Klasicizam i prosvjetiteljstvo

Svjetska književnost

Razdoblje prihvaćanja humanističkih ideala prosvjetiteljstva od strane europskih apsolutističkih vladara (17./18.st.)

Jačanje monarhija – naslijeđeno pravo, feudalizam i staleži – samovolja ili prosperitet

Neograničena vlast monarha – česti ratovi – ugovor o vlasti – prenošenje suvereniteta (Thomas Hobbes)

I dalje vjerski sukovi – protestantske i katoličke države

‘Božji namjesnici’ ili služenje narodu

Prosvijećeni apsolutizam

APSOLUTISTIČKI VLADARLUJ XIV. – Kralj Sunce, Francuska – europska velesila

– agresivna vanjska politika – ogromna vojska – sjaj Versaillesa i vrhunac ekstravagancije – ratno siromaštvo – progon hugenota u kolonije – 17./18.st.

PROSVIJEĆENI APSOLUTISTIMARIJA TEREZIJA – Habsburška monarhija,

nasljednik Josip II. – sitno plemstvo i građanstvo – smanjenje ovlasti feudalaca – unutarnja reorganizacija

FRIDRIK II. – Pruska, 18.st. – reformator države – pjesnik, filozof, pokrovitelj književnika – sluga državi

AUTORIMontesquieu – ‘Duh Zakona’ – ideja ustavne

monarhije – trodioba vlasti (zakonodavna, sudska, izvršna)

Rousseau – ‘Društveni ugovor’ – čovjek se rađa slobodan i onda pristaje na ograničenja – vlast uvijek pripada narodu

Voltaire – kontrovezna ‘Filozofska (ili Engleska) pisma’ i ‘Rasprava o toleranciji’ – načela slobode pojedinca, njegovog dostojanstva i uzajamne tolerancije

NICOLAS BOILEAU – djelo Pjesničko umijeće – povratak antičkim vrstama – stroga pravila kako treba pisati – stroga hijerarhija i razgraničenje književnih vrsta – najvrjednija tragedija, traži njeno normiranje

Kreativna energija mora biti pod nadzorom razuma (racionalizam) i već uspostavljenih formi

Filozofija racionalizma + antički uzoriVraćanje pravilnoj formi nakon barokaNaglašena moralna komponenta – čast, hrabrost,

dostojanstvo Komedija može biti visoka, ali pročišćavanjem

Klasicizam

PIERRE CORNEILLEFrancuski pjesnik i dramatičar, 17.st. – prvi

velikan klasicističkog kazališta – uzor antička tragedija, ali slobodnije obrade – u svoje vrijeme popularan kao komediograf (Lažljivac), ali je upamćen po tragediji Cid

CID – nazvao ‘tragikomedijom’ (tragedija o herojstvu koja nema tragičan rasplet i motivi nisu preuzeti iz antičke tragedije) – publika oduševljena, napad kritičara zbog odstupanja od antičkih pravila (tri jedinstva radnje)

Tema – unutarnji sukobi nakon kojih prevladavaju razum i volja nad neracionalnim emocijama (strast, strah, ljubomora)

Junak – Cid (Gospodar) iz španjolskog srednjevj.epa

Radnja – Rodrigo (Cid) je braneći očevu čast ubio oca ljubljene Himene; ona traži njegovu smrt iako pati zbog ljubavi za njim; on bježi u boj protiv Maura

Uzvišen stil – dosljedni likovi – povijesne teme – moralne vrline

MOLIERE (Jean Baptiste Poquelin)Francuski dramatičar, 17.st. – ostavio pravo,

pridružuje se glumačkoj družini – pokrovitelj njegovih djela Luj XIV. – napisao 30 komedija – uzor rimski komediograf Plaut

Podjela komedija: farse (Umišljeni rogonja) komedije/baleti (Umišljeni bolesnik) komedije intrige (Scapinove spletke) komedije karaktera ili društva (Kaćiperke, Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Tartuffe)

Društveni problemi i psihološke karakteristike koje obrađuje:

- Kaćiperke – snobizam žena visokog društva - Tartuffe – lažna pobožnost i nemoralnost - Mizantrop – površnost, ljubavne spletkeZabavljao i polemiziraoGlavni princip karakterizacije likova –

društvena prijetvornost (lažni moralisti, bolesnici, učenjaci)

Jezik – heterogensto izraza! – jezik približava karakter, svaki lik jezično individualiziran

JEAN RACINEFrancuski dramatičar, 17.st. – bez roditelja,

odgajan u samostanu (strogi moral) – najveći klasicistički tragičar – teme: mračni dijelovi ljudske duše (neostvarene želje, opsesije); nelegitimna sredstva za nedostižne ciljeve – snažni likovi u krvavim sukobima

Djela: Fedra, Ifigenija, AndromahaFEDRA – Fedra zaljubljena u pastorka

Hipolita, Tezejevog sina; iz ljubomore uzokuje njegovu smrt; iz očaja počini samoubojstvo

JEAN DE LA FONTAINEFrancuski književnik, 19.st. – pisao basne po

uzoru na Ezopa – namijenjene sinu Luja XIV. – inspiracija antička, ali dosta izmjena

Zbirka ‘Basne i bajke’ - razrađena radnja; blisko poeziji (stih); elementi satire; psihološka složenost

Poznati citati: ‘Laskavci uvijek žive o trošku svojih slušatelja’ ‘Razlozi jačega uvijek su najbolji’ ‘Mnogo je bolje biti sam, nego s budalama’

LA ROCHEFOUCAULDFrancuski pisac, 17.st. – postao ugledni

velikaš, miljenik visokog društva, ali i pobunjenik – ‘mali opus koji je formirao ukus francuske publike’ (Voltaire)

‘Maksime’ – knjižica mudrosti u jednoj rečenici – poznavanje psihologije i britka kritika – višeznačni iskazi usmjereni protiv ljudske gluposti – kontekst: književni salon

‘Memoari’ – iznimna književna vrijednost – objavljeni bez autorovog znanja

FRANCUSKI ENCIKLOPEDISTIDenis Diderot i D’Alambert(18.st.) – projekt

francuske Enciklopedije – reprezentativno djelo francuske znanosti i umjetnosti – sinteza ukupnog ljudskog znanja

Trajanje – 30god; Opseg – 35 svezakaHumanist i matematičar u pokušaju sinteze

neorganiziranog i rasutog znanjaIntelektualni impuls kao priprema za rušenje

BastilleOstali mislioci: Voltaire, Rousseau,

Montesquieu

Prosvjetiteljstvo

KNJIŽEVNOST PROSJETITELJSTVANije važna forma (klasicizam), nego sadržaj –

ideje, misli, svjetonazorKnjiževnost ispituje moguću primjenu znanja/

znanosti – korisna i angažirana književnostObrazovani filozofi – produženo djelovanje –

književne ambicijePokušaj plasiranja ideja kroz popularne forme

i motiveTeme: kritika društva, veličanje razuma i

sposobnosti

VOLTAIREFrancuski književnik i filozof, 17./18.st. – sklon

poduzetništvu i sumnjivoj zaradi – sukob s dvorom – često u izbjeglištvu – protivnik Crkve – uzor:Engleska

Djela: drame – Edip, Cezarova smrt romani – Candide, Zadig ep – Henrijada filozofske rasprave – Rasprava o snošljivosti, Filozofski rječnik

CANDIDE – filozofski + pustolovno-sentimentalni + trivijalno-zabavni roman – bestseller – filozofske ideje kroz fabulu – parodija (Leibniz) – epizode i avanture

Voltairovo stoljeće – protiv institucija, vlasti i sustava u korist ljudskih sloboda

CARLO GOLDONITalijanski komediograf, 18.st. – nemiran duh –

elementi comedie dell’arte – odvjetnik, spletkama protjeran u Pariz – 200 dramskih djela

Dvije vrste: komedije karaktera – Gostioničarka Mirandolina komedije ambijenta – Kavana, Poljana Prirodni jezik, simpatije prema puku – zabavno i

poučno – teme iz svakodnevnog života – prevladava optimizam i razboritost

Goldonijev ‘realizam’ – racionalistički nazor, moralizam, težnja za reformama + zrcaljenje aktualnog društvenog trenutka, životnih uvjeta

Gostioničarka Mirandolina – gostioničarka se poigrava osjećajima trojice markiza (dva već zaljubljena, treći ženomrzac kojeg ‘preobrati’), da bi na kraju izabrala sobara – Mirandolinina samosvijest kao žene i pripadnice nižeg sloja – žrtva koja postaje nositelj radnje – pobjeda vrline

DANIEL DEFOEEngleski pisac, novinar i trgovac, 17./18.st. – pripadnik

nižeg sloja u potrazi za visokim društvom – napisao više stotina različitih tekstova – zbog pamfleta dospio u zatvor

Robinson Crusoe – pustolovni roman – temeljeno na istinitom događaju – snalažljivost u surovim uvjetima prirode nakon brodoloma; borba s ‘divljacima’, prijateljstvo s Petkom – otuđenost od prirode, uloga razuma i kulture

Moll Flanders – roman kao društvena kronika – junakinja koja se pokušava probiti u više dr.slojeve svim sredstvima – zabavan i prilično realističan tekst – u prvom licu – kritika dr.problema (prostitucija i krađa)

JONATHAN SWIFTIrski pjesnik i prozaik – svećenik i političar, mizantrop –

zgrožen aktualnim engleskim društvenim stanjem – potkraj života pomračenje uma

Gulliverova putovanja – pustolovni roman, vrlo kritičan, ali zabavan zbog pustolovina (danas dječja književnost?!) – oštra politička satira

Radnja u 4 dijela: - među sitnim zajedljivim Liliputancima (parlament) - među dobroćudnim divovima - među znanstvenicima o njihovim nedostacima - među ‘razumnim konjima’ kao ‘savršenim prazninama’

PIERRE BEUMARCHAISFrancuski dramatičar, političar, trgovac,

glazbenik (18.st.) – uključen u sumnjive poslove za vrijeme Američkog rata za neovisnost – sudjelovao i u Francuskoj revoluciji

Napisao drame Seviljski brijač i Figarov pirUčestao ženski lik kontesa Almaviva je

osmišljena prema njegovoj suputnici kroz Španjolsku, a ostali likovi polu-autobiografski ili karikature njegovih suvremenika