istraživanje i uređenje peristila dioklecijanove palače u splitu 1956.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI...
Transcript of SVEUČILIŠTE U ZAGREBU ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI...
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Petra Koranić
DIPLOMSKI RAD
PRENAMJENA VARAŽDINSKIH PALAČA HERCZER I SERMAGE U MUZEJSKE NAMJENE
Mentor: dr.sc. Marko Špikić, izv. prof.
Komentor: dr. sc. Dubravka Botica, izv. prof.
Zagreb, studeni 2015.
Sveučilište u Zagrebu Diplomski rad Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti Diplomski studij
Prenamjena varaždinskih baroknih palača Herczer i Sermage u muzejske namjene
Petra Koranić SAŽETAK Rad je podijeljen na osam poglavlja. Prva dva poglavlja donose relevantne informacije o razvoju grada Varaždina te o razvoju i gradnji profane arhitekture na području sjeverozapadne Hrvatske u doba baroka kako bi se dobio širi kontekst za razvoj daljnjih tema. Treće poglavlje bavi se gradnjom i važnosti varaždinskih palača baroknog razdoblja te donosi informacije i opis palača Herczer i Sermage. Četvrto poglavlje govori o glavnim stilskim obilježjima palača baroknog razdoblja na temelju dvije opisane palače. Peto poglavlje donosi informacije o palačama nakon napuštanja izvorne funkcije sve do njihove prenamjene te raspravlja o smještaju gradskih muzeja i galerija u već postojeće građevine kao što je bio slučaj s navedenim palačama. Šesto poglavlje govori o izvedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima na palačama, dok sedmo poglavlje razmatra današnje stanje i namjenu te valorizaciju palača. Posljednje poglavlje govori o prijedlogu za buduću intervenciju u dvorištu palače Sermage. Rad je pohranjen u: knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Rad sadrži 63 stranice i 45 reprodukcija. Izvornik je na hrvatskom jeziku. Ključne riječi: barok, Varaždin, palača, Herczer, Sermage, muzej Mentor: dr. sc. Marko Špikić, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Komentor: dr. sc. Dubravka Botica, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ocjenjivači: dr. sc. Franko Ćorić docent, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Dubravka Botica, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Marko Špikić, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Datum prijave rada:_________________________ Datum predaje rada: ________________________ Datum obrane rada:_________________________ Ocjena: __________________________________
Sadržaj
Uvod ........................................................................................................................................................ 1
1. Razvoj Varaždina u doba baroka ..................................................................................................... 4
2. Profana arhitektura sjeverozapadne Hrvatske u doba baroka .......................................................... 6
2.1. Pojam palače ............................................................................................................................ 7
2.2. Gradnja palača ......................................................................................................................... 7
3. Varaždinske palače baroknog razdoblja .......................................................................................... 9
3.1. Gradnja i razvitak palača ......................................................................................................... 9
3.2. Važnost palača u staroj baroknoj jezgri ................................................................................. 10
3.3. Palača Herczer ....................................................................................................................... 11
3.3.1. Vlasnici .......................................................................................................................... 11
3.3.2. Opis i analiza ................................................................................................................. 12
3.4. Palača Sermage ...................................................................................................................... 17
3.4.1. Vlasnici .......................................................................................................................... 18
3.4.2. Opis i analiza ................................................................................................................. 18
4. Stilska obilježja palača baroknog razdoblja .................................................................................. 23
5. Prekid korištenja ............................................................................................................................ 24
5.1. Palače od napuštanja izvorne funkcije do prenamjene .......................................................... 24
5.2. Smještanje gradskih muzeja i galerija u već postojeće građevine ......................................... 25
6. Konzervatorsko-restauratorski radovi na palačama ...................................................................... 28
6.1. Palača Herczer ....................................................................................................................... 28
6.2. Palača Sermage ...................................................................................................................... 31
7. Današnje stanje .............................................................................................................................. 38
7.1. Palača Herczer ................................................................................................................... 38
7.2. Palača Sermage .................................................................................................................. 42
7.3. Današnja namjena palača ...................................................................................................... 46
7.3.1. Muzejska namjena ......................................................................................................... 46
7.3.2. Ostale kulturne manifestacije ........................................................................................ 49
7.3.3. Ostale namjene .............................................................................................................. 50
7.4. Valorizacija ........................................................................................................................... 50
8. Prijedlog za buduće intervencije palače Sermage ......................................................................... 52
Zaključak ............................................................................................................................................... 54
Popis ilustracija ..................................................................................................................................... 56
Izvori i literatura .................................................................................................................................... 59
1
Uvod
Grad Varaždin (sl. 1) zauzima važno mjesto u povijesti Hrvatske još od prvog spomena
grada 1181. godine u buli kralja Bele III. Od tada pa sve do današnjeg dana grad se razvija u
svim područjima (političkim, ekonomskim, kulturnim, obrazovnim, itd.) te je stoga i danas
važan grad sjeverozapadne Hrvatske. No, čak i u srednjoeuropskom kontekstu grad Varaždin
konkurira većim središtima poput Beča i Graza skladom povijesnih dijelova gradske jezgre i
urbanih dijelova koji su se razvili oko jezgre. Duga povijest grada može se iščitati iz brojnih
građevina unutar gradske jezgre, počevši sa Starim Gradom te nadalje šetnjom ulicama gdje
priču o najvažnijem razdoblju za grad pričaju varaždinske palače. Naime, svoj najveći razvoj i
procvat grad Varaždin doživio je upravo u doba baroka kada je neko vrijeme bio čak i glavni
grad Hrvatske te bi možda i danas ostao glavnim gradom da nije bilo velikog požara 1776.
godine. Vrijeme u kojem su glavni politički dužnosnici te važni plemići i obrtnici boravili u
gradu vidljivo je kroz gradnju navedenih palača koje su i danas ostale važan podsjetnik tog
razdoblja.
Sl. 1 Grad Varaždin, zračni snimak
Dvije varaždinske palače koje su tema ovog rada, Herczer i Sermage, imaju mnogo
sličnosti, ali isto tako i razlika. Iako građene u doba baroka, građene su u različitim
razdobljima, čak i tijekom raznih stoljeća, što je vidljivo u određenim stilskim obilježjima.
Međutim, ono što ih danas povezuje je zajednička namjena kao muzejski prostor. Nadalje,
2
ukoliko ih sagledamo s konzervatoskog stajališta, obje palače doživjele su opsežne
konzervatorsko-restauratorske radove najviše u jednoj obnovi. Međutim, te obnove dogodile
su se u različito vrijeme, u razmaku od preko dvadeset godina.
Zanimljivost u prezentaciji ove dvije palače donose upravo obnove u svrhu adaptacije u
muzejske namjene kod kojih možemo vidjeti vrlo različit pristup u dva različita razdoblja.
Dok se, s jedne strane, adaptacija i obnova palače Sermage koncentrirala na adaptaciju već
postojećeg prostora bez velikog zadiranja u sam vanjski izgled palače, adaptacija palače
Herczer u prostor palače donosi i svojevrsnu interpolaciju unutar zidova palače uslijed
nedostatka prostora. Međutim, navedena interpolacija ne zadire u vanjsku prezentaciju izgleda
palače.
Uslijed obnova javile su se određeni problemi i kontroverze vezane uz obje palače.
Problem vlage izvornog podruma prisutan je kod obje palače te se do danas nije našlo trajno
rješenje kako bi ti prostori imali trajnu namjenu. Kod palače Sermage javile su se kritike na
način prezentacije glavnog pročelja palače, dok se kod palače Herczer radilo o problemu
promjene namjene jednog dijela prizemlja koji je Grad Varaždin, bez prethodne konzultacije,
dao u najam kao ugostiteljski prostor.
Okosnicu ovog rada čine dvije tematske jedinice. Prva se bavi poviješću palača Herczer i
Sermage, njihovoj gradnji, izvornoj namjeni i vlasnicima kroz povijest te opisu i analizi
izgleda tlocrta i pročelja koje daju uvid u izgled palača u doba baroka. Početna dva poglavlja
su uvodnog karaktera te donose bitne informacije koje nas uvode u temu dviju varaždinskih
palača. Prvo poglavlje bavi se razvojem grada Varaždina u doba u kojem su sagrađene obje
palače, dok se drugo bavi profanom arhitekturom sjeverozapadne Hrvatske u isto vrijeme s
posebnim naglaskom na gradnji palača. Druga tematska jedinica bavi se razdobljem nakon
prestanka izvorne namjene pa sve do danas te je podijeljena na četiri poglavlja. Početno
poglavlje sadrži informacije o događajima u palači od prestanka izvorne namjene pa sve do
nove muzejske namjene, te se bavi fenomenom smještaja gradskih muzeja i galerija u
određenom razdoblju u već postojeće građevine, u što se uklapaju i palače koje su tema ovog
rada. Drugo poglavlje donosi pregled konzervatorsko-restauratorskih radova na palačama, s
naglaskom na glavnim radovima adaptacije palača u muzejske svrhe te obnovom izvornog
izgleda. Treće poglavlje bavi se današnjim stanjem i valorizacijom te donosi pregled svih
namjena koje palače imaju, s naglaskom na muzejsku namjenu. Posljednje poglavlje donosi
3
zanimljiv idejni projekt kojim se razmišlja o daljnjim intervencijama i proširenju muzejske i
kulturne namjene palače Sermage.
Zahvaljujem svojim mentorima dr. sc. Marku Špikiću i dr. sc. Dubravki Botici na
uputama i savjetima te na tome što su mi izašli u susret najviše što su mogli s obzirom na
nastalu situaciju. Nadalje, zahvaljujem se konzervatorici Karmen Jakopović Berović iz
Konzervatorskog odjela u Varaždinu te djelatnicima Hrvatskog restauratorskog zavoda Saši
Tkalecu i voditeljici arhiva Vesni Bujan na pomoći i ustupanju dokumentacije i fotografija
neophodnih za pisanje ovog diplomskog rada. Isto tako, zahvaljujem muzejskim savjetnicama
Gradskog muzeja Varaždin Mirjani Dučakijević, Spomenki Težak i Antici Bregović na
nesebičnoj pomoći i vodstvu kroz palače te ustupanju dokumenata i fotografija te svima
ostalima koji su na bilo koji način pomogli u izradi ovog rada.
4
1. Razvoj Varaždina u doba baroka
S obzirom na činjenicu da krajem 16. i naročito početkom 17. stoljeća varaždinska
tvrđava gubi na strateškoj važnosti u obrani protiv Turaka, grad Varaždin se u 17. stoljeću
može razvijati u granicama svojih socijalno-ekonomskih, društvenih i kulturnih mogućnosti.
Primarno se grad razvija kao trgovačko središte. U tom razdoblju se nakon uspješne obrane od
Turaka obnavljaju i popravljaju varaždinska utvrđenja. Također se javlja i protureformacijska
djelatnost isusovaca, koja će se manifestirati na raznim poljima (vjerskom, urbanističkom,
arhitektonskom, umjetničkom i obrazovnom). Već 1634. godine isusovci osnivaju gimnaziju
te grade objekte za gimnaziju, samostan i crkvu sv. Marije koja predstavlja jednu od
najvrjednijih i najskladnijih sakralnih građevina ranobaroknog razdoblja u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj. Uz česte požare u Varaždinu (najveći 1648. i 1665. godine) zbog kojih je sačuvano
malo autentičnih zgrada iz 17. stoljeća javlja se i kuga oko 1679. godine. Osim isusovaca u
Varaždinu u 17. stoljeću djeluju i franjevci obnovivši svoj samostan i crkvu koji su izgorjeli u
požaru 1582. godine. Turci su opet zaprijetili Varaždinu 1683. godine, ali je i ta opasnost u
potpunosti završila 1699. godine mirom u Srijemskim Karlovcima.1
Najveći razvoj i procvat Varaždin doživljava u 18. stoljeću (sl. 2). Katolička obnova
nastavlja se u djelovanju i gradnji kapucina i uršulinki. Do sredine 18. stoljeća razvoj grada
omogućavali su obrtnici i trgovci, no tada razvitak grada pada u druge ruke. Varaždin je bio
središte generalata, a i sve češće se održavaju sabori u Varaždinu stoga je pojačan dolazak
plemstva koje potiskuje obrtnike i trgovce. Nadalje, razlog dolaska plemstva u grad su i sve
češće bune kmetova na feudalnim posjedima.2 Godine 1756. postaje sjedište bana Franje
Nadasdyja, a nešto kasnije i sjedište Hrvatskog namjesničkog vijeća, postajući time
prijestolnicom Trojedne kraljevine. Tako je od tihog obrtničko-trgovačkog grada postao
politički, privredni, ekonomski, društveni i kulturni centar Trojedne kraljevine sve do 1776.
godine kada zbog katastrofalnog požara ban i vijeće seli u Zagreb.3 Glavni nosioci društvenih,
kulturnih, građevinskih, ekonomskih i političkih promjena u gradu postaju plemstvo, vlastela i
vladini činovnici. Građevinske promjene najviše se očituju u gradnji mnogih plemićkih
palača. Varaždin nisu ni u 18. stoljeću zaobišli naleti kuge (1709. i 1712. godine) te požari od
kojih su najveći bili 1748. i 1776. godine. Upravo je ovaj potonji bio glavna prekretnica u
razvoju grada jer premještanjem bana i vijeća Varaždin prestaje biti glavni grad Trojedne
kraljevine. Odlazi također i dio vlastela i plemstva pa razvoj grada opet pada u ruke obrtnika i
1 Lentić Kugli, 1977.: 35-45. 2 Lentić Kugli, 1977.: 49-50. 3 Lentić Kugli, 1973.a: 7.
5
trgovaca koji su u vrlo kratkom razdoblju uspjeli obnoviti grad i sagraditi i nekoliko novih
palača.4
Završit ćemo uvod riječima Gjure Szabe, koji je na vrlo dobar način zaključio kakvi su
građani Varaždina bili i što su sve uspjeli u razdoblju 17. i 18. stoljeća s obzirom na to što su
sve prošli:
„Razmatrajući rad Varaždina u teškim vremenima 17., pa i 18. stoljeća,
moramo priznati, da je upravo začudna ta snaga, kojom su u nevolji smogli
volju i sredstva za takove velike i male gradjevine: upravo se čini, kao da je
svaka nesreća, naročito užasni požari, podavala Varaždincima novu snagu
za rad.“5
4 Lentić Kugli, 1977.: 52-60. 5 Szabo, 1940: 147.
Sl. 2 Veduta Varaždina iz 1780. godine
6
2. Profana arhitektura sjeverozapadne Hrvatske u doba baroka
Na području sjeveropazadne Hrvatske se u doba baroka, uz razvitak sakralne arhitekture,
razvija i gradnja profane arhitekture. S obzirom na strukturu tadašnjeg društva na tom
području, javlja se potreba da se grade „mnogobrojni dvorci i kurije s parkovima, župne
kurije, građanske kuće, plemićke palače, samostani, pa zgrade vojnog i javnog značaja, a još
uvijek su se gradile i velike fortifikacije i podizali čitavi novi gradovi, te komunalni objekti.“6
Anđela Horvat dijeli navedenu arhitekturu u pet različitih grupa: 1) stambena arhitektura; 2)
javne i komunalne zgrade; 3) objekti povezani s komunikacijama; 4) obrambeni objekti i 5)
urbanistički zahvati.7
Kada pričamo o arhitekturi sjeverozapadne Hrvatske, nužno je spomenuti i
srednjoeuropske utjecaje. Hrvatska je kao dio Habsburške Monarhije najviše bila pod
utjecajem Austrije, posebno štajerske regije. Dolazilo je do ispreplitanja utjecaja i stilova, a
graditeljske radionice i arhitekti djelovali su na čitavom srednjoeuropskom prostoru.8 Stilovi
gradnje carskih te napose i gradskih plemićkih palača razvija se u Beču kroz 17. i 18. stoljeće,
na čelu s arhitektima Fischerom von Erlachom (npr. palača Batthyany-Schönborn) i J. L. von
Hildebrandtom (npr. palača Daun-Kinsky). Razvija se barokno oblikovanje pročelja
rizalitima, rustikom, raščlambom pilastrima, naglašenim plasticitetom, bogato ukrašenim
portalom, balkonom iznad portala, itd. Već sredinom 18. stoljeća oblikovanje pročelja
poprima smirenije klasicističke oblike.9
Za gradnju palača na području kontinentalne Hrvatske posebno je bitan utjecaj
graditeljskih radionica u Grazu koje će imati važan utjecaj na razvoj radionica i arhitekture
manjih gradova i južnijih dijelova Monarhije, posebice od Donje Štajerske pa do Hrvatske.
Razvoju gradnje baroknih gradskih palača u Grazu posebice doprinose obitelj Stengg te
Joseph Hueber. Hueber se oslanja na utjecaj Hildebrandta i Johanna Stengga. Osnovni
koncept raščlambe pročelja je raščlamba na prozorske osi, s rustikom u prizemlju, vertikalnim
i horizontalnim trakama, sitnom plastikom, raščlamba pilastrima, itd. U Grazu prevladava
dekorativna shema izvedbe pročelja, za razliku od raščlambe rizalitima i velikim redom koja
prevladava kod bečkih palača.10
6 Horvat, 1982: 75. 7 Isto. 8 Puhmajer, 2012: 3. 9 Puhmajer, 2012: 16-22. 10 Puhmajer, 2012: 23-29.
7
2.1. Pojam palače
Anđela Horvat palače definira kao „stambene zgrade koje se unutar naselja u pojedinim
urbanističkim sklopovima odlikuju ne samo svojim razmjerima nego i ambicioznijim
oblicima.“11 U već postojećim gradovima one postaju nov, ali i vrijedan, arhitektonski
inventar.
2.2. Gradnja palača
Za gradnju gradskih palača u doba baroka važno je spomenuti i plemićke ladanjske
dvorce, s obzirom da se mogu naći određene sličnosti kako u gradnji tako i u oblikovanju.
Mnogo plemićkih obitelji koje posjeduju dvorce izvan gradova u određeno doba gradi i svoje
gradske palače koje zadržavaju određeni način oblikovanja kao i dvorci, no u manjem mjerilu
i na način da se uklope u već postojeće dijelove grada. Dvorci su višekrilni (Gornja Bistra,
Gornja Stubica, Oroslavje, Zajezda, Brezovica, Lobor, Poznanovec, itd.) ili jednokrilni
(Gornja Bedekovčina, Donja Bedekovčina, Razvor, Zlatar, itd.). Višekrilni dvorci sastoje se
od niza povezanih prostorija na svim etažama te se na dvorišnoj strani najčešće nalazi arkadni
hodnik uzduž čitave palače kojim je moguće ući u sve prostorije.
Prije nego što sagledamo privatne palače koje su se gradile na području Hrvatske u doba
baroka, važno je spomenuti i nekoliko palača koje nisu bile u privatnom vlasništvu, ali su
također doprinijele arhitekturi toga tipa u doba baroka. Anđela Horvat prvu spominje
nadbiskupsku palaču koju je dao sagraditi biskup Juraj Branjug 1730. godine. Palača je
uklopljena u katedralni kompleks; radi se o dvokatnoj građevini koja se nalazi između dvije
renesansne kule, raščlanjenoj velikim redom pilastara koji povezuju gornja dva kata, a s
unutarnje strane prema katedrali nalaze se arkadni hodnici.12 Horvat kao važnost ove palače
navodi kako smatra da to nije samo „najreprezentativnija palača Zagreba i Hrvatske iz zrelog
baroka, nego, ... zapravo jedna od najvećih, ako ne najveća u čitavoj Jugoslaviji.“13 U istoj
funkciji važno je i spomenuti biskupsku palaču u Đakovu, jednokatnu građevinu pregrađenu
početkom 18. stoljeća s bogato raščlanjenim pročeljem na kojem se izmjenjuju pilastri velikog
reda koji povezuju dvije etaže, pilastri između prozora prvog kata te prozorima jednostavno
raščlanjena prva etaža.14 U Osijeku sagrađena je palača za potrebe Zemaljske uprave (danas
zgrada rektorata Sveučilišta J. J. Strossmayera), prvotno jednokatna izdužena zgrada s
11 Horvat, 1982: 110. 12 Horvat, 1982: 111. 13 Isto. 14 Horvat, 1982: 112.
8
unutarnjim dvorištem15 koja ima na svakom katu po šesnaest prozora između kojih se nalaze
pilastri, a kasnije joj je dograđen i drugi kat. U centru pročelja nalazi se barokni portal sa
stupovima i atlantima koji nose balkon prvog kata.
Palače privatne namjene gradili su plemići i građani. Plemići sve više ulaze u prostor
unutar gradova čime je gradnja palača učestalija. Najveći broj gradskih palača u tom
razdoblju gradio se u Varaždinu pa ćemo ih u ovom poglavlju samo ukratko nabrojati i
posebno se baviti njima u poglavlju o gradnji varaždinskih baroknih palača koji slijedi.
Gradnja palača se razvija, kako u Varaždinu, tako i u Zagrebu, točnije na zagrebačkom
Gradecu. Kako gradovi više nisu u opasnosti u 18. stoljeću, tako se uz gradske zidine gradi
niz plemićkih palača. Palače građene na Gradecu odgovaraju ranije spomenutim tipovima
palača u tom razdoblju, tako da su im glavne prostorije za boravak, odmor i blagovanje
usmjerene prema park-šumi Tuškanac, što ukazuje na to da plemići koji grade te palače i u
gradu žele zadržati jedan oblik ladanjskog života.16 Od značajnijih palača na Gradecu, Anđela
Horvat spominje palaču Bužan- Rafaj, izduljenu jednokatnicu koja s dodatna dva krila zatvara
dvorište s arkadama, te palaču Rafaj, jednokatna palača koja se odlikuje raščlanjenom
fasadom s portalom.17 Među zagrebačkim palačama najviše se ističe palača Vojković- Oršić-
Rauch, koja je građena u stilu marijaterezijanskog doba. Tlocrtno je građena u obliku slova U,
s centralnim rizalitom koji nije centriran unutar kojeg se nalazi barokni portal sa stupovima.
Zabat rizalita je bogato oblikovan volutama i vazama, okulusom i grbom vlasnika. Palaču je
podigao oko 1764. godine Žigmund Vojković koji je stekao titulu grofa, a tek oko 1806.
godine je palača u vlasništvu grofa Adama Oršića.18
Od plemićkih palača iz ostalih gradova, Anđela Horvat još spominje kuću Plemić u
Osijeku iz sredine 18. stoljeća, kasnobaroknu kuću obitelji Pejačević u Virovitici i
Keglevićevu palaču iz 1775. godine u Krapini.19
15 Horvat, 1982: 116. 16 Horvat, 1982: 121. 17 Isto. 18 Isto. 19 Horvat, 1982: 118.
9
3. Varaždinske palače baroknog razdoblja
3.1. Gradnja i razvitak palača
U 16. i 17. stoljeću u Varaždinu samo rijetki feudalci su posjedovali svoje domove, ali i
to su bile obične građanske kuće (Draškovići, Vragovići, itd.). Kuća Draškovića je u 18.
stoljeću dobila izgled barokne palače baroknim kolonadama u dvorištu te velikom središnjom
dvoranom na prvom katu.20 Jedina palača u pravom smislu te riječi bila je palača Prassinsky
(Sermage), sagrađena krajem 17. stoljeća.21 No, ona je doživjela pregradnje u rokoko stilu
sredinom 18. stoljeća i to nadogradnjom stubišta u dvorišnom dijelu, stropnim štukaturama u
prostorijama prvog kata te novom dekoracijom pročelja medaljonima i balkonom iznad
portala.22 Još jedna palača sagrađena je u 17. stoljeću, palača Zakmardi, no ona je bila u
funkciji sjemeništa. Ona je važna zbog toga što predstavlja rijedak očuvani primjerak domaće
profane arhitekture na prijelazu između kasne gotike i baroka.23
Plemićkih palača je, kao što se može vidjeti, bilo vrlo malo na području grada do 18.
stoljeća. Početkom 18. stoljeća zagrebački Kaptol daje sagraditi jednokatnu uglovnicu koja je
jedna od najskladnijih i najljepših baroknih palača u sjevernoj Hrvatskoj.24 Palača
zagrebačkog biskupa sagrađena je također početkom 18. stoljeća te je izgledom pročelja
sličila palači zagrebačkog Kaptola.25
Sredinom 18. stoljeća zbog razloga navedenih u poglavlju o razvoju Varaždina u doba
baroka plemići sve više ulaze unutar grada. U razdoblju od 1750. do 1776. godine palače su
sagrađene (ili pregrađene) u rokoko stilu. Monumentalna dvokatna palača županije sagrađena
je 1770. godine, no već je nakon požara 1776. godine doživjela svoju prvu (od ukupno četiri)
adaptaciju u kojoj dobiva trokutasti zabat na mjestu kasnobaroknog trolisnog zabata.
Najskladniji primjer marijaterezijanskoga baroka na području sjeverozapadne Hrvatske je
varaždinska jednokatna palača Erdödy-Patačić iz druge polovice 18. stoljeća. Odlikuje se
bogato razvedenim i ukrašenim portalom te središnjim i dva bočna rizalita na glavnom
pročelju. Dvokatna palača Patačić, sagrađena 1764. godine, spada u najljepše građevine iz
doba rokokoa u Hrvatskoj sa svojim visokim i skladno izduženim prozorima, bogatom štuko
dekoracijom i ugaonim erkerom na konzolama. Na mjestu jednokatne palače Patačić-Puttar
20 Lentić Kugli, 2001: 206. 21 Lentić Kugli, 1973b: 38. 22 Lentić Kugli, 1973b: 50-51. 23 Lentić Kugli, 2001: 70-71. 24 Lentić Kugli, 2001: 42. 25 Lentić Kugli, 2001: 50.
10
nalazile su se tri zgrade, koje su oko 1767. godine spojene u jednu palaču i istodobno
doživjele rokoko pregradnju. Palači Keglević, sagrađenoj još u 17. stoljeću, pregrađena su
pročelja u rokoko stilu oko 1775. godine.26
Nakon požara 1776. godine dolazi do intenzivnih popravaka stradalih domova, ali i
intenzivne gradnje novih monumentalnih palača. U razdoblju od 1776. do 1805. godine gradi
se u stilu Louisa XVI. i ranoklasicističkom stilu. Najznačajnije novoizgrađene palače ovog
razdoblja su jednokatna palača Herczer iz zadnjeg desetljeća 18. stoljeća koja se odlikuje
skladnim volumenom i decentnim arhitektonskim ukrasima, jednokatna malena palača Nitzky
iz 1796. godine te jednokatna palača Erdödy-Oršić građena oko 1800. godine.27
3.2. Važnost palača u staroj baroknoj jezgri
Sasvim je jasno da su varaždinske palače važne u sklopu grada kao povijesne urbane
cjeline – one gradu daju status važnog arhitektonskog središta Hrvatske u doba baroka.
Naročito su važne palače nastale u razdoblju od polovine 18. stoljeća do katastrofalnog požara
1776. godine. U tom razdoblju događa se najveći procvat barokno-rokoko arhitekture u
Varaždinu, a najviše i najkvalitetnije se ta arhitektura manifestira u palačama iz tog vremena
koje su najviše i proslavile grad i njegovu jezgru.28
Upravo najvrjednije karakteristike palača iz ovog razdoblja – adekvatne dimenzije i
prilagođenost palača mjerilu tadašnjeg čovjeka te sklad i nenametljiva dekoracija i raskoš –
prenijele su Varaždinu suvremene srednjoeuropske stilske karakteristike baroka i rokokoa te
naročito marijaterezijanskog baroka, gradu koji je do tada bio tipičan manji obrtničko-
trgovački grad. Zbog tih se palača Varaždin smatra jednom od najvrjednijih i najskladnijih
baroknih i rokoko urbanističkih cjelina na ovom području.29
I palače Herczer i Sermage, palače koje su tema ovog rada, važne su građevine u sklopu
barokne jezgre grada zbog toga jer svojim izgledom i smještajem upotpunjuju vizuru grada
kao baroknog središta kontinentalne Hrvatske. Iako nastale u različitim stoljećima, važan su
primjer razvoja grada i arhitekture 17. i 18. stoljeća te njihov izgled označava različite
karakteristike tih razdoblja. Smještaj palača također ima važnost unutar jezgre grada. Palača
Sermage na današnjem Trgu Miljenka Stančića je glavna i najupečatljivija građevina te
zauzima gotovo cijeli istočni dio trga, dok na zapadnom dijelu pogled seže prema Starom
26 Lentić Kugli, 2001: 106-185. 27 Lentić Kugli, 1973b: 40-41. 28 Lentić Kugli, 1973a: 134. 29 Lentić Kugli, 1973a: 135.
11
Gradu. Palača Herczer također zauzima važno mjesto na Franjevačkom trgu (smještena na
uglu trga prema Uršulinskoj ulici), smještena tik do franjevačkog samostana i crkve sv. Ivana
Krstitelja.
3.3. Palača Herczer
Prema Lentić Kugli, palača Herczer predstavlja „jednu od najkvalitetnijih i najvrjednijih
kasnobarokno-klasicističkih palača u Varaždinu.“30 Vrijednost i sklad arhitekture tog
razdoblja očituje se u harmoniji visine i širine palače, visine etaža te u kvalitetnoj i
nenametljivoj obradi i dekoraciji pročelja i portala.31
Na položaju današnje palače Herczer u srednjovjekovnom Varaždinu nalazio se
ksenohodij.32 Prvi puta se u izvorima javlja 1454. godine.33
3.3.1. Vlasnici
Prema Wissertu, palaču je dao sagraditi varaždinski poštar Franjo Herczer koji je 1790.
godine postao plemić. Kako bi pokazao svoj novi status, Herczer daje ukrasiti portal svojim
plemićkim grbom te se zbog toga gradnja palače morala odvijati u zadnjem desetljeću 18. ili
na početku 19. stoljeća.34 Lentić Kugli osporava Wissertovu tvrdnju da je možda građena na
početku 19. stoljeća zbog toga jer „ne odgovara ni stilskim, a naročito ne arhivskim
podacima.“35 Herczer zapada u dugove i 1805. godine gubi vlasništvo nad palačom koja je na
licitaciji 1807. godine prodana varaždinskom krznaru Jakobu Jeliševiću. Te iste godine se
useljuje, ali i prema arhivskim podacima žali na vojno ukonačenje u svojoj kući, po čemu
možemo zaključiti da nije bio jedini stanar palače, već da je u jednom dijelu palače obitavala i
vojska. Nakon njegove smrti 1818. godine palaču nasljeđuje njegov zet Pavel Gergmann, a
nakon nakon Gergmanna palača dolazi u vlasništvo njegovog zeta Tome Jeliševića. Jelišević
je iznajmljivao jedan stan u palači iznajmljivao profesoru Antonu Rožiću, a prostorije na
prvom katu iznajmio je prvoj narodnoj čitaonici na teritoriju današnje Hrvatske „Družtvu
narodnom“, koja je i formirana u palači Herczer 1837. godine. Čitaonica je na prvom katu
palače djelovala do 1875. godine. Nakon Jeliševićeve smrti 1849. godine njegova druga
supruga Katarina zapada u dugove te je na dražbi palača prodana Ivanu Nepomuku Petroviću.
Nakon Petrovićeve smrti 1904. godine upravljanje palačom preuzima Stipendijalna zaklada
koju je on sam formirao, a nakon njegove smrti predstavlja ju izvršitelj njegove oporuke Ivan 30 Lentić Kugli, 1973b: 51. 31 Isto. 32 socijalna ustanova koja je brinula za osiromašene starije građanke 33 Matijaško, 2014: 11. 34 Wissert, 1995: 37. 35 Lentić Kugli, 1973b: 52.
12
Bily. Zaklada je djelovala do 1946. godine kada je nacionalizirana pa je od tada palača prešla
u vlasništvo države.36
Nakon Petrovića u palači više nema vlasnika- stanara nego su se dijelovi palače
iznajmljivali privatnim osobama, poslovnim subjektima i udruženjima. Tako je najstariji
poslovni subjekt koji je iznajmljivao prostor palače jos za vrijeme Petrovića bila Narodna
kavana koja je u palači otvorena 1856. godine. Godine 1906. u palaču useljava i Zanatlijsko i
pomoćničko društvo i ostaje do 1917. godine. Kavana je otvorena u palači sve do 1922.
godine kada se u tom prostoru otvara
Knjižara i papirnica Srećka
Hartmanna, sve do njegove smrti
1944. godine. U prostor knjižare 1951.
godine useljava Fotografski atelje
Zdravka Srkulja i tamo djeluje do
1958. godine. Na kat palače 1954.
godine useljava Entomološka zbirka
Franje Košćeca (danas Entomološki
odjel Gradskog muzeja Varaždin) (sl.
3). Nakon fotografskog ateljea u tom
prostoru se otvara trgovina Biciklist koja se tamo nalazi sve do 1998. godine. U palači svoje
prostore su imali i Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, limarsko-vodoinstalaterska
radionica, Mjesna zajednica Centar te je posljednji poslovni korisnik bio Klub zastupnika
HDZ-a. Privatne osobe koje žive u iznajmljenim stanovima samo ćemo nabrojati: Radoslav
Rubido- Zichy, Ana Pichler, doktor Hinko Blau, Vjekoslav Gašparac, Franjo Jurišić, Hermina
Hirsch, obitelji Rakinić, Jović i Mlinarić, itd. Gradsko poglavarstvo 1997. godine palaču u
potpunosti daje na korištenje Gradskom muzeju Varaždin pa su Entomološkom odjelu
pridruženi i Povijesni i Arheološki odjel.37
3.3.2. Opis i analiza
Tlocrt
Palača je izgrađena kao dvokrilna uglovnica L-tlocrta na dvije etaže istih visina. Sastoji
se od dva krila, južnog (glavnog) i istočnog. Kasnijom prigradnjom gospodarske zgrade na
36 Matijaško, 2014: 15-19. 37 Matijaško, 2014: 20-23.
Sl. 3 Fotografija s otvorenja Entomološke zbirke 1954. godine (pretpostavka)
13
sjevernom dijelu parcele i zidom s kolnim ulazom na zapadnoj strani dobilo se unutarnje
dvorište zatvoreno s dvije strane palačom, jednom stranom gospodarskom zgradom i jednom
stranom zidom.
Prizemni dio sastoji se od dva krila – glavnog južnog i istočnog (sl. 4). Prizemlje glavnog
južnog krila sastoji se od većih prostorija koje se nižu zapadno (tri prostorije s bačvastim
svodovima sa susvodnicama) i istočno (dvije prostorije s bačvastim svodom sa susvodnicama
i hodnik s kamenim stubištem) od ulazne veže (također bačvasto svođene sa susvodnicama).
Prizemlje istočnog krila sastoji se od središnjeg hodnika, niza manjih prostorija i završava
velikom prostorijom s kupolastim svodom podijeljenom stupovima na dva dijela (koja je
služila kao konjušnica i spremište za kola).
Sl. 4 Tlocrt prizemlja iz 1905. godine (s već vidljivim pregradnjama uslijed nove namjene)
14
Prvi kat (sl. 5) ima sličan raspored prostorija kao i prizemlje, osim iznad veže gdje se
nalazi najreprezentativnija dvorana, najveća prostorija palače. Podrum se nalazi ispod
jugoistočnog ugla palače i sagrađen je prije vremena Franje Herczera, a do njega se dolazi
kamenim stubištem iz unutarnjeg dvorišta.
Sl. 5 Tlocrt kata iz 1905. godine (s već vidljivim pregradnjama uslijed nove namjene)
Glavna komunikacija između prostorija odvija se u prizemlju kroz unutarnji dio veže
povezan s hodnikom u kojem se nalazi stubište koji se nastavlja u manji središnji hodnik u
istočnom krilu. Na prvom katu je slična komunikacija, kroz hodnik sa stubištem koji se
također u istočnom krilu nastavlja u središnji hodnik sve do krajnjih prostorija u sjevernom
15
dijelu istočnog krila. Određene prostorije prizemlja i kata također su međusobno povezane
vratima. Ukoliko usporedimo način komunikacije unutar palače s drugim dvorcima i
palačama iz doba baroka, možemo uvidjeti određene sličnosti. Iako ovdje nije riječ o
arkadnom hodniku koji se proteže duž čitave palače s dvorišne strane, dio hodnika, zajedno sa
stubištem, jest na dvorišnoj strani, osim središnjeg hodnika u istočnom krilu. Također, na katu
palače bio je nadograđen drveni trijem uzduž čitavog dvorišnog pročelja južnog krila
(djelomično uklonjen 1937. godine38) koji je doprinosio takvom tipu komunikacije.
Pročelje
Glavno pročelje (sl. 6) proteže se uzduž ulice te je horizontalno podijeljeno u dvije zone
što odgovara dvoetažnoj strukturi palače. Osnovni uzorak pročelja je izmjena prozorskih
zona, ne računajući glavni portal te jastučaste istake i lezene na uglovima. Dekoracije u donjoj
horizontalnoj zoni mnogo su jednostavnije izvedene, ne računajući glavni portal, dok su
dekoracije na prvom katu bogatije. U izvedbi pročelja korištena su dva materijala- kamen
(podrumska zona, glavni portal) i žbuka, koja je završno obojana. Prevladavaju tri boje-
prirodna boja kamena, bijela i siva. Zid, polja i uklade su obojane bijelo, dok su prozorski
okviri, jastučasti istaci, lezene, profilacije i dekorativni motivi obojani sivo. Konzervatorskim
istraživanjem je otkriveno kako je izvorna boja žbuke vjerojatno bila zelena, no u projektu
rekonstrukcije odlučeno je da se upotrijebi siva boja kojom je vjerojatno obojana palača
nakon zelene.39 Vertikalna podjela obje zone se ne podudara u potpunosti, samo su četiri
vanjske prozorske osi u istoj ravnini.
38 Matijaško, 2014: 14. 39 Matijaško, 2014: 15.
16
Sl. 6 Pročelje palače Herczer
Donja zona mogla bi se podijeliti na dvije manje zone- zonu podruma (iako se podrum ne
proteže čitavom dužinom palače) i zonu prizemlja. U zoni prizemlja u središtu se nalazi
kameni portal koji završava u području zone kata te se sa svake strane portala nalaze po četiri
pravokutna prozora s jednostavno ukrašenim okvirima. Prizemni dio pročelja ukrašen je
rustikom te na uglu jastučastim istakama. Vanjski okvir portala riješen je pomoću gređa kojeg
sa svake strane nose po jedan pilastar na visokoj bazi. Pilastri imaju kanelire te kapitele koji
ne pripadaju nijednom redu, nego su spoj voluta, balustara i girlanda. Vijenac gređa kojeg
nose pilastri je iznad njih dodatno istaknut u prostor, a plići dio iznad portala je izvijen u luk u
središnjem dijelu koji prodire u zonu kata. Široka dvokrilna vrata glavnog portala uokvirena
su košarastim lukom s naglašenim zaglavnim kamenom kojeg nose pilastri na visokim
bazama. Polje između luka i gređa dekorativno je riješeno ukladom s povijenim motivima te
se iznad zaglavnog kamena nalazi bogato dekorirani kameni grb obitelji Herczer. Zona
podruma označena je upotrebom kamena duž čitavog pročelja. Na zapadnom dijelu zone
nalazi se sokl (na tom dijelu nema podruma), dok se na istočnom dijelu nalaze tri svjetlosna
okna s rešetkama i kamenim okvirom.
Zona kata sastoji se od jedanaest pravilno raspoređenih prozorskih osi. Zid je raščlanjen
plitkom horizontalnom rustikom. Prozori stoje na pravokutnim ukladama koje se nalaze u
zoni parapeta, dok su nadstrešnice nad prozorima dodatno dekorirane povijenim elementima u
četiri moguća oblika (izvijeni luk, izvijeni trokut, luk s volutama na mjestu zaglavnog kamena
te klasični luk) koji se izmjenjuju u ritmu D-D-C-C-B-A-B-C-C-D-D. Prema tlocrtu je
17
vidljivo da se glavna dvorana ne nalazi u središtu, već je pomaknuta ulijevo, a prozori koji
označavaju glavni dvoranu su u ritmu C-C-B-A-B. Na uglu u osi s jastučastim istakama u
zoni prizemlja nalaze se jednostavno ukrašene lezene koje nose istaknuti vijenac na koji se
nastavljaju oluci te ovdje počinje krovište. U zoni krovišta nalaze se tri manja krovna prozora.
Pročelje pripada kasnobaroknom stilu s određenim ranoklasicističkim naznakama, što se
odlikuje u skladu u visini etaža, s obzirom da se u ranijem razdoblju visina prvog kata
razlikuje od visine prizemlja. Na kasnobaroknom portalu vidljivi su karakteristični barokni
elementi kao što su volute, girlande, povijeni elementi, no za razliku od ranijih pročelja zrelog
baroka, ne izlazi u prostor već je u potpunosti naslonjeno na zid palače. Cjelokupan izgled
pročelja odaje harmoniju i smirenost oblika s tek ponekim dinamizmom u vidu povijenih
lukova. Određeni dijelovi pročelja vrlo su slični palači zagrebačkog Kaptola koja se nalazi u
neposrednoj blizini, ne uključujući podjelu pilastrima u zoni kata te središnji rizalit zaključen
zabatom koji se javlja na palači Kaptola.
3.4. Palača Sermage
Prvotan izgled palače bio je karakterističan za barok u drugoj polovici 17. stoljeća. Palača
je niska i izdužena, s nižom razinom prizemlja, a višom razinom prvog kata. Na obje etaže su
nizovi prozora ukrašeni profiliranim doprozornicima i natprozornicima, a skladan portal
nalazi se pomaknut ulijevo od centra pročelja. S dvorišne strane u prizemlju se nalazi otvoreni
trijem, a na katu otvorena galerija.40
U 18. stoljeću dolazi do adaptacije i pregradnje palače u novom rokoko stilu. Prema
Lentić Kugli, to se dogodilo između 1756. i 1759. godine i uključivalo je sljedeće: u
dvorišnom dijelu gradi se novo stubište, dvorane prvog kata dobile su štukature na
stropovima, a najveće promjene dogodile su se na pročelju gdje su izvedeni medaljoni, iznad
portala je izveden balkon od kovanog željeza te je palača obojana jagodasto-ružičastom
bojom.41 Današnji izgled koncentrira se upravo na ovu adaptaciju tako da ćemo se njome više
pozabaviti u stilskoj analizi.
Treća adaptacija kompleksa palače dogodila se oko 1808. godine kupnjom obližnje kuće i
pregradnjom u klasicističku gospodarsku zgradu koja se nadovezuje na palaču sa sjeverne
strane.42
40 Lentić Kugli, 1973b: 50. 41 Lentić Kugli, 1973b: 50-51. 42 Lentić Kugli, 1973b: 51.
18
3.4.1. Vlasnici
Palaču je dao sagraditi barun Petar Franjo Prassinsky, vrhovni carinar u Hrvatskoj, nakon
što je prodao svoju kuću na glavnom trgu. Lentić Kugli zaključuje da je palača građena oko
1684. godine.43 Wissert navodi kako se 1701. godine ulica u kojoj se nalazi palača spominje
kao dom baruna Prassinskog, no od 1751. godine kao vlasnik palače se spominje grof Petar
Troyllus Sermage. Kao mogući razlog prijelaza vlasništva Wissert navodi kako je Troyllus
oženio kćerku baruna Petra Antuna Prassinskog 1745. godine te je moguće da je tako
naslijedio palaču. Troyllus je imenovan grofom 1749. godine. Njegov sin grof Petar Ivan N.
Sermage prodaje palaču 1791. godine te tako palača dolazi u vlasništvo obitelji Drašković
(kupuje ju udovica Josipa Draškovića).44 No, već između 1805. i 1807. godine palača dobiva
novog vlasnika, Carolusa Eduardusa Paszthory. On 1808. godine kupuje i obližnju kuću i
gradi klasicističku gospodarsku zgradu u sklopu palače. Nakon njegove smrti 1837. godine
palača ostaje u vlasništvu njegovih nasljednika.45 U posjedu je obitelji Paszthory čak do 1851.
godine.46 Nakon oslobođenja 1947. godine palača je nacionalizacijom prešla u vlasništvo
Gradskog muzeja.47
3.4.2. Opis i analiza
Tlocrt
Palača je izgrađena kao dvokrilna građevina L-tlocrta (sl. 7) na dvije etaže nejednake
visine. Sastoji se od dva krila, zapadnog (glavnog) i sjevernog. Uz sjeverno krilo u 18.
stoljeću prigrađena je gospodarska zgrada. Palača i gospodarska zgrada zajedno sa zidom u
nastavku glavnog krila s kolnim ulazom te zidovima na istočnom i južnom dijelu parcele
zatvaraju unutarnje dvorište.
43 Lentić Kugli, 1973b: 50. 44 Wissert, 1995: 42-43. 45 Lentić Kugli, 1973b: 51. 46 Lentić Kugli, 2001: 189. 47 Lentić Kugli, 1973b: 51.
19
Sl. 7 Nacrt palače nastao između 1807. i 1816. godine
Prizemni dio sastoji se od dva krila – glavnog zapadnog i sjevernog. Prizemlje glavnog
zapadnog krila čine prostorije koje se nižu sjeverno (jedna prostorija svođena bačvastim
svodom sa susvodnicama) i južno (tri prostorije svođene križno-bačvastim ili bačvastim
svodom sa susvodnicama) od ulazne veže (svođene križno-bačvastim svodom). Prizemlje
sjevernog krila čine tri prostorije svođene također križno-bačvastim ili bačvastim svodom sa
susvodnicama. S dvorišne strane duž čitave palače nalazi se trijem s arkadama iz kojeg se
ulazi u sve prostorije, dok same prostorije nisu međusobno povezane. U dnu trijema sjevernog
krila smješteno je spiralno stubište koje povezuje sve etaže. Ispod sjevernog krila nalazi se
podrum koji se sastoji od tri prostorije svođene križno-bačvastim svodom. U nastavku
sjevernog krila proteže se naknadno sagrađena prizemna gospodarska zgrada.
Raspored prostorija prvog kata gotovo je identičan onome u prizemlju, osim dijela iznad
ulazne veže gdje se nalazi najveća prostorija, reprezentativna dvorana. Sve prostorije
međusobno su povezane, no svaka prostorija također ima vlastiti izlaz na trijem s arkadama na
dvorišnoj strani koji se proteže čitavom dužinom palače. Sve prostorije prvog kata svođene su
plitkim zrcalnim svodom naknadno ukrašen štukaturama.
20
Najstarija vertikalna komunikacija odvijala se već spomenutim spiralnim stubištem.
Međutim, sredinom 18. stoljeća ispred arkadnog trijema zapadnog krila palače sagrađeno je
monumentalnije i reprezentativnije kameno stubište. Stubište je zatvoreno, sastoji se od dva
kraka i odmorišta te kamene balustrade s rokoko lanternom. Glavna horizontalna
komunikacija na obje etaže odvija se spomenutim hodnikom rastvorenim arkadama s dvorišne
strane, što je jedna od karakteristika gradskih palača u doba baroka (npr. palača Erdödy), ali i
ladanjskih dvoraca iz tog razdoblja (npr. dvorac Oršić u Gornjoj Stubici, sl. 8). Omogućeno je
kretanje iz prostorije u prostoriju na prvom katu, ali i izlazak iz svake prostorije na hodnik. S
druge strane, komunikacija u prizemlju moguća je samo kroz hodnik s obzirom da prostorije
nisu međusobno povezane. Palaču svrstavamo u razbolje ranog baroka po prostornoj
koncepciji te navedenoj horizontalnoj komunikaciji.
Pročelje
Glavno pročelje (sl. 9) proteže se uzduž ulice te je horizontalno podijeljeno na dvije
glavne zone što odgovara dvoetažnoj strukturi palače, a zona kata je viša od zone prizemlja.
Svaka horizontalna zona dodatno je podijeljena na dvije zone. Raščlamba pročelja provedena
je vertikalno (prozorska zona i zona medaljona) i horizontalno (četiri zone podijeljene
trakama rustike) ne računajući glavni portal te ugaonu rustiku. Dekoracije u zoni kata su
brojnije i bogatije od dekoracija u zoni prizemlja. U izvedbi pročelja korištena su tri
materijala – kamen (glavni portal, konzole koje nose balkon, okviri prozora), žbuka i kovano
željezo (ograda balkona). Prevladavaju tri boje – crna, bijela i jagodasto-ružičasta boja. Zid je
obojan u bijelo; portal, konzole, balkon, ugaona rustika, zona podruma, horizontalne i
Sl. 8 Dvorac Oršić, hodnik s arkadama
21
vertikalne trake, okviri prozora te okviri medaljona su obojani crno; zona parapeta ispod
prozora prvog kata te polja medaljona su obojani jagodasto-ružičastom bojom.
Sl. 9 Pročelje palače Sermage
Donja zona je podijeljena trakama na dvije zone – zonu parapeta i zonu prozora. Glavni
portal asimetično je postavljen lijevo od središta pročelja, s lijeve strane portala nalaze se
dvije prozorske osi, dok se desno od portala nalaze četiri prozorske osi. Zona parapeta sastoji
se od visoke crne rustike u donjem dijelu i bijelo obojanim zidom u gornjem. Na sjevernoj
strani dva svjetlosna okna s rešetkama ukazuju na postojanje podruma u tom dijelu palače.
Zona prozora sastoji se od pravokutnih polja medaljona i prozora koji se pravilno izmjenjuju,
no polja medaljona nisu jednake površine. Ukupno je osam polja u koje je smješteno devet
medaljona istog oblika, no različite širine. Prozori u prizemlju su pravokutni s kamenim
okvirom te jednostavno profiliranim natprozornicima. Glavni portal završava u zoni prvog
kata. Široka dvokrilna vrata uokvirena su košarastim lukom s naglašenim zaglavnim
kamenom kojeg nose polustubovi na visokim bazama. Vanjski okvir portala riješen je
lezenama na visokim bazama s naglašenim dvostrukim gređem na kojem se nalaze dvije
konzole koje nose kameni balkon. U ravnini sa zaglavnim kamenom portala nalazi se
predimenzionirana konzola koja također nosi balkon, dok se dodatne dvije manje konzole
nalaze između bočnih i središnje konzole. Balkon je konveksno izbočen.
Zona kata sastoji se od zone parapeta i zone prozora koje su odijeljene horizontalnom
trakom. Zona parapeta podijeljena je na petnaest polja od kojih je sedam polja parapeta ispod
prozora, dok se u preostalih osam polja nalazi ukupno devet medaljona istog oblika, ali
različite širine, ovisno o širini polja. Zona prozora sastoji se od osam pravokutnih prozora te
22
devet polja s medaljonima. Prozori prvog kata viši su od prozora prizemlja, no okviri i
natprozornici identičnog su izgleda.
Iznad najdonje zone prizemlja na svakom uglu pročelja nalaze se rustikalni kvadri koji se
protežu do kraja zone prvog kata te nose istaknuti vijenac na koji se nastavljaju oluci i
krovište.
Sjeverno pročelje palače slijedi identičnu raščlambu prozorskom zonom i zonom
medaljona, dok je dvorišno pročelje rastvoreno arkadama, a zidovi su obojani bijelo.
Iako je prostorna koncepcija palače ranobarokna, finalni izgled pročelja palača je dobila
sredinom 18. stoljeća i time pripada rokoko stilu. Izvorni ranobarokni izgled pročelja vidljiv
je u izvedbi portala. Ukoliko usporedimo pročelje palače s drugim ostvarenjima rokokoa
izvan Hrvatske, možemo zaključiti kako se radi o smirenijem obliku stila. Stil se najviše
očituje u izgledu balkona na konzolama te medaljonima u tri različita oblika koji se
ponavljaju u tri horizontalne zone. Način izmjene prozorskih osi i polja s medaljonima daje
pročelju ritmičnost i razigranost te je na taj način površina pročelja popunjena. Ovakav način
raščlambe pročelja iz toga doba jedinstven je ne samo za Varaždin, već i za šire područje
Hrvatske.
23
4. Stilska obilježja palača baroknog razdoblja
Na temelju opisane dvije palače možemo dobiti vrlo dobar dojam o nekim
karakterističnim stilskim obilježjima od kraja 17. pa sve do kraja 18. stoljeća, odnosno od
karakteristika baroka, preko elemenata rokokoa i kasnog baroka i na kraju sve do elemenata
klasicizma.
Tipološki gledano, obje palače, iako građene u različitom stoljeću, građene su u obliku
slova L, a ostatak parcele je zatvoren zidom ili gospodarskom zgradom tako da se unutar
parcele nalazi zatvoreno dvorište. Jedna navedena palača ima hodnik duž čitave palače s
dvorišne strane te skoro sve prostorije imaju izlaz na taj hodnik, dok druga palača ima širi
hodnik povezan s vežom u kojem se nalazi kameno stubište te centralni hodnik u bočnom
krilu. U prostoru hodnika nalazi se i kameno stubište koje vodi na kat. Spomenute palače su
jednokatnice te se na taj način vertikalno ne ističu u vizuri grada (visine su kao i ostale
gradske kuće); svoju veličinu i važnost u odnosu na druge građevine najčešće pokazuju
izduženim i bogato raščlanjenim pročeljima na uličnoj strani. Palače su sagrađene kao dio
uličnog niza tako da jedino pročeljima mogu odskakati od ostalih kuća koje ih okružuju.
Glavnina stilskih obilježja baroka kod palača, uz njihov tlocrtni oblik, nalazi se na
pročeljima. Pročelja su izdužena, horizontalno podijeljena u dvije zone (koje odgovaraju
etažama), raščlanjena prozorima i ulaznim portalom. Zona prizemlja je jednostavnije
ukrašena, dok je zona kata bogatija. Okviri prozora gornjih katova su istaknuti i ukrašeni
baroknim oblicima. Ulazni dio je posebno naglašen bogato ukrašenim kamenim portalom sa
stupovima, pilastrima, medaljonima, itd. Portali se nalaze u središtu pročelja ili pomaknuti
ulijevo. S obzirom da se radi o palačama plemićkih obitelji, na jednoj palači nalazi se grb
obitelji kao dio glavnog portala iznad ulaza. Pročelja navedenih dviju palača smještaju palače
u dva različita razdoblja – glavna raščlamba čitavog pročelja riješena je rokoko medaljonima
koji su brojniji u zoni kata na jednoj palači, dok na drugoj palači prevladavaju smirenije
kasnobarokne dekoracije koje se naziru tek u okvirima prozora prvog kata. Visine etaža
također odgovaraju različitim razdobljima – dok je na starijoj palači vidljivo da je zona kata
viša od zone prizemlja, na drugoj palači visina obje etaže je jednaka (iako su prozori u zoni
kata nešto izduženiji).
24
5. Prekid korištenja
5.1. Palače od napuštanja izvorne funkcije do prenamjene
Kao što smo mogli vidjeti kada smo se bavili vlasnicima i stanarima palače Herczer, ona
zapravo napušta svoju izvornu funkciju kao plemićke palače za stanovanje obitelji Herczer
već kod prve prodaje na dražbi krznaru Jakobu Jeliševiću. Ona jest zadržala svoju funkciju
stanovanja, no više nije bila riječ o plemićkoj obitelji. Štoviše, nisu ni sami stanovali u njoj
nego je u to vrijeme (činjenicom da je u dijelu palače obitavala vojska) već počela raspodijela
palače u dijelove koje će kasnije postati odvojeni stanovi i poslovni prostori koji će se
iznajmljivati sve do 1997. godine. Dakle, kod ove palače ne možemo pričati o potpunom
prekidu korištenja zbog toga što je od gradnje pa sve do prenamjene u muzej bila u upotrebi,
no u različitim funkcijama (stambena i poslovna funkcija te prostor različitih društava). Dio
palače (prvi kat) je čak i prije prenamjene služio kao izložbeni prostor, i to od 1954. godine za
Entomološku zbirku.
S obzirom na različite funkcije koje je palača imala od kada je oduzeta obitelji Herczer,
dijelovi su se morali adaptirati da bi odgovarali određenoj funkciji. Tako Matijaško spominje
da je oko 1904. godine, kada su u prizemlju palače bili Narodna kavana (u istočnom dijelu) i
Zanatlijsko i pomoćničko društvo (u zapadnom dijelu), palača na glavnom pročelju imala dva
bočna ulaza, jedan na zapadnom
dijelu za Zanatlijsko društvo i
jedan na istočnom za Narodnu
kavanu.48 Također tvrdi da „nije
poznato kada su probijeni ovi
ulazi, ali se može zaključiti da su
vezani uz vrijeme Ivana N.
Petrovića.“49 Takvo stanje pročelja
palače vidljivo je na starim
razglednicama (sl. 10). Matijaško
spominje i još jednu intervenciju, i
to onu Srećka Hartmanna koji je na glavnoj pročelju izveo tri izloga i ulazna vrata, a prema
franjevačkoj crkvi još jedan izlog za svoju knjižaru (sl. 11). Iz arhive dopisa jednog gradskog
zastupnika može se iščitati nezadovoljstvo intervencijom s obzirom na kulturni značaj palače:
48 Matijaško, 2014: 21. 49 Isto.
Sl. 10 Razglednica grada Varaždina, Samostanska ulica, pogled na zapadni dio glavnog pročelja palače Herczer s probijenim bočnim ulazom
25
„Ova radnja ne bi se niti dozvoliti smjela s razloga što je upitna kuća kao bivša kurija starina a
naumljenim predranjama bi se cijela kuća iznakazila.“50
Nasuprot tome, kod palače Sermage vidljivo je da je duži period bila u svojoj izvornoj
namjeni, stanovanju plemića. Kao što je već spomenuto, čak se do 1851. godine spominje da
je palača u vlasništvu obitelji Paszthory. U sljedećem razdoblju u palači je živjelo nekoliko
stanara, kao što se dogodilo i s palačom Herczer.51 Odmah nakon preuzimanja palače 1947.
godine od strane Gradskog muzeja došlo je do određenih zahvata u svrhu obnove i
prenamjene palače, o čemu će više biti riječi u poglavlju o konzervatorsko-restauratorskim
radovima. No, čak i nakon preuzimanja palače od strane Gradskog muzeja, i dalje je bilo
nekoliko stanara. Ivy Kugli u svom izvještaju navodi da je u prostorima prizemlja i prigrađene
gospodarske zgrade bilo dvoje stanara – obitelj Matijek i Horvat.52
5.2. Smještanje gradskih muzeja i galerija u već postojeće građevine
Na području sjeverne Hrvatske prije kraja Drugoga svjetskog rata nije bilo nijedne
muzejske ustanove, osim u Varaždinu i Varaždinskim Toplicama.53 Varaždinski gradski
muzej otvoren je u prostorijama Starog grada 1925. godine te se nakon
50 Usp. Matijaško, 2014: 22. 51 Kipke, 1987: 5. 52 Iz arhiva Konzervatorskog odjela Varaždin (nadalje arhiv KOV), Kugli, I., 12.5.1966. 53 Filić, ur., 1956a.
Sl. 11 Prizor s prošćenja 1934. godine, pogled na probijeni ulaz i izloge na istočnom dijelu glavnog pročelja palače Herczer
26
Narodnooslobodilačkog pokreta proširio u prostorije palače Herczer (1954. godine) i Sermage
(1947. godine).54
Nakon Drugoga svjetskog rata diljem područja sjeverne Hrvatske osnivali su se gradski
muzeji, a smještani su u već postojeće građevine koje su bile od kulturno-povijesnog značaja.
Česta građevina u koju se smještaju muzeji ovog područja je Stari grad. Kao što je već
spomenuto, u Varaždinu Gradski muzej djeluje u prostoru Starog grada od 1925. godine,
zatim je u prostorima Staroga grada u Varaždinskim Toplicama otvoren muzej 1937.
godine.55 U Krapini je otvoren Gradski muzej 1952. godine u dijelu utvrde Starog grada.56 U
Čakovcu je nakon osnutka Gradskog muzeja 1954. godine uprava Muzeja iste godine
preseljena u dio prostora Staroga grada te je muzej nakon adaptacije otvoren za javnost iduće
godine, a počinje raspolagati cjelokupnim prostorom Staroga grada tek 1967. godine nakon
iseljenja Gimnazije.57
S druge strane, gradski muzeji i galerije smještaju se i u ostale građevine kulturno-
povijesnog značaja. Gradski muzej Bjelovar osnovan je 1949. godine te se nakon višestrukog
mijenjanja prostora trajno smjestio u zgradi Gradskog poglavarstva iz 19. stoljeća.58 U
Križevcima Gradski muzej se osniva 1952. godine, a 1961. godine smješta se u zgradu iz 18.
stoljeća sagrađenu kao prenoćište za posjetitelje pavlinskog samostana.59 Gradski muzej u
Koprivnici smješten je u dio prostorija zgrade stare gradske vijećnice 1963. godine (objekt
građen u nekoliko faza kroz 17., 18. i 19. stoljeće), a u cijelosti se za potrebe Muzeja zgrada
koristi od 1997. godine.60 Dvorac Trakošćan je također postao muzejska ustanova i to 1953.
godine, a prve muzejske prostorije otvaraju se 1954. godine.61
Osim dviju već spomenutih varaždinskih palača iz doba baroka u koje su u tom razdoblju
smješteni muzeji, još jedna gradska palača ima status muzeja. U već spomenutu zagrebačku
palaču Vojković-Oršić-Rauch 1959. godine privremeno je smješten Hrvatski povijesni muzej.
Prostor palače se ubrzo pokazao pretijesnim te u njoj nije bilo moguće realizirati stalni postav.
No, od 2007. godine Hrvatskom povijesnom muzeju je osiguran trajni smještaj u bivšoj
54 Filić, 1956.b: 17, 20-21. 55 Zavičajni muzej Varaždinske Toplice; O ustanovi; http://zmvt.com.hr/o-ustanovi/ [8.10.2015.] 56 Kozina, 1956: 11. 57 Muzej Međimurja Čakovec; O muzeju; Povijest muzeja; http://mmc.hr/o-muzeju/povijest-muzeja/ [8.10.2015.] 58 Kovač, 1956: 5. 59 Gradski muzej Križevci; Povijest muzeja; http://www.mdc.hr/krizevci/povijest.htm [8.10.2015.] 60 Muzej grada Koprivnice; Objekti; Magistrat; http://www.muzej-koprivnica.hr/objekti-i-zbirke/stari-magistrat/ [8.10.2015.] 61 Leskošek, 1956:16.
27
Tvornici duhana Zagreb koja je od tada u fazi preuređenja te će se Muzej po završetku radova
preseliti tamo.62
Važnost smještaja novoosnovanih muzeja u navedene građevine u razdoblju nakon 1945.
godine leži u tome što su te građevine na taj način spašene od propadanja uslijed nekorištenja
ili mogućnosti da, ukoliko građevine nastavi koristiti više korisnika ili ako zapadnu u privatne
ruke, budu predmetom raznih pregradnji koje bi narušile njihov cjelokupan izgled.
Smještajem državnih kulturnih ustanova u navedene povijesne građevine osiguralo se
korištenje građevine te njihova dostupnost javnosti. Zalaganjem tih ustanova da se građevine
upišu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske osiguralo je pravilno postupanje prema
građevini u vidu zaštite i drugih vrsta radova u skladu s njezinom kulturno-povijesnom
važnosti.
62 Hrvatski povijesni muzej; O muzeju; Povijest muzeja; http://www.hismus.hr/hr/o-muzeju/povijest-muzeja/ [8.10.2015.]
28
6. Konzervatorsko-restauratorski radovi na palačama
6.1. Palača Herczer
Palača Herczer je u svojoj povijesti, kao što je imala i mnoge korisnike, imala i mnoge
djelomične obnove i adaptacije. Jedna od takvih obnova bila je u razdoblju između 1994. i
1998. godine kada je prvi kat uređen i osposobljen za funkciju muzejskog prostora. U
navednom razdoblju uspostavljen je kružni tok kretanja kroz postav, postavlja se svjetlovodna
rasvjeta te zaštita na prozorima.63
Godine 1994. napravljen je plan za intervencije na čitavoj palači koji je uključivao:
zadržavanje L-oblika tlocrta, prenamjenu podruma u sklonište, prenamjenu prizemlja (lijevi
dio prizemlja za potrebe GMV-a, desni dio kao kavana ili snack bar), prostor prvog kata
također za potrebe GMV-a, preuređenje tavana za skladište GMV-a, rušenje gospodarske
zgrade te zadržavanje dvorišta za javne namjene.64 Planirani radovi u velikoj mjeri nisu ni bili
izvršeni zbog nepristupačnosti određenih dijelova palače koji su još uvijek bili dati u najam ili
zbog nedostatka sredstava.
Nakon mnogobrojnih apela od strane raznih odjela GMV-a da Grad što prije riješi pitanje
vlasništva palače Herczer kako bi se ona mogla u potpunosti koristiti kao muzejski prostor,
1997. godine odlukom Gradskog poglavarstva palača je dana u potpunosti na korištenje
GMV-u. Prije najveće obnove i prenamjene palače bilo je potrebno napraviti arheološka i
konzervatorska istraživanja65 gdje je dokumentirano loše stanje pojedinih dijelova palače (sl.
12, sl. 13).
63 Informacije dobivene u razgovoru s muzejskom savjetnicom A. Bregović. 64 Gregurinčić, 1994. 65 Matijaško, 2014: 23.
29
Idejni projekt obnove te naposljetku i glavni projekt rekonstrukcije, obnove i prezentacije
palače Herczer izradila je Jasna Bartoniček, a radovi su počeli 2004. i trajali do 2007. godine.
Prema navedenom glavnom projektu, planirano je sljedeće:
izvođenje nove vertikalne komunikacije: stubišta u gospodarskoj zgradi koji
povezuje prizemlje s radnim prostorima potkrovlja, stubišta koje povezuje izložbene
prostorije podruma s izložbenim prostorom prizemlja (u sjeveroistočnom uglu) te
dizala koje povezuje podrum, prizemlje, kat i potkrovlje palače
radovi u podrumu: građevinski sanirati prostorije i izvesti hidroizolaciju, adaptirati
prostor za novu namjenu (izložbeni prostor)
radovi u prizemlju palače: ukloniti sve pregradnje u prostorijama prizemlja kako bi
se vratile u izvorne gabarite te ih prilagoditi novoj namjeni (izložbeni prostor,
recepcija i garderoba), određene prostorije povezati s novim izložbenim prostorom
natkrivanje čitavog prostora dvorišta neovisnom čeličnom konstrukcijom završenom
slojem zelenog pokrova s vegetacijom kako bi se dobio izložbeni prostor (zahvat koji
možemo smatrati interpolacijom unutar postojeće jezgre palače), uz iznimku
izvođenja dva patia koji će ostati vertikalno otvoreni
prezentirati zatečene podzemne dijelove bunara u podu dvorišta
Sl. 12 Pogled sa sjeverozapada, dokumentacija istraživanja palače Herczer
Sl. 13 Zapadno pročelje, dokumentacija istraživanja palače Herczer
30
radovi u gospodarskoj zgradi: u prizemlju prostor adaptirati u svrhu radnog prostora
te prostora stubišta prema potkrovlju, na katu adaptacija prostora i interpoliranje
konstrukcija za potrebe depoa Arheološkog odjela
potkrovlje: rekonstruirati za potrebe radnog prostora osoblja, biblioteke te depoa
Povijesnog odjela uz čuvanje cjelovitog izvornog izgleda krova
sanacija portala palače te sanacija i oblikovanje pročelja u skladu s izvornim
izgledom koji će u potpunosti biti utvrđen naknadno, za vrijeme izvođenja radova
(uključuje i zatvaranje prozorskih okvira u funkciji izloga i vrata te vraćanje u
veličinu izvornih prozora).66
U vezi konačnog izgleda pročelja se planiralo odlučivati kasnije, nakon provedenih
dodatnih istraživanja u vrijeme obnove. No, jasno je da se planiralo zatvoriti prozorske okvire
koji su naknadnim intervencijama produženi u funkciju izloga te zatvoriti bočni ulaz na
zapadnoj strani pročelja (na istočnoj strani je već bio zatvoren). No, u vrijeme završavanja
konzervatorskih radova na palači, kustos Kulturnopovijesnog odjela Gradskog muzeja
Miroslav Klemm dao je mišljenje o načinu rješavanja izgleda pročelja palače koji se
razlikovao od spomenutih planova u projektu – smatrao je da su bočni portali dobrodošli dio
pročelja palače s obzirom da su dokazano postojali i bili izgrađeni najkasnije dvadeset godina
nakon izgradnje palače što je značilo da nisu nikakva retardacija ni stilsko destruiranje izgleda
pročelja. On je držao da je uz pomoć fotografija moguće u potpunosti rekonstruirati smještaj,
veličinu, oblik i materijal bočnih portala te da oni mogu biti korišteni za potrebe budućeg
stalnog postava Povijesnog odjela.67 Pročelje je naposljetku izvedeno u izvornom obliku, bez
kasnijih intervencija izloga ili bočnih pročelja, u bijeloj boji zida oba kata, sa svjetlosivim
detaljima (okviri prozora, parapet i ukrasi iznad prozora prvog kata, ugaona rustika u
prizemlju i ugaona lezena na prvom katu, vijenac između etaža te ispod prostora krovišta) (sl.
14).
66 Bartoniček, 2002: 51-67. 67 Arhiv KOV, Klemm, M. Mišljenje o potrebi rekonstrukcije dvaju bočnih portala palače Herczer u Varaždinu.
31
Sl. 14 Pogled na pročelje palače Herczer neposredno nakon završetka radova
Radovi su tekli prema planu, no još u vrijeme trajanja obnove javili su se određeni
problemi koji su zahtjevali promjene u glavnom projektu. Naime, zbog težine građe
namijenjene za depo Povijesnog odjela u potkrovlju, došlo je do nove ideje izmjene projekta
koju je podržao i Konzervatorski odjel – da se izvede novi podrum u dvorištu koji bi preuzeo
funkciju depoa Povijesnog odjela, a da prostor potkrovlja služi kao dodatan izložbeni prostor.
Iako izvedba novog podruma nije bilo idealno rješenje, odobreno je zbog nedostatka prostora
za depo te činjenice da se na taj način čuva palača u izvornijem obliku, bez dodatnih
intervencija u izvornu strukturu palače.68 Posljednja promjena uslijedila je nakon navedene
odluke i to u vezi prostora potkrovlja. Ravnatelj Gradskog muzeja Branko Spevec u intervjuu
za novine spominje adaptaciju prostora potkrovlja u svrhu polivalentne dvorane namijenjenu
za povremene izložbe, koncerte, promocije te druge kulturne sadržaje.69
6.2. Palača Sermage
Nakon što je 1945. godine palača dana u vlasništvo Gradskom muzeju, 1974/48.
provedeni su radovi u svrhu adaptacije za Galeriju slika. Pod vodstvom Krešimira Filića
prostorije prvog kata pretvorene su u izložbeni prostor na način da su zatvorena sva vrata
prema trijemu osim jednih u drugoj prostoriji, čime je određen kružni smjer kretanja kroz
prostor. Također je popravljeno kameno stubište, očišćeni stropni štuko ukrasi i položeni
68 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Klasa UP-1°-612-08/05-05/5033, Ur. broj 532-04-08/1-05-2, Mišljenje o izgradnji podruma u dvorištu za depo povijesne građe od 25. svibnja 2005. 69 Kalajdžija, 2006.
32
parketi u prostorijama prvog kata.70 Dvorišni trijemovi su ponovno otvoreni, nakon što su
zatvoreni polovicom 18. stoljeća (sl. 15 i 16).71 U to vrijeme na pročelje je navučen i vrlo
tanki sloj žbuke s namjerom da se tragovi medaljona sačuvaju za kasnije, jer će pod slojem
žbuke imati bolje uvjete za rekonstruiranje kada za to dođe vrijeme.72 Filić je nekoliko godina
nakon tih zahvata imao i druge ambiciozne planove u vezi obnove palače – predviđa
nadogradnju kata na gospodarskoj zgradi u sklopu palače u kojem bi bilo smješteno moderno
hrvatsko slikarstvo te uređenje dvorišta (izgradnju paviljona za povremene izložbe te uređenje
dvorišta pločnicima, nasadima i umjetničkom fontanom).73
70 Filić, 1950: 3. 71 Katalog radova RZH 1966.-1986., 106. 72 Novak, 1981: 2. 73 Filić, 1950: 3.
Sl. 15 Otvaranje arkada kata tijekom 1948. godine
Sl. 16 Stanje neposredno prije otvaranja arkada u prizemlju 1948. godine
33
Najznačajniji i najopsežniji radovi na obnovi palače dogodili su se 1981. godine kada je
palača u cijelosti obnovljena za muzejske namjene. Do tada se galerija slika nalazila na prvom
katu, u prizemlju se nalazio atelje Merlić, radni prostor za arheologiju, stan domara, a u bivšoj
gospodarskoj zgradi bio je depo slika.74 Pripremni dio za obnovu uključivao je arhitektonski
snimak zgrade 1979. godine, 1980. godine dovršen je najprije idejni potom glavni projekt s
troškovnicima, statičkim računom i svim popratnim projektima. Radovi na obnovi počeli su
1981. godine i dovršeni su iste godine. Izvedeni su sljedeći radovi:
u podrumu su uređene društvene prostorije i dvorana za projekcije; na mjestu starog
spiralnog stubišta koje je povezivalo podrum i prizemlje izvedeno je novo stubište
u prizemlju su uređeni izložbeni prostori i sobe za kustose, postavljene su nove
betonske podloge podova i izvedena je nova žbuka
na katu su uređene izložbene prostorije i jedna soba za kustose, u izložbenom
prostoru postavljeni su reflektori postavljeni na stropne vodilice
gospodarska zgrada preuređena je u kotlovnicu i fotolaboratorij te je nad prizemljem
sazidana betonska ploča i napravljeno je spremište u potkrovlju koje je vratima
povezano s izložbenim prostorom prvog kata
krovište je obnovljeno i položen je novi crijep
nove sanitarne prostorije napravljene su na kraju hodnika u prizemlju i na katu
cijela zgrada je građevinski sanirana
kameni detalji u unutrašnjosti su obnovljeni; odlomljena kamena svjetiljka je
ponovno montirana na stubištu
obnovljene su sve instalacije (voda, kanalizacija, struja, gromobran) i postavljene
nove (centralno grijanje, signalni uređaji i TV-antena)
sve prostorije su prebijeljene
u dvorištu je uređen travnjak i popločena je staza
nanovo je sazidan luk dvorišnog portala i uz godinu izvedbe (1759.) upisana je i
godina obnove (1981.).75
74 Piffl, 1980: 1. 75 Katalog radova RZH 1966.-1986., 106-107.
34
Međutim, u prvom projektu nije uključen zahvat obnove uličnih pročelja, već je tijekom
građevinskih radova planirano istraživanje elemenata koji se naziru na samom pročelju i koji
će pridonijeti obnovi (sl. 17).76 Tijekom lipnja 1981. godine
provedena su konzervatorska istraživanja koja su pokazala
tragove starije obrade žbuke, kolorističke obrade i
originalnih elemenata koji su naknadnim zahvatima
preinačeni ili uklonjeni s pročelja. Konzervatorsko
istraživanje dalo je gotovo sve podatke za rekonstrukciju
izgleda pročelja iz početka 18. stoljeća: razmještaj
elemenata, debljinu profilacije, kvalitetu obrade i
kolorističku kompoziciju.77 Dakle, s obzirom da se ne radi o
prvotnom izgledu pročelja, za što bi bilo logično predvidjeti
da će se u tom smjeru kretati rekonstrukcija, Silvije Novak
navodi razloge odluke o rekonstrukciji upravo ove faze
gradnje: „ona ne predstavlja samo odraz promjene ukusa i
znatno zrelije stilske situacije, već ujedno označava
kvalitativnu promjenu i najkreativniji stupanj u razvoju palače uopće.“78 Nadalje, takav izgled
pročelja „bogatstvom koncepcije, pročelne motivike i kolorističke kompozicije predstavlja
morfološki izuzetak ne samo u Varaždinu nego i u širim prostorima kontinentalne Hrvatske,
te stoga zaslužuje posebnu pažnju.“79
Na temelju istraživanja napravljen je projekt obnove (sl. 18) te je provedena
rekonstrukcija pročelja u daljnjim radovima 1981. godine (sl. 19 i 20). Izvedeni su sljedeći
radovi: nova stolarija, zamjena ili čišćenje kamenih okvira i ostalih kamenih detalja, izvedeni
su medaljoni, vijenci i kvadri na uglovima žbukom s dodatkom šljunka, preličeno je dvorišno
pročelje bijelom bojom, a ulično bijelom, crnom (kameni okviri prozora, portal, okviri
medaljona, vijenci i kvadri) i crvenom bojom (polja medaljona, parapet).80
76 Piffl, 1980: 1. 77 Novak, 1981: 1-3. 78 Novak, 1981: 4. 79 Isto. 80 Katalog radova RZH 1966.-1986., 107-108.
Sl. 17 Vidljivi obrisi medaljona iznad portala za vrijeme radova na palači Sermage
35
Sl. 18 Projekt obnove pročelja palače Sermage
Ubrzo nakon obnove javile su se diskusije i među stručnjacima i građanima o novom
izgledu pročelja te se moglo naići na podijeljena mišljenja. Ivo Maroević zauzima pozitivan
stav prema novom izgledu pročelja uspoređujući ga sa starim izgledom (sl. 21) i raspravlja o
novom izgledu samog trga s obzirom na značenje koje mu je nov izgled pročelja dao. Prema
Maroeviću, takva bitna izmjena povijesnog ambijenta znači „interpolaciju“ kvaliteta ranijeg
vremena u sadašnje stanje; konkretno, sada smo trgu koji je prije bio „definiran starim
izgledom relativno bezlične fizionomije te iste palače što je govorila samo volumenom i
Sl. 19 Tijek radova obnove pročelja 1981. godine
Sl. 20 Tijek radova obnove pročelja 1981. godine
36
gabaritom, dali nov koloristički i oblikovni izgled, interpolirali smo novu likovnu kvalitetu u
gradski prostor.“81 Nasuprot tome, Klemm spominje i određene propuste tijekom izrade
planova zbog kojih bi se izvedba mogla uzeti s rezervom. Naime, on navodi da se tijekom
izrade planova nije dovoljno konzultiralo s arhivskom građom s obzirom da su crteži
medaljona izrađeni 1947. godine kada se obnavljalo pročelje i medaljoni su se u to vrijeme još
dobro vidjeli. Tako se npr. izvedeni medaljoni prizemlja djelomično razlikuju od onih na
crtežu. Također, navodi da je upitno da li je grubi sloj žbuke medaljona bio i jedini sloj,
smatrajući da je on bio nosioc sloja fine žbuke pa tako nije narušavao sklad fasade.82
Dvadesetak godina nakon izvođenja navedenih radova javljaju se nove potrebe
prenamjene, prilagođavanja aktualnim potrebama, upotrebe zapuštenih prostora te se javlja
problem vlage, koja je i dalje prisutna s obzirom da se pristup osamdesetih godina pokazao
neuspješnim. Zbog toga je od 2005. do 2009. godine izveden niz istraživanja stanja
konstrukcije. Idejno rješenje adaptacije prizemlja i podruma palače izradila je tvrtka Žagar
d.o.o. u siječnju 2005. Godine. Ono je predviđalo adaptiranje prizemlja palače u kancelariju s
međunarodnom knjižnicom i čitaonicom, izložbeni prostor i restauratorske radionice, uređenje
multimedijalnog centra u podrumu i uređenje dvorišta. Idejno rješenje ponovljeno je u rujnu
2007. godine s predloženim imenovanjem knjižnice u čast pokojne profesorice Mire Ilijanić.
Budući da nisu prikupljena dovoljna sredstva za navedeno rješenje, pristupilo se sužavanju
programu uređenja navedenih prostora palače te je u srpnju 2009. godine izrađen „Projekt
uređenja konzervatorsko-restauratorskih radionica i biblioteke u prizemlju palače Sermage“. 81 Maroević, 1986: 232. 82 Klemm, 1987: 10.
Sl. 21 Pogled na trg i palaču prije obnove pročelja
37
Uslijed novih saznanja o stanju konstrukcije u posljednjem projektu u studenom 2009. godine
dodane su određene izmjene u svrhu poboljšanja rješenja za izvedbu konzervatorsko-
restauratorskih radionica u skladu s europskim normama.83 Prema tom projektu previđeno je
uređenje biblioteke „Mira Ilijanić“ u tri prostorije prizemlja zapadnog krila palače (uz
zatvaranje vrata najjužnije prostorije prema dvorišnom trijemu, uklanjanje pregradnog zida
najjužnije prostorije, prolaz kroz sredinu sve tri prostorije, polaganje hidroizolacije, cementne
glazure i podnih obloga), uređenje male galerije Sermage u tri prostorije na spoju krila
građevine (uz zatvaranje vrata na sjevernom zidu najsjevernije prostorije) te uređenje
konzervatorsko-restauratorskih radionica u zadnjoj prostoriji sjevernog krila palače i
prostorijama bivše gospodarske zgrade (probijanje prolaza na mjestu niše u zidu kako bi se
povezala zadnja prostorija palače s prostorijama gospodarske zgrade, rekonstrukcija prostorija
rušenjem pregradnji ili stavljanjem pregradnim zidovima za potrebe raznih vrsta radionica,
rješavanje problema vlage). Također je u projektu predviđena sanacija pukotina i oštećenja
nosive konstrukcije.84 U analizi današnjeg stanja palače bit će jasno u kolikom opsegu su
navedeni planovi izvedeni.
83 Žagar, 2009: 4-5. 84 Žagar, 2009: 7-20.
38
7. Današnje stanje
7.1. Palača Herczer
Izvorni izgled palače Herczer s njezine vanjske strane očuvan je u potpunosti;
rekonstrukcijom pročelja vraćen je u prvobitno stanje bez pregradnji u vidu izloga i bočnih
ulaza koje su se dogodile uslijed promjene namjena palače. Potpunu promjenu tijekom
rekonstrukcije i adaptacije doživio je tlocrt palače, dajući joj izgled jednokrilne pravokutne
građevine s dva manja patija. No, navedena promjena vidljiva je tek prilikom ulaska u
palaču, pri čemu postaju vidljivi novosagrađeni dijelovi sa svojom čeličnom konstrukcijom i
prozorima (sl. 22). Na taj način dobio se dodatni veći izložbeni prostor za Povijesni i
Arheološki odjel.
Kretanjem kroz novosagrađeni izložbeni prostor prizemlja moguće je zaključiti da se na
tom mjestu nalazilo unutarnje dvorište. Na istočnoj strani prostorije vidljiv je prozor na
istočnom krilu (sl. 23), dok se na zapadnom zidu nalaze izvorna dvokrilna drvena vrata
kolnog ulaza (sl. 24). Prostor je s izvornim prostorijama povezan probijanjem dva luka koja
vode posjetitelja u daljnje izložbene prostorije (sl. 25). Na taj način i posjetitelj je u
mogućnosti sagledati prostor kao modernu intervenciju u starijem prostoru. U sklopu
novosagrađenog stropa napravljen je i svjetlarnik koji se nalazi na stropu neposredno ispred
originalnog zida palače (sl. 26), no uslijed većih oborina svjetlarnik je počeo propuštati
Sl. 22 Spoj izvornog dijela gospodarske zgrade i novih prozora
Sl. 23 Prozor istočnog krila vidljiv iz novog izložbenog prostora
39
oborine te pritom oštetio dijelove zida i stropa. Kao posljedica svjetlarnik je zatvoren s gornje
strane kako bi se spriječila mogućnost daljnjeg oštećenja izložbenog prostora.
Vertikalna komunikacija u palači omogućena je stubištem ili dizalom koje povezuje sve
etaže palače. Za ulaz u izložbeni prostor prizemlja iz recepcije i garderobe uz stube nalazi se i
rampa tako da su, uz dizalo, svi izložbeni prostori i multimedijska dvorana pristupačni
invalidima.
U unutrašnjosti su se dogodile određene promjene u odnosu na idejni projekt. S obzirom
da se kroz unutarnja vrata veže ulazi u izložbeni prostor, odlučeno je da se probiju vrata iz
Sl. 24 Kolni ulaz vidljiv iz novog izložbenog prostora
Sl. 25 Probijeni lukovi koji spajaju stari s novim izložbenim prostorom
Sl. 26 Pogled na svjetlarnik s vidljivim oštećenjima stropa
40
veže u ulazni prostor muzeja (recepcija i garderoba), kako se nebi narušavala mikroklima
izložbenog prostora čestim otvaranjem vrata i tako ugrožavala izloške. Kao što je već
spomenuto, zbog težine predmeta depo je premješten u novosagrađeni podrum ispod novog
izložbenog prostora. Međutim, nakon određenog vremena, u depou se pojavio problem vlage
koji je vidljiv i danas. Također, prostor potkrovlja iskorišten je za multimedijalnu dvoranu i, u
manjem dijelu, za uredske prostore. Na taj način u potkrovlju postoji velika površina
neiskorištenog prostora koja služi samo kao ulazni dio prema multimedijskoj dvorani. U
određenim slučajevima prostor se koristi za izlaganje plakata i izložaka vezanih uz razne
prezentacije.
Problem vlage evidentan je i u prostorijama izvornog podruma zbog čega nije bilo
moguće prostor pretvoriti u stalni postav Arheološkog odjela. U drugoj prostoriji podruma
prezentiran je južni zid u svom izvornom obliku, no razlog prezentacija izvornog zida je
nezgrapno provedena ukoliko se sagleda moderna intervencija koja je napravljena na njemu
koja ga u konačnici nagrđuje i umanjuje važnost. Naime, usred neožbukanog zida vidljiv je
utikač za struju te na dijelovima vidljiva zaštitna cijev za električne kablove (sl. 27).
Budući da se posljednja rekonstrukcija i adaptacija palače dogodila relativno recentno,
palača je u vrlo dobrom stanju s manjim vidljivim problemima na pročeljima (sl. 28 i 29).
Ukoliko usporedimo stanje zida bivše gospodarske zgrade koji dotiče zid bivšeg franjevačkog
samostana, razlike su evidentne (sl. 30).
Sl. 27 Izvorni zid podruma s utikačem za struju
41
S obzirom na navedeno stanje palače, evidentno je da sljedeći zahvati na palači trebaju
biti primarno usmjereni na rješavanje problema izvornog podruma palače kako bi se u
konačnici ispunio plan smještaja stalnog postava Arheološkog odjela u prostorije podruma.
Nadalje, prostoriji u sjeveroistočnom dijelu palače koja trenutno služi za odlaganje, a
planirana je kao izložbeni prostor, trebalo bi vratiti prvotno planiranu namjenu kao izložbenog
prostora, što bi značilo da je potreban dodatni prostor za odlaganje.
Sl. 28 Razlika u koloritu na glavnom pročelju uslijed popravaka žbuke
Sl. 29 Odlomljena žbuka kod šipke za vješanje plakata za izložbe na glavnom pročelju
Sl. 30 Razlika u stanju zida palače Herczer i franjevačkog samostana
42
7.2. Palača Sermage
Rekonstrukcijom osamdesetih godina 20. stoljeća restauriran je izgled pročelja palače
nastalog u drugoj fazi svojeg razvoja o čemu je bilo riječi u poglavlju o konzervatorsko-
restauratorskim radovima. Danas je palača također zadržala svoj izvorni izgled bez previše
zadiranja u kasnijim intervencijama, s izuzetkom gradnje kata bivše gospodarske zgrade u
svrhu muzejskog depoa.
Što se tiče izvornog izgleda preostalih dijelova palače, na dvorišnoj strani ostavljeno je
stubište iz 18. stoljeća. Međutim, probijene arkade na obje etaže nastale za vrijeme gradnje
palače također su ostavljene, iako arkade i stubište predstavljaju dva razdoblja gradnje te
svojim izgledom ne doprinose jedinstvu prezentacije dvorišnih pročelja (arkade se prekidaju u
području stubišta) (sl. 31).
Sl. 31 Dvorišno pročelje palače Sermage s arkadama i dograđenim stubištem
Samo šest godina nakon restauriranja podruma palače Ksenija Kipke je upozorila na
određene probleme koji su tada bili jasno vidljivi. Usprkos planiranoj prenamjeni u društvene
i kulturne svrhe, podrum je zbog vlage bio gotovo u potpunosti neiskorišten. Služio je tek kao
pomoćni prostor za čuvanje eksponata.85 Danas, više od trideset godina od restauratorskih
radova, zaključak ostaje isti. Zbog i dalje prisutne vlage prostor ne može biti iskorišten ni za
koju od planiranih namjena, već i dalje služi kao pomoćni skladišni prostor. Problem vlage
vidljiv je na gotovo čitavoj površini zida, posebice u donjoj zoni gdje su veliki dijelovi žbuke
otpali (sl. 32). Također, tijekom radova nije se došlo do izvorne razine poda već do
određenog dijela što predstavlja problem ukoliko bi se krenulo u planiranu adaptaciju
podruma (sl. 33).86 Naime, sadašnja visina ne omogućava smještanje planirane čajne kuhinje i
85 Kipke, 1987: 45. 86 Informacije dobivene u razgovoru s kustosicom M. Dučakijević.
43
šanka te platna za projekciju. Na zidu stubišta prema podrumu prezentiran je dio izvornog
zida i prozora koji se vjerojatno tamo nalazio prije dogradnje gospodarske zgrade (sl. 34).
Posljednjim projektom adaptacije prizemlja planirana je izvedba Salona za povremene
izložbe te biblioteke „Mira Ilijanić“. Salon za povremene izložbe u sjevernom krilu izveden je
u potpunosti te mu je namjena u skladu s planiranom (sl. 35). Nadalje, uređenje
konzervatorsko-restauratorskih radionica izvedeno je u skladu s projektom te se one nalaze u
prostoru prizemlja bivše gospodarske zgrade koje su međusobno povezane i nadovezuju se u
krajnju prostoriju sjevernog krila. Međutim, biblioteka do danas ne radi u potpunosti.
Sl. 32 Stanje zida u podrumu palače Sermage
Sl. 33 Visina poda tijekom radova 1980ih godina Sl. 34 Pogled na izvorni prozor sa stubišta iz podruma
44
Glavno pročelje u dobrom je stanju. Evidentno je da je prizemni dio palače nedavno
prebojan tako da je vidljiva razlika u koloritu i stanju prizemne i zone kata (sl. 36). Na
određenim mjestima u zoni parapeta te na okvirima
medaljona i horizontalnim trakama vidljiva su
oštećenja u vidu odlomljene boje ili žbuke. Također,
na uličnom pročelju vidljive su zakrpe na dijelovima
gdje nema žbuke (sl. 37). Nadalje, oštećenja koja
spominje Žagar još 2005.87 te 2009.88 godine i danas
su prisutna. Na vijencu prvog kata glavnog i
sjevernog uličnog pročelja nalaze se poprečne
pukotine koje se na određenim mjestima šire i u etaže
prizemlja i kata gdje se mogu pratiti na zidu između
prozorskih otvora. Na glavnom pročelju ističe se šest
takvih pukotina (sl. 38), dok se na uličnom pročelju
nalazi pet pukotina. Što se tiče uzroka nastajanja istih,
Žagar je mišljenja da se radi o temperaturnim
promjenama tijekom dana i godišnjih doba koje
izazivaju širenje i stezanje građevine, kao i seizmički utjecaji koji su djelovali na građevinu.
Kao rješenje predlaže stezanje građevine čeličnim sponama u visini stropova te zatvaranje
87 Žagar, 2005: 5-9. 88 Žagar, 2009: 18-20.
Sl. 35 Izložba Smiljane Brezovec Meštrić u Salonu
Sl. 36 Razlika u koloritu zone prizemlja i kata na glavnom pročelju palače Sermage
45
pukotina injektiranjem.89 Iako su u rješenju projekta navedeni radovi odobreni,90 vidljivo je da
pukotine nisu zatvorene.
S obzirom na navedeno stanje palače, evidentno je da postoje određeni problemi koje je
potrebno riješiti u što kraćem roku. Problem vlage u podrumu nije trajno riješen od
restauratorskih radova 1981. godine te je potrebno naći kvalitetno rješenje kako bi prostor
konačno dobio planiranu namjenu. Nadalje, određeni dio prostorija također nije iskorišten u
potpunosti, konkretno biblioteka „Mira Ilijanić“. Iako su radovi za adaptacijom prostorija za
namjenu biblioteke krenuli, nisu u potpunosti izvršeni tako da ista ne radi te je potrebno
završiti radove u što kraćem roku. Prostor dvorišta u većem dijelu godine stoji neiskorišten te
bi se njime također moglo pobliže pozabaviti kako bi se našlo prihvatljivo rješenje što se tiče
izgleda i namjene. Također, evidentno je da je potrebno sanirati pukotine na pročeljima palače
te obnoviti boju fasade, posebice na sjevernom uličnom pročelju zbog vidljivih oštećenja i
nekvalitetno napravljenih popravaka.
89 Žagar, 2009: 19-20. 90 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Klasa UP-1°-612-08/09-04/2120, Ur. broj 532-04-12/6-09-2, Predmet: Rješenje za radove uređenja biblioteke „Profesorica Mira Ilijanić“, male galerija i konzervatorsko-restauratorske radionice u prizemlju palače Sermage od 11. prosinca 2009.
Sl. 37 Zakrpe na sjevernom pročelju
Sl. 38 Vertikalna pukotina na vijencu na glavnom pročelju
46
7.3. Današnja namjena palača
7.3.1. Muzejska namjena
7.3.1.1. Palača Herczer
Danas u palači Herczer djeluju tri odjela GMV-a: Entomološki, Arheološki i Povijesni
odjel. U prizemlju palače nalazi se izložbeni prostor Povijesnog i Arheološkog odjela te
njihova spremišta i radni prostori. Predviđeno je da imaju zajednički stalni postav, no on do
danas nije realiziran već se u izložbenom prostoru organiziraju privremene izložbe. Izložbeni
prostor sastoji se od prostora na čijem se mjestu nalazilo unutarnje dvorište te tri prostorije
zapadno od veže. Navedene prostorije su međusobno povezane tako da je omogućeno kružno
kretanje prostorom. Kod dviju izložbenih prostorija koje se nalaze uz vanjske zidove
zapadnog krila javlja se problem u izlaganju. Naime, s obzirom da je u rekonstrukciji i
adaptaciji cilj bio očuvanje izvornog stropa i prozora, došlo je do pomanjkanja prostora za
izloške koje je potrebno vješati na zid. Veća površina zida tih dviju prostorija sastoji se od
susvodnica ili prozora tako da je na tim mjestima vješanje izložaka na zid otežano. Iz
prethodno navedenog razloga u prostorije se najčešće smještaju ostale vrste izložaka, npr.
odjeća i predmeti u vitrinama iz određenog vremena. Navedeni problem moguće je riješiti i
postavljanjem privremenog panoa ispred zida sa susvodnicama, kao što je slučaj kod
najnovije izložbe „Varaždin
pod krunom Habsburgovaca“
(sl. 39). Prostorija u dnu
istočnog krila koja je također
predviđena kao izložbeni
prostor trenutno je u funkciji
skladišta. Uređenje izvornog
podruma palače također je bilo
predviđeno kao muzejski
prostor i zamišljeno kao stalni
postav Arheološkog odjela, no
zbog problema s vlagom i raznih drugih problema postav do sada nije bilo moguće
realizirati.91 U slučaju pomanjkanja prostora u prizemlju prostorije podruma koriste se za
91 Informacije dobivene u razgovoru s muzejskom savjetnicom S. Težak.
Sl. 39 Privremeni pano sa izlošcima ispred zida sa susvodnicama
47
povremene izložbe (sl. 40). Novoizgrađeni podrum ispod novog izložbenog prostora
prizemlja služi kao muzejski depo.
Sl. 40 Dio izložbe „Foto Tonka“ u podrumu palače Herczer
Čitav prostor prvog kata zauzima Entomološki odjel, unutar kojeg se nalazi stalni postav
pod nazivom „Svijet kukaca“, prostorije muzejskog spremišta i radnog prostora. Izložbene
prostorije međusobno su povezane te su krajnje prostorije povezane s ulaznim hodnikom.
Izlošci u prostorijama najčešće se nalaze u većim i manjim virtinama, uza zid ili u sredini
prostorije (sl. 41), a ponegdje i u manjim vitrinama u razini poda.
Neke od privremenih izložbi održanih u prizemlju i na katu palače su izložbe povijesnih
karata, plakata, fotografija, planova, povijesnih i arheoloških predmeta, keramike, akvarijskih,
terarijskih i egzotičnih životinja, itd.92
92 Podaci o izložbama preuzeti iz Izvješća o radu GMV-a za 2007.-2014. godinu.
Sl. 41 Vitrine stalnog postava „Svijeta kukaca“
48
U vrijeme pisanja ovog diplomskog rada u prizemlju palače Herczer bila je postavljena
izložba „Varaždinske barokne večeri – 45 festivalskih godišta“ te su započele pripreme za
sljedeću izložbu „Varaždin pod krunom Habsburgovaca“.
7.3.1.2. Palača Sermage
I danas je prostor prvog kata palače u potpunosti u funkciji muzejskog prostora (sl. 42).
Uz stalni postav naziva „Stalni postav djela starih i novih majstora od 15. do 19. stoljeća“ od
2006. godine galerija dobiva
još jedan stalni postav naziva
„Hrvatski majstori 20.
stoljeća“ te se ti postavi
izmjenjuju tijekom godine.93
Uz stalne postave, galerija
ugošćuje i brojne privremene
izložbe slikarstva, skulpture,
grafike, fotografije, crteža,
keramike, itd. Određene
privremene izložbe održavaju
se u dvorištu, no većina ih se održava u prostorima prvoga kata te se u tim slučajevima stalni
postavi pohranjuju.94 Izložbeni prostor prvog kata sastoji se od sedam međusobno povezanih
prostorija, dok je jedna prostorija povezana s arkadnim hodnikom i služi za ulaz i izlaz
posjetitelja, s obzirom da posljednja osma prostorija na drugom kraju služi kao ured kustosa
te se kružnim kretanjem potrebno vratiti na početak kako bi se izašlo iz izložbenog prostora.
Prostorije Salona u prizemlju palače koriste se za povremene izložbe.
U vrijeme pisanja ovog diplomskog rada u palači Sermage se pripremala izložba
„Varaždin pod krunom Habsburgovaca“. Time je ured kustosa preseljen u prostor Izložbenog
salona u prizemlju palače, a prostorije korištene za izložbu bile su zatvorene za javnost (sve
prostorije su se iznova ličile u crvenu boju) (sl. 43).
93 Spevec, 2006: 2. 94 Podaci o izložbama preuzeti iz Izvješća o radu GMV-a za 2007.-2014. godinu.
Sl. 42 Izložbeni prostor Galerije starih i novih majstora
49
Sl. 43 Pripreme za izložbu „Varaždin pod krunom Habsburgovaca“
7.3.2. Ostale kulturne manifestacije
Gradski muzej Varaždin ustupa prostore palača Herczer i Sermage za brojne kulturne
manifestacije. U prostorima palače Sermage spomenut ćemo razne koncerte, radionice,
kazališne predstave te dane suvremenog plesa koji su se održavali u dvorištu palače, dok su se
u prostorijama palače Herczer održavali koncerti, seminari, radionice, dani suvremenog plesa,
međunarodni festival animiranog filma, itd.95
Prostor multimedijske dvorane u palači Herczer koristi se u razne svrhe u organizaciji
GMV-a, kao što su razni seminari, radionice, predavanja, projekcije i slično. Organiziraju se
događanja pod nazivom Srijeda u muzeju te Prosinac u muzeju koji obuhvaćaju predavanja i
prezentacije različite kulturne tematike.
Palača Sermage 2015. je godine proširila svoje namjene i na još jednom kulturnom
području. Na 17. po redu Špancirfestu postavljen je Vinski grad u dvorištu palače Sermage
(sl. 44).
95 Isto.
Sl. 44 Prostor dvorišta palače korišten za Vinski grad na Špancirfestu
50
7.3.3. Ostale namjene
U prostorijama palače Herczer i danas djeluje kavana, u današnje vrijeme naziva „Les
zazous“, koje daje u najam Grad Varaždin. Projektom obnove prostor kavane nije bio
predviđen u te svrhe, već je predviđen kao prostor za povremene izložbe. Iz dopisa djelatnika
Muzeja i Konzervatorskog odjela upravi Grada te novinskih napisa iz 2002. godine (dakle u
vrijeme kada je već postojao idejni projekt obnove i bio odobren), vidljivo je nezadovoljstvo
istih u vezi raspisivanja natječaja za najam tog prostora te su upućeni brojni dopisi
Ministarstvu kulture. Zaključak Ministarstva kulture u dopisu Gradu Varaždinu je da od
Konzervatorskog odjela nije zatraženo odobrenje za prenamjenu prostora što znači da je
postupak proveden protivno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te je nužno poništiti
nezakoniti objavljeni Natječaj.96 Međutim, Gradsko poglavarstvo se oglušilo na dobivene
dopise te je nakon licitacije i potvrde na sjednici Gradskog poglavarstva 10. rujna 2002.
godine dodijelilo prostor tvrtki „Gastrocom“ d.o.o., o čemu su ponovno iz Gradskog muzeja
obavijestili Ministarstvo kulture.97 Kao što je vidljivo iz današnjeg stanja, problem najma
prostora za potrebe kavane nije riješen te taj prostor i dalje ima istu namjenu.
Gradski muzej Varaždin redovito ustupa prostore palača Herczer i Sermage i u ostale
svrhe. Tako su prostori palače Sermage ustupljeni za predstavljanje automobilske marke,
program varaždinskih obrtnika i poduzetnika, „Yoga Expo“, „Pan“ šator na Špancirfestu,
snimanje glazbenog spota, biciklističku manifestaciju „Kajkavijana“ i drugo. Najčešće se
radilo o ustupanju prostora dvorišta palače. Prostor multimedijske dvorane u palači Herczer
također se ustupa raznim organizatorima za stručne skupove, modne revije, seminare, filmske
projekcije i dr.98
7.4. Valorizacija
Zavod za zaštitu spomenika kulture donosi rješenje kojim se palača Herczer 24. rujna
1966. godine stavlja pod zaštitu temeljem Zakona o zaštiti spomenika kulture s obrazloženjem
da je građevina upisana u Popisu spomenika kulture Varaždina pod rednim brojem 134.99
Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra na sjednici održanoj 30.
listopada 2006. godine utvrdilo je da palača Herczer ima svojstvo kulturnog dobra te se
96 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Klasa UP-1°-612-05/02-01-163, Ur. broj 532-03-3/6-02-02, Predmet: Prenamjena dijela palače Herzer od 26. kolovoza 2002. 97 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Klasa UP-1°-612-05/02-01/163, Ur. broj 380-03-3/1-02-04, Predmet:Problematika u vezi promjene namjene dijela palače Herzer od 27. rujna 2002. 98 Podaci o izložbama preuzeti iz Izvješća o radu GMV-a za 2007.-2014. godinu. 99 Arhiv KOV, 24.9.1966., br. 545/1/66.
51
sukladno tome određuje njezin upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na Listu
zaštićenih kulturnih dobara.100
I bez službenih upisa značaj palače Herczer je nesumnjiv u vizuri grada, a posebice
njegove jezgre. Smještena skoro u samom središtu, na važnom gradskom trgu uz franjevački
samostan, ona doprinosi poimanju Varaždina kao važnog središta kontinentalne Hrvatske u
doba baroka. Nadalje, njezina posebnost s obzirom na izvedene restauratorske radove i
prezentacije drugih palača tog razdoblja danas leži u interpoliranoj konstrukciji u prostoru
unutarnjeg dvorišta u svrhu povećanja izložbenog prostora koja je presedan u prezentaciji
gradskih palača tog doba. Konstrukcija je vrlo dobar primjer na koji način je moguće riješiti
pomanjkanje prostora unutar kulturnog dobra bez zadiranja u njezin izgled i konstrukciju,
posebice s uličnih strana.
Zavod za zaštitu spomenika kulture donio je 24. rujna 1966. godine rješenje kojim se
palača Sermage stavlja pod zaštitu Zakona o zaštiti spomenika kulture s obrazloženjem da je
ista upisana u Popisu spomenika kulture Varaždina pod rednim brojem 38.101 Stručno
povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra je na sjednici održanoj 23. veljače 2006.
godine utvrdilo da palača Sermage ima svojstvo kulturnog dobra te se sukladno tome
određuje njezin upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.102
Palača Sermage i bez službenih rješenja o svojstvu kulturnog dobra nesumnjivo spada u
ista. Svojim stilskim karakteristikama doprinosi baroknoj jezgi grada Varaždina te, kao što je
spomenuo Silvije Novak, njezino pročelje predstavlja izuzetak na području kontinentalne
Hrvatske. Nalaženjem ranijih sličnih „medaljonskih“ pročelja na području Austrije i Slovenije
svrstava se Varaždin, a time i kontinentalna Hrvatska, u srednjoeuropski kontekst u doba
baroka.103 Svojim rekonstruiranim pročeljem (1981. godine) dala je i novu dinamiku prostoru
trga na kojem se nalazi, s obzirom da se prvotnim izgledom fasade ničim nije isticala na tom
prostoru te smatram da je čak doprinosila monotoniji i nezanimljivosti tog dijela trga.
Rekonstrukcijom pročelja dana je važnost i istočnom dijelu trga, dok je jasna važnost
zapadnog dijela u pogledu ulaza u Stari Grad.
100 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Klasa UP-1°-612-08/06-06/0391, Ur. broj 532-04-01-1/4-06-2, Rješenje o proglašenju svojstva kulturnog dobra od 30. listopada 2006. 101 Arhiv KOV, 24.9.1966., br. 440/1/66. 102 Arhiv KOV, 23.2.2006., ur. br. 532-04-01-1/4-05-2. 103 Novak, 1981: 4.
52
Službenim rješenjima nepobitno je izražena kulturna vrijednost obje palače te je potrebno
odnositi se prema palačama u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te se u
vezi svih radova potrebno konzultirati s nadležnim tijelom.
Palače Herczer i Sermage, zajedno s ostalim palačama tog doba, predstavljaju jedan od
najvrijednijih dijelova povijesnog nasljeđa grada Varaždina, odnosno njegovu graditeljsku
baštinu u doba kada je Varaždin bio na vrhuncu razvoja.
8. Prijedlog za buduće intervencije palače Sermage
U pregledu arhivske građe Konzervatorskog zavoda u Varaždinu naišla sam i na jednu
idejnu studiju naziva „Intervencija u dvorištu palače Sermage“ iz 2010. godine. U njoj
autorice predlažu oživljavanje prostora dvorišta palače Sermage novim sadržajima u svim
godišnjim dobima, a ne samo nekoliko puta godišnje, što je trenutno slučaj. Studija obuhvaća
izgradnju novog podruma u području dvorišta koje seže sve do južnog zida, na kojem se
nalazi paviljon s kafićem i info pultom. Na središnjem dijelu dvorišta omeđenom dvije strane
samom palačom predviđeno je popločenje kamenim pločama, preko njih stavljanje dva para
„tračnica“ na koje su prikopčane platforme koje mogu klizati po tračnicama ovisno o potrebi.
Tako platforme mogu tvoriti pozornicu, postamente za skulpture ili panoe ili služiti za
smještaj podignutih sjedala (sl. 45).104
Konzervatorski odjel daje mišljenje da je intervencija vrlo tehnički zahtjevna te da ju je
teško izvesti bez posljedica po samu palaču, iako nudi interesantna rješenja. Konačno
mišljenje je da je takav zahvat bolje odgoditi za neka bolja vremena.105
Navedeni dokazi navode na zaključak da je prijedlog intervencije prezahtjevan za
dvorište palače i da bi ga bilo teško izvesti bez posljedica po palaču, ali i po druge dijelove
površine (južni zid, dvorište). Nadalje, moramo se zapitati koliko bi se toliko zahtjevna i
revolucionarna ideja (pritom misleći na pomične platforme za višestruku namjenu) uklopila u
postojeći prostor kojega karakterizira barokna gradnja. Kao što sam navela, intervencija bi
previše odudarala od sadašnje koncepcije prostora, no držim da je ideja intervencije u dvorište
palače kako bi se omogućilo češće korištenje i boravak ljudi vrlo dobra, ali ne u tolikom
opsegu.
104 Brakus, Bogadi, 2010: 9-12. 105 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Klasa UP-1°-612-08/10-23/0351, Ur. broj 532-04-09/1-13-2, Mišljenje o idejnoj studiji intervencije u dvorištu palače Sermage od 20. kolovoza 2013.
53
Sl. 45 Različite namjene platformi u dvorištu palače Sermage
54
Zaključak
Palače Herczer i Sermage kroz svoju su povijest doživjele niz promjena na raznim
područjima kao što su izgled i namjena. Usprkos tome, velikom obnovom i rekonstrukcijom
vraćene su u prvotno (ili najkvalitetnije) stanje kako bi doprinijele cjelokupnoj vizuri grada
kao važnog kulturnog središta, posebice što se tiče razdoblja baroka.
S obzirom da im je zajednička današnja namjena, zanimljivo je sagledati na koji način je
obavljena adaptacija dviju palača u muzejske svrhe u dva različita razdoblja. Naime, dok je, s
jedne strane, starija adaptacija palače Sermage težila tome da eksterijer i interijer ostane
dosljedan razdoblju u kojem je sagrađena, s druge strane, modernija adaptacija palače uvela je
nov izgled interijera koji više odgovara modernim zahtjevima izgleda muzejskog prostora.
Također, zajedničko im je pomanjkanje prostora, kako izložbenog, tako i u svrhu odlaganja
izložaka. Unutar problema pomanjkanja prostora evidentan je jedan od razloga, a to je
neriješenost iskoristivosti podruma uslijed prevelike vlage. Kao što je već spomenuto, nužno
je rješavanje navedenog problema kako bi muzeji dobili dodatan prostor. Određeni dio
prostora palače Herczer riješen je adaptacijom tavana u uredske prostore i multimedijsku
dvoranu te bi se o sličnom rješenju moglo razmišljati i kod palače Sermage. Držim da bi bilo
korisno istražiti mogućnosti adaptacije tavanskog prostora u svrhu uredskih prostorija kako bi
se prostori koji su sada namjenjeni u tu svrhu rasteretili te se inkorporirali u izložbeni prostor.
To se posebice odnosi na ured kustosa Galerije starih i novih majstora koji predstavlja logičan
slijed kretanja u izložbenom prostoru kao krajnja prostorija iz koje bi bilo moguće izaći u
prostor hodnika. Na taj bi se način rasteretila ulazna (i izlazna) prostorija Galerije koja je
istovremeno i izložbeni prostor i time osigurao bolji protok posjetitelja s najmanjim
promjenama u mikroklimi prostorije.
Palača Herczer izvana predstavlja vrijedan primjer arhitekture kasnobaroknog razdoblja,
dok iznutra pokazuje uspješan spoj izvornih prostora s modernim intervencijama. Međutim,
iako se kroz proces iseljavanja raznih vlasnika nastojalo dobiti jedinstvo prostora u muzejske
svrhe, Grad Varaždin dodijelio je dio prostora prizemlja ugostiteljskom objektu. Kod
navedenog problema Konzervatoski odjel i odjeli Gradskog muzeja Varaždin koji su
smješteni u palači zauzeli su čvrsto stajalište protiv davanja tih prostora u najam vanjskoj
tvrtci te su zatražili povrat prostorija Gradskom muzeju. Međutim, do danas su se njihovi
pokušaji pokazali neuspješnima. Smatram kako je potrebno vratiti te prostorije muzeju s
obzirom da u prostoru palače i dalje postoji problem pomanjkanja prostora. Nadalje,
navedeno je važno izvršiti u svrhu prezentiranja jedinstva palače u jednoj namjeni.
55
Međutim, imajući na umu sve navedeno, dolazimo do faktora koji nije uvršten u
navedena razmatranja, a to je pitanje financija. Nedostatak financija velik je problem brojnih
muzejskih institucija te je to jedan od razloga za posezanjem za najmom prostora za ostale
privremene namjene kako bi se određeni dijelovi rada muzeja mogli financirati. Iako su
financije temeljni problem radova (ili nedostatak istih) koje je moguće izvesti u navedenim
muzejskim prostorijama, s obzirom na njihovu kulturnu i povijesnu važnost potrebno im je
dati prioritet kako bi mogle napredovati i ponuditi svojim posjetiteljima kvalitetnije i
modernije sadržaje te na taj način prosperirati.
56
Popis ilustracija
Sl. 1 Grad Varaždin, zračni snimak, preuzeto s internetske stranice Grada Varaždina
(http://www.varazdin.hr/hr/o-varazdinu/popis-stanovnistva-2011/mjesto-rodjenja)
[7.11.2015.]
Sl. 2 Veduta Varaždina iz 1780. godine, preuzeto iz Puhmajer: 2012., str. 45
Sl. 3 Fotografija s otvorenja Entomološke zbirke 1954. godine (pretpostavka), izvor: arhiv
Entomološkog odjela GMV-a, Varaždin
Sl. 4 Tlocrt prizemlja iz 1905. godine (s već vidljivim pregradnjama uslijed nove namjene),
preuzeto iz Puhamjer: 2012., str. 285
Sl. 5 Tlocrt kata iz 1905. godine (s već vidljivim pregradnjama uslijed nove namjene),
preuzeto iz Puhmajer: 2012., str. 286
Sl. 6 Pročelje palače Herczer, preuzeto s internetske stranice Hrvatske komore arhitekata
(http://www.arhitekti-hka.hr/hr/novosti/poziv-na-20.-sjednicu-upravnog-odbora,27.html)
[7.11.2015.]
Sl. 7 Nacrt palače nastao između 1807. i 1816. godine, preuzeto iz Puhmajer: 2012., str. 375
Sl. 8 Dvorac Oršić, hodnik s arkadama, preuzeto s internetske stranice Zagrebačkih solista
(http://www.zg-solisti.hr/koncerti/zagrebacki-solisti-na-ljetu-u-dvorcu-orsic) [7.11.2015.]
Sl. 9 Pročelje palače Sermage, snimio S. Novak, 11. mj. 1981. god., izvor: A-RZH, inv. br.
223/1, neg. I 23957
Sl. 10 Razglednica grada Varaždina, Samostanska ulica, pogled na zapadni dio glavnog
pročelja palače Herczer s probijenim bočnim ulazom, preuzeto s internetske stranice
Skyscrapercity (http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=1491333) [7.11.2015.]
Sl. 11 Prizor s prošćenja 1934. godine, pogled na probijeni ulaz i izloge na istočnom dijelu
glavnog pročelja palače Herczer, preuzeto iz Šimunić, Lj. Odrazi duhovnih krajolika u 80
godina – Gradski muzej Varaždin, TIVA tiskara Varaždin, 2006., str. 36.
Sl. 12 Pogled sa sjeverozapada, dokumentacija istraživanja palače Herczer, snimio P.
Puhamjer, 1.9.2002., izvor: A-RZH, inv. br. 1345, neg. I 121728
57
Sl. 13 Zapadno pročelje, dokumentacija istraživanja palače Herczer, snimio P. Puhamjer,
1.9.2002., izvor: A-RZH, inv. br. 1345, neg. I 121734
Sl. 14 Pogled na pročelje palače Herczer neposredno nakon završetka radova, snimio M.
Stančin, 2007., izvor: arhiv Entomološkog odjela GMV-a, Varaždin
Sl. 15 Otvaranje arkada kata tijekom 1948. godine, izvor: A-RZH, inv. br. 223/1, neg. I 23148
Sl. 16 Stanje neposredno prije otvaranja arkada u prizemlju 1948. godine, izvor: arhiv
Galerije starih i novih majstora GMV-a, Varaždin
Sl. 17 Vidljivi obrisi medaljona iznad portala za vrijeme radova na palači Sermage, izvor: A-
RZH
Sl. 18 Projekt obnove pročelja palače Sermage, izvor: A-RZH, inv. br. 223/2
Sl. 19 Tijek radova obnove pročelja 1981. godine, izvor: A-RZH
Sl. 20 Tijek radova obnove pročelja 1981. godine, izvor: arhiv Galerije starih i novih majstora
GMV-a, Varaždin
Sl. 21 Pogled na trg i palaču prije obnove pročelja, preuzeto s internetske stranice
Skyscrapercity (http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=1491333&page=4)
[7.11.2015.]
Sl. 22 Spoj izvornog dijela gospodarske zgrade i novih prozora, snimila P. Koranić, rujan
2015. god.
Sl. 23 Prozor istočnog krila vidljiv iz novog izložbenog prostora, snimila P. Koranić, rujan
2015. god.
Sl. 24 Kolni ulaz vidljiv iz novog izložbenog prostora, snimila P. Koranić, rujan 2015. god.
Sl. 25 Probijeni lukovi koji spajaju stari s novim izložbenim prostorom, snimila P. Koranić,
rujan 2015. god.
Sl. 26 Pogled na svjetlarnik s vidljivim oštećenjima stropa, snimila P. Koranić, rujan 2015.
god.
Sl. 27 Izvorni zid podruma s utikačem za struju, snimila P. Koranić, rujan 2015. god.
58
Sl. 28 Razlika u koloritu na glavnom pročelju uslijed popravaka žbuke, snimila P. Koranić,
rujan 2015. god.
Sl. 29 Odlomljena žbuka kod šipke za vješanje plakata za izložbe na glavnom pročelju,
snimila P. Koranić, rujan 2015. god.
Sl. 30 Razlika u stanju zida palače Herczer i franjevačkog samostana, snimila P. Koranić,
rujan 2015. god.
Sl. 31 Dvorišno pročelje palače Sermage s arkadama i dograđenim stubištem, izvor: A-RZH
Sl. 32 Stanje zida u podrumu palače Sermage, snimila P. Koranić, rujan 2015. god.
Sl. 33 Visina poda tijekom radova 1980ih godina, izvor: arhiv Galerije starih i novih majstora
GMV-a, Varaždin
Sl. 34 Pogled na izvorni prozor sa stubišta iz podruma, snimila P. Koranić, rujan 2015. god.
Sl. 35 Izložba Smiljane Brezovec Meštrić u Salonu, prosinac 2014. god., izvor: arhiv Galerije
starih i novih majstora GMV-a, Varaždin
Sl. 36 Razlika u koloritu zone prizemlja i kata na glavnom pročelju palače Sermage, snimila
P. Koranić, rujan 2015. god.
Sl. 37 Zakrpe na sjevernom pročelju, snimila P. Koranić, rujan 2015. god.
Sl. 38 Vertikalna pukotina na vijencu na glavnom pročelju, snimila P. Koranić, rujan 2015.
god.
Sl. 39 Privremeni pano sa izlošcima ispred zida sa susvodnicama, snimila P. Koranić, listopad
2015. god.
Sl. 40 Dio izložbe „Foto Tonka“ u podrumu palače Herczer, izvor: arhiv Povijesnog odjela
GMV-a, Varaždin
Sl. 41 Vitrine stalnog postava „Svijeta kukaca“, izvor: arhiv Entomološkog odjela GMV-a,
Varaždin
Sl. 42 Izložbeni prostor Galerije starih i novih majstora, preuzeto s internetske stranice
Gradskog muzeja Varaždin (http://www.gmv.hr/hr/o-muzeju/zbirke/gal-odjel/) [7.11.2015.]
59
Sl. 43 Pripreme za izložbu „Varaždin pod krunom Habsburgovaca“, snimio M. Stančin, izvor:
arhiv Galerije starih i novih majstora GMV-a, Varaždin
Sl. 44 Prostor dvorišta palače korišten za Vinski grad na Špancirfestu, snimila P. Koranić,
kolovoz 2015. god.
Sl. 45 Različite namjene platformi u dvorištu palače Sermage, preuzeto iz Brakus, D. Bogadi,
A. Intervencija u dvorištu palače Sermage, 2010., str. 12.
Izvori i literatura
Arhiv Entomološkog odjela GMV-a, Varaždin
Dokumentacija, fotografije
Arhiv Galerije starih i novih majstora GMV-a, Varaždin
fotografije
Arhiv Hrvatskog restauratorskog zavoda (A-RZH), Zagreb
Dokumentacija, fototeka
Konzervatorski odjel u Varaždinu (KOV), Varaždin
Dokumentacija
1. Bartoniček, J. (2002.) Glavni projekt rekonstrukcije, obnove i prezemtacije palače
Herzer. Zagreb: Hrvatski restauratorski zavod.
2. Brakus, D. Bogadi, A. (2010.) Intervencija u dvorištu palače Sermage. Varaždin: Brakus
d.o.o.
3. Bregović, A. (2006.) Doživljaj ekološke ravnoteže u 80 godina Gradskog muzeja
Varaždina. Varaždin: TIVA d.o.o.
4. Filić, K. (1950.) Preuređuje se zgrada varaždinske Galerije slika u Varaždinske vijesti,
god. VI, broj 244, str. 2-3.
5. Filić, K., ur. (1956.a) Muzeji sjeverne Hrvatske. Varaždin: Društvo muz. konzervator.
radnika NRH.
60
6. Filić, K. (1956.b) Varaždinski muzej i varaždinska galerija slika u Muzeji sjeverne
Hrvatske. Varaždin: Društvo muz. konzervator. radnika NRH.
7. Gradski muzej Križevci; Povijest muzeja; http://www.mdc.hr/krizevci/povijest.htm
[8.10.2015.]
8. Gregurinčić, D. (1994.) Predmet: Palača Hercer u Varaždinu, mišljenje o mogućem
uređenju, ur.br. 2186-07-05-94-8, arhiv Entomološkog odjela.
9. Horvat, A. (1982.) Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj u: Barok u Hrvatskoj. Zagreb:
Sveučilišna naklada Liber, str. 3-381.
10. Hrvatski povijesni muzej; O muzeju; Povijest muzeja; http://www.hismus.hr/hr/o-
muzeju/povijest-muzeja/ [8.10.2015.]
11. Izvješća o radu GMV-a za 2007.-2014. godinu; http://www.gmv.hr/hr/o-muzeju/izvjesca/
[8.10.2015.]
12. Kalajdžija, S. (2006.) Napreduje obnova palače Herzer u Regionalni tjednik, 14.2.2006.
13. *Katalog radova RZH 1966.-1986. u Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske br.
12., 1986., str. 106-108.
14. Kipke, Ksenija. (1987.): Obnova palače Sermage u funkciji muzejskog prostora. Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.
15. Klemm, M. (1987.) Neka zapažanja o obnovi palače Sermage i Starog Grada u
Varaždinu u Muzejski vjensik br. 10. Varaždin: Gradski muzej Varaždin, str. 9-12.
16. Kovač, R. (1956.) Gradski muzej Bjelovar u Muzeji sjeverne Hrvatske. Varaždin: Društvo
muz. konzervator. radnika NRH.
17. Kozina, A. (1956.) Gradski muzej u Krapini u Muzeji sjeverne Hrvatske. Varaždin:
Društvo muz. konzervator. radnika NRH.
18. Lentić Kugli, I. (1973.a) Historijska urbanistička cjelina grada Varaždina, Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.
19. Lentić Kugli, I. (1973.b) Prilog datiranju nekih varaždinskih palača iz XVIII. i početka
XIX. stoljeća u Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske br. 3-4, Zagreb: Muzejsko
društvo Hrvatske, Podružnica za Hrvatsku Društva konzervatora Jugoslavije, str. 38-58.
20. Lentić Kugli, I. (1977.) Varaždin – povijesna urbana cjelina grada, Zagreb: Društvo
povjesničara umjetnosti Hrvatske.
21. Lentić Kugli, I. (2001.) Zgrade varaždinske povijesne jezgre, Zagreb: Naklada Ljevak.
61
22. Leskošek, V. (1956.) Dvor Trakošćan u Muzeji sjeverne Hrvatske. Varaždin: Društvo
muz. konzervator. radnika NRH.
23. Maroević, I. (1986.) Sadašnjost baštine. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti
Hrvatske.
24. Matijaško, M. (2014.) O gradu priča palača: palača Herczer – Varaždin; tekst kataloga.
Varaždin: Gradski muzej Varaždin.
25. Muzej grada Koprivnice; Objekti; Magistrat; http://www.muzej-koprivnica.hr/objekti-i-
zbirke/stari-magistrat/ [8.10.2015.]
26. Muzej Međimurja Čakovec; O muzeju; Povijest muzeja; http://mmc.hr/o-
muzeju/povijest-muzeja/ [8.10.2015.]
27. Novak, S. (1981.) Obrazloženje projekta rekonstrukcije uličnih pročelja palače Sermage
u Varaždinu. Zagreb: Restauratorski zavod Hrvatske.
28. Piffl, E. (1980.) Elaborat obnove palače Sermage u Varaždinu. Funkcionalni i tehnički
opis. Zagreb: Restauratorski zavod Hrvatske.
29. Puhmajer, P. (2012.) Barokne palače u Varaždinu, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu,
Filozofski fakultet.
30. Spevec, B. (2006.) Zašto dva stalna postava u Galeriji starih i novih majstora GMV-a? u
Stalni postav – Hrvatski majstori 20. stoljeća, katalog. Varaždin: TIVA d.o.o.
31. Szabo, G. (1940.?) Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb: Knjižara Vasić i Horvat.
32. Wissert, A. (1995.) Bilješke o nekim varaždinskim kućama u: Spomenica varaždinskog
muzeja 1925.-1935., Varaždin, pretisak, str. 29-55.
33. Zavičajni muzej Varaždinske Toplice; O ustanovi; http://zmvt.com.hr/o-ustanovi/
[8.10.2015.]
34. Žagar, D. (2005.) Stručno mišljenje o stanju konstrukcije, Čakovec: tvrtka Žagar d.o.o.
35. Žagar, D. (2009.) Izmjena i dopuna projekta uređenja biblioteke „Profesorica Mira
Ilijanić“, male galerije i konzervatorsko-restauratorske radionice u prizemlju palače
Sermage, Čakovec: tvrtka Žagar d.o.o.