6

Napisati cijelu povijest zagrebačkih Židova bilo bi isto što i napisati po vijest grada Zagreba. Ovu je

re čenicu napisao 1927. godine dr. La vo slav Šik, advokat, publicist, cionis tič ki ak ti vist, kolekcionar i vlasnik jedin stve ne bi blio-teke judaice i hebraice. Šik je 1942. go-dine ubijen u Jasenovcu. Nje go va bi blio-teka danas je u posjedu Židovs ke općine Zagreb, ima status spome nika kul ture i pripada najvećim dragocjeno stima baštine zagrebačkih Židova.

Povijest kakva je bila na umu Lavo-slavu Šiku do danas nije napisana. Još prije nego što je Šik upozorio na udjel Ži do va u povijesti modernog Zagreba, za gre bački rabin dr. Gavro Schwarz po-čeo je istraživati povijest zagrebačkih Žido va. On je prvi židovski povjesničar,

Iz govora "Židovi i Zagreb - Zagreb i Židovi" dr. Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine Zagreb, na svečanoj akademiji prigodom

200-te obljetnice osnutka ŽOZ-a (1806.-2006.)a ubr zo su mu se pridružili drugi, me-đu nji ma i Šik. Kasnije, u drugoj polo-vini 20. stolje ća, a posebno unatrag pos ljednjih dvade setak godina, po je di-na raz doblja i pojedi ne teme ob radili su mnogi autori. Nji ma zahva ljujemo mnogo znanja o za gre bač kim Židovima, pa i o tome što su i koliko ugradili u povijest Zagreba. No, u povijesnim pri-kazima ili monografi jama Zagreba Žido-va gotovo i nema ili se samo spo minju usput. Teško je, ako ne i ne moguće, naći zadovoljavajuće ob razlože nje. Ali istina je da su na izazov koji je postavio Lavoslav Šik u načelu odgovarali Židovi i tek ne-koliko nežidova.

Za početak, evo nekoliko simbola ži-dov ske prisutnosti u međuratnom Za gre-bu:

– Penkalini penkala i nalivpero, Felle rov eliksir Elza-fl uid, čokolada i bom bo ni Union, papirnata galanterija Li pa Mill, na mještaj Bothe i Ehrmann, Dirn-bache rovi bicikli Croatia i Zagreb;

– knjižara Hartmann-Kugli, um jet nič ki fotoatelje Mosinger, parfume rija No-bilior, čistionica Jelinek;

– kino - kazališta Union, Helios, Europa-Pa lace, Apolo, Balkan-Palace;

– kavane Corso, Medulić, Zagreb, As-toria i starija Velika kavana na Jelčić-placu;

– hoteli Palace, Imperial i dva starija: Pruckner-Royal i Caru austrijanskom;

– i vertikala – prvi zagrebački neboder, arhitekta Slavka Löwyja na uglu Ma-sarykove i Gundulićeve s velikom neon skom reklamom.

U napredak Zagreba Židovi su

7

ugradili rad, talent i vjeru

Penkala, izum Edu-

arda/Slavoljuba Pen-

kale koji je osvojio

svijet, a proizvodio

se u tvornici Moster

i drug.

Plakat umjetničke

izložbe Franje

Mosingera u novom

atelijeru na Dolcu 9,

1932.

FRANJO MOSINGER (1899. -

1956.), sin uglednog fotografa

Rudolfa. Očev atelijer u Ilici 8

preuzeo je 1918., prve radove

objavio 1921. u časopisu "Svijet",

izložbama se predstavio 1922. i

1924. u svom atelijeru, 1926. u

"Salonu Ulrich". Godine 1927.

postaje urednik novog časopisa

"Kulisa" za kazalište, kino, varijete,

društvo i sport, bavi se modnom

i reklamnom fotografi jom. Novu

orijentaciju prema metaforici,

simbolici i naglašenoj ekspresiji

predstavlja izložbama "Novi smjer

u fotografi ji" (1931.) i "Lice grada"

(1932.). Godine 1943. priključuje se

Narodno oslobodilačkoj borbi i u

sklopu "Agitpropa" vodi Fotografsku

sekciju. Poslije rata posvećuje

se edukaciji, a u fotografi ji vraća

zasadama "nove objektivnosti". Bio

je najsnažnija umjetnička ličnost u

fotografi ji svog doba.

Kuća

Radovan, prvi

zagrebački

"neboder"

noću,

Masarykova

22, arhitekt

Slavko Löwy,

1934.

Kavana "Medulić", interijer arh. Stjepan

Gomboš, keramoskulptura "Djevojka i

harmonikaš" Stella Skopal, 1927.

Gradska kavana,

interijer arhitekt

Ignjat Fischer

Dućan draguljara, zlatara i urara Brune

Wolff a, Ilica 31

Trgovina cipela Šandora Ebenspangera na

uglu Jelačićeva trga i Ilice

Studio Radio-Zagreba

uređen u staji kurije,

Markov trg 9, 1926.

Dr. IVO STERN (1889

- 1961), odvjetnik i

novinar, suosnivač

Radio Zagreba

(1926.), osnivač

društva "Forma",

promotor fotografi je

i fi lma. Njegovom

zaslugom u Zagrebu

je prikazana svjetska izložba Film &

Foto (FiFo) u organizaciji Deutscher

Werkbunda, koja je kasnije obišla

sve najvažnije europske gradove.

8

Ili – kako je u doba Šikovog apela iz-gledala Strossmayerova ulica (prije Marije Valerije, kćeri cara Franje Josipa I.), danas Praška ulica, u kojoj je bio templ, kako su sinagogu zvali Židovi i svi Zagrepčani.

S desne strane, nasuprot templu, re-dali su se od Jelačićeva trga do kraja uli-ce židovski lokali: Rosenfeldova dro gerija Laokon, Schnellerova radnja štam pilja, Blauova trgovina fi ne papirnate galan teri-je i nalivpera, Pristerov frizeraj i parfu-me rija, Pollakova rukavičarska radnja, Ros sekampova trgovina muzikalija, elitna kro jačnica Makab...

Na suprotnoj strani: na uglu Jelačićeva trga Komercijalna banka, pokraj nje Hir-schlova trgovina svile, modnih štofova i engleske konfekcije, na kraju Hafnerova de likatesna radnja s košer-proizvodima, me đu njima glasovitim guščjim pašte ta-ma...

A slične specijalizirane trgovine s bi-ranom robom – među njima dra guljarske i urarske radnje, otmjeni saloni i zastupstva evropskih i američkih fi rmi - preplavili su tada Ilicu, Jurišićevu, Jelačićev trg i ostale ulice u centru. Oni su smijenili starinske dućane iz 19. stoljeća, već i tada većinom u posjedu Židova – magazine prepune raz ličitih roba i proizvoda domaćih i stranih tvrtki. Ne treba izgubiti iz vida ni brojne liječničke ordinacije, advokatske urede, predstavništva i banke – ali ni male trafi ke, "ambulatne" kioske, ni raznorazne "popravionice" – preteče servisa.

Ti znameni židovske prisutnosti bili su ubilježeni u zagrebačku urbanu me-moriju međuratnog i još ranijeg razdoblja. Sjaj bezbroja tih simbola gotovo se ugasio. A ugasilo se i sjećanje na kozmopolitsku, velegradsku i evropsku atmosferu Zagre-

ba te epohe koja se obilježava i kao zlatno doba povijesti zagrebačkih Židova. Čitav taj svijet do temelja je razbijen 1941. go-dine. Danas ga s mukom povjesničari kul-ture pokušavaju rekonstruirati iz krho tina, razbacanih u ilustriranim revijama, no-vinama i memoarskim djelima međurat-nog doba.

U doba kad su se Židovi u duhu re-formi cara Josipa II. kao "tolerirani" smjeli naseljavati u gradove i trgovišta kraljevine Hrvatske i Slavonije, Zagreb je bio ma len, uspavan grad na rubu Monarhije. Sas tojao se od dvije općine: slobodnog kra ljevskog Gradeca i biskupskog grada, koje su imale vlastitu jurisdikciju – upravu i za-konodavstvo. Prvi doseljenici, aškenazi iz zemalja srednje Evrope, smjeli su se pot-kraj 18. i na početku 19. stoljeća nastaniti samo na njihovim rubnim područjima: u kaptolskom podgrađu, u Vlaškoj ulici - prastarom naselju obrtnika i trgovaca, i u gradečkom podgrađu u Donjem gradu, uglavnom u Petrinjskoj ulici.

Prva dva sačuvana popisa Židova iz 1808. i 1812. godine, upriličena ubrzo na-kon osnutka općine 1806., odaju brojčano stanje i zanimanja njezinih članova. Ukup-no ih je bilo pedeset dvoje sa 17 glava obi-telji. Od njih je bilo deset trgovaca, dva ve letrgovca, tri obrtnika, učitelj i grobar. To prvo doba obilježeno je s jedne strane mukotrpnom borbom za emancipaciju i stjecanje građanskih prava, a s druge stra-ne osvajanjem svih onih privrednih pod-ručja koja su Židovima bila dopuštena ili nisu bila pokrivena. U prvom redu nov-čarskim poslovanjem i trgovanjem ži-tom, drvom, kožama i proizvodima koji nisu bili obuhvaćeni cehovskom proiz-vod njom, isto tako sabiranjem različitih

sirovina za industrijsku preradu, među os-talim i raznoraznog otpada. Unatoč og ra-ničenjima, oni su se za nekoliko de cenija uspjeli potvrditi kao najvitalniji privredni sloj. Trgovinu su spajali s osnutkom in-dustrijskih poduzeća, osnivali banke, male štedionice i kreditne zavode, osobito u provinciji i na selu, i uspostavljali poslovne mreže. Ključ tog razvoja bilo je uvođenje novih oblika poslovanja i povezanost sa srednjoevropskim židovskim centrima. Ona je omogućavala posredništvo, uno-šenje stranog kapitala i uvoz roba. Ali tome svakako treba pribrojiti tradicio-nalnu mobilnost, poslovičnu radinost, me đusobnu solidarnost, njegovanje obi-telj skih i prijateljskih veza i udruživanje ra da, kapitala i znanja.

Tako su prve velike zagrebačke indus-trijske pogone utemeljili Židovi. Ivan Fran kl 1862. Zagrebački paromlin u Trnju (koji je radio donedavno), a 1868. Ignatz Stern sa sinovima Maxom i Jakobom Tvor nicu koža u Medvedgradskoj ulici na potoku Medveščaku. S tvornicom voj ne obuće i opreme, otvorenom poslije, Ko-žara se razvila u najveću tvornicu te vrste u čitavoj Monarhiji. (Bila je u pogonu do požara 1938. a sada je u njoj Gliptoteka HAZU). Razvoju tih, a i kasnijih tvornica, zamah je davao židovski dionički kapital, posebno Hrvatske eskomptne banke. Ona je jedna od prvih poslovnih banaka, a njezini su suosnivači bili Židovi. Uk rat-ko: Židovi su bili preteče i nosioci mo -der nizacije. Zaslugom mnogih svojih čla -no va na radnom i javnom polju, sve ve ća

Ispred hrama, u ulici Marije Valerije

Hram i još neizgrađena ulica, 1870.

9

židovska zajednica već se polovi nom 19. stoljeća – a mnogo prije stjeca nja pu ne građanske ravnopravnosti – mog la po-hvaliti društvenim ugledom. O nje zi noj samosvijesti i snazi svjedoči odlu ka o grad nji sinagoge 1855. godine, i to u sa-mom središtu grada. Posvećenje sinagoge 1867. godine bilo je velik društveni do ga-đaj. U njemu je sudjelovala politička i kul-turna elita, predstavnici svih konfesija i mnoštvo građana.

Hram je bio i ostao najvažniji sim bol zagrebačkog židovstva. Zbog osebuj ne arhitekture i kao istaknuti sakralni ob jekt već je u prvom vodiču Zagreba iz 1892. godine obilježen kao znamenitost. Nije naod met podsjetiti da su Židovska op ćina i nekoliko njenih članova svojim dona-cijama pomogli da se uredi i otvori ulica u kojoj je sagrađen hram i tako neposredno potakli da se veliko stočno sajmište preu-redi u prvi javni donjogradski perivoj: Zri-

projektima te epohe: gradnji kanalizacije i premještanju potoka Medveščaka iz centra grada, izgradnji najvećeg indus-trijskog pogona - Strojarske radionice Ugar skih željeznica (danas Tvornica Jan-ko Gredelj) i modernih kasarni. Četiri naj veća vojna kompleksa sagradilo je na

Kr. povlašteni

paro i umjetni

mlin, "Paromlin"

(osn. 1862),

Koturaška cesta

1, arhitekti

Hönigsberg &

Deutsch, 1907.

Pogled na Novu Ves i Medvegradsku

ulicu sa Sternovom tvornicom

koža (danas Gliptoteka Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti).

ŽIGA STERN (1874.

- 1941.), vlasnik Kr.

povlaštene zagrebačke

tvornice koža, "Kožare"

(osnovane 1869.),

jedne od najvećih

u Austro Ugarskoj,

ravnatelj Hrvatske

eskomptne banke.

Nakon uspostave NDH

i ustaške vlasti počinio

samoubojstvo.

Tvornica Moster-Penkala, kasnije

"Nada Dimić", u Branimirovoj ulici

EDMUND MOSTER (1873. - 1942.),

vlasnik tvornice "Moster i drug"

(Branimirova 43). S Penkalom razvio

proizvodnju mehaničkih olovaka, a kasnije

gramofonskih ploča Edison Bell, također

Penkalinog izuma. Ubijen u Jasenovcu.

njevac. Za njegovo poljepšanje također su zaslužni Židovi. Dr. Adolf Holzer, prvi hr vatski balneolog i amater-meteorolog, darovao je Meteorološki stup, a veletr-govac Eduard Prister Glazbeni paviljon.

Preobrazbi Zagreba u moderan grad Židovi su dali presudan udjel siste mat-skim sudjelovanjem u izgradnji najvaž-ni jih komunalnih objekata i uređaja. Ema nuel Prister, veliki mecena, nosilac mno gih priznanja i počasti, darovao je gra du projekt gradskog vodovoda. Vi-lim Schwarz, predsjednik općine u do-ba iz gradnje sinagoge, otvorio je u svo joj kući na Krvavom mostu prvu telefon-sku centralu. Njegov sin, dr. Ljudevit Schwarz, prvi Židov zastupnik u Hrvat-skom saboru, osnovao je s nekoliko ži-dov skih poduzetnika konzorcij koji je pre uzeo koncesiju i izgradnju konjskog tram vaja. Židovska građevinska poduzeća su djelovala su u svim velikim gradskim

10

početku 20. stoljeća poduzeće Eisner i Ehrlich, najveće u to doba u Zagrebu, i to prema modelu javno-privatnog part-erstva. Poduzeće je, naime, uz određene po godnosti, kreditiralo gradsku općinu svojim kapitalom.

U promjeni slike grada u doba iz-gradnje novog centra u Donjem gradu ži dovski arhitekti imali su dominantnu ulo gu. Neka bude samo spomenut ate-lje Hönigsberg i Deutsch, koji je u ne-koliko desetljeća projektirao i sagradio više od stotinu kuća i palača. Velik dio njih, a isto tako i sve javne i kulturne zgra de – od Kazališta, Umjetničkog pa-viljona do Sveučilišne biblioteke – ko je su projektirali ili izvodili židovski arhi-tekti i židovska poduzeća, imaju da nas sta tus spomenika kulture i nose iden-titet Zagreba. I u najkraćoj skici bilo bi ne pravedno prešutjeti znanstvenike na svim područjima: od prirodnih i teh nič-kih, medicinskih do humanističkih zna-nosti, a isto tako i umjetnike, novinare, nakladnike i sportaše. Već bi izbor ispunio nekoliko stranica. Neka kao simbol bude spomenut slikar Oskar Hermann – čija su

djela odavno uključena u korpus hrvatske umjetnosti. Isto su tako sastavni dio hr-vatske, ali i evropske kulture mnoga dje-la i drugih umjetnika – koje ovdje ne možemo navoditi pojedinačno.

A nepravedno bi bilo da ne podsjetimo na židovski doprinos javnoj socijalnoj skrbi i medicini. U Trgovačkom društvu Mer kur, koje je 1873. osnovano zbog soci-jalne zaštite privatnih namještenika, na prijelomu stoljeća prevladavali su Žido vi. Njihovom zaslugom postavljeni su te melji i prve institucije modernog socijal nog osi gur anja. Merkurov sanatorij, otvo ren 1930. godine, bio je uzorna, moder na bol-nica koja se razvila do velikog bol ničko-kliničkog centra. Od mnogih pri vatnih sa natorija najpoznatiji su bili sanatorij u Kla ićevoj bolnici (danas u sklopu Klinike za dječje bolesti), koji su vodili dr. Joković i Ži dov dr. Rado, te sanatorij dr. Gottlieba. No, najveći projekt same Židovske op ćine bila je tridesetih godina izgradnja Židov-ske bolnice s najmodernijim medicinskim programom. Bila je namijenjena liječenju ne samo Židova nego svih građana Za gre-ba. Za bolnicu je 1930. raspisan interna-cionalni natječaj koji je prema odazivu arhitekata bio najveći u povijesti Zagreba. Do realizacije nije došlo – ne samo zbog fi nancijskih problema nego i zbog opće situacije u Evropi nakon pobjede nacio-nalsocijalizma u Njemačkoj.

I zagrebački su Židovi imali svoje Rottschilde: obitelji koje su razvile ne sa-mo svoja carstva, nego poticali osnutak naj važnijih gradskih i nacionalnih stru-kovnih udruženja, a bili su i veliki fi lan-tro pi. Drugim riječima, uspostavljali su i unapređivali opće dobro. Spomenut ćemo naj veće magnatske obitelji: Deutsch i Alek sander.

Filip Deutsch započeo je Vlaškoj ulici kao trgovac drvom, osnovao poduzeće Filip Deutsch i sinovi, trgovina drvima i šum ska industrija. Najpoznatiji je bio Albert koji se dvadesetih godina prihvatio orga nizacije i okupljanja tvrtki za proiz-vodnju drva. Za svoje zasluge stekao je 1910. plemstvo i predikat Maceljski. Bio je poznati dobrotvor. Opskrbljivao je za-grebačku sirotinju godinama vagonima dr va za loženje, a inicijativu unutar Ži-dov ske općine za osnutak židovskih feri-jal nih kolonija pomogao Zakladom Tilde pl. Deutsch-Maceljske, kupio za feri jal ce vilu u Crikvenici i uredio Ferijalni dom u Ravnoj Gori.

Druga obitelj, Aleksander, bila je ta-ko mno gobrojna i sveprisutna da su je zvali klanom. Njeno je bogatstvo ute-me l jio Jonas koji je također u Vlaškoj ulici za počeo kao trgovac žitom. Njegovi sinovi Samuel David i Šandor istaknuli su se po četkom 20. stoljeća, kada Zagreb napo kon postaje industrijski centar, kao

Konjski tramvaj, na Jelačićevu trgu

Arhitekti LEO HÖNIGSBERG (1861 - 1911) i JULIUS DEUTSCH (1859 - 1922).

Godine 1889. osnovali zajednički atelijer i građevno poduzeće, najveće i najproduktivnije

u Zagrebu potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Svojim djelima dali su snažni pečat

urbanom identitetu Zagreba, napose Donjega grada, okušali se u svim žanrovima i svim

stilskom izrazima epohe, od historicizma, secesije i protomoderne. Uz palače, stambene

zgrade, vile, banke i tvornice sagradili su niz javnih zgrada, među njima Učiteljski dom

(1889.), Starčevićev dom (1895.), zgradu Izraelitske općine, Palmotićeva 16 (1898.),

palače Trgovačko-obrtničke komore i muzeja (danas Etnografski muzej, 1903.).

Dr. LJUDEVIT SCHWARZ (1858. - 1941.),

odvjetnik i poduzetnik, prvi Židov saborski

zastupnik. Osnivač i predsjednik društva

"Zagrebački tramvaj" 1892. - 1914.

11

pred vodnici moderne industrije i or-gani za tori njezinog zajedničkog nastupa u zem lji i inozemstvu. Samuel David, zvan Pametni, bio je organizacijski ge-nij - razvio je i utemeljio nekoliko veli-kih tvornica. Njegov brat Šandor, zvan Zna meniti, bio je najpoznatiji član obi-telji i općeomiljeni fi lantrop. Gotovo sav dobitak od veletrgovine i tvornica tro šio je u dobrotvorne svrhe. Pomagao je si-ro mašnim đacima i studentima, neza-po slenima i invalidima. Početkom Prvog svjetskog rata osnovao je društvo Prehra-na koje je tijekom rata podijelilo 15 mi li ju-na obroka. A državi je nepovratno dao rat-ni zajam od milijun zlatnih kruna, za što je 1918. stekao plemstvo i predikat Sesvetski.

Ali nisu svi Židovi bili bogataši, niti su se bavili stjecanjem materijalnih bogat-stava. No, privrednici, a osobito tanak

sloj najuspješnijih i najbogatijih, imali su najveću ulogu u modernizaciji i općem progresu zagrebačkog društva. To je raz-log zašto danas govorimo o njima.

Moglo bi se reći da su Židovi bili prih-vaćani u mjeri u kojoj su se uspjeli inte-grirati i asimilirati. Sredina im je pružala iza zove, a većina se odazivala. Svi koji su se nekom svojom aktivnošću upisali u jav nu svijest, trudili su se da to održe. Uk ljučivali su se u najrazličitija društva koja su nicala tijekom razvoja građanskog društva i javnosti. A na svim poljima, u svim organizacijama, bili su među naj-boljima. U dugom vremenskom luku, od sredine 19. stoljeća do 1941. godine, po-stoji bezbroj primjera.

Tako je dr. Moritz/Mavro Sachs bio izu zetno aktivan u Zboru zagrebačkih liječ nika, osnovanom 1845. godine. Na

njegovoj povijesnoj skupštini 1850. – kad su postavljena načela javnog zdravstva – apelirao je da se osnuje medicinski fa-kultet. Ali to što je bio prvi Židov koji je postao građanin Zagreba, očito je bilo po vezano s njegovim službovanjem u vojsci bana Jelačića s kojim je bio u pri-ja teljskom odnosu, kao i biskupima Hau-li kom i Strossmayerom. Knjižar Lavo-slav Hartmann preuzeo je šezdesetih go dina nakladnički program Ljudevita Gaja i razvio svoju nakladničku kuću do naj veće u Zagrebu. A posrednik između nje ga i Gaja bio je njegov partner Vilim Schwarz, neko vrijeme upravitelj Gaje-ve tis kare i urednik Danice. Gra đevinski in ženjer Joseph/Josip Siebenschein je zbog svojih kom petencija i iskustva u nis kogradnji i visokogradnji postao na-kon ka tastrofalnog potresa 1880. pred-sjednik egzekutivnog odbora za uklanjanje posljedica, a 1883. ime novan je članom odbora za izra du nove generalne regu la-torne osnove grada. Dr. Hugo Kohn bio je godinama predsjednik Društva odvjetnika u Hrvatskoj i Slavoniji, od 1921. gradski zastupnik i član sedam skupštinskih od-bo ra. A gradski zastupnici bili su u 19. i 20. stoljeću i drugi predsjednici općine. Bankar Otto Šik bio je tridesetih godina pot predsjednik Društva Zagrepčana, ko-jem su ton davali građanski liberali i ma-soni. To je tek nekoliko od mnogih.

Sanatorij, danas Dječja bolnica, Klaićeva 18,

arhitekt Ignjat Fischer, 1909.

Arhitekt NATHAN/IGNJAT FISCHER (1870. - 1948.). Naslijedio građevinsko

poduzeće oca Samuela; 1897. i 1898. ima zajednički atelijer s Antoninom

Hrubýjem s kojim izvodi niz građanskih stambenih zgrada. Od 1900. do

1918. ima vlastit atelijer, kao suradnik Zemaljske vlade izvodi niz upravnih

i odgojnih zgrada, a u sklopu projekta bolnice na Šalati više paviljona koji

će postati jezgra Medicinskog fakulteta (osn. 1917.) te Zemaljsko rodilište

u Petrovoj ulici (1913.). U tom je razdoblju projektirao kino-kazalište

"Apollo", Iica 31, 1912. (danas kazalište "Kerempuh"), interijer robne

kuće "Kastner & Öhler", Ilica 2, 1913. (danas "NaMa") te postavu "Zdenca

života" I. Mestrovića (1912.) na Sveučilišnom trgu. Nakon I. svjetskog

rata vodi velik, izuzetno produktivan atelijer. Iz tog doba najpoznatija su

ostvarenja palače Jugoslavenske banke, Jelačićev trg 13, 1921., Gradske

štedionice s restoranom "Gradski podrum" i "Gradskom kavanom", Jelačićev

trg 10, 1923-1925-1932, Zagrebački zbor u Martićevoj ulici (1922/29.),

industrijski sklop Tvornice Arko na Kvaternikovu trgu (1921.)

Fellerov "Elsa-fl uid dom", s

reklamom eliksira u obliku velike

boce, Jurišićeva 1 (arhitekti

Hönigsberg & Deutsch), 1906. Za

kasnijeg vlasnika, bankara Otta

Sterna, pročelja kuće preobliko-

vao je 1928. njemački arhitekt,

modernist Peter Behrens.

Palača Hr.-slav.

Zemaljske centralne

štedionice s kavanom

"Corso", arhitekti

Hönigsberg &

Deutsch, 1906.

12

U većoj ili manjoj mjeri, integrirani su se otuđivali od jezgre koju je činila Izraelitska bogoštovna općina, odnosno, pokušali se asimilirali u nacionalni kor-pus s uvjerenjem da mu pripadaju i da su prih vaćeni. Mnogi, osobito bogati, kom penzirali su svoje potisnuto, pa i od-ba če no židovstvo dobrotvornim radom i velikim svotama za Hevra kadišu, Dom Lavoslava Schwarza, Izraelsku ferijalnu koloniju i mnoštvo drugih institucija i židovskih društava.

Potkraj tridesetih godina sve veće res-trikcije koje je nametala državna vlast, porast antisemitizma i donošenje anti-ži dovskih zakona najavljivali su da se Ži-dovima ne piše dobro. Mnogi su to za-pažali i iskusili, ali su samo neki izvukli ispravne zaključke. Uspostavom ustaške vlasti i Nezavisne Države Hrvatske, do-no šenjem rasnih zakona i svime što je uslijedilo – surovo su razbijene iluzije o integraciji i san o domovini, koja je Židove od bacila kao strano tijelo.

I alternativa na koju je upućivao cio-nizam pokazala se neodrživom. Osim pri-prema za nacionalnu državu u Palestini, on je postavio i načela za održanje u ev-rop skom galutu, dijaspori. Tu Židove vidi kao nacionalnu manjinu koja se određuju ne samo vjerskom nego svojom ukupnom tradicijom koju treba nanovo usvojiti. Ima pravo na razliku i ujedno na puno, pa i političko sudjelovanje u životu svojih sre dina. Danas, iz već velike povijesne dis tance, usuđujemo se ustvrditi da je ta misao vodila preživjele pripadnike naše općine da nakon tragedije Holokausta u novoj poslijeratnoj Evropi održe našu za-jed nicu.

Vraćamo se pitanju: što su Židovi bili Zagrebu – što je Zagreb bio Židovima? Iz židovskog kuta gledanja lakše je od-govoriti na drugi dio pitanja. Zagreb im je u određenoj općoj konstelaciji dopustio da ga izaberu kao mjesto života i šansu eg zistencije. Koliko su mu davali, toliko ih je prihvaćao. Postupno su postali dio li beralnog društva i vjerovali da su stek li do movinu. U materijalni i duhovni na pre-dak Zagreba ugradili su rad, talent i vjeru.

Odgovor – što su bili Zagrebu nije u potpunosti dorečen. Ne bi bilo ispravno i dovoljno da to ostaje na nama. No, ka-ko bilo, židovski Zagreb, kakav je bio do početka Drugog svjetskog rata, sasvim je zatrt i iščezao. On pripada povijesti i sjećanju. I ne bi bilo dobro da to sjećanje održavamo samo mi.

Židovski Zagreb podudara se s europskim, kozmopolitskim Zagrebom, koji nastaje

na prijelomu stoljeća i doseže puninu u prvim desetljećima dvadesetoga stoljeća.

Ima značajke velegrada, otvoren je i insipirativan, poziva na djelo kreaciju na svim

područjima: potiče i omogućava. Taj i takav Zagreb više ne postoji, a njegov je duh

ispario. Zazivati ga, osobito slikom, što je bila osnovna intencija publikacije, značilo

je upustiti se u arheološku potragu. Otprije postojao je dio građe koju smo koristili

za nekoliko velikih izložbi Židovske općine Zagreb, dio potječe od istraživanja

zagrebačke urbane povijesti tog razdoblja, veliku sekvencu Graditelji modernog

Zagreba Aleksander Laslo već je prije zaokružio i u više navrata javno predstavio.

Ostalo smo tražili različitim putovima, a od mnogih smo dobili pomoć i potporu.

No kako bilo, to što je napokon sabrano i prikazano ipak su ostaci jednog nestalog

svijeta, cjeline koju je gotovo nemoguće dohvatiti. Napose što se tiče Židova,

jer povijest te epohe nije napisana, iako postoje knjige, studije, članci posvećeni

pojedinim temama. Aleksander Laslo i ja suglasili smo se da je najtočnije obilježje

ovog kulturno-povijesnog vodiča: album relikata. I kao svi albumi, on predstavlja

ono što je očuvano. Nema pretenzije da bude neki povijesni pregled, postavlja

tek naglaske, nadasve nastoji odgovoriti što su Židovi bili Zagrebu. Pitanje na koje

su tek dijelom odgovorili Židovi, ne i hrvatska historiografi ja. Štoviše, u nekom su

se razdoblju pre šućivali, pa primjerice u velikoj monografi ji o Oska ru Hermanu

iz 1978. ne ma ni riječi da je

bio Židov i pripadnik ugled ne

zagrebačke židovske obi telji.

No to se postupno mije nja, iako

u nas nema govora o svjesno

inicira nom procesu "poprav ka"

(njemački Wieder gut ma chen)

koji je u Nje mač koj uglavnom

završen.

Naš je album podsjetnik na

p otonuli svijet i nestale lju-

de, poticaj za nove indi vi du-

alne potrage. Kad je riječ o

materijalnoj baštini tog svijeta,

a to je najprije sam grad, o

njezinu stanju zorno i bolno

svje doči po vijesno središte Za -

greba, oronulo u protoku vre-

mena i od nemara. Nažalost, to

je sta nje naličje ofi cijelne i de-

kla rativne parole o euro pe i za-

ciji. Europu u Zagrebu nalazimo

danas u prošlosti.

Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

Židovski Zagreb - album relikata

U povodu objavljivanja knjige "Židovski Zagreb" (autori Snješka Knežević i Aleksander Laslo)