Davor Rajčić · Saša Nikšić

UVOD U GRAĐEVINSKO PRAVO

Recenzenti doc. dr. sc. MARKO BARETIĆprof. dr. sc. VLADO BELAJprof. dr. sc. PETAR ĐUKANprof. dr. sc. IVICA ZAVRŠKI

UrednicaANITA ŠIKIĆ

Tehnička i grafi čka urednicaSANJA BABIĆ

Lektor i korektorIVAN MARTINČIĆ

Likovna opremaDUBRAVKA ZGLAVNIK HORVAT

© HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA, Zagreb, 2008.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem __________________.

Otisnuto u prosincu 2008. godine

Davor Rajčić · Saša Nikšić

UVOD U GRAĐEVINSKO

PRAVO

HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADAZAGORA-ZAGORJE

Zagreb, 2008.

5

SADRŽAJ

Predgovor .............................................................................................................................13

I. UVOD U GRAĐEVINSKO PRAVO ............................................................................151. Pojam građevinskoga prava.........................................................................................152. Građevinsko pravo kao dio pravnoga sustava ...........................................................16

2.1. Objektivno pravo i subjektivno pravo ......................................................................162.2. Pravno pravilo, pravni institut, pravna grana ...........................................................172.3. Pravni izvori .............................................................................................................182.4. Pravni subjekti ..........................................................................................................19

2.4.1. Fizičke osobe .......................................................................................................202.4.2. Pravne osobe .......................................................................................................20

2.5. Pravni odnos .............................................................................................................222.6. Osnove postupovnoga prava – ostvarivanje prava ...................................................23

II. GRAĐEVINSKO JAVNO PRAVO ............................................................................251. Pojam građevinskog javnoga prava ............................................................................252. Pravno uređenje prostornog uređenja i gradnje ........................................................27

2.1. Načela prostornog uređenja ......................................................................................272.2. Subjekti prostornog uređenja ....................................................................................28

2.2.1. Obveza osiguranja prostornog uređenja ..............................................................282.2.2. Savjet prostornog uređenja Republike Hrvatske .................................................292.2.3. Obavljanje djelatnosti prostornog uređenja za Državu, županije i Grad Zagreb ...292.2.4. Hrvatski zavod za prostorni razvoj ......................................................................302.2.5. Zavodi za prostorno uređenje županija i Grada Zagreba ....................................302.2.6. Pravne osobe i ovlašteni arhitekti koji obavljaju stručne poslove prostornog

uređenja ...............................................................................................................312.2.7. Odgovorni voditelj izrade nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja ....31

3. Informacijski sustav prostornog uređenja .................................................................323.1. Predmet i svrha informacijskoga sustava .................................................................323.2. Sadržaj, uspostava vođenja i održavanje informacijskoga sustava ..........................32

4. Dokumenti praćenja stanja u prostoru .......................................................................335. Dokumenti prostornog uređenja .................................................................................34

5.1. Državna razina ..........................................................................................................345.1.1. Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske ..............................................345.1.2. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske .............................................355.1.3. Prostorni plan područja posebnih obilježja .........................................................35

5.2. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti županija i Grada Zagreba ...............365.3. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti velikoga grada, grada ili općine .....38

5.3.1. Prostorni plan uređenja velikoga grada, grada ili općine ....................................385.3.2. Urbanistički plan uređenja ..................................................................................395.3.3. Detaljni plan uređenja .........................................................................................39

6. Postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja ..............................406.1. Odluka o izradi prostornoga plana ...........................................................................406.2. Zahtjevi za izradu prostornoga plana .......................................................................416.3. Način pribavljanja stručnih rješenja .........................................................................416.4. Prijedlog za izradu prostornoga plana ......................................................................426.5. Sudjelovanje u izradi prostornoga plana ..................................................................426.6. Prethodna rasprava ...................................................................................................426.7. Nacrt i prijedlog prostornoga plana ..........................................................................436.8. Javna rasprava ..........................................................................................................436.9. Objava javne rasprave ..............................................................................................436.10. Posebna obavijest o javnoj raspravi .......................................................................446.11. Javni uvid ................................................................................................................446.12. Javno izlaganje .......................................................................................................446.13. Način sudjelovanja sudionika u javnoj raspravi .....................................................456.14. Izvješće o javnoj raspravi .......................................................................................466.15. Sadržaj izvješća o javnoj raspravi ..........................................................................466.16. Ponovna javna rasprava ..........................................................................................466.17. Izrada konačnoga prijedloga prostornoga plana i mišljenja nadležnih tijela..........476.18. Konačni prijedlog prostornoga plana .....................................................................476.19. Obavijest sudionicima javne rasprave i vlasnicima nekretnina ..............................486.20. Suglasnost Ministarstva ..........................................................................................486.21. Suglasnost župana na prostorne planove lokalne razine ........................................496.22. Ponovno izdavanje suglasnosti na konačni prijedlog prostornoga plana ...............506.23. Donošenje dokumenata prostornog uređenja .........................................................506.24. Objava i sadržaj odluke o donošenju dokumenata prostornog uređenja ................516.25. Izmjene i dopune dokumenata prostornog uređenja ...............................................51

7. Provođenje dokumenata prostornog uređenja ...........................................................527.1. Lokacijska dozvola ...................................................................................................527.2. Nadležnost za izdavanje lokacijske dozvole ............................................................527.3. Sadržaj lokacijske dozvole .......................................................................................537.4. Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole ..................................................................547.5. Postupak izdavanja lokacijske dozvole ....................................................................547.6. Stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole ....................................................557.7. Poziv za uvid u idejni projekt ...................................................................................557.8. Odbijanje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole ................................................567.9. Dostava lokacijske dozvole i rješenja o odbijanju zahtjeva .....................................577.10. Izmjena i dopuna lokacijske dozvole .....................................................................577.11. Rok za izdavanje lokacijske dozvole ......................................................................587.12. Pravo na žalbu ........................................................................................................587.13. Važenje lokacijske dozvole .....................................................................................58

6

8. Sudionici u gradnji ........................................................................................................598.1. Investitor ...................................................................................................................598.2. Projektant ..................................................................................................................598.3. Izvođač .....................................................................................................................608.4. Nadzorni inženjer .....................................................................................................618.5. Revident ....................................................................................................................62

9. Projekti ...........................................................................................................................639.1. Vrste projekata ..........................................................................................................639.2. Idejni projekt ............................................................................................................649.3. Glavni projekt ...........................................................................................................649.4. Izvedbeni projekt ......................................................................................................669.5. Opremanje i označavanje projekta ...........................................................................669.6. Kontrola projekata ....................................................................................................679.7. Utvrđivanje usklađenosti (nostrifi kacija) projekta ...................................................679.8. Usklađivanje idejnog i glavnoga projekta s posebnim propisima ............................68

10. Bitni zahtjevi za građevinu ........................................................................................6910.1. Opći zahtjevi ...........................................................................................................6910.2. Energetska svojstva zgrada .....................................................................................7010.3. Odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu ...........................................................7110.4. Nesmetan pristup i kretanje u građevini .................................................................7110.5. Građevni i drugi proizvodi .....................................................................................7210.6. Tehnički propisi ......................................................................................................7210.7. Ispitivanje i istraživanje građevine .........................................................................7210.8. Odbor za graditeljstvo ............................................................................................7310.9. Donošenje podzakonskih propisa na temelju posebnih zakona .............................73

11. Građenje građevina ....................................................................................................7311.1. Opći uvjeti koji se moraju ispuniti u postupku građenja građevina .......................7311.2. Rješenje o uvjetima građenja ..................................................................................7511.3. Potvrda glavnoga projekta ......................................................................................7811.4. Građevinska dozvola ..............................................................................................80

11.4.1. Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole ........................................................8011.4.2. Dokaz da investitor ima pravo graditi građevinu ..............................................8111.4.3. Ishođenje građevinske dozvole .........................................................................81

11.5. Izmjene tijekom građenja .......................................................................................8211.5.1. Građevina za koju se izdaje rješenje o uvjetima građenja .................................8211.5.2. Građevina za koju se izdaje potvrda glavnoga projekta ....................................8211.5.3. Građevina za koju se izdaje građevinska dozvola .............................................8211.5.4. Promjena investitora ..........................................................................................83

11.6. Posebni slučajevi građenja ......................................................................................8311.6.1. Građenje u slučaju neposredne opasnosti ..........................................................8311.6.2. Obnavljanje oštećenih građevina .......................................................................84

7

11.7. Ostali posebni slučajevi ..........................................................................................8411.7.1. Rješenje o izvedenom stanju .............................................................................8411.7.2. Potvrda izvedenoga stanja .................................................................................85

11.8. Prijava početka građenja i gradilište .......................................................................8611.8.1. Prijava početka ili nastavka građenja ................................................................8611.8.2. Uređenje gradilišta ............................................................................................8711.8.3. Dokumentacija na gradilištu ..............................................................................8811.8.4. Uporaba građevina ............................................................................................9011.8.5. Uporabna dozvola ..............................................................................................9011.8.6. Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole ............................................................9111.8.7. Tehnički pregled ................................................................................................9111.8.8. Dužnost investitora u postupku tehničkoga pregleda ........................................9211.8.9. Izdavanje uporabne dozvole ..............................................................................9211.8.10. Pokusni rad ......................................................................................................9311.8.11. Uporabna dozvola za dio građevine ................................................................9411.8.12. Uporabna dozvola za složenu građevinu .........................................................9411.8.13. Troškovi postupka ...........................................................................................9511.8.14. Evidentiranje građevine u katastarskom operatu .............................................9511.8.15. Uporaba i održavanje građevine ......................................................................95

11.9. Uklanjanje građevina ..............................................................................................9611.9.1. Dozvola za uklanjanje .......................................................................................9611.9.2. Zahtjev i postupak za izdavanje dozvole za uklanjanje ....................................9711.9.3. Projekt uklanjanja ..............................................................................................97

12. Nadzor ..........................................................................................................................9812.1. Upravni nadzor .......................................................................................................98

12.1.1. Opće odredbe .....................................................................................................9812.1.2. Poništenje i ukidanje po pravu nadzora .............................................................98

12.2. Inspekcijski nadzor .................................................................................................9912.2.1. Obavljanje poslova inspekcijskog nadzora .......................................................9912.2.2. Uvjeti za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora .........................................9912.2.3. Službena iskaznica i znak ................................................................................10012.2.4. Ovlasti inspektora ............................................................................................10012.2.5. Obveze nadziranih osoba ................................................................................10212.2.6. Stranke u inspekcijskom postupku ..................................................................10212.2.7. Inspekcijski postupak ......................................................................................10312.2.8. Inspekcijsko rješenje .......................................................................................10312.2.9. Hitne mjere ......................................................................................................10412.2.10. Zatvaranje gradilišta i pečaćenje sredstava za rad ........................................10412.2.11. Zaključak o obustavi postupka izvršenja .......................................................10512.2.12. Pravo na žalbu i upravni spor ........................................................................10512.2.13. Nadzor urbanističke inspekcije .....................................................................10512.2.14. Nadzor građevinske inspekcije ......................................................................10712.2.15. Zabrana ugradbe građevnoga proizvoda .......................................................10712.2.16. Otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini ..............................................10812.2.17. Obustava građenja .........................................................................................10912.2.18. Uklanjanje građevine .....................................................................................110

8

12.2.19. Zabrana uklanjanja građevine .......................................................................11212.2.20. Izvršenje inspekcijskog rješenja ....................................................................11212.2.21. Poništenje i ukidanje akata po pravu nadzora ...............................................113

III. GRAĐEVINSKO PRIVATNO PRAVO ................................................................. 1151. Uvod ............................................................................................................................. 1152. Stvarnopravni odnosi.................................................................................................. 116

2.1. Stvar ........................................................................................................................1162.2. Posjed .....................................................................................................................1182.3. Zemljišne knjige .....................................................................................................1192.4. Stvarna prava ..........................................................................................................121

2.4.1. Vlasništvo ..........................................................................................................1222.4.1.1. Pojam i objekt.................................................................................................1222.4.1.2. Oblici sudjelovanja više osoba u pravu vlasništva .........................................1232.4.1.2.1. Suvlasništvo i zajedničko vlasništvo ...........................................................1232.4.1.2.2. Etažno vlasništvo .........................................................................................1232.4.1.2.2.1. Pojam i objekt etažnog vlasništva ............................................................1232.4.1.2.2.2. Osnivanje etažnog vlasništva ...................................................................1242.4.1.2.2.3. Prava i obveze etažnih vlasnika ...............................................................1252.4.1.2.2.4. Raspolaganje etažnim vlasništvom ..........................................................1262.4.1.3. Stjecanje prava vlasništva ..............................................................................1262.4.1.3.1. Stjecanje na temelju pravnoga posla ...........................................................1272.4.1.3.2. Stjecanje na temelju odluke suda ili drugoga tijela nadležne vlasti ............1272.4.1.3.3. Stjecanje na temelju nasljeđivanja ..............................................................1282.4.1.3.4. Stjecanje na temelju zakona ........................................................................1282.4.1.4. Zaštita prava vlasništva ..................................................................................1302.4.2. Pravo građenja ...................................................................................................1302.4.3. Založno pravo ....................................................................................................1312.4.3.1. Pojam i objekti založnoga prava ....................................................................1312.4.3.2. Podvrste založnoga prava i stjecanje založnoga prava ...................................132Ostvarivanje založnoga prava .......................................................................................1332.4.4. Služnosti ............................................................................................................1332.4.4.1. Pojam i vrste ...................................................................................................1332.4.4.2. Osnivanje služnosti ........................................................................................1342.4.5. Pravo iz stvarnoga tereta ...................................................................................135

3. Obveznopravni odnosi ................................................................................................1353.1. Opći dio obveznoga prava ......................................................................................136

3.1.1. Činidba ..............................................................................................................1363.1.2. Osobna odgovornost dužnika ............................................................................1373.1.3. Zastara ...............................................................................................................1383.1.4. Vrste obveza ......................................................................................................1383.1.5. Promjene u obveznopravnom odnosu ...............................................................1403.1.5.1. Cesija ..............................................................................................................1403.1.5.2. Personalna subrogacija ...................................................................................1403.1.5.3. Preuzimanje duga ...........................................................................................1413.1.5.4. Preuzimanje ispunjenja ..................................................................................141

9

3.1.5.5. Pristupanje dugu .............................................................................................1413.1.5.6. Prijenos ugovora .............................................................................................1423.1.5.7. Novacija (obnova) ..........................................................................................1423.1.5.8. Nagodba .........................................................................................................1423.1.6. Prestanak obveznopravnog odnosa ...................................................................1433.1.6.1. Ispunjenje .......................................................................................................1433.1.6.2. Prijeboj (kompenzacija) .................................................................................1443.1.6.3. Raskid ugovora ...............................................................................................1443.1.6.4. Otpust duga ....................................................................................................1453.1.6.5. Sjedinjenje ......................................................................................................1453.1.6.6. Nemogućnost ispunjenja ................................................................................1453.1.6.7. Protek vremena, otkaz ....................................................................................1453.1.6.8. Smrt ................................................................................................................146

3.2. Ugovorno pravo ......................................................................................................1463.2.1. Pojam i sklapanje ugovora ................................................................................1463.2.1.1. Ponuda ............................................................................................................1473.2.1.2. Prihvat ............................................................................................................1483.2.1.3. Trenutak sklapanja ugovora ...........................................................................1493.2.1.4. Opći uvjeti ugovora (opći uvjeti poslovanja) .................................................1493.2.1.5. Predugovor .....................................................................................................1503.2.1.6. Valjanost i nevaljanost ugovora ......................................................................1503.2.2. Ugovor o kupoprodaji .......................................................................................1513.2.2.1. Pojam ..............................................................................................................1513.2.2.2. Oblik ugovora .................................................................................................1513.2.2.3. Prava i obveze ................................................................................................1523.2.3. Ugovor o zajmu .................................................................................................1533.2.4. Ugovor o zakupu ...............................................................................................1543.2.5. Ugovor o najmu .................................................................................................1563.2.6. Ugovor o djelu ...................................................................................................1603.2.6.1. Pojam ..............................................................................................................1603.2.6.2. Sklapanje ugovora nadmetanjem ...................................................................1603.2.6.3. Prava i obveze ugovornih strana ....................................................................1613.2.7. Ugovor o građenju .............................................................................................1633.2.7.1. Pojam ..............................................................................................................1633.2.7.2. Oblik ...............................................................................................................1633.2.7.3. Cijena .............................................................................................................1643.2.7.4. Ugovor o građenju s odredbom ključ u ruke ..................................................1653.2.7.5. Odgovornost za nedostatke ............................................................................1663.2.7.5.1. Odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu ...............................................1663.2.7.5.2. Regresi .........................................................................................................1673.2.8. Ugovor o ortaštvu ..............................................................................................1693.2.8.1. Pojam ..............................................................................................................1693.2.8.2. Prava i obveze ................................................................................................1693.2.8.3. Prestanak ortaštva ...........................................................................................1703.2.9. Ugovor o javnoj nabavi .....................................................................................172

10

3.3. Odgovornost za štetu ..............................................................................................1733.3.1. Općenito ............................................................................................................1733.3.2. Pretpostavke odgovornosti za štetu ...................................................................1743.3.2.1. Općenito .........................................................................................................1743.3.2.2. Subjekti...........................................................................................................1753.3.2.3. Šteta ................................................................................................................1763.3.2.4. Štetna radnja ...................................................................................................1783.3.2.5. Uzročna veza ..................................................................................................1793.3.2.6. Protupravnost i krivnja ...................................................................................1803.3.3. Sustavi odgovornosti za štetu ............................................................................1813.3.3.1. Subjektivna i objektivna odgovornost ............................................................1813.3.3.2. Vlastita odgovornost i odgovornost za drugoga .............................................1843.3.3.3. Ugovorna, izvanugovorna i predugovorna odgovornost ................................1853.3.3.4. Odgovornost više osoba za istu štetu .............................................................1853.3.4. Popravljanje štete ..............................................................................................1863.3.4.1. Uspostava prijašnjega stanja ..........................................................................1873.3.4.2. Naknada štete .................................................................................................1873.3.4.3. Satisfakcija .....................................................................................................188

Stvarno kazalo .....................................................................................................................189

11

Predgovor

Uvod u građevinsko pravo udžbenik je za predmet Osnove prava za građevina-re na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predmet je izborni na prvoj godini preddiplomskog studija. Toj svrsi prilagođen je sadržaj ovog udžbenika i metodologija izlaganja. Stoga su u prikazu pravnog sustava koji se odnosi na gradi-teljstvo izlaganja i primjeri uglavnom povezani s upravnim i građanskim pravom, a tek su u osnovnim crtama spomenuti sadržaji kaznenoga prava. U sklopu izlaganja o građevinskom privatnom pravu materija građanskoga prava obrađena je opširnije nego što je uobičajeno u literaraturi s područja građevinskoga prava jer studenti građevinarstva nemaju predznanje o građanskom pravu. Stoga su radi boljeg razu-mijevanja građanskopravnih instituta, koji su izvor građevinskoga privatnoga prava, prikazani i opći instituti građanskoga prava.

Knjiga je sveučilišni udžbenik, ali njezin sadržaj namijenjen je i praktičarima, dakle svima onima koji se susreću s materijom građevinskoga prava.

U knjizi je prikazano odgovarajuće zakonodavstvo Republike Hrvatske koje je bilo na snazi 1. rujna 2008.

Autori

1313

POPIS KRATICA

čl. – članak

st. – stavak

VSRH – Vrhovni sud Republike Hrvatske

ZOO – Zakon o obveznim odnosima

ZPUG – Zakona o prostornom uređenju i gradnji

ZV – Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

ZZK – Zakon o zemljišnim knjigama

14

I. UVOD U GRAĐEVINSKO PRAVO

1. Pojam građevinskoga prava

Građevinsko pravo1 skup je pravnih pravila koja uređuju djelatnost građevi-narstva. Dijeli se na građevinsko javno pravo i građevinsko privatno pravo. Podjela na građevinsko javno pravo i građevinsko privatno pravo nije isključivo teorijske naravi, nego ima niz praktičnih posljedica. Najuočljivija je razlika u vrsti postupa-ka u kojima se ostvaruju prava i obveze između pravnih subjekata u graditeljstvu i nadležnosti tijela koja odlučuju o sporovima između tih subjekata. O pravima i ob-vezama u području građevinskog javnoga prava odlučuje se u upravnim postupcima, a nadležna su upravna tijela. O građevinskom privatnom pravu odlučuje se u pravilu u građanskim parničnim postupcima, a za odlučivanje su nadležni sudovi.

Građevinsko javno pravo obuhvaća onaj dio građevinskoga prava koje uređuje javnopravnu materiju u području građevinarstva, dakle odnose između fi zičkih i pravnih osoba, s jedne strane, te države, državnih tijela i pravnih subjekata s javnim ovlastima, s druge strane, u kojima država i njezina tijela djeluju s položaja vlasti (odnos podređenosti i nadređenosti). Građevinsko javno pravo obuhvaća propise koji uređuju gradnju te pravo prostornog uređenja. Građevinsko javno pravo zapravo je građevinsko upravno pravo. Inače između pojmova javno pravo i upravno pravo postoje znatne razlike. Međutim u izrazima građevinsko javno pravo i građevinsko upravno pravo nazivi javno i upravno pravo istoznačnice su. Na području građevin-skog javnoga prava odlučuje se u upravnim postupcima.

Građevinsko privatno pravo obuhvaća onaj dio građevinskoga prava koji ure-đuje privatnopravne odnose u građevinarstvu, tj. one odnose u kojima sudjeluju fi zičke i pravne osobe u skladu s načelom ravnopravnosti. Građevinsko privatno pravo obuhvaća materiju ugovora, odgovornosti za štetu, vlasništva, zemljišnih knji-ga itd. Dakle, građevinsko privatno pravo obuhvaća građanskopravne institute koji se primjenjuju u graditeljstvu, a također obuhvaća i trgovačko pravo. Građevinsko privatno pravo primjenjuje se i na odnose u kojima je država naručitelj građevinskih

1 U nastavi na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu materija građevinskoga prava obrađuje se u sklopu predmeta Osnove prava za građevinare. Osnove građevinskog prava sadrže sažetu materiju građevinskoga prava i služe upoznavanju studenata preddiplomskoga studija s pravnim aspektima građevinske djelatnosti.

15

radova (investitor) jer tada država ne djeluje kao vlast, nego kao bilo koji drugi naručitelj građevinskih radova, dakle u skladu s pravima i obvezama koja proizlaze iz ugovora. Građevinsko privatno pravo počiva na načelima stranačke autonomije, ravnopravnosti, imovinske sankcije i prometnosti prava.

Građevinsko pravo čini dio ukupnoga pravnoga poretka Republike Hrvatske. S tim u vezi bitno je istaknuti da se na građevinarstvo pored propisa koji izričito uređuju tu djelatnost (npr. ZPUG) primjenjuje i veliki broj drugih propisa. Stoga je za razumijevanje materije građevinskoga prava prijeko potrebno razumijevanje pravnoga sustava općenito.

2. Građevinsko pravo kao dio pravnoga sustava

2.1. Objektivno pravo i subjektivno pravo

Pravo se može promatrati u objektivnom i subjektivnom smislu. Objektivno pravo čine pravni propisi (ustav, zakoni, podzakonski akti itd.) i drugi pravni izvori. Subjektivno pravo jest pravo koje pripada određenom pravnom subjektu. Kada se kaže da je neka osoba vlasnik određene stvari, to znači da je nositelj subjektivno-ga prava – prava vlasništva. Subjektivno pravo najčešće proizlazi iz objektivnoga prava. Tako npr. pravila ZV-a koja uređuju institut prava vlasništva jesu objektivno pravo.

Građevinsko pravo objektivno je pravo jer se sastoji od pravnih propisa koji uređuju djelatnost graditeljstva. Pravni propisi koji uređuju graditeljstvo, kao i bilo koji drugi pravni propisi, sastoje se od pravnih pravila. Pravna pravila tvore prav-ne institute, a pravni instituti pravnu granu. Građevinsko pravo zapravo je pravna grana. U nastavku su prikazani osnovni elementi koji tvore svaku pravnu granu, pa tako i građevinsko pravo, te pojam pravne grane koji je primjenjiv i na građevinsko pravo.

16

2.2. Pravno pravilo, pravni institut, pravna grana

Pravno pravilo. Pravno pravilo jest pravilo koje sadrži zahtjev upućen pravnim subjektima da se ponašaju na određeni način (dispozicija) i posljedicu za slučaj da se pravni subjekti ne pridržavaju toga zahtjeva (sankcija, kazna). Pravno pravilo može sadržati i hipotezu koja opisuje ponašanje na koje se nadovezuju dispozicija i sankcija. Za razliku od drugih pravila, za pravna pravila karakteristično je da ih stvara država i drugi javnopravni subjekti u posebnom postupku. Pravni subjekti moraju se pridržavati pravnih pravila ako su ta pravila tzv. stroga pravila ili prisilni propisi. U drugim slučajevima pravna pravila nisu prisilna. Ako nisu prisilna, prav-na su pravila disjunktivna pravila, a unutar njih posebno mjesto imaju dispozitivni propisi. Dispozitivni propisi sadrže rješenje za neku situaciju ako sami pravni su-bjekti nisu predvidjeli nešto drugo. Primjer za dispozitivno pravilo jest odredba čl. 396. ZOO prema kojoj troškove predaje stvari, kod ugovora o kupoprodaji, snosi prodavatelj, a troškove odnošenja stvari snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno. Kupac i prodavatelj mogu ugovoriti odstupanje od toga pravila.

Pravni institut. Institut je pojam koji ima više značenja. U ovoj knjizi riječ institut (pravni institut) označuje skup pravnih pravila koji se odnose na isti pravni pojam. Tako npr. vlasništvo kao institut obuhvaća sva pravna pravila koja se odnose na pravo vlasništva (pravila o jednovrsnosti prava vlasništva, pravila o stjecanju prava vlasništva, pravila o sadržaju prava vlasništva, pravila o prestanku prava vlasništva).

Pravna grana. Pravna grana sastoji se od više pravnih instituta koji se odnose na isto pravno područje. Primjeri za pravne grane jesu kazneno pravo, građansko pravo i upravno pravo. U novije vrijeme zbog specijalizacije prava pojavljuju se nove pravne grane, među kojima se može navesti i građevinsko pravo.

Pravne grane dijele se na pravne grane privatnoga prava i pravne grane javnoga prava. Građansko je pravo pravna grana privatnoga prava, a kazneno pravo i uprav-no pravo grane su javnoga prava. No, u nekim slučajevima u jednoj pravnoj grani postoje obje komponente, i privatnopravna i javnopravna. Dobar primjer za to jest građevinsko pravo koje se dijeli na građevinsko javno pravo i građevinsko privatno pravo. Razgraničenje između građevinskog javnog i građevinskoga privatnoga pra-va ne može se provesti dosljedno bez određenih odstupanja. Stoga se u propisima građevinskog javnoga prava pojavljuju pojedina pravila građevinskoga privatnoga prava, a i obrnuto. Tako npr. ZPUG (glavni propis građevinskog javnoga prava) u svojim pravilima spominje odgovornost za štetu koja je institut građevinskoga pri-vatnoga prava, a ZOO (najvažniji izvor građevinskoga privatnoga prava) spominje bitne zahtjeve za građevinu – institut građevinskog javnoga prava.

17

2.3. Pravni izvori

Da bi pravni subjekti mogli postupati u skladu s pravom moraju znati sadržaj pravnih pravila. Podjela pravnih izvora prema materijalnom kriteriju ne služi toj svrsi.2 Pravni subjekti mogu saznati za sadržaj pravnih pravila u pravnim izvorima u formalnom smislu. Pravni izvori u formalnom smislu dijele se na pravne propise i običaje. Pravni propisi jesu ustav, zakoni, podzakonski akti3 i drugi pravni izvori. Pravni propisi sadrže pravna pravila, a budući da pravna pravila sadržana u prav-nim izvorima u formalnom smislu djeluju tek nakon što su pravni izvori objavljeni u javnosti (u Narodnim novinama odnosno drugim službenim glasilima pojedinih gradova i županija), pravni subjekti mogu saznati za sadržaj pravnih pravila prije njihova stupanja na snagu i uskladiti svoje ponašanje s tim pravilima.

Među pravnim propisima postoji hijerarhija. Pravni izvori u formalnom smi-slu u odnosu su višega i nižega pravnog izvora. Niži pravni izvor ne smije biti u suprotnosti s višim izvorom. Ako nastane takva suprotnost, niži se pravni izvor neće primijeniti. Najviši pravni izvor u Republici Hrvatskoj jest Ustav Republike Hrvatske, zatim slijede međunarodni ugovori, pa zakoni te na kraju podzakonski akti (npr. pravilnici). Ako je zakon u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, on je protuustavni propis. Podzakonski akt mora biti i u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i u skladu sa zakonom na temelju kojeg je donesen. O usklađenosti za-kona s Ustavom Republike Hrvatske te podzakonskih akata s Ustavom i zakonom odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

Propisi kao pravni izvori katkad sadrže pravila koja upućuju na druge izvore. Tako npr. ZOO, kao jedan od najvažnijih pravnih izvora građevinskoga privatnoga prava, propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravili-ma struke i običajima (pažnja dobroga stručnjaka).4 To znači da su pravila struke također pravni izvor, doduše posredna. Ta činjenica osobito je važna u sklopu gra-đevinskoga privatnoga prava. Kada se prosuđuje je li sudionik u gradnji odgovoran za štetu, važno mjesto zauzimaju pravila građevinske struke, odnosno druge struke koja djeluje u graditeljstvu. Ako je sudionik u gradnji postupao suprotno pravilima svoje struke i pri tome nastane šteta, tada će sudionik u gradnji odgovarati za nastalu štetu (naravno, ako se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke).

Važno mjesto u sklopu pravnih izvora građevinskoga prava pripada i običaji-ma. Običaji nastaju dugotrajnim ponašanjem pravnih subjekata koji smatraju da je

2 Pravni se izvori inače dijele na pravne izvore u materijalnom i pravne izvore u formalnom smislu. U ovoj knjizi obrađeni su samo pravni izvori u formalnom smislu.3 Primjeri za podzakonske akte u području graditeljstva jesu tehnički propisi koje donosi ministar nadležan za poslove graditeljstva.4 Čl. 10. st. 2. ZOO-a.

18

takvo ponašanje pravno obvezujuće. Običaji su prihvaćeni u širokom krugu prav-nih subjekata. Običaji mogu biti nekodifi cirani ili kodifi cirani. Kodifi cirani običaji jesu običaji koji su zapisani, često u obliku pravnoga propisa, iako nisu doneseni u zakonodavnom postupku. U odnosima između trgovaca5 primjenjuju se trgovački običaji, a u ostalim odnosima običaji se primjenjuju samo ako na primjenu običaja upućuju pravni propisi.

Katkad se u smislu pravnog izvora spominje i sudska praksa. Sudska praksa u Republici Hrvatskoj nema značenje neposrednoga pravnog izvora, kao u pravnim sustavima koji se temelje na presedanima, u kojima su suci vezani ranijim sudskim odlukama, pa u tim sustavima pravna praksa zauzima istaknuto mjesto u tumačenju prava. To se odnosi i na građevinsko pravo, pa tako npr. ZOO propisuje da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u sudskoj je praksi protumačeno da je valjan ugovor o građenju kod kojeg je „… stavljena pisana ponuda za izvo-đenje građevinskih radova u kojoj su navedeni svi bitni elementi o građenju, a tu je ponudu druga strana prihvatila plaćanjem predviđene cijene putem pisanog naloga danog banci“.6

Kao što u području građevinskoga privatnoga prava istaknuto mjesto prilikom tumačenja pravnih izvora pripada sudovima i sudskoj praksi, tako u području građe-vinskog javnoga prava važno mjesto zauzima praksa upravnih tijela koja odlučuju u predmetima s toga dijela građevinskog prava.

Svojstva pravnog izvora može imati i praksa razvijena između konkretnih prav-nih subjekata. Za razliku od običaja koji su prihvaćeni u širem krugu pravnih subje-kata, praksu razvijaju pojedini pravni subjekti u konkretnom odnosu.7

2.4. Pravni subjekti

Pravna pravila određuju kako se pravni subjekti moraju ponašati. Pravni subjekti dijele se na dvije kategorije – fi zičke i pravne osobe. Pravni subjekti također su bitni za nastanak pravnog odnosa (odnos u kojem postoje prava i obveze) jer pravni odnosi mogu jedino postojati između pravnih subjekata.

5 Za objašnjenje pojma trgovca vidi poglavlje III.1. pojam građevinskoga privatnoga prava.6 Vs, Rev-1866/85 od 7. siječnja 1980. – I. CRNIĆ: Zakon o obveznim odnosima, treće izdanje, Organizator, Zagreb, 2006., str. 515.7 O odnosu trgovačkih običaja i prakse v. A. GOLDŠTAJN: Trgovačko ugovorno pravo, Među-narodno i komparativno, 4. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1991., str. 89.-90., 94.

19

2.4.1. Fizičke osobe

Fizička je osoba živi čovjek. Fizička osoba nastaje rođenjem, a prestaje smrću, odnosno iznimno proglašenjem nestale osobe umrlom. Čim se rodi, čovjek postaje pravni subjekt i stječe pravnu sposobnost. Pravna sposobnost jest sposobnost da pravni subjekt bude nositelj prava i obveza. Pravna sposobnost fi zičke osobe nije uvjetovana godinama života ili psihofi zičkim sposobnostima čovjeka, pa jednaku pravnu sposobnost imaju punoljetne osobe, maloljetne osobe te osobe koje su nes-posobne za rasuđivanje. Stoga npr. i tek rođena djeca mogu biti vlasnici i nositelji drugih prava, iako je očito da nisu sposobna brinuti se o svojim pravima i inte-resima. Od pravne sposobnosti treba razlikovati poslovnu sposobnost. Poslovna sposobnost svojstvo je pravnoga subjekta da vlastitim izjavama volje proizvodi pravne posljedice (npr. samostalno sklopiti ugovor, odreći se prava vlasništva itd.). Budući da osoba koja vlastitim izjavama volje proizvodi pravne posljedice može ugroziti svoje interese, pa i egzistenciju, poslovnu sposobnost fi zička osoba ne stječe u trenutku rođenja, nego tek nakon što navrši određeni uzrast, u pravilu s navršenih 18 godina. Zbog zaštite punoljetnih osoba koje se zbog određenih razloga nisu u stanju brinuti o svojim interesima, fi zičkim osobama poslovna sposobnost može biti oduzeta potpuno ili djelomično. Budući da pravni poredak osobama koje nemaju poslovnu sposobnost ili im je ona ograničena ne dopušta da svojim izjavama volje proizvode pravne učinke umjesto njih izjave daju njihovi zakonski zastupnici (npr. roditelji za svoju maloljetnu djecu). Poslovna sposobnost pretpostavka je valjano-sti izjava volje usmjerenih na sklapanje ugovora i sl., a također se zahtijeva da bi pravni subjekti mogli samostalno sudjelovati u postupcima pred sudom, upravnim i drugim tijelima.

Pored pravne i poslovne sposobnosti postoji i deliktna sposobnost, a to je svoj-stvo pravnog subjekta da odgovara za svoje protupravne radnje na području građan-skoga prava, što drugim riječima znači sposobnost da odgovara za štetu. Deliktna sposobnost stječe se sa 14 godina pod pretpostavkom da je osoba sposobna za rasuđivanje, a iznimno može postojati i ranije. Sposobnost da se odgovara za pro-tupravna djela na području kaznenog i prekršajnoga prava također se stječe nakon što fi zička osoba navrši određene godine života, pod pretpostavkom da je sposobna za rasuđivanje.

2.4.2. Pravne osobe

Pravne osobe jesu organizacije kojima je pravni poredak priznao pravnu osob-nost. Od pravne osobe treba razlikovati tijela pravne osobe (organi). Pravna je osoba

20

pravni subjekt, a tijelo pravne osobe to nije. Tijelo pravne osobe čini jedna ili više fi zičkih osoba koje izražavaju volju pravne osobe. Tako npr. kada trgovačko društvo sklapa ugovor, za trgovačko društvo ugovor sklapa uprava ili druga osoba koja je ovlaštena za zastupanje trgovačkoga društva.

Pravne osobe mogu imati različite organizacijske oblike te se pravne osobe međusobno razlikuju znatno više nego što se međusobno razlikuju fi zičke osobe. Naime, pravne osobe jesu država, jedinice lokalne i područne (regionalne) samou-prave (općine, gradovi, županije), trgovačka društva, javne ustanove, udruge, po-litičke stranke, neke zaklade itd. Ministarstva, državne upravne organizacije, tijela državne uprave te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu pravne osobe nego tijela pravnih osoba.

Pravna osoba ima ista svojstva kao i fi zička osoba – pravnu sposobnost poslov-nu sposobnost te deliktnu sposobnost. Razlika između fi zičke i pravne osobe glede pravne, poslovne te deliktne sposobnosti očituje se jedino u trenutku stjecanja. Pravna osoba u trenutku nastanka stječe sva tri svojstva.

Pregled pojedinih važnijih vrsta pravnih osoba:1. Republika Hrvatska pravna je osoba javnoga prava.2. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave – županije, gradovi i

općine – pravne su osobe javnoga prava na lokalnoj i područnoj razini. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima specifi čan pravni položaj jer je izjednačen sa županijom.

3. Ustanove su pravne osobe koje se osnivaju za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, teh-ničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i drugih djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti. Njihovo ustrojstvo i rad uređeni su Zakonom o ustanovama. Posebna vrsta ustanova jesu javne ustanove.

4. Udruge su svaki oblik slobodnog i dobrovo ljnog udruživa nja više fi zičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzima nja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kultur-na, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjere nja i ci ljeve, a bez namjere stjeca nja dobi-ti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelova nje tog oblika udruživa nja. Udruge ne moraju uvijek imati svojstvo pravnoga subjekta.

5. Zaklade su pravne osobe ako su samostalne zaklade. Nesamostalne zaklada nisu pravne osobe.

6. Trgovačka društva jesu pravne osobe uređene Zakonom o trgovačkim druš-tvima. Vrste trgovačkih društava jesu: dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću, javno trgovačko društvo, komanditno društvo i gospodarsko inte-resno udruženje.

21

Za građevinsko privatno pravo važna je razlika između trgovačkih društava s jedne strane i ostalih pravnih subjekata, s druge strane. Trgovačka društva zajedno s tzv. trgovcima pojedincima čine kategoriju trgovaca. Kada dva trgovca sklope ugo-vor, uz ispunjenje odgovarajućih pretpostavaka, takav je ugovor trgovački ugovor.

Kao što je spomenuto na početku ovoga poglavlja, pravne osobe djeluju u prav-nom prometu preko svojih tijela (organa) koji ih zastupaju (sklapaju ugovore, pod-nose tužbe, prijedloge itd.). Tijela pravne osobe čine jedna ili više fi zičkih osoba. Tijela pravne osobe javljaju se pod različitim nazivima, što ovisi o vrsti pravnih osoba. Tako postoje ravnatelji, uprave, nadzorni odbori, upravni odbori, upravna vijeća, skupštine, itd. Od pravne osobe treba razlikovati osnivače pravne osobe. Osnivači pravne osobe jesu fi zičke ili pravne osobe koje su osnovale pravnu osobu. Osnivač pravne osobe i pravna osoba dva su različita pravna subjekta. Razlikovanje osnivača pravne osobe od pravne osobe važno je jer u nekim slučajevima za dugove pravne osobe njihovi osnivači ne odgovoraju, a u drugim slučajevima odgovoraju.

2.5. Pravni odnos

Pravni odnos može postojati isključivo između dvaju ili više pravnih subjekata. Da bi netko mogao sudjelovati u pravnim odnosima, mora imati pravni subjektivitet, tj. mora biti fi zička ili pravna osoba. Pravni odnos ne može postojati između prav-noga subjekta i objekta (npr. između vlasnika i stvari koja mu pripada).

U pravnom odnosu postoje određena prava i obveze. Ako jedan pravni subjekt u određenom pravnom odnosu ima pravo, drugi pravni subjekt u tom odnosu ima obvezu. Tako npr. u pravnom odnosu između kupca i prodavatelja, prodavatelj ima pravo zahtijevati isplatu kupovne cijene, što je ujedno obveza kupca. S druge strane kupac ima pravo zahtijevati predaju stvari koju je kupio, pa je u tom slučaju predaja stvari obveza prodavatelja. Pravni odnos postoji i između vlasnika, s jedne strane, i svih drugih subjekata, s druge strane. Naime, svi su subjekti obvezni poštivati pravo vlasništva vlasnika, pa i u tome postoji pravni odnos u kojem postoje prava i obveze. Do sada navedeni primjeri jesu primjeri za građanskopravne odnose. Osim građanskopravnih odnosa postoje i upravnopravni odnosi. I u upravnopravnim od-nosima postoji odnos prava i obveza.

22

2.6. Osnove postupovnoga prava – ostvarivanje prava

Pravni subjekti mogu dobrovoljno ispunjavati svoje obveze. Kupac može do-brovoljno isplatiti cijenu, a prodavatelj može dobrovoljno predati stvar. U najvećem broju slučajeva pravni subjekti dobrovoljno ispunjavaju svoje obveze pa stoga nema potrebe da pravni subjekt koji ima pravo to pravo prisilno ostvaruje protiv subjekta koji ima obvezu. No, ako pravni subjekt, koji je obvezan nešto dati, učiniti, trpjeti ili propuštati, ne postupi u skladu sa svojom obvezom, pravni subjekt koji ima pravo nije ovlašten ostvariti svoje pravo samovlasno. Tako npr. kupac koji je platio stvar koju je kupio nije ovlašten silom, potajno ili na drugi način oduzeti stvar koju je kupio, nego se mora obratiti sudu i zahtijevati od suda da osudi prodavatelja da mu preda stvar. U građanskopravnim odnosima prava i obveze ostvaruju se u po-stupku pred sudom. Postupak pred sudom u građanskopravnim stvarima može biti parnični ili izvanparnični. Građanskopravna prava i obveze u načelu se ostvaruju u parničnom postupku, u skladu s pravilima Zakona o parničnom postupku. Zakon o parničnom postupku uređuje pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osob-nim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima.

Građanskopravna prava i obveze u pravilu se ostvaruju u parničnom postupku pred sudom. No, isto je tako moguće da sudionici građanskopravnih odnosa svoja prava ostvaruju u postupku pred arbitražom. U arbitražnom postupku o sporovima odlučuju arbitri koje imenuju ili same stranke ili institucije koje organiziraju arbi-tražu (npr. u Republici Hrvatskoj postoji organizirana arbitraža pod nazivom Stalno izbrano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori).

U upravnopravnim odnosima prava i obveze ostvaruju se u upravnom postupku odnosno u postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske (upravni spor). Prava i obveze ostvaruju se u upravnom postupku i u situaciji kada jedan pravni subjekt ne odbija dobrovoljno svoju obvezu. Stoga, kada npr. neki pravni subjekt zatraži izdavanje građevinske dozvole, ta dozvola izdaje se u upravnom postupku iako ne postoji nikakav spor između pravnog subjekta koji je zatražio izdavanje građevinske dozvole i tijela koja je nadležno za izdavanje građevinske dozvole. U upravnom postupku primjenjuju se pravila Zakona o općem upravnom postupku. Taj Zakon primjenjuju tijela državne uprave i druga državna tijela, kad u upravnim sporovima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima građana, odnosno pravnih obveza ili druge stranke. Isto tako, Za-kon o općem upravnom postupku dužne su primjenjivati i druge pravne osobe, kad u obavljanju javnih ovlasti rješavaju u upravnim stvarima. U upravnom postupku odlučuje se upravnim aktom. Na upravni postupak može se nadovezati upravni spor

23

pa se u tom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o upravnim sporovima. U upravnom sporu ispituje se zakonitost upravnog akta donesenog u upravnom postupku.

Osim građanskoga parničnog i izvanparničnoga postupka, te upravnoga postup-ka i upravnoga spora postoji i treća vrsta postupka. To je kazneni postupak. Kazneno pravo nije toliko važno za građevinsko pravo kao upravno i građansko pravo, ali ipak se pojavljuje i u vezi s graditeljstvom. To se posebno odnosi na pravnu granu koja je srodna kaznenom pravu, a to je prekršajno pravo. ZPUG-om predviđen je niz prekršaja koji se utvrđuju u prekršajnom postupku.

Pravni izvori na području građanskog postupovnog prava i upravnog postupov-nog prava jesu:

– Zakon o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 02/07.

– Zakon o općem upravnom postupku, Narodne novine br. 53/91. i 103/96.– Zakon o upravnim sporovima, Narodne novine br. 53/91., 9/92. i 77/92.

24

II. GRAĐEVINSKO JAVNO PRAVO

1. Pojam građevinskog javnoga prava

Pojam javnoga građevinskoga prava obuhvaća skup propisa kojima je uređeno prostorno uređenje na razini Republike Hrvatske, regionalno planiranje, urbani-stičko i krajobrazno planiranje na razini jedinica lokalne samouprave, uređenje građevinskoga zemljišta, fi nanciranje gradnje tehničke urbanističke infrastrukture, gradnja i strukovni odnosi. Prostorno uređenje i gradnju uređuje ZPUG, fi nanciranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture uređeno je Zakonom o komu-nalnom gospodarstvu, a strukovni odnosi uređeni su Zakonom o komori hrvatskih arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

ZPUG-om uređeni su temeljni ciljevi prostornog uređenja, subjekti prostornog uređenja, njihova prava i obveze te sustav dokumenata prostornog uređenja, njihove razine, namjena, sadržaj, značaj, fi nanciranje izrade, međusobna usklađenost, postu-pak izrade i donošenja te način sudjelovanja javnosti nositelja javnih interesa.

Cilj ZPUG-a jest:– interaktivno prostorno planiranje i procjena mogućih utjecaja na prostor,– ostvarivanje jednolikog razvitka cijeloga područja Republike Hrvatske uskla-đenog s gospodarskim, društvenim i okolišnim datostima, i

– uravnoteženje regionalnih razvojnih programa.Ostvarenjem toga cilja osigurava se:– prostorna održivost u odnosu na racionalno korištenje i očuvanje kapaciteta

prostora na kopnu, moru i u podmorju radi učinkovite zaštite prostora;– povezivanje teritorija Države s europskim prostornim sustavima;– njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti;– međusobno usklađen razvitak gospodarske društvene infrastrukture;– razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, očuvanje biološke raznolikosti,

zaštita okoliša i prevencija od rizika onečišćenja;– zaštita kulturnih dobara i vrijednosti;– dobro organizirana raspodjela i uređenje građevinskog zemljišta;– kvalitetan i human razvitak gradskih i ruralnih naselja, te siguran, zdrav, društ-

veno funkcionalan životni radni okoliš;

25

– cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoća mora za kupanje i rekrea-ciju;

– kvaliteta i ljepota izgrađenog okoliša, osobito u obalnom području, uz zaštitu užeg obalnoga područja od građenja;

– odgovarajući prometni sustav, osobito javni prijevoz i nemotorizirani promet;– opskrba, funkcionalna pristupačnost i uporaba usluga i građevina za potrebe

različitih skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih sposobnosti i pokretljivosti;

– kvaliteta uređenja ugostiteljsko-turističkih područja na obalnom i kopnenom području;

– pogodni poslovni uvjeti za razvitak gospodarstva, i– nacionalna sigurnost i obrana Države te zaštita od prirodnih i drugih nesreća.Zakonom o komunalnom gospodarstvu, između ostalog, uređeno je fi nanciranje

gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture, vrste objekata za koje se može ubirati komunalni doprinos te način i mjerila utvrđivanja komunalnoga doprinosa.

Zakonom o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu uređen je temeljni ustroj, djelokrug, javne ovlasti i članstvo. U komoru se obvezno udružuju: „ovlašteni arhitekti“ i „ovlašteni inženjeri“ koji obavljaju stručne poslove prostor-nog uređenja, poslove projektiranja, stručnog nadzora i kontrole projekata sukladno posebnim propisima, a radi zastupanja i usklađivanja zajedničkih interesa i zaštite interesa trećih.

Arhitekt, sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj komori arhitekata i inže-njera u graditeljstvu, jest osoba koja je diplomirala na odgovarajućem tehničkom fakultetu u Republici Hrvatskoj i stekla zvanje diplomiranog inženjera arhitekture.

Inženjer, sukladno Zakonu o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditelj-stvu, jest osoba koja je diplomirala na odgovarajućem tehničkom fakultetu u Repu-blici Hrvatskoj i stekla zvanje: diplomiranog inženjera graditeljstva, diplomiranog inženjera geodezije, diplomiranog inženjera strojarstva i diplomiranog inženjera elektrotehnike.

Komora je institucija javnog prava, ima svojstvo pravne osobe, a njezino je sjedište u Zagrebu.

26

2. Pravno uređenje prostornog uređenja i gradnje

2.1. Načela prostornog uređenja

Prostorno uređenje temelji se na sveobuhvatnoj prirodi prostornoga planiranja u odnosu na planiranje pojedinih gospodarskih područja, na uvažavanju opće prihva-ćenih načela zaštite prostora, znanstvenih i stručnih spoznaja i najbolje prakse te na poštivanju međunarodnih smjernica i dokumenata u području prostornog uređenja.

U ZPUG-u je uređeno pet načela na kojima se temelji sustav prostornoga pla-niranja:

1. Načelom prostorne održivosti razvitka prvi se put uvodi pojam prostorne održivosti razvitka, što znači da se prostornim uređenjem podržava održivi razvitak osiguranjem kvaliteta životnog i radnog okoliša, ujednačenošću stan-darda uređenja pojedinih područja, učinkovitošću gospodarenja energijom, zemljišta i prirodnih dobara, očuvanjem prostorne osobitosti te potrebom da se zaštiti prostor kao osnova zajedničke dobrobiti. To načelo ostvaruje se dobro organiziranom raspodjelom ljudskih aktivnosti koje će na učinkovit način koristiti resurse i uz to čuvati okoliš i osigurati održivi razvitak.

2. Načelom horizontalne integracije u zaštiti prostora određena je nužnost integralnoga pristupa zaštiti prostora u prihvaćanju temeljnih odrednica strategija, planova, programa, propisa, izdavanja dozvola i suglasnosti, odnosno postupak usuglašavanja i ujednačenosti mjera između različitih gospodarskih područja koja utječu na prostorni razvitak, osobito radi po-stizanja prostorne održivosti u procesima kojima se utječe na preobrazbu naselja, korištenje prirodnih dobara, zaštitu prirode i okoliša te prometne i energetske infrastrukture. Također je određeno da se u postupku izrade i do-nošenja dokumenata prostornog uređenja mora posebna pažnja usredotočiti na osjetljivost prostora, odnos prema krajobraznim vrijednostima, neobnov-ljivim i obnovljivim prirodnim dobrima i kulturnoj baštini te međusobnim utjecajima postojećih i planiranih zahvata u prostoru.

3. U načelu vertikalne integracije i usuglašavanju interesa uređena je nužnost i obveza međusobne suradnje različitih institucionalnih razina i stupnjeva (Država, jedinice lokalne i područne/regionalne samouprave, osobe s javnim ovlastima) u procesu prostornog uređenja, odnosno pri utvrđivanju ciljeva i donošenja dokumenata prostornog uređenja i drugih razvojnih dokumenata (strategije, planovi, programi i sl.) kojima se utječe na prostorni razvoj, za-štitu prostora, graditeljsku i urbanu obnovu te obavljanje drugih aktivnosti u izvršavanju obveza prostornog uređenja.

27

4. Načelom sudjelovanja javnosti i pristupa informacijama i podacima osi-gurano je pravo sudjelovanja javnosti tijekom postupka izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja kao i obveza Države i tijela jedinica lo-kalne (područne) samouprave da moraju obavješćivati javnost o stanju u prostoru te omogućiti i poticati njezino sudjelovanje razvijanjem društvene povezanosti i jačanjem svijesti o potrebi zaštite prostora te upravljanjem sudjelovanja (prikupljanje i organizacija prijedloga, pribavljanje stručnih mišljenja o javnim stajalištima itd.).

5. Načelom ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa osigurano je da u obavljanju poslova prostornog uređenja nadležna tijela državne uprave, tijela i osobe određene posebnim propisima i tijela jedinica lokalne i po-dručne (regionalne) samouprave, u skladu s ciljevima prostornog uređenja, međusobno prosuđuju javni interes i pojedinačne interese pri čemu poje-dinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu. Tim načelom nedvojbeno je uređeno da se javni interes zaštićuje razgraničenjem prostora za javne namjene primjenom odgovarajućih normi i prostornih standarda.

2.2. Subjekti prostornog uređenja

2.2.1. Obveza osiguranja prostornog uređenja

Učinkovitost prostornog uređenja Države osiguravaju: Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske te predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donošenjem dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata uređenih ZPUG-om.

Stručnu utemeljenost dokumenata prostornog uređenja osiguravaju nadležna tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ustrojena odnosno osnovana za obavljanje stručnih poslova prostornoga planiranja, te pravne osobe osnovane i registrirane za izradu tih dokumenata i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju poslove prostornoga planiranja.

Učinkovitost prostornog uređenja Republike Hrvatske obuhvaća:– određivanje ciljeva, polazišta i smjernica prostornog razvoja Države,– donošenje dokumenata prostornog uređenja državne razine,– razmatranje izvješća o stanju u prostoru Države,– propisivanje općih pravila i mjerila kojima se određuju uvjeti za namjenu

prostora i razmještaj građevina u prostoru u odnosu na očuvanje i korištenje

28

prirode te prirodnih i kulturnih vrijednosti; dobara od državnoga značenja, zaštitu okoliša te na zaštitu od drugih prirodnih nesreća i potreba obrane,

– planiranje zahvata u prostoru od državnoga značenja,– uspostavu informacijskoga sustava sukladno odredbama ZPUG-a;– provođenje mjera za ostvarivanje dokumenata prostornog uređenja državne

razine,– provođenje aktivne zemljišne politike,– razvijanje i poticanje stručnih sastavnica prostornoga planiranja,– sudjelovanje u međunarodnim zadaćama iz područja prostornog uređenja.

2.2.2. Savjet prostornog uređenja Republike Hrvatske

Radi osiguranja uvjeta za ravnomjerniji prostorni razvitak Države, te stručne i znanstvene utemeljenosti dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata u području prostornog uređenja Vlada je ustrojila Savjet prostornog uređenja Re-publike Hrvatske. Savjet ima 9 članova, uključujući i predsjednika Savjeta.

Članove i predsjednika Savjeta imenuje Vlada iz redova znanstvenih, stručnih, javnih i drugih djelatnika predstavnika središnjih tijela državne uprave nadležnih za pojedina područja od utjecaja na prostorno uređenje.

Savjet daje mišljenja, prijedloge i ocjene o prijedlozima dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata određenih ZPUG-om državne i područne (regionalne) razine, preporuke o pojedinim pitanjima iz područja prostornog uređenja, te obavlja i druge poslove određene ZPUG-om.

2.2.3. Obavljanje djelatnosti prostornog uređenja za Državu, županije i Grad Zagreb

Djelatnost prostornog uređenja za Državu obavlja Hrvatski zavod za prostorni razvoj. Djelatnost prostornog uređenja za županije i Grad Zagreb obavljaju župa-nijski zavodi za prostorno uređenje odnosno Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba. Osnivači zavoda jesu: Država, županije odnosno Grad Zagreb, a osnivačka prava ostvaruje Vlada, županijsko odnosno gradsko poglavarstvo.

Hrvatski zavod za prostorni razvoj i zavodi za prostorno uređenje imaju svojstvo pravne osobe s pravima i odgovornostima uređenim ZPUG-om.

29

2.2.4. Hrvatski zavod za prostorni razvoj

Radi izrade zakonom propisanih dokumenata prostornog uređenja, te pripremu podataka, informacija i druge dokumentacije kojom se osigurava prostorni razvitak Države i provođenje mjera zaštite prostora osnovan je Hrvatski zavod za prostorni razvoj.

Djelatnost Zavoda između ostalog obuhvaća:– izradu i praćenje provođenja Strategije prostornog razvoja i programa prostor-

nog uređenja Države i drugih dokumenata prostornog uređenja koje donosi Hrvatski sabor;

– izradu i suradnju u izradi drugih dokumenata od važnosti za prostorno ure-đenje i zaštitu prostora Države;

– vođenje, koordinaciju i razvoj informacijskog sustava prostornog uređenja Države;

– prikupljanje, objedinjavanje i redovito objavljivanje (elektronički i pisano) podataka i informacija o prostoru;

– pripremu liste pokazatelja o stanju u prostoru;– izradu četverogodišnjeg izvješća o stanju u prostoru Države;– obavljanje stručnih poslova za određivanje sadržaja i metodologije prostor-

noga planiranja u izradi dokumenata prostornog uređenja i praćenja stanja u prostoru;

– suradnju s osobama, međunarodnim tijelima, institucijama i udrugama na izradi i realizaciji projekata i programa iz područja prostornog uređenja;

– sudjelovanje u provođenju međunarodnih obveza iz područja prostornog ure-đenja;

– osiguranje uvjeta za pristup informacijama o prostoru, kojima raspolaže.

2.2.5. Zavodi za prostorno uređenje županija i Grada Zagreba

Zavod za prostorno uređenje županije, odnosno Grada Zagreba izrađuje i prati provedbu dokumenata prostornog uređenja područne (regionalne) razine, odnosno razine Grada Zagreba, izrađuje izvješće o stanju u prostoru, vodi registre podata-ka u sklopu informacijskoga sustava prostornog uređenja, priprema polazišta za izradu, odnosno stavljanje izvan snage prostornih planova užih područja, izdaje mišljenja u postupku izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja u skladu s ZPUG-om te izrađuje prostorne planove gradova i općina i urbanističke plano-ve uređenja i obavlja stručno analitičke poslove iz područja prostornog uređenja

30

ako mu izradu tih planova, odnosno obavljanje poslova povjeri Ministarstvo ili županijsko poglavarstvo.

Zavodi za prostorno uređenje županije mogu izrađivati i prostorni plan uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine, ako im izradu tih planova povjeri Ministar-stvo ili županijsko poglavarstvo.

Dvije ili više županija, odnosno Grad Zagreb mogu osnovati zajednički zavod za prostorno uređenje.

Zavodi za prostorno uređenje županije, odnosno Grada Zagreba i zavod za pro-storno uređenje, koji može osnovati veliki grad, moraju ispunjavati uvjete za obav-ljanje djelatnosti prostornog uređenja, koje propisuje ministar pravilnikom.

Zavod za prostorno uređenje velikog grada izrađuje prostorni plan uređenja velikog grada i prati provedbu dokumenata prostornog uređenja koji se primjenjuju unutar teritorija tog grada, izrađuje izvješće o stanju u prostoru, priprema polazišta za izradu, odnosno stavljanje izvan snage prostornih planova užih područja te izra-đuje urbanističke planove uređenja i obavlja druge poslove prostornog uređenja ako mu izradu tih planova odnosno obavljanje poslova povjeri gradsko poglavarstvo.

2.2.6. Pravne osobe i ovlašteni arhitekti koji obavljaju stručne poslove prostornog uređenja

Nacrte prijedloga dokumenata prostornog uređenja može izrađivati pravna oso-ba, odnosno ovlašteni arhitekt koji samostalno obavlja stručne poslove prostornog uređenja ako ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti prostornog uređenja propi-sane posebnim zakonom.

Pravna osoba, odnosno ovlašteni arhitekt može započeti obavljati stručne po-slove prostornog uređenja samo ako prethodno pribavi suglasnost Ministarstva za obavljanje tih poslova prema posebnim propisima.

2.2.7. Odgovorni voditelj izrade nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja

Pravna osoba, koja izrađuje nacrt prijedloga dokumenta prostornog uređenja, mora prije početka njegove izrade imenovati odgovornog voditelja.

31

Odgovorni je voditelj osoba koja ima status ovlaštenog arhitekta, odnosno ovla-štenog arhitekta urbanista.

Odgovorni voditelj odgovoran je za svaki dio nacrta prijedloga dokumenta pro-stornog uređenja, kao i za to da su propisane dijelove, odnosno sadržaj toga doku-menta izradili stručnjaci odgovarajućih struka.

Odgovorni voditelj mora za svaki dio nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja potvrditi svojim potpisom da je taj dio prijedloga izrađen u skladu s ZPUG-om i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

3. Informacijski sustav prostornog uređenja

3.1. Predmet i svrha informacijskoga sustava

Za potrebe trajnoga praćenja stanja u području prostornog uređenja i izrade izvješća o stanju u prostoru, Država, Grad Zagreb i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave vode informacijski sustav prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: informacijski sustav).

Informacijski sustav uspostavlja se radi cjelovitog upravljanja zaštitom prostora te radi izrade i praćenja provedbe Strategije prostornog razvoja i Programa prostor-nog uređenja i drugih dokumenata prostornog uređenja.

Informacijski sustav temelji se na međusobno usklađenim i povezanim regi-strima geodetskih, evidencijskih i drugih podataka, usklađenih sa statističkim po-dacima.

3.2. Sadržaj, uspostava vođenja i održavanje informacijskoga sustava

Informacijski sustav sadrži registre podataka o prostoru i druge registre podataka i informacija u vezi s prostornim uređenjem određenim u skladu s ZPUG-om.

Informacijski sustav sadrži osobito podatke i informacije o:

32

– stvarnom korištenju zemljišta, prikupljene i obrađene u skladu s ZPUG-om i posebnim propisima, te listom prostornih pokazatelja,

– osnovnoj namjeni prostora/površina određenoj u dokumentima prostornog uređenja,

– uvjetima i ograničenjima korištenja prostora utvrđenih prostornim plano-vima,

– javnoj, komunalnoj i drugoj infrastrukturi,– upravnim i drugim aktima nadležnih tijela donesenim radi provedbe doku-

menata prostornog uređenja,– planovima i programima u izradi ili donesenim radi zaštite prostora.Informacijski sustav razvija, vodi i održava Zavod, a provodi se prema Pro-

gramu razvoja informacijskog sustava prostornog uređenja. Informacijski sustav vodi se kao distributivni informacijski sustav sastavljen od većeg broja dislociranih, međusobno usklađenih i povezanih informacijskih sustava tematskih područja i potpodručja.

Za potrebe tematskih područja i područja nižeg ranga informacijskog sustava imenuju se referentni centri.

Program razvoja informacijskoga sustava prostornog uređenja, koji donosi Vla-da, određuje strukturu, sadržaj, način rada i oblik informacijskoga sustava, meto-dologiju, obveze, način i rokove dostavljanja podataka i informacija o prostoru te način upravljanja podacima i informacijama.

4. Dokumenti praćenja stanja u prostoru

Hrvatski sabor, odnosno predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regio-nalne) samouprave razmatraju četverogodišnje izvješće o stanju u prostoru. Četve-rogodišnje izvješće o stanju u prostoru sadrži analizu stanja i trendova prostornog razvoja na temelju obveznih prostornih pokazatelja o stanju u prostoru, analizu provođenja dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata te ocjenu stanja i prijedloge za unapređenje prostornog razvoja s planom aktivnosti i prijedlogom prostornih pokazatelja za iduće razdoblje. Izvješće se objavljuje u „Narodnim no-vinama“, odnosno u službenom glasilu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

33

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su Ministar-stvu i Zavodu dostaviti izvješće u roku od petnaest dana od dana objave u službenom glasilu.

Sadržaj izvješća, obvezne prostorne pokazatelje na državnoj i lokalnoj razini i druge zahtjeve u vezi s praćenjem stanja na području prostornog uređenja propisuje ministar pravilnikom.

5. Dokumenti prostornog uređenja

5.1. Državna razina

5.1.1. Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske

Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija) temeljni je državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru.

Strategija na temelju ciljeva prostornog razvoja utvrđenih ZPUG-om i u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem, te u vezi s drugim te-meljnim državnim razvojnim i strateškim dokumentima određuje:

– dugoročne zadaće prostornog razvoja,– strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru, i– polazišta za koordinaciju njihovih razvojnih mjera u prostoru.Razvojni dokumenti pojedinih sektorskih područja i djelatnosti ne mogu biti u

suprotnosti sa Strategijom.Ministarstvo je odgovorno za izradu Strategije, a njezine se izmjene i dopune,

odnosno nova Strategija donose obvezno svakih osam godina na temelju analize učinkovitosti primijenjenih mjera te stanja u prostoru utvrđenog u Izvješću, a prema potrebi i prije, kada to odredi ministar.

Strategija sadrži osobito:– polazišta prostornog razvoja na temelju prirodnih, gospodarskih, društvenih,

kulturnih te okolišnih uvjeta,– osnovu i organizaciju prostornog razvoja sa smjernicama i prioritetima za

postizanje ciljeva prostornog razvoja u funkciji zaštite prostora, očuvanja i unapređenja okoliša,

34

– razvoj prostornih sustava sa smjernicama za prostorni razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini, osobito za razvoj naselja, javne infrastrukture i zaštitu kra-jobraznih vrijednosti,

– objedinjene uvjete zaštite okoliša radi promicanja održivog razvitka određene na temelju strateške procjene utjecaja na okoliš prema posebnim propisima,

– planske cjeline zajedničkih prostornih i razvojnih obilježja koje će se detalj-nije razmatrati u prostornim planovima područja posebnih obilježja.

5.1.2. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske

Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Program) utvrđuje mjere i aktivnosti za provođenje Strategije i određuje u skladu sa Strategi-jom temeljna pravila, kriterije i uvjete prostornog uređenja na državnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini za razdoblje od osam godina.

Ministarstvo je odgovorno za izradu Programa, a izmjene i dopune, odnosno novi Program može se donijeti za četverogodišnje razdoblje na temelju analize učinkovitosti primijenjenih mjera te stanja u prostoru utvrđenog u Izvješću, a prema potrebi i ranije, kada to odredi ministar.

Program sadrži osobito:– prioritete za ostvarivanje zadaća prostornog uređenja,– detaljnija pravila za uređenje pojedinih prostornih cjelina radi jedinstvene

provedbe ZPUG-a za čitavo područje Države, odnosno pojedina područja,– zahtjeve u vezi s prostornim planiranjem te arhitektonskim i krajobraznim

oblikovanjem s obzirom na značenje i vrijednosti pojedinih područja Države,– kriterije i uvjete za očuvanje, uređenje i zaštitu područja od interesa za Državu,– kriterije i uvjete za planiranje zahvata u prostoru državnoga značenja,– osnovu praćenja stanja u prostoru,– izvore potrebnih sredstava za provedbu mjera zaštite prostora.

5.1.3. Prostorni plan područja posebnih obilježja

Prostorni plan područja posebnih obilježja uz poštivanje smjernica Strategije i zahtjeva Programa, uvažavanjem prirodnih, krajobraznih i kulturnopovijesnih vri-jednosti te uvjeta zaštite okoliša i prirode, razrađuje ciljeve prostornog uređenja

35

na području posebnih obilježja i određuje organizaciju, zaštitu, namjenu i uvjete korištenja prostora.

Prostorni plan područja posebnih obilježja, ovisno o zajedničkim prirodnim, kulturno povijesnim i krajobraznim vrijednostima ili drugim obilježjima sadrži:

– temeljnu organizaciju i razgraničenje prostora prema namjeni,– razmještaj funkcija od važnosti za upravljanje područjem,– sustav javne i druge infrastrukture,– mjere korištenja, uređenja i zaštite toga područja s prioritetnim aktivnostima,– mjere za unapređenje i zaštitu prirode, krajobraznih vrijednosti i okoliša,

kulturnih dobara i drugih vrijednosti područja,– uvjete gradnje za zahvate u prostoru za područja za koja se ne donosi detaljniji

prostorni plan,– obvezu i obuhvat izrade te smjernice i pokazatelje za elemente detaljnijih

prostornih planova užih cjelina.Prostorni plan područja posebnih obilježja donosi se obvezno za područje naci-

onalnog parka i parka prirode te za područja određena Strategijom ili prostornim planom županije.

5.2. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti županija i Grada Zagreba

Prostorni plan županije razrađuje ciljeve prostornog uređenja i određuje racio-nalno korištenje prostora i u najvećoj mogućoj mjeri u skladu sa susjednim župani-jama, prostorni razvoj i zaštitu prostora, uz poštivanje ciljeva prostornog uređenja određenih ZPUG-om, smjernica i zadaća iz Strategije, Programa i drugih razvojnih dokumenata te uvažavanjem specifi čnih potreba koje proizlaze iz regionalnih osobi-tosti, prirodnih, krajobraznih i kulturno povijesnih vrijednosti i objedinjenih uvjeta zaštite okoliša iz strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima.

Prostorni plan Grada Zagreba osim sadržaja određenog za prostorni plan žu-panije sadrži i razgraničenje prostora na uže cjeline prema namjeni i drugim obi-lježjima.

Sastavni dio prostornoga plana županije, odnosno Grada Zagreba može biti i prostorni plan područja posebnih obilježja za područja prirodnih vrijednosti župa-nijske, odnosno Gradske razine određene prema posebnom zakonu.

36

Prostorni plan županije određuje osobito:– sustav središnjih naselja regionalnoga značenja,– odgovarajuću regionalnu gospodarsku strukturu županije,– osnovu ekološki održive namjene prostora s razmještajem gospodarskih dje-

latnosti,– smjernice za očuvanje i unapređenje krajobraznih, prirodnih i kulturnopovi-

jesnih vrijednosti,– prihvatljivu upotrebljivost područja pogodnih za rekreaciju,– osnovu gospodarski i okolišno održive razvojne prometne, javne i druge infra-

strukture i usluga, a osobito održivo korištenje voda i mineralnih sirovina,– osnove prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture otoka u detaljnijem

mjerilu,– objedinjene uvjete zaštite okoliša određene na temelju strateške procjene utje-

caja na okoliš prema posebnim propisima,– kriterije i uvjete za planiranje zahvata u prostoru županijskoga značenja,– smjernice za izradu dokumenata prostornog uređenja lokalne razine,– program mjera za provedbu osnove prostornog razvoja županije i– druge elemente od važnosti za županiju.U prostornom planu županije osobito se određuju područja ugostiteljsko-turistič-

ke namjene izvan naselja (položaj, vrsta te najveći kapacitet i veličina) i smjernice za utvrđivanje izdvojenih građevinskih područja te namjene, i to:

– (T1) – za hotele sa 70 % i vile s 30 % smještajnoga kapaciteta,– (T2) – za turističko naselje u kojem će hoteli imati 30 % i vile 70 % smještaj-

noga kapaciteta,– (T3) – autokamp i kamp,– luke nautičkoga turizma,– golf igrališta,– područja za marikulturu i ribarsku infrastrukturu.U prostornom planu županije mogu se odrediti nova izdvojena građevinska

područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene samo ako su postojeća po-dručja te namjene izgrađena 80 % i više svoje površine.

Ugostiteljsko-turističke građevine namijenjene smještaju i pratećim sadržajima trgovačke, uslužne, ugostiteljske, športske, rekreacijske, zabavne i slične namjene u izdvojenim građevinskim područjima ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja ne mogu se etažirati.

Na sadržaj Prostornog plana Grada Zagreba odgovarajuće se primjenjuje sa-držaj određen za prostorni plan županije, odnosno prostorni plan uređenja velikoga grada, grada ili općine.

37

5.3. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti velikoga grada, grada ili općine

5.3.1. Prostorni plan uređenja velikoga grada, grada ili općine

Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine određuje usmjerenja za razvoj djelatnosti i namjenu površina te uvjete za održivi i uravnoteženi razvitak na području velikoga grada, grada ili općine.

Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine određuje osobito:– osnovu naseljenosti, uključivo površine naselja, urbanu obnovu postojećih

izgrađenih područja te sanaciju degradiranih urbanih i ruralnih područja,– razmještaj djelatnosti u prostoru sa smjernicama i prioritetima za postizanje

ciljeva prostornog uređenja,– osnovu s prikazom poljoprivrednih i šumskih zemljišta, vodnih izvora i vod-

no gospodarskih sustava, područja mineralnih sirovina, prirodnih i kulturno povijesnih i krajobraznih vrijednosti te ugroženih područja,

– osnovu prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture,– zahvate u prostoru lokalnoga značenja,– uvjete za provedbu prostornoga plana s granicama građevinskih područja.Prostorni plan uređenja velikoga grada, grada ili općine u odredbama za pro-

vođenje plana određuje u skladu s namjenom prostora osobito:– osnovne pokazatelje namjene površina,– uvjete za gradnju u građevinskim područjima naselja i u izdvojenim građe-

vinskim područjima izvan naselja, a osobito uvjete za određivanje građevnih čestica, izgrađenost i iskorištenost zemljišta za zgrade i druge građevine,

– uvjete za gradnju izvan građevinskih područja,– opće uvjete i standarde opremanja zemljišta i obvezno priključivanje građe-

vina na komunalnu i drugu infrastrukturu,– uvjete za gradnju jednostavnih građevina,– mjere za zaštitu okoliša te očuvanje prirodnih, kulturnopovijesnih i krajobra-

znih vrijednosti u vezi s planiranjem pojedinih zahvata u prostoru,– obveznu izradu prostornih planova užih područja i njihov obuhvat s pripada-

jućim prometnim površinama koje ih povezuju sa širim područjem,– popis i obuhvat važećih detaljnijih prostornih planova koji ostaju na snazi,– mjere za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća.

38

5.3.2. Urbanistički plan uređenja

Urbanistički plan uređenja detaljnije određuje prostorni razvoj naselja ili dijela naselja s osnovom prostornih i funkcionalnih rješenja, uvjeta i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina naselja.

Urbanistički plan uređenja donosi se obvezno za neizgrađene dijelove građevin-skoga područja naselja i neizgrađena izdvojena građevinska područja izvan naselja te za dijelove tih područja planiranih za urbanu obnovu.

Urbanistički plan uređenja određuje osobito:– podjelu područja na posebne prostorne cjeline te područja i koncept urbane

obnove naselja ili dijelova naselja,– osnovu namjene površina i prikaz površina javne namjene,– razmještaj djelatnosti u prostoru,– osnovu prometne, komunalne i druge infrastrukture,– mjere za zaštitu okoliša, očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti,– uređenje zelenih, parkovnih i rekreacijskih površina,– zahvate u prostoru važne za prostorno uređenje naselja i izradu detaljnih

planova uređenja,– uvjete uređenja i korištenja površina i građevina, i– zahvate u prostoru u vezi sa zaštitom od prirodnih i drugih nesreća.

5.3.3. Detaljni plan uređenja

Detaljni plan uređenja, u skladu s prostornim planom uređenja velikoga grada, grada ili općine, odnosno urbanističkim planom uređenja, detaljno razrađuje uvjete za gradnju i uređenje pojedinih zahvata u prostoru, osobito u odnosu na njihovu namjenu, položaj, veličinu, opće smjernice oblikovanja i način priključivanja na komunalnu infrastrukturu te određuje mjere za zaštitu okoliša, prirodnih, krajobra-znih, kulturno povijesnih i drugih vrijednosti propisanih ZPUG-om.

Detaljni plan uređenja donosi se obvezno za dijelove naselja na kojima je određeno provoditi urbanu komasaciju.

Detaljni plan uređenja, koji je donesen za dijelove naselja na kojima je određeno provoditi urbanu komasaciju, izrađuje se na način da se omogući dodjela građevnih čestica, što je moguće većem broju sudionika komasacije ako ispunjavaju propisane uvjete ZPUG-a.

39

6. Postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja

6.1. Odluka o izradi prostornoga plana

Izrada, odnosno izmjena i dopuna i zasebno stavljanje izvan snage prostornoga plana započinje na temelju odluke predstavničkoga tijela jedinice lokalne i regio-nalne (područne) samouprave.

Odluka o izradi prostornoga plana ovisno o vrsti prostornoga plana i postupka izrade sadrži osobito:

– pravnu osnovu za izradu i donošenje prostornoga plana, odnosno njegovih izmjena i dopuna i stavljanje izvan snage,

– razloge za izmjene i/ili dopune prostornoga plana, odnosno njegovo stavljanje izvan snage,

– obuhvat prostornoga plana,– ocjenu stanja u obuhvatu prostornoga plana,– ciljeve i programska polazišta prostornoga plana,– popis potrebnih stručnih podloga (sociološko, demografsko, ekonomsko,

ekološko, energetsko, graditeljsko, hortikulturno, estetsko i drugo obilježje) potrebnih za izradu prostornoga plana,

– način pribavljanja stručnih rješenja,– vrstu i način pribavljanja katastarskih planova i odgovarajućih posebnih ge-

odetskih podloga,– popis tijela i osoba određenih posebnim propisima, koja daju zahtjeve (poda-

ci, planske smjernice i propisani dokumenti) za izradu prostornoga plana iz područja svoga djelokruga, te drugih sudionika, koji će sudjelovati u izradi prostornoga plana,

– rok za izradu prostornoga plana, odnosno njegovih pojedinih faza i rok za pripremu zahtjeva za izradu prostornoga plana tijela i osoba određenih po-sebnim propisima, ako je taj rok, ovisno o složenosti pojedinoga područja, duži od trideset dana,

– zabranu i vrijeme trajanja zabrane izdavanja akata kojima se odobravaju za-hvati u prostoru, odnosno građenje, tijekom izrade i donošenja prostornoga plana,

– izvore fi nanciranja izrade prostornoga plana.Odluka o izradi dokumenta prostornog uređenja objavljuje se u „Narodnim no-

vinama“, odnosno u službenom glasilu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja je tu odluku donijela.

40

Izrada i donošenje detaljnoga plana uređenja i s time povezanih izmjena i/ili do-puna prostornoga plana širega područja, može se provoditi u jedinstvenom postupku, u kojem se donosi zajednička odluka o izradi izmjena i/ili dopuna prostornoga plana širega područja i izradi detaljnoga plana uređenja.

6.2. Zahtjevi za izradu prostornoga plana

Nositelj izrade dostavlja odluku o izradi prostornoga plana s pozivom, da mu u roku od najviše šezdeset dana, odnosno u roku koji je određen tom odlukom, dostave zahtjeve (podaci, planske smjernice i propisani dokumenti) za izradu prostornoga plana, a ako ih ta tijela i osobe ne dostave u tom roku, smatrat će se da ih nemaju. U tom slučaju moraju se u izradi i donošenju prostornoga plana poštivati uvjeti, koje za sadržaj prostornoga plana određuju odgovarajući važeći propisi i dokumenti.

Tijela i osobe određeni posebnim propisima moraju, u svojim zahtjevima, odrediti važeće propise i njihove odredbe te druge stručne i ostale dokumente, na kojima teme-lje svoje zahtjeve u obuhvatu prostornoga plana. Ako to tijela i osobe ne učine, nositelj izrade takve zahtjeve nije dužan poštivati, ali je to dužan posebno obrazložiti.

Tijela i osobe određeni posebnim propisima ne mogu u zahtjevima za provedbe-ni dokument prostornog uređenja postavljati uvjete, kojima bi se mijenjale smjernice za strateški dokument prostornog uređenja.

Tijela i osobe određeni posebnim propisima dužni su nositelju izrade na njegov zahtjev dostaviti bez naknade raspoložive podatke i drugu dokumentaciju iz njihova djelokruga, koji su potrebni za izradu dokumenata prostornog uređenja.

Nositelj izrade dostavlja odluku o izradi prostornoga plana urbanističkoj in-spekciji.

6.3. Način pribavljanja stručnih rješenja

Stručna rješenja prostornoga plana mogu se pribaviti izradom više varijanti, koje može izraditi jedan ili više različitih stručnih izrađivača, na način da se mogu međusobno usporediti.

41

Nositelj izrade može za stručna rješenja u pravilu provedbenih dokumenata pro-stornog uređenja, osim za planiranje javne infrastrukture, provesti natječaj, na teme-lju kojeg će odabrano stručno rješenje biti podloga za izradu prostornoga plana.

6.4. Prijedlog za izradu prostornoga plana

Prijedlog za izradu prostornoga plana lokalne razine, kao i za njegove izmjene i dopune može dati svatko. O obrazloženim i dokumentiranim prijedlozima odlučuje gradsko, odnosno općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika, odnosno načelnika najmanje jednom godišnje.

6.5. Sudjelovanje u izradi prostornoga plana

Nositelj izrade obavještava javnost o izradi prostornoga plana u dnevnom tisku, na web stranici jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na lokalno uobičajeni način.

O izradi prostornoga plana uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine moraju se pisanim putem obavijestiti i susjedni gradovi i općine.

6.6. Prethodna rasprava

Radi pribavljanja mišljenja, smjernica i preporuka te usuglašavanja interesa lo-kalne zajednice i gospodarstva, o ciljevima i mogućim rješenjima važnim za razvoj, uređenje i oblikovanje prostora u obuhvatu prostornoga plana, provodi se jedna ili više prethodnih rasprava.

Nositelj izrade prostornoga plana provodi prethodnu raspravu u tijeku izrade nacrta prijedloga prostornoga plana.

Datum, mjesto i vrijeme prethodne rasprave nositelj izrade objavljuje najmanje u dva sredstva javnoga priopćavanja i/ili na lokalno uobičajeni način.

U prethodnoj raspravi sudjeluju nadležna tijela i osobe određene ZPUG-om te drugi sudionici određeni odlukom o izradi prostornoga plana.

42

Nositelj izrade mora izvješća o prethodnim raspravama priložiti uz konačni prijedlog prostornoga plana, kada ga dostavlja na donošenje.

6.7. Nacrt i prijedlog prostornoga plana

Nakon provedene prethodne rasprave nositelj izrade priprema izvješće o pret-hodnoj raspravi te ga s nacrtom prijedloga prostornoga plana dostavlja izvršnom tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na temelju nacrta pri-jedloga prostornoga plana i izvješća o prethodnoj raspravi, izvršno tijelo utvrđuje prijedlog prostornoga plana za javnu raspravu. Prijedlog prostornoga plana koji se utvrđuje za javnu raspravu sadrži tekstualni i grafi čki dio plana i sažetak za jav-nost.

6.8. Javna rasprava

O prijedlogu prostornoga plana provodi se javna rasprava. U javnoj raspravi nadležna državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, građani i udruge i vlasnici nekretnina (u dalj-njem tekstu: sudionici u javnoj raspravi) daju očitovanja, mišljenja, prijedloge i primjedbe na prijedlog prostornoga plana, u roku i na način propisan ZPUG-om. O prijedlogu prostornoga plana iznimno se ne provodi postupak javne rasprave ako se prostorni plan usklađuje s propisima donesenim nakon donošenja toga prostornoga plana i zbog nezakonitosti i/ili nepravilnosti otklanjanje kojih je naređeno jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, a utvrđenih u rješenju urbanističkog inspektora.

6.9. Objava javne rasprave

Nositelj izrade objavljuje javnu raspravu o prijedlogu prostornoga plana u služ-benom glasilu i u dnevnom tisku i/ili na lokalno uobičajen način javnoga priopća-vanja, najmanje osam dana prije početka javne rasprave.

43

Objava javne rasprave sadrži mjesto, datum početka i trajanje javnog uvida u prijedlog prostornoga plana, mjesto i datum jednog ili više javnih izlaganja te rok u kojem se nositelju izrade dostavljaju pisana očitovanja, mišljenja, prijedlozi i primjedbe na prijedlog prostornoga plana.

6.10. Posebna obavijest o javnoj raspravi

Nositelj izrade, osim objave javne rasprave, obvezno dostavlja i posebnu pisanu obavijest o javnoj raspravi:

– tijelima i osobama određenim posebnim propisima koja su dala zahtjeve (po-daci, planske smjernice i propisani dokumenti) za izradu prostornoga plana iz područja svoga djelokruga,

– tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na djelokrug kojih mogu utjecati predložena rješenja prostornoga plana,

– mjesnim odborima, odnosno gradskim četvrtima za područje obuhvata pri-jedloga urbanističkoga plana uređenja i detaljnoga plana uređenja,

– vlasnicima upisanim u zemljišne knjige i katastar na području za koje se izrađuje detaljni plan uređenja radi provedbe urbane komasacije.

6.11. Javni uvid

Nakon objave javne rasprave, prijedlog prostornoga plana stavlja se na javni uvid. Javni uvid u prijedlog prostornoga plana županije, odnosno Grada Zagreba, traje šezdeset dana, a javni uvid u prijedloge ostalih prostornih planova traje tride-set dana. Javni uvid u prijedlog izmjena, dopuna, odnosno stavljanja izvan snage prostornoga plana, traje najmanje petnaest dana, ali ne dulje od trideset dana.

6.12. Javno izlaganje

Za vrijeme javnog uvida nositelj izrade organizira, ovisno o složenosti rješenja prostornoga plana, jedno ili više javnih izlaganja radi obrazloženja rješenja, smjer-

44

nica i mjera, odnosno razloga za stavljanje izvan snage prostornoga plana, koje daju nositelj izrade, odgovorni voditelj i prema potrebi drugi stručnjaci koji sudjeluju u izradi prostornoga plana.

O javnom izlaganju nositelj izrade vodi zapisnik koji potpisuje odgovorna osoba nositelja izrade.

Zapisnik o javnom izlaganju sadrži pitanja, prijedloge i mišljenja sudionika javne rasprave dane za vrijeme javnog izlaganja te odgovore na pitanja koje su dali: nositelj izrade, odgovorni voditelj i prema potrebi drugi stručnjaci koji sudjeluju u izradi prostornoga plana.

6.13. Način sudjelovanja sudionika u javnoj raspravi

Ako u roku određenom u objavi javne rasprave nadležna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne dostave pisano očitovanje na pri-jedlog prostornoga plana, smatra se da nemaju primjedbi.

Građani i udruge sudjeluju u javnoj raspravi na način da:– imaju pravo pristupa na javni uvid u prijedlog prostornoga plana,– postavljaju pitanja tijekom javnog izlaganja o predloženim rješenjima, na

koja odgovaraju: nositelj izrade, odgovorni voditelj i prema potrebi drugi stručnjaci koji sudjeluju u izradi prostornoga plana, usmeno ili u pisanom obliku prema zahtjevu sudionika javne rasprave,

– mogu upisati prijedloge i primjedbe u knjigu primjedbi koja se obvezno nalazi uz prijedlog prostornoga plana o kojem se provodi javna rasprava,

– daju prijedloge i primjedbe u zapisnik za vrijeme javnog izlaganja,– upućuju nositelju izrade pisane prijedloge i primjedbe u roku određenom u

objavi o javnoj raspravi.Prijedlozi i primjedbe građana i udruga koji sudjeluju u javnoj raspravi, koji nisu

dostavljeni u roku i nisu čitko napisani, neće se uzeti u obzir u pripremi izvješća o javnoj raspravi.

45

6.14. Izvješće o javnoj raspravi

Odgovorni voditelj obrađuje sve prijedloge i primjedbe koje su sudionici u jav-noj raspravi dali u roku i s nositeljem izrade priprema izvješće o javnoj raspravi.

Rok za pripremu izvješća o javnoj raspravi jest najviše devedeset dana za novi prostorni plan i najviše trideset dana za izmjene i/ili dopune, odnosno stavljanje izvan snage prostornoga plana od proteka roka za davanje pisanih prijedloga i pri-mjedbi.

6.15. Sadržaj izvješća o javnoj raspravi

Izvješće o javnoj raspravi sadrži osobito:– podatke o objavi javne rasprave,– popis pozvanih sudionika u javnoj raspravi prema posebnoj obavijesti,– popis sudionika u javnoj raspravi čija su očitovanja, prijedlozi i primjedbe na

prijedlog prostornoga plana prihvaćeni,– obrazloženja o očitovanjima, prijedlozima i primjedbama sudionika u javnoj

raspravi koji nisu prihvaćeni ili su djelomično prihvaćeni,– obrazloženja o očitovanjima, prijedlozima i primjedbama vlasnika nekretnina

na području obuhvata detaljnoga plana uređenja,– popis sudionika u javnoj raspravi čija su očitovanja, mišljenja, prijedlozi i

primjedbe dani izvan određenog roka.Akti, preslike i drugi dokazi objave javne rasprave, pozivi i posebne obavijesti

o javnoj raspravi, zapisnici o javnim izlaganjima, dokazi sudjelovanja u javnom izlaganju pozvanih sudionika u javnoj raspravi i knjiga primjedbi sastavni su dio izvješća o javnoj raspravi.

6.16. Ponovna javna rasprava

Ponovna javna rasprava provodi se:– ako se prijedlog prostornoga plana na temelju prihvaćenih očitovanja, mišljenja,

prijedloga i primjedbi u javnoj raspravi tako promijeni da nova rješenja nisu u skladu s programskim polazištima iz odluke o izradi prostornoga plana, ili

46

– kada se promjeni granica građevinskoga područja ili kada se promjenom utječe na vlasničke odnose.

6.17. Izrada konačnoga prijedloga prostornoga plana i mišljenja nadležnih tijela

Nakon javne rasprave nositelj izrade izrađuje nacrt konačnoga prijedloga pro-stornoga plana u skladu s prihvaćenim očitovanjima, mišljenjima, primjedbama i prijedlozima u izvješću o javnoj raspravi i dostavlja ga tijelima i osobama određenim posebnim propisima radi davanja mišljenja o poštivanju zahtjeva za izradu prostor-noga plana odnosno očitovanja sudionika u javnoj raspravi, te da su rješenja u skladu sa zahtjevima posebnih propisa i drugih dokumenata iz njihova djelokruga.

Rok za davanje mišljenja, tijela i osoba određenih posebnim propisima trideset je dana. Ako tijelo i/ili osoba određeni posebnim propisom ne dostavi mišljenje u tom roku, smatrat će se da je mišljenje dano, odnosno da to tijelo i/ili osoba nema primjedbi na nacrt konačnoga prijedloga prostornoga plana. U pisanom mišljenju tijela i osoba određenih posebnim propisom ne mogu se postavljati novi ili drukčiji uvjeti od onih koje su dali u zahtjevima za izradu prostornoga plana.

Mišljenje prema kojemu određeni dio nacrta konačnoga prijedloga prostornoga plana nije u skladu sa zahtjevima tijela ili osobe određene posebnim propisom mora biti obrazloženo. U suprotnom nositelj izrade nije dužan takvo mišljenje raz matrati.

Mišljenje i način njegova pribavljanja, u smislu ZPUG-a smatraju se mišljenja, suglasnosti, odobrenja i drugi akti koje je nositelj izrade obvezan pribaviti prema posebnim propisima.

6.18. Konačni prijedlog prostornoga plana

Nacrt konačnoga prijedloga prostornoga plana, izvješće o javnoj raspravi i mi-šljenja nadležnih tijela poglavarstvo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba razmatra i utvrđuje konačni prijedlog prostornoga plana.

Iznimno, nacrt konačnoga prijedloga prostornoga plana županije, izvješće o javnoj raspravi i mišljenja nadležnih tijela, nositelj izrade dostavlja predstavničkim

47

tijelima jedinica lokalne samouprave na području županije radi davanja mišljenja o nacrtu konačnoga prijedloga tog plana.

Nadležna tijela dužna su dostaviti mišljenje u roku od šezdeset dana od dana dostave propisane dokumentacije nacrta konačnoga prijedloga prostornoga plana i izvješća o javnoj raspravi. Ako predstavničko tijelo ne dostavi mišljenje u propisa-nom roku, smatrat će se da to tijelo nema primjedbi na predloženi nacrt konačnoga prijedloga županije.

Nositelj izrade dužan je najkasnije u roku od devet mjeseci od završetka javne rasprave donijeti prostorni plan, a nakon proteka tog roka javna se rasprava mora ponoviti.

6.19. Obavijest sudionicima javne rasprave i vlasnicima nekretnina

Prije upućivanja konačnoga prijedloga prostornoga plana predstavničkom tijelu na donošenje, nositelj izrade dostavlja sudionicima javne rasprave pisanu obavijest o tome s obrazloženjem o razlozima neprihvaćanja, odnosno djelomičnoga prihva-ćanja njihovih prijedloga i primjedbi, a vlasnicima nekretnina na području za koje se donosi detaljni plan uređenja radi urbane komasacije pisano će odgovoriti na njihove primjedbe i prijedloge.

6.20. Suglasnost Ministarstva

Prije donošenja prostornoga plana županije odnosno Grada Zagreba, prostor-nih planova područja posebnih obilježja, svih prostornih planova unutar ZOP-a i prostornih planova kojima se dijelovi nalaze unutar toga područja, nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost Ministarstva.

Nositelj izrade dostavlja Ministarstvu zahtjev za suglasnost na prostorni plan uz koji obvezno prilaže konačni prijedlog prostornoga plana, izvješće o javnoj raspravi, nacrt odluke o donošenju i Zakonom propisane priloge.

Ministarstvo provjerava potpunost zahtjeva i ako zahtjev nije potpun, obavještava o tome nositelja izrade u roku od petnaest dana od prijema zahtjeva, uz poziv da ga u odre-đenom roku dopuni ili će se nakon proteka tog roka zahtjev za suglasnost odbaciti.

48

U postupku izdavanja suglasnosti Ministarstvo na temelju prethodno pribavlje-nog mišljenja zavoda za prostorno uređenje županije provjerava usklađenost pro-stornoga plana s ZPUG-om i propisima donesenim na temelju tog zakona, odnosno s dokumentima prostornog uređenja državne i područne (lokalne) razine.

Ministarstvo je dužno izdati, odnosno odbaciti izdavanje suglasnosti na pro-storni plan te navesti razloge za odbijanje i prijedloge za otklanjanje nepravilnosti najkasnije u roku od šezdeset dana od zaprimanja potpunoga zahtjeva. Ako Mini-starstvo u navedenom roku ne izda niti ne odbaci izdavanje suglasnosti, smatra se da je suglasnost izdana.

6.21. Suglasnost župana na prostorne planove lokalne razine

Prije donošenja prostornoga plana uređenja velikoga grada, grada i općine, no-sitelj izrade dužan je pribaviti suglasnost župana, odnosno tijela koje on ovlasti (u daljnjem tekstu: župan).

Nositelj izrade dostavlja županu zahtjev za suglasnost na prostorni plan uz koji obvezno prilaže konačni prijedlog prostornoga plana, izvješće o javnoj raspravi s nacrtom odluke o donošenju i zakonom propisanim prilozima.

U postupku izdavanja suglasnosti zavod za prostorno uređenje županije daje mišljenje o usklađenosti prostornoga plana s prostornim planom županije i prostor-nim planovima susjednih županija te s drugim dokumentima prostornog uređenja od utjecaja na prostorni plan.

Župan je dužan izdati, odnosno odbaciti izdavanje suglasnosti na konačni prijed-log prostornoga plana, te navesti razloge za odbacivanje i prijedloge za otklanjanje nepravilnosti, najkasnije u roku od trideset dana od zaprimanja potpunoga zahtjeva. Ako župan u navedenom roku ne izda suglasnost niti ne odbaci zahtjev za izdavanje suglasnosti, smatra se da je suglasnost izdana.

49

6.22. Ponovno izdavanje suglasnosti na konačni prijedlog prostornoga plana

Ako Ministarstvo, odnosno župan odbaci izdati suglasnost na prostorni plan, nositelj izrade najkasnije u roku od devedeset dana dostavlja Ministarstvu, odnosno županu ponovni zahtjev za suglasnost i ispravljeni prijedlog konačnoga prijedloga prostornoga plana u skladu s razlozima odbacivanja izdavanja suglasnosti.

Ako Ministarstvo, odnosno župan najkasnije u roku od trideset dana od dana zaprimanja ponovnoga zahtjeva ne izda ili ne odbaci izdati suglasnost na ispravljeni konačni prijedlog prostornoga plana, smatra se da je suglasnost izdana.

Ako Ministarstvo, odnosno župan ponovno odbaci izdati suglasnost na prostorni plan, obustavlja se postupak izrade i donošenja takva prostornog plana.

Ako se u postupku donošenja prostornoga plana konačni prijedlog prostornoga plana dopunjuje i/ili mijenja amandmanima predstavničkoga tijela, donošenju tog prostornoga plana pristupa se nakon što nositelj izrade pribavi suglasnost Mini-starstva, odnosno župana, koji su je dužni izdati u roku od petnaest dana od dana zaprimanja zahtjeva.

6.23. Donošenje dokumenata prostornog uređenja

Strategiju donosi Hrvatski sabor, a Program donosi Vlada.Prostorni plan nacionalnoga parka, parka prirode i područja posebnih obilježja

određenih Strategijom i Programom donosi Hrvatski sabor.Prostorni plan područja posebnih obilježja kojima je obveza izrade utvrđena

prostornim planom županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Gradska skupština.

Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Gradska skupština.

Zajednički prostorni plan županija donose županijske skupštine za područja kojih se takav plan donosi.

Prostorni plan uređenja velikoga grada, grada i općine donosi gradsko, odnosno općinsko vijeće.

Urbanistički plan uređenja i detaljni urbanistički plan donosi Gradska skupština Grada Zagreba te gradsko, odnosno općinsko vijeće.

50

Zajednički dokument prostornog uređenja u jedinstvenom postupku istodobno donose općinska, odnosno gradska vijeća za područje na koje se odnosi obuhvat toga plana.

6.24. Objava i sadržaj odluke o donošenju dokumenata prostornog uređenja

Odluka o donošenju, odnosno o donošenju izmjena i/ili dopuna dokumenta prostornog uređenja objavljuje se u „Narodnim novinama“, odnosno u službenom glasilu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja je donosi.

Odluka o donošenju, odnosno o donošenju izmjena i/ili dopuna dokumenta pro-stornog uređenja sadrži njegove sastavne dijelove i popis obveznih priloga, naziv pravne osobe ili ovlaštenog arhitekta koji ga je izradio, odredbe za provođenje doku-menta prostornog uređenja, stavljanje izvan snage dokumenta prostornog uređenja koji je bio na snazi do donošenja toga dokumenta, odnosno važećih dokumenata užih područja unutar obuhvata dokumenta prostornog uređenja koji se tom odlu-kom donosi, adrese mjesta na kojima se može obaviti uvid i vremensko važenje dokumenta prostornog uređenja (rok u kojem će stupiti na snagu, odnosno od kada će se primjenjivati).

Iznimno o stavljanju izvan snage dokumenta prostornog uređenja može se doni-jeti odluka o stavljanju izvan snage, ako je odlukom o izradi određeno da se postupak izrade i donošenja provodi zasebno.

6.25. Izmjene i dopune dokumenata prostornog uređenja

Izmjene i dopune dokumenta prostornog uređenja, odnosno stavljanja izvan snage izrađuju se i donose prema postupku koji je propisan za njegovu izradu i donošenje, ako ZPUG-om nije određeno drukčije.

51

7. Provođenje dokumenata prostornog uređenja

7.1. Lokacijska dozvola

Svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog uređe-nja, posebnim propisima i lokacijskom dozvolom, ako ZPUG-om nije određeno drukčije.

Lokacijska dozvola upravni je akt koji se izdaje na temelju ZPUG-a te u skladu s dokumentima prostornog uređenja i posebnim propisima.

U slučaju međusobne neusklađenosti dokumenta prostornog uređenja užega i širega područja, lokacijska dozvola izdaje se na temelju dokumenta prostornog uređenja širega područja.

U postupku donošenja odluke o koncesiji prema posebnom zakonu na temelju koje će se provesti zahvat u prostoru, mora se pribaviti lokacijska dozvola.

Lokacijska dozvola izdaje se za sve građevine osim za zgrade kojima građevin-ska (bruto) površina nije veća od 400 m2, zgrade za obavljanje isključivo poljopri-vrednih djelatnosti kojima građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 i jed-nostavne građevine i radove kojima se građenju, odnosno izvođenju može pristupiti bez akta kojim se odobrava građenje temeljem pravilnika koji donosi ministar.

7.2. Nadležnost za izdavanje lokacijske dozvole

Lokacijsku dozvolu izdaje nadležno upravno tijelo:– županije na čijem se području planira zahvat u prostoru ako se nalazi izvan

područja velikoga grada te ako je zahvat u prostoru planiran na području dviju ili više jedinica lokalne samouprave,

– Grada Zagreba za zahvat u prostoru planiran na njegovu području,– velikoga grada na području kojega je planiran zahvat u prostoru.Ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu za zahvate u prostoru, koje Vlada odre-

đuje uredbom, te za zahvat u prostoru koji je planiran na području dviju ili više županija, odnosno Grada Zagreba.

52

7.3. Sadržaj lokacijske dozvole

U lokacijskoj dozvoli, ovisno o vrsti zahvata u prostoru, određuju se:– oblik i veličina građevne čestice, odnosno obuhvat zahvata u prostoru prika-

zani na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi,– namjena, veličina i građevinska (bruto) površina građevine s brojem funkci-

onalnih jedinica,– smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obu-

hvata zahvata u prostoru prikazan na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi,

– uvjeti za oblikovanje građevine,– uvjeti za nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad osoba smanjene pokret-

ljivosti,– uvjeti za uređenje građevne čestice, osobito zelenih i parkirališnih površina,– način i uvjeti priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu

površinu, komunalnu i drugu infrastrukturu,– mjere zaštite okoliša, odnosno uvjeti zaštite prirode utvrđeni procjenom utje-

caja na okoliš, odnosno ocjenom prihvatljivosti zahvata za prirodu i dokumen-tacijom prema posebnim propisima, odnosno način sprječavanja nepovoljna utjecaja na okoliš,

– posebni uvjeti tijela i osoba određenih prema posebnim propisima,– ostali uvjeti iz dokumenta prostornog uređenja od utjecaja na zahvat u pro-

storu,– uvjeti važni za provedbu zahvata u prostoru (obveza uklanjanja postojećih

građevina, sanacija terena građevne čestice, fazno građenje pojedinih cjelina zahvata u prostoru, obveza ispitivanja tla i dr.),

– uvjeti za gradnju privremene građevine u funkciji organizacije gradilišta (as-faltna baza, separacija agregata, tvornica betona, dalekovod i transforma-torska stanica radi napajanja gradilišta električnom energijom te prijenosni spremnik za smještaj, čuvanje ili držanje eksplozivnih tvari osim nadzemnog i podzemnog spremnika ukapljenoga naftnog plina, odnosno nafte zapremine do 5 m3) i rok za uklanjanje te građevine nakon provedbe zahvata u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola.

Sastavni dio lokacijske dozvole jesu idejni projekti izrađeni u skladu s prostor-nim planom na temelju kojeg se ta dozvola izdaje i posebni uvjeti.

53

7.4. Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole

Zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole prilaže se:– izvod iz katastarskoga plana, odnosno njegova preslika,– tri primjerka idejnoga projekta kojega je situacija prikazana na odgovarajućoj

posebnoj geodetskoj podlozi,– izjavu projektanta da je idejni projekt izrađen u skladu s dokumentom pro-

stornog uređenja na temelju kojeg se izdaje lokacijska dozvola,– pisano izvješće i potvrdu o nostrifi kaciji idejnoga projekta ako je projekt

izrađen prema stranim propisima,– dokaz o pravnom interesu podnositelja zahtjeva za izdavanje lokacijske doz-

vole.Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se provesti zahvat u prostoru za

koji se izdaje lokacijska dozvola, potrebna privremena građevina, uz zahtjev za iz-davanje lokacijske dozvole prilažu se tri primjerka idejnoga projekta za tu građevinu i drugi Zakonom propisani prilozi.

7.5. Postupak izdavanja lokacijske dozvole

U postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuje se da je:– idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i posebnim uvjetima iz članka 109. ZPUG-a u skladu s kojima se lokacijska dozvola izdaje,

– uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena dokumentacija iz članka 107. ZPUG-a,

– osiguran pristup s prometne površine do građevne čestice, i– građevna čestica uređena (pristup s prometne površine, odvodnja otpadnih

voda i propisani broj parkirališnih mjesta).Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se provesti zahvat u prostoru za

koji se izdaje lokacijska dozvola, potrebna privremena građevina, u postupku izda-vanja lokacijske dozvole utvrdit će se da je idejni projekt za tu građevinu izrađen u skladu s prostornim planom i posebnim uvjetima iz članka 109. ZPUG-a u skladu s kojima se lokacijska dozvola izdaje.

Nadležno upravno tijelo velikoga grada u postupku izdavanja lokacijske dozvole pribavlja mišljenje povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnoga pro-jekta, osim kad je izrađen na temelju prethodno provedenog natječaja.

54

Nadležno upravno tijelo županije u postupku izdavanja lokacijske dozvole pri-bavlja mišljenje povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnoga projekta za smještajne i prateće građevine ugostiteljsko-turističke namjene planirane u pro-stornim cjelinama obuhvata s više od 5 ha, osim kad je izrađen na temelju prethodno provedenog natječaja.

Povjerenstvo za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnoga projekta imenuje poglavarstvo županije, odnosno velikoga grada iz redova predstavnika stručnih i javnih institucija te drugih osoba afi rmiranih u području arhitekture i prostornog uređenja.

7.6. Stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole

Prije izdavanja lokacijske dozvole Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo dužno je stranci pružiti mogućnost uvida u idejni projekt radi izjašnjenja (u daljnjem tekstu: uvid).

Stranka u postupku izdavanja lokacijske dozvole jest podnositelj zahtjeva, vla-snik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja nepo-sredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode te jedinica lokalne samouprave na području koje se planira zahvat u prostoru.

Iznimno, stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole za zahvate u prosto-ru za koje lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo ili za koje je zakonom, odnosno odlukom Vlade utvrđeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, jesu podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode i jedinica lokalne samouprave na području koje se planira zahvat u prostoru.

7.7. Poziv za uvid u idejni projekt

Ako u postupku izdavanja lokacijske dozvole sudjeluje više od deset stranaka koje su vlasnici ili nositelji drugih stvarnih prava na istoj nekretnini, a koje nemaju

55

zajedničkoga predstavnika ili punomoćnika, Ministarstvo, odnosno nadležno uprav-no tijelo može zaključkom putem jedne od stranaka, narediti da u roku od deset dana odrede tko će ih predstavljati ili da postave zajedničkoga punomoćnika. Ako stranke ne postupe prema zaključku, zajedničkoga predstavnika odredit će nadležno upravno tijelo.

Ako se lokacijska dozvola izdaje za građevinu koja neposredno graniči s više od deset nekretnina, Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo može pozvati stranke radi uvida putem javnog poziva, koji se objavljuje u dnevnom tisku i/ili na lokalno uobičajeni način javnoga priopćavanja te na oglasnoj ploči, a nadležno upravno tijelo poziv izlaže i na građevnoj čestici ili građevini na koju se odnosi zahvat u prostoru.

Javni poziv u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građevinu koja nepo-sredno graniči s više od deset nekretnina:

– obvezno sadrži naziv Ministarstva, odnosno nadležnog upravnoga tijela, ime, odnosno tvrtku podnositelja zahtjeva, naziv, vrstu i lokaciju građevine, mjesto i vrijeme na kojemu stranka može izvršiti uvid i dati izjašnjenje, te obavijest da se pozivu ne mora odazvati osobno nego putem svojeg opunomoćenika i da se lokacijska dozvola može izdati iako se stranka ne odazove pozivu,

– objavljuje se, odnosno izlaže najmanje osam dana prije dana koji je u pozivu određen za uvid,

– izlaže se na građevnoj čestici, odnosno građevini na koju se odnosi zahvat u prostoru na vidljivom i dostupnom mjestu te na način da bude zaštićen od vremenskih prilika, o čemu službenik nadležnog upravnog tijela u spisu predmeta sastavlja službenu zabilješku,

– smatra se dostavljen danom objave u dnevnom tisku i/ili na drugi lokalno uobičajeni način javnoga priopćavanja, čime je ispunjena dužnost nadležnog upravnoga tijela.

7.8. Odbijanje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole

Ako Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo utvrdi da nisu ispunjeni propisani uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole, zaključkom će, najkasnije trideset dana od zaprimanja zahtjeva, investitoru odrediti primjereni rok za ispunjenje tih uvjeta, koji ne može biti dulji od trideset dana.

Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole ako utvrdi da:

56

– idejni projekt nije izradila ovlaštena osoba,– idejni projekt nije izrađen u skladu s dokumentom prostornog uređenja na

temelju kojeg se izdaje lokacijska dozvola, odredbama ZPUG-a i posebnih propisa,

– idejnim projektom nije riješeno priključenje građevne čestice, odnosno gra-đevine na prometnu površinu i komunalnu infrastruk turu,

– građevna čestica nije uređena, te– ako investitor ne ispuni uvjete određene zaključkom propisane ZPUG-om.

7.9. Dostava lokacijske dozvole i rješenja o odbijanju zahtjeva

Lokacijska dozvola, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje loka-cijske dozvole dostavlja se:

– podnositelju zahtjeva s idejnim projektom,– strankama koje su se odazvale pozivu nadležnog upravnoga tijela za uvid bez

idejnog projekta,– strankama koje se nisu odazvale pozivu za uvid izlaganjem na oglasnoj ploči

Ministarstva, odnosno nadležnog upravnoga tijela u trajanju od osam dana,– urbanističkoj inspekciji bez idejnoga projekta.U slučaju dostave, strankama koje su se odazvale pozivu nadležnog upravnoga

tijela za uvid bez idejnoga projekta, prvi dan roka za izjavljivanje žalbe jest prvi dan izlaganja dozvole, odnosno rješenja na oglasnoj ploči.

Stranka koja se nije odazvala pozivu za uvid ne može zbog toga tražiti obnovu postupka.

7.10. Izmjena i dopuna lokacijske dozvole

Podnositelj zahtjeva dužan je ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole ako tijekom izrade glavnoga projekta, odnosno građenja namjerava na zahvatu u prostoru učiniti promjene kojima se mijenja sadržaj lokacijske dozvole, a da se pritom ne mijenja njihova usklađenost s prostornim planom na temelju kojeg je lokacijska dozvola izdana.

57

7.11. Rok za izdavanje lokacijske dozvole

Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole Ministarstvo je dužno riješiti u roku od šezdeset dana, a nadležno upravno tijelo u roku od trideset dana od uredno pod-nesenoga zahtjeva.

7.12. Pravo na žalbu

Protiv lokacijske dozvole koju je izdalo nadležno upravno tijelo može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Protiv lokacijske dozvole koju je izdalo Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali može se pokrenuti upravni spor.

7.13. Važenje lokacijske dozvole

Lokacijska dozvola prestaje važiti ako se zahtjev za izdavanje potvrde glavno-ga projekta odnosno građevinske dozvole ne podnese nadležnom upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole.

Važenje lokacijske dozvole produžuje se na zahtjev podnositelja zahtjeva jed-nom za još dvije godine, ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredba-ma ZPUG-a i drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana.

58

8. Sudionici u gradnji

8.1. Investitor

Investitor je pravna ili fi zička osoba u čije ime se gradi građevina.Projektiranje, kontrolu i nostrifi kaciju projekata, građenje i stručni nadzor gra-

đenja investitor mora povjeriti osobama koje ispunjavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu, ako ZPUG-om nije drukčije određeno.

Investitor je dužan:– osigurati stručni nadzor građenja građevine ako ZPUG-om nije drukčije odre-đeno,

– dužan povjeriti projektantu glavnoga projekta projektantski nadzor građenja građevine, ako je takav nadzor predviđen glavnim projektom,

– kad je ujedno i izvođač, stručni nadzor građenja, povjeriti drugoj osobi koja ispunjava uvjete za obavljanje stručnog nadzora građenja prema posebnom zakonu.

Fizička osoba koja je investitor stambene i stambeno-poslovne zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 ili jednostavne građevine za svo-je potrebe može jednom u pet godina sama projektirati i obavljati stručni nadzor građenja ako je diplomirani inženjer odgovarajuće struke ili inženjer odgovarajuće struke i ima položeni stručni ispit.

8.2. Projektant

Projektant je fi zička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer.

Projektant je odgovoran da projekti koje izrađuje ispunjavaju propisane uvje-te, a osobito da je projektirana građevina usklađena s lokacijskom dozvolom, da ispunjava bitne zahtjeve za građevinu i da je usklađena s odredbama ZPUG-a i posebnim propisima.

Projektant ne može biti zaposlenik osobe koja je izvođač na istoj građevini.Ako u projektiranju sudjeluje više projektanata, za cjelovitost i međusobnu

usklađenost projekata odgovoran je glavni projektant. Glavnoga projektanta odre-đuje investitor.

59

8.3. Izvođač

Izvođač je osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na građevini. Graditi ili izvoditi pojedine radove na građevini može osoba koja ispunjava uvjete za obav-ljanje djelatnosti građenja prema posebnom zakonu.

Izvođač je dužan graditi u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, potvrđenim glav-nim projektom, odnosno građevinskom dozvolom određenima ZPUG-om i pri tome:

– povjeriti izvođenje građevinskih radova i drugih poslova osobama koje ispunja-vaju propisane uvjete za izvođenje tih radova, odnosno obavljanje poslova,

– radove izvoditi tako da se ispune bitni zahtjevi i drugi uvjeti za građevinu,– ugrađivati građevne proizvode i opremu u skladu s ZPUG-om,– osigurati dokaze o uporabljivosti ugrađenih građevnih proizvoda, dokaze o

sukladnosti ugrađene opreme prema posebnom zakonu, isprave o sukladnosti određenih dijelova građevine bitnim zahtjevima za građevinu i od ovlašte-nih tijela izdane dokaze kvalitete (rezultati ispitivanja, zapisi o provedenim procedurama kontrole kvalitete i dr.) za koje je obveza prikupljanja tijekom izvođenja građevinskih i drugih radova za sve izvedene dijelove građevine i za radove koji su u tijeku određena ZPUG-om, posebnim propisom ili pro-jektom,

– propisno zbrinuti građevinski otpad nastao tijekom građenja na gradilištu,– sastaviti pisanu izjavu o izvedenim radovima i o uvjetima održavanja gra-đevine.

Izvođač imenuje inženjera gradilišta, odnosno voditelja radova u svojstvu odgo-vorne osobe koja vodi građenje, odnosno pojedine radove. Inženjer gradilišta, odno-sno voditelj radova odgovorni su za provedbu obveza iz članka 182. ZPUG-a.

Ako u građenju sudjeluju dva ili više izvođača, investitor određuje glavnog izvo-đača koji je odgovoran za međusobno usklađivanje radova i koji imenuje glavnog inženjera gradilišta.

Glavni izvođač mora izvoditi najmanje polovicu radova potrebnih za građenje te građevine.

Glavni inženjer gradilišta odgovoran je za cjelovitost i međusobnu usklađenost radova, za međusobnu usklađenost provedbe obveza iz članka 182. ZPUG-a te ujedno koordinira primjenu propisa kojima se uređuje sigurnost i zdravlje radnika tijekom izvođenja radova.

Glavni inženjer gradilišta može biti istodobno i inženjer gradilišta jednog od izvođača, odnosno voditelj radova za određenu vrstu radova.

Glavni inženjer gradilišta, inženjer gradilišta i voditelj radova mogu biti osobe koja ispunjavaju uvjete za obavljanje tih poslova prema posebnom zakonu.

60

8.4. Nadzorni inženjer

Nadzorni inženjer fi zička je osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i provodi u ime investitora stručni nadzor građenja ako za to ispunjava uvjete građenja prema po-sebnom zakonu i propisima donesenim na temelju toga zakona.

Nadzorni inženjer ne može biti zaposlenik osobe koja je izvođač na istoj gra-đevini.

U provedbi stručnog nadzora građenja nadzorni inženjer dužan je:– nadzirati građenje tako da bude u skladu s rješenjem o uvjetima građenja,

potvrđenim glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom, ZPUG-om i posebnim propisima,

– utvrditi je li glavni projekt u pogledu horizontalnih i vertikalnih gabarita i namjene građevine izrađen u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, odnosno lokacijskom dozvolom u slučaju građenja građevina iz članka 209. stavka 2. i 4. ZPUG-a,

– utvrditi je li iskolčenje građevine obavila osoba ovlaštena za obavljanje po-slova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu,

– utvrditi ispunjava li izvođač uvjete za obavljanje djelatnosti građenja propi-sane posebnim zakonom,

– odrediti provedbu kontrolnih postupaka u pogledu ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine putem ovlaštene osobe koja nije sudjelovala u provedbi postupka izdavanja isprava i dokaza iz članka 182. stavka 1. podstavka 3. ZPUG-a za sve izvedene dijelove gra-đevine i za radove koji su u tijeku kad je ZPUG-om, propisom donesenim na temelju toga zakona, posebnim propisom ili projek tom određena takva obveza,

– bez odlaganja upoznati investitora sa svim nedostacima odnosno nepravil-nostima koje uoči tijekom građenja, a investitora i građevinsku inspekciju i druge inspekcije o poduzetim mjerama,

– sastaviti završno izvješće o izvedbi građevine.U provedbi stručnog nadzora građenja, kada za to postoji potreba, nadzorni in-

ženjer dužan je odrediti način na koji će se otkloniti nedostaci odnosno nepravilnosti građenja građevine u slučaju ako:

– izvođač ne osigura dokumentaciju iz članka 182. stavka 1. podstavka 3. ZPUG-a na propisani način,

– dokumentacijom iz članka 182. stavka 1. podstavka 3. ZPUG-a nije dokazana sukladnost, odnosno kvaliteta sukladno zahtjevima ZPUG-a, propisa donese-nih na temelju toga zakona, posebnih propisa ili glavnoga projekta,

61

– izvođač, odnosno odgovorna osoba koja vodi građenje ili pojedine radove ZPUG-a ne ispunjavaju uvjete propisane posebnim zakonom,

– iskolčenje građevine nije obavila osoba ovlaštena za obavljanje poslova dr-žavne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu.

Način otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti upisuje se u građevinski dnevnik.

Stručni nadzor građenja zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 provodi se samo u odnosu na ispunjavanje bitnih zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti te uštede energije i toplinske zaštite.

Stručni nadzor građenja ne provodi se za jednostavne građevine i radove građe-nju kojih se, odnosno izvođenju kojih se može pristupiti bez akta kojim se odobrava građenje na temelju pravilnika koji donosi ministar.

Na građevinama na kojima se izvodi više vrsta radova ili radovi većeg opsega, stručni nadzor mora provoditi više nadzornih inženjera odgovarajuće struke. U tom slučaju investitor ili osoba koju on odredi dužna je imenovati glavnoga nadzornog inženjera.

Glavni nadzorni inženjer odgovoran je za cjelovitost i međusobnu usklađenost stručnog nadzora građenja i dužan je o tome sastaviti završno izvješće. Glavni nad-zorni inženjer može biti istodobno i nadzorni inženjer za određenu vrstu radova.

8.5. Revident

Revident je fi zička osoba ovlaštena za kontrolu projekata.Ovlaštenje za obavljanje kontrole projekata može se dati osobi koja ima pravo

na obavljanje poslova projektiranja u području kontrole projekta, koja je diplomirani inženjer s najmanje deset godina radnog iskustva u projektiranju, koja je projektirala u svojstvu odgovorne osobe građevine osobite inženjerske složenosti i koja je na drugi način unaprijedila tehničku struku u području kontrole projekta.

Ovlaštenje za obavljanje kontrole projekata nakon prethodno pribavljena mišlje-nja povjerenstva, daje i oduzima ministar. Povjerenstvo osniva i imenuje ministar.

Detaljnije uvjete u odnosu na radno i stručno iskustvo za davanje, produženje važenja i oduzimanje ovlaštenja za obavljanje kontrole projekata, sredstava, odno-sno načina kojima se dokazuje, odnosno ocjenjuje ispunjavanje tih uvjeta, propisuje ministar pravilnikom.

62

Iznimno, detaljnije uvjete za kontrolu bitnoga zahtjeva higijene, zdravlja i zaštite okoliša, u dijelu zaštite okoliša za građevine na koje se odnosi obveza utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša prema posebnom zakonu, određeni su tim za-konom.

Revident ne može obaviti kontrolu projekta u izradi kojega je u cijelosti ili djelomično sudjelovao ili ako je taj projekt u cijelosti ili djelomično izrađen ili nostrifi ciran u pravnoj osobi u kojoj je zaposlen.

Revident je odgovoran da projekt ili dio projekta za koji je proveo kontrolu i dao pozitivno izvješće da udovoljava zahtjevima iz ZPUG-a, posebnih zakona i propisa donesenih na temelju zakona, tehničkih specifi kacija i pravila struke glede kontroliranoga svojstva. Na revidenta se na odgovarajući način primjenjuju i odred-be ZPUG-a i posebnoga zakona o odgovornosti projektanta.

9. Projekti

9.1. Vrste projekata

Projekti se razvrstavaju prema namjeni i razini razrade na:– idejni projekt u mjerilu 1: 200,– glavni projekt u mjerilu 1: 100 i– izvedbeni projekt u mjerilu 1: 50, a– iznimno u drugom primjerenom mjerilu.Izvedbeni projekt infrastrukturnih i industrijskih građevina može se izraditi i u

drugom mjerilu kojim se osigurava dobra čitljivost projekta i odgovarajući prikaz smještaja građevine u prostoru.

Projekt, ovisno o namjeni i razini razrade, mora sadržavati sve propisane di-jelove te mora biti izrađen tako da građevina izgrađena u skladu s tim projektom ispunjava bitne zahtjeve i uvjete iz članka 14. stavka 1. i članka 106. ZPUG-a.

63

9.2. Idejni projekt

Idejni projekt u skladu s kojim se izdaje rješenje o uvjetima građenja ili je sastav-ni dio lokacijske dozvole u skladu s kojom se izdaje potvrda glavnoga projekta ili je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikov-no-funkcionalna i tehnička rješenja građevine (idejno-tehničko rješenje) te smještaj građevine na građevnoj čestici na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi.

Idejni projekt koji je sastavni dio lokacijske dozvole u skladu s kojom se izdaje građevinska dozvola, ovisno o složenosti i tehničkoj strukturi građevine, sadrži i idejno-tehničko-tehnološko rješenje u skladu s objedinjenim uvjetima zaštite okoliša te druge nacrte i dokumente ako su oni važni za izradu glavnoga projekta.

Idejni projekt zajedno s lokacijskom dozvolom ili rješenjem o uvjetima građenja dužan je investitor, odnosno njegov pravni slijednik trajno čuvati.

Idejni projekt u skladu s kojim se izdaje rješenje o uvjetima građenja mora sa-državati podatke za obračun komunalnog i vodnoga doprinosa u skladu s posebnim propisima.

9.3. Glavni projekt

Glavni projekt skup je međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu, kao i drugih zahtjeva prema ovom zakonu i posebnih propisa te tehničkih specifi kacija.

Glavni projekt ne smije u pogledu lokacijskih uvjeta biti u suprotnosti s idejnim projektom.

U slučaju da glavni projekt nije izradio projektant idejnoga projekta, investitor je dužan projektantu idejnoga projekta prije podnošenja zahtjeva za potvrdu glavnoga projekta odnosno građevinske dozvole dostaviti glavni projekt ili njegov dio radi davanja mišljenja o usklađenosti glavnoga projekta s idejnim projektom.

U slučaju neusklađenosti idejnog i glavnoga projekta, projektant idejnoga pro-jekta dužan je mišljenje dostaviti i nadležnom upravnom tijelu odnosno Ministarstvu koje izdaje potvrdu glavnoga projekta odnosno građevinsku dozvolu, građevinskoj inspekciji i Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

Glavni projekt zajedno s građevinskom dozvolom odnosno potvrdom glavnoga projekta dužan je investitor, odnosno njegov pravni slijednik trajno čuvati.

Glavni projekt ovisno o vrsti građevine odnosno radova, sadrži:

64

– arhitektonski projekt,– građevinski projekt,– elektrotehnički projekt,– strojarski projekt,– troškovnik projektiranih radova.Glavni projekt za građevine na koje se odnosi obveza utvrđivanja objedinjenih

uvjeta zaštite okoliša prema posebnim propisima, sadrži i tehničko tehnološko rje-šenje.

Ovisno o vrsti građevine glavni projekt sadrži i druge vrste projekata (geodetski projekt, projekt temeljenja, krajobrazni projekt i dr.).

Projekti, koji su sastavni dijelovi glavnoga projekta, moraju sadržavati i podatke iz elaborata koji su poslužili kao podloga za njihovu izradu, te projektirani vijek uporabe građevine i uvjete za njezino održavanje.

Građevinski projekt, koji je sastavni dio glavnoga projekta, mora sadržavati i geotehnički projekt za građevine za koje je potreban dokaz mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine u dijelu koji se odnosi na međusobno djelovanje građevine na temeljno tlo i stijenu, a za koje je propisana revizija ovlaštenog revidenta.

Projektant može, posebnim odredbama u glavnom projektu, zahtijevati pregled radova u određenoj fazi građenja. U tom slučaju investitor je dužan projektantu pravodobno omogućiti pregled radova, a projektant potvrđuje provedbu pregleda radova upisom u građevinski dnevnik.

Za građevine, odnosno za određene vrste građevina, uvjete za građenje i održa-vanje te potrebne projekte i sadržaj projekata određuje odnosno propisuje ministar pravilnikom.

Za predgotovljene dijelove građevine i opreme koji imaju certifi kat o sukladnosti ili za koje je na drugi propisani način dokazano da su proizvedeni prema odredbama ZPUG-a (u daljnjem tekstu: tipski projekt), o čemu je Ministarstvo izdalo rješenje, nije potrebno to ponovno dokazivati u glavnom projektu.

Tipski projekt može biti sastavni dio: idejnoga projekta, glavnog ili izvedbenoga projekta.

Projektant koji je izradio izmjene i/ili dopune glavnoga projekta odgovoran je za cijeli projekt.

65

9.4. Izvedbeni projekt

Izvedbenim projektom razrađuje se tehničko rješenje dano glavnim projektom. Izvedbeni projekt mora biti izrađen u skladu s glavnim projektom.

Na temelju izvedbenoga projekta gradi se građevina ako ZPUG-om ili propisom donesenim na temelju toga zakona nije drukčije određeno.

Izvedbeni projekt nije obvezan za građenje zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2, zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih dje-latnosti kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 i jednostavnih gra-đevina određenih pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ZPUG-a.

Izvedbeni projekt građevine sa svim ucrtanim izmjenama i dopunama su-kladno stvarno izvedenim radovima (projekt izvedenoga stanja) dužan je čuvati investitor, odnosno njegov pravni slijednik za sve vrijeme dok građevina postoji.

U slučaju da izvedbeni projekt nije izradio projektant glavnoga projekta, in-vestitor je dužan projektantu glavnoga projekta prije početka građenja, odnosno izvođenja određenih radova dostaviti izvedbeni projekt ili njegov dio radi davanja mišljenja o usklađenosti izvedbenoga projekta s glavnim projektom.

U slučaju neusklađenosti glavnog i izvedbenoga projekta, projektant glavnog projekta dužan je dostaviti mišljenje i Ministarstvu odnosno nadležnom tijelu držav-ne uprave koje je izdalo građevinsku dozvolu odnosno potvrdu glavnoga projekta, građevinskoj inspekciji i Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

9.5. Opremanje i označavanje projekta

Projekti, odnosno njihovi dijelovi moraju biti izrađeni na način koji osigurava njihovu jedinstvenost s obzirom na građevinu za koju su izrađeni (ime projektanta, tvrtka osobe registrirane za poslove projektiranja, naziv građevine, ime ili tvrtka investitora, datum izrade i dr.).

Projekti, odnosno njihovi dijelovi izrađuju se na papiru, drugom odgovarajućem materijalu za pisanje, odnosno crtanje ili kao elektronički zapis, tako da je onemo-gućena promjena njihova sadržaja, osim u slučaju i na način propisan pravilnikom iz članka 201. ZPUG-a, te da je onemogućena zamjena njihovih sastavnih dijelova.

Obvezni sadržaj i elemente projekta, način opremanja, uvjete promjene sadržaja, označavanja projekta, način i značenje ovjere projekta od odgovornih osoba kao i način razmjene elektroničkih zapisa, u skladu s posebnim propisima, propisuje ministar pravilnikom.

66

9.6. Kontrola projekata

Kontrola glavnoga projekta, ovisno o obilježjima građevine, odnosno radova mora se provesti s obzirom na:

– mehaničku otpornost i stabilnost,– zaštitu od buke,– uštedu energije i toplinsku zaštitu,– higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, u dijelu zaštite okoliša prema posebnom

zakonu.Revident je dužan nakon što obavi kontrolu projekta sastaviti o tome pisano

izvješće i ovjeriti dijelove projekta na propisani način.

U izvješću o obavljenoj kontroli revident može zahtijevati da:– prije početka izvođenja određenih radova obavi kontrolu dijela izvedbenoga

projekta koji se odnosi na te radove,– obavi pregled radova u određenoj fazi građenja.Investitor je dužan revidentu pravodobno omogućiti provedbu kontrole dijela

izvedbenoga projekta odnosno pregled radova. Revident potvrđuje provedbu pre-gleda radova upisom u građevinski dnevnik, a nakon pregleda izvedbenoga projekta izrađuje dodatak izvješća o kontroli projekta.

Sadržaj, način i opseg obavljanja kontrole projekta, način i značenje ovjere kontroliranoga projekta od revidenta, način izračuna naknade za obavljenu kontrolu, te popis građevina, odnosno radova za koje je obvezatna kontrola projekta i način verifi kacije podataka važnih za kontrolu tih građevina, odnosno radova propisuje ministar pravilnikom.

9.7. Utvrđivanje usklađenosti (nostrifi kacija) projekta

Utvrđivanje usklađenosti idejnoga projekta, glavnoga projekta i izvedbenoga projekta izrađenog prema stranim propisima s hrvatskim propisima i pravilima struke (u daljnjem tekstu: nostrifi kacija) mora se provesti neovisno o obilježjima građevine.

Idejni projekt, glavni projekt i izvedbeni projekt, odnosno njihovi dijelovi mo-raju biti prevedeni na hrvatski jezik prije nostrifi kacije osim u slučaju propisanom pravilnikom iz članka 206. ZPUG-a. Uz prijevod na hrvatski jezik, idejni, glavni i izvedbeni projekt može zadržati izvorni tekst na stranom jeziku.

67

Obveza nostrifi kacije projekta ne odnosi se na projekte koji su izrađeni prema propisima zemalja članica Europske unije u dijelu u kojem su ti propisi usklađeni s hrvatskim propisima i prevedeni na hrvatski jezik.

Nostrifi kaciju projekta provodi ovlaštena pravna osoba registrirana za poslove projektiranja.

Pravna osoba ovlaštena za nostrifi kaciju koja obavi nostrifi kaciju dužna je o tome na propisani način sastaviti pisano izvješće, ovjeriti projekt i izdati potvrdu.

Ako projektu koji se nostrifi cira nedostaju dijelovi propisani ZPUG-om, pravna osoba ovlaštena za nostrifi kaciju može izraditi te dijelove projekta.

Ovlaštenje za nostrifi kaciju nakon prethodno pribavljenog mišljenja povjeren-stva, daje i oduzima ministar. Povjerenstvo osniva i imenuje ministar.

Postupak nostrifi kacije, sadržaj pisanog izvješća i potvrde, slučajeve u kojima dijelovi projekta ne moraju biti prevedeni, način i značenje ovjere projekta od od-govornih osoba, način izračuna naknade za nostrifi kaciju, uvjete glede broja, radnog i stručnog iskustva zaposlenika za davanje, produženje važenja i oduzimanje ovla-štenja pravnoj osobi za nostrifi kaciju te sredstva, odnosno način kojim se dokazuje, odnosno ocjenjuje ispunjavanje tih uvjeta propisuje ministar pravilnikom.

Odredbe posebnoga zakona koje uređuju odgovornost osobe registrirane za projektiranje na odgovarajući se način primjenjuju na pravnu osobu ovlaštenu za nostrifi kaciju. Odredbe ZPUG-a i posebnoga zakona koje uređuju odgovornost pro-jektanta na odgovarajući se način primjenjuju na ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera koji je sudjelovao u nostrifi kaciji projekta.

9.8. Usklađivanje idejnog i glavnoga projekta s posebnim propisima

Idejni, odnosno glavni projekt prije podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnoga projekta, odnosno građevinske dozvole, mora biti usklađen s prostornim planom, odnosno lokacijskom dozvolom te s odredbama ZPUG-a i propisa donesenih na temelju toga zakona te posebnih propisa, za što je odgovoran projektant.

Nadležno upravno tijelo, ovisno o vrsti građevine, u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja pribavlja od tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima uvjete, suglasnosti ili mišljenja (u daljnjem tekstu: potvrde) o usklađenosti idejnoga projekta s posebnim propisima.

68

Ministarstvo, ovisno o vrsti građevine i na način propisan ZPUG-om, u postupku izdavanja građevinske dozvole pribavlja potvrde tijela i/ili osoba iz stavka 2. ovoga članka o usklađenosti glavnoga projekta s posebnim propisima.

10. Bitni zahtjevi za građevinu

10.1. Opći zahtjevi

Svaka građevina ovisno o svojoj namjeni tijekom svog trajanja mora ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu i druge uvjete propisane ZPUG-om, tehničkim propisi-ma i drugim propisima donesenim na temelju ZPUG-a, lokacijskim uvjetima utvr-đenim na temelju toga zakona te drugim uvjetima propisanim posebnim propisima koji su od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu.

Građevinsko-tehničke uvjete za građenje i uporabu građevnih proizvoda koji se smatraju povoljnijim za okoliš i za koje je zbog toga prema posebnom zakonu predviđena mogućnost smanjenja prihoda Državnog proračuna od prometa roba i usluga, uz suglasnost Ministarstva fi nancija, propisuje ministar pravilnikom.

Bitni zahtjevi za građevinu koji se osiguravaju u projektiranju i građenju gra-đevine su:

– mehanička otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom gra-đenja i uporabe ne prouzroče:

– rušenje građevine ili njezina dijela,– deformacije nedopuštena stupnja,– oštećenja građevnoga sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije,– nerazmjerno velika oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala,– zaštita od požara tako da se u slučaju požara: očuva nosivost konstrukcije

tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom, spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, spriječi širenje vatre na susjedne građevine, omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje, omogući zaštita spašavatelja;

– higijena, zdravlje i zaštita okoliša tako da ih posebice ne ugrožava: osloba-đanje opasnih plinova, para i drugih štetnih tvari (onečišćenje zraka i sl.), opasno zračenje, onečišćenje voda i tla, neodgovarajuće odvođenje otpadnih

69

i oborinskih voda, dima, plinova te tekućeg otpada, nepropisno postupanje s krutim otpadom, skupljanje vlage u dijelovima građevine ili na površinama unutar građevine;

– sigurnost u korištenju tako da se tijekom uporabe izbjegnu moguće ozljede korisnika građevine koje mogu nastati zbog poskliznuća, pada, sudara, ope-klina, električnog udara i eksplozije,

– zaštita od buke tako da zvuk što ga zamjećuju osobe koje borave u građevini ili u njezinoj blizini bude na razini koja ne ugrožava zdravlje i osigurava noćni mir i zadovoljavajuće uvjete za odmor i rad,

– ušteda energije i toplinska zaštita tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike, potrošnja energije prilikom korištenja uređaja za grijanje, hlađenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da za osobe koje borave u građevini budu osigurani zadovoljavajući toplinski uvjeti.

10.2. Energetska svojstva zgrada

Svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti projektirana, izgrađena i odr-žavana tako da tijekom uporabe ima propisana energetska svojstva.

Prije izdavanja uporabne dozvole, odnosno prije promjene vlasništva ili iznaj-mljivanja zgrade ili njezina dijela, mora se pribaviti certifi kat o energetskim svoj-stvima zgrade, koji izdaje ovlaštena osoba. Ovlaštenje osobi za izdavanje certifi kata o energetskim svojstvima zgrade izdaje Ministarstvo.

U certifi kat o energetskim svojstvima zgrade kupac ili unajmljivač zgrade ili njezina dijela ima pravo uvida prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ili iznajmlji-vanju prema posebnom zakonu.

Energetska svojstva i način izračuna toplinskih svojstava zgrade, energetske zahtjeve za nove i postojeće zgrade s izuzećima od propisanih zahtjeva, te uvjete, sadržaj i način izdavanja certifi kata (certifi ciranje), zgrade za koje postoji obveza javnog izlaganja certifi kata o energetskim svojstvima i uvjete za osobe ovlaštene za izdavanje certifi kata propisuje ministar pravilnikom.

70

10.3. Odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu

Ako se rekonstruira pojedinačna građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, može se odstupiti od bitnih zahtjeva za građevinu ako bi se njima narušila bitna spomenička svojstva, a prema pribavljenoj suglasnosti Mini-starstva.

Ako se rekonstruira građevina da bi se osobama smanjene pokretljivosti osigu-rali nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad, može se odstupiti od bitnih zahtjeva za građevinu, a prema pribavljenoj suglasnosti Ministarstva.

Suglasnost za odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu upisanu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, izdaje Ministarstvo na prijedlog investitora, nakon prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva kulture za građevinu, a od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za građevinu namijenjenu osobama sma-njene pokretljivosti.

Ako se odstupanje od bitnoga zahtjeva za građevinu ne može nadomjestiti od-govarajućim tehničkim rješenjem građevine ili drugom mjerom na pouzdani način, Ministarstvo će odbiti izdavanje suglasnosti za odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu.

10.4. Nesmetan pristup i kretanje u građevini

Građevine javne i poslovne namjene moraju se projektirati i graditi tako da se osobama smanjene pokretljivosti osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad.

Građevine stambene i stambeno-poslovne namjene s deset i više stanova mo-raju se projektirati i graditi tako da je moguća jednostavna prilagodba građevine u najmanje jednom stanu na svakih deset stanova za pristup, kretanje, boravak i rad osobama smanjene pokretljivosti.

Uvjete i način nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama smanjene pokretljivosti te uvjete i način jednostavne prilagodbe tih građevina, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, propisuje ministar pravilnikom.

71

10.5. Građevni i drugi proizvodi

Građevni i drugi proizvodi koji se ugrađuju u građevinu moraju ispunjavati zahtjeve propisane ZPUG-om i posebnim propisima.

10.6. Tehnički propisi

Tehničkim se propisima u skladu s načelima europskog usklađivanja tehničkoga zakonodavstva razrađuju, odnosno određuju bitni zahtjevi za građevinu, tehnička svojstva koja moraju imati građevni proizvodi i drugi tehnički zahtjevi u vezi s građevinama i njihovim građenjem.

Tehničke propise donosi ministar.Tehnički propisi objavljuju se u „Narodnim novinama“.

10.7. Ispitivanje i istraživanje građevine

Ispitivanje određenih dijelova građevine radi provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu te prethodna istraživanja bitna za projek-tiranje, građenje ili održavanje građevina, obavljaju ovlaštene osobe.

Ovlaštenje za obavljanje poslova: ispitivanja određenih dijelova građevine radi provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu te pret-hodna istraživanja bitna za projektiranje, građenje ili održavanje građevina daje i oduzima ministar.

Uvjete za obavljanje poslova ispitivanja i istraživanja u odnosu na osobe, tehnič-ku opremljenost, način i složenost obavljanja tih poslova, odgovornost za rezultate ispitivanja, odnosno prethodnih istraživanja, neovisnost u odnosu na osobe koje sudjeluju u projektiranju, građenju ili održavanju građevine i način dokumentira-nja rezultata ispitivanja, odnosno prethodnih istraživanja, sredstva kojima pravna osoba dokazuje ispunjavanje tih uvjeta u postupku davanja ovlaštenja te uvjete za produženje i oduzimanje tog ovlaštenja, propisuje ministar pravilnikom.

Uvjete za obavljanje poslova koji se odnose na ispitivanje i istraživanje vezano uz zaštitu od požara, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, propisuje ministar pravilnikom.

72

10.8. Odbor za graditeljstvo

Radi razrade bitnih zahtjeva, odnosno propisivanja drugih uvjeta koje mora ispunjavati građevina, te tehničkih svojstava i uređivanja drugih tehničkih pitanja u vezi s projektiranjem, građenjem, uporabom i uklanjanjem građevine osniva se Odbor za graditeljstvo (u daljnjem tekstu: Odbor).

Odbor daje ministru mišljenja, prijedloge i preporuke u vezi s projektiranjem, građenjem, uporabom i uklanjanjem građevine i obavlja druge poslove po nalogu ministra.

Članove i tajnika Odbora imenuje ministar između predstavnika Ministarstva i osoba koje imaju radno i stručno iskustvo u području iz djelokruga rada Odbora. Radom Odbora predsjeda predstavnik Ministarstva. Odbor donosi poslovnik o radu uz suglasnost ministra. Članovi i tajnik Odbora imaju pravo na naknadu za rad u Odboru koju odredi ministar.

10.9. Donošenje podzakonskih propisa na temelju posebnih zakona

Podzakonski propisi, donošenje kojih je propisano posebnim zakonima, a koji utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu ili na drugi način uvjetuju gra-đenje ili održavanje građevine te na građevne i druge proizvode koji se ugrađuju u građevinu, donose se uz suglasnost ministra.

11. Građenje građevina

11.1. Opći uvjeti koji se moraju ispuniti u postupku građenja građevina

Građenju zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgra-de za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti kojoj građevinska (bruto)

73

površina nije veća od 600 m2, može se pristupiti na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja.

Građenju građevina za koje ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole.

Rješenje o uvjetima građenja i građevinska dozvola upravni su akti.

Građenju ostalih građevina može se pristupiti na temelju potvrđenoga glavnoga projekta.

Jednostavne građevine i radove građenju kojih se, odnosno izvođenju kojih se može pristupiti bez akta kojim se odobrava građenje određuje ministar pravilnikom.

U građenju građevina i izvođenju jednostavnih građevina i radova investitor i izvođač dužni su se pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje.

Investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju konačnog rješenja o uvjetima građenja i građevinske dozvole.

Ako rješenje o uvjetima građenja i građevinska dozvola nisu pravomoćni, jer je stranka pokrenula upravni spor, a investitor se zbog toga odluči s građenjem pri-čekati pravomoćnost rješenja o uvjetima građenja, tada investitor od takve stranke ima pravo tražiti naknadu obične štete i izmakle koristi, ako se utvrdi da je ta stranka zlorabila svoje pravo pokretanja upravnog spora. Upravni sud Republike Hrvatske dužan je riješiti upravni spor u roku od godine dana.

Investitor je dužan prekinuti građenje građevine nakon donošenja zaključka ko-jim se dopušta obnova postupka izdavanja rješenja o uvjetima građenja odnosno ob-nova izdavanja građevinske dozvole kojom je dopušteno građenje te građevine. Tim zaključkom se investitor upozorava da je dužan prekinuti građenje građevine.

Rješenje o uvjetima građenja izdaje se za građenje cijele građevine.Građevinska dozvola i potvrda glavnoga projekta izdaje se za građenje jedne ili

više cjelovitih građevina određenih lokacijskom dozvolom za složenu građevinu.Ako je prije građenja građevine potrebno ukloniti prethodno izgrađenu građevi-

nu ili njezin dio, uklanjanje te građevine određuje se rješenjem o uvjetima građenja, te potvrdom glavnog projekta, odnosno građevinskom dozvolom na temelju loka-cijske dozvole. Građenju građevine ne smije se pristupiti ako se prije toga ne ukloni prethodno izgrađena građevina ili njezin dio uklanjanje kojega je određeno.

Nadležno upravno tijelo županije izdaje rješenje o uvjetima građenja i potvrdu glavnoga projekta za građevine izvan područja velikoga grada te za građevine na području dviju ili više jedinica lokalne samouprave, a nadležno upravno tijelo Grada Zagreba odnosno velikoga grada za građevine na svojem području.

74

Ministarstvo izdaje građevinsku dozvolu za građevine za koje je izdalo loka-cijsku dozvolu.

Protiv rješenja o uvjetima građenja koje je izdalo nadležno upravno tijelo može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Protiv građevinske dozvole koju je izdalo Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali može se pokrenuti upravni spor.

11.2. Rješenje o uvjetima građenja

Zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja u pisanom obliku podnosi investitor.

Zahtjevu za izdavanje rješenja o uvjetima građenja investitor prilaže:– tri primjerka idejnoga projekta kojemu je situacija prikazana na odgovarajućoj

posebnoj geodetskoj podlozi,– posebne uvjete tijela državne uprave nadležnog za poslove kulturnih dobara

za građevinu koja se nalazi u naselju ili dijelu naselja, koje je upisano u Re-gistar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturno povijesna cjelina ili je građevina upisana u taj Registar kao kulturno dobro,

– pisano izvješće i potvrdu o nostrifi kaciji idejnoga projekta ako je projekt izrađen prema stranim propisima,

– dokaz da ima pravo graditi na zemljištu od kojeg će se formirati građevna čestica, odnosno na postojećoj građevini.

Dokazom da investitor ima pravo graditi u smislu ZPUG-a smatra se osobito:– izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili no-

sitelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi,

– ugovor ili odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor ste-kao pravo vlasništva, pravo građenja ili pravo služnosti, ugovor o ortakluku sklopljen s vlasnikom nekretnine, kojima je cilj zajedničko građenje ili re-konstrukcija,

– ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja, pisana suglasnost vlasnika postojeće građevine u slučaju rekonstrukcije te građevine ako posebnim za-konom nije drukčije određeno, pisana suglasnost fi ducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

U postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja utvrđuje se:

75

– da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom,– da je idejni projekt izrađen u skladu s odredbama ZPUG-a, propisa donesenih

na temelju toga Zakona i posebnih propisa,– da je građevna čestica uređena (pristup s prometne površine, odvodnja otpad-

nih voda i propisan broj parkirnih mjesta);– mjesto i način priključenja na prometnu, komunalnu infrastrukturu i drugu

infrastrukturu,– da su zahtjevu za izdavanje rješenja priloženi dokumenti iz članka 213.

ZPUG-a.Radi utvrđivanja činjenica o uređenosti građevinske čestice, da je pogodna za

građenje, nadležno upravno tijelo dužno je prije izdavanja rješenja o uvjetima gra-đenja provesti očevid na građevnoj čestici.

Nadležno upravno tijelo poziva najkasnije u roku od osam dana od dana primitka urednoga zahtjeva za izdavanje rješenja o uvjetima građenja, tijela i/ili osobe odre-đene posebnim propisima na uvid u idejni projekt radi pribavljanja posebnih uvjeta i potvrda prema posebnim propisima. Uvidu u idejni projekt obvezno prisustvuje podnositelj zahtjeva i projektant. Na postupak izdavanja rješenja o uvjetima građe-nja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 109. ZPUG-a.

Idejni projekt jest prilog i sastavni dio rješenja o uvjetima građenja, što na projektu mora biti naznačeno i ovjereno potpisom službenika i pečatom nadležnog upravnog tijela koje izdaje rješenje.

Prije izdavanja rješenja o uvjetima građenja, nadležno upravno tijelo dužno je stranci pružiti mogućnost uvida u idejni projekt radi izjašnjenja (u daljnjem tekstu: uvid).

Stranka, u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja jest investitor, vla-snik nekretnine za koju se izdaje rješenje o uvjetima građenja i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje rješenje te javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.

Ako u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja sudjeluje više od deset stranaka koje su vlasnici ili nositelji drugih stvarnih prava na istoj nekretnini, a koje nemaju zajedničkoga predstavnika ili punomoćnika, nadležno upravno tijelo može zaključkom putem jedne od stranaka, narediti da u roku od deset dana odrede tko će ih predstavljati ili da postave zajedničkoga punomoćnika. Ako stranke ne postupe prema zaključku, zajedničkoga predstavnika odredit će nadležno upravno tijelo.

Ako se rješenje o uvjetima građenja izdaje za građevinu koja neposredno graniči s više od deset nekretnina nadležno upravno tijelo može pozvati stranke radi uvida i

76

putem javnoga poziva, koji se objavljuje u dnevnom tisku i/ili na lokalno uobičajeni način javnoga priopćavanja, te na oglasnoj ploči, a nadležno upravno tijelo poziv izlaže i na građevnoj čestici ili građevini na koju se odnosi zahvat u prostoru.

Javni poziv o uvjetima građenja za građevinu koja neposredno graniči s više od deset nekretnina:

– obvezno sadrži naziv nadležnog upravnoga tijela, ime, odnosno tvrtku inve-stitora, naziv, vrstu i lokaciju građevine, mjesto i vrijeme na kojemu stranka može izvršiti uvid i dati izjašnjenje te obavijest da se pozivu ne mora odazvati osobno nego putem svojeg opunomoćenika i da se rješenje o uvjetima građe-nja može izdati iako se stranka ne odazove pozivu,

– izlaže se, odnosno objavljuje, najmanje osam dana prije dana koji je u pozivu određen za izvršenje uvida,

– izlaže se na zemljištu od kojeg će se formirati građevna čestica, odnosno na građevini na vidljivom i dostupnom mjestu te na način da bude zaštićen od vremenskih prilika, o čemu službenik nadležnog upravnog tijela u spisu predmeta sastavlja službenu zabilješku,

– smatra se dostavljen danom objave u dnevnom tisku i/ili na drugi lokalno uobičajeni način javnoga priopćavanja, čime je ispunjena dužnost nadležnoga upravnoga tijela iz članka 216. stavka 1. ZPUG-a.

Osoba koja se odazove pozivu nadležnoga upravnoga tijela za uvid dužna je dokazati da ima svojstvo stranke. Stranci koja se odazvala pozivu za uvid nadležno upravno tijelo može na njezin zahtjev odrediti rok od najviše osam dana u kojemu se stranka dužna izjasniti o idejnom projektu.

Ako se stranka ne izjasni o idejnom projektu u roku od osam dana, smatra se da je stranci pružena mogućnost uvida.

Ako se stranka ne može odazvati pozivu za uvid iz opravdanih razloga, uvid se može izvršiti i naknadno, ali najkasnije u roku od osam dana od zadnjega dana određenoga pozivom za uvid, u kojem je slučaju stranka dužna dokazati opravdanost razloga zbog kojih se nije mogla odazvati pozivu.

Osobi koja ne dokaže svojstvo stranke nadležno upravno tijelo uskratit će mo-gućnost uvida o čemu će donijeti zaključak.

Ako su ispunjeni propisani uvjeti ZPUG-om i ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu te građevinskoj pristojbi prema po-sebnom zakonu, nadležno upravno tijelo dužno je izdati rješenje o uvjetima građenja u roku od trideset dana od dana primitka urednoga zahtjeva.

Ako nadležno upravno tijelo utvrdi da nisu ispunjeni propisani uvjeti za iz-davanje rješenja o uvjetima građenja, zaključkom će, najkasnije trideset dana od zaprimanja zahtjeva, odrediti investitoru primjereni rok za ispunjenje tih uvjeta, koji ne može biti dulji od trideset dana.

77

Nadležno upravno tijelo odbit će zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građe-nja ako investitor ne ispuni propisane uvjete u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva.

Rješenje o uvjetima građenja odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva za njegovo izdavanje dostavlja se:

– investitoru s idejnim projektom,– stranci koja se odazvala pozivu nadležnoga upravnog tijela za uvid bez idej-

nog projekta,– stranci koja se nije odazvala pozivu tijela za uvid izlaganjem na oglasnoj ploči

nadležnoga upravnoga tijela u trajanju od osam dana,– građevinskoj inspekciji bez idejnoga projekta.U slučaju dostave o uvjetima gradnje, prvi dan roka za izjavljivanje žalbe jest

prvi dan izlaganja rješenja na oglasnoj ploči.

Osoba koje se nije odazvala pozivu za uvid ne može zbog toga tražiti obnovu postupka.

Rješenje o uvjetima građenja prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja.

Važenje rješenja o uvjetima građenja produžuje se na zahtjev investitora jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama ZPUG-a i drugi uvjeti u skladu s kojima je izdano rješenje.

Nadležno upravno tijelo dužno je čuvati idejni projekt i rješenje o uvjetima građenja.

11.3. Potvrda glavnoga projekta

Zahtjev za izdavanje potvrde glavnoga projekta u pisanom obliku podnosi in-vestitor.

Zahtjevu za izdavanje potvrde glavnoga projekta investitor prilaže:– tri primjerka glavnoga projekta s uvezanom preslikom teksta konačne loka-

cijske dozvole,– pisano izvješće o kontroli glavnoga projekta, ako je kontrola projekta po-

trebna,– pisano izvješće i potvrdu o nostrifi kaciji, ako je glavni projekt izrađen prema

stranim propisima,

78

– elaborate o geotehničkim i drugim istražnim radovima, te tehnološke, pro-metne i druge elaborate, ako su podaci iz tih elaborata poslužili za izradu glavnoga projekta,

– parcelacijski elaborat ovjeren od tijela nadležnog za državnu izmjeru i kata-star nekretnina i uz potvrdu nadležnog upravnog tijela koje je izdalo lokacij-sku dozvolu, o usklađenosti s lokacijskim uvjetima za oblik i veličinu nove građevne čestice,

– dokaz da ima pravo graditi na građevnoj čestici, odnosno u obuhvatu zahvata na kojem namjerava graditi, odnosno na postojećoj građevini.

Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se graditi građevina za građenje koje se izdaje potvrda glavnoga projekta, potrebna privremena građevina, uz zahtjev za izdavanje potvrde glavnoga projekta prilažu se tri primjerka glavnoga projekta za tu građevinu i drugi odgovarajući prilozi propisani ZPUG-om.

Dokazom da investitor ima pravo graditi u postupku izdavanja potvrde glavnoga projekta smatra se dokaz iz članka 214. ZPUG-a.

Dokazom da investitor ima pravo graditi za nerazvrstane ceste, plinovode, vo-dovode, odvodnju i niskonaponske električne vodove smatra se i odluka Vlade o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu zakona kojom je određen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena potvrda glavnoga projekta.

U postupku izdavanja potvrde glavnoga projekta utvrđuje se:– da je glavni projekt izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom,– da je glavni projekt izrađen u skladu s odredbama ZPUG-a, propisa donesenih

na temelju ZPUG-a i drugih propisa,– da je građevna čestica uređena u smislu članka 125. stavka 2., odnosno članka

126. stavka 1. ZPUG-a,– da su zahtjevu za izdavanje potvrde priloženi dokumenti iz članka 223. ZPUG-a.Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se graditi građevina za glavni

projekt kojega se izdaje potvrda, potrebna privremena građevina, u postupku izda-vanja potvrde glavnoga projekta utvrdit će se da je glavni projekt za tu građevinu izrađen u skladu s odredbama ZPUG-a, propisa donesenih na temelju toga zakona i drugih propisa.

Ako su ispunjeni uvjeti propisani ZPUG-om i ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu te građevinskoj pristojbi prema po-sebnom zakonu, nadležno upravno tijelo dužno je izdati potvrdu glavnoga projekta u roku od trideset dana od dana primitka urednoga zahtjeva.

Ako nadležno upravno tijelo utvrdi da nisu ispunjeni propisani uvjeti za izda-vanje potvrde glavnoga projekta, zaključkom će najkasnije trideset dana od zapri-

79

manja zahtjeva, investitoru odrediti primjereni rok za ispunjenje tih uvjeta, koji ne može biti dulji od trideset dana. Nadležno upravno tijelo odbit će rješenjem zahtjev za izdavanje potvrde glavnoga projekta ako investitor ne ispuni propisane uvjete u roku određenom zaključkom.

Protiv rješenja koje je izdalo nadležno upravno tijelo može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Potvrda glavnoga projekta nije upravni akt.

Potvrda glavnoga projekta odnosno rješenje o odbijanju izdavanja potvrde glav-noga projekta dostavlja se investitoru i građevinskoj inspekciji.

Potvrda glavnoga projekta prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana izdavanja te potvrde.

Važenje potvrde glavnoga projekta produžuje se na zahtjev investitora jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama ZPUG-a i drugi uvjeti u skladu s kojima je izdana potvrda.

Nadležno upravno tijelo dužno je trajno čuvati glavni projekt i potvrdu glav-noga projekta.

11.4. Građevinska dozvola

11.4.1. Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole

Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole u pisanom obliku podnosi investitor.Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole investitor prilaže:– tri primjerka glavnoga projekta s uvezanom preslikom teksta konačne loka-

cijske dozvole i posebnim uvjetima koji su sastavni dio lokacijske dozvole,– pisano izvješće o kontroli glavnoga projekta,– pisano izvješće i potvrdu o nostrifi kaciji, ako je projekt izrađen prema stranim

propisima,– elaborate o geotehničkim i drugim istražnim radovima te tehnološke, promet-

ne i druge elaborate ako su podaci iz tih elaborata poslužili za izradu glavnoga projekta,

80

– parcelacijski elaborat ovjeren od tijela nadležnog za državnu izmjeru i kata-star nekretnina i uz potvrdu Ministarstva koje je izdalo lokacijsku dozvolu, o usklađenosti s lokacijskim uvjetima za oblik i veličinu nove građevne čestice,

– dokaz da ima pravo graditi na građevnoj čestici, unutar obuhvata zahvata u prostoru, odnosno na postojećoj građevini.

Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se graditi građevina za građenje koje se izdaje građevinska dozvola, potrebna privremena građevina, uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, pored Zakonom propisanih priloga, prilažu se i tri primjerka glavnoga projekta za tu građevinu.

11.4.2. Dokaz da investitor ima pravo graditi građevinu

Dokazom da investitor ima pravo graditi smatra se dokaz uređen odredbama članka 214. ZPUG-a.

Dokazom da investitor ima pravo graditi smatra se i odluka Vlade o utvrđi-vanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu zakona kojom je određen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola.

11.4.3. Ishođenje građevinske dozvole

Građevinska dozvola upravni je akt kojim se, nakon provjere jesu li usklađeni i ispunjeni svi pojedinačni zahtjevi koji se postavljaju pred investitora građevine, odobrava početak gradnje.

Građevinsku dozvolu, nakon što je prethodno izdana lokacijska dozvola, izdaje Ministarstvo.

Građevinska dozvola važi dvije godine od datuma pravomoćnosti, a može se produžiti ako se nisu promijenili uvjeti pod kojim je izdana.

Karakteristike postupka izdavanja građevinske dozvole:– Provodi se „konferencija“, odnosno pribavljanje potvrda o usklađenosti glav-

noga projekta s posebnim propisima uz nazočnost investitora i projektanta.– Jedina stranka u postupku jest investitor.Člancima 228. do 232. Zakona o prostornom uređenju i gradnji detaljno je ure-

đen postupak izdavanja građevinske dozvole.

81

11.5. Izmjene tijekom građenja

11.5.1. Građevina za koju se izdaje rješenje o uvjetima građenja

Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu rješenja o uvjetima građenja ako tijekom građenja namjerava učiniti izmjene glavnoga projekta zgrade kojima se mijenja usklađenost s idejnim projektom, odnosno prostornim planom u skladu s kojim je izrađen.

Izmjene tijekom građenja zgrade kojima se utječe na ispunjavanje bilo kojega bitnoga zahtjeva za građevinu, a kojim se ne mijenja njezina usklađenost s idejnim projektom, investitor može učiniti na temelju izmijenjenog i/ili dopunjenoga glav-noga projekta.

11.5.2. Građevina za koju se izdaje potvrda glavnoga projekta

Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu potvrde glavnoga projekta ako tijekom građenja namjerava na građevini za koju se izdaje potvrda učiniti izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima. U tom slučaju investitor je dužan prethodno ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole.

Izmjene tijekom građenja građevine kojima se utječe na ispunjavanje bilo ko-jega bitnoga zahtjeva za građevinu, a kojima se ne mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima investitor može učiniti na temelju izmjene i/ili dopune glavnoga projekta koji je potvrdilo nadležno upravno tijelo.

11.5.3. Građevina za koju se izdaje građevinska dozvola

Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole ako tije-kom građenja namjerava na građevini učiniti izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima i/ili kojima se utječe na ispunjavanje bilo kojega bitnoga zahtjeva za građevinu.

Ako se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima, inve-stitor je dužan prethodno ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole.

Na zahtjev i postupak izmjene i/ili dopune rješenja o uvjetima građenja (čl. 233.) ili potvrde glavnoga projekta (čl. 234.) ili građevinske dozvole (čl. 235.) na

82

odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPUG-a koje se odnose na podnošenje zahtjeva i postupak izdavanja tih akata.

11.5.4. Promjena investitora

Ako se tijekom građenja promijeni investitor, u roku od trideset dana od dana nastale promjene novi investitor dužan je od Ministarstva odnosno nadležnog uprav-noga tijela zatražiti izmjenu rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnoga projekta i građevinske dozvole u vezi s promjenom imena odnosno tvrtke investitora. Novi investitor zahtjevu prilaže dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini, od-nosno da je vlasnik građevine za građenje koje je izdan taj akt. Izmjena pravnih akta dostavlja se prijašnjem i novom investitoru te građevinskoj inspekciji.

11.6. Posebni slučajevi građenja

11.6.1. Građenje u slučaju neposredne opasnosti

U slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda ili ratnih i drugih razaranja, zbog opasnosti od tih događaja, za vrijeme i odmah na-kon njihova prestanka, bez rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnoga projekta odnosno građevinske dozvole mogu se graditi građevine, koje služe sprječavanju djelovanja tih događaja, odnosno otklanjanju štetnih posljedica. Može se gradi-ti građevina na temelju odluke, koju donosi Vlada prema prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova ili Ministarstva obrane.

Takva građevina mora se u roku od godine dana od prestanka djelovanja doga-đaja ukloniti na temelju projekta uklanjanja takve građevine, a u slučaju trajnoga zadržavanja takve građevine mora se ishoditi odgovarajući akt, na temelju kojeg se može graditi u roku od dvije godine od prestanka djelovanja događaja.

83

11.6.2. Obnavljanje oštećenih građevina

U slučaju oštećenja građevine djelovanjem događaja neposredne opasnosti (čl. 228.), građevina se može neovisno o stupnju oštećenja vratiti u prvotno stanje bez rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnoga projekta odnosno građevinske do-zvole, u skladu s aktom na temelju kojega je izgrađena, odnosno projektom po-stojećega stanja građevine. Ako je građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, potrebno je ishoditi dopuštenje prema posebnom zakonu.

11.7. Ostali posebni slučajevi

11.7.1. Rješenje o izvedenom stanju

Ako je na građevnoj čestici izgrađena građevina bez rješenja o uvjetima građe-nja odnosno potvrde glavnoga projekta, investitor odnosno vlasnik dužan je prije izdavanja rješenja o izvedenom stanju odnosno potvrde izvedenoga stanja za tu građevinu, osim upravne pristojbe određene za izdavanje tih akata, platiti i posebnu upravnu pristojbu u iznosu određenom posebnim propisom.

Za zgradu kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 izgrađenu bez rješenja o uvjetima građenja izdaje se rješenje o izvedenom stanju. Takva zgrada smatra se izgrađenom ako su joj dovršeni najmanje jedna etaža i krov te ako su dovršeni dijelovi prikladni za uporabu.

Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u pisanom obliku podnosi investitor odnosno vlasnik zgrade.

Zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju investitor, odnosno vlasnik prilaže:

– tri primjerka arhitektonskog snimka izvedenoga stanja,– dokaze o ispunjenom bitnom zahtjevu mehaničke otpornosti i stabilnosti u

vrijeme građenja građevine, izrađenima po osobama ovlaštenim za projekti-ranje,

– dokaz da ima pravo graditi na zemljištu od kojeg će se formirati građevna čestica.

U postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju utvrđuje se:– da je izvedeno stanje zgrade u skladu s prostornim planom na temelju kojeg

se izdaje rješenje o izvedenom stanju,

84

– da arhitektonski snimak izvedenog stanja sadrži tlocrte, presjeke, poglede i druge nacrte koji se podudaraju s izvedenim stanjem zgrade,

– da je dokazano da zgrada ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i sta-bilnosti,

– da je građevna čestica uređena u smislu članka 125. stavka 2. odnosno članka 126. stavka 1. ZPUG-a,

– da su zahtjevu za izdavanje rješenja priloženi dokumenti iz članka 242. stavka 2. ZPUG-a.

Ako su ispunjeni propisani uvjeti ZPUG-om i ako je investitor odnosno vlasnik zgrade dostavio dokaze o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, građevin-skoj pristojbi i posebnoj upravnoj pristojbi prema posebnim propisima, nadležno tijelo dužno je izdati rješenje o izvedenom stanju u postupku u kojem se na odgo-varajući način primjenjuju odredbe članaka 214. do 221. i članka 222. stavka 3. ZPUG-a.

11.7.2. Potvrda izvedenoga stanja

Za građevinu za koju se prema ovom zakonu izdaje potvrda glavnoga projekta i koja je izgrađena bez te potvrde, izdaje se potvrda izvedenoga stanja. Takva građe-vina smatra se izgrađenom ako su joj dovršeni dijelovi bitni za ostvarivanje njezine namjene u mjeri prikladnoj za uporabu te građevine.

Zahtjev za izdavanje potvrde izvedenoga stanja u pisanom obliku podnosi in-vestitor odnosno vlasnik građevine.

Zahtjevu za izdavanje potvrde izvedenoga stanja investitor odnosno vlasnik prilaže:

– konačnu lokacijsku dozvolu,– tri primjerka arhitektonskoga snimka izvedenoga stanja s dokazima o ispu-

njavanju bitnih zahtjeva za građevinu, izrađenima po osobama ovlaštenim za projektiranje,

– pisano izvješće o kontroli dokaza ispunjavanja bitnih zahtjeva ako je kontrola potrebna,

– elaborate o geotehničkim i drugim istražnim radovima, te tehnološke, promet-ne i druge elaborate ako su podaci iz tih elaborata poslužili za izradu snimka izvedenoga stanja,

– dokaz da ima pravo graditi na građevnoj čestici.U postupku izdavanja potvrde izvedenoga stanja utvrđuje se:– da je izvedeno stanje građevine u skladu s lokacijskom dozvolom,

85

– da arhitektonski snimak izvedenoga stanja sadrži tlocrte, presjeke, poglede i/ili druge nacrte koji se podudaraju s izvedenim stanjem građevine,

– da je dokazano da građevina ispunjava bitne zahtjeve,– da je građevna čestica uređena u smislu članka 125. stavka 2., odnosno članka

126. stavka 1. ZPUG-a,– da su zahtjevu za izdavanje potvrde priloženi dokumenti iz članka 245. stavka

2. ZPUG-a.Ako su ispunjeni propisani uvjeti ZPUG-om i ako je investitor odnosno vlasnik

zgrade dostavio dokaze o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, građevin-skoj pristojbi i posebnoj upravnoj pristojbi prema posebnim propisima, nadležno tijelo dužno je izdati potvrdu izvedenoga stanja u postupku u kojem se na odgo-varajući način primjenjuju odredbe članaka 224. do 226. i članka 227. stavka 3. ZPUG-a.

Ako se u slučaju građevine, koja je na građevinskoj čestici izgrađena bez rje-šenja o uvjetima građenja, utvrdi da izvedeno stanje građevine nije u skladu s ar-hitektonskim snimkom izvedenoga stanja nadležno upravno tijelo odbit će zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju odnosno potvrde izvedenoga stanja bez prethodnoga donošenja zaključka iz članka 220. stavka 1., odnosno članka 226. stavka 2. ZPUG-a. Radi utvrđivanja činjenica nadležno upravno tijelo dužno je provesti očevid na građevnoj čestici.

Za rekonstrukciju građevine, koja je na građevinskoj čestici izgrađena bez rje-šenja o uvjetima građenja, za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju odnosno potvrda izvedenoga stanja, potrebno je ishoditi rješenje o uvjetima građenja odno-sno potvrdu glavnoga projekta za cjelokupnu građevinu.

11.8. Prijava početka građenja i gradilište

11.8.1. Prijava početka ili nastavka građenja

Investitor je dužan Ministarstvu odnosno nadležnom upravnom tijelu, građe-vinskoj inspekciji i inspekciji rada, najkasnije u roku od osam dana prije početka građenja ili nastavka izvođenja građevinskih radova nakon prekida dužeg od tri mjeseca, pisano prijaviti početak građenja, odnosno nastavak radova.

Investitor zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgra-de za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti kojoj građevinska (bruto)

86

površina nije veća od 600 m2, dužan je najkasnije do dana početka radova imati pravomoćno rješenje o uvjetima građenja te glavni projekt i elaborat iskolčenja građevine izrađen u skladu s ZPUG-om i posebnim propisima.

Investitor građevine, za koju Ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu (čl. 105., st. 2.) dužan je najkasnije do dana početka radova imati pravomoćnu građevinsku dozvolu i elaborat iskolčenja građevine izrađen u skladu s ZPUG-om i posebnim propisima.

Investitor ostalih građevina, osim jednostavnih građevina određenih pravilni-kom (čl. 209., stavka 5.), dužan je najkasnije do dana početka radova imati potvrdu glavnoga projekta i elaborat iskolčenja građevine izrađen u skladu s ZPUG-om i posebnim propisima.

U prijavi početka građenja investitor je dužan navesti izvođača i oznaku elabo-rata iskolčenja.

U slučaju prekida građenja investitor je dužan poduzeti mjere radi osiguranja građevine i susjednih građevina, zemljišta i drugih stvari.

Elaborat iskolčenja građevine izrađuje osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu u skladu s idejnim, odnosno glavnim projektom, koji je sastavni dio rješenja o uvjetima građenja, od-nosno potvrde glavnoga projekta i građevinske dozvole.

Iskolčenje građevine mora obaviti osoba ovlaštena za obavljanje poslova dr-žavne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu. Ispravnost iskolče-nja građevine potvrđuje osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu, upisom u građevinski dnevnik prije početka radova iskopa.

Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave nakon prethodno pribavljenog mišljenja turističke zajednice mjesta, općine ili grada može odlukom za određene vrste građevina, odnosno radova na određenim područjima, odrediti razdoblje ka-lendarske godine i vrijeme u kojemu se ne mogu graditi građevine, odnosno izvoditi radovi. Ta odluka ne odnosi se na građevine za koje Ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu i za koje je odlukom Vlade ili posebnim zakonom utvrđen interes Republike Hrvatske.

11.8.2. Uređenje gradilišta

Gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprječa-vanja nekontroliranoga pristupa ljudi na gradilište.

87

Na gradilištu koje se proteže na velikim prostranstvima (željezničke pruge, ce-ste, dalekovodi i sl.) dijelovi gradilišta koji se ne mogu ograditi moraju biti zaštićeni određenim prometnim znakovima ili označeni na drugi način.

Ograđivanje gradilišta nije dopušteno na način koji bi mogao ugroziti pro-laznike.

Gradilište mora biti označeno pločom koja obvezno sadrži ime, odnosno tvrtku investitora, projektanta, izvođača i osobe koja provodi stručni nadzor građenja, naziv i vrstu građevine koja se gradi, naziv tijela koje je izdalo akt na temelju kojeg se gradi, klasifi kacijsku oznaku, urudžbeni broj, datum izdavanja i pravomoćnost toga akta, kao i naznaku da je to kulturno dobro kad je pred metna građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Privremene građevine i oprema gradilišta moraju biti stabilni te odgovarati propisanim uvjetima zaštite od požara i eksplozije, zaštite na radu i svim drugim mjerama zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

Privremene građevine izgrađene u sklopu pripremnih radova, oprema gradilišta, neutrošeni građevinski i drugi materijal, otpad i sl. moraju se ukloniti i zemljište na području gradilišta i na prilazu gradilišta mora se dovesti u uredno stanje prije iz-davanja uporabne dozvole, odnosno dostave završnog izvješća nadzornog inženjera nadležnom upravnom tijelu.

Na gradilištu je potrebno predvidjeti i provoditi mjere kojima se onečišćenje zraka, tla i podzemnih voda te buka svodi na najmanju mjeru.

Na gradilištu je potrebno predvidjeti i provoditi mjere zaštite na radu te ostale propisane mjere za zaštitu zdravlja ljudi.

Gradilište mora imati uređenu elektrotehničku instalaciju u skladu s propi-sima.

Gradilište mora biti uređeno i u skladu s posebnim zakonom ako ZPUG-om ili propisom donesenim na temelju ZPUG-a nije određeno drukčije.

11.8.3. Dokumentacija na gradilištu

Izvođač na gradilištu mora imati:1. rješenje o upisu u sudski registar, odnosno obrtnicu,2. suglasnost za obavljanje djelatnosti građenja i ugovor o udruživanju izvo-

đača prema posebnom zakonu,

88

3. akt o imenovanju glavnog inženjera gradilišta, inženjera gradilišta, odnosno voditelja radova,

4. akt o imenovanju nadzornog inženjera, odnosno glavnoga nadzornog inže-njera,

5. rješenje o uvjetima građenja, potvrdu glavnog projekta, odnosno građevin-sku dozvolu s idejnim odnosno glavnim projektom,

6. izvedbene projekte s mišljenjem projektanta glavnog projekta i ovjerene od revidenta koji je to u izvješću o obavljenoj kontroli glavnoga projekta zatražio, za do tada izveden dio građevine i građevinske i druge radove koji su u tijeku sa svim izmjenama i dopunama,

7. izvješća revidenata o obavljenoj kontroli izvedbenoga projekta ako je to propisano,

8. građevinski dnevnik,9. dokaze o sukladnosti za ugrađene građevne proizvode, dokaze o sukladnosti

prema posebnom zakonu za ugrađenu opremu, isprave o sukladnosti odre-đenog dijela građevine bitnim zahtjevima prema posebnom zakonu i dokaze kvalitete za koje je ZPUG-om, posebnim propisom ili projektom određena obveza prikupljanja tijekom izvođenja građevinskih i drugih radova kao i obveza provedbe kontrolnih postupaka za do tada izveden dio građevine i građevinske i druge radove koji su u tijeku,

10. elaborat iskolčenja građevine,11. drugu dokumentaciju, dozvole i dopuštenja za koje je posebnim propisima

propisana obveza da je izvođač nakon početka građenja građevine mora imati na gradilištu.

Obrazac, uvjete i način vođenja građevinskoga dnevnika na gradilištu propisuje ministar pravilnikom.

Dokumente opisane točkama: 5., 6., 8. i 9. nakon završetka građenja trajno čuva investitor, odnosno vlasnik građevine.

Izvođač na gradilištu zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti kojoj građe-vinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 ne mora imati dokumentaciju opisanu točkama: 2., 6. i 7.

89

11.8.4. Uporaba građevina

Izgrađena zgrada kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 mogu se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.

Građevina za koje Ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu (čl. 105. stavka 2.) može se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što Ministarstvo izda za tu građevinu uporabnu dozvolu.

Ostale građevine, osim jednostavnih građevina određenih podzakonskim aktom (čl. 209. stavka 5.), mogu se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što nadlež-no upravno tijelo, koje je izdalo potvrdu glavnoga projekta, izda za tu građevinu uporabnu dozvolu.

11.8.5. Uporabna dozvola

Uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo za izgrađenu građevinu za koju je izdalo građevinsku dozvolu, a nadležno upravno tijelo za izgrađenu građevinu za koju je izdalo potvrdu glavnoga projekta.

Uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo, nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevin-skom dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim projektom, a osobito glede ispunja-vanja bitnih zahtjeva za građevinu.

Uporabna dozvola za građevinu za koju se prema posebnim propisima utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, u dijelu koji se odnosi na te uvjete, prestaje važiti u roku i pod uvjetima određenim tim propisom.

Uporabna dozvola za građevinu u kojoj se nalazi sklonište dostavlja se na znanje tijelu nadležnom za poslove zaštite i spašavanja radi vođenja evidencije o skloni-štima.

90

11.8.6. Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole

Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno vlasnik gra-đevine.

Zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine prilaže:

– presliku konačne građevinske dozvole odnosno potvrdu glavnoga projekta,– podatke o sudionicima u gradnji,– pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine,– završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.

11.8.7. Tehnički pregled

Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo dužno je u roku od šezdeset, odnosno trideset dana, od dana primitka urednoga zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole obaviti tehnički pregled građevine.

U slučaju nepotpunoga zahtjeva Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo obvezno je u roku od petnaest dana od primitka zahtjeva zatražiti dopunu.

Tehnički pregled obavlja povjerenstvo koje osniva Ministarstvo, odnosno nad-ležno upravno tijelo.

Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo imenuje predsjednika povjeren-stva i određuje tijela i osobe određene posebnim propisima koja upućuju svog pred-stavnika kao člana povjerenstva.

Predsjednik i članovi povjerenstva stručni su djelatnici i predstavnici tijela i osoba određenih posebnim propisima koji su izdali potvrde iz članka 208. stavka 3. ZPUG-a, predstavnici drugih tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovla-stima te neovisni stručnjaci koje odredi osnivač povjerenstva.

Način obavljanja tehničkoga pregleda, sadržaj pisane izjave izvođača o izvede-nim radovima i uvjetima održavanja građevine i sadržaj završnog izvješća nadzor-nog inženjera propisuje ministar pravilnikom.

Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo poziva na tehnički pregled sudio-nike u gradnji prisutnost kojih je odlučna za obavljanje tehničkoga pregleda. Pozvani sudionici u gradnji dužni su odazvati se pozivu i sudjelovati u radu povjerenstva.

O mjestu, danu i satu obavljanja tehničkoga pregleda, Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo dužno je obavijestiti investitora. Investitor je dužan osigurati prisutnost sudionika u gradnji na tehničkom pregledu.

91

Predsjednik povjerenstva o obavljenom tehničkom pregledu sastavlja zapisnik u koji se unosi i mišljenje članova povjerenstva o tome može li se izgrađena građevina koristiti ili se prethodno moraju otkloniti utvrđeni nedostaci ili se ne može izdati uporabna dozvola.

Ako predstavnik tijela ili osobe određene posebnim propisima nije prisustvovao tehničkom pregledu, niti je u roku od osam dana od dana određenog za obavljanje tehničkoga pregleda dostavio nadležnom upravnom tijelu mišljenje, smatrat će se da je mišljenje toga tijela ili osobe dano, da se građevina može koristiti i da se može izdati uporabna dozvola.

11.8.8. Dužnost investitora u postupku tehničkoga pregleda

Investitor je dužan, najkasnije na dan tehničkoga pregleda, povjerenstvu za tehnički pregled dati na uvid:

– dokumentaciju koju mora imati na gradilištu (čl. 254.),– geodetski situacijski nacrt stvarnoga stanja (situacija) za izgrađenu građevinu

sukladan izdanom aktu koji je kao dio geodetskog elaborata ovjerio katastar-ski ured,

– isprave o sukladnosti, odnosno dokaze kvalitete dijela građevine od ovlaštenih tijela ako je ZPUG-om ili posebnim Zakonom, posebnim propisom ili projek-tom određena obveza provedbe završnog ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete.

11.8.9. Izdavanje uporabne dozvole

Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo izdat će uporabnu dozvolu za izgrađenu građevinu u roku od trideset dana od obavljenoga tehničkoga pregleda ako je povjerenstvo za tehnički pregled dalo mišljenje da se ta građevina može koristiti.

Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole odbit će se rješenjem:– ako je građevina izgrađena bez građevinske dozvole, odnosno potvrde glav-

noga projekta,– ako je građevina izgrađena protivno građevinskoj dozvoli, odnosno potvrđe-

nom glavnom projektu,

92

– ako se u roku od devedeset dana od dana završetka tehničkoga pregleda ne otklone nedostaci koji utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu prema ovom Zakonu,

– ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka izdavanja gra-đevinske dozvole,

– ako je u tijeku postupak poništenja građevinske dozvole, odnosno izmjene i dopune potvrde glavnoga projekta po pravu nadzora,

– ako je u tijeku postupak građevinske inspekcije koji se odnosi na obustavu građenja ili uklanjanje građevine,

– ako građevina nije priključena na prometnu površinu i druge građevine i uređaje komunalne infrastrukture određene lokacijskim uvjetima,

– ako privremene građevine izgrađene u sklopu pripremnih radova, oprema gradili-šta, neutrošeni građevinski i drugi materijal, otpad i sl. nisu uklonjeni, a zemljište na području gradilišta i na prilazu gradilišta nije dovedeno u uredno stanje.

11.8.10. Pokusni rad

Ako postoji potreba ispitivanja ispunjenja bitnih zahtjeva za građevinu poku-snim radom, investitor je obvezan početak pokusnog rada prijaviti Ministarstvu, odnosno nadležnom upravnom tijelu, te tijelima i/ili osobama određenim posebnim propisima koji su izdali potvrde. Investitor je dužan ispitivanje povjeriti osobi koja ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu.

Prijavi pokusnog rada prilaže se:– plan i program ispitivanja bitnih zahtjeva za građevinu u tijeku pokusnog

rada,– usporedne vrijednosti parametara koji se ispituju u pokusnom radu i vrijed-

nosti tolerancije,– predviđeni završetak pokusnog rada.Pokusni rad, bitni zahtjevi koji se ispituju, vrijeme trajanja pokusnog rada i

mjere osiguranja za vrijeme trajanja pokusnog rada moraju biti predviđeni i obra-zloženi glavnim projektom.

Za građevinu za koju je Ministarstvo izdalo građevinsku dozvolu te za građevinu za koju je donesena odluka Vlade o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili za koju je posebnim zakonom određen interes Republike Hrvatske, može se iznimno izdati privremena uporabna dozvola:

– ako nema konačnih rezultata ispitivanja glede ocjenjivanja sukladnosti, od-nosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine, a tehničkim je

93

pregledom utvrđeno da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom do-zvolom, te da su provedeni svi kontrolni postupci glede ocjenjivanja suklad-nosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine za sve radove tijekom građenja kada je ta obveza određena ZPUG-om, propisima donesenim na temelju ZPUG-a, posebnim propisom ili projektom, ili

– ako građevina ima nedostatke koji nisu člankom 262. stavkom 2. ZPUG-a određeni kao razlozi za odbijanje izdavanja uporabne dozvole te koji ne utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu prema ZPUG-u.

Privremena uporabna dozvola izdaje se na rok koji nije duži od devedeset dana, a istekom tog roka potrebno je ishoditi uporabnu dozvolu.

11.8.11. Uporabna dozvola za dio građevine

Uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati prije dovršetka građenja cijele građevine i za dio građevine:

– ako je to potrebno radi nastavka i dovršenja građenja (korištenje mosta za pristup gradilištu, trafostanice i dalekovoda za opskrbu energijom i dr.),

– ako se određeni dio građevine može početi koristiti prije dovršenja cijele građevine.

Potreba izdavanja uporabne dozvole za dio građevine mora biti predviđena glav-nim projektom.

11.8.12. Uporabna dozvola za složenu građevinu

Uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati i prije dovršetka građe-nja složene građevine za neku od građevina od kojih se sastoji složena građevina. U tom slučaju uporabna dozvola izdaje se prema uvjetima određenim lokacijskom dozvolom.

Izdavanje uporabne dozvole za jednu ili više građevina složene građevine mora biti predviđeno glavnim projektom i određeno građevinskom dozvolom za taj dio složene građevine.

94

11.8.13. Troškovi postupka

Ako se tehnički pregled obavlja izvan mjesta u kojem se nalazi sjedište ili ispostava tijela, odnosno sjedište osobe određenih posebnim propisima, investitor je dužan naknaditi tom tijelu, odnosno osobi putne troškove i dnevnice članova povjerenstva za tehnički pregled u visini određenoj posebnim propisima.

Ako je za člana povjerenstva imenovan predstavnik tijela ili osobe određene posebnim propisima a koja nije izdala potvrdu prema posebnom zakonu, investitor je dužan za toga člana povjerenstva tijelu naknaditi troškove prema posebnom zakonu koji se odnosi na vještake.

Način obavljanja tehničkoga pregleda, sadržaj pisane izjave izvođača o izvede-nim radovima i uvjetima održavanja građevine i sadržaj završnog izvješća nadzor-nog inženjera propisuje ministar pravilnikom.

11.8.14. Evidentiranje građevine u katastarskom operatu

Katastarski ured evidentira građevinu u katastarskom operatu ako je za tu građe-vinu izdana uporabna dozvola za građevine za koje se izdaje građevinska dozvola, odnosno potvrda glavnoga projekta, završno izvješće nadzornog inženjera za gra-đevine za koje se izdaje rješenje u uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenoga stanja, odnosno potvrda nadležnoga upravnoga tijela da se za građevinu ne izdaje uporabna dozvola niti drugi navedeni akti, ako ZPUG-om nije propisano drukčije.

Građevina će se evidentirati u katastarskom operatu ako je u njemu formirana građevna (katastarska) čestica za građevinu koja se evidentira.

11.8.15. Uporaba i održavanje građevine

Građevina se rabi samo sukladno njezinoj namjeni.Vlasnik građevine odgovoran je za njezino održavanje.Vlasnik građevine dužan je osigurati održavanje građevine tako da se tijekom

njezina trajanja očuvaju bitni zahtjevi za građevinu, unapređivati ispunjavanje bit-nih zahtjeva za građevinu te je održavati tako da se ne naruše svojstva građevine, odnosno kulturnoga dobra ako je ta građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

95

U slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine dužan je poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takva oštećenja.

Održavanje građevine te poslove praćenja stanja građevine, povremene godišnje preglede građevine, izradu pregleda poslova za održavanje i unapređivanje ispu-njavanja bitnih zahtjeva za građevine, utvrđivanje potrebe za obavljanje popravaka građevine i druge slične stručne poslove, vlasnik građevine, odnosno osoba koja obavlja poslove upravljanja građevinama prema posebnom zakonu mora povjeriti osobama koje ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje tih poslova posebnim zakonom.

Uvjete za održavanje i unapređivanje ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu, energetskih svojstava zgrada, nesmetanog pristupa i kretanja u građevini te način ispunjavanja i dokumentiranja ispunjavanja tih uvjeta, propisuje ministar pravilni-kom.

Pitanja održavanja građevina koja nisu uređena ZPUG-om uređuju se posebnim zakonom.

11.9. Uklanjanje građevina

11.9.1. Dozvola za uklanjanje

Uklanjanju građevine ili njezina dijela, ako se ona ne uklanja prije početka iz-gradnje nove građevine (čl. 211. st. 3.) , odnosno na temelju inspekcijskog rješenja, može se pristupiti samo na temelju dozvole za uklanjanje. Iznimno vlasnik građevine smije ukloniti bez dozvole za uklanjanje zgradu kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2, zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 i jednostavnu građevinu.

Kod uklanjanja građevina ne smije se utjecati na stabilnost okolnog i drugog zemljišta i/ili ispunjavanje bitnih zahtjeva okolnih i drugih građevina, niti ugroziti javni interes na drugi način, a s građevnim otpadom nastalim uklanjanjem građevine mora se postupati sukladno odredbama posebnoga zakona.

Pri uklanjanju građevine ili njezina dijela stručni nadzor provodi se samo u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša.

96

11.9.2. Zahtjev i postupak za izdavanje dozvole za uklanjanje

Zahtjev za izdavanje dozvole za uklanjanje građevine ili njezina dijela vlasnik građevine podnosi Ministarstvu, odnosno nadležnom tijelu u pisanom obliku i pri-laže:

– tri primjerka projekta uklanjanja građevine ili njezina dijela,– dokaz vlasništva građevine,– potvrde tijela ili osoba određenih posebnim propisima ako se uklanjanjem

može ugroziti javni interes (npr. zaštita i spašavanje ljudi, zaštita okoliša, zaštita građevina koje su kulturno dobro, zaštita komunalne i druge infra-strukture i dr.).

U postupku izdavanja dozvole za uklanjanje građevine ili njezina dijela stranka je vlasnik građevine te vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađena građevina za koju se izdaje dozvola za uklanjanje i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini. Stranka je i vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje dozvola za uklanjanje, ako se uklanjanjem utječe na njegova stvarna prava.

11.9.3. Projekt uklanjanja

Projekt uklanjanja građevine ili njezina dijela sadrži:– nacrte, proračune i/ili druge inženjerske dokaze da tijekom uklanjanja neće

doći do gubitka stabilnosti konstrukcije kojim bi se ugrozio život i zdravlje ljudi ili okoliš,

– tehnički opis uklanjanja građevine ili njezina dijela i način zbrinjavanja gra-đevnog otpada i uređenja građevne čestice nakon uklanjanja građevine ili njezina dijela,

– proračun stabilnosti okolnog i drugoga zemljišta i/ili okolnih i drugih građe-vina ako uklanjanje građevine ili način njezina uklanjanja utječe na stabilnost tog zemljišta i/ili ispunjavanje bitnih zahtjeva tih građevina.

Projekt uklanjanja građevine ili njezina dijela podliježe kontroli projekata u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost ako način uklanjanja i/ili uklanjanje građevine utječe na stabilnost okolnog i drugoga zemljišta i/ili ispunjavanje bitnih zahtjeva okolnih i drugih građevina.

97

12. Nadzor

12.1. Upravni nadzor

12.1.1. Opće odredbe

Upravni nadzor nad provedbom ZPUG-a i propisa donesenih na temelju ZPUG-a te zakonitost rada i postupanja nadležnih tijela i osoba s javnim ovlastima koji se odnose na prostorno uređenje i gradnju provodi Ministarstvo. Upravni nadzor provodi službenik Ministarstva kojeg ovlasti ministar.

12.1.2. Poništenje i ukidanje po pravu nadzora

Ako se u provedbi upravnog nadzora, odnosno nadzora koji provodi urbanistič-ki, odnosno građevinski inspektor, utvrdi da su lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, rješenjem o zadržavanju objekta u prostoru, odnosno rješenjem o uvjetima građenja, rješenjem o izvedenom stanju i dozvolom za uklanja-nje građevine, koji su konačni u upravnom postupku, očito povrijeđene materijalne odredbe ZPUG-a, Ministarstvo će takav akt poništiti po pravu nadzora.

Ako se u provedbi upravnog nadzora, odnosno u nadzoru koji provodi građe-vinski inspektor utvrdi da su uporabnom dozvolom, koja je konačna u upravnom postupku, očito povrijeđene materijalne odredbe ZPUG-a, Ministarstvo će takav akt ukinuti po pravu nadzora.

Ako se u provedbi nadzora utvrdi da su rješenjem urbanističkog, odnosno gra-đevinskog inspektora, koje je konačno u upravnom postupku, povrijeđene odredbe ZPUG-a, Ministarstvo će takvo rješenje poništiti po pravu nadzora.

Rješenje o poništenju, odnosno ukidanju po pravu nadzora može se donijeti u roku od godine dana od dana konačnosti akta koji se ukida, odnosno poništava, a u koji se rok ne uračunava dostava rješenja.

Nakon prve neuspješne dostave rješenja o poništenju odnosno ukidanju po pra-vu nadzora dozvole, dostava se provodi stavljanjem tog rješenja na oglasnu ploču Ministarstva. Obavijest o tome ostavlja se na nekretnini na koju se odnosi rješenje o poništenju, odnosno ukidanju.

Rješenje o poništenju, odnosno ukidanju po pravu nadzora smatra se dostavlje-nim danom stavljanja na oglasnu ploču.

98

12.2. Inspekcijski nadzor

12.2.1. Obavljanje poslova inspekcijskog nadzora

Inspekcijski nadzor nad primjenom ZPUG-a i propisa donesenih na temelju ZPUG-a provode inspektori Ministarstva, Uprave za inspekcijske poslove raspo-ređeni na radna mjesta s ovlastima obavljanja inspekcijskog nadzora prostornog uređenja i gradnje u Ministarstvu i u područnim jedinicama Ministarstva u sjedi-štima i izvan sjedišta županija, odnosno u sjedištu Grada Zagreba, ako ZPUG-om nije drukčije određeno.

Poslove inspekcijskog nadzora nad primjenom propisa koji se odnose na pro-storno uređenje obavljaju urbanistički inspektori, a nad primjenom propisa koji se odnose na gradnju obavljaju građevinski inspektori.

Poslovi inspekcijskog nadzora nad primjenom ZPUG-a smatraju se poslovima u kojima postoje posebni uvjeti rada.

12.2.2. Uvjeti za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora

Na radno mjesto glavnog urbanističkog inspektora može se rasporediti diplo-mirani inženjer arhitektonske struke s najmanje deset godina radnog iskustva u struci, od čega tri godine u inspekciji, i s položenim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

Na radno mjesto višeg urbanističkog inspektora može se rasporediti diplomirani inženjer arhitektonske ili građevinske struke s najmanje deset godina radnog isku-stva u struci i s položenim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

Na radno mjesto urbanističkog inspektora može se rasporediti diplomirani in-ženjer arhitektonske ili građevinske struke s najmanje pet godina radnog iskustva u struci i s položenim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

Na radno mjesto glavnoga građevinskog inspektora može se rasporediti diplo-mirani inženjer arhitektonske ili građevinske struke s najmanje deset godina radnog iskustva u struci, od čega tri godine u inspekciji, i s položenim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

Na radno mjesto višega građevinskog inspektora može se rasporediti diplomi-rani inženjer arhitektonske ili građevinske struke s najmanje deset godina radnog iskustva u struci i s položenim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

99

Na radno mjesto građevinskog inspektora može se rasporediti diplomirani in-ženjer arhitektonske ili građevinske struke s najmanje pet godina radnog iskustva u struci i s položenim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

Na radno mjesto nadzornika za građenje s položajem građevinskog inspektora druge vrste zvanja može se rasporediti diplomirani inženjer građevinske struke, odnosno inženjer građevinske struke s najmanje tri godine radnog iskustva i s po-loženim stručnim ispitom iz članka 5. ZPUG-a.

Ministar, odnosno osoba koju on odredi može radi hitne potrebe ili ekonomični-jeg obavljanja inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim zakonom, pisano narediti (višem) građevinskom inspektoru iz jedne područne jedinice da privremeno provodi nadzor na području druge područne jedinice, a najmanje trideset dana neprekidno.

Radna mjesta s ovlastima inspekcijskog nadzora te detaljnijim uvjetima i nji-hovim ovlastima koje moraju ispunjavati osobe na tim radnim mjestima utvrđuje ministar Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva.

12.2.3. Službena iskaznica i znak

Glavni urbanistički, odnosno građevinski inspektor, viši urbanistički, odnosno građevinski inspektor i urbanistički, odnosno građevinski inspektor te nadzornik za građenje dokazuju službeno svojstvo, identitet i ovlasti službenom iskaznicom i znakom.

Oblik, sadržaj te način izdavanja, uporabe i vođenja upisnika o izdanim službe-nim iskaznicama i znakovima te izgled znaka propisuje ministar pravilnikom.

12.2.4. Ovlasti inspektora

U postupku inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten:– zatražiti i pregledati isprave (osobna iskaznica, putovnica i sl.), na temelju

kojih može utvrditi identitet nadzirane osobe, kao i drugih osoba nazočnih inspekcijskom nadzoru,

– ući na gradilište i u građevine, odnosno zgrade, prostorije i prostore (indu-strijske-proizvodne građevine, pogone s pripadajućim uređajima i postroje-nja s pripadajućim zemljištem na građevnoj čestici, te stambene, poslovne i stambeno-poslovne zgrade s pripadajućim zemljištem na građevnoj čestici)

100

i pregledati ih, kao i šumska, poljoprivredna i druga zemljišta te privremena gradilišta i izvođenje radova,

– narediti investitoru odnosno izvođaču da u nužnom opsegu odstrani drveće, drugo raslinje, životinje i druge stvari ako ometaju obavljanje pregleda,

– pregledati poslovnu dokumentaciju koja omogućuje uvid u poslovanje nad-zirane osobe u vezi s primjenom ZPUG-a (poslovne knjige, registre, doku-mente, ugovore, isprave i dr.),

– uzimati izjave od odgovornih osoba radi pribavljanja dokaza o činjenicama koje se ne mogu izravno utvrditi kao i od drugih osoba nazočnih inspekcij-skom nadzoru,

– zatražiti pisano od nadzirane osobe točne i potpune podatke i dokumentaciju potrebnu u inspekcijskom nadzoru,

– utvrđivati činjenično stanje na vizualni način (fotografi ranje, snimanje kame-rom, videozapis i sl.),

– zatražiti uzorkovanje i ispitivanje građevnoga proizvoda putem ovlaštene osobe,

– zatražiti pisano izvješće nadzirane osobe o poduzetim mjerama naređenim u inspekcijskom nadzoru, i

– obavljati i druge radnje radi inspekcijskog nadzora.Poslovnim prostorijama u smislu ZPUG-a smatraju se stambene i poslovne pro-

storije i drugi prostor, u kojima nadzirana osoba obavlja djelatnost.Inspektor je dužan s podacima za koji nadzirana osoba dokaže da je poslovna

tajna postupati sukladno određenim uvjetima za njihovo čuvanje.Troškove analize uzorkovanja podmiruje nadzirana osoba, ako rezultati uzorko-

vanja dokažu odstupanja od propisanih zahtjeva, a u protivnom troškovi se namiruju iz sredstava državnoga proračuna.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor može do donošenja rješenja o izvršenom prekršaju, odnosno sudske presude, privremeno oduzeti dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili sudbenom postupku mogu poslužiti kao dokaz i o tome izdaje potvrdu s točnim podacima o oduzetoj dokumentaciji i predmetima.

Ako tijekom inspekcijskog nadzora inspektor utvrdi da nije ovlašten izravno po-stupati, odmah će izvijestiti odgovarajuće nadležno upravno tijelo, odnosno inspek-tora o uočenim nezakonitostima ili nepravilnostima te zatražiti pokretanje postupka i poduzimanje propisanih mjera u skladu s posebnim propisima.

101

12.2.5. Obveze nadziranih osoba

Nadzirane osobe i tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne samouprave dužne su inspektoru omogućiti provedbu inspekcijskog nadzora i osigurati mu uvjete za neometan rad, dati na uvid i korištenje svu potrebnu dokumentaciju te na pisani zahtjev inspektora dostaviti ili pripremiti bez naplate dodatne podatke potrebne za obavljanje inspekcijskog nadzora.

Nadzirane osobe dužne su na traženje inspektora privremeno obustaviti rad postrojenja i poslovanje u nadziranoj građevini u tijeku inspekcijskog nadzora ako inspektor ne bi mogao na drugi način obaviti inspekcijski nadzor ili utvrditi činje-nično stanje.

Inspektor može od nadzirane osobe i nakon obavljanja inspekcijskog nadzora zatražiti izvršenje pojedine radnje radi potpunog utvrđivanja činjeničnoga stanja i odrediti rok za izvršenje te radnje.

Nadzirana osoba inspektoru nije omogućila provedbu inspekcijskog nadzora ako:– ne omogući obavljanje pregleda u radnim prostorijama nadležnog upravnoga

tijela, odnosno pravne osobe i ovlaštenog arhitekta,– ne dostavi na pisani zahtjev u određenom roku na uvid sve podatke i doku-

mentaciju potrebnu u provedbi nadzora,– ne izvijesti o poduzetim mjerama otklanjanja utvrđenih nedostataka,– ne osigura uvid u traženu dokumentaciju i isprave radi utvrđivanja činjenič-

noga stanja u roku određenom u zapisniku o inspekcijskom nadzoru,– nije dopustila ući na gradilište i pregledati građevine, zgrade, prostorije, pro-

store, pogone s postrojenjima, uređaje i opremu na kojima se obavlja inspek-cijski nadzor,

– nije provela radnje po nalogu inspektora.Ako se inspektoru prilikom nadzora pruži fi zički otpor, odnosno ako se takav

otpor osnovano očekuje, ovlaštena službena osoba nadležne policijske uprave dužna je na zahtjev inspektora pružiti mu pomoć.

12.2.6. Stranke u inspekcijskom postupku

Stranka u smislu ZPUG-a može biti:– jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i osoba ovlaštena za

obavljanje poslova prostornog uređenja u inspekcijskom postupku urbani-stičkog inspektora,

102

– sudionik u gradnji, vlasnik građevine, vlasnik nekretnine na kojoj se građevi-na gradi ili je izgrađena i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u inspekcijskom postupku građevinskog inspektora.

Stranke u inspekcijskom postupku nad primjenom ZPUG-a i propisa donesenih na temelju ZPUG-a koji se odnose na uporabljivost građevnih proizvoda pri građe-nju građevina jesu izvođač i nadzorni inženjer.

Ako je investitor ili vlasnik nekretnine nepoznat ili je nepoznatoga boravišta, stranka je posjednik nekretnine na kojoj se građevina gradi ili je izgrađena.

Stranka u inspekcijskom postupku u kojem se investitor građevine, koja je iz-građena na javnom, odnosno pomorskom dobru, ne može utvrditi, jest nepoznat investitor.

12.2.7. Inspekcijski postupak

Ako inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu odredbi ZPUG-a i propisa donesenih na temelju ZPUG-a, pokrenut će po službenoj dužnosti upravni postupak i poduzeti propisane mjere.

Inspektor će pisano obavijestiti poznatoga podnositelja prijave o utvrđenom činjeničnom stanju u inspekcijskom nadzoru najkasnije u roku od trideset dana od dana utvrđenja toga stanja.

12.2.8. Inspekcijsko rješenje

Ako inspektor utvrdi povredu odredbi ZPUG-a i propisa donesenih na temelju ZPUG-a može donijeti inspekcijsko rješenje i bez saslušanja stranke.

Inspektor će inspekcijsko rješenje donijeti najkasnije u roku od osam dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama presudnim za donošenje rješenja. Ne donošenje rješenja do tog roka ne isključuje obvezu njegova donošenja.

Ako je stranka nepoznata ili nepoznatoga boravišta, inspekcijsko rješenje, od-nosno zaključak dostavlja se stavljanjem na oglasnu ploču Ministarstva. Obavijest o tome ostavlja se i na gradilištu, odnosno građevini.

Obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, odnosno zaključka i rok za podnošenje žalbe, odnosno pokretanje upravnog spora počinju teći od prvog idućega dana od dana oglašavanja.

103

Rješenje i zaključak u slučaju neuspješne dostave smatra se dostavljenim danom stavljanja na oglasnu ploču.

12.2.9. Hitne mjere

U slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, građevinski inspektor može na temelju ZPUG-a usmenim rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku građevine i/ili izvođaču poduzimanje hitnih mjera radi osiguranja, odnosno zabraniti korištenje građevine ili njezina dijela do izvršenja naredbe kada to ocijeni potrebnim.

12.2.10. Zatvaranje gradilišta i pečaćenje sredstava za rad

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor na temelju ZPUG-a na mjestu naređuje zatvaranje gradilišta, posebnim službenim znakom i onemogućuje korištenje oruđa, strojeva i drugih sredstava za rad pečaćenjem.

Građevinski inspektor s gradilišta će ukloniti službeni znak kada investitor, od-nosno vlasnik postupi prema inspekcijskom rješenju, odnosno kad uskladi građenje sa ZPUG-om.

Ako investitor, odnosno vlasnik nastavi graditi poslije zatvaranja gradilišta po-sebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja uz pomoć policije koja će udaljiti izvođača s gradilišta.

Nastavak građenja nakon zatvaranja gradilišta kazneno je djelo prema članku 323. Kaznenog zakona.

Naredba o zatvaranju gradilišta i pečaćenja oruđa, strojeva i drugih sredstava za rad prestaje važiti nakon izvršenja inspekcijskog rješenja građevinskog inspektora odnosno obustave postupka izvršenja.

Način zatvaranja i označavanja zatvorenoga gradilišta te pečaćenja oruđa, stro-jeva i drugih sredstava za rad propisuje ministar pravilnikom.

104

12.2.11. Zaključak o obustavi postupka izvršenja

Ako je nadzirana osoba izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja, ili je iz nekoga drugog razloga prestala obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, inspektor će po službenoj dužnosti donijeti zaključak o obustavi postupka izvršenja.

12.2.12. Pravo na žalbu i upravni spor

Protiv rješenja, zaključka o obustavi postupka izvršenja i zaključka o troško-vima izvršenja koje je donio građevinski inspektor u područnoj jedinici može se u roku od petnaest dana od dana zaprimanja rješenja, odnosno zaključka izjaviti žalba Ministarstvu.

Ako građevinski inspektor u područnoj jedinici Ministarstva utvrdi da je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, a novim aktom nije zami-jenio žalbom osporeni akt, dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od pet dana od dana primitka žalbe dostaviti žalbu sa spisom koji se odnosi na predmet u Mi-nistarstvo na rješavanje.

Žalba izjavljena protiv rješenja, odnosno zaključka ne odgađa njihovo izvr-šenje.

Žalbu izjavljenu protiv rješenja, odnosno zaključka rješava posebno povjeren-stvo Ministarstva koje imenuje ministar.

Iznimno, protiv inspekcijskog rješenja, odnosno zaključka građevinskog inspek-tora koji postupa u nadzoru građevina iz članka 105. stavka 2. ZPUG-a i rješenja urbanističkog inspektora žalba nije dopuštena, ali može se pokrenuti upravni spor, kojim se ne odgađa njegovo izvršenje.

12.2.13. Nadzor urbanističke inspekcije

Urbanistički inspektor provodi inspekcijski nadzor nad općim i pojedinačnim aktima, uvjetima rada nadziranih osoba ovlaštenih za izradu dokumenata prostornog uređenja te poduzima i druge mjere određene ZPUG-om.

U provedbi inspekcijskog nadzora urbanistički inspektor jedinici lokalne, od-nosno područne (regionalne) samouprave rješenjem naređuje u primjerenom roku otklanjanje nepravilnosti i/ili nezakonitosti koje utvrdi u izvješću o stanju u pro-

105

storu, u odluci o izradi prostornoga plana i u dokumentu prostornog uređenja i/ili u postupku njihove izrade, prihvaćanja, odnosno donošenja.

Ako jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne postupi prema rješenju, Ministarstvo će na prijedlog urbanističkog inspektora ukinuti iz-vješće, odnosno donijeti odluku o obustavi od primjene odluke o izradi prostornoga plana, odnosno dokumenta prostornog uređenja ili pojedinih odredbi tih akata.

U provedbi inspekcijskog nadzora urbanistički inspektor predložit će da se po pravu nadzora poništi:

– lokacijska dozvola koja je očito izdana protivno ZPUG-u i propisima done-senim na osnovi ZPUG-a, dokumentu prostornog uređenja i posebnim pro-pisima,

– rješenje o utvrđivanju građevne čestice koje je izdano protivno ZPUG-u i propisima donesenim na osnovi ZPUG-a, dokumentu prostornog uređenja i posebnim propisima,

– rješenje o zadržavanju objekata u prostoru doneseno protivno Zakonu o postu-panju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje („Narodne novine“, br. 33./92.) ili Zakonu o prestanku važenja Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje („Narodne novine“, br. 33./95.).

– akt o parcelaciji koji je izdan na osnovi nezakonite potvrde o njegovoj uskla-đenosti s lokacijskom dozvolom ili rješenjem o uvjetima građenja ili rješe-njem o utvrđenju građevne čestice ili detaljnim planom uređenja.

Rješenje, o poništenju akata donesenih u provedbi inspekcijskog nadzora, može se donijeti u roku od godine dana od kada su postali konačni u upravnom postupku.

Ministarstvo će na prijedlog urbanističkog inspektora rješenjem oduzeti sugla-snost za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja pravnoj osobi, odnosno ovlaštenom arhitektu ako se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da ne ispunjava uvje-te propisane za davanje te suglasnosti ili da stručne poslove prostornog uređenja obavlja protivno ZPUG-u ili propisu donesenom na temelju ZPUG-a i/ili posebnim propisima.

Trgovački sud u sudskom će registru na temelju pravomoćnog rješenja done-senog u provedbi inspekcijskog nadzora po službenoj dužnosti brisati djelatnost obavljanja stručnih poslova prostornog uređenja.

Prijedlog i rješenje doneseno u provedbi inspekcijskog nadzora dostavlja se i Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

106

12.2.14. Nadzor građevinske inspekcije

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ZPUG-om narediti strankama:

– otklanjanje nepravilnosti,– zabranu ugradbe građevnoga proizvoda,– otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini,– obustavu daljnjega građenja građevine,– uklanjanje izgrađene građevine ili građevine koja se gradi,– zabranu uklanjanja građevine, te– druge mjere određene ZPUG-om.Građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora postupa sukladno

odredbama čl. 295. st.1. i u slučaju kad je građevina evidentirana u katastarskom operatu odnosno upisana u zemljišne knjige bez obzira na vrijeme evidentiranja odnosno upisa.

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski će inspektor sudionicima u grad-nji rješenjem narediti da u primjerenom roku otklone utvrđene nepravilnosti.

12.2.15. Zabrana ugradbe građevnoga proizvoda

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor usmenim rješenjem zabranjuje izvođaču ugradbu građevnoga proizvoda za koji utvrdi da se ugrađuje bez dokaza da je uporabljiv. Obveza izvršenja usmenog rješenja počinje teći od dana priopćenja usmenog priopćenja stranci. Pisani otpravak usmenog rješenja mora se stranci otpremiti u roku od osam dana od dana donošenja usmenog rješenja.

U slučaju usmenog rješenja, kojim se zabranjuje izvođaču ugradba građevin-skoga proizvoda, građevinski inspektor naređuje i zatvara gradilište posebnim služ-benim znakom i zapečaćuje oruđa, strojeve i druga sredstva za rad, a nadležna policijska uprava udaljiti će s gradilišta izvođača, koji izvodi građevinske radove.

Usmenim rješenjem građevinski inspektor naređuje investitoru i uklanjanje građevine ili njezinog dijela u koji je ugrađen građevni proizvod ugradba kojega je zabranjena, određuje način izvršenja inspekcijskog rješenja putem druge osobe te ujedno upozorava investitora, odnosno vlasnika građevine da će se uklanjanju građevine, odnosno njezina dijela pristupiti najkasnije u roku od trideset dana od dana utvrđenja da investitor, odnosno vlasnik nije postupio prema naređenom.

107

12.2.16. Otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje vlasniku građevine da otkloni oštećenja na postojećoj građevini zbog kojih postoji opasnost za život ljudi, okoliš, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemlji-štu u određenom roku te poduzima mjere iz članka 287. ZPUG-a.

Rješenjem građevinski inspektor naređuje vlasniku građevine i uklanjanje gra-đevine ili njezina dijela ako u određenom roku ne otkloni oštećenja i određuje način izvršenja inspekcijskog rješenja putem druge osobe u roku od trideset dana od dana utvrđenja da vlasnik u određenom roku nije postupio prema naređenom.

Rješenje se dostavlja radi znanja jedinici lokalne samouprave na području koje se nalazi oštećena građevina i nadležnoj policijskoj upravi.

Smatra se da je građevinski inspektor donošenjem rješenja postupio u skladu sa člankom 383. ZV-a.

Ako se građevina, za koju građevinski inspektor rješenjem naređuje vlasniku građevine da otkloni oštećenja na postojećoj građevini zbog kojih postoji opasnost za život ljudi, okoliš, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nalazi u naselju ili dijelu naselja, koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturno povijesna cjelina ili je građevina upisana u taj Registar ili se nalazi u zaštićenom dijelu prirode, građevinski inspektor to rješenje odmah do-stavlja tijelu državne uprave nadležnom za poslove zaštite kulturnih dobara i zaštite prirode.

Tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite kulturnih dobara i zaštite prirode u roku od petnaest dana od dana primitka rješenja u slučaju građevine koja se nalazi u naselju ili dijelu naselja, koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturno povijesna cjelina ili je građevina upisana u Regi-star kulturnih dobara Republike Hrvatske odredit će vlasniku građevine način i rok otklanjanja oštećenja. Isto će tijelo odlučiti o mogućnosti uklanjanja građevine koja je kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, ako vlasnik u određenom mu roku ne otkloni oštećenja.

Rješenjem o otklanjanju oštećenja na postojećoj građevini, koja nije upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hr-vatske, građevinski inspektor naređuje vlasniku građevine i uklanjanje građevine ili njezina dijela, ako u roku određenom u rješenju ne otkloni oštećenja, tada određuje i način izvršenja inspekcijskog rješenja putem druge osobe u roku od trideset dana od dana utvrđenja da vlasnik u određenom mu roku nije postupio prema naređenom.

Rješenjem o otklanjanju oštećenja na postojećoj građevini, koja je upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hr-

108

vatske, građevinski inspektor naređuje vlasniku građevine i uklanjanje građevine ili njezina dijela, ako u roku određenom u rješenju ne otkloni oštećenja, tada određuje način izvršenja inspekcijskog rješenja putem druge osobe u roku od trideset dana od dana utvrđenja da vlasnik u određenom mu roku nije postupio prema naređenom.

U slučaju građevine koja je upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i za koju tijelu državne uprave nad-ležnom za poslove zaštite kulturnih dobara i zaštite prirode ne odobri uklanjanje, a vlasnik nije otklonio oštećenja, to će tijelo provesti taj postupak prema posebnom zakonu.

Građevinski inspektor naređuje uklanjanje dijela građevine ako je oštećenje na postojećoj građevini takvo da se uklanjanjem dijela građevine ne narušava mehanič-ka otpornost i stabilnost preostaloga dijela građevine. Ako bi se uklanjanjem dijela građevine narušila mehanička otpornost i stabilnost preostaloga dijela građevine, građevinski inspektor naredit će uklanjanje cijele građevine.

12.2.17. Obustava građenja

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem će narediti investitoru, odnosno vlasniku obustavu daljnjega građenja građevine:

– ako se građevina ili njezin dio gradi protivno konačnom, odnosno pravomoć-nom rješenju o uvjetima građenja, građevinskoj dozvoli odnosno protivno potvrđenom glavnom projektu, odnosno protivno izmjeni i/ili dopuni rješenja o uvjetima građenja, izmjeni i/ili dopuni glavnoga projekta, odnosno potvrde glavnoga projekta, izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole, a ne radi se o protivnosti opisanoj kao razlog za uklanjanje građevine ili njezina dijela iz članka 300. stavka 1. podstavka 2. ZPUG-a,

– ako gradi građevinu iz članka 209. stavka 1. ZPUG-a, a nema glavni pro-jekt,

– ako gradi građevinu iz članka 209. stavka 2. i 4. ZPUG-a, a nema izvedbeni projekt,

– ako gradi građevinu, a nije osigurao stručni nadzor građenja,– ako utvrdi nepravilnosti u glavnom projektu ili građenju građevine koje mogu

ugroziti ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu,– ako nakon proteka roka određenog rješenjem iz članka 296. ZPUG-a nisu

otklonjene utvrđene nepravilnosti,– ako građevinske radove izvodi osoba koja ne ispunjava uvjete za obavljanje

djelatnosti građenja prema posebnom zakonu,

109

– ako gradi građevinu nakon donošenja zaključka kojim se dopušta obnova po-stupka izdavanja rješenja o uvjetima građenja odnosno izdavanja građevinske dozvole.

U slučaju kada građevinski inspektor prije donošenja rješenja na mjestu naređuje i zatvara gradilište posebnim službenim znakom i pečaćenjem onemogućuje kori-štenje oruđa, strojeva i drugih sredstava za rad, tada će nadležna policijska uprava po potrebi udaljiti s gradilišta izvođača koji izvodi građevinske radove.

U slučaju obustave građenja na građevini koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske građevinski će inspektor obavijest o tome dostaviti tijelu državne uprave nadležnom za poslove kulture i nadležnoj policijskoj upravi.

12.2.18. Uklanjanje građevine

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski će inspektor rješenjem investito-ru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine odnosno njezina dijela:

– ako se gradi ili je izgrađena bez konačnog, odnosno pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja, građevinske dozvole, odnosno bez potvrđenoga glavnog projekta,

– ako se gradi protivno konačnom, odnosno pravomoćnom rješenju o uvjeti-ma građenja, građevinskoj dozvoli odnosno protivno potvrđenom glavnom projektu, odnosno protivno izmjeni i/ili dopuni rješenja o uvjetima građenja, izmjeni i/ili dopuni glavnoga projekta, odnosno potvrde glavnoga projekta i izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole, tako da je vanjska tlocrtna površina građevine, mjerena kao tlocrtna projekcija najistaknutijih dijelova građevi-ne veća od maksimalno dozvoljene, i/ili nije poštivana propisana udaljenost obveznoga građevinskoga pravca, odnosno regulacijskoga pravca, i/ili je građevina smještena na manjoj udaljenosti od granice građevne čestice ili druge građevine od najmanje udaljenosti dozvoljene dokumentom prostornog uređenja i/ili je broj izgrađenih etaža veći od dozvoljenog, u kojem slučaju se smatra građevinom koja se gradi, odnosno koja je izgrađena bez tih akata,

– ako je izgrađena protivno konačnom, odnosno pravomoćnom rješenju o uvje-tima građenja, građevinskoj dozvoli odnosno protivno potvrđenom glavnom projektu, odnosno protivno izmjeni i/ili dopuni rješenja o uvjetima građenja, izmjeni i/ili dopuni glavnoga projekta, odnosno potvrde glavnoga projekta i izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole,

– ako je stanje izvedene građevine protivno rješenju o izvedenom stanju (čl. 241.), odnosno potvrdi izvedenog stanja (čl. 244.),

110

– ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugro-žena stabilnost građevine i stabilnost okolnih građevina ili je na drugi način ugrožen život ljudi,

– ako u određenom roku ne postupi prema članku 238. stavku 3. ZPUG-a,– ako je izgrađen za vrijeme obnove postupka izdavanja akta kojim se odobrava

građenje,– ako se radi o građevini oštećenoj ili porušenoj u domovinskom ratu, a Mini-

starstvo mora, turizma, prometa i razvitka izdalo je potvrdu da građevinu nije moguće uvrstiti u projekt obnove ratom oštećenih ili porušenih građevina.

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem će investi-toru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje:

– privremene građevine koja nije uklonjena u propisanom roku,– postojeće građevine koja nije uklonjena prije građenja zamjenske građevine.Građevinski inspektor prije donošenja rješenja o obustavi građenja na mjestu

naređuje i zatvara gradilište posebnim službenim znakom i pečaćenjem onemoguću-je korištenje oruđa, strojeva i drugih sredstava za rad, a nadležna policijska uprava prema potrebi će udaljiti s gradilišta izvođača koji izvodi građevinske radove.

Rješenjem o obustavi građenja građevinski će inspektor odrediti rok u kojem je investitor dužan ukloniti građevinu ili njezin dio.

Rješenjem o obustavi građenja građevinski inspektor određuje i način izvršenja inspekcijskog rješenja putem druge osobe te ujedno upozorava investitora, odnosno vlasnika građevine da će se uklanjanju građevine, odnosno njezina dijela pristupiti najkasnije u roku od trideset dana od dana utvrđenja da investitor, odnosno vlasnik nije postupio prema naređenom i da će se ukloniti svi dijelovi građevine izgrađeni nakon donošenja rješenja.

Na temelju rješenja o obustavi građenja bez donošenja dopunskog odnosno po-sebnog rješenja, uklonit će se i oni dijelovi građevine koji bi nakon uklanjanja dijela građevine uklanjanje kojega je naređeno, mogli biti opasnost za život i zdravlje ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu.

Na temelju rješenja o obustavi građenja, osim dijela građevine, uklonit će, se bez donošenja posebnog rješenja, i dio građevine koji nakon uklanjanja navedenoga dijela, ne ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti.

Ako je građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, gra-đevinski će inspektor prije donošenja rješenja o obustavi građenja zatražiti od tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite kulturnih dobara, da odluči o moguć-nosti uklanjanja te građevine ili njezina dijela.

Rješenje o obustavi građenja građevinski inspektor donosi i ako utvrdi da je po-tvrđeni glavni projekt izrađen protivno lokacijskim uvjetima iz lokacijske dozvole.

111

Iznimno, rješenjem o obustavi građenja, građevinski inspektor neće investitoru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.), ako bi tim ukla-njanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će investitoru, odnosno vlasniku narediti izradu projekta sanacije od ovlaštene osobe. Investitor je takvu građevinu odnosno njezin dio obvezan označiti opasnom i nakon izrade projekta sanacije od ovlaštene osobe ukloniti putem ovla-štenog izvođača tu građevinu odnosno njezin dio sukladno projektu sanacije.

12.2.19. Zabrana uklanjanja građevine

U provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku zabranu daljnjeg uklanjanja građevine odnosno nje-zina dijela ako se građevina ili njezin dio uklanja bez konačnog, odnosno pravomoć-nog akta kojim se odobrava uklanjanje iz članka 273. stavka 1. ZPUG-a.

Građevinski inspektor prije donošenja rješenja o zabrani daljnjeg uklanjanja građevine na mjestu naređuje i zatvara gradilište posebnim službenim znakom, a nadležna policijska uprava prema potrebi će udaljiti s gradilišta izvođača koji izvodi građevinske radove.

Ako se uklanja građevina za koju je izdano rješenje o zabrani daljnjeg uklanja-nja građevine, građevinski će inspektor rješenje o uklanjanju dostaviti nadležnoj policijskoj upravi na znanje, a ako je građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i tijelu nadležnom za poslove zaštite kulturnih dobara.

12.2.20. Izvršenje inspekcijskog rješenja

Troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja namiruju se iz državnoga proračuna do naplate od izvršenika. Iznimno, na zahtjev jedinice lokalne samouprave na području koje se provodi izvršenje inspekcijskog rješenja, troškovi izvršenja tog rješenja namiruju se iz proračuna jedinice lokalne samouprave do naplate od izvršenika.

Ako se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz proračuna jedinice lokalne samo-uprave, troškovi tog izvršenja rješenja naknađuju se od izvršenika u korist proračuna jedinice lokalne samouprave.

Radi nesmetanog izvršenja inspekcijskog rješenja nadležna policijska uprava prethodno osigurava građevinu, gradilište i pristup na gradilište od ljudi i stvari za vrijeme izvršenja inspekcijskog rješenja.

112

Troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja donesenog nepoznatom investitoru namiruju se iz državnoga proračuna.

Građevinski inspektor sastavlja zapisnik o izvršenom uklanjanju građevine koji se dostavlja katastarskom uredu.

Nakon isteka roka od deset godina od dana kad je inspek cijsko rješenje postalo konačno ne može se izvršiti.

U rok određen rješenjem ne uračunava se vrijeme proteklo od dana pokretanja postupka za zadržavanje objekta u prostoru prema Zakonu o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje do pravomoć-nog okončanja toga postupka.

Izvršenje inspekcijskog rješenja počinje dostavom rješenja stranci.

12.2.21. Poništenje i ukidanje akata po pravu nadzora

Ako građevinski inspektor u inspekcijskom nadzoru utvrdi da su aktima kojima se odobrava građenje, uklanjanje građevine, odnosno izvedeno stanje koji su konač-ni u upravnom postupku, očito povrijeđene materijalne odredbe ZPUG-a, predložit će Ministarstvu da takav akt poništi po pravu nadzora.

Ako građevinski inspektor u inspekcijskom nadzoru utvrdi da su uporabnom dozvolom, koja je konačna u upravnom postupku, očito povrijeđene materijalne odredbe ZPUG-a, predložit će Ministarstvu da takav akt ukine po pravu nadzora.

113

III. GRAĐEVINSKO PRIVATNO PRAVO

1. Uvod

Građevinsko privatno pravo dijeli se na dva pravna područja – stvarno pravo i obvezno pravo – koja, inače, zajedno s nasljednim pravom čine pravnu granu gra-đansko pravo8. Budući da se obavljanjem građevinske djelatnosti bave trgovačka društva i fi zičke osobe u svojstvu obrtnika za građevinsko privatno pravo relevantni su i propisi koji uređuju materiju trgovačkih društava i obrta, te općenito propisi trgovačkoga prava. Izvođači građevinskih radova često su subjekti trgovačkoga prava jer se trgovačko pravo ne odnosi isključivo na trgovce u užem smislu (osobe koje se kao svojom djelatnosti bave kupnjom i prodajom robe, tj. pokretnih stvari), nego i na pravne subjekte (fi zičke ili pravne osobe) koji samostalno trajno obavljaju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Izgradnja građevina gospodarska je djelatnost izvođača građevinskih radova jer on izgradnjom građevine ostvaruje dobit. Izvođači građe-vinskih radova stupaju u pravne odnose s drugim subjektima trgovačkoga prava, npr. investitorima koji ulažu fi nancijska sredstva u izgradnju s namjerom prodaje dijelova građevinskog objekta (stanova, poslovnih prostora) ili radi izgradnje za potrebe obavljanja svoje gospodarske djelatnosti. U tim slučajevima izvođači gra-đevinskih radova i investitori sklapaju trgovačke ugovore.

Za građevinsko privatno pravo važni su instituti stvarnog i obveznog prava.Stvarno pravo skup je pravnih pravila koja uređuju pravne odnose u koje pravni

subjekti stupaju glede stvari. Stvarno pravo uređuje institute posjeda, vlasništva, prava građenja, založnoga prava i drugih stvarnih prava, a također obuhvaća mate-riju zemljišnih knjiga.

Obvezno pravo je skup pravnih pravila koja uređuju pravne odnose u koje pravni subjekti stupaju glede činidbe. Činidba je svaka pozitivna (davanje, činjenje) ili negativna (trpljenje, propuštanje) ljudska radnja koju je dužnik dužan ispuniti

8 Iako između pojmova građansko i privatno pravo postoje znatne razlike, u ovoj knjizi pojmovi građansko i privatno pravo koriste se kao istoznačnice. Naziv građansko pravo potječe još iz povijesti, kada su se pravila građanskoga prava primjenjivala samo na one ljude kojima je pravni poredak priznavao pravni položaj građanina, a nije se npr. primjenjivalo na strance i osobe koje nisu imale građanski status.

115

vjerovniku. Pravni odnos u kojem je objekt činidba naziva se obveznopravni od-nos, a katkad ga se naziva i dužničko-vjerovnički odnos. Obvezno pravo obuhvaća institute ugovora i izvanugovornih obveza. Ugovori koji su izravno relevantni za građevinsku djelatnost jesu ugovor o kupoprodaji, ugovor o građenju i ugovor o djelu. U izvanugovornom dijelu obveznoga prava najvažnije mjesto pripada institutu odgovornosti za štetu.

U velikom broju europskih pravnih poredaka građansko pravo uređeno je gra-đanskim zakonicima. U odnosima između trgovaca primjenjuju se trgovački zako-nici. No, u našem pravnom poretku građansko i trgovačko pravo uređeno je većim brojem posebnih zakona. To su ujedno i pravni izvori građevinskoga privatnoga prava. Glavni izvori građevinskoga privatnoga prava jesu:

– Zakon o obveznim odnosima9 – Narodne novine, br. 35./05. i 41./08.– Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – Narodne novine, br. 91./96.,

68./98., 137./99., 22./00., 73./00., 114./01., 79./06. i 141./06.– Zakon o zemljišnim knjigama – Narodne novine, br. 91./96., 68./98., 137./99.,

114./01. i 100./04.– Zakon o trgovačkim društvima – Narodne novine, br. 111./93., 34./99., 52./00.,

118./03. i 107./07.

2. Stvarnopravni odnosi

2.1. Stvar

Stvarna prava postoje neposredno na stvarima. Po tome se stvarnopravni odnosi razlikuju od obveznopravnih odnosa. Vlasnik ima pravo na stvari na kojoj ima pravo vlasništva neposredno. Vjerovnik (nositelj prava ili ovlaštenik u obveznopravnom

9 Zakon o obveznim odnosim, Narodne novine, br. 35./05. Taj je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2006. Prije stupanja na snagu toga propisa bio je na snazi Zakon o obveznim odnosima iz 1978. godine, koji je 1991. godine preuzet u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53./91.) i više je puta mijenjan i dopunjavan (izmjene i dopune objavljene su u Narodnim novinama, br. 73./91., 3./94., 7./96., 112./99. i 88./01.). Novi ZOO primjenjuje se na sve obveznopravne odnose koji su nastali nakon što je stupio na snagu.

116

odnosu) nema pravo na stvar, već ima pravo tražiti od dužnika da mu dužnik ispuni obvezu koja se u konkretnom slučaju može sastojati u predaji stvari. Tek kad dužnik preda vjerovniku stvar, vjerovnik će postati vlasnik. Ako vjerovnik sam uzme stvar u posjed neće steći vlasništvo. Vlasništvo, kao glavno stvarno pravo, ovlašćuje svo-jeg nositelja (vlasnika) da sa svojom stvari čini što ga je volja i da svakog drugog isključi od zahvata u svoju stvar. Stvarna prava u načelu mogu postojati samo na stvarima.

Stvar je tjelesni (materijalni) dio prirode različit od ljudi koji služi ljudima za uporabu. Stvar je i sve drugo što je zakonom izjednačeno sa stvarima, kao što su to npr. prirodne sile ako su podložne ljudskoj vlasti, idealni dijelovi stvari te neka prava.

Stvari se dijele s obzirom na veći broj različitih kriterija. Jedna od važnijih po-djela jest podjela na pokretne i nepokretne stvari. Pokretne stvari jesu stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru, a da se tom prilikom ne unište. Nepokretne stvari ne mogu mijenjati položaj u prostoru. K tome treba dodati da se u našem pravu nekretnina defi nira kao zemljišna čestica i sve što je razmjerno trajno spojeno sa zemljišnom česticom. Sve što je razmjerno trajno spojeno sa zemljišnom česti-com čini dio nekretnine, a ne samostalnu nekretninu (načelo pravnog jedinstva nekretnine). To se odnosi i na sve što je izgrađeno ili dograđeno na zemljišnoj čestici. Stoga zemljište na kojem je izgrađena zgrada predstavlja jednu, a ne dvije nekretnine, pri čemu je nekretnina samo zemljište, a izgrađena zgrada je dio tog zemljišta. To je posljedica djelovanja načela pravnog jedinstva nekretnine. U ne tako davnoj prošlosti u Republici Hrvatskoj nije djelovalo načelo pravnog jedinstva nekretnine, pa se razlikovalo pravo vlasništva nekretnine od prava koja su postojala na zemljištu. Podjela na pokretne i nepokretne stvari važna je za stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Osim toga, važna je i za obvezno pravo jer ugo-vori o kupoprodaji ili zamjeni nekretnina moraju biti sklopljeni u pisanom obliku.

Stvari se dijele i po drugim kriterijima. Prema kriteriju prometnosti postoje stvari u prometu, stvari ograničene u prometu, stvari izvan prometa. Ovisno o tome dolazi li već kod jedne uporabe stvari do njihova uništenja i vidnog umanjenja količine stvari se dijele na potrošne i nepotrošne stvari. Stvari se također dijele na zamjenjive i nezamjenjive stvari te na djeljive i nedjeljive stvari.

117

2.2. Posjed

Od stvarnog prava treba razlikovati posjed. Svako stvarno pravo, pa tako i vla-sništvo, jest pravo, a posjed nije pravo nego faktična vlast na stvari. Posjed može imati i osoba koja nema nikakvo stvarno ili bilo koje drugo pravo. Osoba koja je ukrala stvar ima posjed stvari iako nema nikakvo pravo na stvari niti ga može steći.

Iako je posjed faktična vlast, a ne pravo, ipak je relevantan za pravo. Posjed daje osobi koja ga ima pravo na zaštitu posjeda. Posjednika pokretne stvari smatra se njezinim vlasnikom. Posjed je također relevantan za stjecanje prava vlasništva na pokretnim stvarima. Stoga kupac pokretne stvari neće steći pravo vlasništva na njoj u trenutku sklapanja ugovora ili isplate cijene, nego tek kada mu stvar bude predana u posjed. Kod nekretnina posjed u pravilu nije relevantan za stjecanje prava vlasništva jer u tom slučaju ulogu posjeda igraju zemljišne knjige. No, u stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed je relevantan i za stjecanje prava vlasništva na nekretninama jer se za stjecanje vlasništva dosjelošću (i na pokretninama i na ne-kretninama) traži da stjecatelj posjeduje stvar (pokretnu ili nepokretnu) određeno vrijeme i da posjed ispunjava određene pretpostavke.

Iako posjed nije pravo, pravni poredak pruža zaštitu posjednicima, čak i ako nemaju pravo na posjed (npr. nisu vlasnici niti imaju drugo pravo koje ih ovlašćuje na posjed). Posjed se štiti iako nije pravo da bi se spriječilo samovlasno postupanje pravnih subjekata i osigurao mir u pravnom poretku. Tako npr. iako je kupac platio cijenu, on ne smije samovlasno oduzeti posjed kupljene stvari prodavatelju. Ako to učini, bez obzira što inače ima pravo zahtijevati od prodavatelja da mu preda kupljenu stvar, počinit će smetanje posjeda.

Posjed se može štititi samo u određenom roku nakon što je smetan. Taj rok iznosi 30 dana od saznanja za čin smetanja i osobu koja je posjed smetala, a najkasnije u roku od 1 godine od počinjenoga smetanja. Posjed se može štititi na dva načina – sudskom zaštitom i dopuštenom samopomoći. Sudska je zaštita pravilo, a samo-pomoć iznimka, što znači da se pravni subjekti smiju poslužiti samopomoći samo kada se za to ispune određene pretpostavke. To su:

– opasnost od smetanja posjeda mora biti neposredna,– samopomoć mora biti nužna jer bi sudska zaštita uslijedila prekasno,– sila ne smije biti veće jakosti nego li je primjerena okolnostima.Sudska zaštita pruža se u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju

posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika te neovisno o tome koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

118

2.3. Zemljišne knjige

Zemljišne knjige (gruntovnica) javna su evidencija nekretnina, prava koje po-stoje na nekretninama i određenih činjenica koje su relevante za pravni promet nekretnina (npr. maloljetnost vlasnika, zabrana otuđenja nekretnine, činjenica da je građevina na nekretnini izgrađena bez građevinske dozvole i sl.). Zemljišne knjige služe da se svaka zainteresirana osoba može upoznati s pravnim stanjem određene nekretnine (tko je vlasnik, koja stvarna i druga prava postoje na nekretninama). Naime, pravno stanje nekretnine ne može se utvrditi na samoj nekretnini jer osoba koja se nalazi na nekretnini (npr. stanuje u kući ili stanu) ne mora biti vlasnik nekretnine.

Zemljišne knjige vode općinski sudovi, a temelje se na sustavu realnih folija. Su-stav realnih folija znači da se zemljišne knjige vode prema nekretninama, tako da se uz svaku nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu upisuju vlasnici, prava na nekretnine te druge činjenice određene zakonom. Ako nekretnina promijeni vlasnika ime novog vlasnika upisuje se, a da se pri tome ne mijenja mjesto nekretnine u zemljišnoj knjizi. Sustav realnih folija razlikuje se od sustava personalnih folija prema kojem je osnovi kriterij za evidentiranje nekretnina i prava koja postoje na njima osoba vlasnika.

Zemljišna knjiga sastoji se od glavne knjige, zbirke isprava, zbirke katastarskih planova i pomoćnih popisa (zemljišna knjiga u širem smislu). Glavna knjiga i zbirka isprava čini zemljišnu knjigu u užem smislu. Glavna knjiga sastoji se od zemljišno-knjižnih uložaka koji su uvezani u cjelinu. U svaki zemljišnoknjižni uložak upisuje se jedna ili više katastarskih čestica. Bez obzira na to koliko je katastarskih čestica upisano u jedan uložak, sve one zajedno čine jedno zemljišnoknjižno tijelo, tj. jednu nekretninu. Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri dijela:

– posjedovnica (list A) – u koju se upisuju svi sastavni dijelovi zemljišnoknjiž-noga tijela kao i ona stvarna prava koja postoje u korist zemljišnoknjižnoga tijela ili nekoga suvlasničkoga (idealnoga) dijela zemljišnoknjižnoga tijela, sve katastarske promjene koje se odnose na zemljišnoknjižno tijelo i javno-pravna ograničenja u pravnom prometu zemljišnoknjižnoga tijela koja nisu opće naravi;

– vlastovnica (list B) – u koju se upisuje pravo vlasništva cijeloga zemljišno-knjižnoga tijela te ograničenja kojima je vlasnik osobno podvrgnut glede slobodnoga upravljanja ili glede raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom;

– teretovnica (list C) – u koju se upisuju stvarna prava kojima je opterećeno ze-mljišnoknjižno tijelo ili idealni dio nekoga suvlasnika, kao i prava stečena na tim pravima, pravo nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa, ona ograničenja raspola-ganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojima je podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenoga dobra, zabrana opterećenja ili otuđenja.

119

U zbirku isprava ulažu se isprave na temelju kojih su provedeni upisi u glavnoj knjizi. Zemljišnoknjižni postupak pisani je postupak, pa se upisi provode samo na temelju pisanih isprava, koje se ulažu u zbirku isprava. Na taj se način osigurava čuvanje dokaza o tome da su bile ispunjene pretpostavke za upise. Osim toga, budući da upisi u glavnu knjigu zbog preglednosti moraju biti kratki, čuvanjem isprava na temelju kojih je proveden upis omogućuje se sudu i strankama da uvidom u zbirku isprava steknu potpunije saznanje o pravnom prometu nekretninom.

Zemljišne knjige javna su evidencija. Stoga svatko može zahtijevati uvid u ze-mljišnu knjigu i iz nje dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise. Pri tome osoba koja traži uvid u zemljišnu knjigu, zbirku isprava, pomoćne popise i katastarske planove ne mora imati pravni interes. Pravni interes zahtijeva se za uvid u ostale zemljiš-noknjižne spise. Zemljišne knjige jedina su mjerodavna evidencija prava vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama.

Zemljišne knjige temelje se na podacima katastarske izmjere. Katastar nekretni-na evidencija je o česticama zemljine površine, zgradama i drugim građevinama koje trajno leže na zemljinoj površini ili ispod nje te o posebnim pravnim režimima na zemljinoj površini, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 18. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Narodne novine, 16./07.). Osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina jest katastarska čestica.

Katastarska čestica dio je područja katastarske općine, odnosno katastarskoga područja na moru, određen brojem katastarske čestice i njezinim granicama. Ka-tastarska izmjera prikupljanje je i obradba svih potrebnih podataka kojoj je svrha osnivanje katastarskih čestica, evidentiranje zgrada i drugih građevina, evidentiranje posebnih pravnih režima na zemljištu i načina uporabe zemljišta te izrada kata-starskog operata katastra nekretnina (čl. 27.). Tehnička reambulacija ograničeno je prikupljanje i obrada potrebnih podataka koje se provodi u svrhu u koju se provodi i katastarska izmjera (čl. 28. st. 1.).

U sklopu katastarske izmjere i tehničke reambulacije za katastarsku česticu prikupljaju se i obrađuju sljedeći podaci (čl. 30.):

1. podaci o međama i drugim granicama,2. podatak o adresi katastarske čestice,3. podaci o načinu uporabe katastarske čestice i njezinih dijelova,4. podaci o površini katastarske čestice te o površinama dijelova katastarske

čestice koji se upotrebljavaju na različiti način,5. podaci o posebnim pravnim režimima koji su uspostavljeni na katastarskoj

čestici (pomorsko dobro, vodno dobro, kulturno dobro, strogi rezervat, na-cionalni park, područje graničnoga prijelaza, itd.).

120

Podacima o međama i drugim granicama (podaci o lomnim točkama međa i drugih granica) te podatkom o adresi katastarske čestice opisuje se njezin položaj i oblik (čl. 31. st. 1.).

Vrste upisa u zemljišnu knjigu jesu uknjižba, predbilježba, zabilježba i upis učiniti vidljivim.

Predmet upisa u zemljišne knjige jesu:– sva stvarna prava na nekretnini,– 4 obvezna prava (pravo nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa),– koncesija.Stvarna prava na nekretninama stječu se upisom u zemljišne knjige u stjecanju

na temelju pravnoga posla. To znači da, iako se u pravnom prometu nekretninama nekretnine predaju u posjed kupca, za stjecanje vlasništva nije važno je li nekretnina predana u posjed kupcu, već je li pravo vlasništva kupca upisano u zemljišnu knjigu. Kada se stvarna prava stječu nasljeđivanjem, odlukom suda ili drugog tijela nadležne vlasti ili na temelju zakona, upis nije pretpostavka za stjecanje stvarnih prava, ali se promjena nositelja stvarnih prava može upisati u zemljišnu knjigu. Štoviše, u tim se slučajevima preporučuje upisati stjecanje stvarnih prava da bi stjecateljevo pravo djelovalo prema svima.

U zemljišnu knjigu mogu se upisati i neka obvezna prava, kao i koncesija. Stvarna prava te obvezna prava koja se mogu upisati u zemljišnu knjigu i koncesije obuhvaćena su zajedničkim nazivom knjižna prava. Međutim, treba voditi računa o tome da se samo stvarna prava stječu upisom u zemljišnu knjigu. Obvezna prava koja se mogu upisati u zemljišnu knjigu te koncesije stječu se prije nego što se upisuju u zemljišnu knjigu.

2.4. Stvarna prava

Na stvarima subjekti mogu imati stvarna prava. Broj stvarnih prava u našem pravu određen je ZV-om. Stvarnih prava u našem pravnom poretku ima ukupno pet. To su:

– pravo vlasništva,– pravo građenja,– založno pravo,– služnosti,– pravo iz stvarnoga prava.

121

Sva stvarna prava osim prava vlasništva nazivaju se ograničena stvarna prava, jer je jedino pravo vlasništva neograničeno. Naime, jedino je vlasnik ovlašten sa svojom stvari činiti što ga je volja i isključiti svakog da intervenira u njegovu stvar. Nositelji svih drugih stvarnih prava smiju raditi sa stvari samo ono na što ih ovla-šćuje zakon. Ograničena stvarna prava se još nazivaju i stvarna prava na tuđoj stvari.

2.4.1. Vlasništvo

2.4.1.1. Pojam i objekt

Vlasništvo je stvarno pravo koje svojeg vlasnika ovlašćuje da sa svojom stvari čini što ga je volja te da svakoga drugog isključi od zahvata u svoju stvar. Vlasnička su ovlaštenja, između ostalog, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaga-nja. Pravo vlasništva pojmovno je bezgranično, a sva druga stvarna prava nazivaju se ograničena stvarna prava. Ograničena stvarna prava katkad se nazivaju i stvarna prava na tuđoj stvari. Za razliku od prava vlasništva kod ograničenih stvarnih prava sadržaj ovlaštenja nositelja ograničenih stvarnih prava određen je zakonom.

Objekt prava vlasništva može biti samo stvar. No, sve stvari ne mogu biti objekt prava vlasništva. Stvari koje su izvan prometa, a to su u našem pravnom poretku opća dobra ne mogu biti ni u čijem vlasništvu. Opća dobra oni su dijelovi prirode koji po svojim svojstvima ne mogu biti u vlasti niti jedne fi zičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijeka-ma, jezerima i moru te morska obala. Opća dobra mogu biti i druge stvari za koje je zakonom određeno da su opća dobra (npr. javne ceste). Na općim dobrima uopće ne može postojati pravo vlasništva pa stoga opća dobra nisu niti u vlasništvu Republike Hrvatske i drugih osoba javnoga prava. No, iako nisu u pravu vlasništva Republike Hrvatske, ona vodi brigu o općim dobrima, njima upravlja i za to odgovara.

Od općih dobara valja razlikovati javna dobra. Na javnim dobrima može po-stojati pravo vlasništva i ona su u vlasništvu osoba javnoga prava.

U Republici Hrvatskoj postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. To znači da su izjednačeni svi vlasnici, te da se npr. ne razlikuju prava vlasništva koja pripadaju Republici Hrvatskoj, županijama, gradovima, općinama, ustanovama, trgovačkim društvima, fi zičkim osobama itd. Isto tako iz činjenice da u Republici Hrvatskoj postoji jedna vrsta vlasništva proizlazi da kada više osoba ima pravo vlasništva na istoj stvari, to nije posebna vrsta prava vlasništva nego samo poseban način na koji više osoba sudjeluje u pravu vlasništva.

122

2.4.1.2. Oblici sudjelovanja više osoba u pravu vlasništva

2.4.1.2.1. Suvlasništvo i zajedničko vlasništvo

Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj fi zički nepodijeljenoj stvari prema udjelima koji su idealno/alikvotno određeni. Među suvlasnicima nije podijeljena sama stvar. Idealna podjela stvari znači da stvar nije podijeljena realno. Alikvot-no određeni udjeli znače da je između suvlasnika podijeljeno pravo vlasništva na alikvotne dijelove. Svaki suvlasnik vlasnik je svakog pa i najmanjeg dijela stvari u granicama svojeg suvlasničkog dijela. Ono što je zapravo podijeljeno između suvlasnika jest pravo vlasništva, ali ne po sadržaju, nego po obujmu. To znači da svakom suvlasniku pripadaju sve vlasničke ovlasti, samo u određenom dijelu.

Suvlasništvo se uobičajeno određuje razlomkom, pa ako su npr. dvije osobe suvlasnici stvari tada svaka ima ½ suvlasničkoga dijela (ili svaki po ½ prava vlas-ništva). Suvlasnici ne moraju imati suvalsničke dijelove iste veličine. Bilo koji omjer veličine suvlasničkih dijelova između suvlasnika dolazi u obzir, jedino je bitno da ukupni zbroj suvlasničkih dijelova iznosi 1.

Suvlasništvo uobičajeno prestaje razvrgnućem suvlasništva. Razvrgnuće su-vlasništva može se provesti na različite načine, a za posljedicu ima individualno vlasništvo.

Zajedničko vlasništvo jest vlasništvo više osoba na istoj fi zički nepodijeljenoj stvari prema udjelima koji nisu određeni, ali su odredivi. Zajedničko vlasništvo iznimka je u pravnom sustavu Republike Hrvatske. To znači da može postojati jedino kad je to izričito propisano. Nakon što se kod zajedničkog vlasništva odredi veličina udjela, zajedničko vlasništvo prestaje, a nastaje suvlasništvo. Nakon toga bivši zajednički vlasnici mogu nastaviti sudjelovati u pravu vlasništva kao suvla-snici, a mogu i provesti razvrgnuće suvlasništva.

2.4.1.2.2. Etažno vlasništvo

2.4.1.2.2.1. Pojam i objekt etažnog vlasništva

Etažno vlasništvo jest vlasništvo posebnoga dijela nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili prava građenja sa zgradom pri čemu je etažni vlasnik suvlasnik čitave nekretnine, a za razliku od suvlasništva na kojem nije uspostavlje-no etažno vlasništvo, suvlasnička ovlaštenja etažnoga vlasnika koncentrirana su na posebni dio nekretnine, kao da je njihov isključivi vlasnik. Etažno vlasništvo nije posebna vrsta vlasništva nego suvlasništvo cijele nekretnine koje se od „klasičnog“

123

suvlasništva razlikuje po tome što etažni vlasnik na dijelu na kojem je uspostavljeno njegovo etažno vlasništvo ima ovlaštenja kao da je vlasnik.

Etažno vlasništvo može biti uspostavljeno na samostalnoj uporabnoj cjelini kao što su to npr. stan, poslovna prostorija, samostalne garaže ili jasno omeđena mje-sta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. Etažno vlasništvo može se protezati i na sporedne dijelove nekretnine kao što su to otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. U usporedbi sa samostalnim uporabnim cjelinama sporedni dijelovi ne mogu biti samostalni objekt etažnoga vlasništva. To znači da etažno vlasništvo ne može postojati samo na bal-konu ili terasi, ali ako npr. etažno vlasništvo postoji na stanu tada se može sa stana proširiti (protegnuti) i na balkon ili terasu. Ako se u tom slučaju promijeni vlasnik stana tada će novi vlasnik steći ne samo pravo etažnog vlasništva na stanu nego i na balkonu ili terasi. Da bi se etažno vlasništvo moglo protegnuti sa samostalne uporabe cjeline na sporedne dijelove, sporedni dio mora biti jasno razgraničen u odnosu na ostale dijelove nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz samostalne uporabne cjeline s koje će se etažno vlasništvo protegnuti na sporedni dio.

Etažno vlasništvo ne može postojati na tzv. zajedničkim dijelovima nekretnine (hodnici, dizala, protupožarni prolazi i sl.).

2.4.1.2.2.2. Osnivanje etažnog vlasništva

Etažno vlasništvo može se osnivati na tri različita načina. Etažno vlasništvo može se osnovati na zahtjev suvlasnika koji ima odgovarajući dio suvlasništva. Suvlasnički dio je odgovarajući ako je jednak ili veći od odnosa korisne vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije glede koje se traži uspostava etažnog vlasništva prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekret-nine. Osim što suvlasnik mora imati odgovarajući dio, on mora ishoditi suglasnost ostalih suvlasnika za osnivanje etažnog vlasništva, odluku suda o korisnim vrijed-nostima, potvrdu upravne vlasti da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Tu potvrdu može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu. I na kraju, kada se ispune sve te pretpostavke, potrebno je upisati etažno vlasništvo u zemljišnu knjigu.

124

Etažno vlasništvo može se osnovati i na temelju pisane suglasnosti svih suvlasni-ka te nekretnine. U tom slučaju uzima se da je suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci.

Etažno vlasništvo može se osnovati i u situaciji kada je samo jedna osoba vlasnik nekretnine. Naime, vlasnik zemljišta sa zgradom, odnosno nositelj prava građenja sa zgradom može izjaviti da dijeli svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi. Da bi u tom slučaju nastalo etažno vlasništvo, trebaju se ispuniti i pretpostavke pod kojima je moguća uspostava prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, s time da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odgovarajuća odredba vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja. Etažno vlasništvo se u tom slučaju može osnovati i kada zgrada tek treba biti izgrađena. Naravno, etažno vlasništvo zaista će nastati ako zgrada zaista bude izgrađena. Smisao takvog osnivanja etažnog vlasništva jedno-stavan je. Naime, kupci stanova, poslovnih prostora i drugih samostalnih uporabnih cjelina u zgradama žele kupiti etažno vlasništvo, a ne suvlasništvo s kojim će kasnije povezati vlasništvo posebnoga dijela. Stoga je prodavatelj taj koji će osnovati etažno vlasništvo unaprijed, što znači dok je jedini vlasnik čitave nekretnine.

2.4.1.2.2.3. Prava i obveze etažnih vlasnika

Nakon što je osnovano etažno vlasništvo etažni vlasnik ima određena prava i obveze. Etažni vlasnik ima pravo činiti s posebnim dijelom što želi, naravno, pod pretpostavkom da time ne vrijeđa tuđa prava i prisilne pravne propise. Etažni vlasnik ima pravo uporabljati i iskorištavati posebni dio na kojem ima etažno vlasništvo. Stoga je etažni vlasnik ovlašten živjeti u svojem stanu, obavljati poslovnu djelatnost u poslovnoj prostoriji, a isto tako i dati stan, poslovnu prostoriju ili drugi objekt etažnog vlasništva u najam, zakup i sl. Etažni vlasnik ovlašten je izvršiti preinake na svojem posebnom dijelu, ali je pri tome dužan poštivati građevinske propise. Etažni je vlasnik također ovlašten zahtijevati popravljanje štete koju je pretrpio radi održavanja i popravaka na zajedničkim dijelovima, odnosno štete koju mu je u vezi s preinakama prouzročio drugi suvlasnik. Uz pravo na popravljanje štete etažni vlasnik ima pravo zahtijevati primjereno osiguranje od štete.

Osim prava etažni vlasnik ima i određene obveze. Etažni vlasnik dužan je odr-žavati posebni dio na kojem ima etažno vlasništvo te odgovara za štetu ako ona nastane kao posljedica neodržavanja. Etažni vlasnik dužan je dopustiti pristup i uporabu svojeg posebnog dijela, ako je to potrebno radi popravaka zajedničkih di-

125

jelova, a ako uskrati pristup i uporabu odgovoran je za štetu. Etažni vlasnik dužan je popraviti štetu koja nastane zato što je obavljao promjene na svojem posebnom dijelu. Etažni vlasnik dužan je dati osiguranje te snosi sve javne obveze i terete koji se odnose na njegovo etažno vlasništvo.

Budući da uspostavom etažnoga vlasništva ne prestaje suvlasništvo cijele ne-kretnine, etažni vlasnik ima određena prava i obveze glede cijele nekretnine. To su: pravo upravljati nekretninom, dužnost stvaranja zajedničke pričuve, određivanje zajedničkog upravitelja.

2.4.1.2.2.4. Raspolaganje etažnim vlasništvom

Etažno vlasništvo može se prenositi samo zajedno sa suvlasničkim dijelom s kojim je neodvojivo povezano. To znači da etažni vlasnik ne može prodati stan ili poslovni prostor, a da istovremeno ne proda i suvlasnički dio s kojim je povezano etažno vlasništvo na stanu ili poslovnom prostoru. I obrnuto, etažni vlasnik ne može prodati suvlasnički dio s kojim je povezano etažno vlasništvo na stanu ili poslovnom prostoru, a zadržati etažno vlasništvo stana ili poslovnog prostora. Isto se odnosi i na druge oblike raspolaganja etažnim vlasništvom (npr. osnivanje hipoteke).

Etažni vlasnik može raspolagati etažnim vlasništvom bez suglasnosti ostalih suvlasnika. U tom je smislu svaki etažni vlasnik, kao i bilo koji drugi suvlasnik, potpuni vlasnik svojeg suvlasničkoga dijela.

2.4.1.3. Stjecanje prava vlasništva

Pravo vlasništva može se steći kada se za to ispune odgovarajuće pretpostavke. U svakom slučaju da bi netko mogao steći pravo vlasništva moraju biti ispunjene tzv. opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. To su:

– sposobnost stvari – u načelu su sve stvari sposobne za stjecanje prava vla-sništva, osim općih dobara, jer su opća dobra stvari izvan prometa,

– sposobnost stjecatelja – u načelu su svi pravni subjekti (fi zičke i pravne osobe) sposobni za stjecanje prava vlasništva, no postoje neki izuzetci, npr. za stje-canje prava vlasništva na nekretninama osobe koje nisu hrvatski državljani,

– pravni temelj za stjecanje – koji može biti: pravni posao, odluka suda ili drugoga tijela nadležne vlasti, nasljeđivanje, zakon.

126

2.4.1.3.1. Stjecanje na temelju pravnoga posla

Da bi netko stekao pravo vlasništva na temelju pravnoga posla (ugovor), mora sklopiti pravni posao s vlasnikom stvari, a taj pravni posao mora biti usmjeren na stjecanje prava vlasništva te se vlasništvo mora steći na način predviđen zakonom. Prema tome, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnoga posla su: vlasništvo prednika, valjani pravni posao i ispravan način stjecanja.

Na temelju pravnoga posla može se steći pravo vlasništva samo ako osoba koja želi steći pravo vlasništva sklopi pravni posao s vlasnikom. U tom se slučaju govori o vlasništvu prednika. Taj pravni posao mora biti usmjeren na stjecanje prava vla-sništva pa se tako pravo vlasništva može steći na temelju ugovora o kupoprodaji, ugovora o zamjeni, ugovora o darovanju, ugovora o zajmu i drugih ugovora koji imaju za cilj stjecanje prava vlasništva. Pravo vlasništva ne može se steći na teme-lju ugovora o posudbi, ugovora o najmu, ugovora o zakupu ili drugih ugovora koji nemaju za cilj stjecanje prava vlasništva.

Da bi stjecatelj stekao pravo vlasništva na temelju pravnoga posla, nije dovoljno da s vlasnikom stvari sklopi pravni posao usmjeren na stjecanje prava vlasništva, nego i da stekne pravo vlasništva na ispravan način. Kupac koji je kupio neku stvar neće steći pravo vlasništva samo zato što je sklopio kupoprodajni ugovor, pa čak ni ako je potpuno isplatio kupovnu cijenu. Da bi stekao pravo vlasništva na ispravan način stjecanja za pokretne je stvari predaja stvari u posjed, a za nepokretne stvari upis stjecateljeva prava vlasništva u zemljišne knjige.

2.4.1.3.2. Stjecanje na temelju odluke suda ili drugoga tijela nadležne vlasti

Vlasništvo se može steći i na temelju odluke suda ili drugog tijela nadležne vlasti. Vlasništvo se može steći na temelju odluke suda ili drugoga tijela nadležne vlasti samo u slučajevima određenim zakonom. Zakon predviđa taj način stjecanja prava vlasništva u slučaju konfi skacije. Konfi skacija je kaznena mjera koja se izriče u kaznenom ili prekršajnom postupku kada se oduzimaju stvari kojima je počinjeno kazneno djelo odnosno prekršaj (npr. oružje) ili su nastale počinjenjem kaznenoga djela odnosno prekršaja (npr. opojne droge, krivotvorene isprave) ili je imovinska korist stečena kaznenim djelom ili prekršajem. Vlasništvo u tom slučaju stječe Re-publika Hrvatska u trenutku pravomoćnosti odluke bez upisa u zemljišnu knjigu odnosno bez stjecanja posjeda.

Vlasništvo se stječe na temelju odluke suda ili drugoga tijela nadležne vlasti u slučaju izvlaštenja. Izvlaštenjem se oduzima stvar iz vlasništva dotadašnjega vlasnika da bi vlasništvo stekao korisnik izvlaštenja. Izvlaštenje se može poduzeti

127

samo ako je u interesu Republike Hrvatske. Tako npr. izvlaštenje se provodi kod izgradnje objekata prometne i komunalne infrastrukture, bolnica, itd. Naime, kada bi se u tim slučajevima s vlasnicima nekretnina na kojima bi trebalo izgraditi određene objekte trebao sklopiti ugovor i steći pravo vlasništva na temelju pravnoga posla, to bi produljilo i poskupilo postupak stjecanja prava vlasništva. Osim toga, budući da vlasnik nekretnine nije dužan prodati svoju nekretninu, u nekim slučajevima izgrad-nja bi bila nemoguća radi odbijanja vlasnika nekretnine da proda svoju nekretninu. Izvlaštenje služi tome da se omogući stjecanje vlasništva čak i kada vlasnik ne želi sklopiti pravni posao (drugim riječima, prodati nekretninu). Naravno, i pri izvlašte-nju vlasnik nekretnine koji će izgubiti pravo vlasništva ima pravo dobiti naknadu za nekretninu po tržišnoj vrijednosti nekretnine.

Vlasništvo se stječe na temelju odluke suda ili drugog nadležnoga tijela i u slučajevima davanja naknade za imovinu oduzetu u vrijeme socijalizma (denacio-nalizacija) i razvrgnuća suvlasništva.

2.4.1.3.3. Stjecanje na temelju nasljeđivanja

Vlasništvo se može steći i nasljeđivanjem. Nasljednik će steći pravo vlasništva nasljeđivanjem pod pretpostavkom da je i ostavitelj bio vlasnik. Do stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem dolazi u trenutku smrti ostavitelja. To znači da za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem nije potrebno da nasljednik stekne posjed pokretne stvari, odnosno da nasljednik bude upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik. Nakon smrti ostavitelja vodi se ostavinski postupak u kojem se u pravilu donosi rješenje o nasljeđivanju, ali niti to nije pretpostavka za stjecanje prava vlasništva. Rješenjem o nasljeđivanju samo se potvrđuje prijelaz prava vlasništva koje je nastalo u trenutku smrti ostavitelja.

2.4.1.3.4. Stjecanje na temelju zakona

Stjecanje prava vlasništva na temelju zakona nije jedan slučaj stjecanja prava vlasništva, nego niz međusobno različitih slučajeva stjecanja prava vlasništva. Za sve njih karakteristično je da se za stjecanje prava vlasništva u tim slučajevima vlasništvo stječe izvorno, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na vlasništvu druge osobe, kao što je kod stjecanja na temelju pravnoga posla ili stjecanja nasljeđivanjem. Kod stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla ili stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem stjecatelj će steći pravo vlasništva samo ako je njegov prednik bio vlasnik.

128

Vlasništvo se stječe na temelju zakona dosjelošću, okupacijom, stjecanjem od nevlasnika, stjecanjem povjerenjem u zemljišne knjige, priraštajem itd.

Dosjelost. Posjednik koji posjeduje stvar dovoljno dugo vremena, a nije njezin vlasnik, može steći pravo vlasništva dosjelošću.

Okupacija. Osoba koja uzme u posjed stvar koju je njezin vlasnik napustio ili koja nije ni u čijem vlasništvu (ničija stvar) steći će vlasništvo na toj stvari. Okupa-cijom se može steći isključivo pravo vlasništva pokretnine. U Republici Hrvatskoj sve su nekretnine u nečijem vlasništvu. Naime, čak i ako se vlasnik neke nekretnine odrekne prava vlasništva, nekretnina neće postati ničija, nego će prijeći u vlasništvo Republike Hrvatske.

Stjecanje od nevlasnika. Kada kupac kupi stvar koja nije bila u vlasništvu pro-davatelja, kupac neće moći steći pravo vlasništva na temelju pravnoga posla, jer je jedna od pretpostavaka za to stjecanje vlasništvo osobe koja prenosi pravo vlasništva (u ovom slučaju prodavatelj). Pravo predviđa za tu situaciju alternativni način stjeca-nja. Naime, ako stjecatelj sklopi naplatni pravni posao10 usmjeren na stjecanje prava vlasništva, a pri tome nije znao niti je imao razloga posumnjati da osoba s kojom je sklopio pravni posao nije vlasnik stvari, te mu stvar bude predana u neposredan posjed, može steći pravo vlasništva. Stjecatelj u tom slučaju ipak neće steći pravo vlasništva ako je stvar vlasniku bila ukradena ili ju je zametnuo ili izgubio. Dakle, do stjecanja vlasništva od nevlasnika dolazi npr. kad je osobi koja je prodala tuđu stvar vlasnik tu stvar posudio ili dao u najam ili zakup. Naime, posudbom, najmom ili zakupom ne prenosi se pravo vlasništva na stvari, nego samo posjed. Ako npr. najmoprimac proda stvar koju je dobio u najam tada će stjecatelj moći postati vlas-nik ako su ispunjene maloprije navedene pretpostavke, zato jer u tom slučaju stvar vlasniku nije bila ukradena, niti ju je izgubio ili zametnuo. Stjecanje od nevlasnika u ovom smislu odnosi se na pokretnine. Pravo vlasništva također se može steći od nevlasnika, po pravilima o stjecanju povjerenjem u zemljišne knjige.

Stjecanje povjerenjem u zemljišne knjige. I pravo vlasništva nekretnina može se steći od nevlasnika. U tom slučaju stjecanja od nevlasnika nastaje zato što se stjecatelj pouzdao u stanje u zemljišnim knjigama, ali to stanje nije potpuno i istinito prikazivalo vlasništvo nekretnine.

Priraštaj. Do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona dolazi u slučaju pri-raštaja. Pravila o stjecanju prava vlasništva priraštajem primjenjuju se na različite situacije kada se nešto odvoji od stvari i postane samostalna stvar te kada se stvari različitih vlasnika spoje u jednu stvar.

10 Naplatni pravni posao svaki je pravni posao kod kojeg svaka strana daje nešto za ono što je dobila od druge strane. Najbolji primjer za naplatni pravni posao jest kupoprodajni ugovor. Ku-poprodajnim ugovorom kupac će dobiti pravo vlasništva na nekoj stvari ili neko drugo pravo, a zauzvrat će prodavatelju isplatiti određeni novčani iznos. S druge strane, prodavatelj će kupcu prenijeti pravo vlasništva ili neko drugo pravo, a za to će dobiti novac.

129

2.4.1.4. Zaštita prava vlasništva

Ako netko vlasniku oduzme stvar, oduzeo mu je posjed, ali vlasništvo vlasni-ka nije prestalo pa stoga vlasnik može štititi svoje pravo vlasništva (zaštita prava vlasništva od oduzimanja posjeda stvari). Vlasnik je ovlašten štititi svoje pravo vlasništva i u slučajevima kad mu nije oduzet posjed, ali ga je netko neovlašteno smetao (zaštita prava vlasništva od uznemiravanja).

Vlasništvo se štiti vlasničkim tužbama te posebnim zahtjevima. Vlasničke tužbe dijele se na pravu vlasničku tužbu (reivindikacija), vlasničku tužbu za prestanak uznemiravanja (negatorijska tužba), tužbu predmnijevanog vlasnika za povrat stvari te tužbu predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja. Vlasničke tužbe razlikuju se od tužbi predmnijevanog vlasnika jer u vlasničkim tužbama tužitelj, da bi uspio, mora dokazati da je vlasnik stvari.

Vlasničke tužbe ne zastarijevaju, što znači da vlasnik ima pravo podići tužbu neo-visno o tome koliko je vremena prošlo od oduzimanja stvari ili uznemiravanja. Pravo na podnošenje tužbe prestaje jedino u slučaju da vlasnik izgubi pravo vlas ništva.

2.4.2. Pravo građenja

Pravo građenja ograničeno je stvarno pravo koje ovlašćuje svojeg nositelja da na tuđem zemljištu izgradi građevinu i ima je u svojem vlasništvu. Kod prava gra-đenja jedna je osoba vlasnik zemljišta, a druga je vlasnik građevine izgrađene na tom zemljištu. Pravo građenja omogućuje da nositelj prava građenja ima pravo vlasništva na građevini, a da vlasnik zadrži pravo vlasništva na zemljištu na kojem postoji pravo građenja.

Pravo građenja nastat će ako vlasnik zemljišta sklopi ugovor s budućim no-siteljem prava građenja te ako pravo građenja bude upisano u zemljišnu knjigu. Pravo građenja upisat će se u teretovnicu (list C) zemljišnoknjižnog uloška u koji je upisano zemljište na kojem se osniva pravo građenja te u novi zemljišnoknjižni uložak koji je otvoren za pravo građenja.

Nakon što nastane pravo građenja nastaje pravni odnos između vlasnika zemlji-šta i nositelja prava građenja. U tom odnosu nositelj prava građenja dužan je plaćati naknadu vlasniku zemljišta. Nositelj prava građenja nije vlasnik zemljišta, ali glede zemljišta ima pravni položaj kao da je plodouživatelj, što znači da se može koristiti zemljištem na svaki način u skladu s njegovom namjenom i čuvajući njegovu bit. Naime, da bi se koristio građevinom nositelj prava građenja redovito treba zemljište, pa mu stoga zakonodavac priznaje taj pravni položaj na zemljištu. Nositelj prava

130

građenja stječe pravo građenja da bi imao u vlasništvu građevinu na tuđem zemljištu. Redovito će tu građevinu izgraditi nositelj prava građenja. Ako ju ne izgradi u roku od 20 godina od osnivanja prava građenja, vlasnik zemljišta može zahtijevati da se ukine pravo građenja, a isto može zahtijevati ako je zgrada bila izgrađena, ali se srušila, a nositelj je prava građenja nije obnovio u roku od 6 godina.

Pravo građenja može prestati na različite načine (propašću stvari, ovlašteniko-vim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom korisnika, rasterećenjem te ukinućem). Kada pravo građenja prestane, zgrada pripada vlasniku zemljišta (naravno, pod pretpostavkom da je bila izgrađena), a vlasnik zemljišta dužan je isplatiti bivšem nositelju prava građenja novčani iznos za koji je vrijednost zemljišta sa zgradom povećana u odnosu na ze-mljište bez zgrade. Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga prava, ako nije što drugo određeno. Založno pravo koje je teretilo pravo građenja nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik dužan osobi čije je pravo građenja prestalo. Služnosti, stvarni tereti i založna prava u korist i na teret prava građenja sa zgradom, ostaju kao služnosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemljišta sa zgradom, a s dotadašnjim prvenstvenim redom.

2.4.3. Založno pravo

2.4.3.1. Pojam i objekti založnoga prava

Založno pravo stvarno je pravo koje ovlašćuje svojeg nositelja – založnog vje-rovnika – da se namiri iz vrijednosti zaloga, ako mu nakon dospijeća njegova traž-bina ne bude ispunjena, bez obzira na to tko je vlasnik zaloga.

Založno pravo povećava sigurnost vjerovnika, jer ako mu dužnik ne ispuni dug, tada založni vjerovnik može zahtijevati da se proda zalog (stvar ili pravo opterećeni založnim pravom) te da mu se preda novčani iznos postignut prodajom u visini njegove tražbine. Odgovornost zalogom naziva se još i stvarnopravna odgovornost. Razlikuje se od osobne odgovornosti u kojoj dužnik odgovara vjerovniku svojom čitavom imovinom. U založnom pravu u pravilu postoje obje vrste odgovornosti – stvarnopravna i osobna odgovornost. Založno pravo može se osnovati na različite načine, ali za sva založna prava zajedničko je da ovlašćuju založnog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti zaloga ako mu dužnik o dospijeću ne ispuni tražbinu, bez obzira na to tko je vlasnik zaloga.

Objekt založnoga prava može biti pokretna i nepokrenta stvar, a i prava. Založiti se mogu imovinska prava. Nositelj založnoga prava – založni vjerovnik – može založiti i svoje založno pravo.

131

2.4.3.2. Podvrste založnoga prava i stjecanje založnoga prava

Založno pravo dijeli se na različite podvrste prema različitim kriterijima. Kri-teriji za podjelu založnoga prava jesu vrsta objekta na kojem postoji založno pravo i pravni temelj koji služi za osnivanje založnoga prava. S obzirom na objekte za-ložnoga prava založno pravo dijeli se na založno pravo na pokretninama, založno pravo na nekretninama i založno pravo na pravu. S obzirom na pravni temelj koji služi za osnivanje založnoga prava založno pravo dijeli se na dobrovoljno založno pravo na temelju pravnoga posla, sudsko i javnobilježničko založno pravo te za-konsko založno pravo.

Dobrovoljno založno pravo. Dobrovoljno založno pravo nastaje na način da zalogodavac založi stvar založnom vjerovniku za osiguranje određene tražbine. Založni vjerovnik ujedno je obveznopravni vjerovnik, ali zalogodavac ne mora u svakom slučaju biti dužnik iz obveznopravnog odnosa. Naime, zalogodavac može založiti svoju stvar za tuđi dug (npr. roditelji založe stvar da bi njihovo dijete moglo dobiti zajam). Na strani dužnika može se pojaviti i treća osoba – založni dužnik. Založni dužnik jest osoba koja je vlasnik zaloga u trenutku kada vjerovnik zatraži namirenje prodajom zaloga. Tada založni dužnik mora trpjeti namirenje neovisno o tome što nije založio stvar (nije zalogodavac) niti je dužnik iz obveznopravnog odnosa (npr. nije dobio zajam). Naravno, u konkretnom slučaju može se dogoditi da je jedna te ista osoba i obveznopravni dužnik i zalogodavac i založni dužnik. S druge strane, založni vjerovnik uvijek mora biti ista osoba kao i obveznopravni vjerovnik.

Dobrovoljno založno pravo nastaje na temelju pravnoga posla koji sklapaju zalogodavac i založni vjerovnik. No, založno pravo ne nastaje u trenutku sklapanja pravnoga posla, nego se traži i ispravan način stjecanja založnoga prava. Kada se zalažu pokretne stvari, način stjecanja jest predaja stvari u posjed založnog vje-rovnika. Dobrovoljno založno pravo na pokretnini još se naziva pignus. Način stjecanja založnoga prava na nekretninama jest upis založnoga prava u korist za-ložnog vjerovnika u zemljišnu knjigu. Dobrovoljno založno pravo na nekretnini još se naziva hipoteka. Međutim, postoje i iznimke pa u nekim slučajevima hipoteka može postojati i na pokretninama.

Sudsko založno pravo. Sudsko založno pravo može biti dobrovoljno i prisil-no. Sudsko dobrovoljno založno pravo razlikuju se od dobrovoljnoga založnoga prava na temelju pravnoga posla po tome što u postupku osnivanja sudjeluje sud. Sudsko dobrovoljno založno pravo razlikuje se od dobrovoljnoga založnoga prava na temelju pravnoga posla i po tome što pravni temelj u sudskom založnom pravu ima obilježje ovršne isprave te se u sudskom dobrovoljnom založnom pravu na pokretnoj stvari ne predaje tu stvar u posjed založnom vjerovniku. Stoga je sudsko

132

dobrovoljno založno pravo pogodno za zalaganje pokretnina koje su kupljene na za-jam/kredit. Kupac kupuje te stvari (npr. motorna vozila, građevinsku mehanizaciju, alate i strojeve) da bi ih koristio u svakodnevnom životu ili svojem poslovanju. Kada bi se založno pravo osnivalo kao dobrovoljno založno pravo na temelju pravnoga posla, kupac koji je kupio stvar na zajam/kredit morao bi je odmah predati u posjed založnom vjerovniku te je ne bi mogao rabiti za svrhu za koju ju je kupio.

Sudsko prisilno založno pravo osniva se protiv volje založnoga dužnika kada se za to ispune pretpostavke određene zakonom. Osniva ga sud svojom odlukom.

Javnobilježničko založno pravo. Javnobilježničko založno pravo srodno je sudskom dobrovoljnom založnom pravu.

Zakonsko založno pravo. Zakonsko založno pravo nastaje kada se za to ispu-ne pretpostavke predviđene zakonom, a nije riječ o pravnom poslu ili odluci suda. Zakonsko založno pravo ima npr. najmodavac nekretnine na unesenim stvarima najmoprimca, koje mogu biti predmet ovrhe, te ih može zadržati do namirenja tih tražbina.

Ostvarivanje založnoga prava

Ostvarivanje založnoga prava provodi se ako dužnik ne ispuni svoju obvezu. Založno se pravo ostvaruje tako da se proda zalog i novac ostvaren prodajom zaloga preda vjerovniku. Založno pravo u pravilu se ostvaruje putem suda, a iznimno izvan-sudski. Budući da je pravilo da se založno pravo ostvaruje u pravilu putem suda, i to u postupku koji se naziva ovršni postupak, važan pravni izvor u tom smislu jest Ovršni zakon (Narodne novine, 57./96., 29./99., 42./00., 173./03., 194./03., 151./04., 88./05., 67./07. i 121./05.).

2.4.4. Služnosti

2.4.4.1. Pojam i vrste

Služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari koja ovlašćuju svojeg nositelja da se služi tuđom stvari što je vlasnik dužan trpjeti ili je dužan nešto propuštati što bi inače bio ovlašten činiti.

Osnovna podjela služnosti podjela je na stvarne služnosti i osobne služnosti. Stvarne služnosti su takve služnosti koje postoje na nekretninama. Od stvarnih služ-

133

nosti, služnost postoji na teret jedne nekretnine, a u korist druge nekretnine. Tako npr. stvarna služnost postoji kada stvarno pravo ovlašćuje vlasnika jedne nekretnine da prelazi preko tuđe susjedne nekretnine da bi mogao stupiti na svoju nekretninu (služnost puta). Nekretnina u korist koje postoji stvarna služnost naziva se povlasna nekretnina, a nekretnina na čiji teret postoji stvarna služnost naziva se poslužna ne-kretnina. Za stvarne služnosti karakteristično je da postoje u korist tzv. svagdašnjeg vlasnika povlasne nekretnine. To znači da promjena vlasnika ne utječe na postojanje stvarne služnosti. Stoga ako umre vlasnik povlasne nekretnine, njegov nasljednik koji naslijedi povlasnu nekretninu bit će novi nositelj prava stvarne služnosti. Isto tako, ako vlasnik povlasne nekretnine proda povlasnu nekretninu, novi će vlasnik biti ujedno i nositelj prava stvarne služnosti.

Za razliku od stvarnih služnosti, osobne služnosti su strogo osobna prava. To znači da postoje tako dugo dok postoji njihov nositelj. Kada umre nositelj osobne služnosti, osobna služnost u pravilu prestaje. Za razliku od stvarnih služnosti, koje mogu postojati samo na nekretninama, osobne služnosti u pravilu postoje na ne-kretninama, ali mogu postojati i na pokretninama te na pravima. Osobne služnosti dijele se na plodouživanje, uporabu i stanovanje.

2.4.4.2. Osnivanje služnosti

Stvarne služnosti osnivaju se na temelju pravnoga posla, na temelju odluke suda ili upravne vlasti te na temelju zakona. Osobne služnosti osnivaju se samo na temelju pravnoga posla.

Služnost se osniva na temelju pravnoga posla – ugovora ili oporuke. Služnost se osniva na temelju zakona kada se osniva dosjelošću. Služnost se osniva na temelju odluke suda kada je riječ o nužnom prolazu. Nužni prolaz služnost je puta koju osniva sud na zahtjev vlasnika nekretnine do čije nekretnine nema nikakve veze ili prikladne veze s javnim putom. Nužni prolaz otvara se protiv volje vlasnika nekret-nine preko koje će proći nužni prolaz da bi se omogućilo gospodarsko iskorištavanje povlasne nekretnine. Da bi se osnovao nužni prolaz korist od otvaranja nužnoga prolaza mora biti veća od štete koja će nastati na poslužnoj nekretnini. Nužni prolaz neće se otvoriti ako se tome protive javni interesi, ako bi trebao proći kroz zgrade, ograđena kućna dvorišta, uzgajališta divljači, a kroz ograđene vrtove i vinograde samo ako za to postoji osobito jak razlog. Nužni prolaz osniva se naplatno, što zna-či da vlasnik povlasne nekretnine mora plaćati naknadu za nužni prolaz vlasniku poslužne nekretnine. Nužni prolaz nastaje u trenutku pravomoćnosti odluke suda. Upis u zemljišnu knjigu nije pretpostavka za stjecanje nužnoga prolaza, ali poželjno je nakon osnivanja nužnoga prolaza upisati nužni prolaz u zemljišnu knjigu.

134

Po pravilima o osnivanju nužnoga prolaza osnivaju se i služnosti vodova i drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, teleko-munikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini, ako do povlasne nekretnine nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljačima energije ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i uređajima, a korist od osnivanja služnosti vodova i drugih uređaja veća je od štete koja će nastati na poslužnoj nekretnini. I u tom slučaju vlasnik povlasne nekretnine dužan je platiti naknadu za služnost vodova i drugih uređaja.

Upravna vlast osniva služnost u postupku izvlaštenja.

2.4.5. Pravo iz stvarnoga tereta

Pravo iz stvarnoga tereta jest stvarno pravo koje ovlašćuje svojeg nositelja da od vlasnika nekretnine opterećene stvarnim teretom zahtijeva ponavljana činjenja i davanja na teret vrijednosti te nekretnine. Za razliku od služnosti, u kojoj je sadržaj trpljenje ili propuštanje, u pravu iz stvarnih tereta sadržaj je činjenje ili davanje. Činjenje ili davanje u pravu iz stvarnoga tereta mora biti periodično, što znači da se mora ponavljati – u pravilnim ili nepravilnim razmacima.

U pravu iz stvarnih tereta postoji osobna i stvarnopravna odgovornost vlasnika opterećene nekretnine.

3. Obveznopravni odnosi

Obveznopravni odnos jest odnos između dužnika i vjerovnika. Vjerovnik je oso-ba koja je ovlaštena zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je osoba koja je dužna ispuniti obvezu. Objekt obveznopravnog odnosa jest činidba. To znači da vjerovnik nije ovlaštenik prava na stvari, nego je ovlašten zahtijevati ispunjenje činidbe. Ku-pac koji je ujedno i vjerovnik iz ugovora u kupoprodaji u pogledu činidbe isporuke predmeta kupoprodaje nije nakon sklapanja ugovora postao vlasnik stvari, nego je ovlašten zahtijevati da mu se preda stvar. Tek kad mu stvar bude predana, postat će njezin vlasnik. Tada će prestati postojati obveznopravni odnos i na njegovo će mjesto stupiti stvarnopravni odnos.

135

Obveznopravni odnos kraće se naziva obveza. No, obveza je katkad naziv za dužnikovo dugovanje. Vjerovnikovo pravo da zahtijeva ispunjenje obveze naziva se tražbina (katkada se rabi naziv potraživanje).

Obveznopravni odnos ne nastaje samo sklapanjem ugovora, nego i iz drugih izvora obveza. Izvori obveza jesu:

– ugovori,– prouzročenje štete,– stjecanje bez osnove,– poslovodstvo bez naloga,– jednostrane izjave volje.

3.1. Opći dio obveznoga prava

Opći dio obveznoga prava čine pravila koja su zajednička za sve obveznopravne odnose neovisno o izvoru obveze. Opći dio obveznoga prava čine načela obveznoga prava. To su:

– načelo savjesnosti i poštenja. Sudionici u obveznopravnom odnosu prilikom zasnivanja obveznopravnog odnosa i prilikom ispunjenja obveze i ostvariva-nja prava iz tog odnosa dužni su postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja pravni je standard, što znači da sadržaj pojma savjesnosti i poštenja u svakom konkretnom slučaju utvrđuje sud.

– načelo dužnosti ispunjenja obveze. Dužnik u obveznopravnom odnosu dužan je ispuniti obvezu i odgovara za njezino ispunjenje. Dužnik smije uskratiti ispunjenje obveze samo u slučajevima određenim zakonom.

– načelo zabrane poruzročenja štete. Svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojima se drugom može prouzročiti šteta. Ako šteta nastane i ako se za to ispune pretpostavke, osoba koja je prouzročila štetu dužna ju je popraviti.

– načelo jednake vrijednosti činidaba. Kod naplatnih ugovora činidba i protuči-nidba moraju biti jednake vrijednosti. Međutim, povreda načela jednake vrijed-nosti činidaba sankcionirana je samo u slučajevima predviđenim zakonom.

3.1.1. Činidba

Objekt obveznopravnog odnosa jest činidba. Vjerovnik ima pravo od dužnika zahtijevati ispunjenje činidbe. Činidba je svaka pozitivna ili negativna radnja duž-

136

nika koju on na temelju obveznopravnog odnosa mora ispuniti vjerovniku. Dužnik duguje činidbu vjerovniku neovisno o tome je li obveza nastala iz ugovora, prouzro-čenja štete ili drugog izvora obveze. Stoga činidba postoji ne samo u obveznoprav-nim odnosima koji su nastali na temelju ugovora, nego i u onim odnosima koji su nastali zato što je prouzročena šteta. Naime, štetnik (dužnik) također duguje činidbu oštećeniku (vjerovnik) u smislu popravljanja štete.

U dvostranoobveznim ugovorima svaka je strana vjerovnik, ali ujedno i dužnik, pa osim činidbe postoji i protučinidba.

Da bi vjerovnik imao pravo od dužnika zahtijevati ispunjenje činidbe, činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili barem odrediva. Ako je obveza ispu-njenja činidbe preuzeta pravnim poslom (npr. ugovorom), a činidba je nemoguća, nedopuštena ili nije odrediva, pravni će posao biti nevaljan. Činidba je nemoguća ako se ne može izvršiti. Postoje dvije vrste nemogućnosti činidbe. Ako činidbu ne može nitko izvršiti (npr. netko se obveže sagraditi most u roku od 30 minuta) riječ je o objektivnoj nemogućnosti. S druge strane, ako činidbu ne može izvršiti dužnik, tada je nemogućnost subjektivna. Do nevaljanosti pravnoga posla dovodi isključivo objektivna nemogućnost činidbe. Ako dužnik ne može ispuniti činidbu, pravni je posao valjan. Činidba je nedopuštena ako bi njezino izvršenje dovelo do povrede Ustava Republike Hrvatske, prisilnih propisa ili morala društva. Činidba mora biti određena ili barem odrediva. Činidba je određena ako se točno zna što dužnik duguje vjerovniku. Ako sadržaj činidbe nije određen, to još uvijek ne znači da će biti nevaljan pravni posao na temelju kojeg je nastala činidba. Naime, ako činidba nije određena, dovoljno je da je odrediva. To znači da pravni posao sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti sadržaj činidbe (npr. ako se u ugovoru nalazi odredba da će dužnik vjerovniku isplatiti iznos u vrijednosti neke količine robe kojoj se cijena može utvrditi uvidom u podatke na tražištu) ili su ugovorne strane ostavile trećoj osobi da odredi sadržaj činidbe.

Činidba po svojem sadržaju može biti činidba davanja, činjenja, trpljenja i pro-puštanja. Iako je novčana činidba zapravo činidba davanja, danas se sve više pro-matra kao posebna vrsta činidbe.

3.1.2. Osobna odgovornost dužnika

Dužnik za ispunjenje činidbe odgovara čitavom imovinom. To znači da ako dužnik ne ispuni činidbu, vjerovnik može zahtijevati od suda da sud zaplijeni neki dio dužnikove imovine, proda ga i preda vjerovniku iznos koji mu duguje dužnik. Ta se odgovornost naziva još i osobna odgovornost. Od osobne odgovornosti treba

137

razlikovati stvarnopravnu odgovornost, koja postoji npr. u založnom pravu. Založ-ni vjerovnik odgovara stvarnopravno jer odgovara isključivo vrijednošću zaloga. Naime, ako založni vjerovnik nije ujedno i obveznopravni dužnik, tada založni dužnik mora jedino trpjeti prodaju zaloga i vjerovnikovo namirenje iz vrijednosti zaloga. U tom slučaju vjerovnik nije ovlašten zahvaćati u druge dijelove imovine založnoga dužnika.

Pravni subjekti u načelu odgovaraju čitavom svojom imovinom, ako zakonom za pojedini slučaj nije određeno drukčije. U nekim slučajevima zakonom je propisano da dužnik odgovara samo nekim dijelom imovine.

3.1.3. Zastara

Osim što u pojedinim slučajevima dužnik odgovara samo određenim dijelom svoje imovine katkad on uopće ne odgovara za određeni dug. Naime, u zastarjelim obvezama/dugovima dužnik je i dalje dužnik, ali ga vjerovnik ne može sudskim putem prisiliti da ispuni svoju obvezu. Iznimno je važno da dužnik vodi računa je li neka njegova obveza zastarjela. Ako vjerovnik tuži dužnika i zahtijeva ispunjenje obveze sudskim putem, tada dužnik mora staviti prigovor zastare, jer ako to ne učini, sud će ga osuditi na ispunjenje obveze. Ako dužnik stavi prigovor zastare, dužnik će odbiti tužbeni zahtjev vjerovnika.

Zastara nastupa nakon što protekne vrijeme određeno zakonom. Opći zastarni rok iznosi 5 godina. To znači da vjerovnik može ostvariti svoje pravo u roku od 5 godina, a ako to ne učini snosi rizik da dužnik stavi prigovor zastare. Opći zastarni rok pri-mjenjuje se ako zakonom za pojedini slučaj nije propisan posebni rok. Bez obzira je li riječ o općem ili posebnim rokovima, svi zastarni rokovi određeni su zakonom.

Važno je naglasiti da u građanskom pravu vjerovnik podnošenjm tužbe protiv dužnika prekida tijek zastarnog roka i zastara više ne može nastupiti bez obzira na to koliko traje sudski postupak protiv dužnika. Tek kada se završi sudski postupak, zastarni rok počinje teći iznova.

3.1.4. Vrste obveza

U pravnim odnosima postoje različite vrste obveza. Obveze se dijele prema ra-zličitim kriterijima. S obzirom na broj sudionika u obveznopravnom odnosu, obveze se dijele na dualističke i pluralističke. Naime, u svakom obveznopravnom odnosu

138

postoje dvije strane, dužnik i vjerovnik (dualističke obveze). No, i na strani dužnika i na strani vjerovnika može se pojaviti više osoba (npr. dva dužnika duguju iznos od 1000 kuna jednom vjerovniku) i tada je riječ o pluralističkim obvezama. Plurali-stičke obveze dijele se na djeljive obveze, nedjeljive obveze i solidarne obveze. Za praksu su osobito važne solidarne obveze. Solidarne obveze jesu obveze u kojima je svaki od više vjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje činidbe u cijelosti, a svaki od više dužnika dužan ju je ispuniti u cijelosti iako je činidba djeljiva. Ako npr. tri dužnika duguju vjerovniku 300 kuna, tada je svaki dužan isplatiti 100 kuna. No, ako tri dužnika solidarno duguju vjerovniku 300 kuna, tada vjerovnik može od bilo kojeg od njih zahtijevati isplatu od 300 kuna. Nakon što jedan dužnik ispuni čitavu obvezu prestaje odnos između dužnika i vjerovnika, ali nastaje novi odnos između dužnika koji je ispunio obvezu i ostalih dužnika. Ako nije ništa posebno određeno u prethodnom će primjeru dužnik koji je vjerovniku isplatio svih 300 kuna imati pravo od svakog od ostalih dužnika zahtijevati po 100 kuna. Taj odnos naziva se odnos regresa i njegova posljedica jest raspodjela duga na sve dužnike.

Sljedeća podjela obveza odnosi se na obveze s više činidaba. Obveze s više činidaba dijele se na alternativne, fakultativne i kumulatinve. Alternativne obveze jesu obveze u kojima dužnik duguje više činidaba, a ispunjenjem bilo koje od njih prestaje obveznopravni odnos. Fakultativne obveze jesu obveze u kojima dužnik duguje jednu obvezu, ali obveznopravni će odnos prestati ako ispuni neku drugu činidbu. Kumulativne obveze jesu obveze u kojima dužnik duguje više činidaba i mora ih ispuniti sve da bi prestao obveznopravni odnos.

Važnu vrstu obveza predstavljaju novčane obveze. Novčane obveze jesu one obveze u kojima je dužnik dužan isplatiti određeni novčani iznos. Kada dužnik za-kasni s ispunjenjem novčane obveze, počinju teći kamate. Kamate koje se plaćaju radi zakašnjenja s plaćanjem nazivaju se zatezne kamate. Postoje i ugovorne kamate koje se plaćaju kao naknada za korištenje tuđeg novca. Plaćaju se kod ugovora o zajmu. ZOO-om ograničena je visina kamatne stope zatezne i ugovorne kamate na najviši iznos. Kamatna stopa računa se na temelju eskontne stope Hrvatske narodne banke, tako da se eskontnoj stopi pribroji 8 ili 5 postotnih bodova, ovisno o vrsti ugovora.

139

3.1.5. Promjene u obveznopravnom odnosu

3.1.5.1. Cesija

Cesija ili ustup tražbine jest promjena vjerovnika u obveznopravnom odnosu. Cesija je ugovor kojim stari vjerovnik prenosi tražbinu na novoga vjerovnika. Za cesiju se u pravilu ne traži pristanak dužnika, jer dužnik uopće nije ugovorna strana ugovora o cesiji. Nakon sklapanja ugovora o cesiji dužnik više ne duguje ispunje-nje činidbe starom vjerovniku, nego je mora ispuniti novom vjerovniku. No, da bi dužnik znao da mora ispuniti činidbu novom vjerovniku on mora znati za cesiju. Stoga se dužnika mora obavijestiti o tome da je tražbina cedirana (ustupljena) no-vom vjerovniku. Obavijest o obavljenoj cesiji naziva se notifi kacija. Ako dužnik nije bio obaviješten o cesiji, a inače nije znao da je došlo do cesije, on može ispuniti činidbu starom vjerovniku. Neovisno o tome cesija je valjana iako dužnik nije bio obaviješten o cesiji.

Cesijom dužnik ne smije biti stavljen u lošiji položaj u odnosu na položaj u kojem je bio prije cesije. Stoga dužnik prema novom vjerovniku ima istu obvezu kakvu je imao prema starom vjerovniku.

Stari vjerovnik odgovara novom vjerovniku da tražbina postoji ako je cesija bila naplatna (odgovornost za istinitost tražbine, odgovornost za veritet). U skladu s odgovornosti za istinitost tražbine stari vjerovnik odgovarati će novom vjerovniku ako tražbina nije postojala. Osim odgovornosti za postojanje tražbine postoji i odgo-vornost za naplativost tražbine (odgovornost za bonitet). Odgovornost za naplativost tražbine znači da stari vjerovnik odgovara novom vjerovniku ako novi vjerovnik ne uspije naplatiti tražbinu od dužnika. Odgovornost za naplativost tražbine postoji samo ako su je stari i novi vjerovnik posebno ugovorili.

3.1.5.2. Personalna subrogacija

Personalna subrogacija nastaje kada treća osoba ispuni dužnikov dug vjerovni-ku. Personalna subrogacija može biti ugovorna i zakonska. Ugovorna personalna subrogacija nastaje kada treća osoba prije ili prilikom ispunjenja sklopi ugovor s vjerovnikom prema kojem tražbina prelazi s vjerovnika na treću osobu. Iste učinke imat će ugovor koji treća osoba sklopi prije ispunjenja s dužnikom.

Za razliku od ugovorne personalne subrogacije, u zakonskoj personalnoj su-brogaciji tražbina prelazi na treću osobu koja je ispunila dužnikov dug vjerovniku bez ugovora, na temelju samog zakona. Zakonska personalna subrogacija nastaje kada treća osoba ima pravni interes za ispunjenje tuđega duga. Tako npr. jamac

140

ima pravni interes ispuniti dužnikov dug, jer u protivnom vjerovnik može tražiti ispunjenje od jamca. Ako jamac ispuni dužnikov dug, tražbina će s vjerovnika po samom zakonu prijeći na jamca.

3.1.5.3. Preuzimanje duga

Osim promjena vjerovnika u obveznopravnom odnosu može doći i nastati pro-mjena dužnika. Preuzimanjem duga umjesto dužnika u obveznopravni odnos stupa treća osoba. Preuzimanje duga ugovor je između dužnika i treće osobe na temelju kojeg se mijenja osoba dužnika. Za razliku od cesije (promjene vjerovnika), u kojoj se ne traži pristanak dužnika, za preuzimanje duga zahtijeva se pristanak vjerovnika. Naime, u cesiji promjena vjerovnika ne stavlja dužnika u teži položaj, ali promjena dužnika u preuzimanju duga može pogoršati pravni položaj vjerovnika. Pogoršanje položaja vjerovnika nastaje ako dug od dužnika preuzme osoba koja nije u stanju ispuniti obvezu, niti ima imovinu dostatnu za namirivanje vjerovnika. Stoga se pri preuzimanju duga za promjenu dužnika traži da vjerovnik pristane na preuzimanje duga. Ako vjerovnik ne pristane, umjesto preuzimanja duga nastupaju pravni učinci preuzimanja ispunjenja.

3.1.5.4. Preuzimanje ispunjenja

Preuzimanje ispunjenja ugovor je koji sklapaju dužnik i treća osoba na temelju kojeg je treća osoba dužna ispuniti dužnikov dug. No, pri preuzimanju ispunjenja dužnik ne izlazi iz obveznopravnog odnosa. Štoviše, vjerovnik je u pravnom odnosu jedino s dužnikom, a ne i s trećom osobom. To znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje jedino od dužnika, a ne i od treće osobe. Ako treća osoba ne ispuni duž-nikovu obvezu, ona za to neispunjenje odgovara dužniku.

Preuzimanje ispunjenja nastaje kada dužnik i treća osoba sklope ugovor s namje-rom da nastupi preuzimanje ispunjenja. Osim toga, preuzimanje ispunjenja nastaje i kada su dužnik i treća osoba htjele postići preuzimanje duga, ali u tome nisu uspjeli, jer vjerovnik nije pristao na preuzimanje duga.

3.1.5.5. Pristupanje dugu

Pristupanje dugu promjena je na strani dužnika u kojoj pored dužnika u obve-znopravni odnos stupa treća osoba. Pristupanje dugu nastaje kada treća osoba sklo-pi ugovor s vjerovnikom. Nakon sklapanja ugovora o pristupanju dugu vjerovnik

141

ima dva dužnika. No, to ne znači da isti dug može naplatiti od obojice. Ako treća osoba plati dug, može od prvotnog dužnika zahtijevati isplatu na temelju ugovorne subrogacije.

3.1.5.6. Prijenos ugovora

Promjena subjekata u obveznopravnom odnosu može nastati i prijenosom ugo-vora. Prijenosom ugovora prenosi se cjelokupni pravni položaj s jednoga pravnoga subjekta na drugi pravni subjekt. Prijenos cjelokupnoga pravnoga položaja obuhvaća i prava i obveze. Ako npr. kupac koji još nije platio cijenu niti je primio stvar prenese svoj pravni položaj kupca na drugu osobu, na tu će osobu prijeći cjelokupni položaj kupca. Dakle, istovremeno će na novog kupca prijeći i dugovanje dotadašnjega kupca (njegova obveza da plati cijenu), ali i tražbina dotadašnjega kupca (njegovo pravo da od prodavatelja zahtijeva predaju stvari). Za prijenos ugovora zahtijeva se pristank druge ugovorne strane.

3.1.5.7. Novacija (obnova)

Novacija ili obnova jest ugovor kojim se mijenja sadržaj obveznopravnog od-nosa. Novacijom se mijenja pravna osnova ili glavna činidba. Osoba A i osoba B sklopile su ugovor o najmu temeljem kojeg je osoba B ovlaštena upotrebljavati stvar koja pripada osobi A i za to je dužna platiti najamninu. Ako se osoba A i osoba B nakon toga sporazumiju da osoba B više ne upotrebljava stvar nego da je čuva za osobu A, promijenila se pravna osnova, jer je umjesto obveznopravnog odnosa iz ugovora o najmu nastao obveznopravni odnos iz ugovora o depozitu. Novacija u smislu promjene glavne činidbe postoji u primjeru kada osoba A duguje osobi B određeni novčani iznos, a nakon toga se sporazumiju da će osoba A umjesto novca predati određenu količinu građevinskog materijala.

Novacijom stari obveznopravni odnos prestaje, a nastaje novi obveznopravni odnos. Zbog toga mora biti jasno izražena volja za obnovom. U protivnom pored stare obveze postoji i nova obveza.

3.1.5.8. Nagodba

Ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju ne-izvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Kad pod nazivom nagodbe

142

ugovaratelji sklope neki drugi pravni posao, na njihove se odnose ne primjenjuju odredbe zakona koje vrijede za nagodbu, nego one odredbe koje vrijede za stvarno sklop ljeni posao. Naime, ako samo jedna strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, onda to nije nagodba, nego neki drugi pravni posao – u ovom slučaju priznanje duga. Isto tako, ako samo jedna strana popusti na način da odustane od svojeg prava, to nije nagodba nego otpust duga. I inače je pravilo u građanskom pravu da nije važno kako su ugovorne strane nazvale svoj pravni posao, nego kakav je sadržaj toga pravnoga posla.

3.1.6. Prestanak obveznopravnog odnosa

Obveznopravni odnos nastaje (sklapanjem ugovora, prouzročenjem štete, stjeca-njem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, jednostranim izjavama volje), može se promijeniti (cesijom, personalnom subrogacijom, prijenosom ugovora, obnovom ili novacijom, nagodbom) te na kraju može prestati. Za neke je obveznopravne odnose tipično da ne nastaju da bi trajali. Kupcu je u pravilu bitno da čim prije dobije stvar u vlasništvo, što drugim riječima znači da mu je u interesu da obveznopravni odnos prestane i „pretvori“ se u stvarnopravni odnos. Naime, ispunjenjem kupoprodajnog ugovora kupac će postati vlasnikom stvari. No, u nekim drugim slučajevima ob-veznopravni odnos može trajati dugo u skladu s voljom ugovornih strana, npr. kod dugotrajnih ugovora o zakupu.

Obveznopravni odnos može prestati na različite načine.

3.1.6.1. Ispunjenje

Ispunjenje je redovni način prestanka obveznopravnog odnosa. Posebno dolazi do izražaja u ugovornim obveznopravnim odnosima. Naime, ugovori se sklapaju da bi ugovorne strane putem ispunjenja ostvarile one ciljeve zbog kojih su sklopile ugovor. Kupac sklapa ugovor da bi mu prodavatelj ispunio svoju obvezu, tj. predao stvar. Prodavatelj sklapa ugovor da bi mu kupac ispunio svoju obvezu, tj. isplatio cijenu. Ispunjenjem prestaju i drugi obveznopravni odnosi.

Da bi obveznopravni odnos prestao ispunjenjem, dužnik mora ispuniti dužnu činidbu. Niti dužnik može ispuniti nešto što ne duguje, niti je vjerovnik ovlašten zahtijevati nešto drugo. Osim toga, obveza se mora ispuniti uredno i osobi koja je ovlaštena primiti ispunjenje. Obveza neće prestati ako je prodavatelj predao kupcu neispravni automobil. U tom slučaju riječ je o neurednom ispunjenju obveze, što za

143

sobom povlači odgovornost za materijalne nedostatke ispunjenja. Isto tako obve-znopravni odnos neće prestati ako je kupac isplatio kupovnu cijenu pogrešnoj osobi. Dužnik također mora obvezu ispuniti na vrijeme. Trenutak od kada je dužnik dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik je ovlašten zahtijevati ispunjenje, naziva se dospijeće (dospjelost). Od trenutka dospijeća počinje teći zastara.

3.1.6.2. Prijeboj (kompenzacija)

Prijeboj (kompenzacija) jest način prestanka obveznopravnog odnosa koji na-staje kada se tražbina koju vjerovnik ima prema dužniku poništava s tražbinom koju dužnik ima prema vjerovniku (protutražbina). U slučaju prijeboja prestaje obvezno-pravni odnos u kojem tražbina glasi na manji iznos, a obveznopravni odnos u kojem je tražbina veća ostaje u opsegu koliko je preostalo nakon prijeboja. Prijeboj može nastati sporazumom između dužnika i vjerovnika, jednostranom izjavom volje i na temelju zakona.

Za prijeboj na temelju sporazuma zahtijeva se sporazum između dužnika i vje-rovnika. U sporazumnom prijeboju dužnik i vjerovnik mogu prebijati različite vrste tražbina, neovisno o tome jesu li tražbine dospjele, itd. Za jednostrani prijeboj traži se ispunjenje zakonom propisanih pretpostavaka. Pretpostavke za jednostrani pri-jeboj jesu istovrsnost tražbina, uzajamnost tražbina, dospjelost tražbina, utuživost tražbina i izjava o prijeboju. Postoje slučajevi kad se odstupa od uzajamnosti i utu-živosti, pa se jednostrano mogu prebiti tražbine iako te pretpostavke nisu ispunjene. Također postoje slučajevi kad je prijeboj isključen iako su ispunjene sve pretpo-stavke glede istovrsnosti, uzajamnosti, dospjelosti, utuživosti i izjave o prijeboju.

Prijeboj na temelju zakona nastaje kada zakon propisuje prijeboj u određe-nim slučajevima, npr. kada založni vjerovnik ubire plodove založene stvari čime automatski nastaje prijeboj vrijednosti plodova s tražbinom koju dužnik duguje vjerovniku.

3.1.6.3. Raskid ugovora

Raskid ugovora specifi čan je slučaj prestanka obveznopravnog odnosa koji je nastao na temelju ugovora. Raskidom ugovora prestaje i taj obveznopravni odnos. Ugovorne strane mogu raskinuti ugovor koji je djelomično ispunjen ili uopće nije is-punjen. U tom slučaju riječ je o sporazumnom raskidu ugovora. Do raskida ugovora može nastati i na temelju ugovorne odredbe koja ovlašćuje jednu ili obje ugovorne strane na raskid ugovora. Tada je riječ o jednostranom raskidu na temelju ugovora.

144

Ugovorne strane u nekim slučajevima ovlaštene su raskinuti ugovor na temelju zakona. ZOO predviđa mogućnost raskida ugovora zbog neispunjenja, neurednog ispunjenja, promijenjenih okolnosti, a katkad se ugovor raskida po samom zakonu bez posebne izjave bilo koje od ugovornih strana.

3.1.6.4. Otpust duga

Otpust duga jest izjava vjerovnika kojom on očituje svoju volju dužniku da od njega neće zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik se s tim suglasi. Naime, u prirodi je građanskoga prava da nositelji prava (vjerovnici, vlasnici, nositelji drugih prava) mogu slobodno raspolagati svojim pravima, što znači da ih se mogu i odreći. Ot-pust duga primjer je za odricanje od subjektivnoga građanskoga prava na području obveznoga prava.

3.1.6.5. Sjedinjenje

Ako se u istoj osobi sjedine dužnik i vjerovnik obveznopravni odnos prestaje. Do sjedinjenja dolazi na različite načine (npr. ako dužnik naslijedi vjerovnika). Sje-dinjenjem obveznopravni odnos prestaje jer je obveznopravni odnos pravni odnos, a pravni odnos može postojati samo između pravnih subjekata. Drugim riječima, u svakom pravnom odnosu pa tako i obveznopravnom odnosu moraju postojati minimalno dva pravna subjekta.

3.1.6.6. Nemogućnost ispunjenja

Obveznopravni odnos prestaje kad ispunjenje obveze postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. Pri tome dužnik mora dokazati da on nije odgovoran za neispunjenje obveze.

3.1.6.7. Protek vremena, otkaz

Trajni obveznopravni odnosi prestaju kad protekne rok, ako su to obvezni odnosi s određenim rokom. U obveznopravnim odnosima na neodređeno vrijeme obveznoprav-ni odnos prestaje otkazom. Otkaz je izjava jednog subjekta u obveznopravnom odnosu kojom taj subjekt okončava odnos na neodređeno vrijeme. Primjer za otkaz jest otkaz ugovora o najmu kojim najmodavac ili najmoprimac okončavaju najamni odnos.

145

3.1.6.8. Smrt

Obveznopravni odnos u pravilu ne prestaje smrću vjerovnika ili dužnika, nego se nastavlja s nasljednicima tih osoba. No, ako je obveza nastala s obzirom na osobna svojstva ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, obveznopravni odnos prestati će smrću subjekata u obveznom odnosu.

3.2. Ugovorno pravo

3.2.1. Pojam i sklapanje ugovora

Ugovor je dvostrani (ili višestrani) pravni posao, što znači da nastaje izjavom volje barem dviju ugovornih strana. Pravni posao jest izjava volje usmjerena na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, a to su nastanak, promjena i prestanak gra-đanskopravnih odnosa. Svaki ugovor jest pravni posao, ali svaki pravni posao nije ugovor. Ugovor je samo onaj pravni posao u sklapanju kojega sudjeluje dvije ili više osoba.

Primjer za ugovor na temelju kojeg nastaje građanskopravni odnos jest ugo-vor o najmu. Na temelju ugovora o najmu nastaje građanskopravni odnos između najmodavca i najmoprimca u kojem najmoprimac duguje najmodavcu najamninu. Primjer za ugovor na temelju kojeg se mijenja građanskopravni odnos jest ugovor o obnovi (ugovor o novaciji) kojim ugovorne strane ugovaraju da će izvođač građe-vinskih radova umjesto popravka postojeće građevine obaviti uklanjanje te građe-vine i izgradnju druge građevine po novom projektu. To je ugovor kojim se mijenja građanskopravni odnos jer se nakon njegova sklapanja promijenila obveza izvođača radova. Primjer za ugovor kojim prestaje građanskopravni odnos jest sporazum o raskidu ugovora. Ako se ugovorne strane nekog ugovora dogovore da raskidaju taj ugovor, njihov građanskopravni odnos prestaje.

Sklapanjem ugovora nastaje obveznopravni odnos. Ako kupac i prodavatelj sklope kupoprodajni ugovor između njih postoji obveznopravni odnos, jer je kupac obvezan platiti cijenu, a prodavatelj je obvezan na kupca prenijeti pravo vlasništva ili drugo pravo. Sklapanjem ugovora ne mora uvijek nastati obveznopravni odnos, nego se postojoći odnos može promijeniti ili prestati. Koji su pravni učinci ugovora, ovisi o volji ugovornih strana.

Ugovor nastaje izjavom volje barem dviju ugovornih strana. Pri tome je bitno da ugovorne strane izjave svoju volju usmjerenu na sklapanje ugovora. Nije potrebno da svaki ugovor bude u pisanom obliku (načelo neformalnosti). Stoga je usmeni

146

ugovor jednako vrijedan kao i pisani ugovor. Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku jedino ako je tako određeno zakonom ili ako su se ugovorne strane spora-zumjele da je pisani oblik ugovora pretpostavka njegove valjanosti. U tom slučaju je to formalni ugovor. Pa ipak, čak i ako pisani oblik ugovora nije propisan ili ugo-voren, preporučljivo je sklopiti ugovor u pisanom obliku radi osiguranja relativno pouzdanoga dokaznoga sredstva. Naime, iako je u sudskom ili drugom postupku dopušteno i moguće dokazivati postojanje usmenog ugovora taj je zadatak mnogo jednostavniji ako ugovorne strane raspolažu pisanim ugovorom.

3.2.1.1. Ponuda

Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora kojim jedna strana (ponuditelj) predla-že drugoj strani (ponuđeniku) sklapanje ugovora. Ponuda može biti učinjena prema određenoj osobi ili prema neodređenom broju osoba. Ponuda je upućena neodređe-nom broju osoba kada ponuditelj u ponudi nije točno naznačio na koga se ponuda odnosi, a još se naziva opća ponuda.

Da bi ponuda bila ponuda, mora sadržavati barem bitne sastojke budućeg ugo-vora. Ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne točke, ako ugovaratelji ne postignu suglasnost o njima, utvrdit će sud vode-ći računa o vođenim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovaratelja i običajima. Isto tako, u ponudi mora biti izražena namjera sklapanja ugovora. Ponuda u kojoj nije izražena namjera sklapanja ugovora predstavlja poziv da se stavi ponuda. Od ponude treba razlikovati reklamu. Reklama je samo poziv da se stavi ponuda pod uvjetima navedenim u reklami. S reklamom su izjednačni slučajevi slanja kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način.

S druge strane, s ponudom je izjednačeno izlaganje robe s oznakom cijene. To znači da su slučajevi u kojima je u prodajnom prostoru prodavatelja izložena neka stvar na kojoj je oznaka cijene izjednačni s ponudom.

Razlika između slučajeva u kojima osoba koja predlaže sklapanje ugovora po-ziva da se stavi ponuda i slučajeva gdje netko predlaže sklapanje ugovora tako da stavi ponudu iznimno su važni za praksu. Naime, ugovor nastaje prihvatom ponude. Stoga kada osoba A stavi poziv da se stavi ponuda, osoba B koja se javi na poziv neće svojom izjavom da prihvaća poziv sklopiti ugovor nego staviti ponudu, koju osoba A može prihvatiti ili odbiti. S druge strane, ako osoba A pokrene postupak sklapanja ugovora tako da stavi ponudu, tada osoba B prihvatom ponude sklapa ugovor, pa osoba A više ne može izjaviti da ne želi ugovor. U tom slučaju veću kontrolu nad sklapanjem ugovora ima osoba B.

147

Ponuda obvezuje ponuditelja od trenutka kada stigne ponuđeniku. Ponuda u kojoj je određen rok za njezin prihvat obvezuje ponuditelja do isteka toga roka. Ponuda učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje ponu-ditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju. Ako je ponuda učinjena prisutnoj osobi, tada je ponuđenik mora odmah prihvatiti ako želi sklopiti ugovor, osim ako drukčije proizlazi iz okolnosti slučaja. Ponuda je učinjena prisut-noj osobi ako ponuditelj i ponuđenik pregovaraju o sklapanju ugovora na način koji omogućuje da komuniciraju neposredno bez odgađanja, kao npr. ako pregovaraju usmeno kada se nalaze na istom mjestu, ali i ako pregovaraju telefonski, radio-ve-zom, služeći se naprednim telekomunikacijskim tehnologijama kao što je to video-konferencija ili na bilo koji drugi način koji omogućuje neposrednu komunikaciju. Ponuda je učinjena odsutnoj osobi ako je učinjena pisanim putem, putem telefaksa, ali i elektroničkom poštom.

Ponuda za sklapanje ugovora može biti učinjena u bilo kojem obliku. No, po-nuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik obvezuje ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku. Tako npr. za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine ponuda mora biti u pisanom obliku. Čak i kada ponuda ne mora biti u određenom obliku, ponuditelj mora ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana.

3.2.1.2. Prihvat

Prihvat ponude jest izjava kojom osoba kojoj je upućena ponuda prihvaća po-nudu. Prihvatom ponude nastaje ugovor. Da bi prihvat ponude zaista doveo do sklapanja ugovora, prihvat ponude mora odgovarati ponudi. Ako ponuđenik izjavi da prihvaća ponudu za sklapanje ugovora, ali pod drukčijim uvjetima nego što su navedeni u ponudi, tada ponuda nije prihvaćena. U tom slučaju umjesto sklopljenog ugovora mijenjaju se uloge. Dotadašnji ponuditelj postaje ponuđenik, a ponuđenik postaje ponuditelj.

Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponu đe nika da prihvaća ponu-du. Ponuda je prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresira-nih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

Šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude. Šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude čak niti ako je ponuditelj u ponudi napisao da će se ponuda smatrati prihva-ćenom ako je ponuđenik ne odbije u ostavljenom roku. Samo u slučajevima koji su određeni ZOO-om ili drugim zakonom šutnja može imati značenje prihvata ponude.

148

Prema ZOO-u šutnja ponuđenika znači prihvat ponude kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, ako nije odmah ili u ostavljenom roku odbio ponudu. Isto se odnosi i na ponuđenike koji su se ponudili da obavljaju tuđe naloge ili u čiju poslovnu djelatnost pripada obavljanje takvih naloga.

3.2.1.3. Trenutak sklapanja ugovora

Ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane sporazumjele o bitnim sastoj-cima ugovora. Od tog trenutka u pravilu nastaje pravni odnos između ugovornih strana, što znači da je vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti obvezu. Taj trenutak još se naziva trenutak perfekcije ugovora.

Ugovor je sklopljen kada ponuđenik prihvati ponudu. Kada je riječ o sklapanju ugovora između odsutnih osoba za nastanak ugovora zahtijeva se da izjava o pri-hvatu stigne ponuditelju.

3.2.1.4. Opći uvjeti ugovora (opći uvjeti poslovanja)

U poslovnoj praksi ugovori se sklapaju na način da jedna strana objavi uvjete pod kojima sklapa ugovore i poziva neodređeni broj osoba da s njom sklope ugovor. O sklapanju ugovora u tom se slučaju posebno ne pregovara, nego se ugovor sklapa jedino pod objavljenim uvjetima. Opći uvjeti ugovora (javljaju se i pod nazivom opći uvjeti poslovanja) ugovorne su odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Naime, opći uvjeti ugovora mogu biti sadržani u ispravi koju potpisuju ugovorne strane ili pisani ugovor može upućivati na primjenu općih uvjeta ugovora.

Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti po-znati u vrijeme sklapanja ugovora. Čak i kada su bili poznati ili morali biti poznati, opći uvjeti neće uvijek obvezivati ugovornu stranu. Naime, i opći uvjeti ugovora kao i sam ugovor moraju biti valjani da bi se primjenjivali. Odredba općih uvjeta ugovora bit će nevaljana ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči očitu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu suugovoratelja sastavljača. Isto tako biti će nevaljane odredbe općih uvjeta ugovora ako ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

149

3.2.1.5. Predugovor

Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovor obvezuje ako sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora. Ako glavni ugovor mora biti sklopljen u određenom obliku, tada i predugovor mora biti sklopljen u istom obliku. Ako jedna strana predugovora ne želi sklopiti glavni ugovor, druga strana može zahtijevati od suda da sud naredi sklapanje ugovora.

3.2.1.6. Valjanost i nevaljanost ugovora

Obveznopravni odnos nastaje nakon sklapanja ugovora, ali samo ako je skloplje-ni ugovor valjan. Ako npr. ugovor bude sklopljen tako što je jedna ugovorna strana prisilila drugu ugovornu stranu da sklopi ugovor, tada ugovor neće biti valjan, pa stoga neće nastati obveznopravni odnos.

Da bi ugovor bio valjan mora ispunjavati pretpostavke valjanosti ugovora:1. ugovorne strane moraju biti poslovno sposobne;2. izjave volje moraju biti valjane i suglasne;3. činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili barem odrediva;4. pobuda (motiv) za sklapanje ugovora ne smije biti nedopušten;5. oblik pravnog posla, ako je oblik ugovora određen zakonom kao pretpo-

stavka njegove valjanosti ili su se ugovorne strane sporazumjele da oblik ugovora bude pretpostavka njegove valjanosti.

Oblici nevaljanosti ugovora jesu ništentost i pobojnost. Ništetnost je teži oblik nevaljanosti ugovora u odnosu na pobojnost. Ako je ugovor ništetan, pravni odnos iz-među ugovornih strana uopće ne nastaje kao da ugovor nikada nije bio sklopljen. Ako je ugovor pobojan, nastat će sve posljedice kao da je ugovor valjan, ali ga ugovorna strana na čijoj strani postoji razlog pobojnosti može pobijati tužbom pred sudom. Ako sud utvrdi da je ugovor pobojan, poništit će ga i kada ga poništi, posljedice su iste kao da je ugovor ništetan, tj. kao da ugovor nikada nije bio sklopljen. No međutim, ako strana koja je ovlaštena zahtijevati poništaj ugovora od suda to ne učini ili ako protekne rok u kojem je to ovlaštena zahtijevati, ugovor će postati valjan.

Razlozi koji dovode do ništetnosti i pobojnosti ugovora određeni su ZOO-om, a mogu biti određeni i drugim propisom.

Razlozi koji dovode do ništetnosti ugovora jesu:1. poslovna nesposposobnost ugovornih strana;2. neki slučajevi nesuglasnosti volje i očitovanja (školski primjeri: šala, simu-

lacija, nesporazum i fi zička sila);

150

3. nemoguća, nedopuštena ili neodrediva činidba;4. nedopuštena pobuda;5. nepoštivanje pravila o obliku pravnoga posla.Razlozi koji dovode do pobojnosti ugovora jesu:1. ograničena poslovna sposobnost;2. neki slučajevi nesuglasnosti volje i očitovanja (prijetnja, zabluda, neznanje,

prijevara);3. prekomjerno oštećenje, tj. očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe ako

oštećena strana nije znala za pravu vrijednost činidbe.

3.2.2. Ugovor o kupoprodaji

3.2.2.1. Pojam

Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasniš-tvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Predmet kupoprodaje mogu biti i prava. Za kupoprodajni ugovor bitno je da se za preneseno pravo plaća cijena u novcu. Ako se za preneseno pravo daje drugo pravo (pravo vlasništva, tražbina), tada to nije ugovor o kupoprodaji nego ugovor o zamjeni.

3.2.2.2. Oblik ugovora

Ugovor o kupoprodaji može biti sklopljen u bilo kojem obliku (usmeni ugovor, pisani ugovor, ugovor sklopljen znacima ili konkludentnim radnjama). No, postoje slučajevi u kojima ugovor mora biti u određenom, najčešće pisanom obliku. Ugo-vor o kupoprodaji mora biti sklopljen u pisanom obliku ako je objekt kupoprodaje nekretnina te ako je riječ o kupoprodaji s obročnom prodajom cijene. U tim je pri-mjerima ugovor o kupoprodaji formalni ugovor jer je forma (oblik) pretpostavka njegove valjanosti. U nekim situacijama oblik se ugovora ne zahtijeva radi valjanosti ugovora, već radi postizanja posebnih pravnih učinaka. Tako npr. pridržaj prava vlasništva pokretne stvari ima učinke prema kupčevim vjerovnicima samo ako je učinjen u obliku isprave koja je javno ovjerovljena.

151

3.2.2.3. Prava i obveze

Prodavatelj nekoga prava obvezuje se pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvariva-nje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, obvezuje se predati mu i stvar. Proda-vatelj je dužan predati stvar kupcu u ispravnom stanju. Ako stvar nije u ispravnom stanju, prodavatelj odgovara kupcu za tzv. materijalne nedostatke ispunjenja. Prema pravilima o materijalnim nedostacima, kupac će moći zahtijevati zamjenu stvari – predaju druge stvari iste vrste bez nedostatka, popravak stvari, sniženje cijene, a u određenim slučajevima i raskid ugovora. Ako ugovor bude raskinut, kupac će vratiti stvar, a ima pravo zahtijevati povrat novca koji je platio.

Ako postoji nedostatak glede prenesenoga prava, jer npr. prodavatelj nije bio vlasnik pa niti kupac nije mogao steći pravo vlasništva, tada će prodavatelj odgo-varati za tzv. pravne nedostatke.

Obveza kupca sastoji se u isplati cijene i preuzimanju cijene. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz običaja, plaćanje se obavlja u vrijeme i na mjestu u kojem se obavlja predaja stvari.

Primjer ugovora o kupoprodaji

ABC d.o.o. (dalje u tekstu kupac) i JTD d.o.o. (dalje u tekstu prodavatelj) sklo-pili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

UGOVOR O KUPOPRODAJI

Članak 1.

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 10 osobnih računala marke_______ .

Članak 2.

Kupac se obvezuje za objekt kupoprodaje iz članka 1. ovog ugovora isplatiti cijenu od ________ kuna na žiro račun prodavatelja u roku od 8 dana od sklapanja ugovora.

Članak 3.

Prodavatelj se obvezuje dostaviti računala u poslovni prostor kupca na adresi _______________, dva dana nakon uplate na žiro račun prodavatelja iz članka 2. ovog ugovora.

152

Članak 4.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

Prodavatelj (potpis) Kupac (potpis)

3.2.3. Ugovor o zajmu

Ugovor o zajmu jest ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti zajmodavcu isti iznos novca ili istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Zajmoprimac stječe pravo vlasništva na pozajmljenom novcu ili drugim zamjenjivim stvarima.

Zajmodavac najčešće daje zajam zajmoprimcu, jer se zajmoprimac obvezuje da će vratiti ne samo ono što mu je zajmodavac pozajmio nego i kamate. Međutim, obveza zajmoprimca da plati kamate na pozajmljeni iznos novca ili drugih zamje-njivih stvari ne nastaje sama po sebi. Ona mora biti posebno ugovorena, osim u trgovačkom ugovoru.

Primjer ugovora o zajmu

ABC d.o.o. (dalje u tekstu zajmodavac) i JTD d.o.o. (dalje u tekstu zajmoprimac) sklopili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

UGOVOR O ZAJMU

Članak 1.

Zajmodavac se obvezuje dati zajam zajmoprimcu u iznosu od _______ kuna.

Članak 2.

Zajmodavac se obvezuje iznos iz članka 1. ovog ugovora isplatiti najkasnije do ___________.

153

Članak 3.

Zajmoprimac se obvezuje vratiti zajam dana ________________.

Članak 4.

Zajmoprimac se obvezuje platiti kamate po stopi od _____________ % godišnje.

Članak 5.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

Zajmodavac (potpis) Zajmoprimac (potpis)

3.2.4. Ugovor o zakupu

Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati za kupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.

Zakupodavac je dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno s pripadcima. Zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za trajanja zakupa i radi toga obavljati potrebne popravke na njoj. On je dužan nakna-diti zakupniku troškove što ih je ovaj učinio za održavanje stvari, a koje bi on sam bio dužan učiniti. Zakupodavac ne može bez pristanka zakupnika činiti izmjene na zakupljenoj stvari za trajanja zakupa, ako bi to ometalo njezino korištenje. Ako bi izmjenama stvari bilo smanjeno u stanovitoj mjeri korištenje stvari, smanjit će se i zakupnina u odgovarajućem razmjeru.

Zakupodavac odgovara zakupniku za sve nedostatke zakupljene stvari koji sme-taju njezinu ugovorenom ili redovitom korištenju, bez obzira na to je li znao za njih ili ne te za nedostatke svojstava ili odlika predviđenih ugovorom ili prešutno. Zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času sklapanja ugovora bili poznati zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati.

Zakupnik je dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. On je može koristiti samo onako kako je određeno ugovorom ili namjenom stvari. Ako zakupnik i nakon opomene zakupodavca koristi stvar protivno ugovoru ili njezinoj namjeni ili zanemaruje njezino održavanje, te postoji opasnost znatne štete za zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka.

154

Zakupnik je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili za-konom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predana zakupniku. Zakupnik je dužan čuvati zakupljenu stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu. Ako nije drukčije ugovoreno, stvar se vraća u mjestu u kojem je bila predana.

Ako nije drukčije ugovoreno, zakupnik može zakupljenu stvar dati u podzakup, ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu. Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je zakupljena stvar dana u podzakup bez njegova dopuštenja, kad je to prema zakonu ili prema ugovoru potrebno.

Zakupodavac može, radi naplate svojih tražbina od zakupnika nastalih iz zakupa, zahtijevati neposredno od podzakupnika isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupniku po osnovi podzakupa.

U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika. Pribavitelj ne može zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određe-no ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka. Kad je stvar o kojoj je sklopljen ugovor o zakupu predana pribavitelju, a ne zakupniku, pribavitelj stupa na mjesto zakupodavca i preuzima njegove obveze prema zakupniku, ako je u trenutku sklapanja ugovora o otuđenju znao za postojanje ugovora o zakupu.

Ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena na koje je sklopljen. Kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen nov ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni.

Ugovor o zakupu kojemu trajanje nije određeno niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok.

Primjer ugovora o zakupu

ABC d.o.o. (dalje u tekstu zakupodavac) i JTD d.o.o. (dalje u tekstu zakupnik) sklopili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

155

UGOVOR O ZAKUPU

Članak 1.

Zakupodavac daje u zakup zemljište, koje se sastoji od k.č. br. (katastarska čestica broj) __________ k.o. (katastarska općina) ____________ upisano u zk. ul. (zemljišnoknjižni uložak) _______________, zakupniku koji se obvezuje isplatiti iznos od ______________ kuna mjesečno na ime zakupnine.

Članak 2.

Ugovor o zakupu sklapa se do 10. 6. 2009.

Članak 3.

Zakupnik se obvezuje isplatiti svaki obrok zakupnine najkasnije petog dana u mjesecu počevši od 1. 6. 2008. Zakupnik je ovlašten ući u posjed zemljišta odmah nakon isplate prve zakupnine.

Članak 4.

Zakupnik će koristiti zemljište iz članka 1. ovog ugovora za djelatnost javnoga parkirališta. Zakupnik je ovlašten postaviti uređaje za kontrolu ulaza na parkiralište te se obvezuje da će iste ukloniti najkasnije u roku od 15 dana od prestanka ovog ugovora i vratiti posjed zakupodavcu.

Članak 5.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

Zakupodavac (potpis) Zakupnik (potpis)

3.2.5. Ugovor o najmu

Ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati odre đenu stvar najmoprim-cu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Ugovor o najmu nekretnine sklapa se u pisanom obliku i može biti upisan u zemljišnu knjigu. Upis ugovora o najmu u zemljišnu knjigu nije pretpostavka za stjecanje prava i ob-veza iz ugovora o najmu. Prava i obveze iz ugovora o najmu nastaju već u trenutku sklapanja ugovora o najmu.

Najmodavac je dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu. Ako je stvar predana u stanju neprikladnom za ugovorenu

156

uporabu ili u stanju koje bi uporabu znatno ograničavalo, najmoprimac može raski-nuti ugovor ili zahtijevati sniženje najamnine.

Radi održavanja stvari u stanju podobnom za ugovorenu uporabu najmodavac je dužan o svom trošku pravodobno izvršiti potrebne popravke, a najmoprimac je to dužan dopustiti. Najmodavac je dužan naknaditi najmoprimcu troškove popravaka koje je ovaj izvršio, bilo stoga što nisu trpjeli odgađanje ili ih najmodavac, obavije-šten o njima, nije izvršio u primjerenom roku. Troškovi sitnih popravaka i troškovi redovite uporabe stvari padaju na teret najmoprimca. Najmodavac snosi poreze i druge javne terete iznajmljene stvari.

Najmodavac ne može bez pristanka najmoprimca činiti izmjene na iznajmljenoj stvari koje bi ometale njezinu uporabu.

Najmodavac odgovara za nedostatke stvari koji smetaju njezinoj ugovorenoj ili redovitoj uporabi bez obzira je li za njih znao ili ne, te za nepostojanje svojstava i odlika predviđenih ugovorom, osim onih manje važnosti. Najmodavac ne odgovara za nedostatke koji su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati najmoprimcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati, ali odgovara za nedostatke koji su najmoprimcu, zbog njegove krajnje nepažnje, ostali nepoznati, ako je za njih znao i namjerno ih prešutio.

Najmoprimac je dužan rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. On odgovara za štetu koja može nastati zbog protuugovorne uporabe i uporabe kojoj stvar nije namijenjena, neovisno o tome je li stvar rabio on ili neka osoba po njegovu nalogu, podnajmoprimac ili koja druga osoba kojoj je on prepustio stvar na uporabu. Ako najmoprimac i nakon opomene najmodavca rabi stvar protivno ugovoru ili njezinoj namjeni, zanemaruje njezino održavanje, oštećuje stvar, osobito ako neovlašteno prepušta trećemu upo-rabu stvari, najmodavac može otkazati ugovor bez pridržavanja otkaznog roka.

Najmoprimac je dužan plaćati najamninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovorne ili zakonske odredbe, kako je uobičajeno u mjestu predaje stvari najmoprimcu. Najmodavac može otkazati ugovor o najmu bez pridržavanja otkaznog roka ako je najmoprimac dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem najamnine ili znatnog dijela najamnine.

Najmodavac nekretnine ima za dužnu najamninu i ostale tražbine iz ugovora o najmu založno pravo na unesenim stvarima najmoprimca, koje mogu biti predmet ovrhe, te ih može zadržati do namirenja tih tražbina.

Najmoprimac je dužan nakon prestanka najma vratiti iznajmljenu stvar. On ne odgovara za istrošenost stvari nastalu njezinom redovitom uporabom, niti za ošte-ćenja kao posljedicu dotrajalosti.

157

Najmoprimac može samo uz suglasnost najmodavca iznajmljenu stvar dati u podnajam ili je po nekoj drugoj osnovi prepustiti drugome na uporabu. Najmoprimac jamči najmodavcu da će podnajmoprimac rabiti stvar prema ugovoru o najmu.

Najmodavac može, radi naplate svojih tražbina koje ima prema najmoprimcu, zahtijevati neposredno od podnajmoprimca is platu iznosa koje ovaj duguje najmo-primcu na temelju ugovora o podnajmu.

Ako najmodavac iznajmljenu stvar, nakon predaje najmoprimcu, otuđi, stjeca-telj stupa umjesto najmodavca u prava i obveze iz ugovora o najmu. Kad je stvar o kojoj je sklopljen ugovor o najmu otuđena i predana stjecatelju, a ne najmoprimcu, stjecatelj stupa u prava i obveze najmodavca ako je u trenutku sklapanja ugovora o otuđenju znao ili iz okolnosti morao znati za postojanje ugovora o najmu.

Ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme ili ako mu je trajanje određeno zakonom prestaje istekom toga vremena. Ako nakon proteka ugovorom određenog vremena najmoprimac nastavi rabiti stvar, a najmodavac se tomu ne protivi, smatra se da je trajanje ugovora produljeno na neodređeno vrije me pod istim uvjetima. Ugovor o najmu nekretnine sklopljen na određeno vrije me smatra se prešutno ob-novljenim na isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana, najmanje trideset dana prije isteka ugovorenog vremena, ne obavijesti u pisanom obliku drugu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

Ugovor o najmu kojemu trajanje nije određeno niti se može odrediti iz okolno-sti ili mjesnih običaja prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj strani; poštujući određeni otkazni rok. Ako duljina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana za najam pokretne stvari, a za najam nekretnine trideset dana. Otkaz ugovora o najmu nekretnine daje se u pisanom obliku.

Primjer ugovora o najmu

ABC d.o.o. (dalje u tekstu najmodavac) i JTD d.o.o. (dalje u tekstu najmopri-mac) sklopili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

158

UGOVOR O NAJMU

Članak 1.

Najmodavac daje u najam zemljište koje se sastoji od k.č. br. (katastarska čestica broj) __________ k.o. (katastarska općina) ____________ upisan u zk.ul. (zemljišnoknjižni uložak) _______________ najmoprimcu koji se obvezuje isplatiti ukupno iznos od ______________ kuna na ime najamnine.

Članak 2.

Ugovor o najmu sklapa se do 10. 8. 2008.

Članak 3.

Najmoprimac se obvezuje isplatiti 50 % najamnine 8 dana nakon sklapanja ugovora, a preostali dio 8 dana nakon prestanka ugovora. Najmoprimac je ovlašten ući u posjed zemljišta odmah nakon isplate prvog dijela najamnine.

Članak 4.

Najmoprimac će koristiti zemljište iz članka 1. ovog ugovora za potrebe gradnje na susjednoj nekretnini (smještaj strojeva i materijala) te se obvezuje da na zemljištu iz članka 1. ovog ugovora neće obavljati građevinske radove.

.

Članak 5.

Najmoprimac se obvezuje da će u roku od 3 dana od prestanka ugovora ukloniti svoje stvari i vratiti posjed zemljišta najmodavcu.

Članak 6.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

Najmodavac (potpis) Najmoprimac (potpis)

159

3.2.6. Ugovor o djelu

3.2.6.1. Pojam

Ugovor o djelu jest ugovor kojim se jedna strana (izvođač) obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fi zičkog ili umnog rada i sl., a druga strana (naručitelj) obvezuje se platiti mu za to naknadu. Posao koji se obvezuje obaviti izvođač može biti različite naravi. Obuhvaća najra-zličitije fi zičke ili intelektualne poslove od najjednostavnijih do poslova najsloženije naravi.

Predmet ugovora o djelu mogu biti i građevinski radovi, ako nisu takve slože-nosti da se za njih mora sklopiti ugovor o građenju. Naime, u slučaju jednostavnih građevinskih radova sklapa se ugovor o djelu, a za složenije građevinske radove, kao što je to izgradnja brana, mostova, tunela, vodovoda, kanalizacije, ceste, željeničke pruge, bunara i drugih građevina, izrada kojih zahtijeva veće i složenije radove skla-pa se ugovor o građenju. Ugovor o djelu relevantan je za građevinsko pravo i stoga što se na temelju ugovora o djelu obavljaju poslovi kao što su izrada projekata.

Ako izvođač djelo izradi od vlastitog materijala, tada to nije ugovor o djelu nego ugovor o kupoprodaji. No, ako su ugovorne strane imali na umu osobitu vrijednost izvođačeva rada, sklapa se ugovor o djelu bez obzira čiji je materijal za izradu djela.

3.2.6.2. Sklapanje ugovora nadmetanjem

Poziv upućen određenom ili neodređenom broju osoba na nadmetanje za izvr-šenje određenih radova, pod određenim uvjetima i uz određena jamstva, obvezuje pozivatelja da sklopi ugovor o tim radovima s onim koji ponudi najnižu cijenu, osim ako je tu obvezu isključio u pozivu na nadmetanje. U slučaju isključenja obveze da se sklopi ugovor, poziv na nadmetanje smatra se pozivom zainteresiranima da dostave ponude ugovora pod objavljenim uvjetima.

Poziv upućen određenom ili neodređenom broju osoba na nadmetanje za umjet-ničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova obvezuje pozivatelja da pod uvjeti-ma sadržanim u pozivu na nadmetanje sklopi ugovor sa sudionikom u nadmetanju čije rješenje prihvati povjerenstvo sastav kojega je unaprijed objav ljen, osim ako je tu obvezu isključio u pozivu na nadmetanje.

160

3.2.6.3. Prava i obveze ugovornih strana

Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno po pravilima struke. Izvođač ne mora izvršiti posao osobno, osim ako drukčije proizlazi iz ugovora ili naravi po-sla. Ali ako ne obavlja posao osobno i dalje odgovara naručitelju za izvršenje posla. Naime, izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

Izvođač ima određene obveze glede materijala. Ako sam daje materijal za izradu djela dužan je dati materijal najmanje srednje kakvoće ako nije ugovorena kakvoća materijala. Ako je materijal dao naručitelj, izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovati za štetu.

Ako je naručitelj zahtijevao da se stvar izradi od materijala na nedostatke kojega mu je izvođač upozorio, izvođač je dužan postupiti po njegovu zahtjevu, osim ako je očito da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijeva-nog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača, u kojem slučaju izvođač može raskinuti ugovor. Izvođač je također dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti važne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

Naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davati upute kad odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti.

Izvođač je dužan predati izrađenu ili popravljenu stvar.

Naručitelj je obvezan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravi-lima struke. Naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili drugim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. Naručitelj nije dužan platiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga. Kad je izvođač dao materijal za izradu stvari, a stvar bude oštećena ili propadne iz bilo kojega uzroka prije predaje naručitelju, rizik snosi izvođač, te nema pravo na naknadu za dani materijal, a ni na naknadu za svoj rad. Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručitelj ako je on dao materijal za njezinu izra-du. U tom slučaju izvođač ima pravo na naknadu samo ako je stvar propala ili bila oštećena nakon dolaska naručitelja u zakašnjenje, ili ako se naručitelj nije odazvao njegovu urednu pozivu da stvar pregleda.

Radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utrošeni materijal te ostalih tražbina po osnovi ugovora o djelu, izvođač ima pravo zadržanja na stvarima što ih je napravio ili popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj

161

u vezi s njegovim radom. Pravo zadržanja ovlašćuje izvođača da zadrži navedene stvari i ostale predmete do ispunjenja tražbine, ali i da se namiri iz vrijednosti tih stvari i predmeta po pravilima o založnom pravu.

Primjer ugovora o djelu

ABC d.o.o. (dalje u tekstu naručitelj) i JTD d.o.o. (dalje u tekstu izvođač) sklo-pili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

UGOVOR O DJELU

Članak 1.

Izvođač se obvezuje obaviti redoviti servis na deset vozila naručitelja tipa ____________________ marke ____________________.

Članak 2.

Naručitelj se obvezuje za obavljeni posao platiti iznos od ____________ kuna.

Članak 3.

Izvođač se obvezuje preuzeti vozila na servis dana ______________ i završiti poslove redovitog servisa u roku od 3 dana.

Članak 4.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

Naručitelj (potpis) Izvođač (potpis)

162

3.2.7. Ugovor o građenju

3.2.7.1. Pojam

U hrvatskom ugovornom pravu ugovor na temelju kojeg se obavljaju građevin-ski radovi uređen je kao posebna vrsta ugovora za razliku od mnogih drugih pravnih poredaka u kojima se građevinskih radovi obavljaju na temelju ugovora o djelu.

Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema odre đenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvu ze-mljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Građevinski radovi za koje se sklapa ugovor o građenju jesu radovi izgradnje građevina kao što su zgra-de, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine izrada kojih zahtijeva veće i složenije radove. Za građevinske radove manjeg opsega sklapa se ugovor o djelu.

Za svako odstupanje od projekta izvođač mora imati pisanu suglasnost naručite-lja, osim ako su to hitni nepredviđeni radovi. Hitni nepredviđeni radovi jesu radovi koje je prijeko potrebno izvesti:

– radi osiguranja stabilnosti građevine, sprječavanja opasnosti za život i zdrav-lje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, a izazvana je izvanrednim i neočekivanim događajima,

– radi sprječavanja nastanka štete uslijed tih događaja, te– po naredbi mjerodavnog tijela javne vlasti.U slučaju hitnih nepredviđenih radova izvođač je dužan obavijestiti naručitelja

o svim okolnostima i mjerama koje je poduzeo. Izvođač ima pravo na pravičnu na-knadu za nepredviđene radove koji su morali biti izvedeni. Ako bi zbog tih radova cijena morala biti znatno povećana naručitelj ima pravo raskinuti ugovor. U tom slučaju naručitelj je dužan isplatiti iznos koji odgovara cijeni već izvedenih radova i pravičnu naknadu za učinjene nužne troškove.

3.2.7.2. Oblik

Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Ugovor o građenju uvijek je formalni ugovor. No, ako su građevinski radovi manjeg opsega za izvršenje kojih nije potrebno sklopiti ugovor o građenju, nego se obavljaju na temelju ugovora o djelu, ugovor ne mora biti u pisanom obliku, jer je ugovor o djelu neformalan prav-ni posao. No, čak i ako ugovor ne mora biti sklopljen u pisanom obliku, ugovorne strane mogu ga sklopiti u tom obliku. Pisani oblik doprinosi pravnoj sigurnosti jer predstavlja relativno pouzdano dokazno sredstvo.

163

Pisani oblik traži se i za suglasnost naručitelja za svako odstupanje od projekta. Naime, tijekom gradnje zbog različitih razloga postoji potreba da se odstupi od pro-jekta. Katkad sam naručitelj traži izvođenje dodatnih radova koji nisu obuhvaćeni projektom. Za izvođača radova bitno je da za svako odstupanje od projekta traži suglasnost u pisanom obliku. U protivnom neće moći naplatiti dodatne radove za koje nema pisanu suglasnost.

3.2.7.3. Cijena

Cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena). Ugo-vorena cijena obvezuje izvođača i naručitelja bez obzira je li određena u jedinič-noj cijeni ili ukupno ugovorenoj cijeni. To znači da izvođač ima pravo zahtijevati ugovorenu cijenu neovisno o tome što je u međuvremenu došlo do poskupljenja materijala, goriva, radne snage, itd. Isto tako, naručitelj je dužan platiti ugovorenu cijenu čak i ako dođe do pada cijene materijala, goriva, radne snage itd. No, pravila ZOO-a propisuju da u određenim slučajevima promjena cijena dovodi do promjene cijene koju je naručitelj dužan platiti izvođaču radova.

Ako ugovorom glede izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač koji je svoju obvezu ispunio u predviđenom roku može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između sklapanja ugovora i njegova ispunjenja, a bez njegova utjecaja, povećale cijene elemenata na temelju kojih je određena cijena radova, tako da bi ta cijena trebala biti veća za više od 2 postotka. Izvođač radova ima pravo na povećanje samo za razliku koja prelazi 2 postotka. To znači da ako npr. cijena materijala poraste za 3 postotka, izvođač radova ima pravo na povećanje ugovorne cijene za 1 postotak.

Drugi slučaj kad izvođač ima pravo na povećanje cijene postoji kad izvođač svojom krivnjom nije izveo radove u roku predviđenom ugovorom. Tada izvođač radova može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između skla-panja ugovora i dana kad su radovi prema ugovoru trebali biti završeni, a bez njego-va utjecaja, povećale cijene elemenata na temelju kojih je određena cijena radova, tako da bi ona, prema novim cijenama tih elemenata, trebala biti veća za više od 5 postotaka. I u tom slučaju izvođač radova ima pravo samo za razliku koja prelazi 5 postotaka. Ako npr. cijena materijala poraste za 6 postotaka, izvođač radova ima pravo na povećanje cijene u iznosu od 1 postotka.

U svakom slučaju izvođač nema pravo na povećanje cijene ako je do povećanja cijena elemenata na temelju kojih je određena cijena radova došlo nakon što je izvođač radova došao u zakašnjenje.

164

Izvođač radova i naručitelj mogu ugovoriti da se cijena radova neće mijenjati ako se nakon sklapanja ugovora povećavaju cijene elemenata. No, čak i tada mogu nastati promjene cijene radova. Za promjenu cijene radova traži se da se cijena elemenata na temelju koje se izračunava cijena radova poveća za više od 10 posto-taka. I u tom slučaju izvođač radova ima pravo samo na razliku preko 10 postotaka. Izvođač ne može zahtijevati povećanje cijene ako je do povećanja cijene elemenata na temelju kojih se izračunava cijena došlo nakon što je pao u zakašnjenje.

Ako se cijena znatno poveća naručitelj ima pravo raskinuti ugovor, pri čemu je dužan platiti izvođaču radova cijenu do tada izvedenih radova te pravičnu naknadu za učinjene nužne troškove.

Naručitelj radova ima pravo tražiti sniženje cijene ako je došlo do sniženja cijene elemenata na temelju kojih se izračunava cijena radova. Naručitelj radova ima pravo na sniženje cijene ako je izvođač ispunio svoju obvezu u roku, a cijena elemenata snizila se za više od 2 postotka. Isto tako naručitelj radova ima pravo na sniženje, ako su on i izvođač radova ugovorili da se cijena radova neće mijenjati, a cijena elemenata snizila se za više od 10 postotaka.

3.2.7.4. Ugovor o građenju s odredbom ključ u ruke

Ugovor o građenju s odredbom ključ u ruke takav je ugovor o građenju koji sadrži odredbu „ključ u ruke“ ili drugu sličnu odredbu. Ugovorom o građenju s odredbom ključ u ruke izvođač se obvezuje izvesti sve potrebne radove za izgradnju i uporabu građevine. U tom slučaju ugovorena cijena obuhvaća sve nepredviđene ra-dove i viškove radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na ugovornu cijenu.

Ugovor o građenju s odredbom ključ u ruke često se sklapa kada naručitelj ne želi sklopiti više ugovora o građenju i ugovora o djelu s različitim izvođačima, nego želi biti u ugovornom odnosu samo s jednom osobom koja odgovara za sve građevinske radove. No, čak i ako na strani izvođača ima više osoba, njihova je odgovornost solidarna.

Ugovorom o građenju s odredbom ključ u ruke izvođač radova na sebe preuzi-ma rizik za nepredviđene radove i viškove radova. Naime, ako nastane potreba za izvođenjem nepredviđenih radova i viškova radova, izvođač radova koji je pristao na ugovor o građenju s odredbom ključ u ruke ne može to naplatiti od naručitelja radova. Stoga je vrlo važno da izvođač radova prije sklapanja ugovora dobro pro-vjeri projekt, ili da ga sam izradi, odnosno da on, a ne naručitelj povjeri njegovu izradu ovlaštenoj osobi. Isto tako, da bi izvođač radova izbjegao situaciju u kojoj će morati o svojem trošku izvesti nepredviđene radove i viškove radova, mora biti

165

dobro upoznat sa stanjem na gradilištu, eventualnom potrebom da prije izgradnje premjesti vodove te da općenito dobro procijeni opseg radova.

3.2.7.5. Odgovornost za nedostatke

Ako u posebnim odredbama o ugovoru o građenju ZOO-a nije drukčije određe-no, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Prava naručitelja prema izvođaču zbog nedostatka građevine prela-ze i na sve kasnije stjecatelje građevine ili njezina dijela, ali s tim da kasnijim stjeca-teljima ne teče novi rok za obavijest i tužbu, nego im se uračunava rok prednika.

Posebno uređenje o odgovornosti izvođača odnosi se na odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu.

3.2.7.5.1. Odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu

Izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Prihvaćanjem odgovornosti za bitne zah-tjeve za građevinu pravno uređenje ZOO-a povezano je s pravnim uređenjem ZPUG-a. Ta se povezanost očituje u činjenici da su bitni zahtjevi za građevinu propisani ZPUG-om, a ZOO za odgovornost izvođača upućuje na ZPUG. Prema prijašnjem uređenju izvođač radova nije odgovarao za bitne zahtjeve za građevinu, dakle u skladu s propisima građevinskog javnoga prava, nego za tzv. solidnost građevine.

Izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kojem je podignuta građevina, koji bi se pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova, osim ako elaboratom o geotehničkim istražnim radovima ili drugom odgovarajućom ispra-vom nije utvrđeno da je zemljište podobno za građenje, a tijekom građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost navedenih isprava. Isto vrijedi i za projektanta ako nedostatak građevine ili zemljišta potječe od nekog nedostatka u projektu. Isto vrijedi i za osobu koja obavlja nadzor ako nedostatak građevine ili zemljišta potječe od nekog nedostatka u provedbi nadzora. Oni su odgovorni ne samo prema naručitelju nego i prema svakom drugom stjecatelju građevine. Ova njihova odgovornost ne može se ugovorom isključiti ni ograničiti.

Naručitelj ili drugi stjecatelj dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača, pro-jektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove. Pravo naručitelja ili drugoga stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostat-

166

ke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

Izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je pri izvođenju određenih radova postupao po zahtjevima naručitelja. Ali ako je prije izvršenja određenog rada po zahtjevu naručitelja upozorio ovoga na opasnost od štete, njegova odgovornost se smanjuje, a prema okolnostima konkretnoga slučaja može se i isključiti.

3.2.7.5.2. Regresi

Kad su za štetu odgovorni izvođač, projektant i osoba koja obavlja nadzor, od-govornost svakog od njih određuje se razmjerno njihovoj krivnji. Projektant kojem je povjeren i nadzor nad izvođenjem planiranih radova odgovara i za nedostatke u izvedenim radovima nastale krivnjom izvođača, ako ih je mogao opaziti savjesnim nadgledanjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću nakna-du.

Osoba koja obavlja nadzor odgovara i za nedostatke u izvedenim radovima nastale krivnjom izvođača, ako ih je mogla opaziti savjesnim nadziranjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću naknadu.

Izvođač koji je naknadio štetu nastalu zbog nedostatka u izvedenim radovima ima pravo zahtijevati naknadu od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci u izvedenim radovima potječu od nedostataka u projektu. Izvođač koji je naknadio štetu nastalu zbog nedostatka u izvedenim radovima ima pravo zahtijevati naknadu od osobe koja je nadzirala izvođenje radova u mjeri u kojoj nedostaci u izvedenim radovima potječu od nedostataka u provedbi nadzora.

Primjer ugovora o građenju

ABC d.o.o. (dalje u tekstu naručitelj11) i JTD d.o.o. (dalje u tekstu izvođač ra-dova) sklopili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

11 U praksi se često umjesto naziva naručitelj koristi naziv investitor u skladu s propisima gra-đevinskog javnoga prava.

167

UGOVOR O GRAĐENJU

Članak 1.

Izvođač radova obvezuje se izgraditi objekt _________ na zemljištu k.č. br. (katastarska čestica broj) __________ k.o. (katastarska općina) ____________ upisan u zk.ul. (zemljišnoknjižni uložak) _______________ prema projektu _______________ koji je izradio ___________ ponudi izvođača broj ________________ od dana ___________.

Članak 2.

Naručitelj se obvezuje za izgradnju objekta iz članka 1. ovog ugovora isplatiti iznos koji će se konačno utvrditi na temelju cijene radova utvrđenih prema _________________.

Članak 3.

Izvođač će završiti izgradnju najkasnije do 10. 10. 2008.

Članak 4.

Naručitelj će plaćati izvršene radove na temelju ovjerenih privremenih situacija i konačne situacije. Privremene situacije izvođač će dostavljati naručitelju jednom mjesečno.

Članak 5.

Naručitelj će na temelju privremene situacije obaviti plaćanje na žiro račun izvođača radova br. ______________ koji se vodi kod banke ______________.

Članak 6.

Nakon dovršenja objekta izvođač će obavijestiti pisanim putem naručitelja da je izgradnja završena, a naručitelj se obvezuje u roku od 15 dana od primitka obavijesti preuzeti objekt.

Članak 7.

O primopredaji objekta sastavlja se zapisnik u prisutnosti naručitelja i izvođača odnosno njihovih ovlaštenih predstavnika.

Članak 8.

Ako naručitelj nema prigovora na izvedene radove potpisat će zapisnik i u roku od 15 dana zajedno s izvođačem izraditi konačni obračun.

Članak 9.

Rok za plaćanje po konačnom obračunu iznosi 60 dana.

168

Članak 10.

Izvođač će za svaki dan zakašnjenja s dovršenjem radova platiti iznos od ____________ kuna.

Članak 11.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

Naručitelj (potpis) Izvođač radova (potpis)

3.2.8. Ugovor o ortaštvu

3.2.8.1. Pojam

Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.

Imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva. U imovinu ortaštva ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortaštva. Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka. Imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu ostaje njegova posebna, od zajedničke odvojena imovina. Ulog se može sastojati u stvarima, pra-vima, novcu, radu i drugim dobrima.

3.2.8.2. Prava i obveze

Pravo na vođenje poslova ortaštva pripada zajednički svim ortacima. Odluke u vođenju poslova ortaštva donose se primjenom propisa o upravljanju stvarju u su-vlasništvu. Ortak koji ulaže samo svoj rad, a koji nije uključen u glavnicu, sudjeluje kod donošenja odluka, ali bez prava glasa. Ortaci kojima je povjereno poslovodstvo dužni su uredno voditi poslovne knjige i polagati račun o stanju zajedničke imovine te o svim prihodima i rashodima. Prije nego se dovrši posao, ne može se zahtijevati za ključni obračun i podjela dobiti i gubitka, ali ako se radi o dugoročnim poslovi-ma koji donose godišnji prihod, ortaci mogu zahtijevati polaganje računa i podjelu dobiti nakon proteka svake poslovne godine.

Ortak ne može pravnim poslom s trećom osobom pravovaljano obvezati ortaštvo bez izričitog ili prešutnoga pristanka ostalih ortaka ili njihovih opunomoćenika. Ako

169

ugovorom o ortaštvu nije drukčije određeno, tražbine ortaštva pripadaju svim orta-cima zajedno. Ortak može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim ortacima zajedno, a samo njemu ako je od svih ostalih ortaka ovlašten primiti ispunjenje.

Ortak odgovara za štetu koju nanese ortaštvu, osim ako dokaže da je šteta na-stala bez njegove krivnje. Nije dopušten prijeboj štete s korišću koju je ortak inače pribavio ortaštvu, osim kad su šteta i korist nastale istim samovlasno poduzetim poslom.

Dobit je onaj dio imovine ortaštva koji preostane nakon odbitka vrijednosti uloga, zajedničkih dugova i troškova. Gubitak nastaje kad imovina ortaštva padne ispod vrijednosti uloga. Ako udjeli ortaka u dobiti i gubitku nisu utvrđeni ugovorom o ortaštvu, svaki ortak ima, neovisno o vrsti i veličini uloga, jednak udio u dobiti i gubitku.

3.2.8.3. Prestanak ortaštva

Ugovor o ortaštvu sklopljen na neodređeno vrijeme ortak može otkazati u svako doba, osim u nevrijeme ili na štetu ostalih ortaka. Isto vrijedi za ortaštvo koje je nakon isteka određenog vremena prešutno nastavljeno, kao i za ortaštvo osnovano za trajanja života ortaka. Ortak se može isključiti iz ortaštva ako za to postoje važni razlozi, a osobito zbog povrede bitne obveze iz ugovora o ortaštvu, pada pod stečaj, potpunog ili djelomičnog oduzimanja poslovne sposobnosti ili gubitka povjerenja zbog učinjenoga kažnjiva djela. Odluku o isključenju, ako nije drukčije ugovoreno, donose ostali ortaci jednoglasno.

Ortaštvo prestaje:– ostvarenjem cilja ortaštva ili ako njegovo ostvarenje postane nemogućim,– protekom vremena na koje je sklopljen ugovor o ortaštvu,– propašću zajedničke imovine,– sporazumom ortaka,– smrću, odnosno prestankom postojanja te istupom i isklju čenjem ortaka, ako

ortaštvo čine dva ortaka,– odlukom suda u slučaju prestanka ortaštva iz važnog ra zloga.Prava i obveze ortaka u pravilu ne prelaze na njegove nasljednike. Nasljednici

ortaka dužni su o njegovoj smrti bez odgađanja obavijestiti ostale ortake i poduzeti mjere za zaštitu njihovih interesa, a ostali ortaci dužni su bez odgađanja preuzeti po-slove koji su bili povjereni umrlome ortaku. Nasljednici ortaka, ako se ortaštvo ne bi s njima nastavilo, ovlašteni su zahtijevati polaganje računa i njihovo podmirenje do dana ostaviteljeve smrti, ali i obvezni podmiriti ono što je ostavitelj dugovao ortaš-tvu. Ako su ugovorom o ortaštvu izrijekom obuhvaćeni nasljednici ortaka, obvezni

170

su, ako prihvate nasljedstvo, nastaviti ortaštvo, ali ta se obveza ne može odnositi na nasljednike nasljednika. Ako nasljednik nije u stanju ispuniti ostaviteljeve obveze prema ortaštvu, odbit će mu se od naslijeđenog udjela razmjeran dio.

Nakon prestanka ortaštva slijedi dioba zajedničke imovine. Stvari koje je ortak dao na korištenje, odnosno uporabu ortaštvu, vraćaju mu se s time da nema pravo na naknadu za slučajnu propast ili oštećenje stvari, niti za njezino pogoršanje zbog redovite uporabe.

Primjer ugovora o ortaštvu

ABC d.o.o. i JTD d.o.o. sklopili su dana 10. 5. 2008. sljedeći

UGOVOR O ORTAŠTVU

Članak 1.

Ugovorne strane se uzajamno obvezuju da će uložiti svoj rad i imovinu radi izgradnje montažnog objekta ____________.

Članak 2.

ABC d.o.o. ulaže u ortaštvo svoje zemljište k.č. br. (katastarska čestica broj) ________________ u k.o. (katastarskoj općini) _____________ upisano u zk. ul. (zemljišnoknjižni uložak) _____________.

Članak 3.

JTD d.o.o. ulaže u ortaštvo montažni objekt ________________________.

Članak 4.

ABC d.o.o. će predati u suposjed zemljište iz članka 2. ovog ugovora najkasnije do ___________ (datum), a JTD d.o.o. se obvezuje dopremiti montažni objekt najkasnije do ________ (datum).

Članak 5.

ABC d.o.o. i JTD d.o.o. zajednički će izvesti montažu objekta.

Članak 6.

ABC d.o.o. i JTD d.o.o. zajednički će koristiti objekt na način da će primati robu trećih osoba na skladištenja.

171

Članak 7.

Ugovore o skladištenju iz članka 6. ovog ugovora sklapat će posrednik _________________ (ime prezime, tvrtka) kojeg će zajednički angažirati ABC d.o.o. i JTD d.o.o.

Članak 8.

Posrednik će novčane iznose postignute iz ugovora iz članka 7. ovog ugovora uplaćivati na račun ABC d.o.o. i JTD d.o.o. na jednake dijelove.

Članak 9.

Ovaj ugovor sastavljen je u 4 istovjetna primjerka od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primjerka.

ABC d.o.o. (potpis) JDT d.o.o. (potpis)

3.2.9. Ugovor o javnoj nabavi

Ugovor o javnoj nabavi nije posebna vrsta ugovora kao što su ugovor o građenju, ugovor o djelu ili ugovor o kupoprodaji, nego bilo koji od tih ugovora sklopljen u posebnom režimu. Naime, radi racionalne potrošnje javnih sredstava i osiguranja tržišne utakmice posebnim propisima o javnoj nabavi pravni subjekti koji su obve-znici postupanja po propisima o javnoj nabavi dužni su prilikom sklapanja ugovora o građenju, ugovora o djelu, ugovora o kupoprodaji ili bilo kojeg drugog ugovora određenog Zakonom o javnoj nabavi („Narodne novine“, 110./07.), provoditi pose-ban postupak u skladu s tim zakonom.

Ugovor o javnoj nabavi jest ugovor s fi nancijskim interesom sklopljen u pisa-nom obliku između jednog ili više ponuditelja i jednog ili više naručitelja i čiji je predmet nabave izvođenje radova, isporuka robe ili pružanje usluga. Naručitelj koji je obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi jest javni naručitelj i naručitelj koji obavlja djelatnosti na području vodoopskrbe, energetike, prometnih i poštanskih usluga koji sklapa ugovor s gospodarskim subjektom.

Ugovor o javnoj nabavi na granici je između građevinskog javnog i građevin-skoga privatnoga prava, ali ipak ga se može uvrstiti u građevinsko privatno pravo, jer se ne radi ni o materiji prostornog uređenja niti o propisima o gradnji. Doduše, propisi o javnoj nabavi propisi su javnoga prava, ali ugovor o javnoj nabavi u našem je pravnom poretku privatnopravni ugovor.

172

Prema Zakonu o javnoj nabavi ugovori o javnoj nabavi dijele se na sljedeće ugovore:

– ugovor o javnoj nabavi roba,– ugovor o uslugama,– ugovor o javnim radovimaUgovor o javnoj nabavi robe jest ugovor o javnoj nabavi kojemu je predmet

nabave kupnja robe, najam robe, zakup robe ili leasing s opcijom kupnje robe ili bez nje. Ugovor kojemu je predmet nabave isporuka robe, a koji uključuje i poslove postavljanja i instalacije, smatra se ugovorom o javnoj nabavi robe.

Ugovor o javnim uslugama jest ugovor o javnoj nabavi kojemu su predmet nabave usluge.

Ugovor o javnim radovima jest ugovor o javnoj nabavi kojemu je predmet naba-ve izvođenje radova ili projektiranje i izvođenje radova ili posao u smislu rezultata gradnje ili građevinskih radova.

3.3. Odgovornost za štetu

3.3.1. Općenito

Osim općega dijela obveznoga prava i ugovornoga prava ZOO uređuje i od-govornost za štetu. Pravila ZOO-a o odgovornosti za štetu primjenjuju se na sve pravne subjekte bez obzira na to djeluju li u obavljanju gospodarske djelatnosti ili kao stručnjaci, ili su pravni subjekti u svakodnevnim životnim situacijama. Stoga se pravila ZOO-a o odgovornosti za štetu primjenjuju i na štete koje nastanu u djelat-nosti graditeljstva. Propisi građevinskog javnoga prava važni su za materiju odgo-vornosti za štetu jer propisuju dužnosti za sudionike u gradnji. Propisi građevinskog javnoga prava također propisuju odgovornost za štetu kao posljedicu povrede tih dužnosti. Tako npr. pravila ZPUG-a propisuju odgovornost za štetu u odredbama čl. 210. st. 2. (odgovornost stranke koja je zlorabila pravo i pokrenula upravni spor za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 308. st. 5. (odgovornost voditelja izrade nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 312. st. 3. (odgovornost osobe registrirane za poslove projektiranja za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 313. st. 5. (odgovornost projektanta za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 314. st. 3. (odgovornost revidenta za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 315. st. 5. (odgovornost osobe ovlaštene za nostrifi kaciju projekta za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 316. st. 10. (odgovornost izvođača za štetu koju je pretrpio

173

investitor), čl. 317. st. 4. (odgovornost osobe ovlaštene za poslove stručnog nadzora za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 318. st. 4. (odgovornost glavnog nadzornog inženjera za štetu koju je pretrpio investitor), čl. 319. st. 4. (odgovornost vlasnika građevine za štetu koju pretrpe druge osobe).

No, pravila ZPUG nisu sama po sebi dovoljna da bi se utvrdila nečija odgo-vornost za štetu. Ona samo upućuju na pravila ZOO-a koja određuju kada će se odgovarati za štetu, tko odgovara za štetu, kako se popravlja šteta, kako se određuje visina naknade štete itd. ZOO je nezaobilazan izvor za odgovornost za štetu u gra-diteljstvu jer iako ZPUG propisuje obvezu popravljanja štete koja nastane prilikom gradnje ZPUG ne sadrži posebna pravila o odgovornosti za štetu nego upućuju na ZOO. Osim toga, ZOO sadrži još neka posebna pravila o odgovornosti za štetu u vezi s građenjem. Tako npr. čl. 1108. ZOO sadrži odredbu o solidarnoj odgovornosti naručitelja i izvođača radova za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s građenjem na nekretnini.

Odnos odgovornosti za štetu općenito nastaje kada se za to ispune određene pretpostavke. Ispunjenjem pretpostavaka između štetnika i oštećenika nastaje odnos odgovornosti za štetu u kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu ošte-ćeniku. U slučaju da štetnik ne ispuni svoju obvezu prema oštećeniku oštećenik je ovlašten ostvariti svoje pravo sudskim putem ili pred drugim nadležnim tijelom (npr. arbitražom). Isto se odnosi i na slučajeve kada je šteta nastala u obavljanju djelatnosti graditeljstva. Pretpostavke odgovornosti za štetu propisane su ZOO-om. ZPUG ne propisuje pretpostavke odgovornosti za štetu.

3.3.2. Pretpostavke odgovornosti za štetu

3.3.2.1. Općenito

Pravni subjekti dužni su u svakodnevnom životu i obavljanju svojih djelatnosti postupati na takav način koji neće drugim pravnim subjektima prouzročiti štetu. No međutim, to ne znači da će u svakom slučaju kada jedna osoba prouzroči štetu ona biti dužna popraviti tu štetu, odnosno, drugim riječima da će za tu štetu i odgova-rati. Da bi netko odgovarao za štetu moraju biti ispunjene određene pretpostavke propisane pravilima ZOO-a. Prema ZOO-u pretpostavke za nastanak odnosa odgo-vornosti za štetu jesu:

– subjekti odnosa odgovornosti za štetu (osoba koja je prouzročila štetu jest štetnik, a osoba koja je pretrpila štetu jest oštećenik),

– nastanak štete na strani jednoga pravnoga subjekta (oštećenika),

174

– štetna radnja osobe koja je prouzročila štetu (štetnika),– uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete, te– protupravnost (sastoji se od objektivne protupravnosti i krivnje koja se pred-

mnijeva).12

Ovdje treba dodati da se navedena pravila primjenjuju samo ako se radi o tzv. subjektivnoj odgovornosti za štetu, koja u našem pravnom poretku jest pravilo, ali uz razmjerno velik broj iznimaka, kad je propisana objektivna odgovornost za štetu (odgovornost za štetu bez obzira na krivnju). Stoga se kod objektivne odgovornosti za štetu krivnja kao pretpostavka ne zahtijeva. U nekim slučajevima odgovornosti za štete prouzročene u graditeljstvu dolazi u obzir primjena pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu, što znači da za odgovornost za štetu uopće nije relevantna krivnja. O tome će se više govoriti u izlaganju o pojedinim sustavima odgovornosti za štetu.

Ispunjenjem općih pretpostavaka odgovornosti za štetu nastaje odnos odgovor-nosti za štetu, pa će tada štetnik biti dužan popraviti štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten, ako štetnik ne ispuni svoju obvezu, ostvariti svoja prava u sudskom postupku, odnosno u postupku pred drugim nadležnim tijelom. Ispunjenje pretpo-stavaka odgovornosti za štetu dovodi do odnosa odgovornosti za štetu koja nastane u graditeljstvu neovisno o tome je li ZPUG-om ili bilo kojim drugim građevinskim propisom posebno predviđena odgovornost za štetu. To znači da odgovornost za šte-tu u graditeljstvu može nastati i kada ZPUG ili drugi građevinski propis ne propisuje takvu sankciju. U tom smislu dovoljno je da se ispune pretpostavke odgovornosti za štetu koje propisuje ZOO.

3.3.2.2. Subjekti

Za nastanak odnosa odgovornosti za štetu moraju postojati subjekti tog odnosa, a to su štetnik i oštećenik. Štetnik je osoba koja je prouzročila štetu, a oštećenik je osoba kojoj je prouzročena šteta. U ulozi štetnika i oštećenika mogu se pojaviti i fi zičke i pravne osobe. Na strani oštećenika ne mora biti ispunjena nikakva posebna pretpo-stavka za nastanak odnosa odgovornosti za štetu. Na strani štetnika situacija je nešto drukčija. Naime, da bi štetnik odgovarao za prouzročenu štetu on mora biti deliktno sposoban, što znači da mora imati 14 godina i biti ubrojiv (sposoban za rasuđivanje) ako je štetnik fi zička osoba. Iznimno će odgovarati osoba koja je mlađa od 14 godina, ako je navršila 7 godina i ako se dokaže da je sposobna za rasuđivanje. Za razliku od fi zičke osobe, pravna osoba uvijek je odgovorna za štetu koju prouzroči.

12 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ: Građansko pravo, IX. izdanje, Narodne novine, 2006., str. 583.-584.

175

3.3.2.3. Šteta

Odnos odgovornosti za štetu nastaje samo ako je oštećeniku prouzročena šteta. Naime, čak i ako štetnik postupa protupravno tako dugo dok ne nastane šteta kao posljedica njegovih protupravnih postupanja neće nastati odnos odgovornosti za štetu.13 Samo protupravno ponašanje bez nastanka štete ne sankcioniraju pravila građanskoga prava, nego prekršajno i kazneno zakonodavstvo. Oštećenik mora do-kazati da mu je nastala šteta. Zbog teškoća prilikom dokazivanja štete u praksi se koriste instituti koji olakšavaju položaj oštećenika. Tako npr. u ugovornim odnosima vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti ugovornu kaznu. Ugovorna kazna iznos je koji je dužnik dužan isplatiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu, zakasni s njezinim ispunjenjem ili neuredno ispuni svoju obvezu. Kad je ugovorena ugovorna kazna, vjerovnik ne mora dokazivati da je pretrpio štetu. On ima pravo na ugovornu kaznu čak i kada nije pretrpio nikakvu štetu. Ugovorna kazna često se ugovora u ugovo-rima o građenju u korist naručitelja. Ugovorna kazna ne može se valjano ugovoriti za novčane obveze.

Pojam štete defi niran je ZOO-om kao umanjenje nečije imovine (stvarna šteta), sprječavanje da se ona poveća (izgubljena dobit) te povreda prava osobnosti. Stvarna šteta i izgubljena dobit jesu imovinska šteta, a povreda prava osobnosti neimovin-ska je šteta. Imovinska šteta jest ona koja se refl ektira na imovini oštećenika. Do povrede prava osobnosti (neimovinska šteta) nastaje kada štetnik povrijedi osobna dobra oštećenika. ZOO, između ostalog, fi zičkim osobama priznaje sljedeća prava osobnosti: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Osim prava osobnosti fi zičkih osoba ZOO priznaje i štiti prava osobnosti pravnih osoba. Pravne osobe imaju sva prava osobnosti kao i fi zičke osobe, osim onih koja su povezana s činjenicom da su fi zičke osobe biološka bića, a pravne osobe to nisu. Pravnim osobama pripadaju sljedeća prava osobnosti: pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Bitno je uočiti da broj i sadržaj prava osobnosti nije ograničen pravilima ZOO-a pa se na taj način praksi ostavlja široko otvoren prostor za priznavanje i zaštitu prava osobnosti. Osim toga, budući da se sustav prava osobnosti u objektivnom smislu i dalje razvija, nije moguće propisom točno odrediti koja sve prava postoje.

Sve ovdje navedene vrste šteta mogu se pojaviti i u graditeljstvu. Investitor koji je zbog greške izvođača morao srušiti dio građevine i ponovo je izgraditi trpi imo-vinsku štetu u obliku stvarne štete. Šteta koju je pretrpio izvođač, jer je investitor zakasnio s obvezom isplate cijene za obavljanje radova u pravilu ima imovinsku štetu u smislu izgubljene dobiti (kamate na koje bi imao pravo da je uložio novac

13 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 587.

176

koji mu nije bio plaćen). Osobe koje su stanovale u nekretnini koja se nalazi u ne-posrednoj blizini gradilišta mogu pretrpjeti neimovinsku štetu ako zbog urušavanja nekretnine pretrpe tjelesne povrede ili dožive strah.

Štetu mogu pretrpjeti osobe koje su neposredno uključene u graditeljstvo, ali i treće osobe. Osobe neposredno uključene u graditeljstvo prema ZPUG-u jesu tzv. sudionici u gradnji: investitor, projektant, revident, izvođač te nadzorni inženjer.14 Svi ti subjekti mogu se pojaviti u ulozi štetnika ili oštećenika. Kao potencijalni štetnici i oštećenici mogu se pojaviti i treće osobe. U praksi su osobito aktualni slu-čajevi kada štetu pretrpe treće osobe u vezi s gradnjom, kao što su to npr. vlasnici i/ili posjednici susjednih nekretnina i građevina koje se na njima nalaze. Te osobe mogu pretrpjeti različite vrste šteta ako zbog gradnje na jednoj nekretnini dođe do narušavanja stabilnosti njihovih nekretnina. U našem građanskom pravu postoje posebna pravila koja ovlašćuju vlasnike nekretnina na poduzimanje mjera radi spr-ječavanja štetnih utjecaja na stabilnost nekretnine. Tako je npr. ZV-om propisano da vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u opasnost stabilnost tuđe ne-kretnine. Vlasnik nekretnine kojoj je stabilnost u opasnosti može tražiti prestanak radova koji dovode u opasnost stabilnost njegove nekretnine, ako nisu poduzete sve mjere, uključivši i postavljanje posebnih konstrukcija kad je to potrebno, od kojih se opravdano može očekivati da će otkloniti opasnost za stabilnost njegove nekretnine. Ako se te mjere ne mogu s uspjehom provesti, a da se pritom posebne konstrukcije ne postavljaju na nekretninu kojoj je stabilnost u opasnosti, njezin vlasnik može zahtijevati zabranu radnji od kojih njegovoj nekretnini prijeti opasnost za stabilnost te nekretnine. Vlasnik nekretnine koji je postavio posebne konstrukcije radi osiguranja stabilnosti tuđe nekretnine odgovara za svaku štetu koja bi s njima u svezi nastala. Vlasnik susjedne nekretnine ovlašten je zahtijevati održavanje tih konstrukcija u dobrom stanju.

Isto tako u skladu s pravilima ZOO-a svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjed-nika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnoga tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta), ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji.

14 Čl. 177. ZPUG-a.

177

Štete koje mogu nastati u graditeljstvu ne moraju biti u izravnoj vezi s građevin-skim radovima, poslovima projektiranja, nadzora i sl. Tako npr. investitor može pro-uzročiti štetu izvođaču ako mu ne isplati ugovornu cijenu ili zakasni s ispunjenjem te obveze. U tom smislu šteta koju pretrpi izvođač po svojoj se naravi ne razlikuje od štete koja inače nastaje poslovnim subjektima kada im njihovi suugovaratelji ne ispune svoje obveze. I za taj slučaj odgovornosti za štetu također su mjerodavna pravila ZOO-a.

3.3.2.4. Štetna radnja

Štetna radnja jest ona radnja koja je dovela do nastanka štete. Štetna radnja ne mora se sastojati isključivo u pozitivnoj radnji, već i propuštanju. Prema tome, po-jam štetne radnje treba shvatiti u širem smislu jer da se ne odnosi samo na aktivno djelovanje štetnika, već i na njegove propuste. Naime, kada zakon ili drugi pravni izvor (npr. pravila struke) obvezuje štetnika da poduzme određene radnje pa on to ne učini i nastane šteta tada se štetna radnja sastoji u propuštanju. To je posebno važno u tzv. profesionalnoj odgovornosti za štetu (odgovornost za štetu koju prouzroče stručnjaci), jer su svi stručnjaci, a također i stručnjaci u području graditeljstva (ve-ćina sudionika u gradnji), dužni voditi računa o tome da ne prouzroče štetu svojim aktivnostima, a i poduzeti sve mjere u skladu s pravilima svoje struke da spriječe nastanak štete. Njihovi propusti da poduzmu mjere radi sprječavanja nastanka štete predstavljaju štetnu radnju.

Štetna radnja može imati obilježje građanskoga delikta ili povrede ugovorne obveze, ovisno o tome postoji li između štetnika i oštećenika ugovorni odnos ili ne.15 Ako je između oštećenika i štetnika postojao ugovorni odnos, tada je riječ o povredi ugovorne obveze, a ako oštećenik i štetnik prije prouzročenja štete nisu bili u ugovornom odnosu, tada je riječ o građanskom deliktu. Kod odgovornosti za štete u graditeljstvu štetna radnja imat će obilježje povrede ugovorne obveze ako su oštećenik i štetnik sudionici u gradnji u smislu čl. 177. ZPUG-a u ugovornom odno-su. To će biti čest slučaj kada su u odnosu investitor i drugi sudionici u gradnji, jer investitor s tim pravnim subjektima u pravilu ulazi u ugovorne odnose (npr. ugovor o građenju koji sklapaju investitor / naručitelj i izvođač radova). Kada sudionici u gradnji međusobno nisu u ugovornom odnosu, a prouzroče štetu jedan drugom, tada štetna radnja ima obilježje građanskoga delikta. Građanski delikt nastaje u graditelj-stvu kada sudionici u gradnji prouzroče štetu trećim osobama (najčešće investitor i izvođač), ali i obrnuto, kada treće osobe prouzroče štete sudionicima u gradnji (npr. stranka u postupku koja zlorabi svoje pravo pokretanjem upravnog spora odgovara za štetu koja iz tog razloga nastane investitoru – čl. 210. st. 2. ZPUG-a).

15 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o.c., str. 586-588.

178

Razlikovanje štetne radnje na povredu ugovorne obveze i građanski delikt nije toliko važno za sam nastanak odnosa odgovornosti za štetu jer će odgovornost za štetu nastati u oba slučaja. Međutim, ta razlika ima određenu ulogu prilikom određivanja visine iznosa naknade štete. Naime, ako je šteta prouzročena povredom ugovorne obveze, tada će štetnik odgovarati za predvidivu štetu ako je postupao s običnom ne-pažnjom, a ako je postupao prijevarno ili namjerno, odnosno s krajnjom nepažnjom bit će dužan popraviti svu štetu. U odgovornosti za štetu koja je nastala građanskim deliktom štetnik je dužan popraviti svu štetu bez obzira na vrstu ili stupanj krivnje.

3.3.2.5. Uzročna veza

Za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu zahtijeva se po-stojanje uzročne veze između štete i štetne radnje. Drugim riječima, zahtijeva se da šteta potječe od štetnika. Uzročna veza povezuje štetnika sa štetnom radnjom i štetom. Bez uzročne veze nema odgovornosti. Oštećenik u pravilu mora dokazati uzročnu vezu. To otežava njegov položaj u postupku ostvarivanja prava jer u nekim situacijama oštećenik neće moći dokazati postojanje uzročne veze prema pravilima parničnoga procesnoga prava. Ta pravila zahtijevaju da se uzročnost dokaže na razini izvjesnosti, što znači da sud koji odlučuje o odgovornosti za štetu mora biti uvjeren u postojanje uzročne veze.

Položaj oštećenika u pogledu utvrđivanja uzročne veze ipak olakšavaju posebna pravila. U slučaju kada postoji veći broj mogućih uzroka štete, pitanje uzročnosti u našem pravu procjenjuje se prema tzv. adekvacijskoj teoriji, što znači da se zahtijeva da je štetna radnja tipičan uzrok štete.16 Kao što je već spomenuto, teret dokaza u pravilu leži na oštećeniku. To znači da kod subjektivne odgovornosti za štetu (kao i u svakom drugom slučaju kad nije drukčije propisano) teret dokaza o postojanju uzročnosti leži na oštećeniku. Kod objektivne odgovornosti za štetu koja je nastala u vezi s opasnom stvari ili obavljanjem opasne djelatnosti uzročnost se predmnijeva, što znači da će se štetnika osloboditi od odgovornosti tek ako dokaže da opasna stvar ili opasna djelatnost nisu bili uzrok štete. Tu činjenicu treba posebno istaknuti u vezi s graditeljstvom, jer kada se u graditeljstvu odgovara prema sustavu objek-tivne odgovornosti za štetu zbog toga što šteta potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti, teret dokaza da šteta nije u uzročnoj vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću jest na štetniku pa je on taj koji mora dokazati da uzročne veze nije bilo ako se želi osloboditi odgovornosti za štetu.

Pravilo prema kojem za odgovornost za štetu mora postojati uzročna veza izme-đu štetne radnje i štete posebno je istaknuto ne samo kod pravila o pretpostavkama

16 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 595.

179

odgovornosti za štetu, nego i u sklopu pravila o oslobođenju odgovornosti u objek-tivnoj odgovornosti za štetu. Prema tom pravilu vlasnik opasne stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik se također oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti.

3.3.2.6. Protupravnost i krivnja

Za nastanak odnosa odgovornosti za štetu u pravilu se zahtijeva i krivnja štetnika. Naime, u pravilu će štetnik odgovarati prema pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu. U građanskom pravu za odgovornost za štetu dovoljna je bilo koja vrsta ili stupanj krivnje. Krivnja se u građanskom pravu dijeli na namjeru i nepažnju, a nepa-žnja na običnu nepažnju i krajnju nepažnju. Namjera je takav oblik krivnje u kojem štetnik postupa znajući i hotimice.17 To znači da štetnik zna da može prouzročiti štetu i želi je prouzročiti. Namjera se u profesionalnoj odgovornosti za štetu (odgovornost stručnjaka za štetu) javlja relativno rijetko. Stoga ona nije toliko zanimljiva kada štetu prouzroče sudionici u gradnji (investitor, projektant, revident, izvođač, nadzorni inže-njer), osim eventualno kada štetu prouzroče treće osobe (npr. kada vlasnici zemljišta žele spriječiti građevinske radove na susjednoj nekretnini). Za odgovornost za štetu u graditeljstvu mnogo je važnija nepažnja. Nepažnja ima veći broj stupnjeva, pa se razlikuje krajnja nepažnja od obične nepažnje, a obična nepažnja može biti defi nira-na prema apstraktnom ili konkretnom kriteriju.18 Krajnja nepažnja (gruba nepažnja, gruba nemarnost) postoji kada štetnik ne postupa ni onako kako bi postupio prosječan čovjek.19 Taj je oblik nepažnje blizak namjeri, što proizlazi iz većega broja pravila o odgovornosti za štetu. Štetnik će kod ugovorne odgovornosti za štetu odgovarati za isti obujam štete bez obzira na to je li postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom, a ako je postupao samo s običnom nepažnjom odgovarat će samo za predvidivu štetu. Krajnja nepažnja izjednačena je s namjerom i po tome što se odgovornost za namjeru i krajnju nepažnju ne može unaprijed isključiti.

Obična nepažnja postoji kada štetnik ne postupi kako bi postupio osobito dobar gospodarstvenik, stručnjak, odnosno domaćin (ovisno o vrsti pravnih odnosa).20 Bitno je da je već i obična nepažnja dovoljna za nastanak odgovornosti za štetu.

17 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 597.18 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 598 – 599.19 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o.c., str. 598.20 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 598.

180

Krivnja pravnih subjekata prosuđuje se prema standardima dužne pažnje. Pri tome je bitno istaknuti da su svi sudionici u gradnji prema čl. 177. ZPUG, osim eventualno investitora, stručnjaci. Naime, jedino investitor nije stručnjak u području graditeljstva, osim ako nije osoba koja ima odgovarajuću stručnu spremu. Nai-me, ZPUG prihvaća mogućnost da investitor sam obavlja poslove projektiranja i stručnog nadzora, kada u čl. 178. st. 6. propisuje: Fizička osoba koja je investitor stambene i stambeno-poslovne zgrade kojoj građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 ili jednostavne građevine za svoje potrebe može jednom u pet godina sama projektirati i obavljati stručni nadzor građenja ako je diplomirani inženjer odgovarajuće struke ili inženjer odgovarajuće struke i ima položeni stručni ispit. To je važno jer su stručnjaci u graditeljstvu dužni u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobroga stručnjaka). Svaki stručnjak dužan je postupati s pa-žnjom s kojom postupa (apstraktni) stručnjak iste struke. Važnost pravila o standardu pažnje dobroga stručnjaka očituje se u činjenici da su stručnjaci dužni poštivati ne samo pravne propise nego i pravila svoje struke. To znači da protupravnost u tom slučaju ne obuhvaća samo ponašanje suprotno pravnim propisima, nego i ono pona-šanje koje je suprotno pravilima struke. Na taj način pravila struke mjerodavna su za ocjenu je li neki stručnjak kriv za prouzročenu štetu. Stručnjak je dužan postupati u skladu s pravilima svoje struke čak i ako naručitelj radova (u graditeljstvu investitor) zahtijeva od njega suprotno.

3.3.3. Sustavi odgovornosti za štetu

3.3.3.1. Subjektivna i objektivna odgovornost

U prikazu pretpostavaka odgovornosti za štetu već su bila spomenuta dva susta-va odgovornosti za štetu – subjektivna odgovornost i objektivna odgovornost. Oba navedena sustava mogu se pojaviti i u graditeljstvu. U našem pravu prihvaćeno je pravilo prema kojem je subjektivna odgovornost pravilo, a objektivna odgovornost iznimka. Naše opće obveznopravno uređenje pogoduje oštećenike, jer se krivnja štetnika predmnijeva, pa će štetnik u sustavu subjektivne odgovornosti odgovarati za štetu ako ne uspije dokazati da nije kriv. Uvijek se predmnijeva najniži stupanj krivnje (obična nepažnja), što znači da teret dokaza da je štetnik postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom snosi oštećenik. Drugim riječima, štetnik, ako se želi oslo-boditi odgovornosti za štetu, mora dokazati da nije kriv za štetu. U načelu u sustavu subjektivne odgovornosti za štetu odgovornost postoji i kada je štetnik postupao s najnižim stupnjem krivnje, tj. s običnom nepažnjom.

181

Važna iznimka od sustava subjektivne odgovornosti jesu slučajevi objektivne odgovornosti za štetu u kojima štetnik odgovara za štetu neovisno o tome je li kriv ili nije. Krivnja u tom smislu uopće nije relevantna za odgovornost. To znači da ako se štetnik želi osloboditi odgovornosti za štetu, mora dokazati da ne postoje pretpo-stavke odgovornosti za štetu, ali pri tome nema smisla da dokazuje svoju nekrivnju, jer čak i ako uspije dokazati da nije bio kriv, on svejedno može odgovarati za štetu, jer se u objektivnoj odgovornosti uopće ne traži krivnja za odgovornost za štetu.

Pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu primjenjuju se samo u slučjavima koji su točno određeni ZOO-om ili bilo kojim drugim zakonom. Slučajevi odgovor-nosti za štetu prema pravilima o objektivnoj odgovornosti koji mogu biti relevantni za odgovornost za štetu u graditeljstvu prema ZOO-u jesu: (postoje i drugi pristupi objektivnoj odgovornosti za štetu)

– odgovornost za opasnu stvar,– odgovornost za opasnu djelatnost,– odgovornost vlasnika motornih vozila u pogonu,– odgovornost proizvođača za neispravan proizvod.Po pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu štetnik će odgovarati ako je

ta šteta nastala od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu (tzv. opasna stvar i opasna djelatnost) te u drugim slučajevima određenim zakonom. Za određivanje pojma opasne stvari i opasne djelatnosti presudnu ulogu ima sudska praksa. Naime, opasna se stvar defi nira kao stvar „… koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost od nastanka štete, pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom“.21 Odgovor na pitanje što to konkretno znači daje sudska praksa. Za gradi-teljstvo su relevantne odluke sudova u kojima je zauzeto shvaćanje da je npr. opasna stvar cijev, i to s obzirom na svoje dimenzije (cijev dužine oko 1 m, promjera 12 cm) i položaj u prostoru (bila je ostavljena na nezaštićenom krovištu četverokatnice te je zbog snažnih udara olujne bure pala s krova).22 U drugom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje da poliesterske cijevi velikog promjera i te-žine koje su se nalazile na gradilištu nisu opasna stvar jer su bile propisno osigurane i učvršćene.23 Opasna je stvar npr. „… drvena građa – složeni sloj sirovih bukovih dasaka, visine 3,5 m na otvorenom prostoru izloženom klimatskim promjenama“.24 U sličnom sudskom sporu smatralo se da su „bukovi složaji“ opasna stvar, jer su bili složeni u visinu veću od tri metra i još k tome na kosom terenu.25 Isto gledište

21 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 615.22 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1738/1997-2 (www.vsrh.hr).23 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 890/04-2 (www.vsrh.hr)24 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 190/2007-2 (www.vsrh.hr).25 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 831/05-2 (www.vsrh.hr).

182

prihvaćeno je u još jednoj sličnoj sudskoj odluci jer je drvena građa bila složena 3,5 m iznad tla u području poznatom po jakoj buri. U tom je predmetu jak vjetar srušio drvenu građu na automobil tužiteljice koja je zbog tog događaja pretrpila štetu.26 Opasnost za okolinu prema sudskoj praksi predstavlja i terasa koja je izgrađena u prevelikoj blizini dalekovoda visokog napona.27

Prema pravilima objektivne odgovornosti štetnik će odgovarati i ako je šteta posljedica opasne djelatnosti. Opasna djelatnost svaka je djelatnost koja predstavlja povećanu opasnost od nastanka štete „… kada u njezinom redovitom tijeku po samoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, mogu biti ugroženi životi i zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost osoba koje obavljaju tu djelatnost kao i osoba koje s njom dolaze u dodir“.28 U graditeljstvu se pojavljuju primjeri opasnih djelatnosti (izvođenje radova s pomoću eksploziva, rad na visini, rad na skeli i sl.).29 Posebno treba istaknuti da sama činjenica da je graditeljstvo korisna djelatnost ne isključuje mogućnost da se pojedine djelatnosti u sklopu gra-diteljstva smatraju opasnim djelatnostima, što dovodi do postrožene odgovornosti one osobe koja obavlja tu djelatnost.

U pojedinim slučajevima objektivno odgovara vlasnik motornog vozila za štetu koja nastane uporabom motornog vozila. Pojam motornog vozila defi niran je ZOO-om kao vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njega. Sastavni dio motornog vozila jest i prikolica.

Za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Treća osoba jest oštećenik koja nije vlasnik vozila, ni ovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila prosuđuju se prema sljedećim pravilima. Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Ako nema krivnje niti jednog vlasnika, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva nešto drugo.

Objektivno će odgovarati za štetu i proizvođač koji stavi u promet neki neispra-van proizvod. U tom slučaju proizvođač odgovara u skladu s pravilima o objektivnoj odgovornosti za imovinsku štetu prouzočenu smrću ili tjelesnom ozljedom te za imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem stvari različite od neisprav-nog proizvoda pod pretpostavkom da je to stvar za osobnu uporabu.

26 Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1131/1992 (www.vsrh.hr).27 Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 7/1992 (www.vsrh.hr).28 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 615.29 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 615.

183

Proizvod je neispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. Pojam neispravnog proizvoda ne treba poistovjećivati s neispravnošću zbog koje se proizvod ne može rabiti (npr. računalo koje je zbog greške u proizvodnji neupotrebljivo), već s proi-zvodima koji su izvor opasnosti za svoje korisnike (npr. računalo koje zbog greške u napajanju može izazvati požar).

Građevina nije proizvod u smislu pravila o odgovornosti proizvođača za nesi-pravan proizvod jer su proizvodi samo pokretne stvari, a građevina je sastavni dio nekretnine. No, pojedini dijelovi ugrađeni u nekretninu mogu imati obilježje pro-izvoda. Stoga se pravila o odgovornosti proizvođača mogu primijeniti i na pravne subjekte proizvodi kojih su ugrađeni u građevinu.

3.3.3.2. Vlastita odgovornost i odgovornost za drugoga

U sklopu izlaganja o sustavima odgovornosti za štetu treba spomenuti vlastitu odgovornost i odgovornost za drugoga. U vlastitoj odgovornosti nema razlike iz-među štetnika i odgovorne osobe jer za štetu odgovara osoba koju je skrivila (ili samo prouzročila, ako je riječ o objektivnoj odgovornosti za štetu).30 Odgovornost za drugoga jest takav sustav odgovornosti u kojem obveznopravni odnos odgovor-nosti za štetu u pravilu nastaje između oštećenika i odgovorne osobe, a ne između oštećenika i štetnika.31

U graditeljstvu također nastaju slučajevi u kojima za štetu ne odgovara osoba koja ju je prouzročila (štetnik), nego druga osoba (odgovorna osoba). Tako npr. izvođač radova odgovara za štetu koju prouzroče njegovi radnici prema pravilima ZOO-a. Prema odredbi čl. 1061. ZOO-a poslodavac odgovara za štetu koju zaposle-nik prouzroči trećoj osobi u radu ili u svezi s radom, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Za štetu će odgovarati onaj poslo-davac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete. Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, i to u roku od šest mjeseci od kada je šteta popravljena.32

30 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 622.31 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 622.32 Čl. 1061. st. 3. i 4. ZOO-a.

184

3.3.3.3. Ugovorna, izvanugovorna i predugovorna odgovornost

Kod odnosa odgovornosti za štetu u graditeljstvu dolazi u obzir primjena pravila o ugovornoj, izvanugovornoj i predugovornoj odgovornosti za štetu. Pravila o ugo-vornoj odgovornosti za štetu primjenjuju se kada su oštećenik i štetnik u ugovornom odnosu (štetna radnja u tom slučaju ima karakter povrede ugovorne obveze). Pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu primjenjuju se kada oštećenik i štetnik nisu sklopili ugovor (štetna radnja je građanski delikt). Osim toga u obzir dolazi i pri-mjena pravila o tzv. predugovornoj odgovornosti za štetu (culpa in contrahendo). Ta se pravila primjenjuju kada štetnik prouzroči štetu oštećeniku jer pregovara ili prekine pregovore s njim u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.33 U praksi su to situacije kada štetnik pregovara s oštećenikom o sklapanju ugovora, a da pri tome uopće nema namjeru sklopiti ugovor, već npr. želi saznati neke povjerljive obavijesti. Budući da se o sklapanju ugovora pregovara i u graditeljstvu i u tom području mogući su slučajevi predugovorne odgovornosti za štetu.

3.3.3.4. Odgovornost više osoba za istu štetu

Ako je više osoba prouzročilo štetu postavlja se pitanje kakva je njihova od-govornost. U tom su slučaju moguća dva rješenja. Ako je odgovornost štetnika podijeljena tada svaki od više štetnika odgovara za svoj dio štete. To proizlazi iz činjenice da će štetnici najčešće popravljati štetu u obliku novčane naknade. Nov-čana naknada je po svojoj naravi novčana činidba, a novčane činidbe su djeljive jer se mogu podijeliti i ispuniti na dijelove, a da ispunjenje ne izgubi na vrijednosti. Stoga će svaki štetnik odgovarati za onaj dio štete koji je prozročio.

S druge strane, ako je riječ o solidarnoj odgovornosti tada će svaki od više štet-nika odgovarati oštećeniku za svu štetu, bez obzira na to koliki je njegov doprinos šteti. Ukoliko štetnici odgovaraju solidarno položaj oštećenika je povoljniji, jer mu više osoba duguje popravljanje štete u cijelosti. To znači da ako jedan od štetnika nema dovoljno sredstava da isplati naknadu oštećenik još uvijek ima mogućnost namirenja štete od drugog štetnika. Naravno, solidarna odgovornost ne znači da će oštećenik dobiti uvećanu naknadu štete. Oštećenik u tom slučaju ima pravo na jednak iznos kao da je riječ o podijeljenoj odgovornosti ili kao da mu naknadu štete duguje jedan oštećenik, ali mu svaki štetnik taj iznos duguje u cijelosti. Kada oštećenik namiri svoju tražbinu s naslova odgovornosti za štetu u potpunosti od bilo kojeg štetnika prestaje odnos odgovornosti za štetu, a između štetnika koji je popravio štetu i ostalih štetnika nastaje odnos regresa.

33 V. čl. 251. ZOO-a.

185

Za solidarnu odgovornost za štetu traži se ispunjenje posebnih pretpostavaka. Naime, ako je činidba djeljiva (a to je također novčani iznos koji je štetnik dužan isplatiti oštećeniku na ime naknade štete) obveza će biti solidarna samo ako je tako propisano zakonom. Solidarna odgovornost za štetu nastaje kada više osoba pro-uzroči štetu pod pretpostavkom da djeluju zajedno, ali također i kada više osoba prouzroči štetu radeći neovisno jedna o drugoj, a ne može se utvrditi koliki su njihovi udjeli u šteti. Solidarno odgovaraju i osobe koje su poticale i pomagale štetniku, kao i one koje su pomagale štetniku da ne bude otkriven. Solidarno također odgovaraju osobe koje su na neki način povezane, ako je štetu počinila samo jedna osoba, ali se ne zna koja. Sva ovdje navedena pravila mogu se primijeniti i na odgovornost za štetu koja nastane u graditeljstvu.

Pravila ZOO-a predviđaju još jedan slučaj solidarne odgovornosti za štetu koji je izravno povezan s graditeljstvom. Naime, prema odredbi čl. 1108. ZOO-a naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Kada jedan štetnik isplati naknadu štete ošte-ćeniku, nastaje pravo regresa. To znači da štetnik koji je isplatio više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih štetnika da mu naknadi ono što je platio za njih. Udjeli u šteti određuju se na temelju krivnje svakoga štetnika i težine posljedica njihova djelovanja ili propuštanja, a ako se udjeli ne mogu utvrditi na taj način iznos naknade štete u pravilu se dijeli na jednake dijelove.

3.3.4. Popravljanje štete

Ako se ispune pretpostavke odgovornosti za štetu, tada između štetnika i ošte-ćenika nastaje obveznopravni odnos odgovornosti za štetu. U tom odnosu štetnik duguje oštećeniku popravljanje štete. U svakodnevnom govoru, pa i u pravnom jeziku uobičajeno se govori o dužnosti štetnika da naknadi štetu oštećeniku. No, naknada štete jedna je vrsta popravljanja štete.

Šteta se popravlja na tri načina:– uspostavom prijašnjeg stanja,– naknadom štete,– novčanom satisfakcijom (pravičnom novčanom naknadom).

186

3.3.4.1. Uspostava prijašnjega stanja

Osnovni način popravljanja štete jest uspostava prijašnjega stanja (naturalna restitucija). Naime, štetnik je dužan naknaditi štetu, odnosno drugim riječima dati novčanu naknadu, ako uspostava prijašnjega stanja ne otklanja štetu u potpunosti ili kada uspostava prijašnjega stanja nije moguća. To znači da je štetnik u pravilu dužan uspostaviti ono stanje kakvo je postojalo prije prouzročenja štete. U odgovornosti za štete u graditeljstvu to znači da ako je šteta npr. prouzročena na način da je izvođač radova oštetio građevinu na susjednoj nekretnini, tada je dužan izvesti građevinske radove radi otklanjanja oštećenja. Isto tako, ako je izvođač radova oštetio putove putem kojih je dopremao građevinski materijal ili odvozio ostatke građevine koju je uklonio, na gradilištu prije nove gradnje dužan je popraviti putove. Uspostava prijašnjega stanja primjenjuje se i kada izvođač radova radi priključivanja objekta na javnu vodovodnu, toplinsku ili telekomunikacijsku mrežu mora obaviti građevinske radove na javnom putu (npr. iskapanja).

3.3.4.2. Naknada štete

No, iako je uspostava prijašnjega stanja pravilo, u praksi su češći drugi oblici po-pravljanja štete. Tako se imovinska šteta najčešće popravlja u obliku naknade štete, što znači da je štetnik dužan isplatiti oštećeniku onaj novčani iznos koji odgovara visini štete. Stoga je naknada štete novčani ekvivalent vrijednosti štete.

Oštećenik ima pravo na novčanu naknadu ako uspostava prijašnjega stanja ne otklanja štetu u potpunosti ili kada uspostava prijašnjega stanja nije moguća. Osim toga, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjega stanja.

Obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Naknada štete daje se u ukupnom iznosu koji odgovara vrijednosti štete, a u slučaju imovinske štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, šteta se naknađuje u obliku rente. Renta je naknada štete koja se isplaćuje periodično u određenim vremenskim razmacima (mjesečno unaprijed).

Oštećenik ima pravo na naknadu štete koja je potrebna da se oštećenikova ma-terijalna situacija dovede u stanje u kojem je bila prije nastanka štete. Iznimno se naknada štete može sniziti.

187

188

3.3.4.3. Satisfakcija

Ako je riječ o neimovinskoj šteti, tada se šteta popravlja satisfakcijom koja može biti moralna, ali i novčana. Moralna satisfakcija sastoji se u objavljivanju presude, objavljivanju ispravka, opozivu uvrede, isprici upućenoj oštećeniku ili na bilo koji drugi način na koji se može ostvariti svrha satisfakcije.34 Moralna satisfakcija najče-šće se primjenjuje kada štetnik prouzroči štetu oštećeniku na način da mu povrijedi čast i ugled. Novčana satisfakcija (pravična novčana naknada) dosuđuje se ošteće-nicima za neimovinsku štetu kada težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, pri čemu će sud uzeti u obzir jačinu i trajanje bolova te straha (npr. kod tjelesnih povreda ili kod povrede duševnog integriteta oštećenika) te će voditi računa da se novčanom satisfakcijom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi te društvenom svrhom tog oblika popravljanja štete.

34 P. KLARIĆ, M. VEDRIŠ, o. c., str. 635.

189

arhitekti ovlašteni za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja II./2.2.6.

bitni zahtjevi za građevinu II./10.– donošenje podzakonskih propisa na

temelju posebnih zakona II./10.9.– energetska svojstva zgrada II./10.2.– građevni i drugi proizvodi II./10.5.– odstupanja od bitnih zahtjeva za

građevinu II./10.3.– nesmetan pristup i kretanje u

građevini II./10.4.– odbor za graditeljstvo II./10.8.– opći zahtjevi II./10.1.– tehnički propisi II./10.6.

cesija III./3.1.5.1.činidba III./3.1.1.dokumenti praćenja stanja u prostoru II./4.dokumenti prostornog uređenja II./5.

– detaljni plan uređenja II./5.3.3.– postupak izrade i donošenja

dokumenata prostornog uređenja, v. postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja

– Program prostornog uređenja Republike Hrvatske II./5.1.2.

– Prostorni plan područja posebnih obilježja II./5.1.3.

– prostorni plan uređenja velikoga grada, grada ili općina II./5.3.1.

– provođenje dokumenata prostornog uređenja, v. provođenje dokumenata prostornog uređenja

– Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske II./5.1.1.

– u nadležnosti velikoga grada, grada ili općina II./5.3.

– u nadležnosti županija i Grada Zagreba II./5.2.

– urbanistički plan uređenja II./5.3.2.

etažno vlasništvo III./2.4.1.2.2.fi zičke osobe I./2.4.1.građenje građevina II./11.

– građevinska dozvola II./11.4.– izmjene tijekom građenja II./11.5.– opći uvjeti koji se moraju ispuniti u

postupku građenja građevina II./11.1.– prijava početka građenja i gradilište

II./11.8.– posebni slučajevi građenja II./11.6-7.– potvrda glavnoga projekta II./11.3.– rješenje o uvjetima građenja II/11.2.– uklanjanje građevine II./11.9.

građevinska dozvola II./11.4.građevinsko pravo I./1.

– javno pravo II./1.– privatno pravo III./1.

Hrvatski zavod za prostorni razvoj II./2.2.4.

informacijski sustav II./3.– predmet i svrha informacijskog

sustava II./3.1.– sadržaj, uspostava vođenja i

održavanja informacijskog sustava II./3.2.

ispunjenje obveze III./3.1.6.1.nadzor II./12.

– inspekcijski nadzor II./12.2.– upravni nadzor II./12.1.

nagodba III./3.1.5.8.novacija III./3.1.5.7.obavljanje djelatnosti prostornog uređenja

za Državu, županije i Grad Zagreb II./2.2.3.

objektivno pravo I./2.1.odgovornost za štetu III./3.3.opći uvjeti poslovanja III./3.2.1.4.

STVARNO KAZALO

Broj iza pojma označuje broj poglavlja.

190

otpust duga III./3.1.6.4.personalna subrogacija III./3.1.5.2.ponuda III./3.2.1.1.posjed III./2.2.postupak izrade i donošenja dokumenata

prostornog uređenja II./6.– donošenje dokumenata prostornog

uređenja II./6.23.– izmjene i dopune dokumenata

prostornog uređenja II./6.25.– izrada konačnoga prijedloga

prostornoga plana i mišljenja nadležnih tijela II./6.17.

– izvješće o javnoj raspravi II./6.14.– javna rasprava II./6.8.– javni uvid II./6.11.– javno izlaganje II./6.12.– konačni prijedlog prostornoga plana

II./6.18.– nacrt i prijedlog prostornoga plana

II./6.7.– način sudjelovanja sudionika u

raspravi II./6.13.– načini pribavljanja stručnih rješenja

II./6.3.– obavijest sudionicima javne rasprave i

vlasnicima nekretnina II./6.19.– objava i sadržaj odluke o donošenju

dokumenata prostornog uređenja II./6.24.

– objava javne rasprave II./6.9. – odluka o izradi prostornoga plana

II./6.1.– ponovna javna rasprava II./6.16.– ponovno izdavanje suglasnosti na

konačni prijedlog prostornoga plana II./6.22.

– posebna obavijest o javnoj raspravi II./6.10.

– prethodna rasprava II./6.6.– prijedlog za izradu prostornoga plana

II./6.4.– sadržaj izvješća o javnoj raspravi

II./6.15.– sudjelovanje u izradi prostornoga

plana II./6.5.

– suglasnost ministarstva II./6.20.– suglasnost župana II./6.21.– zahtjevi za izradu prostornoga plana

II./6.2.postupovno pravo I./2.6.pravna grana I./2.2.pravne osobe I./2.4.2.

– pravne osobe koji obavljaju stručne poslove prostornog uređenja II./2.2.6.

pravni institut I./2.2.pravni izvori I./2.3.pravni subjekti I./2.4.pravno pravilo I./2.2.pravno uređenje prostornog uređenja i

gradnje II./2.pravo građenja III./2.4.2.pravo iz stvarnog tereta III./2.4.5.preuzimanje duga III./3.1.5.3.preuzimanje ispunjenja III./3.1.5.4.prihvat ponude III./3.2.1.2.prijeboj (kompenzacija) III./3.1.6.2.prijenos ugovora III./3.1.5.6.pristupanje dugu III./3.1.5.5.projekti II./9.

– glavni projekt II./9.3.– idejni projekt II./9.2.– izvedbeni projekt II./9.4.– kontrola projekta II./9.6.– opremanje i označavanje projekta

II./9.5.– usklađivanje idejnog i glavnoga

projekta s posebnim propisima II./9.8.– utvrđivanje usklađenosti

(nostrifi kacija) projekta II./9.7.– vrste projekata II./9.1.

provođenje dokumenata prostornog uređenja II./7.– dostava lokacijske dozvole i rješenja

o odbijanju zahtjeva II./7.9.– izmjena i dopuna lokacijske dozvole

II./7.10.– lokacijska dozvola II./7.1.

191

– nadležnost za izdavanje lokacijske dozvole II./7.2.

– odbijanje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole II./7.8.

– postupak izdavanja lokacijske dozvole II./7.5.

– poziv za uvid u idejni projekt II./7.7.– pravo na žalbu II./7.12.– rok za izdavanje lokacijske dozvole

II./7.11.– sadržaj lokacijske dozvole II./7.3.– stranka u postupku izdavanja

lokacijske dozvole II./7.6.– važenje lokacijske dozvole II./7.13.– zahtjev za izdavanje lokacijske

dozvole II./7.4.raskid ugovora III./3.1.6.3.Savjet prostornog uređenja Republike

Hrvatske II./2.2.2.sjedinjenje III./3.1.6.5.stvar III./2.1.stvarna prava III./2.4.subjekti prostornog uređenja II./2.2.sudionici u gradnji II./8.

– investitor II./8.1.– izvođač II./8.3.– nadzorni inženjer II./8.4.– projektant II./8.2.– revident II./8.5.

služnosti III./2.4.4.suvlasništvo III./2.4.1.2.1.ugovor

– kupoprodajni III./3.2.2.– pojam i sklapanje III./3.2.1.– o djelu III./3.2.6.– o građenju III./3.2.7.– o javnoj nabavi III./3.2.9.– o najmu III./3.2.5.– o ortaštvu III./3.2.8.– o zajmu III./3.2.3.– o zakupu III./3.2.4.

vlasništvo III./2.4.1.– oblici sudjelovanja više osoba u pravu

vlasništva III./2.4.1.2.– pojam i objekt III./2.4.1.1.– stjecanje prava vlasništva III./2.4.1.3.– zaštita prava vlasništva III./2.4.1.4.

voditelj odgovoran za izradu nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja II./2.2.7.

založno pravo III./2.4.3.zastara III./3.1.3.zavodi za prostorno uređenje županija i

Grada Zagreba II./2.2.5. zemljišne knjige II./2.3.

Nakladnici

HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA d.o.o.

Ulica grada Vukovara 68, Zagreb

ZAGORA-ZAGORJE d.o.o., Zagreb

Tisak

Tiskara Zelina d.d.

Sv. Ivan Zelina