SADRAJ

SADRAJ3I. UVOD

5II. PODUZEE KAO OBJEKT ORGANIZACIJE

51. Osnove organizacije

51.1. Pojam i definicija organizacije

71.2. Organizacija rada i organizacija poduzea

71.3. Organizacija kao znanost

81.4. Organizacija kao praktina disciplina

92. Oblikovanje organizacije

123. Organizacijska struktura

123.1. Pojam organizacijske strukture i njeni elementi

133.2. Oblikovanje organizacijske strukture

153.3. Vrste organizacijske strukture

223.4. Izbor organizacijske strukture poduzea

234. Organizacija elemenata organizacijske strukture

234.1. Organizacija materijalnih imbenika

234.1.1. Organizacija kapitalnih dobara

234.1.2. Organizacija materijalnih inputa

244.2. Organizacija ljudskih resursa

254.3. Organizacija ralanjivanja i grupiranja zadataka

275. Poduzee kao objekt organizacije

295.1. Pravni oblici poduzea u svijetu

305.1.1. Individualno poduzee

315.1.2. Partnersko drutvo

325.1.3. Korporacija

335.2. Oblici poduzea kod nas

345.2.1. Javno trgovako drutvo

345.2.2. Komanditno drutvo

355.2.3. Drutvo s ogranienom odgovornou

365.2.4. Dioniko drutvo

37III. ZAKLJUAK

38LITERATURA

I. UVOD

Tema rada je Poduzee kao objekt organizacije.

Pojam organizacije se moe objasniti na vie naina. Kad se samu miljenja raznih autora, moe se rei da organizacija poinje s pojavom ovjeka - ovjek se njome poeo baviti s poetkom obavljanja korisnog proizvodnog rada, preoblikovanja predmeta rada u raznovrsne proizvode u cilju podmirivanja ivotnih potreba. ovjek je s kvalitetnom organizacijom uz manji napor (trokove) bolje i bre postizao mnogo vee rezultate u svim podrujima svojega djelovanja. Dakle, od prvih (sluajnih) lovakih skupina do suvremenih oblika zajednikog rada i ivota, ovjek nikada nije mogao, a ni danas ne moe, bez organizacije. Moe se dakle rei, da pojam organizacije oznaava, kako proces organiziranja nekih aktivnosti (poslova), tako i rezultate tog procesa kojim se oblikuju organizacijske jedinice razliitih vrsta, irine i struktura u svim podrujima drutvenog ivota. Samo znaenje organizacije nije ogranieno samo na ovjekovu privrednu aktivnost, nego na njegovu cjelokupnu radnu i ivotnu aktivnost.

Elementi organizacijske strukture sadre i svoje podelemente, a klasificiraju se na slijedei nain:

organizacija materijalnih imbenika organizacija materijalnih inputa (sirovina i materijala) kao i organizaciju opreme (kapitalnih dobara)

organizacija ljudskog rada problemi vezani za organizaciju ljudi, odabiri popunjavanje radnih mjesta te integraciju i socijalizaciju ljudi u radnoj sredini

ralanjivanje zadataka podjela ukupnog zadatka poduzea na posebne i pojedinane zadatke

organizacija upravljanja i managementa problematika upravljanja i organizacije managementa kao i ostalih meusobnih odnosa

organizacija vremenskog redoslijeda poslova istraivanje vremenske usklaenosti svih initelja proizvodnje i itavog tijeka proizvodnje i poslovanja.

II. PODUZEE KAO OBJEKT ORGANIZACIJE

1. Osnove organizacije

1.1. Pojam i definicija organizacije

Rije organizacija potjee od grkih rijei ergon, to znai rad ili in, te organon, to znai orue, alat, ali i stvaranje organizacije. U latinskom jeziku taj je izraz poprimio oblik organum a kasnije organisatio kojim se objanjava spajanje dijelova u cjelinu, ureenje, sastav, drutvo itd. Iz ovih izraza su stvoreni razliiti termini u svim jezicima, pa i u hrvatskom kao to su organizacija, organiziranje, organizator itd.

Pod organizacijom se podrazumijeva skup osoba ili drutava, zatim djelatnost (organiziranje) te stanje postignuto organiziranjem (poredak, ustroj, sustav, struktura). U ekonomiji organizacijom se oznaava sustavno i plansko sreivanje odnosa ljudi i predmeta sa svrhom da se ostvari ekonomski cilj. Organizacija omoguava izvravanje zadataka, skrauje vrijeme izvrenja i to je najbitnije smanjuje troak postizanja rezultata.U organizacijskim istraivanjima pojam organizacije ima dvostruko znaenje, prvo, oznaava proces organiziranja aktivnosti a drugo, oznaava rezultat tog procesa kojim se oblikuju organizacijske jedinice. U literaturi postoji mnogo razliitih definicija pojma organizacije a sve se te definicije mogu svesti na etiri osnovne pojmovne kategorije:

Univerzalni pojam organizacije - organizacija u univerzalnom smislu se shvaa kao jedinstvo sreenih meusobno povezanih dijelova. Institucionalni pojam organizacije - pojam organizacije se definira kao socijalni sustav usmjeren cilju i koristi se kao oznaka za razne institucije (poduzee, kola, bolnica). Strukturalni pojam organizacije - pojam organizacije se moe poistovjetiti s strukturom socijalnog sustava te se shvaa kao sustav formalnih pravila za upravljanje aktivnostima poduzea.

Funkcionalni pojam organizacije ovo shvaanje definira organizacijsku djelatnost kao postupak strukturiranja u kojem se poduzee rastavlja na podpodsustave pa se ti podsustavi integriraju u cjelinu usmjerenu ka zajednikom cilju.

Da bi se organizacija pravilno definirala potrebno je istaknuti njena bitna obiljeja a to su, cilj odnosno zadatak koji se treba ostvariti, usklaenost materijalnih i ljudskih imbenika i njihovo racionalno koritenje. Tad je mogue definirati organizaciju kao opu kategoriju te je prema tome ona svjesno udruivanje ljudi kojima je cilj da odgovarajuim sredstvima ispune odreene zadatke s najmanjim moguim naporom na bilo kojem podruju drutvenog ivota.

1.2. Organizacija rada i organizacija poduzea

Organizacija rada predstavlja udruivanje ljudi radi ispunjavanja gospodarskih zadataka i ima ulogu olakavanja procesa rada. Organizacija rada se razvija otkad postoji ljudski rad. U uvjetima malog opsega proizvodnje i broja sudionika te primitivnih sredstava za rad, organizacija procesa rada se uglavnom temeljila na iskustvu dok se s razvojem proizvodnih snaga i drutvenih odnosa razvijaju i njeni sloeniji oblici. Organizacija rada je svjesna ovjekova djelatnost kojom se usklauju svi imbenici proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata rada. Znai imbenici proizvodnje stalno trebaju biti usklaeni,i to kvantitativno i kvalitativno, vremenski i prostorno, odnosno treba ih integrirati u jedinstvenu proizvodnu i poslovnu cjelinu jer e u suprotnom proizvodnja biti mogua ali nee biti optimalna a upravo je optimizacija proizvodnje zadatak organizacije rada.

Organizacija rada predstavlja dio organizacije poduzea te se ta dva pojma ne mogu i ne smiju izjednaavati kao ni suprotstavljati zbog razliitih udjela elemenata proizvodnje tj.predmeta rada, sredstava za rad i ljudskih resursa. Poduzee je poseban oblik organizacije kao institucije, i predstavlja socio-tehnoloki i ekonomski sustav kao i ljudsku organizaciju. Organizacija poduzea moe u razliitim vremenskim razdobljima biti kvalitativno i kvantitativno razliita. Poduzee je stalno pod utjecajem promjena koje su rezultat napretka znanosti i tehnologije i o njima treba voditi rauna pri oblikovanju organizacije.

1.3. Organizacija kao znanost

Iako je organizacija stara koliko i sam rad, njeno formuliranje kao znanosti se dogaa tek poetkom 20. stoljea, te predstavlja jedan od primjera novih znanosti koje uspjenije definiraju svoj predmet nego metode istraivanja. Rjeavanje organizacijskih problema danas je gotovo nemogue bez znanstvenih istraivanja zbog velike zastupljenosti organizacije u drutvu, bilo kao institucije ili kao aktivnosti. Na taj nain organizacija poprima znanstveni karakter i postaje objekt znanstvenih istraivanja.Iako je organizacija postala bitna znanstvena disciplina, jo uvijek postoje nedoumice dali se radi o samostalnoj znanosti i u koju grupu znanosti spada, tehnike ili drutvene. Odgovor je da se ipak radi o samostalnoj znanosti koja pripada drutvenoj skupini, poto ljudi organizacijom osim to pokuavaju postii sklad izmeu elemenata proizvodnje, i racionalizirati koritenje sredstava za rad, takoer njome razvijaju i odgovarajue drutvenoekonomske odnose. Organizacijska znanost se ne moe u potpunosti smatrati djelom ekonomske s obzirom da je organizacija proeta kroz sva podruja drutvenog ivota.1.4. Organizacija kao praktina disciplina

Organizacija se razvijala s razvojem proizvodnih snaga a to je bilo popraeno razvojem drutveno-ekonomskih odnosa. Organizacija omoguuje ostvarenje raznih ciljeva I realizaciju sloenih zadataka koje ovjek sam ne bi mogao postii a to proiruje opseg njegovih individualnih snaga i stvara drutvene snage. Poto je ovjek definiran kao drutveno bie, ima potrebu koristiti svoje sposobnosti u zajednici a to takoer poveava znaaj organizacije. Organizacija kao aktivnost se treba prilagoditi tehnikim i ekonomskim uvjetima i ljudskim resursima kojima raspolae. U praksi se javlja u dva oblika, i to kao proces organizacije rada (trajna organizacija koja se odvija skupa s poslovanjem) i kao rezultat tog procesa (predstavlja odreeno stanje koje odgovara trenutnim uvjetima).Organizacija rada mora biti rezultat zajednike aktivnosti sudionika, koristei najnovija znanstvena postignua i analize te dobro ocjenjena alternativna rjeenja jer se samo tako mogu ostvariti ciljevi organizacije koji su njena najznaajnija karakteristika, a razlikujemo ope i posebne, jednostavne i sloene, trajne i privremene, itd.

Opi cilj organizacije rada jest poveanje proizvodnosti rada i djelotvornosti poslovanja usklaivanjem proizvodnih imbenika rezultat ega jest uspostava optimalne organizacije. Posebni ciljevi organizacije rada su efikasno rjeavanje organizacijskih problema vezanih za ue organizacijske jedinice. Dakle, ciljevi organizacije rada su vezani za zadatke i ciljeve poduzea koji se trebaju jasno definirati da bi rezultati bili pozitivni. Cilj organizacije je ispunjavanje zadataka a koliko uspjeno to radi je mjera njene efikasnosti. Jo jedna bitna karika u teoriji organizacije su opa naela i principi organizacije prema kojima se organizacija treba rukovoditi, ali se ipak u praksi ne smiju ablonski primjenjivati jer u niti jednom poduzeu nisu isti uvjeti. Kao ope principe Sikavica i Novak navode sljedee principe: princip podjele rada i specijalizacije, princip povezivanja imbenika proizvodnje, princip koordinacije i princip dobrovoljnog ukljuivanja u organizaciju.2. Oblikovanje organizacije

Na oblikovanje organizacije poduzea utjeu mnogi faktori na razliite naine. Organizacija poduzea proizlazi iz ciljeva i zadataka koji se ele ostvariti, raspoloivih unutarnjih imbenika, te vanjskih uvjeta u kojima e poduzee djelovati. Stalni utjecaj tih imbenika potie organizacijske promjene te se zato razlikuju organizacijske strukture izmeu razliitih poduzea ali i istog poduzea u razliitim vremenskim periodima. Poto je broj faktora organizacije jako velik potrebno ih je svesti na one koji su kljuni za oblikovanje organizacije. Na neke od njih poduzee moe utjecati, kao to su veina unutarnjih faktora, dok se drugima poduzee mora prilagoavati, kao to su vanjski faktori.

Unutarnji faktori su oni na koje poduzee moe utjecati i kojima moe upravljati, a tu spadaju ciljevi i strategija, tehnologija i zadaci, veliina, kadrovi, ivotni ciklus poduzea, proizvod i lokacija. Ti faktori su meusobno povezani i utjeu jedan na drugog. Ciljevi i strategija jasno definirani ciljevi koje eli ostvariti su najvanije obiljeje svake organizacije, bilo opi bilo posebni. Oni definiraju budue stanje organizacije koje se moe postii potivanjem hijerarhije ciljeva, odnosno ciljevi dijelova poduzea trebaju biti u funkciji ciljeva cjelokupnog poduzea. Strategija se zasniva na ciljevima i odgovara na pitanje kako postii te ciljeve.Organizacijska struktura temelji se na strategiji i ciljevima poduzea i oni su meusobno povezani i uvjetovani.

Zadaci i tehnologija - definirati zadatke poduzea znai definirati izvritelja zadatka, vrijeme i trokove izvrenja. Zadaci predstavljaju poslove koji se trebaju izvriti da bi se realizirali ciljevi a dijele se na zadatke vezane za rad s ljudima, stvarima i informacijama. Pojam tehnologije se odnosi na strojeve, radne (proizvodne i uslune) postupke koje poduzee koristi i naine izvoenja poslova te se njome ostvaruju zadaci poduzea. Veliina - oblik organizacijske strukture poduzea kao i organizacijska rjeenja ovise o veliini poduzea koje moe biti malo, srednje i veliko to se mjeri raznim parametrima kao to su broj radnika, visina ostvarenog profita, temeljni kapital, udio poduzea na tritu i sl. ivotni ciklus poduzea - rast i razvoj poduzea prolazi kroz razliite faze koje predstavljaju ivotni ciklus poduzea a razlikujemo etiri tipine faze:

- poduzetnika faza ili faza izgradnje (organizacijska struktura neformalna i nebirokratska, glavni cilj opstanak),

- faza kolektivnog duha ili faza rasta (uvodi se detaljnija podjela rada i oblikuju se nove organizacijske jedinice),

- faza formalizacije ili diferencijacije (poduzee uvodi pravila i procedure),

- faza elaboracije ili usavravanja (razvija se suradnja i timski rad, poduzee je vrlo birokratsko).

Kadrovi (ljudski potencijali) - kadrovi na izbor organizacijske strukture utjeu svojim znanjem i sposobnostima. Njihov utjecaj je presudan poto oni mogu omoguiti provoenje ili neprovoenje odreene strukture. Zaposleni na oblikovanje organizacije utjeu na dva naina, sastavom radne snage te svojim vrijednostima,stavovima i potrebama, dok rukovodioci imajunetiri uloge i to ulogu poduzetnika, nadzornika, alokatora resursa i posrednika. Proizvod (usluga) - izbor organizacije poduzea i njegovih funkcija ovisi o razliitosti i koliini proizvoda koje poduzee proizvodi, o njihovoj namjeni i nainu proizvodnje. Lokacija - lokacija je relativno stabilan faktor utjecaja na organizaciju a razlikujemo mikrolokaciju i makrolokaciju. Promjene e se ee dogaati kod mikrolokacije nekih dijelova poduzea, odjela, pogona dok e se rjee govoriti o promjenama makrolokacija.

Za razliku od unutarnjih faktora, na vanjske imbenike organizacije poduzee ne moe utjecati, i mora im se prilagoavati. Okolina poduzea podrazumijeva sve to se nalazi van organizacije a s im je organizacija u kontaktu. Okolina utjee na organizacijsku strukturu izravno ili posredno preko utjecaja na druge faktore, te ona moe biti stabilna ili nestabilna i jednostavna ili sloena. Stabilnost i nestabilnost se odnose na brzinu promjena u okolini, a jednostavnost i sloenost na broj faktora koji utjeu na poduzee. Najutjecajniji imbenici okoline su institucionalni uvjeti, integracijski procesi, trite i razvoj znanosti i tehnike.

Institucionalni uvjeti - institucionalni uvjeti predstavljaju mjere, politike i zakone ekonomskog sustava kojima se regulira rad poduzea. Na ovaj faktor poduzee uope ne moe utjecati. Institucionalni uvjeti odreuju uvjete funkcioniranja i organiziranja poduzea. Integracijski procesi - na ovaj faktor poduzee moe utjecati u odreenoj mjeri kada je i ono jedan od subjekata integracije, dok u sluaju kada se nalazi van procesa integracije nema nikakav utjecaj i mora mu se mora potpuno prilagoavati. Promjene u organizacijskoj strukturi koje izaziva integracija, kod fuzije dvaju ili vie poduzea u jedno novo su velike, dok kod pripajanja manjeg poduzea veem promjene su manje i ogranienog dometa.

Trite - trite kao faktor organizacije izaziva promjene u svim poslovnim funkcijama a javlja se u dvostrukoj ulozi, kao trite nabave i trite prodaje. Za veinu poduzea trite nabave je najvaniji dio trita ali ne treba zanemariti vanost trita nabave. Struktura trita utjee na djelatnosti nabave i prodaje ali i na druge djelatnosti unutar organizacije. Razvoj znanosti i tehnike - nova dostignua u znanosti i tehnologiji snano utjeu na poduzee koje ih mora prihvatiti da ga konkurencija ne bi izgurala s trita, a to povlai i promjene u njegovoj organizaciji zbog uvoenja novih tehnologija u proizvodnju.3. Organizacijska struktura

3.1. Pojam organizacijske strukture i njeni elementi

Svaka organizacija ima svoju strukturu, odnosno neki odreeni sustav unutarnjih veza i odnosa i zato je struktura najvaniji dio organizacije. To je sustav odnosa meu ljudima uspostavljen radi izvravanja odreenih zadataka. esto se izjednaava pojam strukture I organizacije, iako je organizacija iri pojam od strukture koja uz organizacijska sredstva i organizacijske postupke predstavlja samo jedan dio organizacije. Organizacijska struktura je dinamian element organizacije jer se mijenja pod utjecajem faktora organizacije. Definicija organizacijske strukture M. Novaka kae da ona podrazumijeva sveukupnost veza i odnosa izmeu svih inilaca proizvodnje, kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog inioca proizvodnje odnosno poslovanja. Za pravilno razumijevanje organizacijske strukture potrebno je, polazei od njene definicije, definirati i njezine elemente. Prema M. Novaku elementi organizacijske strukture su: organizacija materijalnih imbenika (organizacija materijalnih inputa i opreme),

organizacija ljudskog rada (organizacija ljudi, popunjavanje radnih mjesta i socijalizaciju u radnoj sredini),

ralanjivanje zadataka (podjela ukupnog zadatka poduzea na pojedinane),

organizacija upravljanja i managementa (problemi organizacije upravljanja i meusobnih odnosa),

organizacija vremenskog redoslijeda poslova (istraivanje vremenske usklaenosti initelja proizvodnje i toka proizvodnje)-3.2. Oblikovanje organizacijske struktureJedna od najvanijih odluka u poduzeu jest izbor organizacijske strukture odnosno oblikovanje organizacije poduzea, jer u sluaju da struktura ne odgovara uvjetima u kojima se nalazi poduzee to e usporiti upravljaki sustav. Mogui su razliiti pristupi strukturiranju organizacije i u praksi se uvijek koriste dva ili vie principa, zato to se poduzea meusobno razlikuju i imbenici organizacije razliito utjeu na razliita poduzea.Mogui principi odnosno naini oblikovanja organizacije su: oblikovanje organizacijske strukture poduzee odozgo prema dolje odnosno top down strategija (koristi se kod veih organizacijskih zahvata), oblikovanje organizacijske strukture odozdo prema gore ili basis upward strategija,

kombinirani pristup koji istovremeno koristi o top down i basis upward strategiju tzv. bipolarna strategija, strategija koja prilazi strukturiranju organizacije od srednjih razina rukovoenja ili strategija klina (koristi se kod promjena na jednom segmentu organizacije), strategija veeg broja nukleusa ili multiple nucleus strategija prema kojoj oblikovanje organizacije zapoinje istovremeno u razliitim dijelovima poduzea i na razliitim razinama (koristi se kod reorganizacije dijelova poduzea).

Koju god se strategiju odabralo potrebno je znati to se eli poboljati i zato. Projektanti trebaju postii ravnoteu izmeu stabilnosti i fleksibilnosti organizacijske strukture poduzea, jer stabilnost omoguava specijalizaciju poslovanja i smanjenje trokova a fleksibilnost brzu prilagodbu organizacije utjecajima iz okoline. Ne postoje dva poduzea sa istom organizacijskom strukturom, niti isto poduzee moe imati istu strukturu u razliitim fazama razvoja. Najvanije je da se izgradi kvalitetna organizacijska struktura koja mora osigurati ostvarenje ciljeva i strategije organizacije, optimalnu podjelu rada, efikasniju upotrebu resursa, fleksibilnost organizacije, alociranje odgovornosti, racionalnu upotrebu kvalifikacija itd.U procesu organizacijske izgradnje uspostavlja se formalna organizacija struktura koja se prikazuje grafikonom s pozicije opisa poslova i ciljeva. U poduzeu takoer postoji i stvarna struktura koja nastaje spontano za vrijeme djelovanja formalne strukture. Na poetku su ove dvije strukture su jednake a s vremenom dolazi do raskoraka koji je potrebno smanjivati, to je jedan od ciljeva poduzea. Takoer postoji i neformalna organizacijska struktura koja predstavlja spontano formiranu grupu ljudi koji zajedniki djeluju radi jednakih ciljeva. Svaka neformalna organizacija je i stvarna, ali svaka stvarna organizacija ne mora biti i neformalna. Neformalna organizacija se dijeli na interesne i prijateljske grupe koje imaju svoju hijerarhiju, voe i ciljeve, a mogu ak dominirati formalnom organizacijom.3.3. Vrste organizacijske strukture

Oblikovanje organizacijske strukture je postupak u kojem se provodi ralanjivanje ukupnog zadatka poduzea na pojedinane zadatke, oblikovanje organizacijskih jedinica kao nositelja izvrenja odreenih zadataka te uspostavljanje mehanizama koordinacije u izvrenju zadataka na svim razinama. Nain provoenja podjele rada u poduzeu i formiranje organizacijskih jedinica na svim razinama oznaava vrste organizacijskih struktura. U okviru teorije organizacije razvila se teorija departmentalizacije koja se bavi formiranjem niih organizacijskih jedinica u poduzeu, i to na temelju razliitih kriterija za oblikovanje organizacijske strukture. Potrebno je odabrati odgovarajuu organizacijsku strukturu za odreeno poduzee, to nije jednostavno s obzirom da se poduzea po mnogoemu razlikuju, te se tako razlikuje i nain ralanjivanja ukupnog zadatka poduzea na temeljne organizacijske jedinice. Kod razliitih organizacijskih struktura razliiti su naini grupiranja poslova i formiranja uih i irih organizacijskih jedinica. Gotovo u niti jednom poduzeu se ne moe nai ista organizacijska forma po cijeloj dubini organizacijske piramide.Ipak, pri izboru organizacijske strukture, postoje temeljni principi ralanjivanja zadatka poduzea i grupiranja pojedinanih zadataka radi formiranja organizacijskih jedinica, a s obzirom na njih moe se govoriti o razliitim vrstama organizacijskih struktura. Tradicionalne, klasine odnosno birokratske organizacijske strukture:

Funkcijska organizacijska struktura: ista i procesno orijentirana funkcijska struktura Divizijska organizacijska struktura: predmetna, teritorijalna i prema potroaima orijentirana divizijska struktura

Adaptivne, organske strukture:

Projektna organizacijska struktura Matrina organizacijska struktura

Kombinacija klasinih i adaptivnih organizacijskih struktura:

Hibridna organizacijska struktura Mjeovita organizacijska struktura

Suvremene vrste organizacijskih struktura: T-oblik organizacije, virtualna, mrena, izvrnuta organizacija, organizacija paukove mree, timska, front-back, ameba organizacija, heterarhije, fraktalna, klaster, hipertekst organizacija.

1. Funkcijska organizacijska strukturaKod ove se strukture podjela rada u poduzeu, grupiranje i povezivanje poslova te formiranje organizacijskih jedinica obavlja prema odgovarajuim poslovnim funkcijama u poduzeu. U svakoj takvoj organizacijskoj jedinici nalaze se srodni, slini ili neposredno zavisni poslovi. Poslovi se grupiraju tako da se najprije formiraju ue organizacijske jedinice i to uvijek na funkcijskoj osnovi. Na kraju se formiraju ire jedinice visokog ranga u hijerarhiji strukturiranja ukupnog zadatka poduzea, vezane neposredno uz glavnog managera.Funkcijske jedinice su formirane po principu jedna funkcija jedna organizacijska jedinica, iako je est sluaj da jednoj jedinici odgovaraju dvije ili vie funkcija, posebno u malim poduzeima. Ovo je najstarija i najrairenija organizacijska struktura a primjenjuje se u malim i srednjim poduzeima. Poduzea najee zapoinju svoj ivotni vijek ovom strukturom, a kako se razvijaju tako s vremenom mijenjaju i strukturu. S obzirom na broj organizacijskih jedinica razlikuju se tri oblika funkcijske organizacijske strukture, poetni, standardni i razvijeni (prijelazni).Poetni oblik funkcijske strukture je karakteristian za manja poduzea te se najee unutar jedne organizacijske jedinice nalaze dvije ili vie poslovnih funkcija odnosno broj organizacijskih jedinica je manji od broja funkcija. Standardni oblik funkcijske strukture karakterizira naelo jedna funkcija jedna organizacijska jedinica. Ovaj oblik je posljedica razvoja poduzea kad odreene poslovne funkcije zahtijevaju status samostalne jedinice, ali u stvarnosti se rijetko primjenjuje.Razvijeni ili prijelazni oblik funkcijske strukture se javlja u veim poduzeima gdje dolazido veeg stupnja podjele rada. Specijalizacijom i podjelom rada, te rastom opsega poslova u okviru funkcijskih jedinica dolazi do potrebe da se pojedine organizacijske jedinice ralane na dvije ili vie novih. Broj organizacijskih jedinica vei je od broja funkcija. Ako su funkcijske jedinice prevelike, s obzirom na mogunost izvrenja zadataka, onda ih je potrebno podijeliti na funkcijske podjedinice i to se naziva derivirana (izvedena) podjela.Procesno orijentirana funkcijska organizacijska struktura jest funkcijska struktura, ali se organizacijske jedinice formiraju prema fazama procesa proizvodnje. Ovo nije primarna struktura jer je prisutna u organizaciji proizvodne funkcije i esta je u praksi.Funkcijska organizacijska struktura kao i sve ostale strukture imaju pozitivne I negativne strane. Pozitivne bi bile visoki stupanj specijalizacije i podjele rada, struno voenje i koordinacija poslova, racionalno koritenje prostora i opreme, niski trokovi, fleksibilnost komponiranja strukture i sl., dok bi negativne bile sporo ulaganje i prilagoavanje promjenama, rascjepkanost poslova i tea koordinacija, odsustvo timskog rada kod rukovodioca, sporo donoenje odluka, odsustvo odgovornosti rukovodioca za krajnji poslovni rezultat i sl.2. Procesna organizacijska strukturaKad trite i poslovna okolina postanu nestabilni te doe do promjena, poduzea vie koriste procesnu odnosno horizontalnu strukturu, koja kao principe grupiranja prihvaa kriterij procesa i formiranje multidisciplinarnih timova na njegovoj osnovi. Proces je skup aktivnosti kojima se transformiraju inputi u outpute radi zadovoljenja potreba kupaca. Polazi se od aktivnosti na jednom kraju procesa, te se preko vie odjela dolazi do aktivnosti na kraju tog procesa tzv. end-to-end activities. Razlikuju se tri tipa procesa, sredinji, management i procesi potpore. U fokusu su tri do pet sredinjih procesa tzv. core processes oko kojih se formiraju timovi. Svakim procesom upravlja vlasnik procesa koji ima ovlasti za izvoenje i unapreenje procesa. Procesna struktura ima malo hijerarhijskih razina i nema odjelne granice. Osnovne jedinice organizacije su timovi, sainjeni od grupe zaposlenih sa vjetinama potrebnim za ispunjenje ciljeva, koji ine formalni odjel te su samoupravni.Sve horizontalne organizacija su drugaije i veinom su hibridne (kombinacija horizontalne i funkcijske, s njihovim najboljim karakteristikama). Primjenjuju se u srednjim i velikim poduzeima s razliitim proizvodima ili projektima i neizvjesnom okolinom. Prednosti ove strukture su fokus na potrebe kupaca, uklanjanje granica izmeu odjela i smanjenje slojeva managementa to omoguuje bolji protok informacija i smanjenje trokova te fleksibilnost i prilagodljivost promjenama, dok su nedostaci ugroavanje srednjeg managementa, dupliranja oskudnih resursa, produenje donoenja odluka u timovima itd.3. Divizijska organizacijska strukturaZbog diverzifikacije proizvodnje i irenja asortimana poduzea se ire na nova trita I kategorije kupaca, zbog ega se tradicionalna struktura zamjenjuje divizijskom. Dolazi do decentralizacije obavljanja poslovnih funkcija, koje se djelom prenose na divizijske organizacijske jedinice, koje su fleksibilnije, relativno autonomne i zamjenjive Divizijski oblik karakterizira formiranje organizacijskih jedinica s aspekta objekta. Grupiranje pojedinanih zadataka se ne vri s obzirom na njihovu slinost, ve na temelju outputa. Na ovoj se osnovi formiraju samovoljne jedinice odnosno divizije.

Postoje tri vrste divizijske strukture, i to predmetna, teritorijalna i orijentirana prema potroaima. Predmetni oblik divizijske organizacijske strukture karakterizira takva podjela rada i grupiranje pojedinanih zadataka te formiranje organizacijskih jedinica, koji se obavljaju prema proizvodima. Svi poslovi vezani za proizvodnju jednog ili skupine proizvoda se povezuju u jednu organizacijsku jedinicu, iji e broj ovisiti o broju proizvoda. Ova struktura se u pravilu primjenjuje u velikim poduzeima sa irokim asortimanom proizvoda. U praksi se unutar svake proizvodne jedinice obavljaju samo odreeni poslovi nekih poslovnih funkcija, dok se ostale poslovne funkcije obavljaju na razini poduzea.Teritorijalni oblik divizijske strukture karakterizira grupiranje poslova i osnivanje organizacijskih jedinica na temelju geografskog podruja. Svaka divizija obuhvaa sve vane funkcije na podruju, potrebne za proizvodnju i prodaju proizvoda. Ova se struktura koristi kada poduzee djeluje na veem teritoriju a u praksi e ee biti prisutna kao dodatna organizacijska struktura nekih poslovnih funkcija, posebno prodaje. Prednost ovog oblika jest to organizacije postaju plitke, bez duboke hijerarhije, s malim brojem managerskih razina.Prema potroaima orijentirani oblik divizijske strukture karakterizira grupiranje poslova i formiranje organizacijskih jedinica prema kategorijama kupaca. Ovaj se oblik sree kod velikih poduzea s mnogo razliitih proizvoda, te se najee koristi u okviru primarne funkcijske, predmetne ili teritorijalne strukture.Prednosti divizijske strukture su fleksibilnost, vea usmjerenost na kupca, bolja koordinacija izmeu funkcijskih odjela, razvoj vjetina managementa, decentralizacija odluka, itd., dok su nedostaci duplikacija resursa i funkcija izmeu divizija, prednost odjelnih nad ciljevima poduzea, slaba koordinacija izmeu divizija, top management gubi kontrolu i sl.4. Projektna organizacijska strukturaOva organizacijska forma se uspostavlja radi realizacije odreenog projekta tj. predstavlja privremenu formu koja okuplja tim strunjaka koji e rijeiti problem uz odreene trokove, u planiranom vremenu i s odreenom razinom kvalitete. Nakon zavretka projekta tim se rasputa to ovu strukturu ini fleksibilnom i prilagodljivom promjenama. Razlikujemo nestalnu, ako se radi o jednokratnim projektima koji se javljaju jednom i ne izvode se na isti nain, ili stalnu ako se radi o projektnim procesima koji se ponavljaju i izvode na slian nain. Individualna projektna organizacija ima voditelja projekta koji je odgovoran direktoru ali nema radni tim nego koordinira aktivnosti izvritelja u funkcijskim jedinicama gdje se izvravaju dijelovi projekta svaki u odgovarajuoj jedinici.ista projektna organizacija izaziva vee promjene u postojeoj organizacijskoj strukturi a koristi se ako se radi sloenim projektima. Izdvajaju se rukovodioci projekta, direktno odgovorni direktoru, koji imaju svoj tim u potpunosti izdvojen iz hijerarhijske organizacije, odnosno lanovi tima privremeno naputaju svoje funkcijske jedinice, i formiraju novu organizacijsku cjelinu. Taj se tim rasputa odmah po zavretku projekta.5. Matrina organizacijska strukturaMatrina organizacijska struktura predstavlja kombinaciju funkcijske i divizijske ili projektne strukture te od obje vrste uzima najbolje karakteristike. Ovdje se na jednoj strain matrice nalaze proizvodi a na drugoj funkcijske organizacijske jedinice i to je proizvodno matrina struktura. Matrina forma je prikladna i kad se istovremeno radi na vie projekata, a u tom sluaju se radi o projektno matrinoj strukturi. Slabost ove strukture je da postoji dvostruka odgovornost lanova tima i to po vertikali ( odgovorni funkcijskom manageru) i po horizontali (odgovorni projektnom ili proizvodnom manageru odnosno manageru).6. Hibridna organizacijska strukturaKod ove strukture se na istoj organizacijskoj razini kombiniraju funkcijske i divizijske komponente ali primarne su ili jedne ili druge, npr. divizijske kojima se nadodaju jedna ili vie funkcijskih ili obrnuto. Takoer na istoj razini postoji kombinacija vie naela grupiranja zadataka i formiranja organizacijskih jedinica. Koristi se radi postizanja ekonominosti poslovanja i ravnotee izmeu centralizacije i decentralizacije poslovnih funkcija.7. Mjeovita organizacijska strukturaU praksi je rijetkost jedna organizacijska forma po cijeloj dubini organizacijske strukture, ea je kombinacija vie vrsta struktura koje se mogu nazvati mjeovitima ili konglomeratskim organizacijama. Njihova karakteristika jest da je na pojedinim organizacijskim razinama dominantna jedna vrsta strukture, a na drugima neka druga vrsta.8. Mrena organizacijska strukturaMrene organizacije su nehijerarhijske i nemaju formalnu organizacijsku strukturu ali lanice imaju blagu hijerarhiju. Poduzea se povezuju u mreu skupa sa svojim strukturama ali se ne formira nova struktura. Ulazak i izlazak je neogranien. Razlikujemo dvije vrste, i to mreno zasnovane organizacijske strukture poduzea i mreno zasnovane organizacije.Prvi tip mrea karakterizira redukcija razina managementa i informacijsko povezivanje pojedinaca i timova u mreu poduzea. Primjer organizacija ribarske mree koju ine mnotvo okna i vorova. vorovi predstavljaju pojedince ili timove, a niti informatike veze, te svi unutar mree znaju to se dogaa bilo gdje u mrei, te tako pojedinci ili timovi koordiniraju izvrenje zadataka s drugim lanovima vezanim za taj zadatak. Promatrana poloena mrea je nehijerarhijska, ali im se uhvati za vor i podigne (to znai da treba obaviti neki posao, projekt) ispod vora mrea sama stvori hijerarhiju a broj razina ovisi o tome koliko je vor podignut. Hijerarhija traje dok se vor ne spusti odnosno posao ne obavi.Drugi tip mrea je virtualna nehijerarhijska organizacija vie nezavisnih poduzea, koji sami odluuju o ulasku i izlasku iz organizacije, u kojoj se formira transakcijska mrea svih resursa tih poduzea radi postizanja zajednikog cilja. Nema vlastitu strukturu i jako je fleksibilna, a ine je vodea kompanija i jedna ili vie kompanija partnera. Management vodee kompanije vodi projekt, a partneri su ukljueni u ostvarenje zajednikog uinka. Svaka lanica je lider u svom temeljnom poslu (core buseness) dok aktivnosti u kojima nije lider kupuje od drugih lanica koje jesu lideri u tom poslu (outsourcing).3.4. Izbor organizacijske strukture poduzea

Izbor odgovarajue organizacijske strukture nije jednostavan s obzirom da se poduzea meusobno jako razlikuju. Prilikom njenog oblikovanja potrebno uvaavati i utjecaj razliitih faktora kao to su okolina, strategija, tehnologija i veliina. Izbor organizacijske strukture treba pokazati koherenciju izmeu nje i tih faktora, te organizacijska struktura treba osigurati optimalno ostvarenje ciljeva poduzea.

Organizacijska struktura se prouava uzimajui u obzir i komponente i atribute njene okoline. Osnovni faktori koji utjeu na strukturu i na djelovanje unutarnjih organizacijskih procesa su stabilnost i nestabilnost, homogenost i nehomogenost. Okolina razliito djeluje na razliita poduzea, a razliita poduzea djeluju u razliitoj okolini a njihov opstanak ovisi o najefikasnijoj prilagodljivosti poduzea tim utjecajima.4. Organizacija elemenata organizacijske strukture

4.1. Organizacija materijalnih imbenika

4.1.1. Organizacija kapitalnih dobara

Organizacija opreme ovisi o vrsti i tipu proizvodnje jer svaka proizvodnja ima svoju odgovarajuu opremu. Najvaniji problemi koji se trebaju razmotriti prilikom organizacije opreme su njezin izbor, struktura, prostorni raspored i njezino koritenje. Da bi se postigla optimalna struktura opreme ona treba omoguiti utedu vremena, veu preciznost, manje trokove uporabe, imati tono zahtijevani stupanj rada i ne traiti mnogo popravaka.Optimalna struktura opreme se takoer postie dobrim izborom opreme, a propusti u izboru opreme se ispravljaju samo uz vrlo visoke trokove. Raspored opreme mora omoguiti najracionalnije kretanje predmeta rada u procesu, a ovisi o nizu faktora kao to su precizno definiranje proizvodnog procesa, detaljno razraeni proizvodni postupci, vrsta opreme i raspoloivi prostor. Postoje tri klasina rasporeda opreme i to linijski (poredana prema tijeku tehnolokog procesa), grupni (grupirana prema proizvodnim karakteristikama) i kombinirani (kombinacija linijskog i grupnog). Uporaba opreme ovisi faktorima kao npr. sinkronizacija strojeva i kompletnog tehnolokog postupka, vrsta materijalnih inputa, kvaliteta radnika itd.

4.1.2. Organizacija materijalnih inputa

Organizacija materijalnih inputa se odnosi na izbor predmeta rada, pravovremenu opskrbu radnih mjesta, odreivanje pravog redoslijeda i broja radnih operacija, uskladitavanje, nomenklaturu i evidenciju itd. Izbor materijalnih inputa ovisi o vrsti proizvoda, i mogunosti njihove upotrebe, trokovima nabave i obrade te trajnosti predmeta rada. Pravovremena opskrba radnih mjesta materijalnim inputima je vana za proizvodni proces i u tu svrhu izrauje se grafikon proizvodnje i hodogram materijala (tijek kretanja materijalnih inputa kroz proizvodni proces). Odreivanje pravog redoslijeda i broja radnih operacija je kod nekih tehnolokih procesa odreen samim procesom a u nekim procesima postoje alternative izmeu kojih treba izabrati najbolju. Organizacija uskladitenja se odnosi na probleme uskladitavanja materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda i vrstu i nain skladinog poslovanja. Evidencija se danas veinom vri na raunalima, a da bi se mogla voditi potrebno je izraditi odgovarajuu nomenklaturu i oznaiti materijale.

4.2. Organizacija ljudskih resursa

Ljudski faktor je najvaniji element organizacijske strukture, a njegova organizacija kao skupa ljudi koji e zajedniki obaviti poslovni zadatak poduzea odgovarajuim proizvodnim sredstvima, jest osnovni problem pri njenoj izgradnji. Svakom poduzeu je potrebna radna snaga i poeljan je maksimalan stupanj njezine uporabe. Kolektiv je skup ljudi povezanih zajednikim interesima koji rade na postizanju zajednikog cilja. Formira se sistematizacijom i procjenom radnih mjesta u kojoj su opisana sva radna mjesta sa zahtjevima koje treba ispuniti. Tako se dolazi do novih kadrova ili razmjeta postojee, a izbor treba biti objektivan, to se postie na temelju procjene radnih mjesta i ocjene linosti (utvrivanje profila radnika i odgovara li zahtjevima radnog mjesta). Procjena se vri na dva naina, intervjuom i testom. Da bi se ocjenjivanje privelo kraju potrebno je sva ispitivanja nekako kvantificirati. Izvori odakle poduzee regrutira kadrove mogu biti interni (interno oglaavanje) ili eksterni (oglaavanje, agencije za zapoljavanje). Nakon to su izabrani kadrovi, potrebno je poduzeti razne mjere da bi se ta skupina ljudi meusobno povezala u homogenu organizaciju sa zajednikim ciljem i mogunou ostvarivanja i vlastitih ciljeva i zadovoljenja svojih potreba. Poto je skup zaposlenih dinamika kategorija koja se stalno mijenja, te se jednom stvoreni uvjeti za usklaivanje individualnih ciljeva i interesa poduzea stalno naruavaju, organizacija ljudskih resursa je zadatak koji je stalno prisutan.

4.3. Organizacija ralanjivanja i grupiranja zadataka

Tijekom organizacijske izgradnje, rezultat koje je organizacijska struktura, obavlja se proces ralanjivanja a zatim grupiranja zadataka u organizacijske jedinice (poevi od radnog mjesta do jedinica na najvioj razini). Da bi se ostvario ukupni zadatak poduzea treba provesti unutarnju podjelu rada, koja dijeli ukupni zadatak poduzea na posebne zadatke (izvravaju ih radnici na radnim mjestima), a posebne na pojedinane zadatke (izvravaju se u organizacijskim jedinicama). Ralanjivanjem se dolazi do elemenata za oblikovanje organizacijskih jedinica koje e realizirati zadatke, nakon ega se grupiranjem zadataka formiraju te organizacijske jedinice po svim razinama u organizaciji.

Ralanjivanje zadataka se prema E. Kosiolu vri na temelju pet principa:

izvrenje, objekt, rang, faza i svrha. Ralanjivanje zadataka se prema E. Kosiolu vri na temelju pet principa: izvrenje, objekt, rang, faza i svrha. Prema principu izvrenju ukupan zadatak poduzea se ralanjuje prema vrstama radnog procesa. Ralanjivanje zadataka prema objektu se vri prema proizvodima, uslugama, materijalima, dijelovima, tritima, dobavljaima i kupcima. Svi djelomini zadaci unutar glavnog zadatka imaju rang te se tako ralanjuje zadatak prema rangu. Ralanjivanje zadataka prema fazi polazi od injenice da se djelomini zadaci sastoje od tri faze i to planiranje, izvrenje i kontrola. U svakom poduzeu postoje primarni i sekundarni zadaci pa se prema tome vri ralanjivanje zadataka prema svrsi. Ovi se principi dijele na dvije skupine. Prva skupina su principi izvrenja i objekta a druga skupina preostala tri principa. Prva skupina se primjenjuju kao primarni principi te jedan za drugim to ne vrijedi za drugu skupinu dok se svi meusobno iskljuuju na istom stupnju ralambe.Grupiranje zadataka se provodi na istim principima kao i ralanjivanje. Meutim, dok se kod ralanjivanja istovremeno ne mogu primjenjivati razliiti principi, pri grupiranju se mogu pojaviti jedan pored drugog na istom stupnju.27 Kod grupiranja se polazi od radnih mjesta, kao najniih organizacijskih jedinica, da bi se preko skupina radnih mjesta formirale ue organizacijske jedinice pa sve ire do jedinica najvieg ranga podreeni samom direktoru.Organizacija funkcija - Funkcija obuhvaa skup povezanih poslova kojima se obavlja poseban zadatak poduzea. Jedna od mnogobrojnih klasifikacija dijeli funkcije na istraivanje i studij proizvoda, razvoj, proizvodna, kadrovska, nabavna, prodajna i raunovodstvena. Vano je meusobno uskladiti funkcije, jer su one povezane na taj nain da se jedna ne moe realizirati uspjeno ako djelovanje ostalih funkcija nije uspjeno. Izmeu funkcija i organizacijskih jedinica postoji razlika. Dakle, funkcija je djelatnost u poduzeu koja se sastoji od niza meusobno povezanih i usklaenih poslova kojom se ostvaruje dio ukupnog zadatka poduzea, dok je organizacijska jedinica ekonomsko-socioloka grupacija radnika koja na sebe preuzima racionalnu realizaciju jednog djela poslovnog procesa. Organizacijska jedinica je zapravo nosilac odreene funkcije ili samo jednog njezinog djela.

Organizacija radnog mjesta - Radno mjesto je prostorno ogranien dio poduzea na kojem se nalaze sva potrebna oprema i materijalni inputi, na kojem jedan ili vie radnika izvravaju pojedinani zadatak. ine ga tri elementa, i to ovjek, oprema i drugi materijalni imbenici, te prostor za rad s odgovarajuim radnim uvjetima. Radno mjesto je potrebno projektirati, iz razloga to se ovjek, sredstva za rad i prostor moraju uskladiti na takav nain da radni postupak koji se vri omoguava postizanje optimalnog uinka uz najmanji napor.5. Poduzee kao objekt organizacije

Postoje razne definicije poduzea a jedna od njih kae da je poduzee ekonomska, ljudska, organizacijska i pravna cjelina, koja kombiniranjem faktora proizvodnje, proizvodi proizvode odnosno usluge koje se prodaju na tritu, a radi ostvarivanja profita. Ono je bitan element i podsustav gospodarskog sustava.Gospodarske organizacije su trajne po oekivanom ivotnom vijeku, formalne po nainu pravnog ureivanja i profitne po nainu ostvarivanja ciljeva. Gospodarske organizacije su pravni subjekt, a nastaju upisom u Trgovaki registar kod nadlenog Trgovakog suda, a prestaju ispisom. U njima se odvija proizvodna ili usluna poduzetnika djelatnost.Meusobno se razlikuju po pravnom statusu, visini temeljnog uloga, broju sudionika, vrsti i opsegu djelatnosti, odgovornosti organizacije te odgovornosti fizikih i pravnih osoba koje obavljaju poduzetniku djelatnost. Najei oblici su obrt i trgovaka drutva.

Obrt je oblik gospodarskog djelovanja pojedinca ili manjeg broja ljudi. Razlikujemo slobodni (ne trai se struna osposobljenost), vezani (trai se struna osposobljenost) i povlateni (trai se posebna dozvola od ministarstva) obrt. Obrtnik samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost u svoje ime i za svoj raun radi stjecanja dobiti. Poseban oblik obrta jest trgovac pojedinac koji se razlikuje od obrtnika jer odgovara za sve svoje obveze cijelom svojom imovinom a ne samo onom uloenom u poduzetniku djelatnost, kao to je to kod obrtnika. Ovo je prijelazni oblik izmeu obrta i trgovakog drutva.Trgovako drutvo je pravna osoba, bez obzira na broj osnivaa, a prema nainu povezivanja lanova i unutarnjem ustrojstvu razlikujemo drutva osoba (javno trgovako drutvo, komanditno drutvo) i drutva kapitala (drutvo s ogranienom odgovornou, dioniko drutvo). Ono je poseban oblik javnog gospodarskog interesnog udruivanja te se pri osnivanju upisuje u Trgovaki sud i objavljuje u Narodnim novinama.Drutva kapitala nastaju povezivanjem uloenog kapitala (novac, stvari ili prava) koju se lanovi obvezuju unijeti u drutvo. lanovi odgovaraju za obveze drutva do visine uloenog kapitala, a ne privatnom imovinom.Drutva osoba kao temelj povezivanja imaju vezu izmeu lanova odnosno osnivaa, s tim da je najmanje jedan lan odgovoran za obveze drutva cijelom svojom imovinom a ne samo osnivakim ulogom.

5.1. Pravni oblici poduzea u svijetuSustav organizacije drutvenog rada svake zemlje ini mrea razliitihpravnih oblika poduzea, kroz koja se ostvaruje gospodarska i ostale djelatnosti te zemlje. Sredinje mjesto u toj mrei pripada odreenim pravnim oblicima poduzea koj se, tu i tamo, razlikuju po nazivima od zemlje do zemlje, meutim sadrajno su vrloslini.

Tako, npr. Njemaka pozna sljedee pravne oblike poduzea:

individualna poduzea,

trgovaka drutva (personalna i kapitalna),

javno-pravna poduzea i zadruge s ogranienom i neogranienom odgovornou. Slina je klasifikacija pravnih oblika poduzea i u drugim zemljama. Ono to je za klasifikaciju pravnih oblika poduzea bitno, neovisno o njihovu nazivu, jest diferencijacija pravnih oblika poduzea sa stajalita jesulitodrutva osoba ih drutva kapiala.Iz te injenice proizlaze i svebitne znaajke kao i razlike izmeu pojedinih pravnih oblika poduzea. I upravo zato, s obzirom na to to ele, osnivai poduzea biraju pojedini od pravnih oblika poduzea. Nije mogue rei, koji je od moguih pravnih oblika najbolji, zato to svaki ima svoje znaajke, svoje prednosti i slabosti isvaki odgovara odreenoj situaciji.Istina, organizacija poduzea e se, s obzirom na razliite pravne oblike, a koji proizlaze iz razliitih vlasnikih reima, razlikovati samo ponositeljima funkcije upravljanja u.poduzeu. Sve ostalo e biti isto. Ako znamo da e u svim sluajevima, u svim pravnim oblicima i vlasnikim reimima, nositelj funkcije upravljanja uvijek biti vlasnik kapitala, onda moemo rei da zapravo nema nikakve razlike u pogledu organizacije poduzea razliitim vlasnikim reimima.Ipak, kad je rije o pojedinim pravnim oblicima poduzea, valja rei da oni impliciraju i odreenu veliinu, pa e razliiti pravni oblici poduzea zahtijevati i razliitu organizaciju, u prvom redu, zato to je svaki pravni oblik poduzea primjeren za odreene uvjete. Tako e sigurno dionika drutva imati bitno drukiju organizaciju od npr. javnog trgovakog drutva, ponajprije zato to se kao dionika drutva formiraju velika poduzea odnosno korporacije, dok su javna trgovaka drutva, u pravilu, mala poduzea. To znai da e velikim poduzeima biti primjerena podjela poduzea na divizijske organizacijske jedinice kao i decentralizirana struktura, za razliku od malih poduzea koja e karakterizirati funkcijska organizacijska struktura i centralizirani oblik organizacije. Naravno, i ovdje moe biti odstupanja od pravila, jer postoje i velika drutva sogranienom odgovornou, npr., kao i mala dionika drutva.

5.1.1. Individualno poduzee

Individualno ili kako se jo naziva inokosno ili samostalno poduzee je najjednostavniji pravni oblik poduzea. To je poduzee u vlasnitvu jedne osobe. Osoba koja je vlasnik poduzea samostalno upravlja poduzeem i odgovara za sve obveze poduzea cijelom svojom imovinom.Individualna poduzea su, u pravilu,, mala poduzea, koja najee zapoljavaju samo vlasnika odnosno osnivaa poduzea, koji je istodobno, kao vlasnik poduzea, upravlja, poduzetnik ali i manager. Nerijetko je vlasnik ujedno i onaj koji obavlja osnovnu poslovnu aktivnost poduzea. Naravno da rastom opsega posla, vlasnik zapoljava i druge osobe. Najee su to obiteljska poduzea, meutim, u tim poduzeima mogu raditi i drugi.Slabost ovog oblika poduzea ogleda se i u tome to je njegov rast i razvoj ogranien, sa stajalita raspoloivog kapitala, kojeg najee pojedinac nema dostatno, a kreditna sredstva su mu takoer limitirana, s obzirom na njegovu mogunost zaduivanja. esto je to razlog da ovaj pravni oblik vlasnitva preraste u druge pravne oblike, da bi se tako namaknuo potreban kapital i osigurao bri rast i razvoj.

5.1.2. Partnersko drutvo

Partnersko drutvoih kako se jo naziva ortako drutvo ih ortatvo, predstavlja naziv za pravne oblike poduzea uvlasnitvu dviju ih vie osoba. S obzirom na vlasnika i pravljaka prava,kao i odgovornost za obveze drutva, razlikuju se dva temeljna oblika partnerskih drutava i to: ope partnerstvo i ogranieno partnerstvo.

Ope partnerstvo- drutvo s neogranienom odgovornou je pravni oblik poduzea uvlasnitvu dvije ih vie osoba koje, s obzirom na visinu svojih udjela, upravljaju poduzeem, vode poslove poduzea te dijele dobit ah i za obveze poduzea odgovaraju neogranieno cjelokupnom svojom osobnom imovinom.Ope partnerstvo razlikuje se od individualnog poduzea samo po broju vlasnika, kojih je vie od jedan. Sve ostalo je isto kao i kod individualnog poduzea. Opa partnerstva javljaju se najee inicijativom pojedinih individualnih poduzetnika, koji imaju dobre poduzetnike ideje, koje bi se mogle komercijalno realizirati, kad bi posjedovah dostatan kapital zarealizaciju takvih ideja odnosno pothvata. U takvoj situaciji, kad poduzetnik nema mogunosti za zaduivanje kod banke, on trai partnera- ortaka da bi zajedno realizirah odreeni poslovni pothvat. Partnera moe biti vie i njihovi ulozi u partnerstvu ne moraju biti jednaki.Partneri upravljaju drutvom proporcionalnosvojim ulozima,a oni predstavljaju i management poduzea, s tim da se moraju meusobnodogovoriti tko e obnaati koju managersku funkciju.S vremenom se iz opeg partnerstva razvio pravni oblik ogranienog partnerstva. Ogranieno partnerstvo razlikuje se od opeg partnerstva po odgovornosti ortaka za obveze drutva. Uogranienom partnerstvu, osim opih partnera, koji upravljaju drutvom ivode poslovanje drutva, te za obveze drutva odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, postoje i ogranieni partneri, koji za obveze drutva odgovaraju samo do visine svojih uloga koje su unijeli u drutvo.Partnerska drutva, bilo da je rije o opem ih o ogranienom partnerstvu, u pravilu su mala i manja poduzea koja, najee izrastaju iz individualnih poduzea, premda mogu nastati i autonomno ugovoromizmeu dva ili vie partnera koji zajedno ulaze u odreeni poslovni pothvat. Prednost im je u tome to lake dolaze do potrebnog kapitala, a i ukupna znanja i sposobnosti su im vee nego kod individualnog poduzea, s obziromna to da svaki partner, osim kapitala, unosi u drutvo i svoje znanje I sposobnosti.

5.1.3. Korporacija

Korporacija je najsloeniji pravni oblik poduzea, koja moe biti u vlasnitvu od jednog pa do stotinu, tisuu, ili vie stotina tisua vlasnika- dioniara. U gospodarskoj strukturi bilo koje zemlje, korporacije ne predstavljaju po broju najzastupljeniji pravni oblik poduzea, ali su one sigurno najvea i najsnanija i ekonomski najmonija poduzea, na koja otpada apsolutno i relativno najvei dio ostvarenih prihoda, prometa ili dobiti u nekoj zemlji. Korporacije su ekonomski mone organizacije u kojima je, kao to smo istaknuli, inkorporiran kapitalvelikog broja dioniara. Upravo je korporacija, odnosno inkorporirano vlasnitvo velikog broja dioniara omoguilo stvaranje velikih kompanija, bez kojih bi bio nezamisliv gospodarski ivot bilo koje zemlje. Korporacije svojim nainom prikupljanja kapitala, omoguuju da se, takoreku, preko noi, osnivaju velike kompanije, za to bi pojedinanim kapitalima trebalo neizmjerno puno godina, a moda to ne bi nikada ni postala. Korporacija predstavlja onaj pravni oblik poduzea, u slijedu svih ostalih pravnih oblika, koje ima svoje prednosti al, naravno, ii odreene slabosti. Meutim, prednosti korporacije su toliko naglaene da su korporacije, po broju vlasnika dionica, sigurno najrasprostranjeniji oblik vlasnitva.Meu najznaajnije prednosti korporacije, u odnosu na nekedruge pravne oblike poduzea, ubraja se ograniena odgovornost vlasnika dionica, koji za obveze kompanije odgovara samo do visine vrijednosti svojihdionica. Veliku prednost korporaciji daje mogunost lakog stjecanja potrebnog kapitala, kroz novu emisiju dionica. U odnosu na druge pravne oblike poduzea, korporacija je dugovjena, tj. zajameno joj je, ako je dobro upravljana i voena, stalno postojanje. S obzirom na odvojenost korporacije od vlasnika, vlasnitvo na dionicama se lako prenosi, bilo prodajom ih zamjenom dionica.5.2. Oblici poduzea kod nas

Trgovako drutvo je pravna osoba u trgovaka drutva spadaju javno trgovako drutvoi komanditnodrutvo, koja spadaju u drutva osoba, te dioniko drutvo i drutvo s ogranienom odgovornou koja spadaju u drutva kapitala. Trgovako drutvo se moe osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti.Trgovac pojedinacje fizika osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtnitvu i upisana je u trgovaki registar kao trgovac pojedinac. Zakon o trgovakim drutvima uvodi i pravni pojam pod nazivom tajno drutv o. Tajno drutvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni lan) ulae nekuimovinsku vrijednost u poduzee druge osobe (poduzetnika) te na temelju toga uloga stjee pravo u dobiti i gubitku poduzetnika.5.2.1. Javno trgovako drutvo

Javno trgovako drutvoje trgovako drutvou kojese udruuju dvijeilivie osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajednikom tvrtkom, a svaki lan drutva odgovara vjerovnicima drutva neogranieno solidarno cijelom svojom imovinom. Javno trgovako drutvo pripada drutvima personalnog tipa. U njima je osobtno naglaena uloga osobnog rada lanovadrutva,kaoinjihovacjelokupna imovina, dakle imovina unesena u drutvo kao i osobna imovina kojom odgovaraju za obveze drutva. Vjerovnici svoja potraivanja mogu namiriti iz imovine drutva, ali i iz osobne imovine lanova drutva. Javno trgovako drutvo osnivaju dvije ili vie osoba. lanovi drutva mogu biti fizike i pravne osobe. Drutvom upravljaju svi njegovi lanovi, a poslovodnu funkciju obavlja jedan od lanova drutva. Po svim svojim znaajkama,javno trgovako drutvo ima sva svojstva opeg part nerstva.

5.2.2. Komanditno drutvo

Komanditno drutvojetrgovakodrutvoukojeseudruujudvijeilivie osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajednikom tvrtkom od kojihnajmanje jedna odgovara za obveze drutva solidarno i neogranieno cijelom svojom imovinom (komplementr), a najmanje jedna odgovara za obveze drutva samo doiznosa odreenog imovinskog uloga u drutvu (komanditor).Komanditno drutvo pripada drutvima personalnog tipa. Kod drutava personalnog tipa vaan je osobni element lanova drutva koji se u drutvu angairaju svojom osobnou i svojim radom, meu kojima postoji vrsta povezanost. lanovima drutva nije svejedno s kojim ortacima osnivaju drutvo. Iz tvrtke komanditnog drutva mora se vidjeti da je rije o komanitnom drutvu. Tvrtka drutva najee sadri obiteljsko ime ih najmanje imejednog komplementara. U komanditnom drutvu, dakle, postoje dvije vrste lanova. Jedni lanovi, za obveze drutva, odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, a to znai imovinom unesenom u drutvo u obliku uloga kao i svojom osobnom imovinom. Ti lanovi drutva zovu se komplementari i oni upravljaju drutvom. Komplementari se nazivaju i posebno odgovorni lanovi, neogranieno odgovorni lanovi ih javni ortaci. Drugi dio lanova drutva za obveze drutva odgovara samo do visine sredstava koje su unijeli u drutvo. Ti lanovi drutva nazivaju se komanditori ilikomanditisti. Oni se nazivaju i tajni ortaci. Komanditori nemaju pravo upravljati drutvom, niti voditi komanditno drutvo. Komanditori sudjeluju u dobitku odnosno u gubitku drutva razmjerno svojim ulozima u glavnici drutva, odnosno proporcionalno svom udjelu u drutvu.5.2.3. Drutvo s ogranienom odgovornou

Drutvo a ogranienomodgovornouje trgovako drutvo u koje jedna ili vie pravnih ili fizikih osoba ulae temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Drutvo s ogranienom odgovornou jedanjeodpravnihoblikapoduzea, koji je, s obzirom na vrijeme kada se pojavljuje, otprilike prije 100 godina, puno mlaitipdrutva oddionikog.Najeese javljana podrujuuslunih djelatnosti.U tvrtki poduzea mora biti vidljivo da je rije o drutvu s ogranienom odgovornou. Drutvo s ogranienom odgovornoiosniva se ulozima ulagaa, a zbrojsvih uloga ini osnovnu glavnicu drutva. Ulozi ulagaa ne moraju biti jednaki. U tom tipu drutva za obveze drutva, odgovara se cjelokupnom imovinom drutva, tj. do visine iznosa osnovne glavnice, a svaki lan drutva (ortak-drugar) za obveze drutva odgovara samo do visine svog uloga. Drutvo s ogranienom odgovornou ima svojstvo pravne osobe. Iako ima odreene personalne elemente, drutvo s ogranienom odgovornou ima ipak znaajke kapitalnog tipa drutva. Ono jeslinodionikomdrutvu,arazlikujeseod njega po tome to je broj lanova drutva (ulagaa) znatno manji od broja dioniara u dionikom drutvu. Osim toga, u dionikom drutvu eve dionice glase na jednake iznose, za razliku od uloga u drutvu s ogranienom odgovornou, koji ne moraju bitijednaki.Onotobitnoopredjeljujeovajtipdrutvakaokapitalnitipdrutvajestto to lanovi drutva- ulagai za obveze drutva odgovaraju samo do visine svog uloga udrutvo, a ne i osobnom imovinom. S druge, pak, strane, personalni elementi drutvase vide u tome, to drutvo ima, u pravilu, manji broj ulagaa koji se najee dobropoznaju i koji rade udrutvu, ij. preuzimaju najvanije poslovodne funkcije.

5.2.4. Dioniko drutvo

Dioniko drutvo je trgovako drutvo u kojem lanovi (dioniari)sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice. Osnivai mogu osnivati dioniko drutvo na dva naina:

otkupom svih dionica prilikom osnivanja, a to se zove simultano osnivanje upuivanjemjavnogpozivanaotkup dionica, to se naziva sukcesivnim osnivanjem.

Osnivai dionikog drutva moraju utvrditi iznos sredstava koja su potrebna za osnivanje i rad drutva. Taj iznos sredstava zove se osnovna glavnica. Osnovna glavnica dionikogdrutva dijeli se na odreeni broj dionica. Broj dionica ovisi o visini osnovne glavnice inominalnoj vrijednosti jedne dionice. Nominalna vrijednost jedne dionice je stvar dogovora osnivaa dionikog drutva.Dioniko drutvo jedrutvo kapitalakoje sredstva za osnivanje iposlovanje pribavlja izdavanjem dionica. Cjelokupna imovina dionikog drutva je podijeljena na dionice koje su u rukama lanova dionikog drutva, tj. dioniara. Kada kaemo da je dioniko drutvo drutvo kapitala, to znai da je u dionikom drutvu osnova udruivanja kapital, za razliku od personalnih drutava, u kojima je posebno naglaen osobni rad. U drutvima kapitala, kao to je dioniko drutvo, rad lanova(dioniara) u drutvu uope nije bitan, jer najvei broj dioniara u takvim drutvima uope ne radi. U pravilu, vlasnici dionica ne rade u dionikom drutvu, a iznimka je da su zaposleni radnici ujedno i imaoci, vlasnici dionica. Sve dionice glase na jednake novane iznose, a s obzirom na vrstu, moe se govoriti o dionicama na imei dionicama nadonosioca.III. ZAKLJUAK

Organizacija je pojam koji je proet kroz sve sfere ivota, a kod poduzea je jedna od najvanijih karika za njegovo efikasno poslovanje. Za uspjenu realizaciju poslovnih zadataka kljuna je adekvatna organizacijska struktura te koordinacija svih elemenata strukture, a sve cilju realizacije zadanih ciljeva poduzea. Ako poduzee nema izgraenu odgovarajuu organizacijsku strukturu, to koi njegovo trenutno poslovanje te takoer sprjeava i daljnje napredovanje i razvoj. Zato je jako bitno da se pravilno odabere i formira ona struktura, unutar koje e organizacijske jedinice biti rasporeene na nain koji e omoguiti najefikasnije funkcioniranje poduzea. Takoer treba imati prostor za razvoj organizacijske strukture s obzirom na razne utjecaje iz okoline. Poduzee je stalno podlono promjenama koje mogu biti toliko znaajne da trenutna organizacijska struktura ne moe zadovoljiti potrebe poduzea, te ono prestaje biti efikasno u ostvarivanju svojih ciljeva. Organizacijska struktura je svojevrstan rezultat organizacijske strategije kojom se ele postii zacrtani ciljevi. Na osnovu tih ciljeva management formulira zadatke koje treba uspjeno obavljati za efikasno funkcioniranje poduzea. Ralanjivanje ukupnog zadatka poduzea na pojedinane, te njihovo daljnje grupiranje po funkcijama treba biti izvedeno na pravi nain jer e u suprotnom smanjiti razvoj poslovnog procesa i racionalnost poslovanja. Zaposlenici su ti koji e obavljati te zadatke, te su oni jedan od najvanijih imbenika organizacijske strukture pa je iz tog razloga potrebno stvoriti pozitivno radno okruenje da bi efikasno ostvarivali zadane standarde.o se tie oblika poduzea, u svijetu postoje razliiti oblici poduzea, a kod nas su najvaniji trgovaka poduzea, kod kojih izdajamo dvije glavne skupine a to su drutva osoba i drutva kapitala.

LITERATURA

1. Bahtijarevi-iber, F., Borovi, S., Buble, M., Dujani, M., Kapusti, S.: Organizacijska teorija; Informator, Zagreb, 1991.2. Bober, J., Sistem, ovjek, drutvo, Naprijed, Zagreb, 1970., str. 73. 3. Buble, M.: Management; Sveuilite u splitu, Ekonomski fakultet, Split, 2000.4. Mati, I.: Organizacija poduzea, skripta; Ekonomski fakultet Split, 2005., vjebe5. Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993.6. ugaj, M., ehanovi, J., Cingula, M.: Organizacija; Fakultet organizacije i informatike, Varadin, 2004.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija, Informator, Zagreb, 1999., str.3,4.

Ibidem, str.146.

ugaj, M., ehanovi, J., Cingula, M.: Organizacija; Fakultet organizacije i informatike, Varadin, 2004., str. 3-4.

Ibidem, str. 4.-5.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 4.-5.

Ibidem, str. 8.-9.

ugaj, M., ehanovi, J., Cingula, M.: Organizacija; Fakultet organizacije i informatike, Varadin, 2004.; str.8.

Bahtijarevi-iber, F., Borovi, S., Buble, M., Dujani, M., Kapusti, S.: Organizacijska teorija; Informator, Zagreb, 1991., str.10.

ugaj, M., ehanovi, J., Cingula, M.: Organizacija; Fakultet organizacije i informatike, Varadin, 2004.; str. 84.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 13.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 55.

Ibidem, str. 55.-59.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 107.

Ibidem, str. 112.

Bahtijarevi-iber, F., Borovi, S., Buble, M., Dujani, M., Kapusti, S.: Organizacijska teorija; Informator, Zagreb, 1991., str.110.

Mati, I.: Organizacija poduzea, skripta; Ekonomski fakultet Split, 2005., vjebe 08.11.2005. str. 9.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 124.

Buble, M.: Management; Sveuilite u splitu, Ekonomski fakultet, Split, 2000., str.259.

Ibidem, str. 269.

Ibidem, str. 261.

Ibidem, str. 272.

Ibidem, str. 273.

Bahtijarevi-iber, F., Borovi, S., Buble, M., Dujani, M., Kapusti, S.: Organizacijska teorija; Informator, Zagreb, 1991., str 143.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 185-190.

Ibidem, str. 191.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 199.

Ibidem, str. 211.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 225.

Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija; Informator, Zagreb, 1993., str. 413.

ugaj, M., ehanovi, J., Cingula, M.: Organizacija; Fakultet organizacije i informatike, Varadin, 2004., str. 127.

Ibidem, str. 131.

Ibidem, str. 135.

Bober, J., Sistem, ovjek, drutvo, Naprijed, Zagreb, 1970., str. 73.

Ibidem, str. 74.

Ibidem, str. 75.

Ibidem, str. 77.

Bidem, str. 79.

PAGE 2