzdah u qepoti. Iz we (srpske rije~i) kao iz Isto~nika izlilo se svo na{e trajawe odwihano kroz mo}no predawe, wegovano i po{alicom, i poslovicom, i molitvom, i kletvom. Molitvom je na{ ~ovjek zajedni~ario sa Bogom @ivim i ~uvao Boìje obrazije u sebi. Kletvom je na{ ~ovjek, u tragi~nom svome bitisawu, vapio za Boìjom pravdom.

Kroz na{u usmenost, i molitva i kletva stapane su damarima pjesme.Tako se sva dramatika stradalnih nam vjekova, kao suzom, ~istila i bistrila kroz pjesmu, i zrela kroz na{e mo}no i razu|eno pjesni{tvo, i usmeno i pisano. Ali svoju plamenu puno}u na{a poetska rije~ dobija sa Wego{em. Rije~ je kod Wego{a ona Boànska iskra kojom je ~ovjek Bogu posli~en, a poetska rije~ je mo}no sozercawe (umno gledawe) Boànskih mirova (svjetova).Zato je Wego{eva poezija tako uzvi{ena. Ona (Wego{eva poezija) i Tajnu ~uva i Tajnu so~iwava (tvori). Poezijom Wego{ ìvotvorno sabire predawa kroz vremena da nam se vjekovi ne raspu u tami. Wego{ je svojim ogromnim Likom oduhovio i sabrao sve na{e prostore, na{u kulturu, i na{u istoriju. Istorija je sa Wego{em postala plameno dozivawe vitezova, duha i juna{tva, kroz vrijeme, pod svijetlim pla{tom Obili}a. Tako se ~uva tajna Kosovskog Zavjeta, koja ne da da se raspe i rasto~i u samozaboravu srpsko bi}e i srpski jezik. Wego{evski pojmqena (shva}ena) kultura, postaje oduhovqeno trajawe kroz stvarala{tvo, dovedeno do nasu{nih (nepresu{nih) izvora, i wima (nepresu{nim izvorima) napajano. Wego{ev nepresu{ni duhovni izvor, gdje se pjesnik i ogleda i nadahwuje, a i strepi, je razu|ena kosmi~ka qepota sotvorena i osjewena Likom Boga @ivoga. Wego{evski prostori su beskrajna prostranstva i gore, ukra{eni Boìjom svjetlo{}u i lov}enskim visom. Na Lov}enu zor svjetova }uti i kristalna suza za Kosovom. Wego{em su odre|ena sva na{a usloèna duhovna stremqewa, sve na{e duhovne vertikale i sve na{e duhovne horizontale. Zato je Wego{ vje~ita tema Srpskog roda i srpskog jezika. On je na{a Lu~a Krstonosna koja sabira u vijenac vjekova, i ne da da nam tamni obraz bi}a.

Radmilo Marojevi}

DREVNOST PRAVOSLAVNE TRADICIJE U GORSKOM VIJENCU

I. RIJE[ENA ZAGONETKA 861. STIHA GORSKOG VIJENCA: âsne dvoje postah da postite

1. Izrazom (u akuzativu) ~asne dvoje postah u 861. stihu svog znamenitog

spjeva Petar II Petrovi}-Wego{ je pred istraìva~e, komentatore i leksikografe postavio zagonetku:

No lomite munar i xamiju pa badwake srbske nalagajte i {arajte Uskrsova jaja, ~asne dvoje postah da postite, za ostalo — kako vam je drago!

[GV: 858–862].

Izraz je zanimqiv sa gramati~kog aspekta. U savremenom kwièvnom jeziku rekli bismo i u nominativu, tj. u poziciji gramati~kog subjekta, i u akuzativu, tj. u poziciji direktnog objekta, dvoje ~asnih posta (pridjev je kongruentan genitivu plurala imenice). U Gorskom vijencu izraz je posvjedo~en u akuzativu ~asne dvoje postah, tj. pridjev se slaè u padeù sa zbirnim brojem. U Wego{evom jeziku nominativ bi, dakle, glasio ~asni dvoje postah.

2. Rekli smo da je izrazom (sad moèmo navesti nominativ) ~asni dvoje

postah Wego{ pred istraìva~e, komentatore i leksikografe postavio zagonetku. I ta je zagonetka rje{avana u posqedwoj tre}ini devetnaestog vijeka i ~itav dvadeseti vijek, bezuspje{no. A odgonetana je istom logikom, ali sa dva razli~ita œrje{ewaŒ. I ~itava ta istorija pitawa o zna~ewu izraza ~asni dvoje postah (gramati~kom i prozodijskom stranom frazeologizma niko se su{tinski nije ni bavio) sastoji se u povr{nom (i selektivnom) ~itawu izvora i priru~nika, u vjerovawu na rije~ bez provjere ~iwenica, u postavqawu labavih hipoteza koje su potom ocjewivane kao nau~ne istine.

Svi su znali, iz drugog izdawa Vukovog Srpskog rje~nika i iz ìve tradicije, da se samo uskr{wi post u narodu naziva ~asni post, pa su tragali za drugim postom, u drugo doba godine, koji bi se po va`nosti mogao prikqu~iti uskr{wem, e da bi se nekako premostila Wego{eva dvojina.

J e d n i su polazili od (pogre{ne) pretpostavke da je Wego{ u navedenom stihu imao u vidu, pored uskr{weg koji je nesporan jer se u narodu i u Vukovom Rje~niku imenuje kao ~asni post, jo{ jedan post u drugo doba godine, pa po{to se moè dokazivati da je poslije uskr{weg najva`niji boì}ni, onda se ta dvostruka pretpostavka preto~ila u komentar: Œdva ~asna posta, boì}ni i uskr{wi postœ (Re{etar, 1890).

Stefan Mitrov Qubi{a, koji je prvi (1868) prokomentarisao 861. stih (Œ~etrdesnica i boì}ni postœ), nije dao nikakvo obrazloèwe, ali se sa sigurno{}u moè pretpostaviti da je i on, kao i Re{etar kasnije, polazio od drugog po va`nosti posta u godini, a ne od kakve lokalne tradicije po kojoj bi se izraz ~asni posti mogao odnositi, pored uskr{weg, i na boì}ni post.

Teorijsko obrazloèwe za ovo tuma~ewe dao je Qubomir Stojanovi} u kritici osmog Re{etarevog izdawa, osvr}u}i se na novo tuma~ewe 861. stiha: ŒNe znam za{to je G. R. mesto boì}weg posta (kako je u ranijim izdawima) stavio u ovom Gospo|in. âsni je post upravo samo jedan, uskr{wi, ali posle wega najva`niji je boì}wi. Znam pozitivno da Crnogorci slabo poste Petrov post, a jama~no im Gospo|in nije va`niji od boì}wegœ (Prosvetni glasnik, Beograd, 1923, XL, br. 6, 394).

Qubi{ino tuma~ewe je prihvatao (u prvih {est izdawa) Milan Re{etar. U sedmom izdawu, pokoleban kritikom Vladimira ]orovi}a, Re{etar je prihvatio drugo tuma~ewe. Poslije kritike Qubomira Stojanovi}a Re{etar se ponovo na{ao u nedoumici, o ~emu svjedo~i sqede}i odlomak wegova ~lanka: ŒInteresantno je kako Stojanovi} ispravqa moje tuma~ewe stiha 861: œ~asne dvoje postah da postiteŒ. Ja sam naravski zavirio najprije u Vukovu rje~niku i tu na{ao da je œ~asni postŒ uskr{wi post, ali kako su u Vladike dva ~asna posta, bilo mi je to premalo, pa sam zato povjerovao Qubi{i da su ta dva posta œ~etrdesetnica i boì}ni postŒ, pomisliv{i da on, kao pravoslavni Bokeq, to moè dobro znati. I tako je ostalo sve do mojega 6-oga izdawa, ali kad je o wemu progovorio prof. Vlad. ]orovi} (u 291. kw. Letopisa Matice Srpske), onda je on sasvim odlu~no ustvrdio da su dva najve}a posta uskr{wi i post Velike Gospo|e, a tada ja opet povjerovah istori~aru Hercegovcu pravoslavne vjere, pomisliv{i da se je Qubi{a prevario, te u 7-om izdawu provedoh taj ]orovi}ev ispravak. A kad tamo, eto sad Stojanovi}, i on pravoslavne vjere, mene krivoslavnog katolika pita za{to sam uz uskr{wi post, koji je upravo jedini ~asni post, uzeo Gospo|in kad je poslije uskr{wega boì}ni najva`niji. Za{to? Eto zato {to vidim da i sami pravoslavni nijesu slo`ni u tome koji im je po va`nosti drugi post; treba}e zato za novo izdawe, ako ga doìvim, da zamolim crnogorsku mitropoliju da presudi ko ima pravoœ (Srpski kwièvni glasnik, Beograd, 1 decembar 1925, nova serija, kw. XVI, br. 7: Wego{eva spomenica, 538–539). — Ne znamo da li je Re{etar konsultovao crnogorsku mitropoliju, ili je to za wega u~inio Lazar Mirkovi}, ali vi{e nije mijewao svoj komentar, sem {to je dodao datum kad pada Velika Gospojina i po novom kalendaru i {to je uputio na Mirkovi}ev ~lanak.

Qubi{ino tuma~ewe obrazlagao je i Vido Latkovi}. Osvrnuv{i se na dotada{wa tuma~ewa, on smatra da ipak ima pravo Q. Stojanovi}. ŒJer diskusija po ovom pitawu po{la je malo u stranu: nije, naime, pitawe koji su posti œnajstroìjiŒ, nego koje je poste Batri}, odnosno Wego{, smatrao za najbitniju oznaku hri{}anstva (œza ostalo kako vam je dragoŒ), a to je u svakom slu~aju pre boì}wi nego gospo|in post, pre Boì} nego Velika Gospo|a. Batri} kaè: œpa badwake srpske nalagajte / i {arajte uskrsova jaja, / ~asne dvoje postah da postite…Œ i bi}e da su za Batri}a ~asni posti oni

koji idu uz Boì} i Uskrs, uz œsrpske badwakeŒ i œ{arawe jajaŒ. Ne znam koje poste crkva smatra za œnajstroìjeŒ, to svakako mnogo boqe zna g. Mirkovi}, ali znam pouzdano, bar {to se stare Crne Gore ti~e, da se od svih posta naj~e{}e poste uskr{wi i boì}wi i da ove poste narod smatra za najva`nije. Tako je mislio i Batri}œ (Zapisi, mart 1930, kw. VI, sv. 3, 155–156). Latkovi}u je dvije godine kasnije u istom ~asopisu odgovorio Luka Vukmanovi} ‰vidi t. 3Š.

Argumentaciju za navedeno tuma~ewe upotpunio je Trifun \uki} (1941), pozivaju}i se na pjesni~ki kontekst: ŒOvde se misli na boì}ni i uskr{wi post, jer to su dva velika posta koje narod posti ispred velikih praznika. Ova dva posta narod je postio obi~no u celini (dok ostale poste: Gospo|in i Petrovski retko ko posti, samo pojedinci). Da su to boì}ni i uskr{wi post vidi se i po tome {to se ovde govori ba{ o badwaku i uskr{wim jajima, pa se, u vezi s tim, misli i na ove posteœ.

Antun Barac (1947) navodi oba tuma~ewa, ali prednost daje prvom, na osnovu pjesni~kog konteksta: Œdvoji postovi: boì}ni i uskrsni, a po nekima: uskrsni i velikogospo|inski. O tome su vodili polemike i sami Crnogorci. Iz samoga se œGorskoga vijencaŒ dade izvesti ono prvoœ.

3. D r u g i su polazili od tako|e pogre{ne pretpostavke da je Wego{ u

analiziranom stihu imao u vidu, pored uskr{weg posta koji se u narodu jedini naziva ~asni post, jo{ jedan post u drugo doba godine, pa po{to se moè dokazivati da je poslije uskr{weg u Crnoj Gori bio najva`niji velikogospo|inski, onda se ta dvostruka pretpostavka preto~ila u komentar: Œdva ~asna posta, uskr{wi post i post Velike gospo|eœ (Re{etar, 1920).

Teorijsko obrazloèwe za ovo tuma~ewe (tj. da se Wego{ev izraz odnosi na uskr{wi i velikogospo|inski post, po{to se ova dva posta u pravoslavnoj crkvi navodno smatraju za dva œvelikaŒ posta) prvi je dao Vladimir ]orovi} u kritici {estog Re{etarevog izdawa (Letopis Matice srpske, Novi Sad, 1913, LXXXVIII, kw. 291, sv. 1, 91): ŒU komentaru st. 861 œ~asne dvoje postah da postiteŒ ja mislim, da se to ne odnosi na boì}wi i uskr{wi, nego na uskr{wi i gospojinski. U pravoslavnoj crkvi boì}wi i apostolski post smatraju se neznatnijim; to su œmali postoviŒ za razliku od ova dva œvelikaŒœ. ]orovi} upu}uje na Hilandarski Tipik Sv. Save u Spomeniku S. K. Akademije XXXIV, 26; XXXI, 52.

]orovi} je osnovano osporio prvo tuma~ewe: u Hilandarskom tipiku boì}ni post se zaista tretira kao jedan od œdva mala postaŒ. Ali je potpuno neosnovano zasnovao drugo tuma~ewe: u Hilandarskom tipiku velikogospo|inski post se uop{te ne pomiwe, a mnoìnski izraz sveti veliki posti odnosi se samo na uskr{wi post.

]orovi}evo tuma~ewe je nekriti~ki prihvatio (po~ev od sedmog izdawa) Milan Re{etar (1920). I poslije kritike Q. Stojanovi}a Re{etar je ostao kod ovog tuma~ewa, i u devetom (1928) i u desetom izdawu (1940), pozivaju}i se na mi{qewe L. Mirkovi}a: Œdva ~asna posta, uskr{wi post i post Velike gospo|e (15. avgusta po st. ili 28. avg. po nov.); v. Popovi}eve Priloge VI, 269–270œ.

Navedeno tuma~ewe obrazlagao je kasnije Lazar Mirkovi}, pozivaju}i se na mi{qewe tada{weg crnogorskog mitropolita da su uskr{wi i velikogospo|inski post u Crnoj Gori naro~ito œ~asniŒ, tj. najvi{e se po{tuju. Ovo mi{qewe je kasnije apsolutizovano u tom smislu da pravoslavna crkva u Crnoj Gori pod ~asnim postima terminolo{ki podrazumijeva dva navedena posta, {to nije ta~no. Po{to je naveo odlomak Re{etareva ~lanka iz Wego{eve spomenice Srpskog kwièvnog glasnika, koji smo i mi naveli ‰vidi t. 2Š, Lazar Mirkovi} kaè: ŒPo{to Wego{ na usta vojvode Batri}a u stihovima 848.–869. Gorskog Vijenca ne govori kao bogoslov, niti iznosi u gore navedena dva stiha neko crkveno gledi{te o postovima, no govori o narodnim obi~ajima u Crnoj Gori (badwaku, {arawu uskr{wih jaja i o dràwu dva posta), u kojima vidi karakteristiku œpra|edovskeŒ vere, to ovde ne treba raspravqati sa bogoslovskog gledi{ta koja su dva posta od ~etiri godi{wa posta najglavnija i najva`nija, no vaqa upitati Crnogorce kako oni gledaju na vi{ednevne godi{we postove, koje drè a koje ne drè. Nekako iza toga kako sam pro~itao spomenute re~i G. Re{etara, na|em se sa preosv. G. Doì}em, cetiwskim mitropolitom, i upitam ga {ta on misli o ovom, koji se postovi imaju razumeti u gorwim stihovima, a on mi odlu~no re~e: œUskr{wi i Gospo|in. Ovo su u Crnoj Gori dva najstroà posta i naro~ito se drè, i retko }e ih ko premrsiti. Ostali postovi, apostolski i boì}ni, mogu se i premrsiti, a ona prva dva nikako, i samo ta dva posta (uskr{wi i Gospo|in) zovu se u Crnoj Gori naro~ito ’~asni’, i ako ‰iako – R. M.Š su svi postovi ~asni.Œœ (Prilozi za kwièvnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 1926, kw. VI, sv. 2, 269–270). — Mirkovi} je po{ao od prihvatqivog polazi{ta da o zna~ewu izraza u Wego{evom stihu ne treba raspravqati sa bogoslovskog gledi{ta, tj. sa stanovi{ta koja su dva posta od ~etiri godi{wa posta najva`nija, ali se na kraju i on pozvao na mi{qewe crkvenog velikodostojnika, u su{tini na bogoslovsko gledi{te. Pored toga, Mirkovi}ev informator, mitropolit Doì}, nije ni odgovorio na glavno (relevantno) pitawe koje zna~ewe imaju izrazi ~asni post, ~asni posti (odnosni pridjev ~asni u terminolo{koj upotrebi, samo u obliku odre|enog vida), nego na sporedno (irelevantno) pitawe koji su postovi u Crnoj Gori naro~ito œ~asniŒ, koji se naro~ito po{tuju, iako su i svi drugi postovi œ~asniŒ, treba da se po{tuju (opisni pridjev ~astan u slobodnoj upotrebi, u predikativnoj funkciji ima samo oblik neodre|enog vida).

Navedeno tuma~ewe je branio, polemi{u}i sa Vidom Latkovi}em ‰vidi t. 2Š, i Luka Vukmanovi} (Zapisi, novembar 1932, VI, kw. XI, sv. 5, 294–295). On smatra da nije ta~na Latkovi}eva tvrdwa da œ~asni postiŒ moraju biti oni koji idu uz œsrpske badwakeŒ i œ{arawe jajaŒ, tj. uz Boì} i Uskrs. Vukmanovi} pri tom navodi tri argumenta. Prvi argument je ` i v a n a r o d n a t r a d i c i j a: ŒMi smo jo{ na izvoru ìve narodne tradicije. Narod Stare Crne Gore osobito posti postove uskr{wi i gospo|inski. Uz ova dva posta rijetko bi se i bolesnik omrsio. Treba za}i u narod i na tom se vrelu osvjedo~iti o ovoj istini. Slu{ao sam i obrazloàvawa narodna o nepotrebnosti i suvi{nosti boì}nog posta. Hristos na Boì} nije stradao, rezonuje narod. O~ito, narod vezuje post s nekim tragi~nim doga|ajem. Samo takav post narod osobito cijeni i strogo ga se pridràvaœ. Drugi argument je d a s e n e m o g u s v e o z n a k e h r i { } a n s t v a s v e s t i n a B o ` i } i U s k r s: ŒIstina je ‰…Š da je za Batri}a (narod) Boì} bitnija oznaka hri{}anstva nego Velika Gospo|a. Ali iz toga ne sqeduje da je i boì}ni post bitnija oznaka hri{}anstva od gospo|inskoga posta. Boì} je praznik veseqa. U tom pogledu kod naroda on prevazilazi i Uskrs. Ali to ne zna~i da narod uznosi boì}ni post pred uskr{wim. Bitne oznake hri{}anstva ne mogu se svesti samo na kult Boì}a i Uskrsa. ‰…Š Da narod ne vezuje sve bitne oznake hri{}anstva uz Boì} i Uskrs vidi se iz one stra{ne kletve serdara Vukote, gdje se opet te bitne oznake nabrajaju: — œ~asne poste za psa ispostioŒ, — œne predava puwe ni proskureŒ, — œkrvqu mu se prelili badwaciŒ, — œkrvqu krsno ime oslavioŒœ. Tre}i je argument u t i c a j c r k v e n o g u ~ e w a n a n a r o d n i ` i v o t: ŒNijedno crkveno u~ewe nije na{lo tako stroge primjene u na{em narodu kao u~ewe o postu. Na{ narod zna u detaqima propise o postu. O~evidno, pogledi narodni na post su pogledi crkveni. Crkva, pak, oduvijek izdvaja strogo{}u postove uskr{wi i gospo|inski. Grije{i g. Latkovi} kad kaè da œnije pitawe koji su posti najstroìji, nego koje je poste Batri}, odnosno Wego{, smatrao za najbitniju oznaku hri{}anstvaŒ. Pojmovi œnajstroìjiŒ i œnajbitnijiŒ ne mogu se ovdje u ovom slu~aju dijeliti. Najbitniju oznaku hri{}anstva imaju svakako oni posti koji su najstroìjiœ — zakqu~uje autor.

4. U drugoj polovini XX vijeka zagonetka Wego{evog 861. stiha ostala

je nerazja{wena. Jedni prihvataju Qubi{ino tuma~ewe izraza, drugi ]orovi}evo, a tre}i izbjegavaju da protuma~e stih, ostaju}i neodlu~ni.

P r v o tuma~ewe je prihvatao, i pored argumentacije u korist drugog tuma~ewa, komentator Wego{evih Cjelokupnih djela, Vido Latkovi} (1952): Œza ~asne poste pravoslavna crkva smatra poste pred Uskrs i pred Veliku gospo|u (28 avgusta). V. Vr~evi} u djelu Pomawe srpske narodne sve~anosti (Pan~evo, 1888) ~asnim postom naziva samo uskr{wi post, ali (na str. 81)

govori o tome da su se najstroè postili œ~asni i gospo|ini postŒ. U Crnoj Gori, me|utim, narod je za najva`nije poste drào uskr{wi i boì}ni post (œ~etrdesnica i boì}ni postŒ — St. M. Q.), pa na te poste jama~no misli i Batri} (upor. st. 859–60)œ. — U Latkovi}evom komentaru neta~na je konstatacija da za ~asne poste pravoslavna crkva smatra poste pred Uskrs i pred Veliku gospo|u: usmeno mi{qewe mitropolita Doì}a, na koje se pozvao L. Mirkovi}, nije ni bogoslovsko ni kulturnoistorijsko tuma~ewe, nego jo{ jedan (neuspio) poku{aj filolo{kog tuma~ewa izraza u Wego{evom stihu na osnovu toga koji se drugi post (osim uskr{weg) najvi{e œ~estvujeŒ (= po{tuje) u Crnoj Gori.

Na osnovu ~etvrtog izdawa Celokupnih dela ra|en je Re~nik Wego{eva jezika (1983), i u wemu je prihva}eno Latkovi}evo tuma~ewe, ali se izraz iz 861. stiha u wemu navodi jednom u mnoìni: Œ~ a s n i p o s t i uskr{wi i boì}ni post, post pred Boì} i Uskrsœ (kw. II, 102), drugi put u jednini: Œ~ a s ( t ) n i p o s t post ispred velikih hri{}anskih praznika Uskrsa i Boì}aœ (kw. II, 494).

5. Od d r u g o g tuma~ewa polazio je Nikola Bana{evi} (1973):

ŒPravoslavna crkva u Crnoj Gori za ~asne poste smatra uskr{wi i Gospo|in post, koji traje od 14. do i sa 27. avg. po novom (Vid. ~lanak L. Mirkovi}a, Prilozi za kwièvnost, VI, 1926, str. 269–270)œ. — U Bana{evi}evom komentaru neta~na je konstatacija da pravoslavna crkva u Crnoj Gori za ~asne poste smatra uskr{wi i velikogospo|inski post: wen izvor je, kao i za sli~no tvr|ewe Vida Latkovi}a ‰vidi t. 4Š, usmeno mi{qewe mitropolita Doì}a, na koje se pozvao L. Mirkovi}, da se, uz uskr{wi, Gospo|in post najvi{e drì i najstroè po{tuje u Crnoj Gori.

Slobodan Tomovi} komentari{e zajedno stihove 861–862: Œosim prihvatawa srpskih (pravoslavnih) praznika, kao znamewe povratka u staru vjeru nu`no je da usvoje uskr{wi i gospo|inski post (œ~asne dvoje postahŒ). Za ostale pravoslavne obi~aje mogu se slobodno opredijelitiœ (Enciklopedija Wego{. Podgorica, 1999, t. 1, 539).

Aleksandar Mladenovi} (1996) komentari{e zajedno stihove 859–861: Œda bi se poturice vratile u pravoslavqe, treba da prihvate Boì} i Uskrs, srpske obi~aje i da poste dva ~asna posta: Uskr{wi (Veliki ili âsni) i Gospojinski (Uspenski) post (ovaj drugi je od 14–27. avgusta po novom kalendaru)œ. — Protivrje~nost svog tuma~ewa komentator je poku{ao da ublaì — ortografski: ako je ta~no da je samo uskr{wi post âsni post, onda ne mogu biti dva ~asna posta (sa malim ~) — âsni post (sa velikim ^) i Uspenski post.

Mihailo Stevanovi} se u svojoj potowoj monografiji O jeziku Gorskog vijenca (Beograd, 1990, 126–127) opredjequje za drugo tuma~ewe izraza, a ne

za ono koje, kao jedan od sastavqa~a i redaktor, navodi u Re~niku Wego{eva jezika ‰vidi t. 4Š. On polazi od toga da bi bilo dobro razjasniti œkoja dva od ~etiri godi{wa posta su se zvali ~asnim postimaŒ s obzirom na œsporove, pa i polemikeŒ i s obzirom na œnesaglasnost pisaca komentaraŒ, koji su se œpodelili na ravne delove; jedni od wih kaù da se pored uskr{weg ~asnim nazivao boì}ni, a drugi misle da je to bio velikogospo|inski postŒ. Stevanovi} se slaè s Q. Stojanovi}em — sude}i œprema onome {to se u narodu misli o ~asnim postimaŒ — œda se u narodu samo jedni, i to uskr{wi, zovu ~asni ili veliki posti. To mi je vrlo dobro poznatoŒ. Ali se on ipak opredjequje za drugo tuma~ewe, i to ne samo prema svome znawu (tamo gdje se on rodio i odrastao dosqedno su se postili samo œuskr{wi i velikogospo|inski postiŒ), ve} i na osnovu mi{qewa œbogoslovski vrlo u~enihŒ Gavrila Doì}a i Lazara Mirkovi}a, kao i profesora Vladimira ]orovi}a. Zanimqivo je da Stevanovi} daje svoje obja{wewe za{to se velikogospo|inski post dosqednije postio od boì}nog: œAli bi}e da su tu odlu~uju}u ulogu imali i ekonomski, a ne samo religiozni razlozi. ‰…Š Doista se i u siroma{nim predelima crnogorsko-hercegova~kim lak{e moglo postiti kada je jo{ bilo p{eni~nog hleba, dosta raznih vrsta vo}a, povr}a i drugih mladih plodovaŒ.

6. Neki autori se nisu priklonili ni jednom od dvaju tuma~ewa izraza

~asni dvoje postah u 861. stihu Gorskog vijenca. Danilo Vu{ovi} se uop{te ne izja{wava o jednom ili drugom tuma~ewu

navedenog izraza, ali, osvr}u}i se na Re{etarevo tuma~ewe 2424. stiha, isti~e da komplementarni izraz (akuzativ) ~asne poste (u stihu: âsne poste za psa ispostio) ima sigurno zna~ewe 'uskr{wi post': œovde se, sigurno, misli na uskr{wi postŒ (Misao, 1929, br. 1–2, 80).

Lazo M. Kosti} u kwizi Iz Wego{evih dela: Analize i interpretacije (îkago, 1952) ne samo {to se ne opredjequje ni za jedno od dvaju tuma~ewa izraza nego tvrdi da niko ìvi ni danas ne zna koje su to d v o j e ~asnih posta, ne vjeruju}i ~ak ni da je Wego{ znao koji su to drugi œ~asniŒ posti: Œ[to se posta ti~e, to niko ìvi ni danas ne zna koje su to DVOJE ~asnih posti. Pod ~asnim postima se razumeju samo uskr{wi posti, a to su jedni. Re{etar je u svojim prvim komentarima Gorskog vijenca izneo mi{qewe da je Wego{ pod dvojim postima razumevao uskr{we i boì}ne. Mnogi su ga kriti~ari pou~ili da to nije tako, ve} da su u pitawu uskr{wi i gospojini posti. On je onda usvojio to gledi{te. Ali ga tada drugi kriti~ari napado{e i on je onda digao ruke rekav{i: Kad vi pravoslavni to ne znate, otkud ja kao katolik to mogu da znam (profesor Re{etar je bio Srbin iz Dubrovnika, ali katoli~ke vere). Prota Lazar Mirkovi}, profesor Teolo{kog fakulteta u Beogradu, zamolio je tada{weg cetiwskog

mitropolita sada blagopokojnog patrijarha Gavrila, da on da svoje mi{qewe o ovom stihu. Miropolit je po svom obi~aju kategori~ki tvrdio da su to uskr{wi i gospojini posti. Ja ne verujem ~ak ni da je Vladika Rade znao koji su to drugi œ~asniŒ postiœ (Lazo M. Kosti}. Wego{ i srpstvo. Beograd, 2000, 48). — Kosti}evo mi{qewe je jednim dijelom ta~no: niko od komentatora prije wega i zadugo poslije publikacije wegovog ~lanka nije znao {ta zna~i izraz ~asni dvoje postah. Ali je zagonetka ipak rije{ena, po~etkom ovog vijeka ‰vidi t. 7–9Š. Tvrdwa da ni pjesnik nije znao koji su to drugi œ~asniŒ posti zvu~i neobi~no: mo`da Wego{ i nije znao porijeklo samog izraza, ali je nesumwivo da je on kao autor (i vojvoda Batri} kao wegov kwièvni junak) znao da se izraz odnosi na uskr{wi post.

Za Dimitrija Kalezi}a (1994) pojam ~asni posti je {iri od pojma uskr{wi posti, ali se on ne izja{wava koji su to, pored uskr{wih, drugi ~asni posti. Zanimqivo je da on izraz ~asni dvoje postah u 861. stihu nije obja{wavao, iako wegov komentar obra|uje Œduhovnu ‰stranu Wego{eva djelaŠ, identifikuje biblijske motive, dovodi u vezu narodne obi~aje sa crkvenom praksomœ. Ali je zato prokomentarisao 2424. stih: Œ~asne poste za psa ispostio Neka podnese sav teret posta, ali bez moralnoga efekta. âsni posti, pogotovo uskr{wi te{ko se poste i traju dugo: otkako se zaposti pa dok Uskrs do|e i pro|e punih sedam sedmica ili nedjeqa; uz to oni su redovno s proqe}aœ. — Kalezi}evo obja{wewe nije sasvim odre|eno: iz druge re~enice zakqu~ujemo da komentator upotrebqava mnoìnski oblik ne samo s atributom ~asni nego i sa atributom uskr{wi i da mu je pojam ~asni posti {iri od pojma uskr{wi posti; u prvoj re~enici ne znamo, po{to nije ozna~en akcenat, da li je upotrijebqen genitiv jednine (teret posta) ili genitiv mnoìne (teret posta).

7. Moje tuma~ewe izraza uklawa brojne protivrje~nosti koje su se

nagomilale u dosada{woj istoriji pitawa: protivrje~nost izme|u dualskog zna~ewa izraza (dvoje posta) i ~iwenice da se paralelni izraz u singularu ~asni post uvijek odnosi na post koji prethodi Uskrsu (ili Vaskrsu); protivrje~nost izme|u zna~ewa koje se pretpostavqa u Gorskom vijencu i zna~ewa koje paralelni izraz u pluralu ~asni posti ima u narodnim govorima i u narodnoj poeziji (oblik mnoìne se tako|e uvijek odnosi na post koji prethodi Uskrsu); protivrje~nost izme|u nekada{we forme i zna~ewa i dana{we formalne i semanti~ke strukture izraza.

Vidjeli smo ‰t. 2Š da je Re{etar Œnaravski zavirio najprije u Vukovu rje~niku i tu na{ao da je œ~asni postŒ uskr{wi postœ. Vuk Karaxi} izraz ukqu~uje tek u drugo izdawe Srpskog rje~nika, a imenicu post navodi samo u obliku jednine: Œ~asni post; danas je postœ; pridjev ~asni navodi u izrazima ~asni post, ~asni krst; latinski ekvivalent za ~asni post mu je u zna~ewu

’post ~etrdesetnice’, tj. uskr{wi post, a wema~ki ekvivalenat ima zna~ewe ’veliki post pred Uskrs’.

Da je Re{etar œzavirioŒ i u Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, ~iji je prvi tom obradio \uro Dani~i} (Zagreb, 1880–1882), nai{ao bi ne samo na tuma~ewe da pridjev ~asni ukazuje na Œpost pred uskrsœ nego i na podatak da je Vuk i u svom jeziku koristio singularni oblik ~asni post a da je u folklornim zapisima zabiqeìo dvije potvrde pluralskog oblika ~asni posti u istom zna~ewu. Naime, u prvoj kwizi Srpskih narodnih pjesama (1841) Vuk je izdvojio œPjesme, koje se pjevaju uz ~asni postŒ, a me|u wima prvu je naslovio U po~etku ~asnoga posta, {to zna~i da je sam upotrebqavao singularni oblik ~asni post; ali ta prva pjesma po~iwe stihom: âsne poste zapostismo (s. 118), {to zna~i da se u narodnom pjesni{tvu koristio pluralski oblik ~asni posti u istom zna~ewu. U ~etvrtoj kwizi Srpskih narodnih pjesama (1862), u pjesmi Boj na ôke{ini, tako|e je posvjedo~en pluralski oblik ~asni posti, koji se odnosi na jedan, svakako uskr{wi post: œJa sam junak du{u ogr’je{io, / œI uz ~asne poste omrsio, ‰…Š / œS Turcima sam mrsno ve~erao, / œVe~erao mrsno i ru~ao, ‰…Š Œ (s. 168).

U Usko~kom re~niku Milije Stani}a izrazi ~asni pos(t) i ~asni posti su tako|e sinonimi u zna~ewu ’Veliki posti’ (Beograd, 1991, kw. II, 148).

8. Vidjeli smo da je Vladimir ]orovi}, pozivaju}i se na Hilandarski

tipik, zakqu~io da se u pravoslavnoj crkvi boì}ni i apostolski (petrovski) post smatraju neznatnijim: Œto su œmali postoviŒ za razliku od ova dva œvelikaŒœ, tj. za razliku od uskr{weg i velikogospo|inskog posta ‰vidi t. 3Š. Prvi ]orovi}ev zakqu~ak, da su petrovski i boì}ni post u Hilandarskom tipiku smatrani za dva mala posta, potpuno je ta~an: drugi dio naslova 10. glave (prvi dio }emo citirati doqe) u prevodu na savremeni jezik glasi: œi o dva mala posta, Svetih apostola i Hristova ro|ewaŒ (Sveti Sava. Sabrana dela. Priredio i preveo Tomislav Jovanovi}. Beograd, 1998, 58–59). Sli~nu formulaciju nalazimo i u Studeni~kom tipiku (isto, 131–132).

Drugi ]orovi}ev zakqu~ak, da se i velikogospo|inski post u Hilandarskom tipiku smatrao za jedan od dva velika posta, potpuno je neta~an: velikogospo|inski post se u ovom spomeniku uop{te ne pomiwe, ~ak ni me|u malim postovima. ]orovi}a je vjerovatno zaveo prvi dio naslova 10. glave (drugi dio smo citirali gore), koji u prevodu na savremeni jezik glasi: œO svetim postovima velikimŒ (isto, 58–59). Sli~nu formulaciju nalazimo i u Studeni~kom tipiku (isto, 130–131). U samome tekstu govori se samo o uskr{wem postu iako se koristi izraz veliki posti u mnoìni: u prve velike poste (akuzativ), svetih velikih posta (genitiv) (isto, 58–59; sli~no je i u Studeni~kom tipiku: 130–131). U Karejskom

tipiku se tako|e ne pomiwe velikogospo|inski post, ali se za uskr{wi koristi sintagma veliki post u jednini: œA u post velikiŒ (isto, 8–9).

Uspenski post je kona~no utvr|en tek na carigradskom sinodu 1166. godine pa u tipicima sve do XII vijeka o wemu ne nalazimo nikakva spomena; uspenski post se ne spomiwe ni u Evergetidskom tipiku XI vijeka, sa koga je Hilandarski tipik prevo|en (vidi: Heortologija ili istorijski razvitak i bogosluèwe praznika pravoslavne isto~ne crkve. Izradio Lazar Mirkovi}. Beograd, 1961, 272–273).

]orovi} se pozvao na izdawe Hilandarskog tipika episkopa Dimitrija, i u wemu deseta glava ima naslov (u prevodu na savremeni jezik) œO svetim postovima velikim i o mala dva posta, svetih apostola i Hristova ro|ewaŒ (Spomenik Srpske kraqevske akademije, Beograd, 1898, kw. XXXI, Drugi razred, kw. 29, 52). Sti~e se utisak da je ]orovi} pro~itao samo n a s l o v desete glave, jer se u samom t e k s t u jasno vidi da se izrazi (u akuzativu) u prve velike poste (isto, 52) i (u genitivu) svetih velikih posta (isto, 52), iako su u obliku mnoìne, odnose samo na uskr{wi post.

Poziva se ]orovi} i na Jagi}evu studiju, i iz we se vidi (prvi pasus teksta posve}enog desetoj glavi) da je naslov desete glave u Hilandarskom tipiku sastavqen od prevoda naslova gr~kog originala (Evergetidskog tipika, pisanog za carigradski manastir Bogorodice evergetide, tj. œmilosnice, blagodatniceŒ) i od prevoda me|unaslova gr~kog originala (Spomenik Srpske kraqevske akademije, Beograd, 1898, kw. XXXIV, Drugi razred, kw. 31, 26). Sti~e se utisak da je ]orovi} pro~itao samo p r v i pasus teksta posve}enog desetoj glavi, jer u d r u g o m pasusu Vatroslav Jagi} pi{e: ŒTekst po~iwe, kako rekosmo, rije~ima {to u gr~kom stoje na kraju devete glave, odmah zatim nastavqa se ovako: ‰…Š — prevodilac volio je prvi i najve}i post izre}i mnoìnom, i ako ‰iako – R. M.Š je u gr~kom jednina. To }e biti prema narodnomu mi{qewu i govoru: veliki postiœ (isto, 26).

Kori{}ewe oblika mnoìne za uskr{wi post, koji traje sedam nedjeqa prije Uskrsa, ukazuje na to da je to prvobitno bio skup od dva posta u kontinuitetu: prvi je velika ~etrdesetnica (ili samo ~etrdesetnica), koja traje prvih {est nedjeqa, a drugi — velika (ili strasna) nedjeqa, nedjeqa u spomen na Hristova stradawa, koja dolazi pred sam Uskrs. Treba jo{ napomenuti da mnoìna u Hilandarskom i Studeni~kom tipiku nije stara mnoìna, koja ima brojnu vrijednost ’tri ili vi{e’, nego nova mnoìna, koja ima brojnu vrijednost ’dva ili vi{e’, tj. vrijednost i nekada{we dvojine. To se vidi po tome {to se oblik mnoìne koristi i u konstrukciji koja je imala nesumwivao zna~ewe dvojine (up. o malih dvoih postjeh u Studeni~kom tipiku). Mnoìnski oblik Veliki posti kao osnovni naziv za ’post pred Uskrs, koji traje sedam nedeqa’ daje i Milija Stani} u Usko~kom re~niku (Beograd, 1990, kw. I, 80).

9. U kanonskom staroslavenskom jeziku, tj. u Malom staroslavenskom

rje~niku (Moskva, 1994), posvjedo~en je izraz sveti post u zna~ewu ’veliki post, ~etrdesetnica’. U Velikom staroslavenskom rje~niku (Prag, 1975, sv. 28) u zna~ewu latinskog ’quadragesima’ potvr|en je, pored izraza sveti post, i izraz veliki post. Sva tri pridjeva (sveti, ~asni, veliki) koja su od staroslavenskih spomenika do savremenih narodnih govora kori{}ena uz imenicu post kao wen atribut odnosila su se samo na jedan, uskr{wi post, jer se samo taj post vezuje za Hristovo vaskrsewe, za svetiwu ~asnoga krsta. To je j e d n o.

D r u g o. Pluralski naziv ~asni posti u narodnim pjesmama i u Gorskom vijencu, kao i nazivi sveti veliki posti u Hilandarskom i Studeni~kom tipiku te izraz veliki posti u usko~kom govoru, istorijski se svode na staru dvojinu (velika posta i sl.) u zna~ewu ’dva ~asna (sveta, velika) posta’: jedan je ~asni post velika ~etrdesetnica, a drugi velika (ili strasna) nedjeqa. Kad je nestao dual kao formalnogramati~ki broj, dualsko zna~ewe je bilo odjeveno u pluralsku formu, koja se ~uvala u narodnom pjesni~kom stvarala{tvu i u kwièvnim djelima koja su na tom pjesni~kom stvarala{tvu po~ivala. Da se izraz ~asni posti odnosio na nekada{we dvojstvo, potvr|uje nam analizirani stih Gorskog vijenca neposredno, ali i na{a pravoslavna tradicija, i stara srpska kwièvnost (kwièvno nasqe|e Svetoga Save). Sve to — sa novim, kulturnoistorijski i lingvisti~ki utemeqenim tuma~ewem.

Treba napomenuti da izvedenica ~etrdesnica (ili ~etrdesetnica), kao i singularni izraz veliki post, ima u srpskom jeziku {ire i uè zna~ewe. U {irem smislu oni ozna~avaju uskr{wi post u cjelini. Sam naziv asocira na ~etrdesetodnevni post Isusa Hrista u pustiwi. U uèm zna~ewu izvedenica ~etrdes(et)nica i izraz (samo u jednini) veliki post ozna~avaju prvih {est nedjeqa uskr{weg posta, dok se posqedwa nedjeqa uskr{weg posta naziva strasna sedmica (ili strasna nedjeqa). To dvojstvo odraàva i savremeni pravoslavni kalendar (Izdawe Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, odjeqak: Postovi): uskr{wi post se imenuje kao ŒVeliki post i Strasna sedmicaœ. Komentari{u}i izraz post veliki, koji se u Karejskom tipiku koristi u {irem zna~ewu i u obliku jednine, Tomislav Jovanovi} pi{e: ŒUskr{wi post, traje sedam nedeqa pre Uskrsa. Podeqen je na œêtrdesetnicuŒ (40 dana, tj. prvih {est nedeqa) i na Strasnu nedequ (nedeqa Hristovog stradawa, dolazi pred sam Uskrs)œ (Sveti Sava. Sabrana dela. Beograd, 1998, 246). Rije{iv{i zagonetku Wego{evih dvoje ~asnih posta, isti~emo da ~uvawe mnoìnskog izraza veliki posti (nastalog preobraàjem nekada{we dvojine) u savremenom srpskom, bugarskom i makedonskom jeziku ima veliki

kulturnoistorijski zna~aj: to zna~i da drevni srpsko-slovenski areal ~uva istorijsko pam}ewe da se uskr{wi post nekada sastojao od dva vi{ednevna posta. Pored mnoìnskog izraza veliki posti, u starosrpskom jeziku se ~uvao mnoìnski izraz sveti posti, a u savremenom srpskom i mnoìnski izraz ~asni posti. Ali se samo u Gorskom vijencu sadrì odgonetka stvarnog (dvojinskog) zna~ewa izraza: dvoje ~asnih posta. Dvoje ~asnih posta su velika ~etrdesetnica i velika nedjeqa, danas sastavni djelovi jedinstvenog, uskr{weg posta. Moè se ponuditi, kao vrlo vjerovatna, istorijska rekonstrukcija da su to nekada bila dva razdvojena posta: da je velika ~etrdesetnica trajala stvarno ~etrdeset dana, od ponedjeqka prve do petka {este nedjeqe, Lazareva subota, dan Lazarevog vaskrsewa iz mrtvih (Jevan|eqe po Jovanu, gl. 11, st. 43), razdvajala je dva posta, a velika ili strasna sedmica trajala je svih sedam dana, od (Cvjetne) nedjeqe do (Velike) subote. Srpski narod je, prema tome, ba{tinik tog drevnog kulturno-istorijskog zna~ewa dvaju ~asnih postova.

MATIJA BE}KOVI}

WEGO[ JE NEBO[

Odavno je re~eno i kako se o Wego{u sve zna i kako je tajna wegovog genija ostala neodgonetnuta. I kao da se ta tajna vremenom i novim uvidima umnoàva i preme{ta tamo gde ranije nije bila. Da se za ovu priliku opomenemo triju: tajne imena Wego{, tajne motiva Gorskoga vijenca i tajne grobne crkve na Lov}enu.

Jiri~ek je protuma~io da naziv Wegu{i poti~e od osobnog imena. "Wego{i od Wegu{a (osnova wego = teìti, wegovati. Uporedi: Wegomir, Wegoslav, Wegota). " Stariji govorni oblik od Wegu{a su Wego{i. I za taj stariji oblik odlu~io se Vladika Rade.

Risto Kovijani} je otkrio da su Wegu{i dobili ime po ponornici koja je nekada postojala i zvala se Wego{e ili Welgo{e. Milovan \ilas, iz ~ije kwige o Wego{u su i svi ovi navodi, kaè da mu ovo dokazivawe izgleda uverqivo. Ali postavqa pitawe koje i sam ostavqa bez odgovora - otkuda ime ponornici i {ta ono zna~i?

Koliko znamo niko se nije upu{tao da pronikne u zna~ewe imena Wego{. Da razmotrimo jednu mogu}nost ili bar naslutimo mogu}u odgonetku.

Naime, ako postoji vrh Nebo{ na planini Jelici u Srbiji i planina Wego{ u Hercegovini da li je mogu}e dovesti u vezu ova dva imena, a potom sve podvesti pod sudbinu }irili~nog slova N koje je na svom ipak doku~ivom putu do Hercegovine i Crne Gore postalo W? [ta bi zna~ilo Wego{, ako nije Nebo{? Zar bi Nebesnik dodavao svom imenu ne{to {to ne zna {ta

zna~i? Ili ga je uzeo ba{ zato {to je wegovo zna~ewe slutio? Zar Wego{ nije oblakom zakriveni Nebo{ koji se tako i sa~uvao? Postao ~vr{}i i sna`niji, a wegovo zna~ewe skrivenije i zagonetnije. Nije li se uz lestve slova N neba dokopalo W? Zar Wegoslav (Wegova slava) ne bi mogao biti i Neboslav, Wegomir - Nebomir a Wegovo|a - Nebovo|a? Za{to ove toponime gotovo nikad ne nalazimo u nizinama nego uvek u visinama? Il nas na ove pomisli ne navodi Wego{evo ime nego wegovo delo? No bez obzira na planine, planinske vrhove i wihova imena, Wego{ je sam sobom i vrh i planina, i kako se god obrne Wego{ je Nebo{. Zato nema boqeg dokaza od Wego{evog dela. Ako ve} zna vi{e od istorije za{to poezija ne bi znala vi{e i od etimologije?

U mnogim istorijskim istraìvawima i iscrpnim raspravama da li je istrage poturica u stvarnosti bilo ili nije bilo, nau~nici nisu bili saglasni.

I {to su se duè bavili ovim pitawem kao da su vi{e zaboravqali da se ona zbila u Gorskom Vijencu i da je ta stvarnost dubqa od svake druge, a to mesto va`nije od ijednog mesta na zemqi. Zar smo se jednom osvedo~ili da poezija vi{e zna od istorije? I pesnik po majci Prorokovi} kao da je boqe pogodio ono {to }e biti nego ono {to je bilo. Pa ~ak i gde }e biti i da ga nikad nije bilo. I da se takav doga|aj nije zbio pesnik ga nije izmislio. Pre }e biti da je u nekom neznatnom ~inu o kome je samo ~uo u magnovewu naslutio su{tinu su{tine i nesaglednu dubinu. Nije prvi put da za poeziju bude najve}i doga|aj onaj koji se za istoriju nije ni dogodio. Stvarnost se nadodala na spev vi{e nego {to je sledila samu sebe. A posle svega poricati da ga nije bilo isto je {to i tvrditi da je to jedino vreme u kome takvog doga|aja nije bilo.

I ve} je neko primetio da nije sasvim sigurno da li je to spev o dvoumqewima Vladike Danila koja su zauzela najduà pevawa ili o istrazi poturica kojoj je posve}eno par stihova. Pa i ti stihovi nisu opisi konkretnog ~ina ve} beskompromisne metafore u pesni~koj tvorevini koje imaju obaveze jedino prema poeziji i wenoj istini.

Istragu poturica pod Vladikom Danilom na Badwi dan 1704. godine i

oni istori~ari koji ne pori~u svode na realnu zemaqsku meru. Jedino joj je Wego{ dao kosmi~ke dimenzije i metafizi~ki zna~aj. Bez Wego{a bi taj doga|aj ostao na zemqi. On ga je podigao na nebesa i sagledao kao bitku Boga i Satane, zla i dobra, pravde i nepravde. Boj s drugima postao je rat sa samim sobom, rat koji traje i na zemqi i na nebu i nema ni po~etka ni kraja. Wego{eve krilate stihove nisu mogla prizemiti ni najprizemnija tuma~ewa.

Bez obzira gde se taj doga|aj zbio Wego{ mu je dao i svoju topografiju i smestio ga oko Lov}ena i na Lov}enu. I kao da je ta mapa postala verodostojnija od svake druge i zauvek aktuelna. Kao da je na{e vreme pro`iveo pre nas, a likove svog speva doveo iz na{ih dana.

Ono {to govore Crnogorci ostalo je u poeziji i to citiraju weni vernici i podvi`nici Gorskog vijenca, dok je ono {to govore Turci vladaju}a logika dana{wega sveta i to ponavqaju sve velike sile, novine, radio i televizija. Mo`e li se danas ~uti ne{to aktuelnije od onda{wih re~i Mustaj Kadije:

Malo qudstvo {to si zasl'jepilo? Ne poznaje{ ~istog raja slasti A bori{ se s Bogom i qudima Bez nadawa ìvi{ i umire{ Krstu sluì{, a Milo{em ìvi{ Krst je rije~ jedna suhoparna Milo{ baca u nesvijest qude Il u pjanstvo neko pre}erano... Gorski vijenac po~iwe skup{tinom uo~i Troji~ina dne na Lov}enu, a

potom se krsti iznose s Lov}ena na crkvinu. Kako samo ime tvrdi na Crkvini je bila crkva. I ve} u Wego{evo

vreme nije postojala. Ali kako su javile Srbske novine jula 1845. godine - u vreme kada je nastajao i Gorski vijenac - "Wego{ je dao da se zida crkva na gori Lov}enu, ba{ uz austrijsku granicu". I ve} tada objavquju "sva{ta se koje{ta govori {ta Vladika s ovom gra|evinom posti}i namjerava".

Logi~no bi bilo pretpostaviti da je crkva na vrhu Lov}ena jedino mesto na kojem su mogli biti odràni oni posledwi pregovori narodnih prvaka i potur~ewaka. Tako tvrdi Gorski vijenac. Va`nijeg, dostojnijeg, viso~ijeg, simboli~nijeg za takav presudan razgovor nema ni u Crnoj Gori ni u Gorskom vijencu. I ma gde da su se odràli tih pregovora je bilo makar da su na wima "svi mu~ali i gledali preda se". Wego{ i Gorski vijenac su se odlu~ili za to mesto.

Nisu li va`nost tog mesta i va`nost tih pregovora bili presudni i za Wego{evu posledwu voqu da bude sahrawen "u onu crkvu na vrhu Lov}ena". I nije li to mesto ne samo grani~nik me|u svetovima, "kapija pravoslavqa" kako ga je neko nazvao, nego i kqu~no mesto Wego{evog speva i na{e sudbine. I nije li pesnik poèleo da vekuje ne samo na vrhu jedne planine oko koje je sadenut wegov narodac nego i na mestu najve}e dubine sopstvene pesni~ke tvorevine. Nije li visina nadodata na dubinu i nije li pesnik hteo da i svojim kostima odbrani su{tinu svog dela.

Ako je ta crkva razorena i pre Wego{a nije ~udo {to je to doìvela i posle wega. I da se nije sahranio na vrhu Lov}ena i na dnu svoga dela, te{ko da bi wegov grob imao mira. Ovako je zbog jedne jo{ nedosegnute pesni~ke vizije postradao i on i crkva i planina. Dok su zajedno delo, hram i planina, ne moè im niko ni{ta, a kad se razdvoje lako je pogubiti jedno po jedno. Kad je to lako znati nama, nije bilo te{ko predvideti ni wemu. Sudbina jednog kwièvnog dela kao da je postala istorija jednoga naroda kome je poezija i posledwa odbrana. Kao da je na{e vreme proìveo pre nas i kao da je likove svoga speva doveo iz na{eg vremena. Kao da nas je napisao i predvideo, kao da nismo ìvi qudi nego junaci jednog kwièvnog dela.

Nik{i} 7. 05. 2001, na simpozijumu - Wego{ na{ savremenik

DRAGOMIR BRAJKOVI] WEGO[-JUNAK KOSOVSKE MISI Ni o jednom piscu Andri} nije pisao tako ~esto i sa toliko razumevawa kao {to je o Wego{u pisao. Ostavimo li na trebnutak po strani u osnovi ta~no zapaàwe da se vrhovi privla~e , uz suptilne veze, uo~i}emo bliskost koja proisti~e iz neusiqene srodnosti ova dva pisca. Izme|u deset Andri}evih tekstova o Wego{u svakako je najupe~atqiviji esej "Wego{ kao tragi~ni junak kosovske misli" Wego{ je u Andri}u prona{ao ne samo zahvalna ~itaoca ve} analiti~nog i nadahnutog tuma~a. Sem toga, nije se Andri} bavio samo Wego{evim kwièvnim delom ve} i wegovom sudbinom, a za dramu vladara i pesnika, oli~enu u Wego{u, tragi~nom junaku kosovske misli, imao je istinskog razumevawa. To {to je Wego{u sudbina dodelila da bude ne samo perovo|a ve} u te{kom vremenu i putovo|a svom napa}enom narodu, Andri} je imenovao kao tragi~nu dvogubost. Pesniku koji je sawao o "slatkonosnoj harmoniji" istorijski udes je dosudio da se krvavo bori " sa svojim i tu|inom" i da ga uàsa probiju plamovi. Tako Wego{, ìve}i ìvotom svoga vremena a po nalozima plemena i pod zra~ewem stra{ne lozinke Neka bude {to biti ne moè, postaje nepokolobqivi borac. Wego{ je kako isti~e Andri}, oli~ewe kosovske borbe i poraza, ali je i nesalomiva nada. I kod Wego{a, ba{ kao i u narodu iz kojeg je potekao sve je povezano i sve je mereno i sameravano Kosovom. Svoj esej o Wego{u, Andri} po~iwe neporecivom tvrdwom: "Ova drama je po~ela na Kosovu". I kroz ceo ovaj esej, Andri} }e istom ili sli~nom intonacijom, odabranim citatima ili nadahnutim interpretacijama, slediti ovu osnovnu

misao. I Wego{eva je li~na drama mno{tvom niti povezana sa Kosovom. Oblici Wego{eve tragike su mnogostruki "iako iznikli iz kosovskog korena", zapaà Andri}. Tajanstveni znak kosovske misli obeleìo je ne samo sudbinu Wego{eva plemena, ve} je proèo wegovo ukupno delovawe dràvni~ko a wegovo pesni~ko delo obasjao je odsjajem one kosovske misli {to se, kako beleì Andri}, iskri u pogledu svakog ko se ra|ao tamo. A ra|ao se, kako je zabeleèno, "sa odsjajem koosvske krvi u pogledu". Sukobqavale su se krute dràvne obaveze i pesni~ka nemerqiva sloboida pa su i sami Wego{evi savremenici bili u nedoumici koje je od ovih Wego{evih zemaqskih poslu{awa vi{e trpelo. Wego{ev sekretar Medakovi}, na primer, svedo~io je da se Vladika previ{e predavao carstvu poezije, pa je rad na zakoniku koji je zapo~eo, trpio, a Rovinski }e utvrditi da je Wego{ "pisao vrlo malo budu}i da je zauzet poslovima narodnim". Nema sumwe da su ga dràvni~ki poslovi lomili ba{ kao {tio je du{u wegovu muka postojawa i opstajawa na ukletom kr{u, u zemqi besputnoj, razdirala. Bila je to ona bitka neprestana, a u woj pregaocu Bog daje mahove. Razmahivao se brigama ophrvan i mukama razdiran vladika, duhuvnim silama branio se i borio, pa je borbe i nesustajawe stavio u samo sredi{te delovawa skoro svih junaka ne samo u Gorskom vijencu. Dve, kako Andri} prime}uje, te{ko pomirqive suprotnosti: dràvni~ke brige i beskrajno carstvo poezije, Wego{ je mirio `rtvom i odricawem. Kosovska je misao razdirala du{u ali je davala poleta i snage, smisla i smera borbi neprestanoj. Svoje pevawe Wego{ je, najve}im delom, podredio kosovskoj zavetnoj misli i wom ga je proèo. "To je poezija visinskog vazduha i velikih slobodarskih perspektiva, sa onoliko ukrasa samo koliko je moglo da bude doneseno u zbeg. Sve {to nije moglo stati u arku spasa posle kosovskog potopa sve je odba~eno".

I odista, tamo je sve, i uzorci i uzori, i padovi i uzleti i sumwe i nade i mere i ciqevi. A sve je ude{eno da bude ~isto i ~estito i milome Bogu pristupa~no. Visoka mera Milo{evog podviga, pra}ena bespogovornim `rtvovawem, overena kqu~em krvi blagorodne, i prokletstvo Brankovi}a, ome|ili su prostor, pa je slu`ba ~asti i imenu, borba za krst ~asni i slobodu zlatnu, odredila smisao postojawa kao plemena tako i pojedinca.

Wego{evo gledawe na svet i na ìvot je bilo, uprkos surovim okolnostima, kako je zapazio Vladika Nikolaj Velimirovi} hristoloko. Kroz svoje junake je cetiwski vladika progovorio podvi`ni{tvom na jednoj i smernom slu`bom na drugoj strani.

Celivaju}i tvrdu zemqu " mati miliona, jer jednog sinka jo{ ne vjen~a sre}om", Wego{evi se vitezovi klawaju mladu suncu moli}i ga da ih primi a da im "zemqa slavni grob obe}a". Sa ube|ewem da besmrtiju kroz grob vodi

staza i da vaskrsewa ne biva bez smrti, ovi sveti ratnici idu Hristovim stopama ka "slavnom grobu kao jedinoj èqi i najve}oj sre}i", beleì Andri}. @rtvovawe za ideale u samom je sredi{tu zavetne kosovske misli i ono je u Wego{evom pevawu na{lo visoku meru. Za krupne se istine bore ovi junaci a samo jednom idealu sluè.

Iako je sam govorio da je lak{e biti vladika nego ~ovek, Wego{ je, pre svega, svojim delom stupio pred Tvorca koji je i sam tvoriteqnom zanjat poezijom.

I junjaci wegovog speva uznose se `rtvovawem i slu`bom u uverewu da "krst nositi nama je su|eno".

Andri}, posve}eni i upu}eni ~italac, beleì: "S druge strane u celoj na{oj kwièvnosti mi nemamo poezije koja je bila blià Bogu i koja bi to bila na uzvi{eniji na~in".

U Gorskom vijencu, na{oj osnovnoj kwizi, ovaplo}ene su po va`nosti i sudbinskom odre}ewu za Srbe neporecive odrednice: Bog i Kosovo. I, kao {to Andr} zakqu~uje, nije sli~ajno prime}eno da se re~i Bog i Kosovo naj~e{}e pomiwu u Gorskom vijencu, pa su maladog cetiwskog vladiku smatrali Jeremijom Kosova.

Odista, na{a Jeremijada, onaj pla~ i lelek {to gore prolama, nisu mogli na}i ja~eg odjeka niti plemenitijeg poklika od onog koji odjekuje kroz stihove Wego{eve. Tragizam kosovske misli i obavezuju}i nalog kosovskog zaveta razdirali su pesnika koji je ma{tao o nebeskim sverama a pevao o Tvorcu neposti`nom i sveop{toj harmoniji.

Pesnik koji ispeva da "krst nositi nama je su|eno", kao {to nam je su|eno voditi stra{ne borbe "s sobom i tu|inom", nije rekao samo istinu o sebi, svom vremenu i svom sirotom narodu "odsvud stije{wenom", ve} istinu o ~oveku, o protivre~nostima sukoba koji razdiru svako misle}e bi}e od kada je ~elom na zemqu palo.

Dosu|eni je krst bolni vapaj i re~ nade, zrno vere u spasewe i izbavqewe, zrno koje plamti u duhu ~ovekovom, patwi daje smisla, a ìvqewu ciqa i svrhe.

Raspet na kosovskom krstu na{ narod je i{ao kao svojoj Golgoti ali i ka vaskrsewu. Za svoj }e narod, kroz usta jednog svog junaka, Wego{ re}i "krstu sluì a Milo{em ìvi". U Crnoj Gori Wego{evog vremena, u tom zbegu, druga~ije se nije moglo ìveti. Nepisani zakoni, visoke moralne norme i idealni `rtvovawa ìvotu nisu dali samo krutu normu ve} i polet mislima, a du{i mira. Wego{evska crna Gora nije rasla u {irinu ve} u visinu traè}i se u Bogu. Kao iskonske zubqe Wego{evi stihovi obasjavaju dva sveta: zemaqski i nebeski, a i u jednom i u drugom traje borba za prevlast dobra.

Kosovska drama odigrana u crnogorskom pokosovskom zbegu vi|ena je i pesni~ki slikovito do~arana kao Bo`ja kazna za silna bezakowa jer " na{i cari zakon pogazi{e", ali i kao veliko moralno pro~i{}ewe. Odbleske te borbe veliki pesnik je video u qudima (gde se bori du{a sa tijelom), ali i na nebesima (gde se nebeske vojske bore u podno`ju Tvor~eva prestola). Suptilni tuma~ kakav je bio Andri} odbleske ovih borbi vidi kao li~nu dramu Wego{evu, a, u wenom je sredi{tu, kosovska tragedija i polom.

Nik{i}, 7. maja, 2001 Na simpozijumu Wego{, na{ savremenik

@ARKO KOMANIN

�� , �� , �� , ��

�� , �� . �� : �� , �� . �� . ��, �� , �� . �� , �� , �� . �� , �� , �� , �� . �� ,�� .� �� ,��,�� ,�� ,�� . ��,� ��,�� ,�� ,� �� ,�� ! �� ,��,�� .� �� , � �� ,� ��,�� . �� ,��,�� ! �� ? �� , �� , �� , �� , �� , �� , �� ? �� ? �� . �� , � �� . �� , �� , �� . �� , �� ? �� , �� , ��

�� . � �� . �� , �� , �� , � �� . �� . �� , �� , �� . �� , �� , �� . �� , �� , �� . �� , �� , �� . �� , �� . �� (� ��), �� . �� – �� . �� , �� , �� . �� , �� , ��, � ��, � �� , �� – �� . �� , ��, �� , �� , � � �� , �� . �� 20-�� , �� , �� , � �� , �� , �� , ��

� �� . ��, � ��, �� . �� , ��, �� , ��, �� , �� . �� . � �� 20-�� , �� , �� , �� , �� . �� , �� , � �� , �� . �� , � �� , �� . �� , �� , �� , �� . �� . ��

��, �� . �� , 7. �� 2001. ��

Ranko Jovovi}

WEGO[EV POGLED NA SLOVENE, DANAS... 1. Mi smo se okupili oko Wego{a kao oko Gospoda. Rusi, Tako ja osje}am, griju se na vatri Dostojevskog i Tolstoja, i

Pu{kina... Nama je Wego{ Utjeha i Obaveza. Nema, neka mi Bog oprosti, naroda

na svijetu kao {to su Srebi, koji toliko vjeruju i vole svog Pjesnika kao mi Vladiku Rada.

2.

Wego{ je kako je to poznato, kosovski ^ovjek i Pjesnik. Vladika je ro|en u Boju. I poslije Boja. Wegovo djelo je okupqeno ispod tog Vijenca. U tome Kolu je i ro|ena

Srpska povijest. Potresna Srpska povijest. I Poezija, i Herojstvo. I @rtva. I Nada... Wegovo djelo je, dakle, obnova kosovskog ideala: Lazara i

Obili}a...Svih Lazara i svih Obili}a. [ta ima tu da se pri~a. I Kara|or|e je ro|ewem u tom kosovskom polomu. Tako mu sliveno, i

pristoji GORSKI VIJENAC. Gospod je, zna se, podario, dao Wego{u, pjesni~ki dar do tada,

nevi|ene snage i qepote. A to su i mjere srpske sudbine - kako na Nebu, tako i na Zemqi.

Gorski vijenac je Vaskrs, te, i takve, qepote srpske. I herojstva, i dubine, te qepote, i tog herojstva. Mitske dubine. I mitske darovitosti - to je taj anti~ki prizor gdje se jednako vidi Wego{eva glava, sva u krvi sred Agarjanske sile. Sile od zla.

Meni je Wego{ i Badwe ve~e i Bo`i} i Vaskrs, ujedno. Gorski vijenac proti~e kroz svu na{u povijest. 3.

Danas se oko razbijenog prestola srpskog vrzma nadne~ovjek. To je taj soj, iz|ikao iz "bauka komunizma".

Taj nadne~ovjek, po ugledu na zapadnog nadne~ovjeka koji vlada svijetom. Ako su Srbi - a jesu, ukleti narod. Ukleti su i Rusi, ~ije je ~elo Dostojevski, a srce Qermontov- onda, tako mi Gospod kaè, od wih o~ekuje i najvi{e.

To je: DA SE VRATIMAO NA PUT OCA SVIH NAS ISUSA HRISTA, KOJI ]E NAS OPET NAHRANITI VJEROM, OBNOVITI... uprkos Oluji koja tutwi u nama i nad nama.

4. U Wego{evom djelu postoje duboki tragovi Tajne. Najvi{e Tajne, koju

tek naslu}ujemo. Pred kojom se koleba i wegov Genij. Od toga su Kqu~evi Tamo. Kao {to je Knez Mi{kin ruà Hristova, ni

na nebu ni na Zemqi, tako je, ja sawam Wego{eva Qubav i briga, ne samo za srpski rod, nego i za ruski, i za Slovene i na Zemqi i na Nebu.

Kako je bio duboko nesre}an onda, ni{ta mawe, ni danas. 5. Ako je baka Mihaila Qermontova isplakala vid za svojim unukom,

mo`da su i Srbi i Rusi oslijepili pla~u}i u tami ovog vijeka. To zna Wego{. On to vidi. I ~udi se, da oni koji su slobodu mnogima dali, sebi ne znaju lijeka.

Niko teè nije platio velike, mogu re}i, stra{ne avanture u ovom vijeku, nego Rusi i Mi.

Wego{, taj princ Poezije, u aqinama anti~kim, sa srcem pravoslavnog monaha, pdjednako je i Srb i Rus, ali i Helen...

I takav, Vladika, Pjesnik i Heroj, mora prekorno gledati i na Ruse i na Srbe.

Odgovor ~eka i On, i mi, koji smo se ipak, vjeruju}i u Qubav, nasitili pakla na ovoj crnoj zemqi...

Nik{i}, 7. maj 2001. Simposion-Wego{, na{ savremenik Peterburg, 14 novembar 2001, Simposion - Wego{ i Slovenstvo, danas

DRAGAN LAKI}EVI}

SRE]A ZA DELO Te{ko gradu odmetni~kom i oskvrwenom, Nasilni~kom! Ne slu{a glasa, ne prima nauka, Ne uzda se u Gospoda, ne pristupa k Bogu Svojemu. (Kwiga proroka Sofronija) Nema srpske kwige koja vi{e opomiwe: uverava i odvra}a, kao {to je

Gorski vijenac. Vi{e od jednoga veka bila je to sveta kwiga slobode: pesmarica -

uzdanica, ~udo od lepote jezika i sva~ije ogledalo: Moralno, duhovno nacionalno

U wemu je sve bilo istina, pa ~ak i potpis pesnikov: "so~enije P. P. N. vladike crnogoskoga". Bez slova r.

I bilo je va`nije da je to spev vladike crnogorskoga - nego kako je vladici ime.

Onda su pripremqena i do{la te{ka vremena. Kao da je deo Pesnikovog naroda prihvatio re~i Mustaj-kadije:

Milo{ baca u nesvijest qude, Al u pjanstvo neko pre}erano

Postali su otporni na Milo{a. Sad, {ta je tu je. Pola plemena crnogorskoga jo{ misli nalik vojvodi

Batri}u: ]ud lisi~ija ne treba kurjaku! [to jastrebu ho}e nao~ali?

Oni koji vi{e nisu Srbi - sad bi lako, ali im smeta Gorski vijenac -

ipak je to vrhunac poezije. Napisao ju je i Vladika i gospodar i pesnik. Oni koji su jo{ Srbi - uz tolike pritiske i po te cene - nemaju drugog

upori{ta do Gorskog vijenca. Sre}a za delo! U Bibliji, jo{, pi{e: Proroci su mu hvali{e, varalice, sve{tenici

wegovi skvrne svetiwu, izvr}u zakon. Gorski vijenac je prepevana, prilago|ena, crnogorska Biblija. Srpski

zakon, ne zna se da li vi{e pesni~ki ili moralni.

Milo Lompar

LAKRDIJA[ I SVETAC

Kako bismo mogli osvetliti najdubqe poreko negativnosti koja je

ispunila lik [}epana Malog? Jer, smer Wego{evih preina~ewa istorijske

gra|e koja je nudila svoje doprinose u razumevawu i oblikovawu ovog

kwièvnog lika izrazito je negativan. Iako su u istorijskoj ravni

[}epanovog lika dominantna svojstva samozvanca, laòva, moralno

problemati~nog ~oveka, iako je u ideolo{koj ravni dominantan doìvqaj

uzurpatora dinasti~kog prava ku}e Petrovi}a, presudan smer ovako

oblikovane negativnosti daje metafizi~ka podloga figure la`nog cara.

U jednom trenutku dramskog dejstva, po{to je prebrodio isku{ewa

pred koja je herojsku svest stavio wegov neskriveni kukavi~luk, [}epan

Mali postoji u nekonfliktnoj situaciji prihvatawa la`nog cara. Ako ni

Teodosija Mrkojevi} ne moè da opstane kao protivnik la`nog cara, ve}

samo kao luda, da li to zna~i da je sablast lakrdija{a postala neporeknuta?

Scena u kojoj arhi|akon Petar, po{to je u najvatrenijem trku ugrabio ~ibuk

sa zamqe, odbija da primi na dar xeferdar koji mu je namenio [}epan,

predstavqa izuzetan primer unutra{we slojevitosti La`nog cara [}epana

Malog, jer se u toj sceni ukr{ta ono {to pripada istorijskim motivacijama

teksta sa nevidqivom duhovnom perspektivom koja omogu}ava samo postojawe

teksta. To je duboko nemotivisana scena, dramski nefunkcionalna, pa je s

razlogom shvatana kao Wego{ev napor da proslavi svog prethodnika na

vladi~anskom prestolu, kao deo pesnikove vladarske strategije kojom je

teìo da ovekove~i ″svog strica Petra I″1. Do we, me|utim, dolazi u ~asu

kada [}epanova vlast, kao vlast pitome sablasti, vi{e nema nikakvnog

protivnika, jer je Teodosija Mrkojevi} pristao, pod pritiskom glavara i

op{teg mi{qewa, da se izmiri sa [}epanom, da diskretno prizna kako

[}epan jeste ono {to iguman zna da [}epan nije, pa se igumanovo poricawe

laì pretvorilo u rezignaciju lude, koja u sveukupnoj budalastosti qudskog

odgovora na pozvawe vidi utehu pred okolno{}u da je la`ni car progovorio

herojsko-pateti~nim re~ima o istrazi poturica, da je on, dakle, ispraznio

utemequju}u situaciju pro{losti. La`ni car je, otud, direktni udar u

predawe. U tom duhu je i nastala [}epanova pohvala arhi|akonovoj ve{tini,

jer ona izvire iz nestvarne pro{losti ovog cara: ″ima sam ja u mojoj

gvardiji.″ Prisustvo [}epanovog ja u re~ima pohvale, ″nigde muwe ovakve na

kowu/ kao mom~e ovo {to sad vi|eh″, treba da neosetno veè arhi|akonovu

izuzetnost za sablasnu pro{lost la`nog cara. Pohvala arhi|akonu tako je

intonirana da je postala osvedo~ewe [}epana kao cara. U tome je osnovna

ve{tina lakrdija{a: nije najva`nije koliko on uveseqava nego to {to on

izvr}e smisao ne~ega {to je tako stabilno. Iz o~evidnosti i prisustva

arhi|akona izvire nepostoje}a o~evidnost cara: nije samo la`ni car laàn

nego je i zbivawe nestvarno, jer je on zbiqa samo kao sablast. U [}epanovoj

pohvali arhi|akonu prepoznajemo {irewe sablasne vlasti lakrdija{a.

1 Jevto M. Milovi}, Obja{wewa uz La`nog cara [}epana Malog, u: Petar II Petrovi} Wego{, La`ni car [}epan Mali, Grafi~ki zavod, Titograd, 1965, 355.

Petar, me|utim, nije ″samo... od toga posla″ koji je pozdravqen

pucwima, on je i ne{to vi{e od juna~ke izuzetnosti kojom zadivquje, budu}i

da je wega ″bog za sva{to dao″, pa je presudno {ta obuhvata ovo sva{to kao

distinktivna crta Petrove izuzetnosti. Da li Petrovom sva{to pripada i

svet la`nog cara, jer je [}epanovo geslo vezano za rasprostirawe sablasnih

mo}i: ″Neka bude sva{to na svijetu.″ Ako Petar, divotom i hitrinom,

obeleàva neki prekid u odnosu na herojski svet, onda u ontolo{kom

utemeqewu ovog sva{to postoji mogu}nost nekog dodira [}epana i Petra.

Ako oni paralelno odstupaju od jednozna~nosti sablasne situacije, u ~emu se

razlikuju? Petar, kao neko ko ima u sebi hitrine, prozire niè lukavstvo

zemaqskog sveta, ali on raspolaè i druk~ijom pame}u: ″pametnije misli i

rije~i/ nit sam ~uo niti }u je ~uti.″ Naglasak ovog saznawa ne pada, me|utim,

na veli~inu pameti nego na wenu druk~iju prirodu: ″nego ne}e ovo na{e

biti.″ I u pogledu pameti arhi|akon Petar nije na{, jer je nesli~an i

najpametnijima poput igumana, kao {to i [}epanova mudrost nije na{a

mudrost. Iako bi se razlika izme|u arhi|akona i igumana mogla

obrazloìti kao razlika u godinama, u iskustvu koje podupire ove izuzetne

pameti, ipak je wena priroda oli~ena u druk~ijem egzistencijalnom izboru:

igumanova pamet koja prozire la`nog cara, wegovo sva{to i wegovu hitrinu,

jeste pamet skepse, ironije i rezignacije, to je pamet lude i wena nesre}na

svest, pamet povla~ewa pred sablasnim, pa se iguman qubi sa [}epanom i,

tako, miri sa postojawem sablasnog, dok Petrova pamet, razumevaju}i

svetsku pamet koja kroz lakrdija{a dolazi, ozna~ava nepristajawe na

sablasno. Ako [}epan nikada nije video to {to Petar sobom projavquje, a

ako ni wima arhi|akonova pamet nije priro|ena, ako ni svet ni oni to nisu

prepoznali kao svoje, odakle je do{la mudrost koja prebiva u arhi|akonovoj

mladosti? Za razliku od staraca koji oli~avaju, umesto prekaqene mudrosti,

raspone ludosti, od infantilizma do budalizma, kao pe}ki ili vaseqenski

patrijarh, Petar ve} kao mladi} prozire sablasno: wemu ne pripada nekakvo

kruto poricawe koje bi ga prikazalo u vlasti herojske pameti, ali je to,

tako|e, odbijawe svake forme sablasnog, jer kada odbije xeferdar Petar

otkriva kako zna da je u ~asu darivawa nestalo herojskog u simbolici

xeferdara2.

Situaciona uslovqavawa otkrivaju simboli~ke sile koje su okupqene

u sceni sa arhi|akonom: onaj koji odbija [}epanov dar nije samo neko ko }e

biti ″sre}a ovoga naroda″, ve} je - u Wego{evim o~ima i unutar ~itala~kog

o~ekivawa - neko ko ve} tu jeste sveti Petar Cetiwski. Prisustvo svetog

Petra Cetiwskog, iako arhi|akon to tek treba da postane, osnovno je

prisustvo u simboli~kom sloju ove scene: nije mogu}e izostaviti wegova

osnovna zbog wegovih po~etnih svojstava, kada on samim ~inom odbijawa

sablasnog dara projavquje svoja osnovna svojstva. To je, naravno, neko ″ro|en

da dovijek ìvi″, jer je to neko ko }e, posle bitke na Krusima, ″drugim biti

Skenderbegom″, ali je to - na dnu herojskih motivacija3 - neko ko je

svetoota~ki svedo~io svoju veru: opomiwu}i Crnogorce da kada ~ine ono

{to znaju oni ne znaju {ta ~ine. U vrhunskom ~asu sablasne vlasti ostaje,

dakle, ovaj svetac da odbije dar, ali i da pokaè ko je onaj ~iji se dar mora

odbiti: to nije neki slu~ajni prolaznik niti nepo}udni uzurpator, nego je to

duh laì, sablazan u liku malenosti.

2 Samo darivawe xeferdara ima posrednu vezu sa zavr{nom scenom Gorskog vijenca, jer ono pokazuje {ta se desilo sa herojstvom u La`nom caru [}epanu Malom: dok na vrhuncu herojske metafizike, u Gorskom vijencu, postoji i onaj ko moè da da xeferdar, kao vladika Danilo, i onaj ko moè da ga primi, kao Vuk Mandu{i}, dotle u herojskom svetu koji je naselio la`ni car onaj koji daruje xeferdar nema nikakve veze sa metafizikom herojstva, pa onaj koji bi trebalo da ga primi ima ne~uvenu slobodu da ga odbije: nosilac herojskog dara odstupio je, dakle, sa pozornice, {to kao da je nagovestila pesma kola u kojoj se opisuje smrt Vuka Mandu{i}a. 3 Juna~ko-herojski kontekst je nuàn da bi Petrovo odbijawe u svojoj radikalnosti ostalo sakriveno, da bi ono istorijsko bilo ostvareno, ali simboli~ki smer jeste precizan: samo je sveti Petar Cetiwski, i kao sasvim mlad, nedostupan [}epanu, on je wegov posledwi antagonist. Nemogu}e je da luda bude antagonist, pa zato Mrkojevi} ne moè da opstane kao [}epanov protivnik, ve} kao neko ko odustaje od borbe. Petrova uloga je, otud, simboli~ki delotvorna, jer razotkriva [}epana kao sablazan. U istoriji ~iju razboritost jam~i luda, protivnik sablasnog cara nu`no je ne-delatan.

Ovo prepoznavawe otkriva najdubqe dno [}epanovog lika, jer ~itav

spektar karakterizacijskih svojstava dobija drugi smer. [}epan se, naime,

pojavquje kao neko ko je - nehoti~no ili ne - u svom pona{awu sledio oca

svake jeresi: Simona ûdotvorca. Bilo je svedoka da je Simon upu}ivao na

sebe kao emanaciju Boànskog duha, kao {to }e [}epan znati da upita: ″

Bo`ja dela raspitat je trudno/ Da l ne ~ita{ wegovu tainu/ i u moju sudbu

ne~uvenu?″ Simon je govorio neshvatqive, nekoherentne i potpuno mra~ne

stvari, ~ije zna~ewe niko nije mogao otkriti, jer su bile besmislene, ali su

- zato - davale {ansu svakoj budali da shvati te re~i kako èli4, {to je

~inio i [}epan Mali. Wego{ev junak je oblikovan - u skladu sa tradicijom

Simonovog dejstva - kao {arlatan i kao dijaboli~ni lik5, {to daje potpuno

novo zna~ewe istorijski osvedo~enim postupcima ovog junaka: ako [}epan

″prosipqe deset dukatah na drum (put) krsta~ki da vidi smije li ih ko

ukrasti, je li mu uredba jaka″, ako se on hvali da se dukati ″tre}i dan... cijeli

na|o{e″, onda ova scena ne podrazumeva samo istorijski osvedo~eno pam}ewe

jedne neobi~ne ~udnovatosti, nego i wen tamni sjaj. Jer, ovo stavqawe novca

ima precizan duhovni okvir, budu}i da je Simon ûdotvorac hteo da za novac

kupi dar Boìji i Duh sveti6. Ako je ~udo - u istorijskoj ravni - to {to niko

nije hteo da uzme [}epanov novac, ako je to ne{to toliko neverovatno da

ugroàva istorijske motivacije umetni~kog sveta, onda u razumevawu ove

istorijske neobi~nosti moramo opaziti wen precizan simboli~ki smer, jer

on otkriva poreklo same ~udnovatosti: ″novci tvoji s tobom da budu u

pogibao″7. To je potez umetnika: [}epan Mali je sablast. 4 Hans Jonas, The Gnostic Religion, Routledge, London, 1992, 104. 5 E. M. Butler, The Myth of Magus, Cambridge University Press, Cambridge, 1979, 74. 6 Djela apostolska, VIII, 18-21.

7 Djela apostolska, VIII, 20.

Svojom qubazno{}u, infantilno{}u, lukavo{}u, svim oru`jima u jednom arsenalu pretvarawa, on je uspeo da ih obrlati, da ih - dok misle da upravqaju wime - navede da pristanu na wega, kao {to je uspeo da one koji ga prepoznaju, poput razborite i lucidne lude u Mrkojevi}u, natera da se pokore, ali nije uspeo ni da obmane ni da daruje onoga u kome `ivi predawe. Petar je - u sablasnom svetu La`nog cara [}epana Malog - egzistencijalni ~uvar predawa. On odbija [}epanov dar zato {to odbija ono u wemu {to je sablasno: on odbija zato {to svetac uvek odbija lakrdija{a, svedo~e}i da metafizika nije samo blesavilo niti samo nasiqe nego je mogu}a kao individualno pozvawe. Svetac ima, dakle, mo}i koje luda nema: kao {to je lakrdija{ granica preko koje ludino znawe ne mo`e da se protegne u egzistencijalno-delatnom smislu, kao {to su budale ono {to omogu}ava ludi da stigne do svog znawa kao osve{}uju}eg, tako svetac otkriva ta~ku u kojoj ludina svest pokazuje svoju unutra{wu granicu. Spoqa ograni~ena lakrdija{em, luda je iznutra ome|ena svecem: na pozadini wene figure ocrtava se neizbrojivo mno{tvo budala. La`ni car [}epan Mali bi bio, otud, delo o granicama: ludinu granicu oli~ava lakrdija{, lakrdija{evu svetac, dok je svetac - unutar sila sablasne situacije - ograni~en budalama. Jer, Petar ostaje delatno pasivan, on nestaje sa svetskoistorijskog horizonta, pa je wegovo odbijawe simboli~ki znak i li{eno je ikakvih posledica. Svet sablasnog ostaje, otud, nezaustavqiv, jer je prevrat metafizike u sablasno nepovratan, pa je metafizi~ko mogu}e samo kao li~no. Petar ~uva metafiziku nasuprot Antihristu, ali je on skriveni ~uvar predawa u nepovratno sabla`wenom svetu: veli~anstven kao ~uvar predawa, on svetac unutar sila sablasne situacije – ograni~en budalama. Jer, Petar ostaje delatno pasivan, on nestaje sa svetskoistorijskog horizonta, pa je wegovo odbijawe simboli~ki znak i li{eno je ikakvih posledica. Svet sablasnog ostaje, otud, nezaustavqiv, jer je prevrat metafizike u sablasno nepovratan, pa je metafizi~ko mogu}e samo kao li~no. Petar ~uva metafiziku nasuprot Antihristu, ali je on skiveni ~uvar predawa u nepovratno sabla`wenom svetu: veli~anstvan kao ~uvar predaWa, on mora biti nemo}an u meri u kojoj oli~ava sveca. Milutin Mi}ovi} WEGO[ - NA[ SAVREMENIK

"Verujem da bi svaki od nas mogao kazati (...) da je Wego{ oduvek prisutan u na{em ìvotu, ceo Wego{ sa svojom veli~inom koju ponekad i zaboravqamo, ili ne prime}ujemo, ali onako kao {to ne prime}ujemo vazduh koji di{emo, i sunce koje nas greje".(Andri}, Ve~na prisutnost Wego{eva.) Ovo Andri}evo "oduvijek prisutan", upu}uje na paradoks, da je Wego{ u nama bio prisutan i prije ~itawa (ili slu{awa) wegovih stihova. Tj. na{li smo ga u sebi upisanog otvaraju}i stranice na{eg unutra{weg ìvota.I da bi se izvadili iz ove aporije, posluì}emo se mi{qu vladike Nikolaja Velimirovi}a, zapisane prije 90 godina u kwizi, Religija Wego{eva: "Wego{ je od svoje du{e na~inio scenu na kojoj je reprodukovao dramu cele vasione". Poslije ovih rije~i ne ostaje nam ni{ta drugo nego da s rado{}u pristanemo na te{ko}u u koju nas je uveo Wego{, i prihvatimo ~ovjekovu dramu postanka ili postojawa, kao dramu postanaka novog svijeta, novog qudskog univerzuma. I ako nas izaziva to sopstveno pokretawe iz po~etka, onda smo se i ponadali da }e nam iz na{eg ro|enog po~etka sinuti Lu~a, koja }e nas obasjati u no}i svijeta i vijeka. A ta lu~a svakako je nebeska lu~a, koja nas je ve} ohrabrila, i zaputila putem, na kojem postaje podno{qiv na{ paradoks, jer smo se dohvatli one mogu}nosti, u kojoj sada moè biti, ono {to smo ranije mislili da ne moè. Mi sami u sebi doìvqavamo mogu}nost, za koju nijesmo mogli znati da je mogu}a. Postali smo stvarno mjesto omogu}avawa onoga {to nijesmo mogli misliti, da je mogu}e. Moè biti, jer smo ostavili za sobom sebe, i dokopali se one mogu}nosti koja omogu}ava samu obnovu univerzuma u nama. I ta nam ro|ena mogu}nost otvara kwigu koju ~ovjek nije pisao, a ~ijim ~itawem progledavamo iznutra. I najednom nam izlazi na susret, ne samo onaj koji svima nama izlazi na susret, ako krenemo tim putem, nego nam izlaze na susret oni koji su ovim putem prije nas i{li. Izlaze nam u radosni suret, jer nam se raduju {to nas vide na tom putu, na kojem se susre}emo sa sobom, i sa svim onima koji su se u svom ìvotu i vremenu susretali sa sobom. Susretali se i postajali ìvi svjedoci univerzalnog ~ina Stvarawa u sebi. *** Kod Wego{a je Bog pjesnik. I time nam taj Bog postaje qudskiji, a Wego{ kao pjesnik boànskiji. On je zauzet (zanjat) poezijom, tj. obdjelavawem kosmi~ke stihije.On stvara jer je imalac Slova, kojim obdjelava stihiju, napuwenu potencijom (potentia), tj. oslovqava je i osvje{}uje svemogu}im Slovom. Obdjelavaju}i je slovom, upisuje ga u kosmos, u univerzum, i univerzum slovom postaje kosmi~an, a kosmos ope~a}en univerzumom.

A {ta je ~ovjek u univerzumu kakvog ga je vidio Wego{: "tvar Tvorca izabrana". Ili da kaèmo cijele Wego{eve stihove, da kosmos ne bi ostao okrwen, a univerzum nekosmi~an: "Tvar je Tvorca ~ovjek izabrana", i, "mi smo iskara tamom obuzeta, mi smo iskra u smrtnu pra{inu" Wego{ postaje izdvojena fiuira na{e kulture, zato {to je u wegovoj stvarala~koj egzistenciji postala vidqiva drama ne samo jednog uzvi{enog, mu~eni~kog ìvota koji je krenuo od iskona, nego i drama jednog plemena koje je krenulo da o~uva svoju ~est i ime. Crwanski je rekao, slute}i te razmjere Wego{eve egzistencijalne eksplozije, da je uvjeren da wegov ìvot koga vi{e ne vidimo, sa nekom vi{om mo}u djeluje na nas, nego li i wegovo pjesni~ko djelo koga ~itamo. I to je i razlog {to su se mnogi, bave}i se wegovim pjesni~kim djelom, upravo ponajvi{e upiwali ka skrivenim zakonima wegovog li~nog ìvota. Wego{eva djela su ìva svjedo~anstva te fundamentalne polemike koja stavqa u pogon tajanstvene sile sakrivene u ~ovjeku. Fundamentalna drama li~ne egzistencije, kroz Wego{a je planula do nebesa i osvijetlila nas u vremenu. I taj posao wegovo djelo ne prestaje da radi, imaju}i u sebi onu iskru koju ne gasi nijedno vrijeme. Pokazuju}i tim misti~kim poslom da je poezija najdubqa stvarost, a stvarnost slijepi tok vremena koji nema kad da stane i da je razumije. *** I sada s ovih kosmi~kih visina, obasjani lu~om, vra}amo se u smrtnu pra{inu. U na{ ìvot u kojem se mu~enija vremena gnijezde, i na{u stihiju, traè}i iskru tamom obuzetu, traè}i nepisano slovo kojim kao s lu~om ulazimo u tamu napisanih kwiga. I za{to sam po~eo ovu te{ku i milu pri~u, u kojoj mi se u suzama pjeva, ako ne zbog nas, i Wego{a u nama, koji poslije 150 godina svog groba, ima ponajve}u mo} i qubav da nam prisko~i u pomo}, i da nas pridigne iz na{eg groba. I sad se sje}am {ta sam re}i htio. Wego{ je preìvio tu dramu sopstvenog postanka stvarala~kim intenzitetom nesravwenim u na{em kulturnom pam}ewu. Svako ko krene putem iz po~etaka, ili koga nagnaju nu`de na svoj po~etak, prvo koga ~uje na na{em jeziku je mu~eni{tvom topli, i radosnom borbom osjen~eni glas Wego{ev. On svakom, muànskim i o~inskim glasom kazuje - ne boj se, bio sam ve} na tvom mjestu, ne boj se, prohodno je. Uz muànski i o~inski glas Wego{ev neko }e da ~uje, najlirskiji glas u na{oj poeziji, glas Mom~ila Nastasijevi}a: "mrewem sve ìvqi/staro{}u sve dubqe mlad", i one, "bezdoman, topli nudim kut, bezdetan/ ... sinovi prate me i k}eri" ***

Vladika Danilo je na{ vladika i dan danas. On zajedno s nama premi{qa vije}u. Kao onda Vladici i nama se danas svijet u ad pretvara. I danas, ili smo to mo`da ju~e vidjeli, adova `drala iz Wego{eve pjesme, kome je malen svijet. I danas, kao i ju~e "Ni najest ga kamoli prejesti". Pred ti `dralom dok ne proleti ispred o~iju , sakrijemo se ko "mi{ u tikvi", i " zebemo od mnogo mi{qewa", ili se, pak, osmjequjemo rije~ima "udri za ~est ime i svobodu". Ime i svoboda nije ne{to {to pripada samo epskim vremenima, pa dakle ono {to bi sa epom moglo i pro}i, ime i svoboda su uvijek nove, i savremene kategorije ~ovjekove neponovqive egzistencije. One, iako ne odzvawaju epski, kao u Wego{evo vrijeme, izgovorene jednom plemenu pozvanom na slobodu u istorijskoj drami, one danas stostruko odjekuju u na{oj unutra{woj ti{ini, u na{oj preegzistentnoj jezi, u odlu~uju}em koraku na pragu na{eg univerzuma. Wego{evo epsko, "udri za ~est ime i svobodu ", postaje na{ li~ni egzistencijalni imperativ u svijetu koji, mrtvim snom spava, koga nadlije}e adov `dral ~ija je sjenka krila dovoqna da nas smrzne uàsom. Da, uàs je na{ po~etak, kao i kod Paskala, tako i kod Wego{a. Torèstvo uàsa na{ ulazak u borbu, a kraj puta, i odmor od podviga, mu~eni~ko i radosno saznawe , da "nad svom ovom grdnom mje{avinom, opet umna sila torèstvuje". Vladika Danilo je nosilac dvostruke drame, - drame univerzuma u sebi, koju ne vide Crnogorci, i drame u kojoj su se na{li svi Crnogorci - Srbi od Kosova. Drama univerzuma odigrava se na sceni kamenite Crne Gore, jer sa tog kamena uzrasta jedan istinski vladika koji mora u sebi da ovlada metafizi~kom i istorijskom dramom, metafizi~kim i istorijskim postankom. I on uzrasta u plemenu koje ho}e da o~uva svoj obraz i ime. Pleme je tako|e stavqeno u preuàsnu borbu, jer mora svoje ime i ~ast da odbrani pred bezumnom (i bezimenom) " tmu{om azijatskom". Vladi~ina metafizi~ka borba na tajanstven na~in potpomaè epsku borbu plemena. Ili, borba plemena za ~est i ime, dobija tajnu podr{ku vladi~inom duhovnom borbom koja je prvenstveno metafizi~ka. Vladika prima Pleme i wegovu borbu u sebe, jer je ve} u sebe primio Nebo i nebesku borbu. I borba tog plemena je doista ~udna, i dan danas nas za~u|uje, jer svojom dubinom u istoriju nije mogla da stane, zato se okrenula poeziji da je obuhvati i iznutra obasja.Ta borba, dakle nije prvenstveno epska, dakle vremenska, i jednozna~na, nego je ponajprije, duhovna (koja se vodi u Vladici), pa eti~ka i esteti~ka. I ta borba nije prvenstveno borba za opstanak, kako suvoparno i darvinisti~ki kazuje B. Petronijevi}, nego za

postanak. Jer borba koju pokre}e, i kontroli{e Vladika, je borba koju, ~ak i epska svijest shvata kao " propojali uàs" pa dakle i najdubqi podvig i stvarawe. Nek "propoje pjesna od uàsa", ili: " [to su momci prsi vatrenijeh/ u kojima srca pretucaju/ krv u`denu vatrenom gordo{}u, /{to su oni, èrtve blagorodne /da prelaze s bojnijeh poqanah/ u veselo carstvo poezije". Ovo je Vladi~in amanet Crnogorcima, zato~nicima epske svijesti. Borba treba da ima, stvarala~ku qepotu (propojali uàs) ili , kako divno primje}uje Miodrag Popovi} " kosmi~ku esteti~nost". A {ta u sebi krije borba koja }e u konkretnom istorijkom podvigu da propoje "pjesnom od uàsa," nego duhovno-saznajnu borbu kojom se uzlazi na nebo. A to stvarno uzlaèwe na nebo je prelazak u poeziju, u jezik, u pam}ewe. Zar nije otuda taj, ekstati~ni karakter i ekstati~ni jezik Crnogorcima, Srbima od Kosova, koji su jedino posvjedo~ili sebe, ako su pre{li svoje granice. Crna Gora tim bivawem pretvorila se u poeziju (kosovsku poeziju). I mo`da je vi{e stvarno i nema, a ako je ipak jo{ negdje stvarno ima, trebalo bi je potraìti prvo u Wego{evoj poeziji. ***

Mi danas naravno malo ~itamo Wego{a, ali i zato se on pobrinuo.

Nije nas prepustio nama samima, ve} se unaprijed potrudio da se duboko upi{e i u~ita u na{e sje}awe. Sam je iz dubine gorio na svijetu, u svom dramati~nom vremenu, gore}i da nikog od nas u budu}nosti ne ostavi samog.

I danas moè poneko i ponekad da misli, da je prevazi|en, da nije za na{ svijet i ìvot, ali ~im doìvi ozbiqniji potres u ìvotu, sjeti se u kom svijetu ìvi, sjetiv{i se Wego{evih ìvih stihova.

Neki misle, da se poslije Wego{evog duhovnog ogwa ne moè vi{e ni{ta va`no re}i na na{em jeziku, ali takvi bi uzrok svoje nemo}i morali potraìti na drugom mjestu.

Neki misle da bi lak{e danas pisali i mislili i ìvjeli da nije Wego{a, ali zaboravqaju da kultura ne pamti one koji ne otkriju svoj ro|eni po~etak

I eto, arhetipom pjesni~ke rije~i Wego{ i danas suvereno vlada, ostaju}i jo{ uvujek najqep{i i najve}i vladika, i u ìvotu i u poezji svog naroda. *** Ve} vijek ipo pronosi se vijest svijetom o " smrti Boga". No {ta bi ta vijest o smrti Boga koja obuzima svjetsku kulturu u posledwih 150 godina, bila ne{to druga~ija , ili drugo, nego ona koja se ~ula prije dvije hiqade

Komentar [H1]:

godina, ispod Hristovog krsta. I poslije onog nave~erja u kome se ~ula ta rije~, "gotovo je, umro je", do{lo je ono tre}e jutro u kojem bijeli an|eo s Hristovog groba kaè, "Nije u grobu, ustade. I -{to traìte ìvoga me|u mrtvima". Na{ ìvot u svijetu, i u kulturi, proti~e izme|u ove dvije rije~i. Te dvije rije~i kao dva svijeta, ili dvije svijesti, bore se za prevlast u nama i u svijetu. Te se dvije rije~i , s velikom ma{tovito{}u, znawem i uporno{}u bore u nama i sa nama, i traè svoju prevlast nad nama. Jedna rije~ ima o~igledne dokaze, jer Boga ne vidimo. Za wu ne treba nikakav podvig, nego da jo{ dubqe zakopamo iskru u smrtnu pra{inu, na{to nas i nagovara na{a smrtna priroda.

A za drugu rije~, koju smo ~uli od bijelog an|ela, treba da dodamo plamena toj iskri kojom otkrivamo, i osvjetqavamo tamu groba. I po tom je Wego{ na{ savremenik. *** Wego{ je najboqe vidio sjenke stvari, upravo zato {to je i{ao do kraja.Do kraja koji je po~etak i eshatolo{ko ishodi{te.Wegovo je pjesni{tvo uvjerqivo i savremeno zato {to iza wega stoji li~na, egzistencijalna drama univerzalnih razmjera. Li~na drama u kojoj se pokrenula drama univerzuma. Nevidqiva, metafizi~ka drama koja je realizovana u konkretnom istoriskom vremenu. I na tom je krstu on zadobio pjesni~ko torèstvo koje ne gubi slavu. Idu}i u dubinu, u iskon, ne povla~e}i se iz svijeta, naprotiv, prihvataju}i borbu koja se u wemu vodi, on doìvqava svijet i ìvot kao borbu neprestanu (polemos) i polemiku suprotnih razloga.I to je onaj prag sa koga se vidi dubina i sloènost wegovog pjesni~kog djela. Vidio je Wego{, tu kwigu u kwizi, o kojoj govori Borhes, govore}i da kwiga nije kwiga, ako u sebi nema suprotnu kwigu. Ni~im se bogotraìteq nije utje{io dok nije vidio posledwu ~ovjekovu "tablicu s obje strane na~ertanu / s dva potpuno protivna zakona".I dolaze}i do te prve svjtlosti, koja sve od po~etka obasjava on je uz wenu pomo} najneposrednije sagledao adsko nasledije qudsko. I otuda je Wego{ pjesnik skrivene, najdubqe realnosti ~ovjekove, savremene u svim vremenima. Wego{ je svojom poezijom proslavio Boga tvorca ali je vidio i svijet bez Boga, u kojem se "rad nesre}e qudske bogotvore Cezar s Aleksandrom". Vidio je tirana koji se nasla|uje strahom podanika i podanike koji se tope u sluèwu tiraninu. Vidio je satanu koji i{te vladu da podijeli sa Tvorcem svemogu}im i wegov gordi pad u adsku tamu. Vidio je La`nog cara, koga narod (upravo wegovi Crnogorci, zato~nici epske svijesti, oboàvaju kao

pravog cara. I upravo zato {to je la`ni car spremni su na najve}u poslu{nost, jer umije da ugodi wihovim slabostima. Vidio je Dra{ka koji èli da ispri~a Crnogorcima (zato~nicima epskog ~ojstava i juna{ta) kako ìve Mleci, me|u kojima o ~ojstvu i juna{tvu nema zbora, koji prskavaju i mrtvi padaju od smijeha gledaju}i bizarne scene u mleta~kom pozori{tu i privide na kotorskom pazaru. Vidio je vreme zemno i sudbinu qudsku kao dva obraza najvi{e ludosti.Vidio je dan i narod koji lete, kao }uku tica, u usta adova `drala. Vidio Stambol, zemaqsko veseqe, i zalu|eno pleme koje krstu sluì a Milo{em ìvi. Pjevao pjesmu sa suzama, topio se u himne tvorcu, otpisivao o{trom rije~ju zemaqskim tiranima. Bio knez me|u varvarima, i varavar me}u knezovima. Bio bogouman i samouk, poznavao svjetsku kulturu, ìvio u pustiwi, i pjevao iz dubine postawa. Vidio je na kraju Vladika da je pred Bogom trenut {to i vijek, i vijek {to i trenut. I eto ovim trenutkom poku{avamo da pre|emo vijek i po koji nas dijeli od Wego{evog nesmrtnog groba. Rije~ sa simpozijuma: Wego{ na{ savremenik, Nik{i}, 7. maja. 2001.

DRUGI DIO JOVAN MARKU[ RAZARAWE KAPELE NA LOV]ENU- RAZARAWE DUHOVNOG I KULTURNOG BI]A CRNE GORE

Malo koju svoju vrlinu Crnogorci su wegovali kao po{tovawe pro-{losti. Skoro svaka ku}a imala je svoj rodoslov unazad vi{e vijekova. Nijesu se pamtila samo imena, nego i doga|aji i pri~e o wima. Kao svetiwe ~uvali su se predmeti koji su im pripadali, prije svega oru`je, kwige i ikone. Prihvataju}i boq{evi~ku ideologiju, uporedo sa odricawem od shvatawa i obi~aja, Crnogorci su po~eli da pori~u nacionalnu pro{lost i da se odri~u od svoje vjere i Crkve. U kidawu tih veza, pri{lo se i uklawawu Wego{eve kapele iz razloga koji su najmawe bili umjetni~ki i eti~ki. Nije bilo javnog ~ina kod nas o ~ijem besmislu je tako mnogo i argumentovano govoreno kao o projektu mauzoleja na Lov}enu. Velikih imena vajara, slikara, pisaca, profesora, mislilaca nema u spisku ~lanova Odbora za podizawe mauzoleja, ali ih ima me|u potpisnicima pisama i peticija da se odustane od ru{ewa crkve i groba na Lov}enu. Mo`da je o estetskom besmislu najkra}u definiciju dao pisac Miroslav Krleà 1966. god. isti~u}i sqede}e: "Akoje rije~ o tome da se Me{trovi}ev mauzolej sa Wego{evim spomenikom podigne na Lov}enu, moje je subjektivno mi{qewe beskompromisno negativno... U ovom stvarnom slu~aju Wego{ je karikatura i kao spomenik i kao statua"8 O samom ~inu ru{ewa kapele i posqedicama, skoro proro~anski, pisac i nekada{wi politi~ar Milovan \ilas, napisao je 1971. god. sqede}e: Jugoslavija i Jugosloveni su danas suo~eni sa samovoqnim odlu~ivawima koja zadiru u wihovu sudbinu i wihov opstanak: ru{ewe Wego{eve kapele je samo detaq i stra{ni simbol".9

Odluku o podizawu Wego{evog mauzoleja po projektu i izradi Ivana Me{trovi}a na Lov}enu donijela je formalno Skup{tina op{tine Cetiwe 9. decembra 1968. godine.10 Me|utim, da bi se izgradio mauzolej, trebalo je sru{iti crkvu i grob na Lov}enu. Da pred javno{}u ovo ne bi ispalo kao vandalski ~in, onaj ko je bio zaduèn da {titi spomenike kulture - Zavod za za{titu spomenika kulture SR Crne Gore, koji je kapelu i proglasio spomenikom kulture 7. juna 1961. god., donosi rje{ewe 28. februara 1969. god. kojim se odobrava Op{tini Cetiwe da moè izvr{iiti premje{tawe spomenika kulture - Kapele sa Lov}enskog vrha.11 Op{tina Cetiwe je, kako se navodi po{tuju}i saop{tewe Odbora za izgradwu mauzoleja Petru II

8 Pismo Miroslava Krleè (4. I. 1966), upu}eno "Muzejima Cetiwe",

"Umetnost, Beograd, br. 27/28, VII-VIII 1971, str. 61 9 Pismo Milovana \ilasa upu}eno Komnenu Be}irovi}u, "Umetnost,

Beograd 1990, 8. III 1971, str. 41-42.

10 Odluka SO Cetiwe, br. 01-8094, Slu`beni list SR CG, Titograd, 25. I 1969.

11 Rje{ewe Zavoda za za{titu spomenika kulture SR CG, br. 02-197/2, 28. II 1969.

Petrovi}u Wego{u na Lov}enu od 22. VIII 1969. i rje{ewe Zavoda za za{titu spomenika kulture SR CG", na sjednici odrànoj dana 3. IX 1971 donijela "Odluku o dislokaciji Kapelice sa lov}enskog Jezerskog vrha".12 Koliko se o ovome Cetiwe pitalo najboqe govori odgovor odbornika cetiwske skup{tine na "Poslanicu cetiwskim odbornicima" koju im je uputio prof. Lazar Trifunovi}. U odgovoru se izme|u ostalog kaè: "Oborili ste se na nas ra~unaju}i, vaqda, da }ete se sa nama lak{e obra~unati. Pi{ete nama, a dobro znate da na{a odluka zna~i samo preuzimawe obaveza da se ostvari ranija odluka Vlade NR CG o izgradwi Mauzoleja na Lov}enu, koju niko do sada nije anulirao. Isto tako, poznato Vam je daje na{u odluku svesrdno podràla ne samo jugoslovenska javnost, u kojoj nijesu svi "amateri i laici", ve} i sada{wi dru{tveno-politi~ki i dràvni organi SR CG".13 Saop{tewe Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u kome se protivi ru{ewu crkve i groba na Lov}enu izazvalo je navodno veliko ogor~ewe na Cetiwu. Na sjednici Skup{tine op{tine 17. marta 1969. odbornici su se okomili na mitropolita Danila, pa je nagla{eno da: "mitropolit cetiwski ima svojih poslova a ne da se mije{a u na{a samoupravna prava", a i zatraèno je: "da mitropolit cetiwski podnese ostavku, a ukoliko se ne sprovede odluka o podizawu Wego{evog mauzoleja, odbornici }e podnijeti ostavke".14Da bi farsa bila potpuna, organizovane su "svjesne" snage da iskaù svoj revolt protiv Mitropolije crnogorsko-primorske. Tada{wa {tampa je izme|u ostalog zabiqeìla sqede}e: "Ovim protestima su se pridruìli u~enici Cetiwske gimnazije, koji su danas pre podne demonstrirali Wego{evom ulicom. Nose}i transparente, mirno su pro{li ulicom i zaustavili se pred rezidencijom mitropolita cetiwskog, gdje su uzvikivali: "Ho}emo spomenik na Lov}enu"... Od predsjednika Op{tinskog sindikalnog ve}a smo saznali da je vi{e radnih organizacija pismeno zatraìlo sazivawe vanrednog plenuma Op{tinskog sindikalnog ve}a, na kome bi se raspravqalo o stavu Arhijerejskog sabora. Neke radne organizacije }e organizovati takozvane radne demonstracije - produì}e radno vreme za jedan ~as... Povodom demonstracija zvani~nici op{tine smatraju da: "demonstracije nijesu bile nu`ne, jer je stav Skup{tine op{tine jasan i neopoziv". Ipak, one zna~e podr{ku mladih akciji za podizawe mauzoleja, a pokazale su i wihovu veliku brigu i politi~ku zrelost da u~estvuju u rje{avawu krupnih pitawa".15 Ono

12 Odluka SO Cetiwe, br. 01, 3. IX 1971. 13 Odgovor Lazaru Trifunovi}u Odbornika Cetiwske op{tine, od 15. IV

1969. Nin, Beograd, 20. IV 1969. 14 Politika, 18. III 1969, B. Pu{owi}, Op{tinska skup{tina Cetiwe ne

odustaje od izgradwe spomenika Wego{u. 15 Isto, 19, III 1969. B. Pu{owi}, Cetiwski gimnaxijalci demonstrirali

pred mitropolitovom rezidencijom.

{to {tampa nije zabiqeìla ostalo je sa~uvano na fotografijama iz tog vremena. Na wima nije te{ko uo~iti policajce u civilu me|u "demonstrantima" koji su bili tu ne da sa~uvaju mitropolita, ve} da podstaknu u~enike u osvajawu "demokratskih sloboda" i rje{avawu "krupnih" pitawa.16 Da bi stvari bile jasnije, dovoqno je pro~itati odgovor Izvr{nog vije}a SR Crne Gore upu}en Ustavnom sudu povodom tu`be Mitropolije crnogorsko-primorske u kojem se navodi izme|u ostalog sqede}e: "Odluka Vlade NR Crne Gore kao formalni akt nije objavqena u "Slu`benom listu NR Crne Gore", po{to je bila uslovqena izradom odgovaraju}eg projekta i wegovim prihvatawem od strane Crne Gore, za koje nije postojala izvjesnost u momentu wenog dono{ewa... Molimo da ovo prihvatite kao opravdani razlog nemogu}nosti dostavqawa formalne odluke... U prilogu akta dostavqa se zakqu~ak Izvr{nog vije}a Skup{tine SR Crne Gore Br. 03-334 od 20. februara 1969. godine".17 Iako se cjelokupna aktivnost na izgradwi mauzoleja u periodu od 1952. pa do 1968. god. zasnivala na pomiwanoj odluci, ova odluka nije nikad objavqena niti dostavqena Sudu na uvid za ocjenu wene ustavnosti!!! Nije te{ko zakqu~iti ko je donosio odluke i ko je naru~ivao mauzolej. Cetiwe je bilo ponovo izabrano za "pozornicu" boq{evi~kih snaga koje su ga "usre}ile" poslijeratnom devastacijom. Ove "nove" snage ponudile su mu mauzolej, da mu otvori "perspektivu". Vrijeme je pokazalo da on nije rije{io ni{ta. Naprotiv, ponovo je stvorio zlu krv i ponovo nastavio dijeqewe ve} izdijeqene bra}e.

Za~u|uju}e je kakve je sve argumente koristila ekipa koja je napisala elaborat kao odgovor Ustavnom sudu na tu`bu Mitropolije crnogorsko-primorske.18 Nije te{ko uo~iti da ovaj elaborat sadrì i program us-kra}ivawa legitimiteta Mitropolije crnogorsko-primorske i stvarawe po novom komunisti~kom receptu "Autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve". U elaboratu se ~ak navodi Wego{ev testament, odnosno amanet, u kojem se kaè: "Ja ho}u da me sahranite u onu crkvu na Lov}enu... To je moja potowa èqa, koju u vas i{tem, da je ispunite, i ako mi ne zadate Bo`ju vjeru, da }ete tako u~init', kako ja ho}u, onda }u ve ostaviti pod prokletstvom, a moj posledwi ~as bi}e mi najàlosniji i tu moju àlost stavqam vama na du{u". Iako je amanet potpuno jasan, sastavqa~ima ela-borata ni{ta nije smetalo da potom odmah napi{u sqede}e: "Ta gra|evina koju je Wego{ podigao na Lov}enu, fakti~ki je bila wegova grobnica... Prema arhitektonskim enterijerima rje{ewima ta prva gra|evina, po

16 Sumrak Lov}ena, Beograd, 1989, str. 88 17 Isto, Pismo Izvr{nog vije}a SR CG upu}eno Ustavnom sudu 25. IX

1970, str. 173 18 Isto, pismo Skup{tine op{tine Cetiwe upu}eno Ustavnom sudu SR Crne

Gore, br. 01-5835, 2. XI 1970, str. 162-171.

pravoslavnom crkvenom pravu nije mogla biti crkva, tj. hram, osve{tano javno mjesto gdje se bog slavi i veli~a, gdje se vjernici sakupqaju da budu u~esnici spabonosnih istina i darova, koje im daju od I. Hrista odre|eni organi".19 Ukoliko ovi "stru~waci" za pravoslavno crkveno pravo i kanone crkve nijesu vjerovali Wego{u daje crkva crkva, mogli su pogledati "Istorijske zapise" 1951 u kojimaje Jefto Milovi} objavio istorijsku gra|u iz Dràvnog arhiva u Zadru. O sadràju jednog dokumenta iz 1845, Milovi} kaè: "21. juna podnioje Iva~i}, pod brojem 464/p., Guberijalnom predsjedni{tvu u Zadru dosta op{iran izvje{taj. Tu je izme|u ostalog rije~ o kapeli na Lov}enu. Wego{ je, prema Iva~i}evim izlagawima, u ponedjeqak 16. juna otpo~eo da pravi novu crkvu na najuzvi{enijem lov}enskom vrhu..."20 Milovi} navodi i pisawe wema~kih novina Allgemeine Zeitung od 9. jula 1845. godine gdje se izme|u ostalog kaè:

"Sada Vladika gradi na brdu Lov}enu, na pomolu Kotora, uza samu Aaustrijsku granicu, jednu crkvu na kojoj je ve} rad otpo~eo. Naslu}uje se {ta Vladika zaista èli da postigne ovom gra|evinom".21 Da li je ta "gra|evina" bila crkva moè se vidjeti i u "[ematizmu Srpske Patri-jar{ije za 1924. god.", prije negoje obnovqena 1925. god., gdje je u parohiji Erakovi}skoj navedena crkva Sv. Petar Cetiwski - Lov}en" i wen paroh: Petar Boòvi}.22 Iz ovoga jasno proizilazi {taje bila ta "gra|evina" i kome je pripadala. @ele}i da dokaù da crkva Svetog Petra Cetiwskog nije crkva ve} nadgrobni spomenik, sastavqa~i elaborata navode daqe izme|u ostalog i sqede}e: "Ako se radi o kapeli, kako naj~e{}e nazivaju Wego{ev nadgrobni spomenik, onda ona nije op{teg karaktera, ve} ima specifi~nu namjenu - nadgrobne kapele. S druge strane, ako se usvoji naziv: Kapela onda ona na Lov}enu je nadgrobnog tipa. Nad kapelama u Eprivatnom vlasni{tvu crkva nema nikakvih prava. Takva je Wego{eva Jer Eona nema obredsku namjenu. Ona stoga nije vlasni{tvo crkve, ve} dinastije Petrovi}... Ako je kapela privatna ona nema nikakve svrhe i moè se sru{iti onaj ko je naslije|uje. Prema tome, u ovom slu~aju, vlasnik kapele je dràvna vlast, kojaje naslijedila vlast. Samim tim {to seje Wego{ izdvojio iz kruga manastira, gdje mu mjesto sahrane kao mitropolitu 'izri~ito pripada, napravio je li~nu kapelu, tj. nadgrobni spomenik kao 'gospodar ili genije... Iz izloènog se da zakqu~iti da se u ovom slu~aju 'iskqu~ivo radi o nadgrobnom spomeniku, tj. mauzoleju, kojeg je sebi sagradio Wego{ za

19 "Umetnost" Beograd, 27/28, 1971, str. 165. 20 Isto, str. 14, Gabrijel Iva~i} je okru`ni kotorski poglavar. 21 Isto, str. 14. 22 [ematizam Srpske Patrijar{ije, 1924, dio Crnogorsko-primorska

eparhija

ìvota. Samim tim {to ga je podigao, to je Wego{eva zadu`bina."23 Ukoliko se radilo o ~isto porodi~noj stvari, vrlo je interesantno znati {to je princ Mihailo Petrovi} Wego{, unuk kraqa Nikole i Wego{ev direktni potomak, pisao ba{ tih dana papi Pavlu VI. Pismo je poslano 15. oktobra 1970. god. na francuskom jeziku, preporu~eno, i ono u prevodu glasi ovako:

"Presveti O~e,

Francuska i druga zapadna {tampa pretpostavqa da bi Va{a Svetost 'mogla ugovoriti sastanak sa {efom jugoslovenske dràve mar{alom Josi-pom Brozom Titom u vreme wegove slede}e posete Italiji.

U Crnoj Gori - jednoj od {est republika Jugoslavije komunisti~ki rukovodioci preduzimaju radove kako bi razru{ili kapelu Svetog Petra Cetiwskog, koja se nalazi na vrhu planine Lov}en dominiraju}i Kotorskim zalivom i u kojoj po~iva u miru Gospodwem, moj slavni predak vladika Petar II Petrovi}-Wego{, nezavisni vladar Crne Gore od 1830-1851. godine, autor speva 'Gorski vijenac', objavqenog prvi put 1847. godine.

Smatra se da je moj uzvi{eni deda najve}i jugoslovenski pesnik.

Vernicima u zemqi moga ro|ewa, koji su znali vekovima da brane vrednosti svoje hri{}anske vere, ne samo za sebe, ve} i za sve hri{}ane Jugoslavije, Kapela Svetog Petra u kojoj po~iva moj deda istinsko je sve-tili{te svih ju`nih Slovena.

Crnogorski komunisti, pokorni sluìteqi svoga {efa Tita, nikako se ne usteù da sprovedu, ovoga puta jedno od najve}ih svetogr|a wegove diktature, tj. ru{ewe jednog religioznog monumenta da bi na tom mestu utemeqili profani mauzolej radi brisawa svih tragova Svetog Krsta koji nadvisuje kapelu i da ga zamene crvenom zvezdom koja bi trebalo da do-minira nad jadranskim plavetnilom i nad ìvotom jednog okovanog naroda. Uveren sam da mi je moralna obaveza da pozivam u pomo} sve qude dobre voqe, srca i mira. Zbog toga sam dozvolio sebi da adresiram ovu molbu Va{oj Svetosti i da Vas zamolim, Presveti O~e, da ostvarite Va{u blagonaklonu intervenciju kod {efa jugoslovenske dràve, u ime najvi{ih humanitarnih principa kojih je Va{a Svetost blaèni ~uvar u svetu, da bi nalog za ru{ewe ve~ne ku}e vladike Petra II Petrovi}a Wego{a bio opovrgnut. Visoki dostojanstvenici Katoli~ke crkve u Jugoslaviji mogli bi korisno da pomognu da se izbegne nova nesre}a wihove pravoslavne bra}e u koju ih potapa i èli da ih zadrì u woj ateisti~ki reìm sada{we Jugoslavije.

23 "Umetnost" Beograd, 27/28, 1971, str. 165-166.

Neka mi Bog pomogne da mogu zahvaliti Va{oj Svetosti i u mojim ,iskrenim molitvama ostajem sa sinovqevskim po{tovawima Va{ vrlo za-hvalni i odani

MIHAILO PETROVI]-WEGO[

Princ od Crne Gore24

O daqoj sudbini pisma Marko Milunovi} - Piper, redaktor i pu-blicista, pi{e sqede}e: "Pismo je poslao sa 'povratnom potvrdom o pri-jemu', koju je primio posle desetak dana. Ali toje bilo sve. Od svetog oca Pape, ili nekoga od wegovih doglavnika nije bilo ni re~i. Princ je kao kulturan ~ovek o~ekivao vi{e od toga.25 Poslije uzaludnog poku{aja da spasi crkvu i grobnicu na vrhu Lov}ena, princ Mihailo Petrovi} Wego{ je napisao: "Svi su oni jednaki, mojem su dedi uzeli Skadar - ru{ewem Kapele nastavqaju stare poslove.26

Ciq pisaca elaborata bio je da se po svaku cijenu i svim, ~ak i nedo-li~nim sredstvima, do|e do zakqu~ka da obnovqena kapela iz 1925. god. nije autenti~na. U saop{tewu Odbora za izgradwu mauzoleja Petru II Pe-trovi}u Wego{u na Lov}enu od 20. avgusta 1969. god. pi{e i sqede}e:

"Materijal od stare kapele je uklowen, a na Jezerskom vrhu sagra|ena je sada{wa kapela, koja ni po materijalu ni po dimenzijama, ni po lokaciji, a naro~ito po unutra{wem izgledu ne odgovara staroj Wego{evoj kapeli. Kako sada{wa kapela nije autenti~na i kako po svojim umjetni~kim i drugim vrijednostima ne odgovara Wego{evom zna~aju sada{wi nara{taji imaju prava i du`nosti da se svom velikanu odu`e podizawem qep{eg i dostojanstvenijeg spomenika".27 U pismu Skup{tine op{tine upu}enom Ustavnom sudu 2. novembra 1970. god. pi{e sqede}e: "Oblik i veli~ina kapele su izmijeweni: nova kapela nije ~ak ni podignuta na temeqima stare. Prostor oko kapele je mnogo pro{iren, podzidan i obzidan zidom od iste vrste kamena, od koga je napravqena i sama kapela.28 O~igledno je da je ovo prepisano iz "Spomenice Petra II Petrovi}a-Wego{a - Vladike Rada", koju je izdao Glavni odbor za prenos Wego{evih kostiju 1926. god. na

24 Marko Milunovi}-Piper, Wego{ na Lov}enu, "Samouprava", Novi Sad, CXI, br. 12 (1167), 1991, str. 22-23.

25 Isto, str. 23. 26 Isto, str. 167. 27 Umetnost Beograd, 27/28, 1971, str. 123. 28 Isto, str. 167.

Cetiwu, ali u isti mah i falsifikovano jer tamo pi{e sqede}e: "Oblik i veli~ina kapele ostaoje isti; nova kapela podignuta je na temeqima stare, samo je prostor oko kapele mnogo pro{iren, podzidan i obzidan veoma lijepim zidom od iste vrste kamena, od koga je napravqena i sama kapela".29 Na ove o~igledne zloupotrebe reagovao je svojim pismom dipl. gra|. inèwer Veli{a Popovi}, u kojem pi{e izme|u ostalog sqede}e: "Prilikom preuzimawa du`nosti za dovr{ewe obnove predmetne crkve palo mi je u o~i, da je osnova (povr{ina) predvi|ena za oltar bila i suvi{e mala. Na ovu primjedbu in`. Stela mi je rekao da tu povr{inu nije mogao pove}ati, jer mu je bilo nare|eno da Crkvu obnovi na neporu{enim temeqima prvobitne Crkve i da obnovqena Crkva bude {to identi~nija, kako po obliku tako i po izgledu sa poru{enom, ~ega sam se i ja pridràvao u nastavqawu radova... Sve ovdje navedene osnovne ~iwenice, o obnovi Crkve Svetog Petra I na Jezerskom vrhu Lov}ena, meni su li~no poznate kao rukovodiocu radova obnove u 1925. godini, a protivne tvrdwe ma sa koje strane, pa i sa strane dr Vladimira Dedijera, ne odgovaraju istini. Na kraju napomiwem, da sam i u 1945. godini bio zaduèn za opravku o{te}enog krova i oltara na istoj Crkvi, a {to je bio prouzrokovao drugi okupator, Italijani, za vrijeme drugog svjetskog rata."30 Ukoliko bi se prihvatila logika ideologa ru{ewa kapelice (koju je od svojih sredstava sanirao i rekonstruisao kraq Aleksandar Kara|or|evi}), to bi zna~ilo da sve gradove, manastire, crkve i ostale objekte koji su sanirani i rekonstruisani poslije zemqotresa 1979. god. pa sve do 1989. god. treba sru{iti, zato {to nam se ideologija tada{wih komunista nije dopadala? Koliko je ovo blizu pameti mislim da je o tome nepotrebno tro{iti rije~i.

Uporedo sa pripremama za gaèwe Wego{evog amaneta, ru{ewa crkve i groba, odvijala se i jedna druga aktivnost, o kojoj je u tada{wim javnim polemikama veoma malo, ili nimalo, do kraja otvoreno pisano. Ako se analizira redosqed javnih polemika u jugoslovenskoj {tampi, moè se primijetiti, da, {to bi Wego{ kazao: "I cijeli ovi besporeci po poretku nekome sqeduju". Naime u listu SSRN Hrvatske "Vjesnik" iz Zagreba pojavio se 26. aprila 1970. god. ~lanak "Znamo ko vodi kampawu protiv Wego{eva mauzoleja" koji je bio potpisan sa "Sav. Markovi}, Zagreb". U ~lanku punom mr`we izme|u ostalog pi{e i sqede}e: "Zato je potrebno otvoreno i javno ukazati kakvi su ti motivi i tko ih podràva... Ukinuta je autokefalna crnogorska pravoslavna crkva... Wima je kriva socijalisti~ka

29 Spomenica Petra II Petrovi}a-Wego{a-Vladike Rada, Cetiwe, 1926,

str. XVII. 30 Ko i za{to sprovodi u svijetu neistine? (pismo Veli{e Popovi}a)

28. VIII 1970, "Umetnost", Beograd, 27/28, 1971, str. 144-145.

Jugoslavija, socijalisti~ka Crna Gora, {to ne slu{aju zahtjeve nekih iz srpske pravoslavne crkve, {to se priklawaju slobodoqubivim Crnogorcima i 'daju im mogu}nost' da uklawaju iz svoje sredine, ispred svojih o~iju, sa svojih svetiwa tragove jednog sramotnog vremena i jo{ sramotnijih qudi...'31 U ime redakcije lista "Vjesnik" Drago Tovi} je 20. lipwa 1970. god. potpisao ~lanak "Vampire pronalazi onaj tko ih prièqkuje", u kojem izme|u ostalog pi{e i: "Tekst je bio potpisan ovako: 'Sav. Markovi}'. Iz toga zaista je bilo te{ko naslutiti da je autor teksta kompromitovana li~nost, osoba koja uop}e nije pozvana da javno raspravqa i donosi sudove o dru{tvenim pitawima. Da se potpisao potpunije, autor toga teksta bi dovoqno rekao o sebi. Wegov potpuni potpis - Savi} Markovi} [tedimlija - sretao se prije rata u reakcionarnoj {tampi, a za vrijeme okupacije u publikacijama koje su ozna~avale izdaju vlastite zemqe i naroda... [tedimlija je po nacionalnosti Crnogorac, ali je u ratu svojom publicisti~kom aktivno{}u pomagao usta{ki pokret... Wegove 'teorije' o 'pravoslavnim Hrvatima' i 'crvenim Hrvatima' imaju takve znanstvene temeqe da ne zasluùju ni{ta drugo nego da se zaborave.

Prirodno je i normalno dakle da ime [tedimlije kao intelektualnog radnika prekriva zaborav... îwenica da se zaboravqaju 'teorije' jednog [tedimlije govori samo o tome da u wima nije bilo ni{ta {to bi zavri-jedilo da se zapamti."32 Mislim daje dobro {to se pojavio tekst Savi}a Markovi}a [tedimlije jer je ukazao na ponovno pokretawe starih "teorija"o "autokefalnoj crnogorskoj crkvi" ali ovog puta u boq{evi~koj izvedbi. Ideja o "autokefalnoj unijatskoj Crnogorskoj crkvi" ro|ena je u usta{kom pokretu Ante Paveli}a u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj, po uzoru na "Autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu" koja je zavr{ila kao i wen osniva~. U kwizi "Pravoslavni", hrvatskog rimokatoli~kog teologa dr Juraja Kolari}a pi{e sqede}e: "Ante Paveli} izjavio je 28. veqa~e 1942. u saboru da 'u pravoslavqe ne dira nitko, ali u hrvatskoj dràvi ne moè biti Srpske pravoslavne crkve'. Zatim je 3. travwa 1942. donesena 'Zakonska odredba o osnivawu autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve', a na temequ te odredbe progla{en je 5. lipwa 1942. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve. Za poglavara Hrvatske pravoslavne crkve bio je postavqen ruski emigrantski arhijerej, biv{i arhiepiskop jekaterinoslavski| i novomoskovski Germogen, koji je bio ustoli~en u Zagrebu 7. lipwa 1942." Potom se navodi sqede}e: "Hrvatska pravoslavna

31 Dr. Juraj Kolari}, Pravoslavni, Zagreb, 1985, str. 174-176

32 Drago Jovi}. Vampire pronalazi onaj tko ih prièqkuje, "Umetnost", Beograd br. 27/28, 1971, 142-143.

crkva nije imala nikakav stvarni uticaj na poloàj pravoslavnih Srba u Hrvatskoj. Sa ne-koliko sve{tenika, mahom problemati~nih qudi, koji su se pukim slu~a-jem {pekulacijom na{li u NDH, nije ona mogla da vr{i nikakvu misiju, niti da postane zna~ajni faktor koji bi mogao da za{titi svoju pastvu. I daqe je trajalo prevo|ewe u rimokatoli~ku vjeru, i daqeje postojao i ra-dio 'Ured za ru{ewe pravoslavnih crkava', zlo~ini nijesu prestajali". Na kraju ovog poglavqa o Crkvenoj uniji u Hrvatskoj dr Juraj Kolari} iz-me|u ostalog zakqu~uje: "Kao {to smo vidjeli, povijest pravoslavqa u Hrvatskoj te{ka je i tragi~na. Spoznaja prave istine bila bi od najve}e koristi i za jednu i za drugu stranu. U svijetu je poznato da hrvatsko katoli~anstvo stoji na 'crnoj listi' svjetskog ekumenskog pokreta"... Te-{ko je ne sloìti se sa rije~ima ovog rimokatoli~kog doktora teolo{kih nauka, da treba saznati prave istine pa i one o crkvenoj uniji i o [tedimlijinim aktivnostima u Hrvatskoj. Autokefalne unijatske crkve priznaju Papu kao vrhovnog poglavara, ali pri tome zadràvaju stari obi~aj. Istorijski gledano "unija}ewe" je bilo "tiho" prevo|ewe u rimokatoli~anstvo, tj. bezrazlo`na latinizacija, pod vidom Jedinstva u vjeri, unato~ razli~itosti obreda.33 [tedimlija je bio glasnogovornik programa o stvarawu "Autokefalne unijatske Crnogorske crkve" i teze da je sveti Sava "genocidan ~ovjek", koji "popravoslavio" Crnu Goru. U stvari,' imao je zadatak da Crnogorce prevede iz pravoslavqa u rimokatoli~anstvo. Pored ovoga u usta{kom pokretu bio je zaduèn da radi na zbliàvawu Hrvata, Albanaca i "crvenih Hrvata" (kako su oni nazivali Crnogorce) i da ih konfrontira protiv Srba (Crnogoraca, Hercegovaca, Bosanaca, Srbijanaca,...). On je u usta{kom listu "Hrvatski narod" 1944. god. objavio tekst pod naslovom "Putokaz dr. Milana [uflaja". Ina~e, [uflaj je bio ideolog i pripadnik Star~evi}eve i Frankove zloglasne "Hrvatske Stranke Prava", iz koje je nastao cjelokupni usta{ki pokret, i istori~ar koji je pisao da su Crnogorci mje{avina "crvenih Hrvata" i starih Ilira. U svom tekstu o [uflaju [tedimlija kaè: "Prou~avaju}i povijest Hrvatske, Crne Gore i Albanije, [uflaj je nedvojbeno ozna~io kuda se treba obratiti pa`wu hrvatskog u~ewaka i politi~kog ~ovjeka u budu}nosti i na koju stranu treba upraviti i u~vrstiti utjecaj..."34 Nije te{ko zakqu~iti da sve [tedimlijine "teorije" vuku svoju genezu iz usta{ke "Hrvatske stranke prava". [tedimlija je samo po zadatku prou~io i prezentovao ideje ove stranke, koja je bila prva rasisti~ka i fa{isti~ka stranka u Evropi. Ona je nastala pedeset godina ranije nego fa{izam u Italiji i nacizam u Wema~koj. I tada i sada [tedimlija je radio na promjeni ukupnog

33 Dr. Juraj Kolari}, Pravoslavni, Zagreb, 1985, str. 174-176 34 Hrvatski narod, Zagreb, br. 963, 18. II 1944.

identiteta Crnogoraca, etni~kog i vjerskog, èle}i da ih prevede u "crvene Hrvate" i rimokatolike.

Ubrzo poslije [tedimlije obratio se javnosti i prof. dr Vladimir Dedijer, Titov biograf i ~lan "Odbora za izgradwu Mauzoleja Petru II Petrovi}u Wego{u na Lov}enu". U pismu koje je uputio Odboru a objavio list "Borba" 20. avgusta 1970. god. izme|u ostalog isti~e sqede}e: "Ova kapela je gra|ena od novog kamena, na novim temeqima, a ostaci stare ka-pele su ba~eni u Jezerski vrh. Ova ~iwenica je potvr|ena i iskazima qu-di koji su radili na zidawu nove kapele... ta kapelicaje ujedno simbol uni{tewa nezavisnosti Crnogorsko-primorske mitropolije, koju je ona ~uvala kroz vijekove, da bi posle 1918. godine, zajedno sa drugim nezavisnim srpskim crkvama, bila podvrgnuta srbijanskoj pravoslavnoj crkvi."28 Koliko je Dedijer bio u pravu oko sanacije i rekonstrukcije kapelice koja je sru{ena od strane Austrougarske 1916. god., dovoqno je napisao ing. Veli{a Popovi}, rukovodilac radova obnove u 1925. god. O tvrdwi da je kapelica ujedno simbol uni{tewa nezavisnosti Crnogorsko-primorske mitropolije dovoqno govore originalna dokumenta te iste Mitropolije iz 1918. god. Petnaest godina kasnije prof. dr Vladimir Dedijer je povodom svog angaòvawa na ru{ewu kapelice i podizawu mauzoleja izjavio izme|u ostalog sqede}e: "A imao sam, za onakvo angaòvawe, i li~nih razloga. Dobio sam bio nekakav honorar, za Dnevnik, a kako sam Dnevnik posvetio i poklonio Centralnom komitetu Partije, èleo sam da ceo honorar, do dinar, uloìm u podizawe biblioteke u Bile}i, koja bi nosila ime mog oca Jefte... Ali tamo u Bile}i, stvar je spre~ena iz nekih, kako sam razumeo, politi~kih razloga. Ne treba im biblioteka, ne trebaju im kwige. Ja odem kod Tita, ispri~am sve, i on kaè: "[to ne bi dao taj honorar za mauzolej". I ja pristanem... I meni se ne dopada mauzolej, jer je u duhu ove na{e posleratne mitomanije."29O~igledno da je Brozov marketing za Mauzolej bio inspirativan za wegovog zvani~nog biografa!

Poslije Dedijerovog obra}awa javnosti, obratila se i Skup{tina op{tine Cetiwe, ali Ustavnom sudu SR Crne Gore, ve} pomenutim pi-smom - elaboratom od 2. novembra 1970. god. Ovaj op{irni elaborat vjero-vatno je uradila ekipa van Cetiwa, a po svoj prilici i van Crne Gore, jer kolikoje poznato, u to vrijeme ovdje, bar javno, nije postojalo stru~waka za crkveno

28 Pismo Vladimira Dedijera, „Umetnost", Beograd, 27/28, 1971, str.

143-144.

29 Milo Gligorijevi}, Rat i mir Vladimira Dedijera, Beograd, 1985,

Lov}en Vos-^krese, Beograd 1990, str. 31-32.

pravo. Cetiwe je bilo samo "pozornica", scenaristi i reìse-ri su bili daleko od wega. Wemu je ve} duè bio oduzet duh gra|anskog Cetiwa, poslijeratnim "ispumpavawem" intelektualne elite i stvara-wem qudi "novog boq{evi~kog kova" skromnih intelektualnih mogu}no-sti. U ovom elaboratu izme|u ostalog pi{e:

"Postavqa se pitawe aktivne legitimacije Mitropolita crnogor-sko-primorske eparhije pa i same aktivne legitimacije Srpske pravo-slavne crkve da vodi sporove pred jugoslovenskim sudovima {tite}i in-terese Crnogorske pravoslavne crkve... Crnogorska pravoslavna crkva sada se nalazi u neredovnom stawu, ona nema kanonski izabranog mitropo-lita, niti Svetog Sinoda, te u weno ime niko ne moè pokretati bilo ka-kvi spor. Autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva dovedenaje u nere-dovno stawe fakti~kim prestankom crnogorske dràvnosti... Autokefal-nu Crnogorsku pravoslavnu crkvu "ukinuo" je regent Srbije Aleksandar Kara|or|evi} ukazom od 30. avgusta 1920. godine kojim je "ujedinio" sve pravoslavne autokefalne i autonomne crkve u jugoslovenskim zemqama, kao i eparhije koje su se nalazile pod jurisdikcijom drugih crkava u "jednu - Srpsku crkvu"... "Legitimitet" kraqevske vlasti, nad ostalim jugoslovenskim zemqama, uspostavqen je tek dono{ewem tzv. Vidovdanskog ustava 1921. godine. Ustvari, dono{ewem Vidovdanskog ustava "pravno prestaje" legitimitet crnogorskog suverena iz dinastije Petrovi}a. Prema tome, kada je regent Aleksandar izvr{io "ujediwewe" "srpskih crkava" Kraqevina Crna Gora pravno je jo{ postojala, a tako|e pravno i fakti~ki u woj je funkcionisao Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne crkve... Kako po kanonskom pravu Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve nije nadleàn da bira mitropolita crnogorsko-primorskog, a episkopi se biraju samo za upra`wene eparhije crkve, to zna~i da sada{wa li~nost koja uìva dostojanstvo mitropolita crnogorsko-primorskog nije kanonski izabrana ni za episkopa, a kamoli za mitropolita. Dana{we neligitimno stawe Crnogorske pravoslavne crkve je zaostatak pro{losti. Sada je ova crkva u stawu interegnuma, te otuda treba pokrenuti pitawe obnove kanonske i ustavne organizacije Crnogorske pravoslavne crkve, od strane ustavnih vr{ilaca vlasti u SR Crnoj Gori. Ovo otvoreno pitawe utoliko je zna~ajnije {to se s pravom veoma akutno postavqa i pitawe legitimiteta Srpskog mitropolita crnogorsko-primorske eparhije, pa i legitimiteta Srpske pravoslavne crkve da vodi sporove pred jugoslovenskim sudovima '{tite}i' interese Crnogorske pravoslavne crkve, jer je pro{irewe

Srpske pravoslavne crkve na Crnu Goru bio i ostao akt nasiqa koji bi na{a samoupravna socijalisti~ka vlast kao anomaliju morala likvidirati."30

Veoma brzo poslije ovog pisma, 11. novembra 1970. god. Ustavni sud SR Crne Gore donosi rje{ewe "U" Br. 23/70 nalaze}i: "da nema osnova za pokretawe postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke Vlade Na-rodne Republike Crne Gore i Odluke Skup{tine op{tine Cetiwe o podizawu Wego{evog mauzoleja na Lov}enu po projektu i izradi Ivana Me-{trovi}a". Da bi samoupravna socijalisti~ka komedija bila potpuna, u razlozima koji su sud opredjeqivali da donese ovakvo rje{ewe, navodi se i sqede}e: "u konkretnom slu~aju Mitropolija crnogorsko-primorska ni-je ovla{}eni predlaga~... Isto tako, po mi{qewu Suda, Wego{eva kapela na Lov}enu nije hram nego nadgrobni spomenik, a istovremeno i spome-nik kulture".31 Mitropolija nije ovla{}eni predlaga~ za crkvu u kojoj se bogoslu`i koju je podigao wen mitropolit 1845. god. i koja je posve}ena svetom Petru Cetiwskom!? Crkva nije crkva nego nadgrobni spomenik!? Kao da se nadgrobni spomenici i spomenici kulture smiju ru{iti?

Ova kratka analiza javnih polemika, wihov redosqed i neuobi~ajena efikasnost suda ukazuje da mo`da i nijesu sve ovo bile slu~ajnosti. Pi-smo [tedimlije u aprilu, Dedijera u avgustu, SO Cetiwe u novembru i rje{ewe Ustavnog suda u novembru 1970. god. ukazuju na istorijski konti-nuitet. Mora se priznati da je ~udno da legitimitet Mitropolije crno-gorsko-primorske priznaju sve pravoslavne crkve svijeta na ~elu sa Vase-qenskom patrijar{ijom (kao prvom me|u jednakima), a ne priznajuje Sa- vi} Markovi} [tedimlija, jedan od "teoreti~ara" usta{kog pokreta, prof. dr Vladimir Dedijer, Titov biograf, i "samoupravna socijalisti~-ka" vlast SR Crne Gore. O odlu~nosti komunista da se sprovede projekat, ~iji tvorac nije nepoznat, dovoqno govore rije~i nekada{weg predsjed nika komunista Jugoslavije Vidoja @arkovi}a koje je uputio mitropolitu Danilu Dajkovi}u: "Vladiko, svi sudovi u Jugoslaviji da presude u tvoju korist mi ne damo da se kapela podigne na vrhu Lov}ena". Za razliku od svog u~iteqa i idola @arkovi}je bio veoma iskren.

O besmislu tog vremena i projekta govori i sama ~iwenica osporava-wa legitimiteta Mitropolije crnogorsko-primorske, koja kao episkopija postoji na ovom prostoru od 1219. god., a kao mitropolija od 1346. god. i da wu priznaje cijela Vaseqena. Predsjednik Vlade Kraqevine Crne Gore dr Lazar Tomanovi}, povodom progla{ewa Crne Gore za Kraqevinu, izre~e 15.

30"Umetnost", Beograd, 27/28, 1971, str. 163-164, pismo SO Cetiwe Ustavnom sud SR CG br. 01-5835, 2. XI 1970.

31 Isto, str. 173.

avgusta 1910. god. o ovoj mitropoliji sqede}e: "Mitropolija Cetiwska jedina je Svetosavska Episkopska stolica, koja je bez prekidawa do danas sa~uvana i kao takva zakonita prestonica i nasqednica Pe}ke Patrijar{ije..." Za tuma~ewe crkvenog prava i kanona ponajmawe su bili zaduèni bezbo`nici, tj. ateisti iz samoupravne socijalisti~ke vlasti, tim vi{e jer je, kako sami navode, "crkva odvojena od dràve". Vaqda su o legitimnosti ove ~asne Mitropolije stare skoro osam vjekova mogli davati sud Majka Crkva (Srpska pravoslavna crkva) i Vaseqenska patrijar{ija, a ne nekvalifikovani laici? Vaseqenska patrijar{ija je priznala dobrovoqno, u svemu skladno kanonima, ponovno uspostavqawe redovnog stawa u Pe}koj patrijar{iji, tj. u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ustano-vqenog 12. septembra 1920. god., koje je bilo 1766. god. silom turske vlasti nasilno prekinuto. O tome je Vaseqenska patrijar{ija izdala "tomos" (diploma, poveqa...) i kanonsko pismo.32 âk i svakom laiku je jasno da odluka bilo kog regenta ili kraqa, prema vaè}em crkvenom pravu i kanonima, ne proizvodi nikakvo dejstvo i da je ona u tom smislu ni{tavna.

Pisci "samoupravnog socijalisti~kog elaborata o Crkvi" namjerno su izostavili da iznesu bitne ~iwenice koje stvari pokazuju u drugom svijetlu. Kraq Aleksandar nije ukinuo Srpsku Pravoslavnu Sv. crkvu u Crnoj Gori, kako se ona zvala, svojim ukazom od 30. avgusta 1920. god. ve} je Sveti sinod pravoslavne crkve u Crnoj Gori 16. decembra 1918. god. ak-tom br. 1169 odlu~io:

"Da se nezavisna Srpsko-Pravoslavna Sv. Crkva u Crnoj Gori ujedi-ni s autokefalnom Pravoslavnom Crkvom u Kraqevini Srbiji."

Ovu odluku su svojeru~no potpisali: mitropolit Crne Gore i pred-sjednik Sv. sinoda Mitrofan Ban, mitropolit pe}ki dr Gavrilo Doì}, episkop nik{i}ki Kiril Mitrovi} i sekretar Sinoda |akon Ivo Kalu|erovi}.33 Ovdje treba napomenuti da je Pravoslavna crkva u Kraqevini Srbiji postala autokefalna 1879. god., 103 god. poslije nasilnog ukidawa Pe}ke patrijar{ije 1766. god., ali ona nije bila u rangu patrijar{ije u kojem se Srpska pravoslavna crkva nalazila od 1346. do 1766. godine. O svojoj autokefalnosti Pravoslavna crkva u Kraqevini Srbiji je

32 Original se nalazi u Arhivu Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve. Dr

Qubo- mir Durkovi}-Jak{i}, Mitropolija crnogorska nikada nije bila autokefalna,

Beograd -Cetiwe, 1991,str.79. 33 Originad se nalazi u Arhivu Mitropolije crnogorko-primorske na

Cetiwu.

dobila tomos od Vaseqenske patrijar{ije 20. oktrbra 1879. god. i sa ovakvim crkvenopravnim poloàjem je do~ekala vaspostavqawe Pe}ke patrijar{ije, tj. Srpske pravoslavne crkve 1920. god.34 Tek poslije dono{ewa odluke od strane nadle`nih crkvenih organa Srpsko-pravoslavne Svete Crkve u Crnoj Gori 16. decembra 1918. god., i neophodnih pripremnih poslova u drugim srpskim pravoslavnim crkvama (ne samo sa crkvom u Kraqevini Srbiji), redovno stawe u Pe}koj patrijar{iji je uspostavqeno 12. septembra 1920. god., ~ime je poslije 154 godine obnovqena Srpska pravoslavna crkva.

Koliko su kraq Nikola i wegova Vlada dràli do crkvene tradicije i èqe da se uspostavi redovno stawe u Pe}koj patrijar{iji dovoqno su rekle rije~i predsjednika Kraqevske vlade u Crnogorskoj narodnoj skup-{tini 1910. god. Povodom uspostavqawa redovnog stawa u Pe}koj patri-jar{iji objavqen je ~lanak "Srpska patrijar{ija" 1920. god., u slu`be-nom listu Crnogorske kraqevske vlade u egzilu "Glas Crnogorca" koji je izlazio u Nejiu kod Pariza. U ~lanku koji je nesumwivo izraàvao mi-{qewe kraqevske vlade i samog kraqa Nikole nedvosmisleno se podrà-va uspostavqawe redovnog stawa u Pe}koj patrijar{iji, tj. ponovno obna-vqawe Srpske pravoslavne crkve, ali se sasvim opravdano zahtijeva da budu}i centar Patrijar{ije bude u Pe}i. U ~lanku izme|u ostalog pi{e:

"Prema istoriskom pravu na{e crkve jedino mitropolitu pe}skom pripada pravo da bude patrijarh cjelokupne srpske pravoslavne crkve.

Crnogorski narod, koji je u svojim vjekovnim naporima zasnovao srp-sku dràvnu misao i stvorio prvu politi~ku dràvu i omogu}io svojim nesebi~nim i juna~kim podvizima da se oslobodi srpsko pleme ispod turskog i austriskog ropstva, oslobodio je i Pe}, sjedi{te srpskog pa-trijarha. Samim oslobo|ewem Pe}i, oìvjela su i realna patrijar{ijska prava pe}skog mitropolita. Crna Gora je htjela da imenuje jednog patri-jarha opet u Pe}i, ali kako jo{ tada nije bio oslobo|en jedan veliki dio na{eg naroda koji se nalazio pod austriskim ropstvom, taj je akt bio od-loèn. îm se Crna Gora vaspostavi, mitropolit pe}ski ima biti pro-gla{en sa svima wegovim istoriskim pravima za patrijarha cjelokupne srpske pravoslavne crkve. Toga se prava Crna Gora kao vje~no slobodna srpska dràva i kao osloboditeqka Pe}i ne}e smjeti nikada odre}i. U protivnom ona bi se ogrije{ila i prema svom narodu koji nije nikad do-zvolio da se sa wenog amvona ~uje propovjed zarobqenog oltara".35

34 Danide Peri}, Crkveno pravo, Beograd, 1997, str. 242-243, poglavqe

Autokefalna crkva u Srbiji.

35 Glas Crnogorca, Neji kod Pariza, br. 88, 24. IX / 7. H 1920

Ukoliko uzmemo da su Kraqevina Crna Gora ({to pisci elaborata isti~u) i Kraqevina Srbija ({to ne isti~u) prestale de jure i de fakto da postoje kao me|unarodno priznate dràve 28. juna 1921. god. kada je Vi-dovdanskim ustavom progla{ena Kraqevina SHS, logi~no proizilazi da je Srpska pravoslavna Sv. Crkva u Crnoj Gori dobrovoqno prihvatila kanonsko obnavqawe Srpske pravoslavne crkve u vrijeme postojawa me|unarodno priznate Kraqevine Crne Gore. Odluka o ovome je donijeta 16. decembra 1918. god. a Vidovdanski ustav je progla{en 28. juna 1921. god., {to zna~i dvije i po godine prije formalnog kraja me|unarodnog postojawa Kraqevine Crne Gore i Kraqevine Srbije. Jasno je koliko ne èle da vide proste ~iwenice tuma~i "samoupravnog socijalisti~kog crkvenog prava" isti~u}i nelegitimnost crkve i mitropolita crnogorsko-primorskog. Logi~no bi bilo da zapitaju sebe o kakvom interregnumu i nelegimitimnosti govore, ako su do gaèwa Wego{evog amaneta, ru{ewa crkve i groba oni isti priznavali mitropolite crnogorsko-primorske poslije 1945. godine. 1

U svom elaboratu oni samo tvrde daje "Autokefalna Crnogorska pra-voslavna crkva" ukinuta. Me|utim, trebalo je da priloè akt o osnivawu koji je u crkvenopravnom smislu kanonski mjerodavan, tj. tomos ili di-plomu o osnivawu autokefalne crkve. U svom "samoupravnom socijali-sti~kom elaboratu" nadaqe tvrde da znaju ko je ukinuo "autokefalnu Cr-nogorsku pravoslavnu crkvu", ali boqe bi bilo da su pokazali, ili da ka-ù, ko ju osnovao, jer svaki kraj ima i svoj po~etak. Oni u stvari svjesno pre}utkuju istinu da Crnogorska mitropolija nije nikad kanonski ni od koga traìla autokefaliju niti joj je iko to pravo kanonski dao, i zato je nije nikad ni imala. Kanon krajwe precizan: crkva postaje autokefalna ukoliko traì autokefalnost od Majke crkve i ova joj to odobri. Ako toga nema, nema ni autokefalne crkve. Ukoliko toga ima, izdaje se tomos, tj. diploma o tom ~inu. Istorija ne poznaje da je Crnogorska mitropolija traìla od Majke Crkve Tomos o autokefalnosti, pa je nije mogla ni do-biti. Prema tome, Crnogorska mitropolija sa~uvalaje samo ona prava ko-ja je imala 1219, 1346. i 1766. god., i do dana{wih dana u kontinuitetu je kao eparhija i mitropolija Srpske pravoslavne crkve sa~uvala svoj sta-tus. Jasno je da samo onaj ko bi priloìo dokaz o traèwu autokefalije i pismenu dozvolu da ju je dobio, tj. objavio tomos (diplomu) izdat od Majke crkve nadle`ne za to, moè osporiti ove ~iwenice. Osim ovoga besmi-sleno je Crnogorsku mitropoliju nazivati "Crnogorska pravoslavna cr-kva" jer se ona do 1920. god., tj. do obnavqawa Srpske pravoslavne crkve, nije nikad slu`beno ni neslu`beno tako nazivala, ve} iskqu~ivo "Crno-gorska mitropolija". Od nasilnog ukinu}a Pe}ke patrijar{ije od strane turskog okupatora uz titulu mitropolita crnogorskog stoji i dodatak "egzarh", tj. ~uvar pe}kog trona,

{to zna~i daje upravo Crnogorska mitropolija bila ta koja je ~uvala najvi{i presto Srpske pravoslavne crkve.

Poku{aj pisaca elaborata da se vjera i crkva i weno organizacisko ustrojstvo veù za dràvu i naciju pokazuje elementarno nepoznavawe vjere i crkve. Oni kao da ne znaju, ili ne èle da znaju, da oni koji se kr{tavaju, ne kr{tavaju se u ime bilo kog naroda, nacije ili dràve, nego "u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha", ne primaju bilo kakvo zemaqsko dràvqanstvo nego nebesko, primaju}i "pe~at Dara Duha Svetoga". Onome ko posjeduje elementarno znawe o organizacionom ustrojstvu Crkve, nije nepoznato npr. da Aleksandrijska patrijar{ija u svojoj jurisdikciji ima ~itav afri~ki kontinent a ne jednu naciju ili dràvu. !

Vlast koja predlaè da bi Mitropoliju crnogorsko-primorsku "na- {a samoupravna socijalisti~ka vlast kao anomaliju morala likvidira-ti", vaqda poput ne~uvene likvidacije Sve{tenomu~enika Joanikija - mitropolita crnogorsko-primorskog 1945. god., samo je pokazala da ne zna {toje Crkva i da joj nije stalo ni do Crkve ni do spasewa du{e.

Sve navedeno su ~iwenice koje nije te{ko provjeriti. U filozofiji postoji maksima - protiv ~iwenica nema argumenata. Ovo normalno ne vaì kada moralni nivo ili neznawe padnu tako nisko da ~iwenice nijesu vi{e nikakav bitni podatak niti izvor mi{qewa.

Ru{ewe Wego{eve kapeliceje otpo~elo fizi~ki u julu 1972. god. â-sni ~ovjek Iso Mahmud Begovi} iz Bijelog Poqa odbio je da ru{i kapelicu uprkos oruànoj prijetwi od strane milicije govore}i: "Ja ne èlim i ne mogu da ru{im bilo ~iju svetiwu".36 Tog istog jula 1972. god., u "ime naroda" osu|en je na kaznu strogog zatvora profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr Mihailo \uri} izme|u ostalog zato {to je u ~lanku "Kamen razdora" napisao sqede}e: "Treba se dobro zamisliti nad stvarnim motivima dana{weg spora oko novog spomenika Wego{u. Nije to nikakav spor izme|u pristalica i protivnika ovog velikog pesnika, izme|u wegovih pravih i la`nih poklonika, mada se moè osnovano posumwati u istinsku privrènost Wego{u onih koji bi hteli da ga zazidaju Me{trovi}evim kamenim oklopom. Te{ko je razumeti i opravdati besprimernu upornost pomenutih prliti~kih ~inilaca u nametawu u svakom pogledu sumwivog re{ewa".37Qeta gospodweg 1972, a iste godine kada sa ponositog Lov}ena nestade hram - kapela sv. Petra Cetiwskog, zapo~e se, Bo`jom pomo}u, ostvarewe ideje paroha kotorskog protojereja Mom~ila Krivokapi}a da se

36 Momo Popovi}, Vera Gavrilovi}, Vapaj Lov}ena, Titograd, 1990, str. 87 37 Lov}en Voskrese, Specijalno izdawe lista "Intervju", Beograd, 1990, str. 64

izgradi hram u Pr~awu u slavu sv. Petra Cetiwskog. Ovo je bio izraz vjere da ru{ewem crkve na Lov}enu ne mogu sru{iti Crkvu.38

Prenos i sahrana zemnih ostataka vladike Petra II Petrovi}a Wego{a obavqeni su bez crkvenog obreda, bez svije}e i bez sve{tenika! Me{trovi}ev mauzolej Wego{u otvoren je 28. jula 1974. godine. Na velikoj sve~anosti govorio je predsjednik Predsjedni{tva SR Crne Gore Veqko Milatovi}, koji je bio i predsjednik Odbora za izgradwu mauzoleja. U svom govoru on je, izme|u ostalog, kazao: "Evo, od danas Wego{ev Lov}en vi{i je za jedan ispuweni dug na{eg pokoqewa velikom pjesniku, za novo djelo inspirisano wime. Ovo je trenutak kad s Wego{em i Lov}enom srasta granitna rije~ na{eg vremena i na{eg ~ovjeka. Put do ovog ~ina nije bio lak. I upravo to ukazuje na veli~inu poduhvata... Da bi smo Wego{a voqeli, ìvjeli s wim i primali wegove poetske i moralne pouke o ìvotu i slobodi, da bi smo dogra|ivali i produàvali ìvot wegovih istina, neophodno ga je vra}ati autenti~nosti i izvornosti: du`ni smo, da tuma~ewe wegovog djela, pjesni~kog i dràvni~kog, oslobodimo balasta romanti~arske i folklorne naivnosti, pravoslavne i gra|anske mitomanije i dekora za jednu efemernu nacionalnu dramu i patetiku".39Poslije sve~anosti na Jezerskom vrhu Lov}ena, 28. jula Glavni odbor za podizawe Wego{evog mauzoleja odrào je na Ivanovim Koritima svoju posqedwu sjednicu, kojoj je predsjedavao Veqko Milatovi}. Zlatna medaqa, po jednodu{noj èqi i odluci Odbora, dodijeqena je predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu. Jednu od deset srebrnih medaqa dobila je Skup{tina op{tine Cetiwe. Koliko je poznato, Savi} Markovi} [tedimlija, prof. dr Vladimir Dedijer i Ustavni sud SR Crne Gore nijesu dobili ni Jednu od

38 Isto, str. 47.

39 Isto, str. 48-49.

osamdeset pet bronzanih medaqa. Da li su dobili neka druga odlikovawa nije mi poznato?

Kako se pam}ewe novih generacija bude vra}alo, tako }e rasti i svijest da Svetiwu treba vratiti na sveto mjesto. Kao {to je Hristos iz mrtvih vaskrsnuo, vaskrsnu}e i sveti zavjet Wego{ev. Do tada - nadati se u ostvarewe rije~i onoga ~iji je amanet pogaèn, grob razoren a zadu`bina rasuta:

"Nad svom ovom grdnom mje{avinom opet umna sila torèstvuje; ne pu{ta se da je zlo pobjedi..."

KOSTA RADOVI] USTANAK "CRNOGORACA" PROTIV WEGO[A I GROBOVA

U Crnoj Gori dogodilo se ne{to mimo svijeta - ustanak protiv upokojenog vladike Rada, najumnije glave koju je Bog izabrao i uzvisio nad milionima, i dao mu da stvori djelo - amanet kosovskog bola i borbe protiv zla. I ustanak protiv qudskih kostiju koje nijesu uvijene u zastavu ateisti~ke idologije. Metod ustanka: la`, nasiqe, sumrak, potop.

Vo|e ustanka - crnogorski dràvni i partijski lideri, u su{tini vo|e ateizma, sedamdesetih i osmdesetih godina pro{log vijeka - planski ru{e zavjetnu Wego{evu crkvu, potapaju Pivu, sele Pivski manstir, a na dnu te{ke jezersjke vode ostavqaju oko tri hiqade grobova starih hercegova~kih Srba. [to je vi{e grijeha, to je vi{e patriotizma, to vi{e ateisti~kog nacionalizma! Takav je to bio nacionalni, kulturni i duhovni program. Bogobora~ki ustanak izvodi se preko ìve Srpske pravoslavnne crkve, preko Mitropolije Crnogorsko-primorske, a ciq je zatrijeti pravoslavnu svijest u Crnoj Gori, i{~upati joj korijen, a onda nasijati bjelosvjetsko bezbo`ni{tvo. Pritom, naravno, ne dirnuti u katoli~ki vatikanizam ni u islam. Moè ostati katoli~ka i islamska vjera u Crnoj Gori, ali Wego{eva, Svetog Petra i Svetog Vasilija - ne moè. To je ciq ustanka crnogorske nacionalisti~ke birokratije protiv Wego{a i kostiju Pivqana, kostiju Pive. A sve je to obja{weno narodu, pompezno, s dràvnog

vrha, pragmatskim, racionalnim razlozima: novo vrijeme i civilizacijski progres. "Treba Wego{u napravidti dostojan spomenik", i treba u sredwovjekovnoj i patrijarhalnoj Pivi, napokon, pogasiti lampe i svije}e i osvijetliti je elektri~nom energijom. Vladiku Rada }emo usre}iti kad ga prekostimo iz primitivne, zgurene, pravoslavne crkvice u faraonski mauzolej, jer posmrtno se uèlio da se odrekne stare vjere i da se domogne sve~anijeg mjesta. Pivqane }emo usre}iti kad im ugasimo ìvo Pivsko oko mrtvom vodom, kad ih raselimo iz postojbine, kad ogulimo obraze pivskim svecima (freskama), a crkve sv. Nikole i sv. Petra satjeramo na dno vode, zaboravnice.

@ivio ateisti~ki matrerijalizam i bogobora~ka megalomanija. @ivjela "smrt Boga". Vrhovno nasiqe, osloba|awe od naslije|ene su{tine, pohrawene u na{em pam}ewu je umjetnost i svetiwa nove vlasti. Taj naopaki entuzijazam izvo|en je uz eho naopake kora~nice: "na{a borba zahtijeva, kad se gine da se pjeva". Nasiqe nad imovinom i qudima prati duhovna diktatura onih koji gordo tvrde da je "ateizam najve}i civilizacijski doseg ~ovje~anstva" (Branko Pavi}evi}). Od ove gorde poruke ~ovjeka hvata strah kao kad pred wega iza|e ubica. I ve} iz tog ateizma po na{im putevima i stranputicama izniklo je, i rascvjetalo se, i rasti}ilo trwe novovarvarsta i novopaganizma. Kad se potop novovarvarstva i novopaganizma popeo na Lov}en, onda mu se lako bilo spustiti i ra{iriti u Pivi. (îni nam se da se taj potop u Pivi samodovoqno odmara, da nema novih namjera. Ko zna {ta nam je ve} smislio svojim podvodnim i podzemnim umom.) Tako je izveden moralni i duhovni potop pravoslavqa u Crnoj Gori. I iz tgh nebeskog poloma i pobjede slijepe zemqe nad nebom, ispilili su se novi Crnogorci, s novim jezikom i novom -antimolitvom. I obnovqenim verigama prokletog cara Dukqanina (ubice svetog Dmitra), sad ho}e da zadave istinsku, srpsku, pravoslavnu Crnu Goru . Crnu Goru Svetog Petra i Wego{a. Lijepa zavi~aja da jauk nije! Ne ~ujem ga samo dok molitva traje!

Srpsko pleme u Crnoj Gori iako je dugo kasnooltarilo, danas ipak shvata "namjere najve}eg dostignu}a civilizacije 20 vijeka - ateizma", shvata smisao ustanka protiv Wego{a i wegovih duhovnih srodnika, jer im prijeti sveop{ti potop: duhovni, moralni, istorijski i ezgistencijalni! Mi smo potopna zemqa i potopni qudi. Najlak{e je vladati vodozemcima. [ta }e nam narod. Jo{ pravoslavni, srpski narod u Crnoj

Gori. I Wego{. Pa to je dosta da je nema - kakvu smo je zamislili u evroateisti~kom, odnedavno amerikanizovanom nadahnu}u. Wima, gospodarima je va`no "najve}e civilizacijsko dostignu}e 20 vijeka - ateizam", jer to omogu}ava da bude{ sve sem ono {to jesi. Nije dobro, nije dobro ni da se negdje ~uje ili na~uje, da Wego{ ovdje ima duhovne srodnike i potomke, jer vladika je od vladika, a oni su imali obi~aj da kaù da su Crnogorci srpsko pleme, da im je rana na Kosovu, da tom ranom ovdje ìve, da im je jezik srpski a zavi~aj molitva Bogu. Pokazalo se da je potop na Lov}enu i Pivi samo dio ustani~ke borbe protiv Wego{a i grobova. Ustanak traje s pro{irenom strategijom i ma{tovitijom taktikom. Sve dok narod ne vikne: "Bje` u Crkvu Kraqevi}u Marko! " Zebem. Ne znam da li }emo isplivati iz ovog potopa. Samo zajednica pravoslavnog naroda, Wego{eva, i Srpske pravoslavne crkve, tj. Mitropolije Crnogorsko-primorske, moè spasiti Crnu Goru od potopa. Kao {to je uvijek spasavala. Ako ima onih koji se sje}aju.

MILO LOMPAR DUHOVNA OKUPACIJA Iako se ru{ewe Wego{eve kapele moglo razli~ito racionalizovati u politi~koj, istorijskoj i ideolo{koj ravni, nesaglasnosti koje takva obrazloèwa prate pojavqivale su se kao signali jedne duboko skrivene neuroze: ako je kapela poru{ena zato {to ju je, po{tuju}i forme Wego{eve gra|evine, obnovio kraq Aleksandar Kara|or|evi}, pa je tako ona poprimila zna~ewe monarhisti~ko-ugwetavala~kog reìma, kako je mogu}e da ju je zamenio mauzolej koji je poru~io, pa od wega potom odustao isti taj kraq? Zar i mauzolej nije, tako, simbol tog kraqa i wegovog reìma: kako neko nije bio prihvatqiv kao obnoviteq, ali jeste kao neuspeli naru~ilac? U simboli~koj ravni nema nikakvih nedoumica: ako je - u ~asu okupacije Crne Gore, 1916. godine - kapela na Lov}enu, svedo~e}i o onome {to pretrajava uprkos svakoj okupaciji, morala da bude uklowena, jer je suvi{e pokazivala, onda je ona sru{ena 1971. godine zato {to je i tada pokazivala ono {to }e nadìveti sivo doba koministi~ke vladavine. Komunisti~ko doba je obeleèno specifi~nim naporom da se potre Wego{evo srpstvo, a vrhunac tog potirawa Wego{a iz srpskog kulturnog ose}awa je ru{ewe

kapele na Lov}enu, {to je akt duhovnog falsifikata i akt duhovne okupacije, kao {to je mauzolej wen simbol. Ne mislim da na Lov}en ne treba da idemo: mesto je izabrano, sveto, gde je Wego{ tu moramo biti, nikakav mauzolej nas od toga ne moè odvojiti. Jer, ne idemo na Lov}en, ni na Cetiwe, i to se na nama vidi. Samo ako idemo na Lov}en moèmo pro}i pored gomile kamewa koja je odba~ena na Ivanovim koritima: fin, obra|en kamen, sredwe veli~ine, mamio me je, u leto 1991. godine, da ponesem jedan komad, da ga pokazujem studentima pored fotografija Wego{eve kapele, da poku{am da prona|em dosluh izme|u dlanova spu{tenih na wegovu rapavu povr{inu i pogleda koji se sa najve}om pa`wom upu}uje ka malenoj uzvi{enosti Wego{evog izabranog mesta. Mo`da je bilo neke nesvesne mudrosti u tome {to to nisam u~inio: ako se taj kamen jednoga dana vrati na mesto ″|e je zrno klicu zametnulo″, mogli bismo ponovo ugledati i samu kapelu. U mojoj sobi on bi bio samo kamen se}awa, na Ivanovim koritima on je kamen opomene i nade. Verujem - a vera je tvrdo ~ekawe ne~ega ~emu se nadamo - da sam ga ostavio tamo i da ga nisam poneo sa sobom samo zato da ga - jednog dana mogu i sam izneti na vrh.

Zlata Koci} NE SECIMO SEBI GLAVU Oj, vladiko, glavo na{a, spevano je Wego{u. Wego{ je glava na{eg duhovnog bi}a, duhovna glava srpstva, dodaje se. Sam Wego{ pevao je: " Ponosita lov}enska planino glava ti se nad oblacim visi". Ru{ewe Wego{eve kapele imalo je za ciq da se obezglavi narod - zavapio je skup u Nik{i}u, posve}en Wego{u. Sam Wego{ priklawao se u~itequ Hristu. Hristos je glava, crkva - telo, a mi smo udi toga tela i udi jedan drugome, u~i nas apostol Pavle. Stvarno i metafori~no odsecawe glave na{a je ìva rana, iz we i pevamo (ridamo) : Lazarevim prerezanim grlom, naro~ito danas. U Ravanici leè netlene mo{ti svetog Lazara, i glava, do{la ~udom iz Carigrada - telo i pose~ena glava, zajedno, po milosti Bo`joj, po veri Lazarevoj i na{oj. Narod je odavno opevao to spajawe u pesmi "Obretenije glave kneza Lazara". Posle ~etrdeset godina izva|ena iz isto~nika, vode koja simboli{e obnavqawe ìvota, glava, svetle}i, ide poqem da se spoji s telom ("Sveta glava ka svetome telu").

U vremenu bezverja i obesve}ewa, Bulgakov ispisuje stra{nu alegoriju, kojom kao da parodira na{u pesmu - sve je tu obrnuto naopa~ke: umesto svetle glave u ìvotodavnoj vodi ovde je qudska krv u lobawi iz koje pije vladar mraka, sti~u}i ve~ni ìvot.. Satana je tu kadar i da pripoji odse~enu glavu - na pozori{noj sceni on odseca glavu (nevernika) pa je iznova nakalemquje, isku{av{i samilost: na{ao se neko u masi da uzvikne: "Vratite mu glavu! " Ali prikalemqena satanskim ume}em - mada se spoqa ni{ta ne prime}uje - glava nikad ne}e biti ista. Ni ~ovek koji je nosi. Stojimo, dakle, pred starim izborom: vera ili neverovawe. U slu~aju drugog, satana je na pozornici, ali danas vi{e ne odseca glavu on, prepu{ta samom ~oveku (narodu) da to u~ini, jer je otelovqen, dela iznutra iz ~oveka, iz naroda. "Na Lov}enu nema vi{e ni~eg, samo sabqa kojom je pose~en", kaè Matija Be}kovi}. Pred izborom smo - ho}emo li sami sebi odse}i glavu, ili ne? Ho}emo li da je prikalemquje satana, ili }emo ga izgoniti (zna se ~ime). Ho}emo li prevideti: ko god da se~e ili ru{i izaziva u nama gnev, i to pravedan, ali - taj je samo sabqa u rukama onoga ko ~eka na{u lobawu. Lobawi je kasno za kajawe, stoga ne dopustimo da se gnev prelije u mr`wu, sabqu sa stotinu o{trica.

DRAGAN LAKI}EVI] LOV]ENSKA SLIKA Kad s vrha tvog groba prvi kamen sru{e, On }e u dubinu si}i na{e du{e. (S. Rai~kovi}) U Cetiwskom manastiru kupio sam, onoga leta, razglednicu stare

Wego{eve kapele na Lov}enu. Snimak slikara grafi~ara Mihajla M. Karganovi}a Kargana.

Ve} ~ervrt stole}a, ove crkvice, u kojoj se nalazio pesnikov grob, na vrhu Lov}ena - nema. Sru{ili su je - zna se kad, kako, za{to - da bi je zamenili ne~im drugim, a to drugo ima vi{e imena.

Nalik promeni slike, promenili su i ime- narodu, i obraz - Crnoj Gori.

Slika je me|utim, ostala. Kao de se ova prava, izvorna, Wego{eva - sva od plavila neba i kamena,

mora na dohvatu, crnogorskih brda u pozadini - urezala u na{u, svest. I svuda stoji ona, samo na Lov}enu ona druga, tu|a, hladna, podmetnuta.

Slika negda{weg Lov}ena ~ini se tako bliskom i poznatom, kao da smo se upravo odande vratili. Kao da se malo~as, tu, na kamewu i }ubama trave planinske, zavr{ila Skup{tina glavara, odigrao prizor iz Gorskog vijenca. Kao da je malopre niz Lov}en minula ona povorka sa sve~anosti 21, septembra 1925. godine, kad je obnovqena Kapela po{to su je bombardovali i o{tetili Austro-Ugarski vojnici.

Kao da pesnik najve}i jo{ sedi pred wom i pi{e svoj testament: Sto putah sam gledao oblake \e iz mora do|u na gomile I prekrile svu ovu planinu, Otisni se tamo ali tamo S sijevawem i s velikom jekom I s lomqavom stra{nijeh gromovah...

Sve stremi visini: planina i crkva, duh i uzbu|ewe jezika. Sklad

onoga {to je sazdao Tvorac s onim {to je dozidao wegov slu`benik-gospodar malene srpske zemqe.

Kod Wego{a su samo sloboda i poezija - velike. Lov}enski vrh je granica zemqe i neba, kopna i mora, pro{losti i

budu}nosti, istorije i poezije. Granica u na{im pojmovima - tradicije, kulture, nacije, morala.

Odande se vidi najdaqe. Kao da nema srpskog pesnika koji ovu sliku nije opevao:

Od neizre~enih svojih crnih biqura Zavi~aj od ovog na{eg vi{i I svakom zlu nedosti`an Sagradi nam Gospodaru (Vasko Popa) I do dandanas, sve od toga doba Na{ rod se dr`i na vrhu tog groba! (Matija Be}kovi})

Gledam sliku. Trebalo bi je vratiti u ~itanke, na korice uxbenika istorije - da kazuje o nama. Naslikati je u ìvopise novih crkava - s mu~eni~kim oreolom oko kapele u kojoj je po~ivao Vladika.

Ta crkva nije sru{ena jedino u nama, gdje stanuju stare blage slike kao {to je ova lov}enska.

Episkop Budimqansko-nik{i}ki JOANIKIJE MI]OVI] WEGO[ - SVE[TENI TUMA^ SRPSKOG MUÊNI[TVA Ivo Andri} je cijelo svoje duboko umovawe o Wego{u podveo pod jednu

misaonu tvrdwu: "Wego{ (je) tragi~ni junak kosovske misli." - Kosovska `rtva bila je istorijska osnova i neiscrpno nadahnu}e Wego{evog misaonog poleta. Kosovo je dalo blistavo mu~eni{tvo, a Wego{ je to i takvo mu~eni{tvo - svjedo~ewe vjere - prepoznao kao dinami~ko na~elo srpske istorije i duhovnosti. On je otkrio dubinski smisao kosovskog mu~eni{tva kao oduhovqene `rtve koja silom vjere u Vaskrsewe dobija neuni{tivu vrijednost. Zahvaquju}i vjeri srpski narod poslije kosovskog poraza i stradawa nije izgubio osje}aj slobode i silu pregnu}a niti se kona~no predao i za svagda prihvatio poloàj roba.

Svoju zadu`binu, crkvu na Lov}enu, vladika i pjesnik sastavio je iz onih elemenata koji predstavqaju savr{enu `rtvu i wen vje~ni smisao: prvi je oltar sa `rtvenikom na kome se prinosi ~ista `rtva, a drugi je kupola - simvol Vaskrsewa gdje se oduhovqena `rtva uzdiè i osmi{qava. Sve{teni tuma~ srpskog mu~eni{tva svoju kosovsku misao uobli~io je u hram na Lov}enu, vrhu Crne Gore, koji privla~i poglede porobqenog srpstva i napa}ena srca krijepi svjetlo{}u vjere i nade. Kosovsko mu~eni{tvo, produèno kroz srpsku istoriju, naro~ito kod Crnogoraca, dobija osve}ewe u oltaru na sv. `rtveniku pravoslavne vjere, a vje~ni smisao i vrijednost dobija pobjedom nad smr}u - Vaskrsewem - "u veselom carstvu poezije." Svoju misao o kosovskom mu~eni{tvu i `rtvi, kao skrivenom unutra{wem na~elu srpske istorije Wego{ je razvio u svom pjesni~kom djelu, a na kraju je zaodjenuo hristolikim hramom na Lov}enu. Bez hrama na Lov}enu vladi~ina misao nema vidqivog pravca ni du{a pokoja.

Wego{ je, nimalo slu~ajno, crkvu svoga upokojewa posvetio svome stricu i, {to je za nas va`nije, svome duhovnom ocu i nadahnitequ Sv. Petru

Cetiwskom. Kao {to je na zemqi duhovno sazrijevao pored ìvog sveca, pod wegovim prozorqivim pogledom, zaèlio je da se i na nebu na|e u wegovim wedrima. - Sveta tajna duhovnog o~instva i sinovstva nevidqivo je ugra|ena u temeqe hrama na Lov}enu.

Wego{ev amanet Crnogorcima da ga sahrane u crkvi na Lov}enu nije motivisan samo dobrim obi~ajem da se episkop sahrawuje u hramu; wegov amanet je ne samo da se wegove kosti ne razdvajaju od hrama, nego i da se wegovo djelo ne tuma~i odvojeno i nezavisno od pravoslavnog predawa i duhovnosti. Hram je sublimirani i duboko li~ni motiv wegovog stvarala{tva koji sa pisanim djelom ~ini jednu cjelinu.

Dugi niz decenija Crnogorci su se, a ni{ta mawe i Hercegovci, da ne idemo daqe, poistovje}ivali sa Wego{em. Ne samo da su se vaspitavali i prosve}ivali Wego{evim pjesni~ko-filosofskim djelom, nego su wegovu misao i poeziju upijali kao "najsla|e du{evno pi}e" koje je nadahwivalo pokoqewa stvaralaca i pregalaca. Zato je razarawe crkve na Lov}enu vi{e {kodilo i vi{e zla nanijelo Wego{evom narodu nego Wego{u samom. Razarawem hrama i oskrnavqewem svetiwe u~iwen je bezuman poku{aj da se pravoslavni narod nasilno odvoji od svoje vjere i duhovnih korijena. Osiono gaèwe po svetiwi zapravo je gaèwe po du{ama onih koji tu svetiwu po{tuju i {tite. Partijski fanatici i komunisti~ke vlasti prezreli su mi{qewa, proteste, vapaje savjesti najumnijih qudi, nau~nika i stvaralaca iz Crne Gore i cijelog Srpstva. Duhovno nasiqe ostavqqa dugotrajne i te{ke posledice. Ovo nasiqe utoliko je gore i bolnije ukoliko wegove {tetne posledice dubqe prodiru, truju i optere}uju nevino tkivo pravoslavne osje}ajnosti i duhovnosti Crnogoraca. Ubrzo posle tog tragi~nog samorazarawa Crnogoraca znaci wihovog duhovnog sunovrata mogu se lako zapaziti. Sada je, dakle, o~igledna kriza identiteta: Crnogorci se pitaju kojoj vjeri i duhovnom predawu pripadaju; kojim jezikom govore; odri~u se svog duhovnog i kulturtnog nasle|a; pojedini to nasle|e doìvqavaju kao hiqadugodi{wu zabludu, mitomaniju, duhovno robovawe i ~amqewe.

U nesre}nom poduhvatu ru{ewa Wego{eve crkve sa zvani~nom Crnom Gorom dobro su sara|ivali na{i zapadni susjedi koji su odu{evqeno pozdravili, stru~no i finansijski pomogli gradwu mauzoleja i pritvorno se ushi}avali Wego{em sve do wegvog utamni~ewa.

Kad bi smo pa`qivije prou~ili motive zapadnih susjeda u vezi wihove svesrdne pomo}i crnogorskoj vlasti prilikom ru{ewa Wego{eve crkve na Lov}enu nai{li bi smo na jednu istorijsku podudarnost. Naime na{i

zapadni susjedi rimokatoli~ke vjere su, i ovog puta, po{to im se ukazala zgodna prilika, uradili ono {to su i ranije ~inili. Oni su do sada nekoliko puta dirnuli u o~ni ìvac Mitropolije Zetske odnosno Crnogorsko-primorske. Prvi put sredinom petnaestog vijeka sry{i{e manastir Svetih Arhangela na Prevlaci koji Sv.Sava odredi za sjedi{te ove Mitropolije. Oko 250.godina poslije ovog zlo~ina opet naloì{e (1692.godine) prvu minu u temeqe starog Cetiwskog manastira gdje Ivan Crnojevi} prenese sjedi{te ove znamenite Mitropolije. - Tobo` da se ne bi u woj Turci utvrdili! To je isto tako "prijateqski" i kom{ijski "ubjedqiv" razlog za ru{ewe svetiwe i sjedi{ta Mitropolije kao {to je tobo` neka vol{ebna "bolijest" bila povoqan izgovor za ru{ewe Prevla~kog manastira. Napomiwemo usput da su samo dvije godine kasnije (1694.godine) isti Mle~ani sa istim izgovorom do temeqa poru{ili sjedi{te Mitropolije Hercegova~ke manastir Tvrdo{ sa crkvom Uspenija Presvete Bogorodice. Ne treba mnogo mudrosti da bi se pravilno zakqu~ilo s kojim ciqem je Mleta~ka Republika, rukom na{ih susjeda rimokatolika iz Primorja ili zale|a ru{ila ove svetiwe odnosno zatirala sjedi{ta dveju Mitropolija. Naro~ito kada se imaju u vidu vjekovne prozelitske te`we rimokatoli~kog sve{tenstva prema pravoslavnoj Crnoj Gori i Hercegovini.

Vladike iz porodice Petrovi}a primili su mu~eni~ko nasle|e Mitropolije zetske i crnogorske, sa wim se srodili, produbqivali svijest o wenoj `rtvi pravilno se koriste}i wenim vjekovnim iskustvom. Mi se danas ~udimo zbog ~ega su izbjegavali da kaù kakva zla Mle~ani u~ini{e iz dva navrata povjerenoj im Mitropoliji. Mislim da su nastojali da sa svoje strane ne doprinesu daqem {irewu neprijateqstva sa Mle~anima {to Crnoj Gori tada nikako ne be odgovaralo. No kad su u vrijeme turskog nasiqa i pohoda prema Cetiwu Mle~ani Crnogorce nazvali rodom "lupe{kim i pokvarenim" vladika Vasilije, koji je imao plemi}ku svijest, prvo se u ime svih Crnogoraca pohvalio starim srpskim gospodstvom a onda Mle~ane èstoko opomenuo: mi vjekovima ginusmo u va{oj vojsci bore}i se protiv Turaka a vi nam tako zahvaliste {to nam za to poru{iste crkve i manastire. Zbog toga }emo izi}i na na{u najve}u goru (t.j. Lov}en) da svemu svijetu kaèmo {to nam ~inite a vama }e Bog suditi za va{a bezakowa.

Za izu~avawe istorijske znakovitosti kapele va`no je od napred re~enog imati u vidu slijede}e: obje katedralne episkopske crkve ( na Prevlaci i Cetiwu) imale su kupolu ({to nije uvijek slu~aj sa hramovima na ovom podru~ju). Taj karakteristi~ni elemenat kojim su se odlikovale obje poru{ene katedralne crkve Mitropolije zetske i crnogorske Wego{ je

uzdigao na onu goru ({to je va`no primjetiti) sa koje je wegov predak vladika Vasilije poèlio da Mle~anima odgovori na wihove optu`be i jo{ vi{e da ih potsjeti na ru{ewe pravoslavnih svetiwa. Tom elementu - kupoli - Wego{ je dodao pravoslavni oltar i `rtvenik i tako na~inio ovaj jedinstveni hram.

Vasilijev odgovor Mle~anima sadrì pam}ewe wihovih zlodjela, optu`bu, vjeru u Boìji sud, osje}aj povrije|ene du{e. Wego{ev hram druga~ije djeluje od Vasilijevog odgovora; on sabira i ujediwuje oko sebe sva srpska pravoslavna plemena koja svoj duhovni pogled uzdiù ka wime osve{tanim lov}enskim visinama saglasno psalmopjevcu: "podièm o~i svoje ka gorama odakle mi dolazi pomo}".

Wego{ je podigao pravoslavni hram na vrhu Lov}ena, istako ga na vidik, ne samo Crnogorcima nego i okolnim srpskim plemenima. Ovaj hram ozna~en je kao zavjetna svetiwa svih srpskih pravoslavnih plemena i saborno mjesto wihovog okupqawa. Tu izuzetnu povlasticu nije stekao samo uzvi{enim poloàjem i karakteristi~nim izgledom nego i namjenom koju mu je sam Wego{ odredio; ova pravoslavna svetiwa, kao mjesto Wego{evog pokoja, ~uva i ovaplo}uje sabornost - temeqnu odliku Pravoslavqa koju je Wego{ u svom pjesni~kom djelu razvio do veli~anstvene rasko{i. Na li~nom, unutra{wem planu ta sabornost se ogleda u proìmaju}em se jedinstvu Boànskih darova i vrlina kojim je ukra{en Wego{ev duh. Wegova izuzetna umna obdarenost blista kroz produbqeno i oduhovqeno osje}awe koje istovremeno proni~e gorwe i dowe svjetove duha, raj i pakao. Na spoqa{wem planu Wego{ev duh ima sposobnost da sabira i nanovo, stvarala~ki oblikuje duhovna iskustva pokoqewa; naro~ita sposobnost Wego{evog duha na spoqa{wem planu ogleda se u tome {to istovremeno moè da prihvata i slavu i tragediju. Tu je i tajna wegovog smisla za srpsku istoriju i za najdubqe istine vjere; zbog toga on moè da se suo~ava sa tragedijom, konkretno da se "topi u srpske nesre}e" i da uìva u "gnijezdu juna~ke slobode". Ovdje se opasnost smrti proìma (a time i savladava) nadom Vaskrsewa.

Od kad je poru{ena Wego{eva crkva sa Lov}ena hram vi{e nije vrhovni simvol, ikona i svetiwa Crne Gore; osim za malo stado onih ~ija srca obodruje raspeta svetiwa iako u Crnoj Gori nemaju gdje glave zakloniti.

Na kraju smo se du`ni osvrnuti na odbojnu simvoliku mauzoleja po{to je on, umjesto hrama, istaknut kao znak prepoznavawa nove Crne Gore. Crnogorske vlasti jo{ prije trideset godina istakle su mauzolej kao

nacionalni simvol na pogled cijelom narodu. Od tada, a danas najvi{e, uporno nastoje da prema tom la`nom simvolu u koji je ugra|eno nasiqe i partijski fanatizam, oblikuju novi identitet Crnogoraca. Taj novi identitet Crnogoraca nema ni~eg zajedni~kog sa Wego{em a naro~ito ne sa Pravoslavqem. Projektanti novog identiteta Crnogoraca èle da preprave sve kanone a naro~ito onaj Wego{ev; Wego{ev kanon nije ni{ta drugo nego Pravoslavna vjera koja razvija osje}awe i sposobnost sabornosti; bez we nema oplemewivawa i proìmawa Boànskih darova i vrlina, ni saborne svijesti i jedinstva naroda. Konkretno, bez we se ne mogu nasle|ivati ni raumjeti duhovne i kulturne vrijednosti srpskog naroda; bez we se ne moè shvatiti smisao srpske istorije niti bi bez we srpski stvaraoci (naro~ito Wego{ i Nastasijevi}) iskustvo slave i tragedije mogli preto~iti u prekrasna poetska djela.

Kad ~ovjek u|e u nametnuto anti-zdawe na Lov}enu wegovo srce se smrzava a osje}awa zamiru. Nema molitve, nema rije~i ni dijaloga - nijemo mu~awe ispuwava prostor zasvo}en sivim mermerom. Na ovaj la`ni hram, i jo{ vi{e na stawe duha koje mu odgovara mogu se primijeniti Wego{evi stihovi: "U ~ojka je jedan hram vozdvignut / zla obiteq tuge i àlosti... pod koje se svodom otrovnijem / mu~enija vremena gnijezde..."

Mauzolej je istaknut kao simvol nove Crne Gre sa ciqem da se promijeni vjekovima oblikovani identitet Crnogoraca. Uzdizawe hladnog razuma (nasuprot wego{evske prosvijetqenosti uma), prezir i cinizam prema najdubqim, oduhovqenim osje}awima, potpuno je u skladu sa utiskom koji name}e mauzolej svojom optere}uju}om monumentalno{}u i hladno}om. Zato nije ~udo {to crnogorska vladaju}a elita, drè}i se mauzoleja kao vrhovnog simvola Crne Gore, ~esto ponavqa svoje geslo: "Mi se rukovodimo razumom a ne emocijama." Vladaju}a elita trijumfalno promovi{e jednu "novu", tobo`, prispjelu i stasalu generaciju koja se ne povodi za osje}awima nego za prakti~nim i operativnim razumom. Suvi{no je obja{wavati kolika praznina stoji iza ovog "izuma", tj. prezira i cinizma prema osje}awima. Ipak, vaqa napomenuti da je drugo lice tog zajedqivog cinizma nezasitna potreba za osje}awima koja zadovoqavaju niske qudske porive: narcizmom, bolesnom osjetqivo{}u, uìvawem u sitniim pohvalama i udvori{tvu; ba{ kao {to su se crnogorske vlasti ru{ewem Wego{eve crkve vi{estruko dodvoravale i Brozovom reìmu i katoli~ko-prozelitskim slu`bama u Zagrebu i Vatikanu.

O dubinskoj povezanosti isticawa mauzoleja kao vrhovnog simvola Crne Gore i duhovnog osiroma{ewa Crnogoraca moè se napraviti mnogo

op{irnija analiza. Najtragi~nija posledica te mra~ne sveze sastoji se u tome {to mauzolej kao nametnuti simvol izokre}e i iskaùje istorijsko pam}ewe i samosaznawe Crnogoraca: Kosovski zavjet koji dubinom svoga smisla i zna~ewa proni~e i obiqeàva glavne tokove srpske (a u okviru we i crnogorske) istorije, defini{e se sa nadmenom samouvjereno{}u kao mitomanija i la`na istorija. Ta hula i danas Wego{eva pjesni~ka "prsa u tartar pretvara" i, {to je najve}a muka wegovom duhu - umnoìlo se sjeme "bogomrskih Srbstva otpadnika". O.NIKODIM BOGOSAVQEVI} � �� , ��

� ��, �� , �

�� . �� , �� , �� , �� ; �� , � �� . ��.101,12-14) �� , �� , �� .�� , �� . �� .�� .��, �� .�� .�� , �� , �� , �� , �� , �� , �� . ��, ��., ��a, ��, ��, ��

��, �� , � �� . �� , �� a ��. �� , �� , �� . �� -�� , �� . �� , �� , �� , �� , �� . �� .��, �� .��, �� .��, �� .��, �� .��, �� , �� -�� . � �� , �� , �� .�� .

�� .�� .�� , �� , �� , ��. �� , �� , �� . �� , ��, �� . �� , ��, �� ,

�� .

�� II �� , �� 1845.�� – ��.�� , �� -�� 15.��. �� 40-�� , �� , �� 400-�� , �� . �� , ��, �� , �� , �� .��, �� , � �� , � �� . �� , �� , �� , �� . �� a ��.�� . ��, ��, �� .�� n�, ��., �� , �� , �� , �� ; �� , �� , ��, �� . �� . �� , �� , ��

�� .�� .

��.�� – �� , �� , �� , �� , �� . �� , �� , �� , �� , �� , �� – �� .��. �� , �� , �� , � �� , � �� .�� , �� – �� . �� , �� , �� . �� .�� , �� , �� .

�� .�� , �� , �� . �� , �� . �� . �� , ��, �� , ��., �� . �� . �� .�� , �� . �� , �� .

�� , �� ; ��

�� , �� . �� , ��, �� , � �� , �� , � �� , �� , �� , �� , �� , �� , � �� , �� , ��, �� . �� . �� , �� , �� .��, �� , �� , �� , �� . �� , �� . � �� . �� : �� , �� !

�� . �� , �� , �� .

�� , �� . �� .�� , ��

��, �� , �� , ��, �� , �� . �� .��, ��, �� , �� , ��, �� .

�� .�� , �� . �� . �� , �� . �� .

�� . �� , �� , �� c�� , �� , �� , �� , �� , � ��, �� ,�� , �� . �� , �� , �� , �� , �� .��, �� . � �� : «�� !» �� , �� , �� : «�� !», �� . �� , �� – �� . �� ,

�� «��» �� . �� : �� , ��, ��; �� , �� , �� . �� , �� : �� .�� -��, ��. �� . �� .��.�� . �� , �� , ��, �� . �� , �� , �� . �� . �� – ��. �� , �� . �� ; �� . ��, �� -�� . �� – �� . �� -�� -�� , �� . �� , � �� . �� , �� – ��, �� – ��, �� , �� , �� . «�� .» �� . �� .��

�� , �� , �� , �� , �� , �� , �� . �� -�� – �� , �� , �� , �� ; �� , �� ! � � ��, �� , �� : �� , �� ! �.�� Milutin Mi}ovi} CRNA RUPA U CRNOJ GORI

Zamislimo da je na vrhu Lov}ena bila Kwiga. Kwiga u kojoj su bile upisane sve tajne Crne Gore.I posebno nagla{ena poglavqa:Kosovo, Oktoih, Wego{.

Ta kwiga, podignuta na najvi{u duhovnu visinu je bila Lov}enska kapela. Dok su znali Crnogorci {ta je u woj bilo zapisano, dok su je ~itali, ona je ~uvala i hranila Crnu Goru. Najednom je udario grom u tu kwigu. Grom mr`we i nepismenosti, jer Crnogorci vi{e nijesu mogli da je ~itaju. I spaqena je, tj. - razoren je Lov}enski oltar. I namjesto tog razorenog oltara, ostala je crna rupa, koja se onda naselila u sred Crne Gore. Ali taj grom nije udario iz neba, nego iz demonizovanog srca crnogorske vlasti, koja je izgubila smisao za tajnu duha i kulture. I taj grom mr`we koji je puknuo iz oslijepjelog srca crnogorske vlasti, trebalo je predstaviti kao znak novog vremena, i nove Crne Gore,

koja }e raskinuti veze sa starom, romanti~arskom, sredwovjekovnom, vizantijskom i mra~nom. I da bi sami sebe opravdali, sve je trebalo izvesti po zakonu. Dakle, trebalo je prvo iskompromitovati Kapelu (kwigu), koja je postala ne~itqiva, anahrona, mra~na, sredwovjekova, retrogradna i mitomanska. Nedostojna Wego{a i dostojna nepostojawa. Ali da bi se razorila Kapela (i pocijepala Kwiga), trebalo je zavezati usta i onima koji su je jo{ ~itali I branili. Sve razloge drugih i druga~ijih, trebalo je proglasiti nevaè}im.Okfalifikovati ih kao retrogradne, sredwovjekovne, romanti~arske,mitomanske.Ista retorika dana{weg politi~ko-kulturnog establi{menta Crne Gore. Drugi i druga~iji se progla{avaju nepostoje}im. I na mjesto praznine razorenog Oltara na Lov}enu, napravqen je monumentalni Me{trovi}ev Mauzolej,-monumentalna, kosmopolitska praznina. I ta megalomanska praznina,obu~ena u Mauzolej, postala je simbol nove, kosmopolitske, evropske, Crne Gore. I "dostojan spomenik Wego{u".

A rupa sa vrha Lov}ena, ne samo da je u{la u sred Crne Gore, nego se spustila i u weno dno,- Gdje je kasnije nazvana Dukqa i dukqanstvo (Crnogorcima bukvalno ne~itqiva kwiga -kwiga fikcija). Istinski duhovni temeq Crne Gore, Kosovo, vizantijska kultura, Wego{, progla{eni su za mitomaniju, romantizam,retrogradnu tradiciju. A Dukqa i dukqanstvo (fiktivna kwiga -metastazirana rupa razorenog oltara), za temeq nove Crne Gore.

I da bi se program izveo do kraja metastazu crne rupe treba ubrzati da potpuno osvoji duhovni, kulturni i naro~ito politi~ki organizam Crne Gore.

U kulturi (koja je najodgovornija za tu kwigu) to se ve} poodavno i bez ve}ih te{ko}a sprovodi.U Crnoj Gori samo javno postoji ona kultura (poltronska) koja daje otvorenu podr{ku politici, koja se gradi na toj crnoj rupi. Ko druga~ije (slobodno ) misli, stvara, pi{e u Crnoj Gori osu|en je na katakombu. Ako mu je do postojawa neka tamo postoji i neka se ìv ne ~uje. Sa razarawem Crkve u stvari idu teè. Tu treba upotrebiti savremeniju tehniku, bodrijarovski simulakrum I simulaciju. Po{to se Crkva u Crnoj Gori ne moè razoriti fizi~kim razarawem Oltara, elementarnim ateizmom, onda su se dosjetili da otpadnike obuku u mantije i nazovu ih Crnogorska pravoslavna Crkva. Tako je samog |avola crnogorska vlast zavladi~ila u sred Crne Gore, i izdala mu policijsko punomo}je za slobodno djelovawe. On se spoqa ne razlikuje od pravog vladike, nosi mantiju, mitru, Jevan|eqe, a jedini mu je ciq da razori oltar istinite (srpske pravoslavne) crkve i pocijepa Kwigu (Jevan|eqe). Dubina nesporazuma, dubina krize duhovnog i kulturnog identiteta u Crnoj Gori do{la je do poslwedweg oslonca, do jezika. Na djelu je potpuni

nesporazum koji je najdramati~nije zahvatio duh, kulturu (pam}ewe) i politiku (prakti~no djelovawe). Dubina nesporazuma je takva da nema vi{e jezika na kom bi se gra|ani Crne Gore me|usobno razumjeli. Srpski jezik u ustima novih Crnogoraca (osvojenim rupom) postao je strano tijelo, "izvor mentalne zaraze".

Treba dakle izvr{iti posledwu operaciju na Crnogorcima, da bi Crna Gora dobila zdravqe i kona~nu desetovjekovnu slobodu. I{~upati im iz usta i iz pam}ewa srpski jezik, i usaditi crnogorski, koji nema temeq u srpskom.

Crnogorski jezik, po wima, moè da izrazi su{tinu nove Crne Gore.One Crne Gore odvojene od srpskog temeqa,od Kosova, Wego{a, Lov}ena. Crne Gore pobije|ene crnom rupom. Me|utim stvari u ìvotu ne idu po ideolo{kom projektu.Izmi{qene stvari gutaju wihove sjenke, a stvarna karikatura razara idealizovano lice.

Na Lov}en, vi{e ne izlazi niko, jer nije tamo dostojan spomenik Wego{u, nego praznina obu~ena u Me{trovi}ev Mauzolej, koja miri{e na zlo~in. Najapsurdniji ~inovnik dana{we Crne Gore, je straàr koji ~uva Mauzolej. Od koga ga ~uva kad tamo vi{e niko ne dolazi? Od Ni{ta! I {ta ~uva? Ni{ta! I {ta na kraju taj paradigmati~ni ~inovnik crnogorski radi? ~uva ni{ta od Ni{ta!!! Ali Crna Gora, pored sve upornosti i umije}a wenih novih ideologa ne moè da se pretvori u Ni{ta. Jer ima Wego{a, kome ni{ta ne mogu oni koji bi ga smjestili u mitologiju i fiktivnu kwigu.Pred wim su niko i ni{ta. A ìvi oltar srpske pravoslavne Crkve koji, {to ga vi{e krampama napadaju sve ve}im duhovnim ogwem isijava. I ìvi srpki jezik, postaje ìvqi, kreativniji i umniji kod svih onih u Crnoj Gori koji brane i obnavqaju wegov srpskovizantijski korijen. Rije~ na simpozijumu: Razarawe Wego{eve Kapele na Lov}enu-razarawe duhovnog i kulturnog bi}a Crne Gore, Nik{I}, na Markov dan 8. maj 2001.g. . DODATAK

D. MRKIC VLADIKA PETAR PETROVIÆ NJEGOS (November 1, 1813 - October 19, 1851) The translator of "Mountain Laurel" writes of his thoughts on Njegos - the man, the poet, Prince, Bishop; arguing Njegos transcends his own time and place to become our contemporary. This year, we observe the 150th anniversary of Njegos's death. With St. Sava, Tsar Dusan, Nikola Tesla, and only one or two others, Njegos represents the very best the Serb nation has brought forth in some twelve hundred years of its recorded history. >From a great forest it is not hard for a lion to come forth, Among great nations a genius' nest is woven, Here is the material to furnish a great deed, And a beautiful laurel of triumph to ornament his brave head. Mountain Laurel, Dedication, 9-13 I have no doubt but that Njegos believed that he belonged to a great nation. The purpose of this article is to render my homage to Njegos, along with offering some incidental comments about Mountain Laurel. II We all know the basic facts of Njegos's life. He was born Rade Tomov, the son of Tomo and Ivana Petroviæ. At 17, upon the death of his uncle, Vladika Petar I, he was proclaimed, on October 31, 1830 (Julian Calendar), the new Vladika, or Prince-Bishop, of Montenegro, being, in his own words, "neither mature nor prepared" for the task. He was made a monk, then an archimandrite and, as the custom required, changed his name from Rade to Petar. Njegos had never gone to school, because there were none in Montenegro to go to. His only tutor and teacher was his uncle's secretary, Sima Milutinoviæ -

from 1827-30 - a romantic poet, and a romantic man, who had a lasting and benevolant influence on Njegos. But Njegos was mostly self-taught, for Who on the mountain stands even a little, Sees more than he at the foot of the mountain. Mountain Laurel, 524-5 He was always seen with a pencil and paper. One of his earliest poems was entitled The Hermit of Cetinje. In the first three years of his Bishopric rule, the teenage Vladika proved to be a competent and tough reformer: he abolished the Montenegrin Governorship; strengthened the central government, by establishing a permanent 12-men Senate, a 32-member Palace Guard, the first Courts of Law, and increasing the number of police "knights"; opened the first elementary schools; cut the first roads, where "two horses under load could walk side by side"; built several wells; and several fortresses; and, against much opposition, introduced the first taxation system; and wished to mint Montenegrin coins. Then, in 1833, he went to Russia, where he was ordained a Vladika. (At their first meeting, Tsar Nicholas noted, "You are taller than I am." Responded Njegos, "Only God is taller than the Tsar of Russia.") A Prince, a Bishop, a reformer, and then some. Vladika Njegos was an exceptional personage: two meters tall, handsome, courteous, eloquent, immensely gifted. Even his foes recognized his majestic presence. Said Ali-Pasha of Hercegovina, after meeting him, "Now, that is that true Serbian Prince from the days of Kosovo." And one of Ali-Pasha's wives, an older woman, no doubt, offered, "The Turks would have married him seven times; the Serbs made him into a monk." Njegos was wont to say, "In Europe, I am regarded as a Prince amongst barbarians, and a barbarian amongst Princes." IIIIt is said that Simo Milutinoviæ first told Njegos the story of the massacre of Montenegrin moslem con verts, which allegedly took place some 130 years earlier, and is the

subject of Mountain Laurel, Njegos's best, best-known, and marvellous book. The massacre, if it happened at all, was, in Ivo Andriæ's estimation, a minor scene in a long drama of many massacres, more a consequence of old transgressions, than an event in itself. The event, of whatever magnitude, pales in comparison with the massive ethnic cleansing of Serbs in recent years. Mountain Laurel is about myriad things: it is a drama, a dramatic poem, a song of Montenegro, an epic play, an anthem to the Serb struggle for freedom and unity. It is about all Those who escaped the Turkish sabre, Those who did not blaspheme at true faith, Those who did not want to be put into chains, Who took refuge in these mountains, To give our lives and shed our blood, To preserve the heroic heritage, Our beautiful name and sacred freedom. M.L. 262-8 Mountain Laurel is written in the decasyllabic, blank verse of popular ballads with, however, a stress on the strong endings in many lines; it is written in the language of every day speech, full of colloquialisms but, to write poetry in such a language is like mining for gold - one must know what to extract. And Njegos knew what elements to elevate, and so his language endures and remains fresh. As a poet, Njegos was a natural talent, without predecessors and without successors, in the Serbian language. And yet, there is a great deal of learning and discipline throughout Mountain Laurel. The kolo device, is clearly rooted in the chorus of the classical Greek drama; in Mountain Laurel it is introduced at key points, seven times, to comment on the action, to link the current events to those of the past and, once the action takes place, the kolo, the voice of the people, the conscience of the leaders, retreats. Njegos's monologues, principally those of Vladika Danilo, are in the tradition of modern European drama, established by Shakespeare. Several scenes, such as those with the Witch, or the fight of the two roosters, may have had their origin in Goethe's Faust, an enormously

popular book in Njegos's time. Thus, in spite of a very narrow and regional setting, Mountain Laurel is a drama in the mainstream European tradition. Contrary to what some commentators think, a lot happens in Mountain Laurel, and its characters are not hard to tell apart. Vladika Danilo is a contemplative, careful, man, a leader of action almost in spite of his nature; Vuk Micunoviæ is talktive; Vuk Mandusiæ, a fancy dresser, is full of violence, an older man, who dreams about an 18-year old girl, and in the morning does not remember the dream; Abbot Stefan, once a world traveller, now completely blind, is joyous, almost a Darwinian man; the illiterate, humorous, Priest Mico; the keening daughter-in-law of Miloniæ; the Sister of Batriæ; the Old Witch; Radun's Ljubica; each is clearly individualized and memorable. And every major male character can be identified in the history of Montenegro at the end of the seventeenth century. In its subject matter, themes and form, Mountain Laurel mirrors and reflects both the historical period it covers, and the times, the evolutionary and revolutionary ferment, in which it was written. In Europe of the 1840s, many old concepts and values were being examined and debated. Nature has furnished all with arms Against some unbounded force, Against the lack, against dissatisfaction. M.L. 231-3 The wolf claims his right over the sheep, As the tyrant claims it over the weak man, But to place foot on the tyrant's throat, Bring him to the knowledge of the law, That is man's sacred duty! M.L. 616-20 The lesser stream flows into the larger, At confluence loses its name, Nameless both, when they reach the sea. M.L. 794-6

No one has yet drunk a cup of honey Unsteeped, in the end, with a cup of gall, Cup of gall calls for a cup of honey, One bitterness is lessened by another sweet. M.L. 563-66 But with Njegos, in the end, God is the absolute mover of the universe. Over all this awful mixture Reigns the power of the mind, It does not suffer evil to triumph, Put out the spark, smash the head. M.L. 2311-14 Serbdom and Kosovo were in the centre of Njegos's life and thought. In Mountain Laurel, Njegos refers to Kosovo and Kosovo heroes at least sixty times - in a poem of 2817 lines. The passions and issues of Njegos's psyche were the freeing of Serbs from subjugation to foreigners, national and religious unity, moral and ethical fall, laying and sharing of national blame... Sounds familiar? In the late 1840s, too, the big European powers were celebrating a victory over social and national upheavals and revolutions in central and southern Europe and, much like 150 years later, were in the process of enforcing a new world order. And that order did its utmost to prevent the unification of the Serb lands. Familiar? That it is, and that the Serbian drama and tragedy goes on, is only our blame and shame, because we have not advanced the Serb national issues beyond Njegos's times. Our past is our present; and our present seems to be our destiny. Njegos viewed the world as a visionary poet, a Bishop, and a Head of state. As a Prince, he was caring and tolerant. In a series of remarkable letters, written in the autumn of 1847, he writes to Janko Gagiæ, "...For our triumphs and struggle for freedom, for the Slavic name, for Christianity, there is no grateful sympathy; our blood, our suffering and pain have not merited the world's fellow-feeling." In two letters to Osman Pasha Skopljak, he writes, "When you speak to me as a brother Bosniak, I am your brother and friend, but when you speak as a foreigner, as an Asian, as an enemy of our

race and name, to me this is adverse....." And again, some days later, "... I would like, above all things on earth, to see concord among brothers in whom the same blood flows, whom the same milk has nourished and the same cradle rocked..." As a Bishop, he was rational, devoid of superstition, above meddling in the parish work. He is said to have consecrated 22 priests. A Bishop, a Prince, a poet. Each calling extracted a great price. We are grateful that most often the poet was stronger than the Bishop or Prince. We read Mountain Laurel, from time to time, from generation to generation, because of its poetry, and wisdom, and because It sprang from the head of all the people. M.L. 293 In Mountain Laurel, Njegos, also, found his truest expression. The stroke finds a spark in the stone. M.L. 2322 IVNjegos speaks to Serbs in the diaspora too. In foreign travels, he often noted, " I sorrow for my native land..." In 1850, a year befoe he died, he said to a chance visitor, "We have no home anywhere; it perished on Kosovo." I have passed through sieve and colander, Made enquiries into this troublesome world. M.L. 2486-7 In good times, it is easy to be good, In adversity one recognizes the heroes. M.L. 137-8 There where the seed has sprouted, There it should also rest with the fruit. M.L. 612,13 In 1999, when NATO Alliance countries bombed the Serb lands for 78 days, without a break even on Easter Sunday, which one of us did not recall Njegos 's words Whose law lies in the club,

His traces smell of inhumanity. M.L.1155-6 Njegos is especially close to us who write, because he wrote in exceptionally trying circumstances: oversaw the printing of his own books, worried about paper and individual orthographic signs, looked after distribution of his books, had few readers. Njegos paid for publication of Mountain Laurel, printed in January 1847, in the press of the Armenian monastery in Vienna. (The Imperial Censor, who approved Mountain Laurel for publication, one Franc Miklosiæ, a Slovene, probably excised the missing lines in the "Dedication to Karadjordje", in order not to offend some political interest or other.) Njegos seldom spoke about his writing, because he did not write for personal recognition or aggrandizement, but to give utterance to his pain, and to his endless, mortal dissatisfaction. But Without pain no song is sung, Without effort no sword is forged. M.L. 603-4 To men of politics, Njegos spent too much time on writing; and the men of pen complained that he wrote too little. Others said of him that he neglected the church affairs. But Njegos was his own harshest judge. Toward the end of his life, he said to Matija Ban, "Remember me from time to time, when I am gone, so that future generations may at least learn of our intentions, when I could not bequeath them deeds." Did he not allow himself to know what princely deed he had bequeathed us in Mountain Laurel, and in his beautiful person, and in his life beyond reproach? On reading, or re-reading Mountain Laurel, one often pauses before a familiar phrase, or wonders at the sight of a particular word, surprised to discover what one already knew, or see the familiar in a new light. And that is true poetry! VTranslating poetry from Serbian into English, or from

English into Serbian, is an arduous task. I know of few successful enterprises, in either direction. To understand the degree of difficulty, one needs look no further than the translations of Shakespeare's work into Serbian. Unparalleled poetry, like the Sonnets, in Serbian reads merely like very good, somewhat strained, rhymed poesy. The Englishman's thoughts and winged words, the glory of the English language, have been, literally, lost in translation. Mountain Laurel has been translated into most European languages, beginning with Italian, German (1886), Czech, Russian, Bulgarian, French (1917), and English: J. Wiles (1930), D. Mrkich (1985), V. Mihailovich (1986); and in larger libraries, one can find two other, fragmentary translations, one an amateurish effort, the other accomplished and unsigned. But as with Shakespeare, the best of Njegos has not survived the rendering. It probably can't. To translate poetry, one must be a practicing poet of no small account. And there is always a shortage of these. In this particular case, we aren't translating only poetry into poetry, and language into language, but are also translating cultures, at a time when certain cross-cultural links are not in place any more. I first commenced to translate Mountain Laurel in 1962. I don't know why, as my knowledge of the English language at the time was negligible. But I completed it anyhow, and put it aside, only to return to it, unexpectedly, in 1981. The late Pero Bulat told me that he would have liked, in the remaining years of his life, to publish two more books: a translation of Mountain Laurel, and a biography of Nikola Tesla. I retrieved my brave old translation, revised it, and Bulat had it typeset in the then new offset printing; but Voice of Canadian Serbs was understaffed, the old lion was on his last legs, and the offset galleys, sensitive to light exposure, literally faded away. Bulat died two years later. I had the text printed elsewhere in 1985, revised the translation in 1999, and again this year, 2001. Am I going to try to improve the present rendering one more time? Probably - to minimize the loss in translation, and to increase the present gain! But for now, after five printings, practically every Public or

University library in Canada has a copy of Mountain Laurel. Some Universities have placed it on the reading list of their courses in the Balkans history. The Canadian Ministry of Foreign Affairs recommends it as background reading to its diplomats before taking up postings in the countries of the former Yugoslavia. Whether Mountain Laurel is understood or appreciated, is hard to tell, because All our rivers are not As well cradled as they should be; Do we not see these frightening eruptions, How mercilessly they devastate the earth? M.L. 2286-89 IV Njegos died of tuberculosis of the lungs, on October 19, 1851, at ten o'clock in the morning, 20 years to the day and, some claim, to the hour, after being proclaimed the Vladika of Montenegro. He was 37 years old. "Death seems to me like a silent eternal dream, which I dreamed before my birth," he wrote to Doctor Marinkoviæ, "or like a journey from one world into another, ever closer to God and to His eternal truths." He wrote his Last Will and Testament in one sitting. Here is the beginning of that document: "Glory be to Thee for having shown us the world. Thanks be to Thee, O Lord, for having deigned to bring me forth to the mountain of this Thy world, and for having been pleased to nourish me in the rays of Thy wonderful sun. Thanks be to Thee, O Lord, for having adorned me above millions on earth in soul and body. Ever since my childhood, in as much as Thine unobtainable majesty has moved me to hymns of divine exaltations and awe at Thy great beauty, so often have I watched with horror and bewailed man's wretched lot. Thy word has created all from nothing; all are subject to Thy law. Man is mortal and must die. I come with hope before Thy sacred altar whose radiant reflection I discerned from the mountain over which my mortal steps have trodden. I go calmly at Thy call, either to dwell in eternal sleep in Thy care, or to

praise Thee in deathless choirs forever..." All Montenegro mourned. Njegos's body rests, physically and allegorically, on top of Mount Lovæen, from where, A hundred times I have watched the clouds Where from the sea they roll off To darken this entire mountain... A hundred times I have sat here, Warming myself in the sun, While lightnings and thunder storms Rent the sky below... Do you see, if you know for God... How much is there of our Montenegro, A single cloud has evenly covered it all... But only on us alone the sun shines... On this mount, where it is always cold. M.L.148-170 And looked at the land around it, where The devil with seven red cloaks M.L. 1 was always ready to Come to lay waste M.L. 5 the Serb lands; and from where he could see the Bay of Kotor .... peaceful As a quiet morning in Spring, When winds and dark clouds Dream in the depths of the sea. M.L. 756-9 VII In the last years of the former Yugoslavia, Mountain Laurel was already more praised than read, and quietly taken off the reading lists in school after school, as politically incorrect literature; the Chapel on the Lovæen was demolished around 1970, and in its stead was built an absurd mausoleum; in 1985, upon the publication of my translation, Yugoslavia's Ambassador to Canada - who

happened to be a Montenegrin - contacted the publisher, to ask why he had published this translation, why it was necessary, and whether the Government of Canada had anything to do with it! Montenegrin separatists today stage the play, excising many lines about Serbs and Kosovo. The foreign Governor of Bosnia and Hercegovina has officially banned the book. It's an outrage to hear what's happening... Black days, black destiny, Oh, orphaned, dismembered Serbdom... What will you do with your forefathers' curse? M.L. 26-75 But, like St. Sava, Tsar Dusan, and Nikola Tesla, Njegos is always with us. Blessed is that one who lives for ages, He had reason enough to be born, An eternal torch against eternal dark, Never burning out, nor decreasing light. M.L. 608-11. Eternal memory to Vladika Petar Petrovic Njegos now and always! - D. Mrkich, Ottawa, June, 2001

Ovdje staviti ALEKSANDA SUMILOVA .................

Milutin miovi; �� .

�� II �� – �� , �� 150 ��. �� , ��, ��

�� , �� , �� , �� . �� , �� . �� . �� , �� . �� , �� . �� 1833 ��. �� I ��. �� , � �� , �� , �� . �� I �� , �� , �� : «��-��, �� ». �� : «�� ». �� , �� , �� . �� , �� : � �� , � �� , � �� . �� , �� : � ��, �� , � ��, � ��, ��, � �� , �� .

� �� , � �� , �� , �� , �� . � �� , �� . �� , � �� , ��, � �� . �� , �� , ��, �� . � �� . �� , �� , ��, � �� 15 ��, �� «��» �� . � �� «�� », � � �� «��» �� 1839 �� : «�� » � «�� ». �� , �� , ��, �� , � �� , �� , �� «�� », � �� 1937 �� , �� . �� , �� , �� , �� , �� . «�� », �� , �� 1845 ��, �� . � �� , �� , � �� , � �� ,

��, �� , �� . �� , �� , �� , �� (�� ), «��» ��, �� , �� (�� » - �� ). �� , �� «��». ��, �� . �� , �� , �� , �� , �� . �� , � �� , �� , �� , �� , �� , �� «�� ». � �� «�� » �� , �� . �� – ��, �� : ��, ��, ��, ��, ��, ��, �� (?), �� (� �� «��, �� »), ��, ��, ��, ��, ��, ��, ��, ��, �� (?��?), ��, �� , ��. �� , �� «��» � �� , �� , �� . � �� , �� , �� .

��, ��, �� , � �� , � � �� , �� , �� , �� , � ��, �� . �� , ��-�� , �� , �� . �� , �� , �� , �� ??? �� , �� , � � �� , �� . �� , �� 1389 �. (�� ), �� . �� , �� . �� . � �� , �� . �� , �� , �� , � � �� . �� – ��, �� . �� , �� , �� , ��, �� , �� . �� – �� . � �� , ��, �� . �� , � �� , � �� ,

�� . �� . � �� , � �� , � �� , �� , �� , �� , �� . �� , �� , � �� , �� 150 �� . �� , � �� . �� , �� , �� «��». �� , �� , �� , �� , �� , � �� . � � ��, � �� , �� , �� . �� , �� , �� . �� 1837 �. �� , �� , �� , �� . �� , �� . � �� , � �� , �� . �� , �� , �� , �� .

� ��, � �� , �� , � �� , � ��. �� , �� . � � ��, � � �� , �� , �� , � �� , � ��. �� , �� , �� , ��, �� , �� . � ��, � �� , � �� , �� , �� . �� , �� , �� , �� , �� . �� , �� (��) �� , � �� . �� , �� , �� , �� , � �� , �� . � �� , �� , �� – �� . ��, 4 �� 2001 �. �� .

WEGO[ - NA[ SAVREMENIK и · 2019-12-16 · pam}ewu. Nijedno vrijeme, sa svojim isku{ewima i...

Documents

Transcript of WEGO[ - NA[ SAVREMENIK и · 2019-12-16 · pam}ewu. Nijedno vrijeme, sa svojim isku{ewima i...