Theoria 06

Godina VI., broj 6, rujan 2004. ISSN 1331-9892

Objavljuje Hrvatsko dru{tvo glazbenih teoreti~araGunduli}eva 4, HR-10000 Zagreb T

HE

OR

IA

Poziv na seminar iz harmonije

, , ,i druge popijevke za djecu

odlomci romana znamenitihpisaca

[to je dvanaesttonska tehnika?

prikazi knjiga,nosa~a zvuka ...

Strano i doma}e: o problemu asimilacijestranoga nazivlja u hrvatsku glazbenuterminologiju

Adalbert Markovi}

Pozdrav Mala maca Moja Hrvatska\ak veseljak

Rije~ o glazbi

^itajmo i slu{ajmo hrvatsko, notnih izdanja

Predstavljamo ~lanove:

Iz sadr`aja:

2 THEORIA, godina VI., broj 6, rujan 2004.

Sadraj

Rije o glazbi, pria 1.Michel Tournier: Legenda o glazbi i plesu ................................3Prevela Ela Agoti

Maja, Juraj i zlatna ribica III. dio ..........................................4Tihomir Petrovi

Maciej Cwiek: Stari dvoracAnimirani film inspiriran glazbom u nastavi medijske kulture .......................................................................10Maja Verdonik

Rije o glazbi, pria 2.Aldous Huxley: Ostalo je tiina ...............................................12Prevela Zdenka Andriji

itajmo i sluajmo hrvatsko prikazi objavljene glazbene strune i popularne literature, nosaa zvuka i tiskanih muzikalija .................................................................13Vedrana Milin urin: Pjevanje na otoku Murteru ...................13Vlado Sunko: Skladbe za enske, muke i mjeovite zborove ....................................................................13Ana Domani Krstulovi: Dahom do flaute ...........................13Dalibor Cikojevi: Ostavtina posljednjeg skladatelja ............14Josip Miroevi: Deurno uho .................................................15Irena Paulus: Brainstorming: Zapisi o filmskoj glazbi .............16Ivana Marija Vidovi / KlavirBach, Ramov, Albeniz, Pejaevi, Stani, Liszt, Bach-Hess ................................................................................17Orguljska europska kulturna batina ........................................20Vera Kai: Alteracije I. dio ......................................................20O. Ivo Peran franjevac i glazbenik ........................................21Enciklopedija klasine glazbe ..................................................22Rua Mili: Pjesma, radost, igra .............................................22

Vrste mjera ...............................................................................24Tihomir Petrovi

to je dvanaesttonska tehnika? ................................................29Marija Beni Zovko

Prie iz davnine u izvedbenoj praksi hrvatska glazba XVI. i XVII. stoljea i problemi autentinosti .........................31Ivan urkovi

Terminoloke dileme (II)Strano i domae: o problemu asimilacije stranoga nazivlja u hrvatsku glazbenu terminologiju .............................34Nika Gligo

Predstavljamo lanove Drutva: Adalbert Markovi ...............47

Objavljuje: Hrvatsko drutvo glazbenih teoretiara HDGT, Gundulieva 4, HR-10000 ZAGREB Urednik: Tihomir Pe-trovi Tekstovi se objavljuju u pristiglom obliku, uz nune ispravke i prilagodbe Fotografija na naslovnici: Rezonan-tni otvori na teorbi graditelja Andreasa Jaucha iz Dresdena, sredina 18. stoljea Tehniko ureenje i priprema za tisak: Slavko Krinjak Naklada: 1500 primjeraka Izlazi najma-nje jednom godinje Cijena: 20,00 kn ISSN 1331-9892

Poziv na seminar

Tema: harmonijaPredava: Haris Nonveiller,

izvanredni profesor Muzike akademije Sveuilita u Zagrebu

Hrvatsko drutvo glazbenih teoretiara od svog osnu-tka kao najvaniji cilj ima razvoj nastave teorijskih gla-zbenih disciplina. Tijekom uistinu mnogobrojnih stru-nih seminara, skupova i radionica raspravljalo se o svim glazbenoteorijskim predmetima, a pomaci u kva-liteti registrirani su s mnogih mjesta, to ohrabruje u na-stavku djelovanja Drutva, bez obzira na sve tekoe.

Radost mi je ponovo vas pozvati na druenje oko gla-zbenoteorijske problematike. Ovaj puta vas pozivam na seminar iz Harmonije. Predava je Haris Nonveiller, izvanredni profesor Muzike akademije Sveuilita u Zagrebu. Na seminaru e se govoriti o svim aspektima i samoga predmeta kao i o nainima njegove poduke, osvrnut e se na toliko eljen Plan i program, vertikalu nastave i slino.

Za seminar je obvezno prijaviti se dopisom, fa-ksom, telefonskim pozivom ili mailom, barem tjedan dana prije odravanja. Neprijavljeni mogu ostati bez mjesta u dvorani. Seminar e se odrati Zagrebu i Spli-tu, prema sljedeem rasporedu:

Zagreb subota 23. listopada, u prostoru Muzike akademije, Luieva 5. Prijave prima i sve obavijesti daje Tihomir Petrovi, (01) 4830-767, priv. 4823-140, e-mail: [email protected]

Split subota 6. studenoga, Glazbena kola Josipa Hatzea, Trg hrvatske bratske zajednice 3. Prijave pri-ma i sve obavijesti daje Tatjana Alajbeg, (021) 480-049, priv. (021) 343-495.

Poetak seminara je u 10.00 sati, a trajanje priblino 8 sati (10.00 13.00 i 15.00 18.00), uz stanke prema dogovoru.

Za lanove Drutva pristup je seminaru bespla-tan, uz uvjet da su platili godinju lanarinu u iznosu od 80,00 kn, opom uplatnicom na iro-raun Drutva: 23-60000-1101500068. Plaanja lanarine izuzeti su umi-rovljenici. Svi ostali zainteresirani plaaju kotizaciju od 400,00 kuna, opom uplatnicom na iro-raun Drutva, kopiju koje bi trebalo ponijeti sa sobom.

Studenti teorijskog odjela Muzike akademije, budu-i nastavnici ovoga predmeta, a nadam se i budui la-novi Drutva, dobro su doli bez naknade.

Seminar se organizira u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i porta pa e sudionici dobiti uo-biajene potvrde o nazonosti.

Predsjednik Hrvatskog drutva glazbenih teoretiaraTihomir Petrovi

THEORIA, godina VI., broj 6, rujan 2004. 3

Na poticaj Vesne Vanik, lanice Drutva od njegova osnutka, uvodim rubriku Rije o glazbi. U njoj e iznositi tekstovi znamenitih knjievnika vezanih uz glazbu. Vesna Vanik ve je odabrala i priredila tekstove A. Huxleyja, H. Hessea, B. Hamvasa, G. Andersa, M. Kundere i drugih, a i sve vas, dragi itatelji, molim za suradnju. Prevedite, poaljite ili mi skrenite pozornost na vrijedne tekstove koji bi se mogli objaviti u ovoj rubrici. (ur.)

Rije o glazbi, pria 1.

Michel Tournier: Legenda o glazbi i plesu

Odlomak iz romana Ponona ljubavna gozbaPrevela Ela Agoti

U poetku, stvori Bog nebo i zemlju. Tmina pokrivae ze-mlju, a tiina ispunjavae nebo. Bog tada stvori zvijezde, svije-tlea tijela i planete.

I bi svjetlost.No, ne samo svjetlost, jer dok su zvijezde, svijetlea tijela i

planeti nebom ocrtavali svoje krivulje i putanje, istodobno su isputali i zvukove. Tako da se neprestance ula neka vrst sla-tkog, dubokog i zanosnog nebeskoga koncerta; glazba sfera.

Zatim Bog stvori ovjeka. I uini ga mukarcem i enom, to znai da je istodobno imao i grudi ene i spolni organ mukar-ca. Tada se Bog povue za oblak i stade promatrati to e Adam uiniti.

to je, dakle, uinio Adam? On nauli uho i zau onaj flau-tasti pjev to je silazio s neba. Onda jedno stopalo stavi ispred drugoga, u kri rairi ruke, te se stade polagano vrtjeti oko sebe. Okretao se i okretao tako dugo, da se zbog vrtoglavice stropo-tao na zemlju i, posve zapanjen, ondje jo neko vrijeme ostao. Naposljetku se sav stresao i vrlo nezadovoljan zazvao oca:

Hej, Boe nebeski!Bog je samo na taj poziv i ekao, pa se odmah javi:Sine moj, o emu se radi?O tome da, ree Adam, ovu glazbu ne mogu uti, a da ne

poelim zaplesati. Jer sfere su mnogobrojne, a njihova glazba je kao stvorena za ples. A ja sam, pak, sam. Noge mi se pomiu, no ne znaju prema emu, ruke mi se pruaju, no ne znaju prema kome.

Istina je, ree Bog, ako ovjek ve mora plesati, onda mu ne valja ostati sam.

Potom on Adama uspava dubokim snom. Zatim mu tijelo raz-dvoji na polovice, na muku i ensku polovicu, te od toga dvo-strukog bia naini mukarca i enu. Poto ta dva bia otvorie oi, Bog ree jednome:

Ovo je tvoja plesna partnerica.A ree drugome:Ovo je tvoj plesni partner.Zatime se povue za oblak kako bi vidio to e uraditi. to,

dakle, uinie Adam i Eva, poto otkrie da su onako udesno razliiti i komplementarni? Naulie ui ne bi li to bolje uli glazbu sfera.

Nije li to to ujemo pas de deux? upita Eva.I oni zaplesae prvi pas de deux.Nije li ovo menuet? neto kasnije upita Adama.I oni zaplesae prvi menuet.

Nije li to valcer? upita potom Eva.I oni zaplesae prvi valcer. Naposljetku, naulivi ui, Adam

upita:Nije li to ovaj put kadrila?Nedvojbeno, odgovori mu Eva, to je kadrila. Ali za ovaj je

ples potrebno najmanje etvero. Hajdemo se, stoga, malo odmo-riti, te razmisliti o Kainu i Abelu.

I tako se ovjeanstvo poelo mnoiti. Zbog plesa.U Raju su postojala mnoga stabla, i svako je svojim plodom

prualo jednu posebnu granu spoznaje. Jedno je otkrivalo mate-matiku, drugo kemiju, tree orijentalne jezike. Bog ree Adamu i Evi:

Moete jesti plodove svih stabala i usvojiti svu spoznaju. Nemojte, meutim, jesti plodove sa stabla glazbe, jer ete, poto upoznate note, istoga trena ogluiti za veliku simfoniju nebeskih sfera, a vjerujte mi, ne postoji nita tunije od vjeite tiine pro-stora beskraja! (to je dokaz da je Bog itao Pascala.)

Adam i Eva su bili zbunjeni. Zmija im tada ree:Jedite plodove sa stabla glazbe. Poto nauite note, sami

ete stvarati svoju glazbu, a ona e biti jednako lijepa kao gla-zba sfera.

Naposljetku popustie iskuenju. I tek to bijahu zagrizli u plod sa stabla glazbe, kadli im se ui zaepie. Ne mogoe vie uti glazbu sfera, i mrtvaka se tiina na njih tada spusti.

Tu bijae kraj Raju na zemlji. I poetak povijesti glazbe. Adam i Eva, a kasnije i njihovi potomci, nauie kako preko ti-kve zategnuti kou, i crijeva preko luka. Na stabljici trske probu-ie rupe, bakrenu ipku svinue ne bi li stvorili glazbenu vilicu. Trajalo je to tisuljeima, a onda je doao Orfej, i doao je Mon-teverdi, i Bach, i Mozart, i Beethoven. Doli su Ravel, Debussy, Benjamin Britten i Pierre Boulez.

A nebo je u meuvremenu utjelo, i vie se nikada nije ula glazba sfera.

Napomena o piscuMichel Tournier roen je 1924. u Parizu. Na Sorbonni se odu-

evljava filozofijom, koju poslije, u Tubingenu, i studira. Radi kao novinar, fotograf i suradnik u izdavakim kuama, a u slo-bodno se vrijeme posveuje knjievnom radu. Za roman Petko ili istilita Pacifika dobiva nagradu Francuske akademije, a za roman Kralj Vilovnjak uglednu nagradu Goncourt. Jedan je od najosebujnijih autora francuske knjievnosti 20. stoljea. Pria je dio romana Ponona ljubavna gozba.


Ovo je trei nastavak glazbeno-poune prie Maja, Juraj i zlatna ribica. U prethodnim dijelovima prie razjasnilo se notno pismo i ritmika. U ovom se nastavku nudi upoznavanje predznaka i ljestvice, uz mnogo glazbenih primjera. Dulji su no prethodni i u potpu-nosti ispisani notama. Melodijski razvoj im je jednostavan te poloinom i rasponom prilagoen djejem glasu, a tekstovi odgojno usmjereni. Obradom su i aranmanima nalik klasinoj glazbi; bogata harmonizacija, obvezan uvod i koda, kontrapunktna obrada i slino trebali bi od ovih skladbi napraviti most prema klasinoj glazbi, koja je osnovni sadraj tradicionalnih glazbenih kola i moj osobni pedagoki cilj. Stoga se skladbe u nastavku ne bi smjele rabiti jednoglasno, samo kao popijevke, nego uvijek uz napisanu pratnju. To to ih svaka generacija mojih uenika ne zaboravlja i rado pjeva i u odrasloj dobi, ohrabruje me u namjeri da ih ponu-dim i drugima. Skladbe su zapravo skroman pokuaj pribliavanja zbirci Male skladbe velikih majstora, u doba mojeg djetinjstva i glazbenog kolovanja vrlo popularnoj i meni dragoj, a danas gotovo zaboravljenoj. No, za razliku od popijevki iz navedene zbirke, popijevke u nastavku su radi malog raspona, poloine i jednostavnosti ne samo melodijskog razvoja i ritmike nego i aranmana, do-stupne svakom uenikom glasu i pijanizmu svakog nastavnika glazbene kulture ili solfeggia, kao i mnogim glazbeno obrazovanim roditeljima. Naravno, s lakoom e ih svirati i uenici zavrnih razreda osnovne glazbene kole za klavir. (T.P.)

Maja, Juraj i zlatna ribica III. dio

Tihomir Petrovi

Nije doista lako prepjevati tekst popijevke na drugi jezik, a da se ne promijeni broj slogova i kojeta drugo. Tata je zahvalio prijatelju Seadu, a onda sjeo za klavir pa su svi zajedno otpjevali popijevku, prvo na hrvatskom, a onda na njemakom (vidi note na dnu stranice).

Pozdrav

Tko e ii u duan po kruh i mlijeko? ujutro upita tata. Ja! odmah vikne Juraj, znajui da uz to ide i sladoled. Ja

u! vikne i Maja.

Dobro, doite k meni oboje pozove ih tata. Otpjevat emo brojalicu pa tko pobijedi neka uzme novanik, a drugi neka nosi torbu. I molim vas, pozdravite dovoljno glasno da vas svi uju! (vidi popjevku Pozdrav na sljedeoj stranici)

Naa maca

im Maja i Juraj stignu u Sveti-Jakov, od nekuda se pojavi je-dna prelijepa maca. Zovemo je naa maca. Cijelo ljeto bude s nama, a zimi valjda uva kuu od mieva i jedva eka novo ljeto (vidi popjevku Mala maca na str. 6).

Kupu

Rije~i: Maja Petrovi} (u dobi od 7 g.)Glazba i aran`man: Tihomir Petrovi}

Njema~ki prepjev: Sead Muhamedagi}

ma li, igrat su se

sta li; igra lo vi ce, ko tri bijele pti ce.

-

- -- - -

- sariKrutermnnchen kom men, weil sie spielen

wol len und sie spielen Fan gen, sind schon wegge gan gen.

-

- - - -

Kupusari / Krutermnnchen

Umjereno

ju


I {o me do u du }an, ni je re ko do bar dan.

Brojalicu preuredio, harmonizirao i aran`irao: Tihomir Petrovi}

- - - -- -

Pozdrav

Umjereno

I di me do van, jer ni si re ko do bar dan.- - - - -

Ka da pre |e{ ne ki prag, pri sto jan je po zdrav blag.- - - -- -

Ta kav me do, znaj, da bit }e u vijek sva kom drag.- - - -

2.1.

Moja Hrvatska ili glazba za zemljopis

Godine 1991. iz Sotina i drugih manjih mjesta pored Vukova-ra, pred srpskom je navalom u zadnji as izbjegla skupina dje-ce s majkama i bakama. Smjestili su se u Uenikom domu u Vlakoj ulici, tada pod upravom Poljoprivedno-prehrambenog obrazovnog centra. Tih ratnih dana u izvjetajima na radiju i te-leviziji spominjana su mnoga mjesta, izmeu ostalih Dubrovnik i Cavtat, gdje su bili nai dragi prijatelji. Maja i Juraj upitae: Tata, gdje je sve Hrvatska? Evo to im je tata odgovorio (vidi popjevku Moja Hrvatska na str. 7).

Skladba Moja Hrvatska nastala je 1992., u vrijeme kad je autocesta, kojom bi Rijeka tekla do Zagreba, bila gotovo ne-skromna elja. A danas se uistinu iz Rijeke dotee do Zagreba

za manje od 90 minuta. Popijevku su jo za rata pjevali i mno-gi uenici na dubrovakom podruju, samo su umjesto Cavtata spominjali Prevlaku, zanemarujui rimu stihova, ali postavljaju-i i u popijevci dravnu granicu tamo gdje joj je mjesto.

Ljestve, trenje i durska ljestvica

Soba u kojoj spavaju Maja i Juraj tono je iznad kuhinje. Bude li nevrijeme i pljune kia, uspinju se u sobu ljestvama koje vode do rupe u podu sobe. Ljestve je tata sam napravio. Penjui se po ljestvama, Juraj jednom ree:

Ovako po redu idu i tonovi u mojoj popijevci Mali ribi. Da, prihvati odmah tata tonove svake popijevke moemo

sloiti redom uzlazno ili silazno, poevi od najvanijega. Njega


pak moemo uoiti pozornim sluanjem, a nazivamo ga tonika. Primjerice, u popijevci Moja Hrvatska tonika je ton c. Naniemo li od njega tonove od kojih je popijevka izgraena, dobit emo glazbenu ljestvicu. Evo, nacrtat i ti.

Tata uzme papir i olovku i sve je zaas bilo gotovo.Pokazujui po slici, tata nastavi tumaiti. Glazbena ljestvica

poinje tonikom i zavrava tonom istog imena u vioj oktavi. Po

Maco, ma la, mo`da ne zna{ ti, da ja mlijeko isto volimmaco

Glazba, rije~i i aran`man: Tihomir Petrovi}

-

Mala maca

Umjereno

pa te zato lijepo molim. Daj i meni ma lo, jer je meni

sta lo, malo mlijeka po pit pa u krevet po}.

-

- -

njemu dobiva i ime. Evo, ljestvica koja poinje tonom c zvat e se c-ljestvica. U ljestvama, kojima se penjete u svoju sobu, sve su preke podjednako udaljene, to je prirodno. U glazbenoj su ljestvici na dva mjesta susjedni tonovi upola blie negoli drugi, to je isto tako prirodno, kada je rije o pjevanju. Ti su tonovi toliko blizu, da blie ne mogu biti, slino kao dvije trenje srasle peteljkama. Tata je uz tonove napisao i redne brojeve, da bi se lake otkrilo koji su tonovi na manjem, a koji na veem razma-ku. Nacrtao je i trenje, a Juraj se prisjeti vrta u Zagrebu i veli-kog stabla stare trenje, s koje bi jedva ubrali po koji plod. Trenje su sve tako visoko da bi ih uglavnom pojele ptice, osim kada bi se Juraj i tata popeli na stablo pa bi im bile na dohvat.

U crtovlju se ne vidi da su neki tonovi na veem ili manjem razmaku, ali se to uje kada pjevamo ili sviramo i valja dobro upamtiti. Da bi se bolje upamtilo, evo: iznad onih tonova u


ljestvici koji su na manjem razmaku stavit u crtice koje podsje-aju na peteljke treanja. Vei se razmak izmeu susjednih tono-va zove cijeli stepen, a manji je polustepen.

Tata nastavi: Glazbenu ljestvicu u kojoj su trei i etvrti te sedmi i osmi ton upola blie nego ostali tonovi, nazivamo dur-skom ljestvicom. Svaki je ton u ljestvici jedan njezin stupanj. Dakle, durska ljestvica je ona u kojoj su trei od etvrtog i sedmi od osmog stupnja udaljeni za polustepen, a svi ostali su stupnje-

vi razmaknuti za cijeli stepen. Dursku ljestvicu koja poinje to-nom c nazivamo c-durskom ljestvicom.

Moja se1.Glazba i rije~i: Tihomir Petrovi}

Moja Hrvatska

Veselo

Dubrovnik2.

zem lja Hr vat ska ku pa u mo ru Jadranskom, zla ti na sun cu- - - - - - -

slavonskom, blista na snije

â

Pu le i Cav ta ta mo ja je Hr vat ska. ska.

ko vec na vek je ro à sit. Od

1. 2.

So ti na pa do

gu goranskom. Or lo vi gnije zde Ve le bit,-

-

- - - - - - -

-- - - -

- - - - -

grad je po se bit gle dat ga sti è ci li svit, bi ser na i stu- ----- -

ve zan nit, Di o kle cija

Rije ka }e te ~i do Za gre ba.

nov to je Split. Bit }e jo{ ~u da sva ko ga,- - ---

- -- - -

- - - - -


Ja sam |ak ve

ljak,

sta

ma mu, ta tu, se ku, bra ta i po ma lo {ko lu. Vo lim {ko lu.

nu au ti svi. Ja sam |ak ve se ljak, ja sam |ak ve se ljak, i vo lim

ja sam |ak ve se ljak, i kad pre ko ze bre i dem ta da

se

Rije~i i glazba: Tihomir Petrovi}

- -

-

-

- - - - - - - - -

- - - - - -

- - - - - -

\ak veseljak

Brzo

1. 2.

ak veseljak

Jednog dana Juraj zamoli tatu za pomo. elim zapisati jednu popijevku. Treba mi u njoj ton malo

dublji od tona h1, a ne vidim ga u stelaici. Napii na tom mjestu ton h1, a posebnim znakom ispred

njega oznai da ga pri pjevanju treba sniziti. Potreban se znak zove snizilica i izgleda kao malo slovo b. Evo ovako . Snie-ni h zove se b.

Uh, izusti Juraj borei se sa snizilicom. Trebat u ju na mnogo mjesta, a nije ju ba lako tono nacrtati.

Treba izvjebati poteze rukom. Ali, uini ovako: predloi tata nacrtaj snizilicu iza kljua pa e se svaki napisani h tije-kom ove skladbe izvesti kao b, takvo je pravilo meu glazbeni-cima (vidi popijevku u nastavku).

Mijauuu

Sljedeeg dana tata nastavi priu o znakovima kojima se odreuje promijena visine tona pri izvoenju.

eli li da neki ton zazvui vie od onoga to se izvodi pre-ma napisanoj noti, tada ispred note napii povisilicu. Povisilica izgleda poput ljestava, evo ovako . Povieni f zovemo fis, po-vieni c zovemo cis i tomu slino.

Doite da vas nauim novu popijevku. I tata zapjeva popijev-ku o maku i gitari. Brzo upamtie popijevku i pjevae je zaje-dno s njime.

Zatim tata napie note popijevke i naui ih jo neto nova. Bi-jae to triola, skupina od tri jednako duge note koje valja izvesti u trajanju jednog otkucaja. Te se tri note poveu lukom u koji se upie brojka 3.


Glazba i rije~i: Tihomir Petrovi}

Mijau

Veselo Kroz

Pod

Tu pjesmu su ~uli pijetli te pjevat stali svi, al mjesec za|e pa su svi za spa li.

njim dolje popijevke pjeva ma~aka neznan broj. Mijau, mijau, mijau, mijau, mijau, mijau, mijau, mijau...

oblake mjesec blijedi daruje osmjeh svoj.

- -

Pjevanje je zdravo(Vjesnik, 15. veljae 2004.)

Pjevanje je zdravo i jaa imunoloki sustav, tvrde znanstvenici sa Sveuilita u Frankfurtu, koji svoje tvr-dnje potkrepljuju rezultatima krvnih pretraga provedenih na lanovima amaterskog zbora.

lanovi zbora dali su krv na analizu prije i poslije pje-vanja Mozartova Rekvijema. Za vrijeme pjevanja razina imunoglobulina A i kortizola, imbenika koji dokazuju dobro funkcioniranje imunolokog sustava, bili su bitno povieni.

Drugi uzorak krvi uzet je tjedan dana poslije. Crkve-nom zboru tada nije bilo doputeno pjevati, ali su lanovi zbora sluali snimku Rekvijema. Rezultati su pokazivali da promatrana razina u krvi nije bila iznad normale, kao u prvom testu.

Znanstvenici su utvrdili kako se tijekom pjevanja po-vealo i pozitivno raspoloenje sudionika.

Glazbene aktivnosti pozitivno djeluju ne samo na fi-zioloke faktore, nego i na autonomni ivani sustav za-kljuio je profesor Hans Guenter Bastian s Instituta za glazbenu naobrazbu. Istraivanje je objavljeno u asopi-su Behavioral Medicine.


Maciej Cwiek: Stari dvoracAnimirani film inspiriran glazbom u nastavi medijske kulture

Maja Verdonik

1 16. veljae 2002. u emisiji Vizualizacija glazbe iz serije Glazbena matineja voditeljice Jelene Kneaurek

2 Internet, http://hector.ucdavis.edu3 Crnkovi, M.: Sto lica prie, antologija djeje prie s interpretaci-

jama, 1987., kolska knjiga, Zagreb, str. 9091.4 Crnkovi, M: n. d., str. 90.5 Miki, K. (2001), Film u nastavi medijske kulture, Educa, Zagreb,

poglavlje Film i glazba, str. 23.6 Miki, K., n. d., poglavlje Film i roman, str. 21.

Vizualizacija glazbe ili filmska prilagodba knjievnog djela?

U veljai 2002. godine prikazan je na drugom programu Hr-vatske televizije1 animirani film Macieja Cwieka Stari dvorac, inspiriran istoimenom skladbom Modesta Petrovia Musorg-skog i pripovijetkom Djevojica sa igicama Hansa Christiana Andersena. Ovim tekstom pokuat e se pokazati to je redatelj Cwiek posudio od Musorgskog, a to od Andersena, kao i koja je filmska izraajna sredstva koristio pri stvaranju animiranog filma te kako taj film upotrijebiti u nastavi medijske kulture.

Modest P. Musorgski (1839. 1881.) skladao je 1874. instru-mentalno djelo, ciklus klavirskih skladbi Slike s izlobe potaknut posmrtnom izlobom crtea i akvarela svojeg prijatelja, ruskog arhitekta Victora Hartmanna (1834. 1873.). Akvarel Stari dvo-rac, to ga je Hartmann naslikao tijekom studija arhitekture u Italiji, prikazuje toranj srednjovjekovna dvorca pokraj ijeg ula-za stoji trubadur s lutnjom. Skladba Stari dvorac ima etiri dije-la nejednake duine. Njihova se struktura pri krajevima sve vie razdvaja od osnovne, a isto se dogaa i s melankolinom melo-dijom2 to se protee i Cwiekovim filmom. U Andersenovoj pri-i Djevojica sa igicama ono udesno, na kakvo smo navikli u bajci, ne postoji. Pria gotovo da je knjievni opis smrzavanja, a djevojica halucinira slijedom ugroenih joj potreba za toplinom (pe), za sitosti (bogata veera), za ozrajem doma (okien bor) i za ljubavi (bakica).3 Andersen, kao moderan pisac, opisuje unu-tranji svijet svoje junakinje, to ini i redatelj kretanjem kame-re prema liku djevojice. Koliko god pria bila tuna, pisac nas tjei posljednjom reenicom: A nitko nije ni slutio kakve su joj se divne slike ukazale pred oima, i u kakvu je sjaju sa svojom bakicom ula u novogodinju radost.4 Redatelj Starog dvorca, meutim, ostaje u stvarnom svijetu, ne ostavljajui nam u kadro-vima praznih stepenica nimalo utjehe nakon smrti djevojice.

Tablica koja slijedi prikazuje povezanost glazbe, prie i filma o kojima se govori, s naglaskom na filmska izraajna sredstva. Kako je rije o animiranom filmu, prisutne su i dodirne toke s likovnim umjetnostima, s kojima ovaj filmski rod granii.

Znamo li da se film, kao i glazba, odvija u vremenu, da gle-de ritma, melodije i harmonije nudi iste mogunosti kao i gla-zba5, te da je narativnost osnovna poveznica umjetnosti rijei i filmske umjetnosti6, o animiranom filmu Stari dvorac moemo zakljuiti sljedee: uporabom montae i drugih filmskih izraaj-nih sredstava glazba Musorgskoga vizualizirana je po motivima Andersenove prie. Skladba Stari dvorac pritom je odredila vre-mensko trajanje, ritam i atmosferu Cwiekova filma, dok je Dje-vojica sa igicama fabulativno ne sasvim dosljedno i upravo zato uspjeno prilagoena filmskom mediju.

Prijedlog pripreme za nastavni sat interpretacije animi-ranog filma Stari dvorac M. Cwieka, u 2. razredu osnovne kole

Tip sata: sat hrvatskog jezika medijske kulture, obrada no-vog gradiva, usustavljivanje i proirivanje znanja, korelacija s nastavom knjievnosti, izraavanja, likovne i glazbene kulture

Zadatci: nastanak filmskog djela vizualizacijom glazbe pre-ma knjievnom predloku, animirani film, fabula (redoslijed do-gaanja)

Nastavni oblici: frontalni, individualni, grupniNastavne metode: pisanje, razgovor, pokazivanje, objanja-

vanje, usmeno izlaganjeNastavni izvori: film Stari dvoracNast. sredstva: ureaj za reprodukciju slike, video-kaseta

Artikulacija sata (nastavne situacije):1. motivacija razgovor o prii Djevojica sa igicama H. C.

Andersena7 najava cilja upoznat e se animirani film Stari dvorac Ma-

cieja Cwieka, tijekom gledanja sluat emo skladbu Stari dvo-rac iz ciklusa Slike s izlobe M. P. Musorgskog (kratka obavijest uenicima o skladbi i skladatelju8)

2. Zadatci prije gledanja filma (mogu grupni rad):a) Uoi razlike izmeu filma Stari dvorac i Andersenove pri-

e Djevojica sa igicama (Na razini fabula i redoslijeda doga-anja)

b) Izrazi zadau glazbe u ovom filmu? (Glazba pripovijeda radnju, odreuje trajanje filma, ritam i raspoloenje)

c) Opii boje! Povei boje sa filmskim prikazom situacije. (Npr.: svijetle boje unutarnji prostori, soba u mati djevojice; tamne boje vanjski prostor, hladnoa ulice)

d) Koja je namjera prikazivanja djevojice fotografijom? (Istie dojam stvarnosti, tekoe siromatva)

3. Gledanje filma u trajanju od 43.4. Intelektualna pauza za emocionalni doivljaj5. Iznoenje doivljaja i odgovaranje na pitanja u razgovoru

uenika s uiteljem, odreenje vrste djela (animirani film, kom-binacija vie tehnika animacije), biljeenje uenikih odgovora (kolska ploa, uenike biljeke)

6. Uopavanje redatelj Maciej Cwiek koristio je elemente glazbe (trajanje i ritam) i prie (fabulu), koje je filmskim izraaj-nim sredstvima preobrazio u novo umjetniko djelo, animirani film Stari dvorac

7. Stvaralaki oblici rada9a) Na satu jezinog izraavanja: postavljanje i odgovaranje

na pitanja, prianje i prepriavanje, opisivanje lika, vanjskog i unutarnjeg prostora, stvaranje samostalnih reenica prema slici

7 Na popisu lektire za 2. razred osnovne kole su Andersenove Baj-ke i prie (Nastavni plan i program za hrvatski jezik).

8 U 1. razredu osnovne kole uenici sluaju skladbu M. P. Musorg-skog Ples pilia iz ciklusa Slike s izlobe (Nastavni plan i program za glazbenu kulturu).

9 Zadatci iz Nastavnog plana i programa za hrvatski jezik, likovnu i glazbenu kulturu, Prosvjetni vjesnik, posebno izdanje (broj 2), lipanj 1999.


(kadru), prianje o osobnom doivljaju uz niz slika, traenje na-slova za priu

b) Na satu likovne kulture: rad temperom, pastelama ili kola-em nakon gledanja filma/itanja pripovijetke, prema sjeanju, zamiljanju, podruje vizualnih komunikacija i dizajna: likovni elementi (ploha, boja) u animiranom filmu i njihovo kretanje (pokrenuti crte, slika, fotografija)

c) Na satu glazbene kulture: sluanje skladbe Stari dvorac iz ciklusa Slike s izlobe M. P. Musorgskog

8. Plan ploe. Kao polazite za plan ploe primjeren ueni-koj dobi i predznanju, uitelju moe posluiti tablica 1. iz ovog teksta te uenike biljeke nastale rjeavanjem ovdje predloe-nih (ili slinih) zadataka. Povezanost glazbe i razvoja filmske prie navedena u Tablici 1. po potrebi se moe na nastavnom satu dopuniti fabulom knjievnog predloka, Andersenove prie i ukljuiti u plan ploe.

Filmski podsjetnik za uitelje:Vizualna glazba (jedno od tumaenja) sinteza vizualnog i

auditivnog u obliku filma ili videa (Miki, K, Film u nastavi me-dijske kulture, str. 66)

Filmska prilagodba knjievnog djela postupak preoblikova-nja knjievnog djela u filmsko (Filmska enciklop. I., str. 3).

Filmska izraajna sredstva:Okvir granica izmeu filmske slike i okoline (M.K, str. 32)Montaa povezivanje kadrova u vee izlagake cjeline (M.

K, str. 77)Kontinuirana ili narativna (pripovjedna) montaa montani

postupak kojim se stvara iluzija fabulativnog kontinuiteta (M. K, str. 79)

Ritmika montaa filmski ritam sastoji se od odnosa razli-itih duljina kadrova rasporeenih po nekom principu, montani ritam najblii je glazbenom (M. K, str. 81)

Montane spone montani prijelazi iz kadra u kadar, prote-ne montane spone: zatamnjenje, pretapanje, dvostruka ekspo-

Tablica 1Udio glazbe kao pripovjedaa u filmu (ukupno trajanje skladbe i filma: 43)

Razvoj filmske prie i filmska izraajna sredstva

00:00 00:151. glazbena strofaOsnovna melodija (1. put)

Uvod: ulica pod snijegom predveer okvir, slika se pokree, bona vonja kamere, vodoravna kompozicija plonih kadrova, pretapanje (opi plan do blizu), animirane svijetle pahulje (holografi-ja) na tamnoj pozadini

00:15 01:01Osnovna melodija (2. put)

Poetak radnje: djevojica na stepenicama u dvoritu velike zgrade animacija kratkim pretapanji-ma crno-bijelih fotografija djevojice (realistinost bijede, hladne ruke) do krupnog plana (ulazak u njezin unutarnji svijet), zatamnjenje (nagovjetava kraj)

01:01 01:49 (a)Promjena melodije i ritma

01:49 02:31 (b)2. glazbena strofaOsnovna melodija (3. put)

02:31 03:29 (c)3. glazbena strofaOsnovna melodija (4. put)

Zaplet:

a) prvi plamen, prijelaz pretapanjem u sobu s peib) drugi plamen, prijelaz u sobu boinom peenkomc) prestaje snijeiti, prijelaz u sobu s borom, nestaje zid sobe (povratak iz mate u stvarnost), nebo, padaju zvijezde, jedna zvijezda jae sjaji (kao da doziva s neba)

Animacija holografijom (plamen u ruci, svjetlo s prozora, zvijezde), pokreti djevojice skueni su okvirom (svaki put sve vie die ruke s plamenom, no ne dosie cilj), pretapanje kroz prozor u sobe s pei, s boinom veerom i s borom: svijetli kadrovi (mata, sjeanje kontrast topline sobe pre-ma hladnoj i mranoj ulici), srednji, blizu i krupni planovi i natrag montani refren, ritmika mon-taa, izmjena donjih (kadrovi neba) i gornjih kutova (smjer pogleda djevojice prema gore)

Vrhunac: smrt djevojice dvostruka ekspozicija, donji kut, okomito presijecanje vodoravne kom-pozicije kadra, total neba, pretapanja

03:29 04:034. glazbena strofa,Osnovna melodija (5. put) Koda poetak osnovne melodije

Rasplet: povratak pretapanjima na prazne stepenice i bonom vonjom kamere na poetnu toku, zamrznut zavrni kadar (jednak poetnom) vraa nas u okvir slike, narativna montaa

zicija (M. K., str. 75)Pretapanje montana spona kojom jedan kadar nestaje u

tmini, a preko njega se javlja drugi iz tmine do punog osvjetlje-nja (M. K, str. 75)

Dvostruka ekspozicija viekratno snimanje prizora koji su vremenski ili prostorno odijeljeni na jednom dijelu filmske vr-pce, predoava stanja: san, sjeanje, zamiljanje, istovremenost radnji, privid fantastinog itd. (F. e. I., str. 339).

Tehnike animacije:Animacija fotografija faze nekog pokreta snimljene najpri-

je fotografskim aparatom, a zatim pojedinano snimljene kame-rom tvore u kontinuitetu projekcije iluziju kretanja,

Animacija kratkim pretapanjima povezivanje faza pokreta pomou pretapanja (F. e. I, str. 30, 31)

Holografija postupak stvaranja trodimenzionalne slike bez uporabe objektiva i fotoaparata na uobiajen nain, nego kreta-njem svjetlosnih valova i osvjetljavanjem objekta snimanja lase-rom (F. e. I., str. 557, 558)

Literatura:Andreis, Josip: Povijest glazbe, 1989, knjiga 2, SNL Zagreb, str. 617,

618.Crnkovi, Milan: Sto lica prie, antologija djeje prie s interpretaci-

jama, 1987., kolska knjiga, Zagreb, str. 8991.Grupa autora: Filmska enciklopedija, I, II., 1986. i 1990., Leksikograf-

ski zavod Miroslav Krlea, ZagrebGrupa autora: Filmski leksikon, 2003., Leksikografski zavod Miroslav

Krlea, ZagrebGrupa autora: Nastavni plan i program za osnovnu kolu Hrvatski

jezik, Prosvjetni vjesnik, Posebno izdanje (broj 2), lipanj 1999.Internetska stranica: http://hector.ucdavis.eduMiki, Kreimir: Film u nastavi medijske kulture, 2001., Educa, Za-

grebPeterli, Ante: Osnove teorije filma, III. izdanje, 2000., Hrvatska sveu-

ilina naklada, Zagreb


Rije o glazbi, pria 2.

Aldous Huxley: Ostalo je tiina

Prevela Zdenka AndrijiBiblioteka ZVIJEZDE knjievnog svemira knjiga 4.

Izdava: ANDRIJII Korula Zagreb

Od istog osjeta do intuicije ljepote, od uitka i boli do ljubavi i mistine ekstaze i smrti sve stvari koje su temeljne, sve stvari koje su, za ljudski duh, najdubljeg znaenja, mogu se samo isku-siti, ali ne i izraziti. Ostalo je uvijek i posvuda tiina.

Poslije tiine, glazba je ta koja se najvie blii izraavanju onog to je nemogue izraziti. (A, znakovito, tiina je sastavni dio svake dobre glazbe. Neprekidna bujica Wagnerove glazbe, usporeena s Beethovenovom ili Mozartovom, vrlo je siroma-na tiinom. Moda je to jedan od razloga zato izgleda manje vanom od njihove. Ona govori manje jer uvijek govori. uvi-jek moda neprekidno?)

Na drugi nain i na drugom planu postojanja, glazba je je-dnako vrijedna kao neka od najznaajnijih i neiskazivih ljud-skih iskustava. Tajanstvenom podudarnou, ona u umu slua-telja izaziva duh tih iskustava, a nekad ak i sama iskustva u njihovoj punoj ivotnoj snazi to je pitanje intenziteta; duh je blijed, a stvarnost bliska i gorua. Glazba moe izazvati i jedno i drugo; sluaj ili providnost oni su koji odluuju. Razmaci otku-cavanja srca podlijeu nepoznatim zakonima. Druga posebnost

dati. Iz skraenog komada bilo je neophodno ispustiti gotovo sve to je sadralo ili navodilo kontru koja je u romanu ublaavala ili barem imala namjeru ublaiti, otrinu punkta. Komad, kao cjelina, bio je neobino teak i brutalan. Provaljujui iznenada u ovaj svijet gotovo neublaene otrine, Heiliger Dankgesang se inio poput manifestacije neeg nadnaravnog. Bilo je kao da je Bog stvarno i vidljivo siao, straan i jo uvjerljiv, tajanstveno umotan u mir koji prekorauje svako razumijevanje, boanski divan.

Moj je roman mogao biti Knjiga o Jobu, a njegov adapter gospodin Campbell Dixon, autor Macbetha; ma kakve bile nae sposobnosti, koliko god boli mogli uzeti, ustanovili bismo kako je potpuno nemogue rijeima ili dramskom radnjom izraziti ono to se u tri ili etiri minute sviranja violine jasno oituje svakom osjetljivom sluatelju.

Kad je morao izraziti ono to je nemogue izraziti, Shakespe-are bi odloio olovku i pozvao glazbu. A kad bi glazba takoer zatajila? Pa, uvijek postoji tiina kojoj moemo uzmaknuti. Jer uvijek, uvijek i posvuda, ostalo je tiina.

glazbe je njezina sposobnost (koju u nekoj mjeri dijeli sa svim drugim umjetnostima) izazivanja iskustava kao savrenih cjelina (savrenih i cijelih, to jest, potujui sposobnost svakog sluatelja da ima neko iskustvo), ma koliko djelomini ili opskurni bili tako izazvani origi-nali. Zahvalni smo umjetniku, posebno glazbeniku, to jasno govori ono to smo osjetili, ali nikad nismo bili sposobni izraziti. Sluajui izraajnu glazbu nemamo, naravno, umjetnikovo originalno iskustvo (koje je prili-no izvan nas, jer groe ne raste na iku), ve najbo-lje iskustvo vrste za koju je naa narav sposobna bolje i potpunije, nego smo ga ikada imali prije sluanja te glazbe.

Sposobnost glazbe da izrazi ono to nije mogue izra-ziti, bila je prepoznata od najveeg meu umjetnicima rijei. ovjek koji je napisao Othella i Zimsku priu bio je sposoban izgovoriti sve to rijei uope mogu izra-ziti. tovie, (ovdje sam dunik vrlo zanimljivog ogle-da Wilsona Knighta), kad god je moralo biti saopeno neto iz prirode mistinog ili intuicije, Shakespeare je redovno pozivao glazbu da mu pomogne to uspjeno provesti. Moje vlastito beskonano maleno iskustvo kazaline produkcije uvjerava me da se na glazbu, kad je glazba dobro izabrana, nikad ne pozivamo uzalud.

U posljednjem inu komada nastalog iz mog roma-na Kontrapunkt, potpuri usporenih stavaka iz Beetho-venovog kvarteta u a-molu postaje integralnim dijelom drame. Ni komad ni glazba nisu moji; stoga sam slobo-dan rei kako je uinak Heiliger Dankgesanga, stvarno odsviranog za vrijeme izvedbe bio, barem na moj um, udesan.

Da smo imali samo svijeta dovoljno i vremena... Ali to su tono one stvari koje nam kazalite ne moe


itajmo i sluajmo hrvatskoU rubrici itajmo i sluajmo hrvatsko i ovaj put prenosim vam informacije o tiskovinama, projektima i nosaima zvuka, koje sam uspio prikupiti. Zahvaljujem na trudu svima onima, koji su ostvrte napisali i poslali. Moram napomenuti da sam osobno dostavio dopise s molbom za suradnju urednitvima nakladnika, koji objavljuju i tiskovine vezane uz glazbu, znajui s jedne strane koliko je truda potrebno da se na naem doista malom tritu nakladnitvo za ljubitelje glazbe uini isplativim te, s druge strane, elei vama obznaniti o kojim je tiskovinama rije te na kojoj se adresi mogu naruiti. injenica da vam mogu pruiti cjelovitu informaciju to se i gdje nudi, po mojem je miljenju daleko vrijednija od gotovo simboline naknade, koju nakladnici ili oglaivai snose. No, iako svi nakladnici spominju tekou distribucije i pronalaenja kupaca, meu velikim je nakladnicima samo marketinki odjel Znanja prepoznao nae mogunosti i potrebe, ostali nisu nali za shodno niti odgovoriti na moju ponudu ili makar zahvaliti na skromnim prilozima uz dopis (Mali ljetopis Anne Magdalene Bach, Hrvatske crkvene popijevke, Theoria). Prilozi su objavljeni redom kojim su pristizali u redakciju. (ur.)

Vedrana Milin urin: Pjevanje na otoku Murteru

U oskudnoj hrvatskoj muzikolokoj produkciji poseban se-gment ine radovi posveeni etnomuzikolokim temama i upra-vo se oni posljednjih godina na podruju muzikologije istiu ne samo suvremenom metodologijom znanstvene obradbe, nego i svojevrsnom svijesti o zadatku koji autore s tog podruja preo-kupira na sasvim poseban nain: biljeiti, tumaiti i tako sau-vati elemente duhovne tradicije vlastitog naroda znai sauvati njegovu duhovnu povijest, njegovo bie. Taj se zadatak u poje-dinanoj praksi rijetko sastoji od tzv. velikih tema, a ee je ri-je o naizgled maloj temi koja poput karike u lancu upotpunjuje ve obraenu grau.

Pjevanje na otoku Murteru koje je obradila i u knjizi objavila rezultate svoga znanstvenog istraivanja splitska muzikologinja mr. Vedrana Milin-urin upravo je takva naizgled mala tema. Autorica se, meutim, njome bavila podjednako znanstveno

akribino kao i s istinskim ljudskim odnosom prema sadrajima svog zaviaja. Rezultat je zanimljivo obraena tema u ijoj se razradi podjednako vodilo rauna o povijesnim mijenama kao i o cjelokupnoj duhovnoj tradiciji toga kraja, melografski je posao obavljen temeljito, a rad je nadopunjen i tekstovima tradicijskih lokalnih napjeva, fotografskom graom i literaturom.

Za ovu knjigu autorici je jednoglasno dodijeljena nagrada Jo-sip Andreis.

Knjigu je tiskom objavila Umjetnika akademija Sveuilita u Splitu 2002. godine.

Tvrava Gripe, Glagoljaka bb 21000 Split p.p.545, tel: 021/ 342-214; 342-801, fax: 021/ 342-801, [email protected]

Odjel za glazbenu umjetnost, Fausta Vrania 17, tel/fax: 021/ 466-686

Vlado Sunko: Skladbe za enske, muke i mjeovite zborove

Vlado Sunko je docent na Umjetnikoj akademiji u Splitu gdje itav niz godina uspjeno vodi mjeoviti zbor studenata, s kojim postie zapaene i vrijedne rezultate. Dugogodinji je dirigent i Gradskog zbora Brodosplit. S oba ansambla osvojio je mnogobrojne nagrade i priznanja na natjecanjima sborova u Hrvatskoj i inozemstvu.

Skladateljskom radu ozbiljnije se posveuje nakon stjecanja diplome na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzike akademije u Zagrebu. Njegova sklonost prema zborskoj glazbi

naglaena je od samog poetka, a poznavanje kompozicijske te-hnike i golemo iskustvo u radu sa zborovima rezulitirali su djeli-ma visoke umjetnike vrijednosti u kojima Sunko obilno koristi sve zvukovne mogunosti ovoga ansambla. Za svoj skladateljski rad stekao je mnogobrojna priznanja i nagrade.

(Iz uvodnog teksta zbirke, koji je napisala dr. Mirjana Babi Sirievi.)

Zbirku je tiskom objavila Umjetnika akademija Sveuilita u Splitu 2002. godine.

Ana Domani Krstulovi: Dahom do flaute

Rad na disanju koji je predstavila Ana Domani u svakom je pogledu izvrstan, jer po mnogo emu odskae od onog to ve postoji.

Prije svega to je plod golemog iskustva i dubokog razmilja-nja velike flautistice koja ima iskustvo pozornice i savreno po-znaje sve zamke koje nam postavlja tijelo kada treba javno izra-ziti umjetniku emociju, u jednom neuobiajenom stanju nape-

tosti koje nam esto oduzima vei dio naih mogunosti.Daje dragocjene putokaze da bi se dolo do eljenih rezultata

cijelim nizom jednostavnih vjebi koje ine disanje opipljivim inom. Predstavlja doista osmiljenu osnovu za rad.

U Parizu 18. lipnja 2001., Pierre-Yves ArtaudKnjigu je tiskom objavila Umjetnika akademija Sveuilita

u Splitu 2002. godine.


Dalibor Cikojevi: Ostavtina posljednjeg skladatelja

Glazbeni pedagog na Muzikoj akademiji u Zagrebu i kon-certni umjetnik Dalibor Cikojevi uspio je u svom knjievnom prvijencu Ostavtina posljednjeg skladatelja pruiti jedno fabu-lativno napeto i psiholoki dojmljivo razmatranje proivljava-nja fenomena glazbenog stvaralatva. Takoer, usporedno je pri-kazano odgonetanje tajne ljudske egzistencije hipersenzibilnog glazbenika. Svojim romanom Cikojevi je proirio motivsko-perceptivne obzore knjievnog iskaza na temu portreta glazbeni-ka i glazbe, te se pokazao kao talentirani autor medija umjetnosti rijei. Uz izniman debitantski roman Kradljivac uspomena Dina Milinovia (objavljen 2002. u kui Znanje) rijetko koji suvre-meni hrvatski roman uspijeva poput Cikojevieva realizirati u prvom romanesknom pokuaju tako dobro knjievno ostvarenje. Cikojeviev roman odlikuje se smislom za voenje fabule, estet-skom sofisticiranosti izreenih refleksija i izvrsnom strukturom kompozicije koja sloenim retroaktivnim flash back redoslije-dom razotkriva ivot poginulog umjetnika. Nakon romana Dva svijeta Vjenceslava Novaka, objavljenog davne 1901., Cikoje-viev roman najizrazitije ulazi u analizu duevnog previranja glazbenog umjetnika rascijepljenog izmeu svijeta realnosti i irealnog svijeta stvaralatva u okrilju glazbe. Meutim, unutar vrtloga spomenute teme, roman sekundarno dodiruje i niz dru-gih motiva, kao naprimjer: razliite vrste doivljavanja ljubavi u mukarevoj psihi; okantan doivljaj Domovinskog rata pre-lomljen u svijesti likova; smisao stvaralatva i svijeta apsolutne glazbe sueljenog sa svijetom razaralake agresivnosti ili nera-zumijevanja; razmatranje podijeljenosti programske i apsolutne glazbe tj. pitanje moemo li glazbu prouavati iskljuivo samu po sebi ili moe li glazba izraziti bilo koji izvanglazbeni sadraj (dovoenje upitnosti pridavanja izvanglazbenih sadraja analizi i estetici glazbe aktualno je pitanje glazbene estetike jo od pri-jelomnog djela Eduarda Hanslicka Vom Muzikalischschnen /O muziki lijepom objavljenog 1854., pa do danas.); razmatranje sukoba i sraza intelektualne kombinatorike i utjecaja emotivnih doivljaja u stvaralakom procesu; mogunost ili nemogunost pronalaenja sustava (genetskog koda) u strukturi glazbe, i brojni drugi motivi.

Sam naslov romana sadri u sebi istraivalaki karakter svo-jeg pisca i implicira dihotomiju. Na referencijalnoj razini sagle-davanja naslova moemo zakljuiti da roman doista tehniki sa-dri grau ostavtine jednog ovjeka (niz pisama i autentinih svjedoanstava likova svjedoka i sudionika ivota stradalog skladatelja Antona imeckog). Ali na simbolikoj razini oita-vanja viesmislenosti naslova uoavamo i jednu ironiju, sklada-telj je imenovan posljednjim, a poetna stranica romana odmah objavljuje hladnu suhoparnu pravnu vijest o skladateljevoj smr-ti. Iz toga implicitno proizlazi Cikojevieva ironijska zapitanost: da li je suvremenom svijetu materijalizma i agresivnosti uope potreban umjetnik, ili je to vrsta ovjeka u izumiranju i u nei-zbjenom sukobu s ustrojem realnog svijeta? S druge optimi-stinije strane gledita rije ostavtina predstavlja neto to se ostavlja buduim generacijama, pa prema tome sadri odreenu materijalnu ili duhovnu vrijednost koja se ipak nastavlja u dalj-njem tijeku ivota.

Svako poglavlje romana nazvano je imenom glazbenog tem-pa ili stavka (Affannato uznemireno, oaloeno; Allegro con fuoco brzo s vatrenou, Andante lagrimoso umjereno pola-ko suzno, Lento con gran espressione polako s velikom izra-ajnou; Intermezzo meuigra, umetak; Adagio religioso

polagano pobono; Andante con variazioni umjereno polako s varijacijama; Moderato cantabile usklaeno pjevno; Finale presto zavrni stavak vrlo brzo: Coda da capo al Fine zavr-etak ciklikog oblika kompozicije nakon kojeg se glazba izno-va ponavlja sve do oznake zavretka).

Jednom je na proslavljeni dirigent Lovro Matai rekao da glazbu treba umjeti vidjeti. Tako i u Cikojevievom romanu do-bivamo dojam intenzivne interferencije glazbe i knjievne slike. Glazbeni dinamizam i dramatinost doivljaja glazbenih stava-ka pisac pretapa u knjievne vizije, a medij knjievnosti preko jezika posvjeuje pojedine postupke, paralelizme, disonance i obrate koje u sebi imanentno sadri apstraktni duh glazbe. Sim-bolina usklaenost izmeu znaenja naslova glazbenog, odno-sno knjievnog stavka (poglavlja) iskazuje neraskidivu poveza-nost medija glazbe s Cikojevievim knjievnim izrazom i doi-vljajnou. Sveukupna tema romana razlae simfoniju jednog proteklog zavrenog ivota koji se preko realizirane skladane glazbe zapravo nastavlja u nedogled.

Po tehnici introspektivnog i refleksivnog analiziranja bitnih fe-nomena isprepletenosti ovjekove tjelesne, ali i stvaralako-du-hovne dimenzije roman Ostavtina posljednjeg skladatelja naji-zrazitije se nastavlja na hrvatsku knjievnu tradiciju Desniinog romana Proljea Ivana Galeba (Sarajevo, 1957.). Od europskih utjecaja koji su zasigurno ostavili tragove i poticaje, nezaobilazno moramo spomenuti slinu motivsko i refleksivno problematizira-nje umjetnikog procedea u stvaralatvu Thomasa Manna (1875.-1955.) u romanima Doktor Faustus, Tonio Krger.

Pojedini pisci esto su posizali za tematikom glazbe i stva-ranjem romansiranih biografija proslavljenih skladatelja. Tako je u novije vrijeme objavljen roman Josefa kvoreckog Rondo capriccioso o ivotu Antonina Dvoka (kod nas tiskan u izda-nju Matice hrvatske). U ranije vrijeme najznamenitije romansi-rane ivotopise je napisao francuski muzikolog i pisac Romain Rolland (1866.-1944.) Vie de Beethoven, Haendel, Le Voyage musical au pays du passe, koji je takoer opisao i problematiku ivota umjetnika u ciklusu romana u 10 tomova Jean Christophe (1904.-1912.). Meutim, za razliku od mistifikacije i romantine idealizacije lika umjetnika koju provodi Romain Rolland, Ciko-jevi vri jednu demistifikaciju i razotkriva razliita, pa i opre-na stanja i svjetonazore u ivotu istog umjetnika.

Sloena i zanimljiva struktura pripovjedne kompozicije tvori jednu od temeljnih vrlina Cikojevieva romana. Struktura kom-pozicije realistiki izlae priu o ivotu imeckog na retrospe-ktivan nain, u kojem kao u tehnici detektivskog romana pripo-vjednim razvojem svakim korakom unatrag stiemo u spoznaji jedan stupanj vie. Roman sadri i jedno halucinantno gotovo spiritistiko uivljavanje pripovjedaa u struju svijesti, u kako-fonijski ili kaotini predsmrtni kaleidoskop vizija glavnog lika imeckog, u kojem moemo pratiti rasap rijei tj. unos pods-vjesno nadrealistikih i ekspresionistikih elemenata knjievnog diskurza. Slijed praenja ivotne sudbine umrlog skladatelja kompliciraju i obogauju interpolacije pria likova sudioni-ka skladateljeva ivota. Potom, skladateljev ivot razotkrivaju njegova pisma, ali i odgovori na pisma koje mu upuuje Marija, kao kljuni prototip duhovnog ideala lika ene. Ovaj tip kore-spondencije podsjea nas i na glasovitu zbiljsku duhovnu vezu izmeu Petra Iljia ajkovskog i Nadede von Meck. Unutar pisama imeckog usporedno se javlja i lik njegove suputnice Magdalene kao prototip ispunjenja realne tjelesne konzumacije


ene. Pored ova dva kljuna lika javljaju se i epizode tjelesnih orgija s razliitim tipovima ena u razdoblju prostitucije idea-la. Lik skladatelja prelomljen je i kroz prizmu muzikologa Tu-eka koji kao motivirani istraiva sudbine imeckog postaje tragateljem vlastite uronjenosti u svijet glazbene umjetnosti. U pripovjednoj strukturi romana lik skladatelja prikazan je polifo-nijski, iz vie razliitih pripovjednih perspektiva, iz vie razli-itih psiholokih interpretacija, upravo kao to to nagovijetaju raznolike glazbene oznake u funkciji naziva poglavlja.

Lik umjetnika prikazan je u krizama nestabilnosti, povreme-ne neuravnoteenosti i vjene umjetnike predodreenosti da ivi u procjepu izmeu svijeta realnosti i snovitih vizija koje treba pretoiti u sustav glazbenog izraza. Poput nemirnog istra-ivaa ivota lik imeckog usporedo razotkriva opreke izme-u razliitih doivljaja tjelesnosti. U jednom polu doivljajno-sti fizika uvjetovanost se iskazuje kao nesavrena artikulacija uzvienog i vjenog u nama, a ispraznost svakidanjice ruga se ljudskim stremljenjima i nadama. U drugom polu doivljajnosti tjelesnost se prvo razotkriva imeckom kao hedonistika katar-za, a potom i kao vrijedna mogunost zbiljskog iskaza potpune nesebine ljubavi zbog koje naposljetku skladatelj izlae vlastiti ivot opasnoj pogibelji.

Cjelina romana uvjerljivo analizira psiholoki profil umje-tnika i njegovu predodreenost da vlastiti zasebni svijet stva-ralatva i duhovnih ideja uklopi u svijet realistike egzistencije, ili obratno, da unutar egzistencije svakodnevice prinese rtvu odmaka i da sauva i usavrava samosvojan apstraktan svijet poticaja za realizaciju umjetnikog stvaralatva.

U psiholokom portretu sudbine umjetnika isprepleu se dvi-je presudne zaokupljenosti glavnog lika: spomenuta dihotomija izmeu sfere ideala apsolutnog glazbenog ozraja suprotstavlje-nog svijetu materijalizirane praktine stvarnosti. A usporedno s tom temom glavni lik se nalazi u vjeitoj dilemi izmeu svoga sna o eni i svoje elje za konkretnom enom. Moemo zaklju-iti da se u ovom romanu ena i glazba pojavljuju kao sfinge i-vota i tajne ljudske biti.

Iako je po usmjerenju struke Cikojevi i sam duboko ponesen portretiranjem psihe glazbenika, on ne idealizira glavni lik. i-mecki je uvjerljivo prikazan i u svojem egoizmu, u svojoj umje-tnikoj predestinaciji traenja distance od svijeta sa svrhom do-sega slobode kreativnosti. U razdoblju samoizolacije umjetnik esto ranjava najblie iz svoje okoline ili biva neshvaen i teak

za svoje okruenje. Ve u prvom prisjeanju na djetinjstvo i na sagledavanje vlastita ivota, imecki se oituje kao hipersenzi-bilac, razliit po interesu on se izdvaja iz svijeta svoje okoline koja mu uzvraa nemilosrdnim ratobornim rugalakim stavom. Pored toga glavni lik prikazan je i u razdobljima krize, ponia-vajue borbe za golu egzistenciju i jo tee vlastite sumnje u svr-hovitost svoje uloge u svijetu. Naposljetku i sam proces umje-tnikog stvaranja oituje se u hirovitoj mogunosti odnosno ne-mogunosti pronalaenja glazbene ideje. U opisanim pismima, momentima sretne inspiracije, skladatelj kao da postaje medij vie sile, zapada u amansko vienje i groznicu plodonosna tran-sa. Nasuprot tome imeckog pronalazimo i u fazi nemogunosti skladanja, u razdoblju rezignacije i praznine. Sve te oscilacije realistiki su odraz putanje procesa stvaranja i prikazuju tei-nu ovog ivotnog poziva u kojem umjetnik neprestano nastoji ugledati sebe u ogledalu duhovnosti i iskazati traenje svoje biti u jeziku glazbe.

Pisac istodobno opisuje glazbenu nadarenost kao sretan i ne-sretan usud umjetnika, kao duhovni poziv koji nemilosrdno ula-zi u cjelokupan ivot glazbenika i koji ne moe poput drugih profesija prestati sa zavretkom radnog vremena. Usprkos na-izmjeninoj glorifikaciji, ali i naturalistinoj vivisekciji ivota glazbenika, Cikojevi istie glazbeno djelo kao vrijednost koja ostaje nakon ljudske smrti, kao dodir prolaznog i besmrtnog.

I na posljetku, ako potraimo odgovor na pitanje da li je lik muzikologa Davora Tueka otkrio poruku ostavtine posljednjeg skladatelja imeckog, nai emo se pred polifonom scenom vi-esmislenih mogunosti itateljske interpretacije. Ipak, u razot-krivanju zamki svijeta zbilje i ideala, kristalizira se posljednje poglavlje i ono naglaava nastavak dopisivanja kao plemenite ljudske komunikacije, kao uvjeta i cilja svakog ljudskog stva-ralatva. Zavrno poglavlje nazvano je Coda da capo al Fine. Ovom glazbenom oznakom pisac eli naglasiti da se svaka pri-a o glazbi i svaki pokuaj proniknua u svijet glazbenog stva-ralatva ne moe obuhvatiti zavretkom, ve zavretak donosi poetak, neko novo ponavljanje procesa i trai novi kraj prie. Ili zakljuimo: pria o glazbi uvijek se nastavlja dokle god ima ljudi koji vole glazbu i kojima ona predstavlja vaan imbenik njihove duevne opstojnosti.

Knjigu je objavila Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.; urednica Nives Tomaevi

Hrvojka Mihanovi-Salopek

Josip Miroevi: Deurno uho

Umjetnika akademija Sveuilita u Splitu, uz potporu split-skog Ureda za kulturu, objavila je monografija sa zbirkom tek-stova Josipa Miroevia, redovnog profesora Umjetnike akade-mije Sveuilita u Splitu, dugogodinjega glazbenog kritiara i organizatora glazbenog ivota Splita. U knjizi su sabrana izvje-a uglavnom za potrebe dnevnih, katkada i svakodnevnih ja-vljanja na radiju i tekstovi pisani za razne tiskovine. Knjiga do-nosi pregled glazbenih dogaanja vezanih za Split, u periodu od 20. sijenja 1970. (prvi tekst u knjizi, pripremljen za II. program Radio Zagreba) do godine 1998. (zadnji tekst u knjizi, pisan za Hrvatska obzorja, br.1, 1998.).

Deurno uho je zbornik od stoosamdesetak prikaza okrunjen s nekoliko duljih tekstova pisanih za Hrvatska obzorja. Glavni-na je tih prikaza kratka, jer medij za koji su pripremani radio trai saimanje dogaaja u maksimalno trominutni prikaz, naj-

ee bez obzira na injenicu o kakvom je dogaaju rije. Stoga i sam autor u Predgovoru upozorava na moguu nepotpunost i nedoreenost napisa, kao posljedicu strogoga vremenskog ogra-nienja. No u tekstovima se to ne osjea i cijela se knjiga doima kao ciklus minijatura, cjelovitih bez obzira na broj kartica tek-sta. itateljima, koji su u tim dogaanjima aktivno sudjelovali ili su im samo bili publika, ove e minijature zacijelo potaknuti sjeanja moda i na poneto zaboravljeno; ini se da je od de-urnog uha Josipa Miroevieva malo to bilo mogue sakriti. Mlaim e itateljima ovi tekstovi biti dragocjeno kronoloko svjedoanstvo o kontinuitetu glazbene kulture i mogunost da ju precizno upoznaju, te istodobno poziv i poticaj da ju svojom aktivnou razvijaju dalje.

Knjigu Deurno uho Josipa Miroevia tiskom je objavila Umjetnika akademija Sveuilita u Splitu 2004. godine. (ur.)


Irena Paulus: Brainstorming: Zapisi o filmskoj glazbi

Aldo Paquola, Novi list, 10. kolovoza 2003.

Nakon vrijedne i neophodne knjige Glazba s ekrana hrvat-ska filmska glazba od 1942. do 1990. Mlada zagrebaka muziko-loginja i filmska kritiarka Irena Paulus objavila je novu knjigu naslova Brainstorming: Zapisi o filmskoj glazbi gdje je ukoriila tekstove objavljivane u Vijencu u razdoblju od 2000. do kraja 2002. godine. Brainstorming je privlaan, znakovit i zagonetan naslov. Film Brainstorm reirao je 1983. Douglas Trumbull, ve-liki ameriki izumitelj i inovator filmske tehnike i tehnologije zasluan za iznimne efekte u Kubirckovoj Odiseji u svemiru i Scottovom Blade Runneru.

Brainstorm je u medicini naziv za iznenadnu i prolaznu po-remeenost uma popraenu ispadima. Trumbullov film je znan-stveno fantastini thriller (posljednja uloga Natalie Wood), gdje usavrenim hardwearom emocionalni i intelektualni oblici ljud-skog iskustva mogu biti zabiljeeni, obnavljani, mijenjani i uci-jepljeni raznim osobama. Irena Paulus pie o filmskoj glazbi, stoga moemo ustvrditi da je brainstorming olujno divljanje u glavi i tijelu filmskog gledatelja, kad mu glazba s ekrana preko osjetila sluha zagospodari tijelom.

Pet ogledaModa je tako, no tekstovi Irene Paulus nisu divlji, bomba-

stini, zveei, nabacani. Kako istie u vrlo kratkom predgovo-ru Ante Peterli, kritiarka Irena Paulus pie znalaki sustavno, analitiki i precizno. Dodali bismo, objedinjuje neto rijetko objedinjivo hladnu racionalnost i vruu pasionantnost. Dakle, pogledajmo i posluajmo.

Prva skupina napisa u Brainstormingu pripada ogledima. Ima ih ukupno pet. Dva o Hitchcockovim filmovima Psycho i Vrto-glavica i stalnom Hitchcockovom suradniku u kasnom ameri-kom redateljevom razdoblju, skladatelju Bernardu Herrmannu. Zatim, tu je Kubrickova Odiseja u svemiru s obiljem europske glazbene klasike, pa Imperij uzvraa udarac s glazbom Johna Williamsa i Blade Runner, odsluan u hipnotikoj muzici Van-gelisa.

Sredinja glazba u Psychu je vezana za scene ubojstva. To smo kao gledatelji, pa i kao kritiari, predvidjeli ili zaboravili i zato nas je Irena Paulus instruktivno na to podsjetila. U tekstu ee citira Jamesa Naremorea (Filmguide to Psycho) i otkriva kritiarev propust. Naime, Naremore, govorei o sceni gdje vidi-mo kako Marion Crane nije uloila etrdeset tisua dolara ve je u stanu u urnoj pripremi za bijeg, a glazba Bernarda Herrman-na poinje u sporom tempu svirati temu u molu u kojoj, u ritmu nervoznog pulsa, kontrapunktira registarski visoko postavljena pasaa drvenih puhaa uje ono ega nema. Jer u filmu glazbu izvode samo gudai instrumenti. I to sad? Filmski kritiar mora imati savren sluh, biti glazbeno nadaren i izvjeban na stotina-ma koncerata i CD-ova i, to je presudno, biti muzikolog.

Kubrickova privremena klasikaOtkriti glazbu, zapaziti, osjetiti vanost glazbe za razumije-

vanje filma, fabule, radnje i likova, znai prosjenom gledatelju ili kritiaru nesenzibilnom ili neupuenom u osobitost tonova i zakonitosti melodije, harmonije i ritma vrlo malo. Okrenu-ti praenju prie i govora te poglavito vizualnosti, i podvrgnuti tonskoj pisti prekrcanoj (dolby surround nas usisava..) zvukovi-ma i umovima, povicima na rubu kadra ili u pozadini, nerijetko

iako i nenamjerno zanemarimo glazbu. I u doivljaju filma, i samoj spoznaji, dakako, budemo znatno prikraeni. 2001.: Odi-seja u svemiru ima neobinu glazbenu povijest. Stanley Kubrick je kao privremenu podlogu filmskim prizorima (temp tracks) u procesu montae namijenio glazbenu klasiku. Tako je govorio Zaratustra Richarda Straussa, Na lijepom plavom Dunavu Jo-hanna Straussa, razne skladbe Gyrgyja Ligetija, i Adagio iz baletne suite Gayane Arama Haaturijana. Tijekom montae Kubrick je zadrao privremenu glazbu, iako je skladatelj Alex North marljivo pisao originalnu filmsku partituru. Andrew Tu-dor je u knjizi Image and Influence napisao kako je sveza glazbe i slike u Odiseji u svemiru suvie oigledna, iako vrlo efektna. Mnogi kritiari i danas osporavaju Kubrickov odabir. Irena Pa-ulus uz potporu argumenata Timothy E. Sheurera uvjerljivo je obranila i objasnila tu paradoksalnu trajnu privremenost muzi-ke klasike, bitnu za ustroj i simbolizam Kubrickova filma.

Holivudski favoritiIrena Paulus posveuje pozornost i glazbi u hrvatskom filmu.

Pie o glazbi skupine Legen za film Nebo, sateliti Lukasa Nole. Glazbu je malko suzdrano pohvalila i zamijetila kako glumac Filip Nola ne zna u jednom kadru, drati ni violinu, ni gudalo. U poglavlju Europski film analizira ono malo filmova to uspiju razbiti ameriku dominaciju. Poput glazbe Yana Tiersena za film Amelie ili o bogatoj i neobinoj glazbi Bjrk za Ples u tami Larsa von Triera.

U prevladavajuim amerikim filmovima favoriti Irene Pau-lus su holivudski dvorski skladatelj John Williams (Imperij uz-vraa udarac, Harry Potter i kamen mudraca, Ratovi zvijezda: Klonovi napadaju...), Howard Shore (elija, Gospodar prsteno-va: Prstenova druina, Kad jaganjci utihnu...) i Hans Zimmer (Hannibal, Princ od Egipta...). Moji miljenici, Carter Burwell, glazba za filmove Coenovih i Danny Elfman, glazba za Tima Burtona, kod Irene Paulus prolaze slabo. No Ljude u crnom ne mogu predoiti bez izvrsne uvodne Elfmanove filmske glazbe.

Pozornost je posvetila i animiranim filmovima, od Snjegu-ljice do Shrecka. Osvrnula se i na soundtrackove iz Rebecce, Opsjednutosti i Tramvaja zvanog enja i istaknula velik stvara-laki udio skladatelja Miklosa Rozse, Franza Waxmana i Alexa Northa u spomenutim filmovima.

Brainstorming je vrlo korisna knjiga. Pisana kompetentno i nadahnuto, otvara oi i pripravalja ui za puninu i raznovrsnost susreta s filmskom glazbom.

Hrvatsko drutvo glazbenih teoretiaraGundulieva 4, HR-10000 Zagreb

nudi naslove:

Mali ljetopis Anne Magdalene Bach 50 kn

Hrvatske crkvene popijevke 50 kn

asopis THEORIA 20 kn


Ivana Marija Vidovi / KlavirBach, Ramov, Albeniz, Pejaevi, Stani, Liszt, Bach-Hess

Franica Vidovi

Ivana Marija Vidovi, mlada Dubrovkinja, snimila je svoj prvi nosa zvuka, na kojem je obuhvatila glazbu od Johanna Se-bastiana Bacha do suvremenih slovenskih skladatelja Primoa Ramova i ige Stania. Nosa zvuka je snimljen u listopadu 2003. godine u Engleskoj, nedaleko Londona u mjestu Radlett u poznatoj koli za glazbeno nadarenu djecu, u dvorani koja izgle-dom i akustikom podsjea na uveni londonski Albert Hall. U dvorani je prekrasni glasovir Steinway, model B-212, kojim se rado koristi i londonski BBC za svoje tonske zapise. Uvjeti su bili divni, ali vrijeme prekratko. Svega dvanaestak sati za pede-setak minuta glazbe na nosau zvuka. Unato tome, CD je sni-mljen i to veoma uspjeno. Moglo bi ga se ak tretirati i kao sni-mak uivo, jer je nekoliko skladbi snimljeno takoreku ispr-ve! Moe ga se nabaviti u Velikoj Britaniji, a prema osobnoj e-lji Ivane Marije Vidovi dio prihoda od svakoga prodanog CD-a ide djeaku Anti Kardumu, rtvi ratne agresije na Hrvatsku, koji je ostao bez majke, izgubivi i lijevu nogu.

U lipnju 2004. godine nosa zvuka je remasteriziran u studiju Mandaljena u Dubrovniku, s izuzetnim talentom i smislom za klavirske dosege, na koje se nije moglo obazirati u onih nekoli-ko sati u Velikoj Britaniji. Iscrpno je tim ovog studija, Mladen Harmat i eljko, osvjeio zapis, posebno potujui klavirske taj-ne i pazei pomno da trud pijanistice to bolje doe do izraa-ja. Pri zagrebakoj tvrtki Megaton nadodan je hrvatski tekst te se nosa zvuka Ivane Marije Vidovi od sada moe nabaviti i kod nas. Oprema CD-a i fotografije na prvoj i posljednjoj strani omota rad su fotografa iz Dubrovnika Miha Skvrce, a ostalo rad same pijanistice.

to se tie skladbi na nosau zvuka Ivana Marija Vidovi je uvrstila svog omiljenog skladatelja J.S. Bacha, s kojim zapoi-nje i zavrava CD. Na poetku je Toccata BWV 911 u c-molu, remek-djelo Bachove polifonije, a na kraju koral Jesu, Joy of Mans Desiring iz 147. kantate, kojeg je za glasovir aranirala uvena engleska pijanistica i skladateljica Myra Hess. Ovaj je koral simbol blaenstva, ljepote, ljubavi i vjenosti. Slijedi su-ptilni i ritmom bogati Albniz, te skladba Funrailles iz Lizsto-vog ciklusa Harmonies poetiques et religeuses. Skladba Rua iz ciklusa ivot cvijea nae skladateljice Dore Pejaevi besmrtno je djelo hrvatske glasovirske literature; neodoljiva i krhka poput ljudskog ivota. Suvremene skladbe slovenskih skladatelja Pri-mova Ramova i ige Stania su djela osobno posveena sa-moj pijanistici. Ramova skladba Pika na i (Toka na i) govori o Ivaninu karakteru, mediteranskom podneblju zahvaenom do-movinskim ratom, gdje glasovir izraava zvukove udaraljki, bu-bnjeva i gonga, poglavito kad se evociraju ratne strahote. Skla-dba In memoriam ige Stania na avangardan nain opisuje i-vot i sudbinu, kroz grevit bol, tugu, jecanje i suze. Napisana je 1996. godine i govori o nepravednoj i preranoj smrti pijanistici veoma bliske i voljene osobe.

Glazbeni put pijanistice Ivane Marije Vidovi zapoinje u ro-dnom Dubrovniku pa se potom, kao i put dobro nam poznate Dubrovkinje Dubravke Tomi-Srebotnjak, nastavlja u Ljublja-ni. Poslije same diplome nastupa na pozornicama u srcu Lon-donske metropole, gdje se ve nekoliko puta predstavila kao pi-janistica Dubrovnika i Hrvatske, izvodei obvezno i djela Dore

Pejaevi, i gdje je imala ast, na jednom od koncerata, susresti neakinju Dore Pejaevi, gospou Mary Pejaevi, koja ivi u Londonu. Mary Pejaevi je kao djevojica uila kod same Dore i danas je jedina koja nosi to, za nas veliko prezime!

Ivana Marija Vidovi roena je u Dubrovniku. Klavir je po-ela uiti u najranijoj dobi (u etvrtoj godini) u klasi prof. Lukre Cobenzl. U srednjoj koli prelazi u klasu prof. Vesne Mileti. Maturira u ratnom Dubrovniku 1992. godine. Ve prije zavre-nog srednjeg kolovanja u Dubrovniku bila je primljena na Aka-demiju za glazbu u Ljubljani, gdje je u klasi Tatjane Ognjanovi diplomirala sa najboljim uspjehom 2002. godine. Tijekom nieg i srednjeg kolovanja nastupala je na mnogobrojnim javnim na-stupima u Dubrovniku, Italiji i u Sjedinjenim Amerikim Dr-avana, a nastupila je i sa Simfonijskim Orkestrom u rodnom Dubrovniku. Za vrijeme studiranja u Ljubljani nastupala je, uz javne nastupe na Akademiji za glasbo, u dvorani Slovenske fil-harmonije, te openito u Sloveniji. Nakon teke automobilske nesree Ivana ustraje i ne odustaje od umjetnosti. Godine 1997. vraa se na dubrovaku pozornicu te uz suradnju Dubrovakog Simfonijskog Orkestra uspjeno interpretira Mozartov Koncert za klavir i orkestar u F-duru KV 459. Za isti koncert dodijeljena joj je Preernova nagrada od Ljubljanske Akademije za glasbo 1998. godine. Uskoro e se po esti puta predstaviti i engleskoj publici, gostovanjem u Londonu.

Ivana Marija Vidovi, umjetnica osebujnog muzikaliteta u irokom dijapazonu programskih preokupacija i interesa pli-jeni svojom muzikalnou. Nekolicina slovenskih suvremenih kompozitora posvetilo joj je skladbe, kao npr. Primo Ramov, Gregor Pir i iga Stani, a isto je uinio i hrvatski skladatelj, Dubrovanin, Pero ia. Suraivala je s velikim imenima svijet-skog pijanizma, kao to su Evgenij Timakin i Naum Starkmann (Moskva), Dubravka Tomi-Srebotnjak (Ljubljana), Alberto Portugheis (London) i Eugen Indji (Pariz).

Ivana nije samo glazbenica. Kao mlada pjesnikinja ve se od rane dobi posveuje stihovima i pisanju te ovjekovjeuje svaki dojmljiv doivljaj. S velikim je veseljem godine 2003. predsta-vila hrvatskoj publici svoju prvu zbirku poezije, u kojoj pjeva o mnotvu tema, od pjesama na dubrovakom dijalektu, u kojima oivljuje svoj rodni grad i jezik, djeaku matovitost, nesta-nost i ivahnost, povezanost s prirodom i mediteranskim krajo-likom, ljubavne i strasne preokupacije, do profinjene religiozno-sti, te zrelih, ratnih, moda i zavidnih ivotnih iskustava. Ivana se divi ivotu, zahvaljuje mu i slavi ga. U svim njegovim nijan-sama. Rijeju i glazbom!


Orguljska europska kulturna batina

Natalija Imbriak

15. prosinca 2003.g. u Varadinskoj katedrali promoviran je po mnogo emu jedinstven nosa zvuka. etrnaest skladbi za orgulje domaih i stranih autora u izvoenju domaih i stranih interpreta, povezale su u jednu cjelinu orgulje Varadina i okoli-ce (Varadinska katedrala, crkva Sv. Florijana u Varadinu, Va-radinske Toplice, Sveti Ilija, Lepoglava). Bogata likovna opre-mljenost ovog nosaa zvuka sadri fotografije instrumenata i cr-kava u kojima su nainjene snimke.

Nosa zvuka o kojem je rije, dokument je 1. Europskog kon-gresa za zatitu povijesnih orgulja odranog u rujnu 2000. godi-ne u Varadinu. S razlogom ba u Varadinu; najbarokniji hrvat-ski grad i njegova okolica uvaju prave bisere povijesnih i su-vremenih orgulja. No, sva ova glazbala ne pjevaju: neka plau, neka proizvode tune i ponekad neskladne zvukove i vape za njegom, ugaanjem, popravkom ili restauracijom. Slina je situ-acija i u mnogim europskim zemljama. Impozantan je podatak o nekoliko tisua povijesno vrijednih orgulja u zemljama Europe.

Na poticaj njemakog orguljaa Ch. Bosserta, graditelja or-gulja W. J. Brauna i varadinskog kanonika A. Domislovia, u Varadinu su se okupili strunjaci: graditelji orgulja, organolo-zi i orguljai, s ciljem da ukau na pravo stanje glazbala i upute poziv svima koji mogu uiniti barem jedan korak k njihovom spaavanju i ouvanju.

U tjedan dana trajanja Kongresa oivjele su mnoge orgulje pod prstima orguljaa-virtuoza iz raznih zemalja. Mnogobroj-nim je predavanjima ukazano na putove, kojima su u rjeavanju ovog problema krenule druge zemlje. Ostaje otvoren poziv za pomo sveenicima koji brinu o prostoru u kojem se najee orgulje nalaze, iroj zajednici u kojoj se dotini spomenik kultu-re nalazi i kojoj slui bilo u liturgiji, bilo u koncertantne svrhe, kao i onima koji su u najveem doticaju s glazbalima orgulja-ima koji e pravovremeno upozoriti na primjeene nedostatke i potrebnu njegu glazbala.

Pri tom je od kljune vanosti da zahvat na orguljama ne ini nestruna osoba, tj. osoba koja je tek priuena otkloniti neki ma-nji kvar, nego osoba koja je strunjak i poznavatelj svih pose-bnosti dotinoga glazbala s obzirom na razdoblje njegova na-stanka. Dobrotom Vladimira Gotala snimljeni su svi koncerti odrani tijekom Kongresa. Tako imamo snimke iznimnih svjet-skih interpreta poput Ch. Bosserta, L. F. Tagliavinia, J. Gembal-skog, Viktore, H. Vogela, T. Deksnisa, a takoer i domaih izvo-aa. Na Kongresu je praizvedena i jedna skladba za orgulje va-radinskog skladatelja Davora Bobia.To je Fantazija za orgulje Klanjat e se Tebi Gospodine svi narodi Zemlje. Na nosa zvuka nije bilo mogue staviti sve interprete i sva djela radi odreenih umova i buke koja je popratni dio koncertnih zbivanja. Nadamo se da e na izbor zadovoljiti ukus ljubitelja orgulja s obzirom na raznolikost instrumenata i interpreta te povijesnih razdoblja nastanka kompozicija.

Nakon 1. Kongresa u Varadinu, nastavili su se odravati kon-gresi jednom godinje, svaki puta u drugoj zemlji i gradu doma-inu: 2001. bio je to Gteborg, 2002. Lisabon, 2003. Bratislava, a 2004. Bologna. Nadamo se da e nit zapoeta na 1. Kongresu u Varadinu nastaviti svoj put i dalje te dati plodonosne rezultate u budunosti, na radost svih tovatelja kraljice glazbala bisera europske kulturne batine.

Vera Kai: Alteracije I. dio

Lidija Perutka Burjan

Zadovoljstvo mi je izvijestiti Vas da je izaao novi prirunik za osnovne glazbene kole ALTERACIJE I. dio autorice prof. Vere Kai, u izdanju Music Play-a, Zagreb 2004.

Kako sama autorica, prof. Vera Kai, pie u predgovoru, pri-runik je namijenjen uenicima koji se po prvi put susreu s alte-riranim tonovima unutar dijatonske dur ili mol ljestvice. Kvalite-ta ovog prirunika je u sistematskom i postupnom upoznavanju uenika sa svakim pojedinanim alteriranim tonom, njegovim rjeenjem, ime je i odreena upotreba izmjeninih alteriranih tonova. Alterirani tonovi obraeni su u dur i mol ljestvicama do tri (3) predzanaka i to kroz dvije vokalize za svaki alterirani ton, melodijsko ritamske primjere i primjere iz glazbene literature.

Iako alterirane tonove mnogi nastavnici rade u razliito vrije-me (neki smatraju da ih je mogue uvesti odmah nakon uenja osnovne C-dur ljestvice) jako je vano NE uvesti ih prije nego to su uenici svladali odnose tonova unutar dijatonske dur i mol ljestvice. Pri upoznavanju uenika s alteriranim tonovima jako

je vana istoa intonacije i postupnost u radu. U tome je i kva-liteta ovog prirunika koji je dovoljno jasan da pokae put ue-nja alteriranih tonova mladim nastavnicima te da ih ohrabri da i sami piu sline melodijsko-ritamske primjere.

Prirunik bih preporuila uenicima etvrtog, petog i estog razreda solfeggia osnovne glazbene kole iako nedostaju primje-ri tzv. otvorene kromatike kostantnih prohodnih tonova, kro-matike dur i mol ljestvice, kromatskih modulacija te skokova sa i na alterirane tonove. (Skokovi su, dodue, prikazani i u ovom priruniku no samo u vokalizama). Vjerujem da e auto-rica prof. Vera Kai te probleme rijeiti u priruniku ALTERA-CIJE II. dio, koju s nestrpljenjem oekujemo sa eljom da bude jasan i didaktiki uspjean kao i prirunik ALTERACIJE I. dio.

Prirunik moete nabaviti po cijeni od 20.00 kuna u prostori-jama Music Play-a, Ilica 219a, Zagreb, tel./fax: (01) 37 08 179 ili naruiti na elektronikoj adresi: [email protected] ili www.music-play.hr

Kutak za razonodu

Uputa dirigentima: Nemojte nikada pogledavati tromboniste, to ih samo ohrabruje! (Richard Strauss)

Kako bi prekrasna opera bila, kada u njoj ne bi bilo pjevaa. (Gioacchino Rossini)


O. Ivo Peran franjevac i glazbenik

Zbornik priredila: Marija Riman

1 Ivo Peran. S Kristom i u smrt. Zadar 2002., 92.2 cit. dj., 95.

Ovaj izbor/zbornik glazbenih djela fra Ive Perana, to je uzor-no prireen nadasve marom gospoe dr. Marije Riman, svjedo-anstvo je u prvom redu onoga stanja duha to ga je fra Ivo po krtenju imenom Sreko nosio u svojoj izvornoj, roenjem do-nijetoj prirodi. On bijae pjesnik i glazbenik po roenju, te bi se na njega moglo primijeniti stihove rimskoga pjesnika Ovidi-ja koji, kao pjesnik, za svoju prirodnu nadarenost ree u stihu: Quidquid tentabam / scribere versus erat. (togod sam poku-avao pisati izlazilo bi u stih).

U sveukupnom fra Ivinu ivotnom putu i djelovanju Ovidijev je stih posebno primjenjiv na fra Ivinu tenju prema glazbeno-mu izraavanju, nerijetko i prema izriaju u stihovima. Kada je pak ve u ranoj mladosti fra Ivo izabrao poziv kojemu je ute-meljitelj svetac-pjesnik, Franjo Asiki, njegova prirodna nadare-nost je nala pogodno mjesto.

Uavi pak u sadraj bogosluja, po kojemu Crkva preko svo-jih molitava, posebno preko euharistijskoga slavlja i asoslova, najbolje izraava svoju vjeru, fra Ivo je upravo preko takvoga sadraja usuujemo se rei obukao drugu narav.

Ta se narav tkala u najdubljem sjedinjenju s rijeima apostola Pavla: Rije Kristova neka u svemu bogatstvu prebiva u vama. U svakoj se mudrosti pouavajte i urazumljujte. Psalmima, hva-lospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! (Kol 3, 16). Fra Ivo bijae doslovno obuzet takvom vjerom i ta-kvim, upravo takvim ivotnim ponaanjem. Zato je oduevljeno bio zauzet za promicanje takvoga duhovno-molitveno-slavlje-nikoga puta vjere. Unutar svojega kranskoga i redovnikoga poziva, u psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama naao je svoj najintimniji poziv, ispunjenje svoje due, izraz svojih te-nji. Zato se nikada nije rastavljao od takvoga izraavanja pred Bogom i pred zajednicom, pa i pred onom zajednicom ili onim pojedincima koji nisu dijelili njegova duhovna uvjerenja. Od ta-kvoga se izraza nije rastavljao ni u najteim kunjama ivota: ni progonstvo, ni osuda na smrt strijeljanjem, nisu ga rastavile od ljubavi Kristove i od slavljenja Boga psalmima i hvalospje-vima. Ovdje valja o tome donijeti svjedoanstvo njega samoga: U sudnici smo, svi na nogama: sudci, odvjetnici, iza nas veliki broj vojnih lica, valjda s drugih sudova, koji su pratili suenje. Sudac predsjedatelj, major Stanko K. ita: U ime naroda... Peran Ivan na smrt strijeljanjem...Na smrt strijeljanjem.1 Jedva moe-mo zamisliti kako se tada ovjek mogao osjeati. Po ovjekovoj prirodi razumljiv je samo strah i oaj. Ali ne. Fra Ivo u tim a-sovima svjedoi o bogoslunom pjevanju: Jednom nogom sam ve onamo (onkraj smrti, moja opaska). Ipak, nikad se ne osjetih tako blizu Bogu i bio sam miran. Tiho sam pjevuio melodije gregorijanskog korala, a mnogo sam ih znao napamet.2

I potkraj ivota, kada su ga fizike snage naputale, kad vie nije mogao obavljati zahtjevne aktivnosti u samostanu ili izvan njega, bio je sa svojim psalmima i hvalospjevima. to vie, ini se da je potkraj svojih zemaljskih dana bio jo tjenje zdruen s takvim nainom slavljenja Boga, o emu nam je takoer ostalo njegovo dragocjeno svjedoanstvo. Piui svoje male meditacije po ritmu liturgijske godine uz svaki je dan komponirao melodiju

za psalam koji liturgija predvia za pojedine dane. Za nedjeljne je psalme ve ranije napisao posebne melodije. Nije poznato da je netko uinio neto slino. Doista, togod je pokuavao pisati, izlazilo mu je u melodije za slavljenje Boga.

Struna glazbena kritika, kojoj sada u ruke dolazi ovaj zbor-nik fra Ivinih glazbenih djela, kazat e svoje struno miljenje. No, bez obzira na tu prosudbu koju, inae, veoma cijenimo u svima nama koji smo s njime ivjeli, njegovim acima, no-vacima, studentima, fratrima svih doba, potom lanovima broj-nih zborova koje je vodio i svim vjernicima s kojima je slavio bogosluna slavlja, ostat e doivljaj da je fra Ivo elio isto to i sv. Franjo Asiki koji je, obuzet eljom da slavi i hvali Boga na nain kako se to kazuje u Svetomu pismu, u svojem malom asoslovu ovako pozivao molitelje: Hvalite naega Boga, / svi vi koji mu sluite, / svi vi koji ga se bojite, / mali i veliki (Otk 19,5). / Neka ga hvale nebesa i zemlja (Ps 68,35). / I sva stvo-renja na nebu / i na zemlji i pod zemljom / i more i sve to je u njemu. (usp. Otk 5,13).

Preostaje mi samo da u ime nae provincijske zajednice i sa-mostana na Koljunu izrazim harno potovanje i iskrenu zahval-nost svima onima koji su uloili ne malo truda da ovaj vrijedni glazbeni zbornik ugleda svjetlo dana. Jo jednom valja rei hva-la dr. Mariji Riman, koja je nakon drugih franjevaca glazbe-nika sada struno predstavila javnosti naega fra Ive Perana. Hvala uglednom glazbenom strunjaku, gosp. Niki Njiriu, za redaktorske napomene, te prijatelju koljunskih (i drugih) fra-tara, akademiku dr. Petru Striu za saeti ivotopis naega fra Ive. Dakako, rije zahvalnosti i koljunskim fratrima, posebno fra Stjepanu uiu, gvardijanu, koji je u svemu poslu oko pri-preme ove vrijedne publikacije bio vie nego obina veza. Svi pak ostajemo Bogu zahvalni za sveti ivot ovjeka, koljunsko-ga fratra i glazbenika fra Ive Perana.

Tekst Predgovora Zborniku napisao je provincijal fra Bernardin kunca

***

Analiziramo li Peranova djela namijenjena mjeovitim, mu-kim, enskim i djejim zborovima uz pratnju orgulja, namee nam se jedna misao koju bi mogli izrei ovako: Peran u prvom redu misli na crkveni zbor, dakle, na pjevae koji nemaju pose-bnog glazbenog obrazovanja, ali imaju veliku volju sudjelovati na misnim slavljima na kojima bi rijeju i glazbom, tom sin-tezom ljudskog izraza, uveliali odreenu sveanost. To izbija iz svake njegove skladbe. Toliko spomenuta rije jednostavnost nalazi se u tekstu, poznatog ili nepoznatog autora, nalazi se u melodijskoj liniji, koja ni u jednom trenutku ne predstavlja inter-pretativnu tekou, nalazi se u klasinom harmonijskom ustro-ju koji se kree unutar logikih i prepoznatljivih skladateljskih postupaka, nadalje, nalazi se u ritmikom ustroju, toj toliko po-kretakoj snazi u svakoj skladbi, koja u Peranovim skladbama djeluje smireno, pa i ondje gdje bi se, zbog upisanih asimetri-kih mjera, situacija inila neto sloenijom i na kraju, nalazi se u dinamici koja nigdje ne iznenauje posebnim dinamikim kontrastima, a ipak daje odreenu snagu. Peran je skladatelj koji svojim djelima ne ulazi u povijest hrvatske glazbe kao jedan od osnivaa nekog novog glazbenog pokreta ili crkvenog glazbe-


nog izraza. On ne pripada suvremenicima koji su se okuali u stvaranju djela u koja unose moderniji glazbeni izriaj. Pa i on-dje gdje se Peran pokuava uklopiti u oblik fantazije, kao to je to u etiri skladbe za glas i orgulje na tekstove Anke Petrievi, on to ini na svoj poseban nain. Slua rijei i stvara melodi-ju nastojei improviziranu pratnju prenijeti na papir. Sam isti-e kako je skladao uvijek i posvuda: etajui, ekajui autobus, putujui autobusom ili zrakoplovom. Naglaava kako je skladba Cvjeti na tratini nastala dok je etao po sagu maslaka pod maslinama na obali Koljuna.... Pratim buru u kronjama cr-nika, pratim valove juga i maetrala i mislim: Boe moj, to sve po Tvojoj svetoj volji! I to sve ima svoj ritam i svoju boju i me-usobno sudjelovanje i suradnju... (Iz pisma upuenog autorici, Koljun, 2003. godine)

Iz takvog su razmiljanja iznikle Peranove skladbe. One su

Enciklopedija klasine glazbeNaslov izvornika: The Encyclopedia of Classical Music; Carlton Books Limited; 1995.

Ove se godine u izlozima knjiara nakladnike kue Znanje pojavio zanimljiv naslov: Enciklopedija klasine glazbe skupine autora (Jeremy J. Beadle, Bryan Crimp, Bob Dearling, Sophie Fuller, Stephen Johnson, Patrick OConnor, Ates Orga, Rode-rick Swanston, Michael Tanner i Simon Trezise). Enciklopediju je uredio Robert Ainsley. Urednik je zadovljstvo svojim radom rado opisao rijeima u Predgovoru, obrativi se i buduim i-tateljima: Tijekom cijelog tog procesa naiao sam na nekoliko skladatelja, desetke skladbi i na stotine oaravajuih injenica koje nikad nisam vidio ni uo, stoga mi je ivot bogatiji. Nadam se da e isto vrijediti i za vas.

Na temelju formata i injenice da su sve informacije u jednoj knjizi, odmah se moe zakljuiti da je rije o popularnoj literatu-ri, namijenjenoj prvenstveno uenicima osnovnih i srednjih ko-la te svim ljubiteljima glazbe, koji trae saetu i jasnu obavijest o nekom glazbenom pojmu ili skladatelju. Sve to se moglo bo-gato je ilustrirano fotografijama u boji, to po svemu Enciklope-diju svrstava u red onih knjiga koje bi morala imati svaka obra-zovna ustanova u kojoj se glazba dodiruje na bilo kojoj razini, kao i aktivni sluatelji klasine glazbe i posjetitelji koncerata.

Enciklopedija dolazi s anglosaksonskog podruja, to ju u nas ini posebno zanimljivom. U njoj su odlino obraeni engleski skladatelji, koji su u nama dostupnoj obrazovnoj i strunoj litera-turi na hrvatskom jeziku najee zanemarivani ili stavljani u sje-

nu talijanskih i njemakih. U tom se smislu prethodni citat uredni-ka moe protegnuti i na studente glazbe u nas, a moda i dalje.

Enciklopedija je sastavljena kolano i, poput panoramskog ra-zgledavanja lijepoga krajolika uz odlino vodstvo, sigurno e za-robiti itatelja do kraja neke vee cjeline ili poglavlja. Vrijedne su i preporuke djela koja bi valjalo odsluati kao zvukovnu ilustra-ciju napisanoga, sukladno prethodno spomenutoj razliitosti pri-stupa. Tako e svaki zainteresirani itatelj, uenik ili student gla-zbe, aktivni sluatelj, amaterski glazbenik ili profesionalac, u En-ciklopediji otkriti ugodno tivo te profitirati na obrazovnom planu te itajui ju nauiti i vie no to je oekivao. Poglavlja u Enciklo-pediji razvrstana su prema stilovima i skladateljima te formama i pojmovima vezanim uz osnovnu teoriju glazbe.

Kao mnogo sline glazbene literature koja se u nas objavljuje, tako i ova Enciklopedija boluje od terminoloke neusklaeno-sti, prevoditeljskih pogreaka i nespretnosti, koje nisu bitne za razumijevanje samoga teksta.

Za veliku je pohvalu to su hrvatski skladatelji takoer nali svoja mjesta u knjizi (tekstove potpisuje Vedrana Jurii), a to se naroito odnosi na Doru Pejaevi, jednu od najznamenitijih svjetskih skladateljica. Predlaem da se ova dopuna ponudi i en-gleskom izdavau za potrebe novih izdanja Enciklopedije, kojih e s obzirom na sve zasigurno biti.

Tihomir Petrovi

Rua Mili: Pjesma, radost, igraZbirka Pjesma, radost, igra, koju je priredila prof. Rua Mi-

li s uenicima teorijskog odjela Glazbene kole Vatroslava Li-sinskog u Bjelovaru, sasvim je izniman poduhvat, kojim se ja-sno pokazuje vrijednost i uloga glazbenoteorijskog obrazovanja. Uenici teorijskog odjela primijenili su steena znanja na prakti-an rad i, pod vodstvom sigurne ruke nastavnice ostvarili rezul-tat vrijedan svake pohvale!

Za estitati je ne samo prof. Rui Mili, nego i itavom teorij-skom odjelu kole i njegovim nastavnicima, koji i sami svojim djelima kolskim asopisom, prirunicima za obrazovanje i drugim oito potiu uenike na slino. Zbirka Pjesma, radost, igra objavljena je na ponos autorima, na ast koli, i na radost svima onima, kojima je namijenjena.

Tihomir Petrovi

djelo skladatelja koji je, uz sveeniki poziv, nadasve volio gla-zbu. Glazbom se bavio itavog ivota u svim oblicima: sklada-njem, pjevanjem, igranjem, sviranjem, uenjem drugih o njenoj ljepoti. On prihvaa glazbu kao nain ivljenja u Bojoj nazo-nosti.

Po svemu se Peran ulanuje u asni niz samozatajnih franje-vaca koji su uspjeli pronai nain da zadovolje potrebu za gla-zbom zadovoljavajui svoju i nau potrebu u sluenju Bogu.

Zakljuak autorice, Marije RimanMonografiju Marije Riman O. fra Ivo Prean franjevac i gla-

zbenik objavio je Provincijalat franjevake provincije sv. Jero-nima u Zadru, Trg Svetog Frane 1, 23000 Zadar, tel.: (023) 250-467, e-mail: [email protected], a knjiga se moe nabaviti u Franjevakom samostanu na Koljunu, 51512 Punat, tel. (051) 854-017.


Osnovna je karakteristika svih tiskovina o glazbi u nas od udbenika za sve razrede osnovne i srednje kole do najnovije Hrvatske encikopedije neusklaenost strunog nazivlja, koja bi se slobodno mogla opisati kao potpun terminoloki kaos. Jednako tako se odreenje i klasifikacija pojedinih pojmova razlikuju meu autorima, najee uglednim hrvatskim glazbenicima i glazbenim peda-gozima. Svaki je od njih svojim rijeima i literaturom odgojio mnogobrojne generacije glazbenika. Oni postaju batinici njegova gla-zbenoga nazivlja, tumaenja i klasifikacije pojmova, koje vjerno i dosljedno prenose novim generacijama. Tako uz veliku arolikost u tumaenju i razvrstavanju mjera pa stoga i razlikovnost pri itanja ritamskim slogovima, uz polustepen jo uvijek postoje i polustu-panj i poluton a negdje i polustupka; dok se ton cis u jednoj sobi pjeva do, u drugoj on moe biti i do i re i mi i fi i si itd., a u treoj jo i nja. Radi svega toga nama, glazbenim uiteljima, u najmanju ruku nije lako, jer htjeli to priznati ili ne ostajemo blago ree-no razjedinjeni (zapravo podijeljeni na klanove), a o nevoljama (frustracijama, razoaranjima, naputanju glazbenog obrazovanja ili trokovima instrukcije...) uenika, koji su samo promijenili nastavnika ili turnus, ili su moda radi promjene mjesta kolovanja doli iz jedne glazbene kole u drugu, da se i ne govori. Jedan je od ciljeva Hrvatskog drutva glazbenih teoretiara i doprinos sreivanju ne samo strunoga glazbenog nazivlja, nego i este znaenjske zbrke. Radi uenika, vjerodostojnosti glazbenog nauka i nas uitelja, bilo bi nuno da progovorimo istim jezikom i da pod odreenim nazivom podrazumijevamo isti pojam. Tekst u nastavku, utemeljen na skromnoj literaturi s kune police, samo je pokuaj da se potakne rasprava o metrici.

Mnogo je razliitih mjera u glazbi. Njihovu je razvrstavanju mogue pristupiti na razliite naine pa se u strunoj literatu-ri mogu pronai vrlo neujednaena tumaenja. Evo kronolokog prikaza razvrstavanja mjera uz navoenje djela i autora tekstova.

Franjo Kuha prijevodom djela Katechismus der Musik Jo-hanna Christiana Lobea zapoinje uspostavu hrvatskoga glazbe-nog nazivlja, odreujui i znaenje nekih pojmova. Tako se u Kuhaevu Katekizmu glazbe (Drugo, znatno dopunjeno i popra-vljeno izdanje, 1889.) mjere dijele na jednostavne i sastavljene (str. 44 i 45). Pod jednostavne su svrstane dvodobne mjere (2/1, 2/2, 2/4), a zatim i 3/2, 3/4, 3/8, 5/4, 5/8, 7/4 te 7/8. Sastavljene su mjere 4/4, 6/4, 6/8, 9/8 i 12/8 mjera.

Vilko Novak (Teoretska i praktina OBUKA ZBORNOG PJEVANJA u srednjim kolama, 1900.) nastavlja se na Kuhae-vo tumaenje, dajui preciznije upute: Imade li mjera samo je-dnu tezu, spada u jednostavne, a sa vie teza u sastavljene mje-rovrsti (str. 8). I nastavlja: Jednostavne su mjere opet dvodijelne i trodijelne, usporeujui dvodijelnu s trohejom, a trodijelnu s daktilom u pjesnikoj metrici. Zatim navodi jednostavne mjere: 2/1, 2/2, 2/4, 2/8, 3/2, 3/4, 3/8. U sastavljene mjere ubraja kao prvo 4/2 spoj dviju 2/2 mjera, a zatim i 4/4

Theoria 06

Documents

Transcript of Theoria 06