RUJAN/STUDENI 2018. BROJ 5 i 6/2018. | www.hso.hrGLASILO SCHÖNSTATTSKE OBITELJI

Jedno srceu Ocu!

Sv. misa u Svetištu u Ivanovcima, 15. rujna 2018.

Dani hodočašća 2018.

21. 10. - 100. obljetnica smrti Josefa Englinga // 18. 11. // 9. 12. //

16. – 18. 10. - trodnevnica u Ivanovcima povodom godišnjice osnutka Schönstattskog pokreta i 100. obljetnice smrti Josefa Englinga

21. 10. - dan proslave osnutka Schönstattskog pokreta i 100. obljetnica smrti Josefa Englinga, (točno 4. 10. 2018.) – regionalno slavlje: Mala Subotica, Zagreb, Slavonija, Dubrovnik!

31. 12. 2018. – sv. misa zahvalnica u Svetištu u Maloj Subotici

Geslo HŠO je Jedno srce u Ocu!

SADRŽAJ

Termini 2018. Zimski raspored Svetišta:Od 1. 11. 2017. - 31. 3. 2018. Svetište je otvoreno navečer od 17 do 18.30 sati.Klanjanje je svaki četvrtak od 17 do 18.30 sati.Svakog 18. u mjesecu – Dan saveza – Svetište je otvoreno od 9 do 19.30 sati.

Telefonski brojevi osoba koje posjeduju ključeve Svetišta u Maloj Subotici:Ružica Miljančić: 040 / 631 178 Franjo i Marija Držanić: 040 /631 491, 098 / 947 8818Jasminka Horvat: 099 / 723 66 36 ili 040 / 631 279Vera Mikac: 098 / 972 71 85 ili 040 / 631 190

Slavlje saveza / Dan hodočašća Uvijek treće nedjelje u mjesecu, s početkom u 15 sati sa sljedećim rasporedom: sveta misa Slavlje saveza paljenje ceduljica za milosno blago druženje

Iz uredništva ...................................................................3Riječ Sv. Oca.....................................................................4U školi oca Kentenicha................................................6Život oko Svetišta..........................................................7Trodnevnica i proslava 108. godišnjice.............13Povratak Ocu...Oče Tvoja volja...............................1420. rujna 1968..............................................................17Za žene i majke.............................................................19Nebo sa zemljom sad se spaja...............................20Liga svećenika u Đakovu.........................................22Susret Schönstattske lige svećenika iz Njemačke i Hrvatske......................................................................23Duhovne vježbe Hrvatske schönstattske lige svećenika na Košljunu..............................................25Blagoslov prvog Bildstocka u Svetom Ivanu Zelini................................................................................26

Milosno vrijeme pripreme i slavlje Hrvatske schönstattske obitelji....................................................29Tko si ti?..............................................................................39Zahvala................................................................................41Pozvani smo biti živa pokaznica..............................43Odjeci slavlja....................................................................44Uz posvetu Svetišta iz Gunje, 15. rujna 2018.....45Tajna novog Svetišta u Ivanovcima.........................46Najveći izazov nakon posvete novog Svetišta....47Proslava 20. obljetnice Akcije Hodočasničke Gospe u Hrvatskoj - Ivanovci, 15. rujna 2018.....47Susret Lige svećenika u Schönstattu......................49Zahvala nakon posvete novog Svetišta..................50Obavijesti...........................................................................52Čestitke...............................................................................53Sućuti...................................................................................53Smijeh nije grijeh...........................................................55

3

Iz uredništva:

Draga Obitelji!

Ovaj broj Pisma saveza što ga imate u rukama jest dvobroj, jer sadrži u sebi 5. i 6. broj i ujedno je posljednji u ovoj, 2018. godini. Nikada do sada nismo ovo naše malo glasilo učinili tako velikim, tako obimnim, no zahvaljujući velikom i divnom događaju u našoj Hrvatskoj schöstattskoj obitelji – posveti drugog Schönstattskog svetišta u našoj domovini, Pismo saveza je ovaj put poraslo jer smo sa zahvalnošću primili i uvrstili mnoga vaša izvješća, vaše dojmove, vaše odjeke srca... Hvala svim dragim izvjestiteljima Schönstattske regionalne zajednice Slavonija.

Također smo primili i mnoštvo izvrsnih fotografija na kojima zahvaljujemo g. Tomislavu Šimošiću i g. Ladislavu Padjenu; fotografije su nam pomogle da ovjekovječimo ovesvete dane posvete. I evo sada pred vama tekstova i članaka o dugo iščekivanom događaju, u izdanju Pisma saveza koje je obogaćeno svim vašim radostima i zahvalnostima koje idu prije svega dragom Bogu, jer na Svetište je stavio svoj prst i s ljubavlju i očinskom naklonošću dopustio da u njemu Majka njegova Sina i naša Majka postavi svoje prijestolje s kojega će dijeliti milosti po njegovoj volji i njemu na slavu.A onda naša zahvalnost ide i našoj Majci i Kraljici što se spustila na ovu široku slavonsku ravan da svojoj ljubljenoj djeci bude posve blizu, pružajući im i omogućujući zavičajnost, preobrazbu srdaca i apostolsku revnost.Znamo da je ovo Svetište dar naše velike Obitelji Triput Divnoj Majci, Kraljici i

Pobjednici Schönstattskoj, a isto tako i naš poklon našem ocu i utemeljitelju za zlatni jubilej njegovog povratka nebeskom Ocu: 15. 9. 1968. - 15. 9. 2018.Naučili smo da Svetište živi samo od naše suradnje s milošću i naše predanosti kao oruđa svojoj Majci za njezine ciljeve. Stoga ucijepljeni u Savez ljubavi s našom Kraljicom i Gospodaricom slijedimo stope našeg utemeljitelja i njegova vjernog učenika Josefa Englinga u primjeru življenog Saveza ljubavi.

Zajedno bacimo pogled na nekoliko redaka iz knjige J. M. Blanka„Josef Enling: Življeni Savez ljubavi“ (str.13), koji neka nas obodre da i naš Savez ljubavi bude djetinje srdačan, odgajateljski opor, snažan u žrtvi i apostolatu - poput Josefovog, kako bi naše novo Svetište rađalo bogate plodove radosti, mira i ljubavi za svoju sredinu i svijet u kojem živimo: Bavimo se Savezom ljubavi, jer tako odgovara središnjoj vrijednosti našeg života. Uz to, na taj način kružimo oko temeljnog doživljaja Schönstatta, oko izvora plodnosti. Onaj koji uspije svoj cjelodnevni posao oblikovati iz doživljaja nadnaravnog partnerstva, taj će sigurno dostići cilj koji mu je postavio nebeski Otac. Tako će ostvariti svoj osobni ideal, Božju zadaću njemu povjerenu i zadaću utemeljenja koju svi imamo kao nosioci posla u ovom vremenu. Dakle, slijedimo Josefov trag. I trag našeg utemeljitelja oca Josefa Kentenicha koji je svoj Savez ljubavi s Marijom živio kao osnovni zakon u svim životnim prilikama.A mi, dragi čitatelji, dijelimo s vama radost zbog novog Schönstattskog svetišta u našoj

4

dragoj Slavoniji i sretni smo, jer vam svojim radom na glasilu naše Schönstattske obitelji, što ga vi obogatiste svojim prilozima, možemo omogućiti da što vjerodostojnije doživite (oni koji nisu bili na mjestu milosti) ili obnovite te veličanstvene trenutke posvete koji su važni za svakoga od nas i da još dublje uronite u tajnu svetišta Majke Triput Divne, o čemu nam u svojoj knjižici Tajna novog Svetišta u Ivanovcima koju kao dar dobismo na posveti govori rektor naših Svetišta u Hrvatskoj, naš pater Christoph Horn.

Nastavak

U apostolskoj poslanici Evangelii gaudium želja mi je bila, kao plod XIII. Redovne glavne skupštine biskupske sinode, koja je bila sazvana kako bi se razmišljalo o novoj evangelizaciji proslijeđivanja kršćanske

U duhu ovogodišnjeg gesla Jedno srce u Ocu, sve vas srdačno i toplo pozdravljajuvaše urednice, s. Hedviga Weinzierl i Lidija Molnar s uredničkim timom.

Molba: Sljedeće Pismo saveza izlazi u siječnju 2019. g. Priloge za taj prvi broj u novoj godini šaljite na uobičajene elektroničke adrese s. Hedvige Weinzierl i Lidije Molnar do 20. studenog 2018. Hvala vam!

Riječ Svetoga OcaPoruka pape Franje o 100. godišnjici

apostolske poslanice “Maximum illud”o velikom djelu misionara u čitavom svijetu

vjere, iznova pred oči staviti cijeloj Crkvi taj prijeki poziv: »Ivan Pavao II. stavio nam je na srce prepoznanje da se „snaga naviještanja ne smije izgubiti“ za one koji su daleko od Krista, jer to je „prva zadaća Crkve“. „Misijsko djelovanje predstavlja još i danas najveći izazov za Crkvu“ i tako

5

„mora biti misionarska nakana prva“. Što bi se dogodilo ako mi te riječi ne bismo uzeli ozbiljno? Jednostavno bismo prepoznali da je misionarsko djelovanje paradigma za cjelokupno djelovanje Crkve.«

Ono što sam htio reći, čini mi se, kako bih još jednom rekao, neodgodivo i mislim da ima »programsko značenje i sadrži važne konsekvence. Nadam se da će sve zajednice brinuti oko poduzimanja potrebnih mjera kako bi prednjačile na putu pastoralnog i misionarskog novo-usmjerenja, jer se stvari ne smiju ostaviti takvima kakve jesu. Sada nam ne pomaže „čisti administrativni posao.“ Postavimo se, dakle, na sva područja svijeta u „stanje permanente misije“.« Ne bojmo se u pouzdanju u Boga i s puno hrabrosti »misionarske odluke koja je u stanju sve promijeniti kako bi navike, stilovi, vremenski planovi, upotreba jezika i svaka crkvena struktura postala kanal koji bi više služio evangelizaciji današnjega svijeta nego samoočuvanju. Reforma struktura, koje su potrebne za pastoralno novo-usmjerenje, može se razumjeti samo u tom smislu: brinuti se za to da sve postaju misionarske, da svakidašnje dušobrižništvo raste na svim svojim područjima i da se otvara kako bi se svi oni koji djeluju u dušobrižništvu postavili u stalan stav „dolaska“ te tako poduprli sve one kojima Isus nudi svoje prijateljstvo, kao što je Ivan Pavao II. rekao biskupima Oceanije: „svaka obnova u Crkvi […] mora ciljati na misiju kako ne bi upala u vrstu crkvene introverzije.“« Apostolska poslanica Maximum illud pozvala je svojim proročkim duhom i u otvorenosti Evanđelju na nadilaženje državnih granica kako bi posvjedočila Božju spasenjsku volju po univerzalnoj misiji Crkve. Približavanje stotoj godišnjici njezine promulgacije neka bude poticaj za savladavanje stalnih napasti koje vrebaju iza svake crkvene introverzije, svakog samopovlačenja u vlastite sigurne granice, svakog oblika

pastoralnog pesimizma, svake besplodne nostalgije kako bi se, suprotno tome, otvorili radosnoj novosti Evanđelja. Također i u ovim današnjim vremenima, koja su pritisnuta tragedijama ratova i kojima prijeti žalosno htijenje za naglašavanjem razlika i poticanjem sukoba, neka do svih s novim elanom stigne ova Radosna vijest: u Kristu praštanje pobjeđuje grijeh, u njemu život nadjačava smrt i ljubav svladava sve strahove.

U svjetlu toga i na prijedlog Kongregacije za evangelizaciju naroda pozivam da se listopad 2019. slavi kao Izvanredni misijski mjesec kako bi se iznova jače probudila svijest missio ad gentes i kako bi se iznova i s novim elanom prihvatili misionarskog preoblikovanja života i dušobrižništva. Za to se možemo dobro pripremiti, također i misijskim mjesecom sljedeće godine, listopadom, kako bi svim vjernicima nakana srca postala naviještanje Evanđelja i preoblikovanje njihovih zajednica u misionarske i evangelizirajuće stvarnosti: kako bi rasla ljubav za misije, što je bila „Isusova velika ljubav, ali istovremeno, i velika ljubav za njegov narod«.

iz Vatikana, dana 22. listopada 2017.

Prijevod: Sanja Benković-Marković

6

U školi oca Kentenicha ... učimo i poučavamo

Otac Kentenich – Čitanje

28. 12. 1933.

Prinosi u milosno blago kao apostolsko djelo

Naše milosno mjesto je zajednički rad između Boga i nas, između Majke Božje i nas. Zbog toga se ne smijemo predati ljenčarenju mi, koji smo u Pokretu i oni koji žele dublje uroniti u Pokret. Ovdje vrijedi stalan imperativ: suradnja! Kada kažem: Ništa bez mene!, onda vam misli putuju više u majčinskom i jasnom oblikovanju. U Schönstattu se ne smije ništa dogoditi bez mene; to znači da se milosno strujanje odavde ne smije širiti i strujati prema van bez mene. Isto je s prinosom u milosno blago. Svi mi imamo taj zadatak.

Ovdje moramo lomiti koplje za apostolat za bolesne. Naši bolesnici nisu najslabiji članovi. Što budemo religiozniji, to će nam postajati jasnije: o Bogu ovisi, a ne o tome koje ću djelo učiniti, već s kojim će se stupnjem ljubavi taj čin trajno nastaviti. Ako sam bolestan, iz većega stupnja ljubavi prema Bogu, što mogu postići, ali u povezanosti s našim milosnim blagom! Tu će vlastita zdrava djelotvornost dati najviše od sebe.

To je položeno u Povelju osnutka: Schönstatt prestaje biti hodočasničko mjesto koje bi vršilo svoj zadatak u svijetu ako se ništa ne stavlja u milosno blago, ako se staro potroši, a ničim se ne nadopuni. Dobro se još sjećam kada smo rekli: „Mi uopće ne

želimo da Majka Božja djeluje bez nas, mi želimo da ona siđe k nama, da je privučemo svojim vlastitim, pojačanim apostolskim djelovanjem“. Želimo vjernički prihvatiti da je Povelja osnutka potpisana u nebu. (...)

Vječnost će nam jednom pokazati tko je najviše služio Pokretu – možda ćemo dobiti sasvim jednu drugu sliku od one koju sada vidimo. Na zemlji su najčešće priznati oni koji se nalaze sprijeda. Moraju postojati vođe, takvi koji stalno otvaraju usta. Ali to nisu najvažnije osobe. Ja sam uvjeren da postoji čitava hrpa jednostavnih ljudi bez kojih Schönstatt ne bi mogao postojati. Najpotrebniji i najvažniji su oni koji se stalno i najviše brinu za milosno blago, koji povezuju srce i krvotok sa srcem i krvotokom milosnog blaga.

Ovdje treba razlikovati: što je karizma, a što je osobna svetost? Karizma ovdje nije

7

Život oko Svetišta

Nakon proslave Nacionalnog susreta obitelji u lipnju smo imali Slavlje saveza kojeg su oblikovale naše lokalne zajednice, a pridružile su nam se 3 vjerne članice iz Zagreba.

važna! Nešto drugo je biti osobno svet. A osobna svetost zahtijeva Boga od nas. Majka Božja zahtijeva od nas pojačano stremljenje za svetošću, ne općenito, i zato je želimo privući k nama. Jedan dragi kamen je vrjedniji od brda kamenja. Ako obitelj ne stvara takve ljude, što ćemo onda sa Schönstattom? Schönstatt postoji s ozbiljnim stremljenjem za svetošću – ili će propasti. Druga hodočasnička mjesta opstaju i bez toga. Schönstatt stoji i pada s ljudima koji doista teže za svetošću i to stremljenje za svetošću povezuju s našim Svetištem. To su stvari koje su uvijek bile tu i uvijek su djelovale. Potrebno je samo neko vrijeme da masa shvati da ih jasno vidi.Tako se tajna Schönstatta nalazi pred nama: univerzalna plodnost kao djelovanje slobodnih Božjih milosnih snaga. Želimo se diviti milosnim Božjim uslišanjima. Mislite li da si ja umišljam: ono što je nastalo, nastalo je na temelju vlastitog djelovanja? Ne! Primjer: malo dijete želi pomoći majci nositi košaru s rubljem. Majka nosi košaru s rubljem. Dijete želi pomoći i majka stavlja njegove ručice i njegovo maleno tijelo na košaru s rubljem. Ono želi imati čast smjeti pomoći. A jadna majka? Ona mora nositi još i dijete i vući ga! To je elementarno strujanje milosti koje dolazi od nje, mi moramo sudjelovati, ali si ne smijemo umišljati da je sve nastalo samo po našem djelovanju.

Iz: J. Kentenich, Vortrag bei der Weihnachtstagung (Predavanje o božićnom

kongresu), Schönstat,t 28. 12. 1933.

u: Peter Wolf (izdavač), Seine Sendung unsere Mission (Njegovo poslanje, naša

misija), odabrani tekstovi oca Josefa Kentenicha,

str. 65. i dalje, izdano u nakladi Schönstatt-Verlag, Hillscheider Str. 1, 56179 Vallendar,

www.schoenstatt-verlag.de, ISBN 978-3-935396-37-0

Priredila sr. RamonaTekst prevela Sanja Benković Marković

Koraci za osobno vrjednovanjeKoja rečenica, koji odlomak mi posebno govori?Što mi kaže za moje „ovdje i sada“?Koji poticaj ću ponijeti sa sobom u sljedeće dane?

Koraci za vrjednovanje u skupinama1. Tekst po odlomcima redom glasno pročitati.2. Tišina u kojoj svatko može tekst osobno pročitati.Riječi ili rečenice, koje nam spontano govore, potcrtati.3. Pročitati naglas podcrtana mjesta.Jedni drugima reći: Što mi je u toj rečenici/riječi važno?4. Razmjena mišljenja / Pogled na današnju situaciju: Što ću ponijeti sa sobom kao poticaj?

30. lipnja 2018. zajednica Totus Tuus s kojom imamo jako dobru i lijepu suradnju u našem Svetištu imala je svoj godišnji susret.

8

Od 3. do 5. srpnja 2018. posjetila su nas 4 schönstattska svećenika koji pripadaju Institutu schönstattskih svećenika,

to su bili Bernhard Pawelzik iz Freiburga, Franz Ramstetter iz Speyera, Michael Maas iz Freiburga i dr. Christian Löhr, generalni rektor s brda Moriah u Schönstattu. Oni su zapravo trebali biti sa svećenikom Peterom Lauerom koji je već bio u našem Svetištu, međutim kako je svećenik Peter obolio i nije mogao doći s njima, njih četvorica nisu željeli otkazati svoj dolazak u naše Svetište. Stigli su u utorak navečer, dočekali su ih naši sakristani Marija i Franjo Držanić. U srijedu su bili u posjetu našoj biskupiji, a navečer su služili svetu misu i imali smo druženje u Hodočasničkom domu.

Svećenik Christian Löhr vodio je sv. misu. Sve je dojmio svojim jednostavnim riječima: „Gdje god bio, na bilo kojem mjestu na svijetu, kada dođem u Schönstattsko svetište onda sam kod kuće...“ Svako naše Svetiše je isto, razlika je jedino o uređenju

i okolici, međutim, najvažnije od svega jest čuvati i širiti schönstattski duh...

isto, razlika je jedino o uređenju i okolici, međutim, najvažnije od svega jest čuvati i širiti schönstattski duh... Duh Schönstatta trebaju pronositi svi oni koji rade na Svetištu i oko njega, kao i svi hodočasnici... U druženju s njima nakon sv. mise bilo je baš veselo, pjevali smo, a svećenik Michael Maas

9

nam je zasvirao gitaru. Zahvalni smo Majci Mariji za svaku osobu koju nam šalje i koju Ona poziva u Svetište. Svaki susret obogaćuje naše duše i naš život.Hvala našim sakristanima, Mariji i Franji Držanić koji su se ta tri dana brinuli o ovim svećenicima te bili i prevoditelji u našoj komunikaciji. Neka im MTD podari milosti koje su im potrebne.

7. srpnja 2018. s početkom u 18 sati započeli smo 12-satno bdijenje uoči 108. godišnjice ređenja našeg oca i utemeljitelja, oca Kentenicha. Svetu misu služio je vlč. Josip Horvat, koji je u mirovini, međutim kako on to sam kaže, rado služi i dalje i Bogu i narodu. On se često odaziva na naše pozive i susrete. Vlč. Horvat nam je u nagovoru iznova dao poticaj da nasljedujemo Mariju. Tako smo slušali o Marijinim krjepostima, ali najviše o Njezinom čistom srcu.Marija je imala otvoreno srce za Boga, zato je i Bog mogao upravo Njoj dodijeliti tu najvažniju ulogu – Majke Božje. Svatko od nas pozvan je da nasljeduje Mariju, a kako je to moguće ostvariti kroz život, pokazuje nam upravo sam život oca Kentenicha. Usprkos brojnim životnim poteškoćama, srce oca Kentenicha kucalo je i otvaralo se na svaki poticaj Duha Svetoga. Bog je mogao i kroz njega mnogo

Nakon sv. mise imali smo kratko druženje u našem Hodočasničkom domu gdje smo našem svećeniku Josipu Horvatu čestitali godišnjicu 45. godina svećeništva!Nakon toga započeli smo cjelonoćno klanjanje pred Presvetim. Cijelu noć su se u bdijenju izmjenjivali naši članovi kako bi bili u našem Svetištu u klanjanju i molitvi pred Isusom. Molili smo, kako u sv. misi tako i u klanjanju, za naše tri velike nakane za koje sada još ovih mjeseci molimo u našim velikim devetnicama: za proglašenje blaženim našeg oca i utemeljitelja, za nova duhovna i svećenička zvanja, posebno u našem Pokretu.Bilo je to milosno vrijeme i vjerujemo kako je otac Kentenich bio s nama. Na kraju smo molili Dobrog Pastira da nas blagoslovi, a posebno da blagoslovi i preda Dobrom i Milosrdnom Ocu sve naše molitve i nakane koje smo Njemu donosili u tim trenutcima klanjanja.Hvala svima koji su nam pomogli da se ovo 12-satno klanjanje održi i ostvari, a najviše zahvaljujemo Nebeskom Ocu i Majci Mariji!

toga ostvariti i objavljivati Očevu ljubav i brigu za svoju djecu, jer je otac Kentenich, poput Marije, imao otvoreno srce za Božje planove i Božju volju.

10

25. kolovoza 2018. proslavili smo 9. obljetnicu posvete našeg prvog Schönstattskog svetišta

15. srpnja 2018. imali smo priliku sudjelovati na sv. misi mladomisnika Mihaela Hertarića, rodom iz župe Vratišinec

ugostiti u našem Svetištu. Kako je to bilo vrijeme nogometa, i mladomisnik se dotakao one vatre koja bukti u nama kada su u pitanju zajedništvo i jedinstvo. Mladomisnik nas je time želio potaknuti da prepoznajemo vatru koju Duh Sveti u nama zapali za djela ljubavi, za Krista i našu Nebesku Majku. Gledajući tako na rezultate naših nogometaša i on nas je ohrabrio da se ne predajemo, da ne odustajemo, jer i mi imamo trenera – najboljeg trenera, a to je sam Isus Krist! Nakon služenja sv. mise u našem Svetištu, svima prisutnima podijelio je osobni mladomisnički blagoslov, a njegovi roditelji dijelili su sličice kao uspomenu na njegovu mladu misu. Mladomisnik je za sličicu izabrao Majku Mariju koja u naručju drži malenoga Isusa – slika slična našoj milosnoj slici u Svetištu. Mladomisniku smo na kraju čestitali i obećali mu naše molitve te mu zaželjeli da i njemu u životu Isus ostane jedini trener i da ustraje u svom pozivu i poslanju!

Priprema za proslavu započela je trodnevnicom. Svaki dan je bila mogućnost za sv. ispovijed, molitvu krunice, sv. misui klanjanje pred Presvetim!

Sva tri dana trodnevnice pater Christoph se izuzetno trudio približiti nam svoj nagovor kojeg ćemo dio slušati na dan posvete drugog Svetišta i kojeg ćemo moći čitati u njegovim knjižicama koje će nam pokloniti u Ivanovcima 15. rujna 2018.Nagovor je bio podijeljen u tri dijela, a započeo je jednim zvonom – zanimljivo, upravo je Međimurska zajednica odlučila pokloniti zvono za drugo Svetište u Ivanovcima. Priča je možda nekima i poznata; poznati umjetnik Ivan Meštrović

11

i njegova prijateljica Marija Račić... na mauzoleju kojeg je Ivan Meštrović izradio za svoju tragično preminulu prijateljicu stoji jedan natpis: „SAZNAJ TAJNU LJUBAVI, RIJEŠIT ĆEŠ TAJNU SMRTI I VJEROVAT DA JE ŽIVOT VJEČAN”.

Koja je tajna naših dvaju Svetišta? Koje karizme imaju naša dva Svetišta? Odgovore ćete saznatiiz patrova nagovora 15. 9. 2018., a sada od mene samo kratki osobni osvrt: Sveta povijest Schönstatta... Bog je sve predivno vodio, od samog početka stvaranja Schönstatta u Hrvatskoj. Bog je cijeli naš pokret u Hrvatskoj vodio iz velike ljubavi prema nama i kada je tako divno vodio dobri Bog Otac našu Schönstattsku obitelj, koliko nas onda naš Otac osobno vodi. Tajna je u osobnoj povezanosti!

25. kolovoza 2018. u subotu dan je započeo s tmurnim oblacima, suradnici su bili u strahu hoće li vrijeme ostati barem donekle suho?I to smo na početku dana predali našoj Majci i Kraljici u našem Svetištu, u jutarnjem blagoslovu kojeg je pater Christoph moli za sve nas suradnike. Okrijepljeni i osnaženi zajedničkom molitvom i blagoslovom iz Svetišta krenuli smo u zadnje pripreme toga dana.

U 11 satije započelo svečano misno slavlje koje je predvodio vlč. Ivan Ravlić – voditelj Svećeničke lige u našem pokretu. Svećenici koji su koncelebrirali sv. misi bili su; Tomislav Ćorluka, predsjednik HŠO, Josip Drvoderić župnik iz Goričana, Stjepan Šoštarić župnik iz Belice, Josip Horvat svećenik u miru, Pavao Markač župnik Sv. Marije, Damir Slamek župnik iz Orehovice i naš pater Christoph Horn.

Velečasni Ravlić dirnuo je sve prisutne svojim nagovorom, pri tome je gledao na Prečisto Srce Marijino, pitajući sve prisutne; kakvo je naše srce, od čega je naše srce... Spomenuo je i krunjenje naše Marije kao Kraljice Srca. U propovijedi nas je pitao; tko je Kralj ili Kraljica mojeg vlastitog srca? Što ili tko u našim srcima kraljuje? Kada govorimo da smo kršćani, što zapravo pri tome mislimo i kako to svjedočimo? Evo nekoliko citata vlč. Ravlića:

Naše srce čezne za onim što je najljepše, želi biti savršeno i najbolje, zato ne prestaje tražiti ljubav i sreću. Tražeći sreću, luta često bez cilja, dvoumi se između neba i zemlje, između Stvoritelja i stvorova. Slično je brodu bez kormilara, nikakve težnje na ovome svijetu ne mogu ga umiriti, zadovoljiti. Za njega na ovome svijetu nema stvorenja koje

će ga udobrovoljiti. Samo ga Bog, njegov stvoritelj, koji je neizmjerna ljubav i sreća, može zasititi.I to je doživjela naša Nebeska Majka. Otkada ju je Bog Stvorio, u Njezino je srce usadio upravo tu čežnju – da srce čezne za svojim Stvoriteljem. Jer samo je u Njemu mir, samo je u Njemu ljubav, samo je u Njemu punina...To Marija želi darovati i našim srcima – slobodu za Boga. Da naša srca postanu slobodna za Stvoritelja i za Njegovu svetu volju. Marija iz našeg Svetišta želi postati našom Kraljicom Srca – ali ne samo da to izgovaramo

12

ustima, ne.. Ona želi da je mi u srcu i u duši pozovemo da uđe u naša slomljena, krhka, ranjena srca i da nas oslobodi, da nas izliječi i da nas napuni svojim željama, svojim čežnjama..

Nakon sv. mise bila je duža pauza za ručak i međusobno druženje i zajedništvo.

Nakon pauze slijedio je popodnevni program molitvom Krunice Nebeskome Ocu. Tog dana željeli smo i Ocu Nebeskom dati svoje vrijeme, pažnju i zahvalu kroz molitve upućene Njemu. Najprije smo mu u čast otpjevali pjesmu sa Schönstattskog CD-a, Bože Ti si ljubav. Molitvu krunice vodila je gospođa Ivana Vukušić iz Zagreba sa našim članovima; Vlado Sokač, Lidija Molnar, Marija Držanić, Đurđica Đurđenić, Štefica Klasić.

U 14:30 započeo je obred Slavlja saveza kojega je vodila Samoborska zajednica s njihovom voditeljicom Dragicom Sertić. Nakon nagovora- iz predavanja o.Kentenicha – potaknuti slikom oca za kormilom, dotakli smo to pitanje nepokolebljivog povjerenja: Koliko smo spremni dati Ocu kormilo našeg života u Njegove ruke? Kada se pouzdajemo u Boga i kada Njemu poklanjamo svoje povjerenje, pa makar ponekad i povjerenje koje nije čvrsto, Bog uvijek iznova drži naš život u Svojim rukama..

O tome je i pater Christoph kasnije nastavio i dao uvod u obred sklapanja 2. stupnja Saveza ljubavi

Naš član, Danijel Paradžik iz Mostara upravo je taj dan sklopio drugi stupanj Saveza ljubavi. U svojoj osobnoj posveti, posvetio se na dublji način našoj Nebeskoj Majci riječima: Izgarajući kao svijeća, noseći Isusa po Mariji od srca do srca u svijet“. Želimo dragom Danijelu da doista svoj apostolat, svoje poslanje, svoj osobni ideal živi svaki dan. Neka mu Majka Triput Divna bude vječna pratiteljica i kraljica u njegovom srcu i njegovom životu.

13

Naš program završili smo klanjanjem pred Presvetim, zahvaljujući Isusu za sve milosti i blagoslove koje smo smjeli i mogli primiti toga dana.

Ovom prilikom želimo se još jednom zahvaliti svakom suradniku i svakoj suradnici za pomoć i doprinos što smo mogli na ovako lijep način proslaviti našu 9. obljetnicu posvete Svetišta. Hvala i svakom hodočasniku i svakom svećeniku koji je taj dan bio s nama i tako nam uljepšao ovu proslavu. Hvala i našem patru Christophu za sve duhovne poticaje i za ljubav kojom želi i nas zapaliti da i mi svakodnevno ustajemo i živimo za naš Schönstatt, za naše Svetište!

Jedno srce u Ocu!S tim željama u srcu – toplo i srdačno Vas pozdravlja, Vaša Ivana Mikac Dodlek

Zahvala

Želim se putem Pisma saveza od srca zahvaliti gospođi Milici Praznik. Naša draga i vjerna članica gospođa Milica Praznik s otoka Malog Lošinja 10 godina vjerno je obavljala službu lokalnog voditelja. Bila je jako revna, i svake godine je brinula da svaka Gospa Hodočasnica dođe u Malu Suboticu na blagoslov. Danas imamo na otoku Mali Lošinj ukupno 9 aktivnih krugova. Dragoj Milici se cijeli tim Akcije Hodočasničke Gospe od srca zahvaljuje za desetogodišnju suradnju i trud oko naše Gospe Hodočasnice. Hvala njoj da je brinula za naše krugove! Dragoj Milici želimo obilje Božjeg blagoslova i neka je Majka Triput Divna nagradi za sve što je učinila za naš Pokret! A našoj novoj voditeljici na otoku Malom Lošinju gospođi Loreti Žic-Sorić želimo snagu Duha Svetoga i Duha hrabrosti da hrabro i odvažno može vršiti službu voditeljice. Bog neka blagoslovi sve!

Ivana Mikac Dodlek

Prvog dana trodnevice uoči 108. godine ređenja oca Kentenicha, 5. srpnja 2018., na proputovanju Hrvatskom posjetili su nas u Ivanovcima, mjestu budućeg Svetišta MTD, njemači hodočasnici - svećenici iz Schönstattske svećeničke lige (Christian Löhr iz Schönstatta, Franz Ramstetteriz Speyera, Michael Maas iz Freiburga i Bernhard Pawelzik također iz Freiburga).

Trodnevnica i proslava 108. godišnjice ređenja našeg osnivača,

oca Josepha Kentenicha

14

Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Ivana Kapistrana u Ivanovcima. Koncelebriranu sv. misu predvodio je dr. Christian Löhr, generalni rektor s brda Moriah u Schönstattu, uz sudjelovanje domaćeg župnika vlč. Josipa Martinovića te ostale trojice njemačkih svećenika. Sveta misa se služila na latinskom jeziku, uz sudjelovanje puka na hrvatskom jeziku. Nikoga od prisutnih nisu ostavili ravnodušnim. Iz njihovih pogleda zračila je toplina, razdraganost, jednostavnost, a u komunikaciji neposrednost.

Poseban dojam ostavile su duboke riječi predvoditelja sv. misnog slavlja o veličini i značaju Majke Triput Divne i Isusa u našim životima, o ovom Svetištu koje se gradi i koje će na 50. obljetnicu smrti oca Kentenicha biti posvećeno i iz kojeg će poteći obilje milosti.

Osobito dojmljiva bila je molitva vjernika u koju su se, na prijedlog predvoditelja, uključili i vjernici svojim osobnim nakanama.

Zadnja uraNedjeljno je jutro, blagdan Žalosne Gospe. Po Brdu Schönstatt odzvanja zvon Anđeoskog pozdravljenja. Sa svih strana dolaze Marijine sestre u Crkvu klanjanja. Prošlo je četrnaest tjedana otkako je crkva posvećena na nedjelju Presvetog Trojstva. Danas će tamo otac Kentenich slaviti prvi puta svetu misu. On time želi prije svega obradovati sestre iz Zapadne provincije koje slave imendan svoje glavne sestre.

Događaji od 14. — 20. rujna 1968.

Ovom uzvišenom osjećaju svečanog misnog slavlja pridonijelo je, s posebnom ljepotom tonova, anđeosko pjevanje njemačkih svećenika.

Poslije sv. mise svi smo zajedno s hodočasnicima iz Njemačke, domaćim župnikom i sestrom Marinkom (prevoditeljicom) iz Valpova obišli mjesto budućeg Svetišta MTD te molitvom i pjesmom pozdravili našu zajedničku Majku. Bio je to doista lijep uvod u proslavu 108. godišnjice ređenja oca Josepha Kentenicha koju smo potom obilježili 8. srpnja sv. misom, a potom klanjanjem u crkvi sv. Ivana Kapistranau zajedništvu s domaćinima i lokalnim zajednicama HŠO iz obližnjih mjesta.

U duhu gesla jedno srce u Ocu i u iščekivanju posvete Svetišta 15. rujna u Ivanovcima vedra duha sve pozdravljajuŠtefanija Klasić, Anica Salajić i Marija Račić

Povratak Ocu...Oče Tvoja volja

Gospodin pater je također pristao da će se nakon svete mise pridružiti sestrama te provincije u auli pod crkvom.

Nekoliko minuta poslije 6 sati izašao je otac Kentenich iz svog stana. Sestrama koje su došle po njega nije bilo ništa upadljivo. Držanje gospodina patra bio je čvrsto. On je djelovao sabrano, ozbiljno i istovremeno obasjan tihom radošću. Njegovo lice bilo je možda još bljeđe, još produhovljenije nego

15

inače, njegove kretnje bile su smirene i sigurne, ali ponešto sporije. Sve se dogodilo u njemu svojstvenoj jednostavnosti i samo po sebi razumljivo. On je čestitao sestri A. imendan i dopustio da mu se nakratko ispriča o tijeku planiranog slavlja. Onda je krenuo s njom i sestrom V. kroz glavni ulaz kuće po stubama dolje. Oni su ušli u auto koji ih je čekao. Putem nisu ništa razgovarali. Malo pred ciljem gospodin pater je htio samo znati koliko će sestara doći na slavlje. Auto je prošao pored kuće za novincijat te pored glavnog ulaza crkve. Sestre koje su bile uz rub puta radosno su mahale. Gospodin pater je podigao ruku u znak pozdrava. Nitko nije slutio da s te vožnje neće biti povratka, da je taj put u Crkvu klanjanja našem ocu i utemeljitelju zadnja dionica njegova zemaljskog hodočasničkog

Auto se zaustavio na istočnoj strani crkve. Otac Kentenich je izašao i krenuo šuteći po stubama prema predvorju. Nekoliko se trenutaka zaustavio kod bunara u mislima i gledao vodu koja teče.

Otac Kentenich davao je Crkvi klanjanja u prostoru i okviru naše cjelokupne Schönstattske obitelji posebno značenje. Ono je ispunjenje jednog zavjeta kojim se utemeljitelj zavjetovao u vremenu najveće opasnosti po djelo na početku Drugog svjetskog rata; ono je spomenik i znak zahvale za milosno vodstvo Trojedinog Boga i očite zaštite Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske u najtežim vremenima nevolja i kušnji; ali ono je još više dar Božje ljubavi i milosrđa. Otac Kentenich je vjerski uvjeren da je posvetom i predajom te Crkve klanjanja Trojedinom Bogu podaren novi prodor i kretanje milosti za cjelokupnu Schönstattsku obitelj, za Crkvu, za svijet. On vidi u Crkvi klanjanja početak jedne nove epohe Božjeg pečata i simbol za mnogo raščlanjeno djelo i poslanje...

Otac Kentenich je stupio u Božju kuću kroz prednja stranska vrata. Prije nego je ušao u sakristiju, bacio je pogled u prostor crkve kojeg su skoro cijelog ispunile sestre. U sakristiji ga je čekao svećenik Schönstattske zajednice patara, otac Weigand, koji mu je želio posluživati kod svete mise. Njemu se nakon što je otac Kentenich već stupio pred oltar pridružio hrvatski otac karmelićanin. Jedna Marijina sestra imala je službu sakristantice. Otac Kentenich je tiho pozdravio prisutne i onda upitao zainteresirano svećenika je li se uspio dobro odmoriti na upravo završenim praznicima. Na to se obukao u liturgijsko ruho. To je učinio vrlo sabrano, s mnogo pažnje. Točno u 6.15 sati stupio je pred oltar.

puta.

16

Nakon više od 58 godina svećeništva započeo je otac Kentenich svoju zadnju svetu misu na istom mjestu na kojem će nekoliko sati kasnije stajati njegov otvoreni lijes. Sve se dogodilo kao obično. Gospodin pater je molio tihim, ali jasno razumljivim glasom...

Prigibanje koljena prilikom svete pretvorbe očito pada gospodinu ocu teško. Ali on se poklanja duboko – sve do zemlje. Kao i uvijek tako i sada korektno nadahnjuje sve liturgijski propisane radnje, istovremeno tako jednostavno da se njegova osoba povlači iza izvršenja svetog događanja. Još jednom je iz njegovih ustiju zazvonila hvala Crkvi i Presvetom Trojstvu. Onda je zapjevao Očenaš. Svi mole s njime. Istovremeno dijeli gospodin pater s dvojicom patara svetu pričest. Otprilike stotinu sestara prima iz njegove ruke tijelo Gospodina. Svećenički blagoslov i „Ite missa est” zadnji su dar i zadnja riječ našega oca i utemeljitelja svojoj obitelji. Onda odlazi od oltara. Prije nego dolazi u sakristiju, sa strahopoštovanjem poklanja se još jednom pred svetohraništem. Već je skoro 7 sati. U crkvi odzvanja završna pjesma sestara.

Povratak OcuNakon što se vratio u sakristiju, otac Kentenich je odložio svećeničko ruho. On pozdravlja oca karmelićana te obojicu svećenika poziva na ručak. Na stolu se nalaze krunice koje gospodin otac treba blagosloviti. On to čini pobožno. Onda skida svoje naočale, obje ruke stavlja na stol i ostaje u tom stavu; prisutni imaju osjećaj da on moli zahvalu.

Najednom gospodin pater pada na stol, ali se još može malo rukama uprijeti. Obojica svećenika pokušavaju ga pridržati, ali im padajuće tijelo postaje tako teško te ga puštaju da polako klizi prema podu i moraju ga položiti na pod. Otprilike tri minute diše

još pravilno, u većim razmacima slijede dva duboka udisaja i onda je sve tiho. Točno je 7.07 sati. Pater Weigand daje mu još bolesničko pomazanje. Liječnik koji je ubrzo dojurio mogao je samo ustanoviti smrt. Naš otac i utemeljitelj se vratio Ocu. Tako bez riječi, tako jednostavno i samo po sebi razumljivo i bez svakog osobnog zahtjeva, ali tako posve iz Boga dolazeći i prema njemu usmjeren, kao što je bio njegov život, bila je također i njegova smrt. Sve do zadnjega on je mislio na druge, podigao je ruke blagoslivljajući, služeći svom poslanju. On to poslanje nije nikada smatrao malenim, jer je to bio za njega Božji nalog. A Bog mu je bio sve.

Nenadana smrt nije ga mogla iznenaditi nepripremljenog. Gospodin otac vidio je sve događaje uvijek usmjerene na jedan cilj: put vodi natrag k Ocu! Njegova smrt je kao od Boga izgovoreni Amen na Božji nalog i Božju poruku njegova života.Tupim, snažnim udarcima ukazao je Bog Otac najvećim blagoslovljenim zvonom Crkve klanjanja na odlazak našega oca i utemeljitelja. To je blagdan Žalosne Gospe – nedjeljno jutro u 7.30 sati.

Dani patnje i milostiBrzo se proširila vijest o smrti u tuzemstvu i inozemstvu. U večernjim vijestima emitirala je njemačka televizija vijest. Objavljena je također u brojnim tuzemnim i inozemnim novinama. „Otac Josef Kentenich umro je skoro u 83-oj godini života zbog nagle slabosti srca.“

Od 15. do 20. rujna pokojnikovo je tijelo bilo izloženo na odru u Crkvi klanjanja. Otvoreni lijes stajao je na odru u prostoru kora na stubama oltara. Nebrojeno mnogo ljudi tih je dana došlo iz svih dijelova Njemačke i iz dalekog svijeta kako bi još jednom vidjeli utemeljitelja i kako bi mu se zahvalili. A ono posebno, što su mogli doživjeti dok je

17

on još bio na životu, događalo se također i u tim satima: mnogi koji su došli iskazati mu znak poštovanja i ljubavi odlazili su s iskustvom da su sami bili nadareni. Ono što se tih dana doživljavalo u Crkvi klanjanja na odru pokojnog oca i utemeljitelja znak je i svjedočanstvo njegova u Bogu svršena života i prvo iskustvo da on i nakon smrti

Dan pogreba. Gusta magla nadvila se nad Schönstatt. Nakon Anđeoskog pozdravljenja u šest sati trebali su molitelji napustiti Božji hram; treba zatvoriti lijes. Spontano se još jednom slijevaju prisutni naprijed i stoje oko njega – jedina velika Božja obitelj sakupljena oko svog oca i utemeljitelja. Duboka tuga i istovremena zahvala pokreće srca za sve što nam je bilo podareno po njemu.

„Trojedini Bože, budi vječno slavljenza sve veliko što si podario nam...”

U osam sati prate svi pokojnikove posmrtne ostatke iz Crkve klanjanja još jednom do Prasvetišta u dolinu gdje je njegovo životno djelo započelo 1914. i gdje je za sve vrijeme milosno usidreno. Počinje padati kiša. Polako se kreće povorka iz Crkve klanjanja prema školskom domu, a od tamo prema obiteljskom Svetištu sestara. Lijes se unosi za nekoliko minuta u Svetište. Mnogo je puta otac Kentenich ovdje slavio svetu misu, na zadnje 12. rujna. Još jednom zahvaljuju sestre za sve što im je bilo ovdje podareno po njihovom ocu i utemeljitelju. Onda nastavlja povorka put prema dolini. Vodstva udruga i saveza slijede auto s lijesom. Iz Crkve klanjanja i iz svih Svetišta

živi i djeluje među nama.

E. H. in: Dilxit Ecclesiam, Gedenkschrift zum Heimgang von P. J. Kentenich, s. 27-29.Prijevod: Sanja Benković-Marković

Nastavak slijedi

20. rujna 1968.

uokolo zvone zvona.Mladi moleći okružuju sa svojim zastavama i drugim članovima Schönstattske obitelji zadnji dio puta. Sada počinje zvoniti zvono Prasvetišta. To je trenutak kada se lijes sa smrtnim ostacima našega oca i utemeljitelja unosi u Prasvetište i koji sve potrese. Samo je jednom od svog povratka iz četrnaestogodišnjeg progonstva – dana 24. prosinca 1965. – ovdje otac Kentenich slavio misu polnoćku; nakon toga nije si mogao više priuštiti da boravi u Prasvetištu.Nebrojeno mnogo ljudi stajalo je oko milosnog mjesta. Najprije je bilo posve tiho na cijelom prostoru. Onda je započelo slavlje postaje:„Dođi, Kneginjo milosti, o Kraljice!“ Zazvučali su tekstovi iz ure utemeljenja 1914., iz „Worten zur Stunde (Riječi ure)“ 1939. i iz Božićnog pisma 1965., utemeljiteljeve riječi koje imaju povijesno značenje za Schönstattsku obitelj; između zajednički pjevane ili recitirane kitice iz „Prema nebu”, utemeljiteljevih dachauskih molitava. Oko deset sati iznosi se lijes iz Svetišta. Ponovno zvone sva zvona. Povorka zauzima cijelu širinu ceste. Povorku predvode stjegonoše Schönstattske mladeži. Iza

18

njih idu članovi liga i saveza i više od 500 svećenika. Desno i lijevo od lijesa koračaju novakinje obitelji sestara s kojima je otac Kentenich tek pred tjedan slavio oblačenje. One nose ljiljane u rukama: „Ljiljani pozdravljaju oca!“Iza lijesa idu prelat Wissing, ekscelencija Tenhumberg kao predsjedavajući glavnog predsjedništva Schönstattskog djela, ostali članovi predsjedništva, glavna vodstva saveza, časni gosti. Njima se priključuju Schönstattske žene i otprilike 1500 Marijinih sestara. Završetak žalobne povorke čine teolozi, muškarci i mladići. Povorku prate u autu apostolski nuncij Bafile i biskup Stein iz Triera i na kraju još jedan autobus sa sudionicima invalidima.Oko jedanaest sati povorka dolazi do Crkve klanjanja. Prilikom ulaska naizmjenično se mole i pjevaju kitice Zahvalne pjesme. To je ona Zahvalna molitva koju je otac Kentenich sastavio 1942. u vjeri u svoje oslobođenje:

„…Kličimo svi zvonko navišeiz schönstattskih svetih dvorana zahvalnu pjesmu.Na teškom hodočasničkom putuBog se velik i mudar ... iskazao našemu krugu.”

Lijes je još jednom postavljen u prostor kora ispred oltara, ispred je misal, kalež, štola i zlatna filigranska kruna, znak zlatnog svećeničkog jubileja, koji je otac Kentenich slavio prije osam godina.U 11.30 sati počinje svečana koncelebracija. Nažalost svi sudionici nisu našli mjesta u crkvi i u auli ispod crkve; mnogi su morali stajati vani. Ali su zvučnici omogućavali također i tamo sudjelovanje u svetom činu. Glavni celebrant je biskup dr. Bernhard Stein iz Triera, uz njega su pomoćni biskupi Buchkremer iz Aachena, koji je bio s ocem Kentenichom u koncentracijskom logoru Dachau, i Tenhumberg, predsjedavajući glavnog predsjedništva; onda slijede

prelat Wissing, koji je u teškim vremenima zastupao Schönstatt kod Svete stolice i otac Menningen, koji preko 50 godina spada u najuži krug sljedbenika oca Kentenicha. Njima su priključeni svećenici i patri Schönstattske obitelji. Ukupno je oko oltara 59 svećenika. Desno u prostoru kora zauzeli su mjesta apostolski nuncij i biskup dr. Bolte iz Fulda. Slavi se zavjetna misa Majke Božje. Evanđelje je s Isusovim opunomoćenjem: Ženo, evo ti Sina – Sine, evo ti Majke!, a istovremeno je utemeljiteljevo opunomoćenje obitelji. Pomoćni biskup Tenhumberg pokazuje u svom nagovoru – koji slijedi doslovno ovom izvještaju – koje značenje ima pokojnikov život za nas, ali također što to zahtijeva od nas. „Što će Crkva jednom reći o našem ocu i utemeljitelju, to će se odlučiti u našem životu, to će se odlučiti po tome kako ćemo mi odgovoriti na Božje pismo koje je on trebao biti.“Schönstattska obitelj koja se čvrsto zgusnula oko oltara, doživjela se kao jedno u tužnoj žrtvi, ali također kao jedno u toj uri milosti. Blagoslovom biskupa završila se sveta euharistija.Počeo je ukop. Prelat Josef Schmitz moli molitve odriješenja, asistira mu otac Fischer i rektor Dresbach, vjerni drug iz logora Dachau. Onda se nosi lijes na zadnje počivalište, a prate ih apostolski nuncij , biskupi, glavno predsjedništvo i glavno vodstvo saveza. Kor pjeva:

„U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici i odveli te u sveti grad Jeruzalem ...”

Grob je pripremljen u dosadašnjoj sakristiji gdje je naš otac i utemeljitelj i umro. Tako je mjesto njegova povratka Ocu također i njegovo zadnje počivalište. Na mjestu gdje je prije stajao stol načinjen je sarkofag iz sivog bazalta. Gornja ploča ima prema pokojnikovoj želji natpis :

19

DILEXIT ECCLESIAMSprijeda je uklesano pokojnikovo ime te njegov datum rođenja i smrti:PATER JOSEF KENTENICH*16. XI. 1885.+15. IX. 1968.Otac Menningen vrši ukop. Na kraju svi pjevaju Zdravo Kraljice:Zdravo Kraljice, Majko milosrđa;živote, uskrsnuće i ufanje naše zdravo ...

Sve do kasnih popodnevnih sati prolaze ljudi pored sarkofaga. Oni započinju beskonačno dugi lanac onih koji ovamo dolaze kako bi se zahvalili našem ocu i utemeljitelju, kako bi njegovom zagovoru povjerili svoje potrebe i kako bi ih on iznova poslao u njihove svakodnevnice. Imamo njegovu riječ:„S Marijom radosno u nadi i sigurni u pobjedu u novo vrijeme!“ On će ići s nama. E.H

Svi imamo čežnju postati sve sličnije Mariji. Rado molimo malu molitvu: Daj, da sličimo tvojoj slici… Sestra Petra, koja je kao studentica radila neko vrijeme za o. Kentenicha u Milwaukeeju, svjedoči na koji joj je način on pomogao da ona sve više postaje „jedna mala Marija“:

Pater Kentenich očekuje od nas da činimo radost drugima

U posjet je dolazio jedan svećenik. Želio je slaviti svetu misu u „Svetištu egzila“... Dakle, poslali su mene da pripremim sve za svetu misu. Ostala sam tamo da budem takoreći ministrant za svećenika. Bila sam sigurna da sam to dobro učinila. Kad sam se vratila, gospodin pater je rekao: „Dobro, zar niste na to pozvali X.?“ X. je bila djevojka koja je voljela toga svećenika. Poznavala ga je od ranije i vrlo bi se radovala da je mogla slaviti svetu misu s nama. To sam znala. Ali, nije mi bilo

„U Kristu svijet obnoviti“ životu daje sjaj

Za žene i majke

ni na kraj pameti da ju pozovem. Gospodin pater je pitao: „Pa dobro, zar niste to učinili?“ Odgovorila sam: „Ne.“ Na to je postao vrlo strog: „Zar niste razmišljali o tome da biste nekoga mogli obradovati?“ Rekla sam. „Ne.“ Pitao je: „Pa dobro, kako to?“ – Mislila sam, za ime Božje, a on je mirno rekao: „Vi ništa ne vidite i ne čujete.“ Odvratila sam: „Da, to je istina.“ – To je bilo poput groma. Pitala sam: „Pa što da sad radim?“ Gospodin pater je odgovorio: „Posvijestite si iduću priliku.“Zatim se dogodilo nešto vrlo lijepo, što mi je poslije puno pomoglo. Idućeg dana gospodin pater došao je u ured i rekao: „Danas Vas

20

želim obradovati.“ On – mene? Rekla sam: „Stvarno?“ Gospodin pater: „Želim Vam nešto pokloniti.“ Zatim je iz svoje torbe izvadio svoj mali molitvenik iz egzila, naslovljen „Prema nebu“ i rekao: „To Vam sada poklanjam.“ Ostala sam bez riječi. To je sada moje najveće blago. „Raduje li Vas to?“ Odgovorila sam: „Da, i te kako!“ Na to je rekao: „Sada znate što znači obradovati nekoga.“

Kako bi bilo lijepo kada bismo i mi brinuli o tome kako možemo obradovati druge. Znamo: radost koju darujemo, vraća se u vlastito srce.

Utemeljitelj odgaja za čestitost

Sjećam se da sam – kad sam počela pisati za njega – jednom trebala list papira. ... Vidjela sam blok i otkinula si jedan list. Na to je otac Kentenich rekao: „Zašto uzimate taj list papira?“ Odgovorila sam: „Jer mi treba.“ Na to je rekao: „Komunist!“ Trebao je reći samo jednu riječ. To me duboko pogodilo. „Za Boga miloga, pa što je u tome komunističko?“, pitala sam. Onda je rekao: „Je li taj blok Vaš?“ Odvratila sam: „Ne!“ Gospodin pater: „Ali blok jest nečiji.“ Rekla sam: „Da, Vaš.“ I onda

sam za sve vijeke upamtila: niti jedan list papira ne prisvaja se samo tako.Što u uredu vrijedi komadić papira? Tijekom ljetnih praznika uvijek smo negdje radili. Tu bismo se poslužili. Nitko to nije zamjerao. No, otac Kentenich nije za svoju mladež želio taj način upravljanja tuđom imovinom, makar se radilo i o samo jednom komadiću papira. Rekao je: „Ako trebate list papira, trebate samo pitati. Odmah ćete ga dobiti. Ali ne sami grabiti.“ Mislila sam: „Samo komad papira, ali to je simbol svega.” To je bio odgoj za potpuno ispravan, čvrsti stil života.

Mislim da je to jedna sasvim praktična točka, gdje se svatko može upitati: Kako ja postupam s tuđim vlasništvom?

Ti čezneš dovesti nas baš sve do svetosti i ljude oblikovat’ uz koje znat će svi:u Kristu svijet obnovit’ životu daje sjaj…da čovjek veći budeš, ti Bogu sav se daj!

Otac Kentenich

Tekst pripredila sr. Mariana

Slavonijo, tko te ne bi volio! Lijepa li si!Tako u pjesmama mnogim o tebi piše!

I ne znam, kako tvoju ljepotu opisati više.Al’ nadvile se sumnje, više nego ikad prije,

da u tebi živjeti nije.

Raduj se, Slavonijo!Nebo sa zemljom ovdje sad se spaja!

Usred zelenih polja, slavonske ravnice,u mjestu Ivanovci zvano, s nebeskih visina,

spustila se Majka Triput Divna,na prijestolje joj dano!

Nebo sa zemljom sad se spaja

21

Svetište tvoje, Majko, u kaležu je svito,u njemu, sav znoj, suze i krv

slavonskog težaka – sve se slilo,kao u tvog Sina teškoj muci!

Otajstveni kruh i vino, okrjepa su našoj duši.

Nema ovdje gladi, Slavonac Boga moli i radi.

Šuma, livada, žitnih polja, pjesme i bećara,sve to moja Slavonija ima!Al unatoč svoj toj ljepoti,

sa stoljetnih ognjišta napuštaju je mladi.

Majko, ti nam nada budi!Da mladost ostane na rodnoj svojoj grudi!

Slavonac potomke da ne gubi!Nove pjesme nek’ se čuju, ore,

o divoti Triput Divne Majke i Slavonije moje!

Zdenka Birnbaum

22

2. srpnja 2018. u župi Svih Svetih u Đakovu okupili su se svećenici na svoj redoviti godišnji susret. Voditelj Lige svećenika vlč. Ivan Ravlić, župnik u Tesliću u Bosni i Hercegovini, redovito poziva sve svećenike na susrete uvijek u drugo mjesto naše domovine. Ovaj put domaćin je bio vlč. Tomislav Ćorluka koji je ujedno i predsjednik HŠO. Poslije pozdravnog govora imao je prezentaciju s temom „Schönstattski duhovni pokret i njegov međunarodni karakter za odgoj i obnovu Crkve“. Osvrnuo se na početak i osnutak Pokreta, na osnivača te življenje kroz Savez ljubavi i Kućno svetište. Prokomentirao je koliko se Pokret proširio u našoj zemlji, koliko je prisutan, a posebno ovdje kod nas u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Pozvao je sve prisutne na veliku proslavu koja će se 15. 9. 2018. dogoditi u Slavoniji u Ivanovcima. Posveta drugog Schönstattskog svetišta za našu HŠO je poseban događaj, a za nas u Slavoniji dugo iščekivani dan. Za sve njih, a i za članove lokalne zajednice u Đakovu imali smo sv. misu u našoj župnoj crkvi Svih Svetih. Predvodio je vlč. Tomislav, a propovijedao vlč. Ivan, naglasivši: „ Marija je ona koja nas vodi u većoj ili manjoj mjeri,

Liga svećenika u Đakovu

pobožnost će prema njoj slabiti ili jačati ovisno o tome koliko će ona biti predmet našega štovanja. U kući gdje je MTA svako zlo nestaje, udaljuje se. U toj kući nema zla kršćanina, katolik prepoznaje svoju istinsku kuću, osjeća se sigurnim u svojoj obitelji, u svojem ja. Đavlu nema mjesta gdje je Majka Božja, ona nadvladava i strah i nemir... Ona je sigurna barka u poplavama ljudskog života. Brižna je za muke u životnim teškoćama, bliska je ispaćenom i izmučenom srcu. Kao Majka ne srami nas se nikada, samo čeka da pomogne svojoj iznemogloj djeci. Marija je tako postala izvor nade i istinske radosti. Po njezinu primjeru poniznosti i po Njezinoj raspoloživosti Božjoj volji pomaže nam toliko da nam vjera postaje radosni i neograničeni navještaj Evanđelja. Tako će naše poslanje biti plodno, jer se temelji na Marijinu majčinstvu.“

Susret smo nastavili u zajedničkom druženju i na kraju izmolili našu posvetnu molitvu te dogovorili da termin našeg sljedećeg susreta bude upravo 15. 9. u Ivanovcima. Ostajemo zajedno - Jedno srce u Ocu! Izvijestila Mira Erceg

23

Četvorica svećenika Njemačke schönstattske lige došli su 5. srpnja 2018. u posjet Hrvatskoj schönstattskoj ligi svećenika u RH, smjestivši se u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. To su: direktor Bernhard Pawelzik iz Freiburga, direktor Franz Ramstetter iz Speyera, Michael Maas iz Freiburga i dr. Christian Löhr, generalni rektor s brda Moriah u Schönstattu. Po dolasku su s predsjednikom HŠO, vlč. Tomislavom Ćorlukom razgledali kulturne i duhovne znamenitosti Đakova – katedralu sv. Petra (stolnu crkvu Đakovačko-osječke nadbiskupije), Katolički bogoslovni fakultet... Nakon večere razgledali su crkvu

Susret Schönstattske lige svećenika iz Njemačke i

HrvatskeSvih Svetih te potom posjetili đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. dr. Đuru Hranića s kojim su se u razgovoru zadržali oko dva sata. Sutradan, 6. srpnja posjetili su Vukovar – razgledali franjevački samostan i crkvu svetih Filipa i Jakova, gdje im je gvardijan fra Ivica Jagodić u kripti crkve prikazao film o stradanju u Vukovaru, potom su razgledali središte grada, Memorijalno spomen groblje, crkvu Gospe Fatimske... Nakon povratka u Đakovo četvorici njemačkih svećenika i vlč. Tomislavu Ćorluki pridružio se u poslijepodnevnim satima župnik iz Teslića, vlč. Ivan Ravlić.

24

Svetac svakodnevice

ljubi svog bližnjega

radi Boga i Krista. Radi

Boga on mu daruje

svoju ljubav na dvostruki način: prvo

zbog toga i utoliko ko-

liko se u njemu odra-

žava Božja savršenost,

a potom i stoga što Bog

to želi i jer se tako

proslavlja.Otac Kentenich

Tu se poveo razgovor o smislu dolaska schönstattskih svećenika u Hrvatsku. Gosti su se zanimali za trenutno duhovno i vjersko ozračje u Hrvatskoj, što im je predsjednik HŠO vlč. Ćorluka pojasnio, a potom se diskusija usmjerila na promišljanje o Međunarodnom laičkom pokretu u Schönstattu i njegovom djelovanju. Schönstatt je definiran prema specifičnoj duhovnosti, a ne po državama, niti prema strogoj formi - to je fleksibilan i dinamičan Pokret koji stoga veoma inzistira na promjena koje vode na bolje. Naglasak je stavljen na slušanje i osluškivanje ljudi ovoga vremena. Treba nastojati ideje p. Kentenicha što bolje provesti u djelo, u skladu s današnjim vremenom. Majka prati što njezino dijete treba, tako Nebeska Majka prati današnjega čovjeka i želi odgovoriti na njegove potrebe. To je uvijek naglašavao p. Kentenich. Treba tražiti točku koja ljude pokreće i nastojati im dati odgovor na to što ih može pokrenuti. Također se raspravljalo općenito oduhovnoj klimi koja vlada te stavovima svećenika i laika u odnosu na laičke pokrete...

Vlč. Ćorluka iznio je slučaj predavanja bogoslovima u Đakovu o Schönstattskom pokretu prilikom kojega je zaključio da je potrebno mlade bogoslove u Hrvatskoj više motivirati za schönstattsku duhovnost. Paralelu s time povukao je vlč. Ravlić kazavši da je ista situacija očita i drugdje– motivaciju za schönstattsku duhovnost treba poticati i kod svećenika i kod vjernika, posebice onih koji se nazivaju „schönstattovcima“, kako ubuduće pobožnost prema Gospi Schönstattskoj ne bi počela stagnirati. Susret i razgovor trajali su nekoliko sati. Pozvani smo na jedan tjedan razmataranja kojega možemo nazvati Grüner Geist (Duh utemeljitelja)od 2. do 7. rujna tekuće godine.Na seminaru će se govoriti o Schönstattu kao izazovu, koji u čovjeku proizvodi radost. Treba produbiti vizije i spoznaje našega utemeljitelja. Brdo Moriah treba dobrim

učiniti i duh i tijelo. Nastojat će se razraditi način kako zajedničkim skupom pospješiti i unaprijediti rast schönstattske duhovnosti. Trebamo izaći iz sebe da bi duhovnost mogla prodrijeti u nas.

Potom se postavilo pitanje kako Schönstattski pokret djeluje u RH i BiH. Konstatirano je da ima manjkavosti i slabosti te se raspravljalo o tome kako se rast u schönstattskoj duhovnosti može unaprijediti - prvenstveno na način da svi trebamo raditi na sebi što će se onda očitovati i u rastu Pokreta...

Sutradan su četvorica njemačkih svećenika krenula dalje na put prema hrvatskome jugu.

Vlč. Ivan Ravlić

25

Duhovne vježbe Hrvatske schönstattske lige svećenika završene su u petak 27. srpnja u franjevačkom samostanu Navještenja Marijina na otočiću Košljun pokraj mjesta Punat na otoku Krku. Petodnevni susret u prostoru samostana iz 15. st. okupio je petnaest svećenika e Schönstattske obitelji iz Hrvatske, BiH i Njemačke. Duhovne vježbe o temi ‘Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta’ (Mt 28,20) predvodio je vlč. Hans Eschbaumer iz biskupije München Freising. Organizator susreta bio je vlč. Ivan Ravlić, župnik u Tesliću, glavni koordinator Hrvatske schönstattske lige svećenika. Svaki dan svećenici su zajednički molili Časoslov, imali predavanja, duhovna razmatranja i misno slavlje.

„Želimo ljude dovesti do spoznaje da su ljubljeni od Boga i prihvaćeni. Častimo Boga po Mariji, kroz Savez ljubavi sklopljen s Marijom. To znači da razumijemo našu posvetu kao savez, kao što je krštenje savez između Boga i ljudi. U svakodnevici molimo Mariju da nas koristi kao svoje oruđe, svoje

Duhovne vježbe Hrvatske schönstattske lige svećenika na

Košljunu

dnevne dužnosti njoj poklanjamo“, rekao je vlč. Eschbaumer, istaknuvši da Bog osobito djeluje na mjestima hodočašćenja, pa i preko Marije u Schönstattskim svetištima. U svijetu se nalazi dvjesto filijala, tj. Filijalnih svetišta, kapela posvećenih Schönstattskoj Gospi koje su potpuno iste kao Prasvetište, tj. kapelica u mjestu osnivanja Pokreta, u Schönstattu. U Hrvatskoj je to Schönstattsko svetište u Maloj Subotici, a 15. rujna 2018. posvetit će se drugo Schönstattsko svetište u Hrvatskoj, u Ivanovcima kod Valpova. Vlč. Eschbaumer istaknuo je da se u življenju schönstattske duhovnosti osobito ističe velikodušnost. Članovi te Obitelji dnevno mole krunicu, neku drugu molitvu ili čine dobro djelo. Trud uložen u apostolat i molitvu daruju Majci Božjoj. „To je veliko milosno blago. Majka Božja želi položiti svoje zaštitničke ruke na ljude. Majci darujemo molitve i djela u njezino milosno blago, da ona iz tog blaga milosti dalje djeluje... Svijest o duhovnoj povezanosti s Majkom Božjom izgrađuje se kroz posvetu“, rekao je vlč. Eschbaumer.

26

U sklopu Pokreta osobito je raširena pobožnost Hodočasničke Gospe koja je počela u Brazilu 1950. g. Sliku Schönstattske Gospe nosi se od obitelji do obitelji, što znači ne samo da mi idemo Mariji, nego i Marija dolazi k nama. Jedan takav molitveni krug okuplja do petnaest obitelji koje mole pred slikom Schönstattske Gospe, naizmjence u mjesec dana. U Njemačkoj je preko 5 000 krugova, u Hrvatskoj djeluje 1500 krugova obitelji koji mole pred slikom Schönstattske Gospe. Ako je prosječno u jednom krugu deset obitelji, molitva Majci Božjoj po toj duhovnosti u Hrvatskoj okuplja najmanje 15000 obitelji. Plod tog hodočašćenja Gospine slike je i to da su se dogodila mnoga pomirenja između osoba ili obitelji koje prethodno nisu komunicirale ili su bile u svađi.

Danas pokret djeluje u preko i okuplja milijune članova diljem svijeta. Vlč. Ivan Ravlić rekao je da je ocu Kentenichu i bl.

Na blagdan Uznesenja Gospodina našega Isusa Krista na nebo 10.5.2018. došao je u našu zajednicu naš dragi pater Christoph Horn.

To je bio baš veliki dan i veliko slavlje u našoj Shönstattskoj obitelji. Slavili smo 20. godišnjicu schönstattske duhovnosti u Hrvatskoj, 20 godina schönstattske duhovnosti u Svetom Ivanu Zelini i blagoslov prvog Bildstocka („slika na stupu“) u Pretokima.

Alojziju Stepincu zajedničko geslo koje su dokazali životom: ‘Ljubiti Crkvu’. „To piše na grobu o. Kentenicha i bl. Alojzije nije se htio odreći svoje Crkve i naroda. Obojica su poticali puk da BDM stave u središte života, da Gospi predaju sebe, da kod nje stvore blago, zalihe po kojima će postići vječno blaženstvo. S Marijom možemo sve učiniti. Cijeli rat bio sam u BiH, nema iz kojeg oružja nisam bio gađan, vjerujem da me Gospa sačuvala. Duhovne vježbe dale su mi snage i duhovnu hranu, rekao je vlč. Ivan. On je prvi svećenik s hrvatskog jezičnog područja koji je upoznao Schönstattski pokret 1974. g. Hrvatska schönstattska liga svećenika okuplja petnaest aktivnih svećenika, a povremeno tridesetak. Vlč. Ivan je istaknuo da je u štovanju Gospe Schönstattske privlačna pedagogija o. Kentenicha i metoda samoodgoja, po kojoj čovjek sebe odgaja po uzoru na Majku Božju, istaknuvši moto ‘Ništa bez tebe, ništa bez nas’.

Ines Grbić

Blagoslov prvog Bildstocka u Svetom Ivanu Zelini

Osim našeg patra Christopha, odazvale su se i članice HŠO iz Soblinca i iz Donje Zeline, kao i sve naše kontaktne osobe i ostali vjerni članovi i članice iz Svetog Ivana Zeline. Ovim putem veliko hvala svima koji su sudjelovali i pomogli na bilo koji način. Program smo započeli ručkom, a zatim je pater blagoslovio Bildstock. Nakon toga je uslijedila pjesma te molitva i krunica našoj Majci Triput Divnoj. Pater Christoph je održao nagovor i onda smo izmolili molitvu za drugo Svetište u Ivanovcima gdje ćemo zajedno sa cijelom HŠO ponovno proslaviti

27

Bildstock u Pretokima

Jedno Srce u Ocu - kod Marije Hadaš na vratima

Pater i članice HŠO iz Donje Zeline i Soblinca

Blagoslov Bildstocka

U molitvi kod Bildstocka

20 godina schönstattske duhovnosti u Hrvatskoj.

Podružili smo se uz kolače, malo predahnuli i krenuli na sv. misu u crkvu sv. Ivana Krstitelja gdje je i naše Župno schönstattsko svetište. Koncelebriranu svetu misu predvodio je naš svećenik včl. Vlado Bogdan. Na kraju, kao zahvalu našoj Majci Triput Divnoj za sve milosti koje smo primili kroz ovih 20 godina, otpjevali smo našu schönstattskuhimnu Ti plaštem nas zaogrni.

Kao voditeljica još jednom svima zahvaljujem, a posebno obitelji Hadaš.

Na taj dan, 10.5.2018. naša članica Marija Hadaš slavila je 3 godine sklopljenog drugog stupnja Saveza s Majkom Triput Divnom.

Hvala Ti, Majčice, na odgoju i rastu u vjeri, što nas vodiš do Isusa i do našeg dobrog Boga Oca.

Božji blagoslov za domovinu Hrvatsku i cijeli svijet, voditeljica Zvjezdana Pršec

28

Svetište u Ivanovcima

29

Milosno vrijeme pripreme i slavlje Hrvatske schönstattske obitelji na dan posvete Svetišta MTD u

Ivanovcima 15. rujna 2018.

U godini koju smo posvetili našem utemeljitelju i duhovnom ocu Josefu Kentenichu, u kojoj posebno molimo za njegovo proglašenje blaženim, naša Schönstattska obitelj radosna srca PROSLAVLJA POSVETU DRUGOG HRVATSKOG SVETIŠTA MAJKE TRIPUT DIVNE, KRALJICE I POBJEDNICE SCHÖNSTATTSKE - U IVANOVCIMA 15.9.2018., upravo na dan kada obilježavamo 50. godišnjicu odlaska o. Kentenicha, tj. njegova povratka Ocu, a nedugo nakon što smo u kolovozu ove godine proslavili 9. obljetnicu posvete prvog Hrvatskog schönstattskog svetišta Kraljice srca u Maloj Subotici.Svetište u Ivanovcima

Uz posvetu Svetišta u Ivanovcima 15. rujna slavili smo i 20 godina Akcije Hodočasničke Gospe u Hrvatskoj.

Koliko dugo je u našim srcima gorjela vatra i zebnja, hoćemo li imati Svetište u Slavoniji i kada? Od dana postavljanja kamena temeljca za Svetište u Maloj Subotici, naša draga Hodočasnička Gospa utirala je putove za drugo Svetište, a milost se Majčina izlila iz Svetišta Kraljice srca iz Male Subotice na sve nas.Naše molitve i žrtve povezuju nas u jedan Savez ljubavi.Kroz Isusovu žrtvu na križu,kada je nastao prvi Savez ljubavi, naša će velika Obitelj po Majci Triput Divnoj biti zauvijek povezana, kao jedno tijelo i jedan duh.Bog je ljubav, a mi, kao marijanski pokret, u ovo vrijeme velike milosti slavlja blagoslova drugog Svetišta u Hrvatskoj, ovdje u Ivanovcima, priznajmo se malenima jer Bog sve vodi po planu svoje ljubavi.

Vjerujemo da je Bog providio za nas u Hrvatskoj ljude koji nas vode, koji su nas odgajali i pripremali da po Savezu ljubavi budemo oruđe u ruci Majke Triput Divne. Mi, kao laici, to i ne možemo iskazati, stoga se pridružujemo riječima koje je izrekao naš nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije, msgr. dr. Đuro Hranić, kao i naš predsjednik HŠO, vlč. Tomislav Ćorluka, koji su obuhvatili sav milosni značaj i sve one koji su uključeni u veliki plan odgoja novog čovjeka za novo doba, kako je to proročki predvidio naš osnivač, otac Josip Kentenich... Od samih početaka

30

našeg osnivanja pratio nas je i naš prvi predsjednik, blagopokojni msgn. Ivan Šešo, i pok. sestra Mirjana Kukuljan, potom sestre Mariana i Ramona, kao i sestra Hedwiga, a veliki doprinos da ovo naše djelo izgradnje Svetišta u Ivanovcima u duhovnom smislu uspije dao je župnik u Harkanovcima, vlč. Josip Martinović. Neizmjerno smo zahvalni patru Christophu Hornu, našem duhovniku i rektoru prvog Svetišta u Maloj Subotici, a sada i drugog našeg Svetišta u Ivanovcima, za požrtvovan rad kroz dvadeset godina ustrajnog vodstva Hrvatske schönstattske obitelji.

Izgradnju Svetišta u Ivanovcima svojedobno je podržala predsjednica mjesta gđa Spomenka Stanić, uz podršku svih Ivanovčana i drugih članova naših obližnjih lokalnih zajednica – novo Svetište, nova nada.

Kapelica Majke Triput DivneIvanovci 15. 9. 2018.

Kako je lijepo osjetiti nadu, kako je dobro živjeti u skladu.S bližnjima, koji sebe daju, na ovom svijetu – za život u raju.

/početni stihovi pjesme Katice Gazdić/

Priprema za posvetu Svetišta

U pripremi za posvetu Svetišta MTD kroz trodnevnicu i sv. mise u župnoj crkvi sv. Ivana Kapistrana osluškivali smo svoja srca, pripremali smo se u strepnji i radosnom očekivanju kada će se kapelica otvoriti, kada će Majka Triput Divna doći s nebeskih visina i nastaniti se ovdje usred ove široke ravnice, u Ivanovcima pokraj Valpova. Vjerujemo da će naši duhovni doprinosi za posvetu Svetišta, s našim nakanama i zavjetima koje smo položili u vrčeve,

potaknuti našu dragu Majčicu da iz ovoga Svetišta trajno izlijeva obilje milosti na sve nas.

Vina nemaju - na Majčine riječi Isus je učinio prvo čudo. Vjerujemo da će isto i danas učiniti za sve nas da u nama umnoži vjeru, ljubav i nadu, da naučimo dijeliti kruh s onima koji su u potrebi, kako duhovnoj, tako i materijalnoj, jer mi smo jedna velika Obitelj povezana ljubavlju Majke Triput Divne. Tri velika blagdana u tome su nam putokaz: trodnevnicu pripreme za blagoslov Svetišta započeli smo 12. rujna - na blagdan Imena Marijina, a završili 14. rujna - na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa i kao treći blagdan: Posveta Svetišta bila je na blagdan Gospe Žalosne, tj. na dan preseljenja u vječnost o. Kentenicha. To nam je znak da je ovo Svetište od vjekova upisano u planu Božje ljubavi za nas.

31

Trećega dana trodnevnice bio je vrhunac radosnog očekivanja, kada su članovi HŠO pristizali iz svih krajeva i kada je crkva sv. Ivana Kapistrana postala tijesna da nas sve primi.Misno slavlje služio je pater Christoph, sa svojim subratom iz Švicarske, patrom Rene

Naše Svetište – dugoočekivano U večer prije posvete Svetišta došli smo puni radosti u Ivanovce. Postalo je stvarnost ono za što smo desetljećima molili i žrtvovali: Smjeli smo Majci Božjoj predati Schönstattsko svetište na slavonskoj zemlji.Opet se pokazuje da Bog koristi upravo malene i slabe kako bi učinio velika djela: Kako je malo naše stado! Kakvo obično mjesto je Bog sebi odabrao! Kako bespomoćno smo doživljavali uvijek iznova velike poteškoće i prepreke! Kako smo bili maleni i kako su malena sredstva za ovakvo veliko djelo! Tako vrijedi i za nas ono što je otac Kentenich rekao 18. listopada 1914. u času utemeljenja: „Koliko je puta u svjetskoj povijesti ono malo i

Slavlje uređenja Svetišta 14. 9. 2018.

Klausom, a zatim je uslijedilo klanjanje pred Presvetim. Duhovno okrijepljeni pošli smo zatim do našeg novog Svetišta.

Izvijestila Marija Račić

neugledno bilo izvorom velikoga i najvećega. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kod nas?”

Čudesno vodstvo božanske providnosti ispunjavalo nas dubokom radošću i zahvalnošću: naše Svetište će biti posvećeno, točno na dan kada se u Schönstattskoj obitelji slavi zlatni jubilej odlaska našega oca i utemeljitelja u vječnost. Tako je ovo Svetište također i naš dar njemu. Bili smo uvjereni da otac Kentenich je u ovom času bio među nama.

Naše Svetište – vrijedno po žrtviU zahvalnosti smo se prisjećali Schönstattovaca predhodnih generacija, koji su s velikom ljubavlju i entuzijazmom

32

širili Schönsattsku duhovnost u našoj zemlji i zapečatili svoju predanost žrtvom života. U vrčevi ispred Svetišta mogli smo i mi staviti svoje prinose - naše spremno Da, križu koji nam je dan, sve molitve i žrtve,

Naše Svetište – zajedno izgrađeno

Različite zajednice i pojedinci našeg pokreta odabrali po jedan dio, predmet ili simbol Svetišta koje su htjeli poklanjati za Svetište, a to ne samo materijalno, već su ga i duhovno obradili. Oni sami žele, poruku koja je povezana s tim predmetom, predstavljati u svom životu i tako doprinijeti da Svetište živi.

Ove su darove članovi iz svih krajeva HŠO svečano unosili u Svetište odnosno dali

naše nastojanje - biti sličan Mariji, svetost svakidašnjice i apostolsku revnost, kako bi na taj način osigurali plodnost ovog milosnog mjesta.

su Majci Božjoj u vlasništvo, na primjer kameni pod, krov, prozori, tornjić, zvono te svetohranište, vječno svjetlo, križ jedinstva, istočni križ, vrč, sviječnjaki i svjetlo, a na kraju darovi za dostojno liturgijsko slavlje kao kalež i pokaznica, misal i misnica...Schönstattske Marijine sestre poklonile su novu Oltarsku sliku Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske uz riječi:

33

Draga Triput Divna Majko, Kraljice i Pobjednice Schönstattska, s velikom radošću donosimo tvoju sliku za Svetište koje želiš prisvojiti. Ova slika, kao milosna slika, ide po cijelom svijetu. U njoj želiš doći i u ovo drugo Hrvatsko svetište. Postavi ovdje svoje prijestolje kao u Schönstattu u Prasvetištu. Privuci k sebi ljude u Svetištu i odgoji ih za upotrebljivo oruđe u svojoj ruci. S ocem Kentenichom te molimo: Svima koji dolaze ovamo široko otvori svoje i srce svoga Sina.

Uređenje Svetišta završili smo u ophodu oko kapelice sa Slikom Triput Divne Majke čineći zatvoreni krug sa zapaljenim svijećama. Učinili smo tako živi prsten oko našeg novog Svetišta.

Kao nova osnivačka generacija obnovili smo svoj Savez ljubavi. Sjedinjeni s našim ocem i utemeljiteljem – jedno srce u Ocu – stavljali smo se na raspolaganje kao oruđa za veliko poslanje koje Marija želi ispuniti iz ovog Svetišta:

„Širit ćemo svuda ime Tvoje slavno,u svetište ljude vodit ćemo stalno,neka ovdje s Tobom i u Nebu goreTrojstvenome Bogu vječnu hvalu zbore.“ (J. Kentenich)

A onda se zaorila naša Schönstattska himna: „Ti plaštem nas zaogrni“

Za kraj bilježimo riječi jedne od prvih članova HŠO Slavonije, gospođe Goranke Kenfelj Čajkovac: „Bila je već kasna večer i uzbuđenje u iščekivanju sutrašnjeg slavlja 50. obljetnice rođenja našeg osnivača Josepha Kentenicha za vječnost i radost posvete Svetišta MTA raslo je u svima. Stoga smo se razišli da sutrašnji dan što prije osvane. Od svega usuđujem se istaknuti ljepotu zajedništva, jer su u programu sudjelovali članovi HŠO iz svih krajeva Lijepe naše potvrđujući time naše ovogodišnje geslo: JEDNO SRCE U OCU.“

Za kraj bilježimo riječii prve regionalne voditeljice gđe Goranke Kenfelj: Bila je već kasna večer i uzbuđenje u iščekivanju

sutrašnjeg slavlja 50. obljetnice rođenja našeg osnivača Josepha Kentenicha za vječnost i radost posvete Svetišta MTA raslo je u svima. Stoga smo se razišli da sutrašnji dan što prije osvane. Od svega usuđujem se istaknuti ljepotu zajedništva, jer su u programu sudjelovali članovi HŠO iz svih krajeva Lijepe naše, potvrđujući time naše ovogodišnje geslo: Jedno srce u Ocu.

U ovom dijelu slavlja uređenja Svetišta korišteni su tekstovi sestre Mariane Herman, kojoj zahvaljujemo.

34

Posveta Schönstattskog svetišta u Ivanovcima 15. 9. 2018.

Konačno je osvanuo taj dugo očekivani dan u koji smo željeli izliti sve naše osjećaje, misli, riječi i djela, darujući Majci Triput Divnoj još jedno Schönstattsko svetište u Hrvatskoj, ovdje u Slavoniji, u Ivanovcima. Blagdan je Žalosne Gospe i spomen na prvi Savez ljubavi, kada je Isus s križa rekao „onom učeniku“: Evo ti Majke, a majci Mariji: Evo ti sina.Hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske i šire regije, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, dolazili su od jutarnjih sati u ovo malo slavonsko selo Ivanovce, gdje su ih dočekivali širokogrudni domaćini i prekrasan prizor - zelenilo travnatog prostora na kojemu se u nebeskom plavetnilu na maloj uzvisini usred široke ravnice bijeli kapelica - naše novo Svetište.U prijepodnevnom programu održavala se proslava 20.godišnjice Akcije Hodočasničke Gospe u Hrvatskoj, o čemu izvješćujemo u posebnom članku voditeljice AHG, gđe Ivane Mikac koja je sa svojim suradnicama iz Male Subotice već u četvrtak bila u Ivanovcima kako bi priredila cijeli program. Od srca im svi zahvaljujemo i molimo za njih zagovor MTD i blagoslov Božji u nastavku tog velikog apostolata u našoj HŠO.

Na priređene stolove postavljaju se slike Hodočasničke Gospe. Ovoga puta bila je zajednička proslava za cijelu Hrvatsku i BIH te je p. Christoph na kraju programa blagoslovio više od 1500 slika.

35

Tajna Schönstattskog svetišta u Ivanovcima – nagovor p. Christopha uslijedioje pod tim nazivom nakon pauze, a pater je u njemu sažeo tajnu života i ljubavi koju tek trebamo otkrivati... Cjeloviti tekst tiskan je u divnoj knjižici koju su svi hodočasnici dobili kao njegov poklon. Knjiga je preduboka da bi je mogli komentirati, trebamo je čitati i pomalo usvajati kao blago koje nam je ponuđeno na jednom mjestu. Čuvajmo ju za nove naraštaje i kao uspomenu na dan 15.9.2018., kada je posvećeno Svetište u Ivanovcima. Hvala Vam, patru Christophe, što nas kao dobri pastir vodite (na lijepom hrvatskom jeziku) i razumijete kao narod; milost Božja neka Vas i ubuduće prati!

Iza nagovora uslijedio je program posvećen ocu Kentenichu, našem osnivaču koji je preminuo upravo na današnji dan, 15. rujna 1968. (prije 50 godina), na rukama

tada mladog svećenika iz Hrvatske, karmelićanina o. Drage Marića. Kao što smo u pripremi za blagoslov Svetišta molili devetnice i trodnevice ocu Kentenichu, nastavimo i dalje ići s njim na putu do Majke Marije, koja je naša pomoćnica i zaštitnica. Služeći se njegovom literaturom bit ćemo poučeni kako podnositi križ i patnju, kako praštati, kako živjeti u mirnom predanju u Božje ruke. Dajmo se blagosloviti od oca Kentenicha u duhovnom smislu i danas, kao što je podijelio blagoslove i na svojoj posljednjoj svetoj misi u Crkvi klanjanja.

Zahvaljujemo ocu Dragi Mariću što je na posveti bio s nama i što je na kraju slavlja dijelio pojedinačne blagoslove.Hvala sestri Ramoni na vođenju ovog dijela programa.

/Izvijestila Marija Račić/

U subotu, 15. rujna 2018. u Ivanovcima pokraj Valpova (filijala župe Gospe Snježne u Harkanovcima), posvećeno je drugo Schönstattsko svetište u Hrvatskoj. Svetište je posvetio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić, u zajedništvu s nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem i u koncelebraciji 20 svećenika.

SVETA MISA I POSVETA SVETIŠTANovo marijansko svetište u Ivanovcima

36

Na cjelodnevnoj svečanosti okupilo se oko 1500 vjernika iz svih krajeva Hrvatske. Događaj je to koji predstavlja važnost i za međunarodnu zajednicu jer su se među gostima našli vjernici iz Austrije, Švicarske, Njemačke te Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Svetište u Ivanovcima je među 200-tinjak potpuno jednakih kapelica u svijetu.

Nakon Male Subotice, niknulo je novo marijansko svetište u Slavoniji. Biblijske riječi iz Knjige proroka Ezekijela: Sklopit ću s njima Savez i postavit ću svetište svoje među njima (Ez 37,26) homilije nadbiskupa Đure Hranića otkrivaju pozadinu dugogodišnjeg iščekivanja članova Hrvatske schönstattske obitelji (HŠO) kada i gdje će biti svetište Majke Triput Divne u Slavoniji. Početci govora o svetištu i traženje zemljišta u Slavoniji idu još u 1997. godinu. Čekalo se dvadeset godina. I dočekan je taj dan, obasjan suncem najtoplijeg rujanskog ljeta 2018., kada su već od 9 sati započeli pristizati vjernici sa svih strana zauzimajući

svoja mjesta ispred bijele kapelice. Nakon prvih sat vremena program je pratilo više od 500 hodočasnika. Riječju, slikom, pjesmom, glazbom, pokretom i scenskim prizorima predočeni su najvažniji trenutci koji su znakovito predstavljali put do današnjeg slavlja i posvete Svetišta. Redale su se zastave i slike brojnih zajednica HŠO od Dubrovnika preko Neuma i Mostara do zajednica širom Međimurja i Zagorja, te najbrojnijih, zajednica iz cijele Slavonije. Tisuće Gospinih slika predstavljale su deset puta više vjernika koji Gospu Hodočasnicu primaju u svoje domove.

37

U svom nagovoru, duhovnik HŠO, Schönstattski pater, pater Christoph Horn ukazao je na veličinu i dragocjenost događaja u Ivanovcima: „Ovo zaista nije ljudsko djelo i ljudska izmišljotina – to nitko nije mogao izmisliti i planirati, nego sam Bog. Zato smijemo i ovdje u Ivanovcima biti sigurni da služimo Božjem djelu i planu.“ Riječi su to svećenika koji je donoseći humanitarnu pomoć u poratnim godinama započeo upoznavati hrvatski narod, nakon toga kao svećenik širio je Radosnu vijest i s Marijom na usnama poticao je štovanje Gospe u svakodnevici našeg života u obitelji i župi te

nas upoznavao s djelom o. Kentenicha – o. ulozi oca Kentenicha slušali su i supružnici iz miješanih brakova te je uz molitvu Majci krenulo i ekumensko djelovanje iz svakodnevice vjernika u Hrvatskoj, Srijemu, Vojvodini, Crnoj Gori, BiH.

I dvadeset godina poslije sagrađeno je drugo Schönstattsko svetište u Hrvatskoj.Svetište Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske posvećeno je u svečanoj euharistiji o kojoj je predvoditelj mons. Đuro Hranić uzvišeno govorio:

Mi, ovako okupljena vidljiva zajednica koja slavi euharistiju i po pričesti se sjedinjuje s Isusom Kristom, kao ljudi i kao zajednica danas sklapamo Savez ljubavi s Bogom

i postajemo vidljivo svetište – Kristovo otajstveno tijelo u svijetu.Danas posvećujemo jednu novu zgradu Crkve i novi oltar za slavljenje euharistijskog otajstva s kojeg ćemo se hraniti i ugrađivati u Crkvu, koja je otajstveno tijelo Kristovo i svetište Božje s ljudima.“

Uz 1500 vjernika i 20 svećenika počasno mjesto u liturgijskom slavlju zauzimao je domaći sin, nadbiskup u miru mons. Marin Srakić. Njemu pripadaju velike zasluge što se inicijativa za gradnju Svetišta u Ivanovcima nije „ugasila“.

Najbolju zahvalu mons. Marin Srakić dobio je kroz odličnu organizaciju Ivanovčana i mještana susjednih sela koji su na svakom koraku slušali hvale za svoj trud s kojim su slavlje učinili radosnim doživljajem za sve nazočne.Predsjednik HŠO vlč. Tomislav Ćorluka i domaći župnik vlč. Jozo Martinović bili su više od domaćina brojnim hodočasnicima i puku Belih sela (stari naziv za sela Ivanovce, Marjančace, Zelčin i Harkanovce), ali i predstavnicima lokalne, gradske i županijske vlasti. Među njima vrijedno je istaknuti župana gosp. Ivana Anušića i gradonačelnika Valpova, gosp. Matka Šutala. Njihova nazočnost, kao i dolazak hodočasnika iz Švicarske, Austrije, Njemačke i BiH, predstavlja Svetište u Ivanovcima kao važno međunarodno

38

marijansko svetište koje će dolazak hodočasnika u Ivanovce i Valpovštinu razvijati novi pristup štovanju Marije Triput Divne u svakodnevici vjernika katolika i drugih kršćana.

Sva događanja u Svetištu popraćena su s puno glazbe, pa su svoj nastup u predvečerje posvete imali VS Matheus iz Bizovca, a cjelodnevni program pjesmom i glazbom pratio jezbor Majke Triput Divne iz župe sv. Josipa iz Josipovca.

Schönstattska duhovna glazba koja slavi Majku Triput Divnu odlično zvuči na hrvatskom jeziku, a časne sestre Ramona i Marijana, poput patra Christopha, odlično

su zamijenile svoj njemački govor hrvatskim jezikom kojim navještaju Marijinu živu nazočnost u današnjem vremenu međukršćanima u Hrvatskoj. Kapelica u Ivanovcima kao marijansko svetište potvrđuje da je Marijina misija

u Hrvatskoj od velike važnosti za cijelu Europu, jer hrvatski narod Mariju, Isusovu majku stoljećima nosi u srcu. Narodi Europe mogu učiti iz hrvatskog primjera kako se moli, utječe, pjeva i hodočasti Mariji Majci. Izvijestili: Slaven Školka, Mirjana Gradinjan, Ivica Filipović

U nedjelju, 16.rujna, pater Christoph je uz koncelebraciju o. Drage Marića služio sv. misu zahvalnicu.

Bili smo sretni da možemo bliže prići našoj dragoj Majčici, pokloniti se pred Svetohraništem i sa udivljenjem zagledati se u našu Majku Triput Divnu. Majka vidi u naša srca i mogli smo joj sve prikazati, a iznad svega zahvaliti joj što nam je došlau našu Slavonijuda nas preobrazi, da budemo dostojna djeca trojedinog nam Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

Sveta misa zahvalnica 16. 9. 2018.

39

Tko si ti? Tko je otac Kentenich? To su pitanja na koja smo na danposvete Svetišta u Ivanovcima dobili odgovore uz prikaz života oca Kentenicha kroz slike, igrokaz i intervju koje je priredila sestra Ramona s djecom, članovima Obiteljske akademije

Pater Christoph je imao propovijed u kojoj nam je izrekao sve što je važno da ovo Svetište živi i nakon blagoslova./Zamolit ćemo patra da opet napiše jedno pismo svima./ Nakon blagoslova i posvete nabožnih predmeta, bilo je još jedno druženje, ponuda domaćina i pozdravi za rastanak.

i hodočasnicima iz naših regija.Djeca su kroz igrokaz o Kraljevima i rođenju malenog djetešca u Betlehemskoj štalici usporedila život našega osnivača i utemeljitelja. U ono vrijeme zvijezda je vodila Kraljeve do malenog djetešca,a

Draga Schönstattska obitelji, dragi hodočasnici, vjerujem da još i danas svi imate pred očima naše Svetište s milosnom slikom naše Majke Triput Divne, koja se trajno nastanila na ovom mjestu i tako ga učinila milosnim. Moje srce - Tvoje Svetište. IzvijestilaMarija Račić

Tko si ti?

današnja zvjezda vodi Kraljeve do oca Kentenicha.

TVOJE SVETIŠTE NAŠ JE BETLEHEM. Vidimo da je kršćanstvo započelo u Betlehemskoj štalici, a gdje je nastao Schönstatt? U čitanjima ima prikaz o Schönstattskom svetištu.Naš otac i utemeljitelj je ZVIJEZDA U NOĆI OVOGA VREMENA. Kako naći put do Oca govori nam naše geslo,koje nam pokazuje put: JEDNO SRCE U OCU. Tko može Europi ponovno darovati Krista? - Samo Majka Božja.

Život prije i poslije Betlehema uspoređujemo sa životom prije i poslije Svetišta. TKO JE OTAC KENTENICH? Čovjek koji uspostavlja veze. U albumu

40

Schönstattske obitelji imamo slikoviti prikaz oca Kentenicha od djetinjstva do smrti. Uz pomoć slika i listanja albuma pratimo slijed života i djelovanja oca Kentenicha u našem Schönstattskom pokretu. Prikazano je djetinjstvo, mladost, svećeništvo.

ŽIVJETI SVETO USRED SVIJETA,MARIJA ODGOJITELJICA.Zatim slijedi osnivanje Schönstatta kad otac Kentenich s mladim sjemeništarcima (učenicima) sklapa Savez ljubavi s Marijom.Marija odgaja slobodnoga čovjeka - NIŠTA BEZ TEBE NIŠTA BEZ NAS.Potom pratimo odlazak oca Kentenicha u

koncentracijski logor u kojemu je takodjer vršio svoje poslanje. Zatim slijede putovanja po svijetu,egzil i progonstvo.Crkva odvaja oca Kentenicha od njegova djela, primoran je na odlazak u SAD gdje razvija KARIZMU DOKAZIVANJA LJUBAVI ZA SVOJE DJELO.Iza toga dogodio se povratak kući, a nedugo zatim preminuće..

Vidimo da nije imao lak život, ali nije odustao. Bio je ispunjen svojim poslanjem, bio je strpljiv, pažljiv, brižan. Postoji „VRIJEME PRIJE OCA KENTENICHA I VRIJEME POSLIJE OCA KENTENICHA „

Mira Šimić

41

Životne mijene u neprekinutom tijeku utječu na nas i našu okolinu. Svi se mijenjamo. Mijenjamo se ovdje i sada. Drugačiji smo nego jutros, drugačiji ćemo biti sutra.U mojim životnim mijenama dogodilo se nešto čudesno. Nisam mogla ni slutiti da će se na mojem životnom putu (uz mnogo drugih osoba) naći djelić briga oko duhovne i materijalne izgradnje, zamislite - vidljivog Isusovog i Marijinog doma!

Draga Majčice, sa strahopoštovanjem prema Tebi i Tvome Sinu, pitam se -jesam li i čime tu slatku obvezu i zaslužila?S treperenjem u srcu zbog radosne odluke o izgradnji kapelice MTD, nesigurnim koracima krenuli smo u proljeće 2017. godine u realizaciju ovog velikog Božjeg djela, koje mnoge i mnoge generacije nisu i neće doživjeti. Mi smo ta generacija!

Nakon 15. rujna 2018. trebali bismo biti drugačije osobe. Dočekali smo posvetu Marijinog svetišta - tako veličanstvenu, uzvišenu i punu emocija! Od onih zbunjenih,

Zahvala

pritisnutih raznoraznim problemima (materijalnim...) i nesuglasicama oko same izgradnje, od osoba punih zebnje i pitanja – hoćemo li uspjeti, postali smo radosne osobe pune pouzdanja u Providnost. Bili smo zajedno, kako neposredno odgovorni, tako i cijela Hrvatska. Problemi nas nisu uspjeli pokolebati. U tom zajedništvu morali smo se prilagođavati, mijenjati. Da to nismo činili, ne bi danas ne bi danas

u poniznosti slavili ovu veličajnu posvetu vidljivog doma našeg Spasitelja i naše Nebeske Majke.Ja sam danas glas najbližih suradnika izgradnje i kao takva imam posebnu odgovornost uputiti zahvale onima koji su ih najviše zaslužili.

Prvenstveno i iznad svega velika hvala dragom Bogu, svjetlu Duha Svetoga i

Mariji, na ohrabrenju i poticanju svih nas za rad na ovom duhovnom projektu. Bez Vas ne bi mogli učiniti ništa. Bog, Duh Sveti, Marija i otac Kentenich bili su nam u svim segmentima glavni oslonac. Hvala i na uslišanim molitvama za pogodno vrijeme koje je pridonijelo obavljanju svečanog ceremonijala posvete.

Od srca hvala i Vama, patru Cristophe. Podupirali ste nas i hrabrili, znajući za sve naše probleme. Bez vaše duboke duhovne potpore i vjere u Božju Providnost, kao i potpore u svim drugim vidovima, naša

42

zajednička misija ne bi uspjela. Hvala i Marijinim sestrama na velikoj požrtvovnosti u dolascima iz Njemačke i organizacijama duhovnih sadržaja koji su nas jačali u vjeri da ćemo uspjeti na ovom putu. Posebne zahvale sestri Hedwigi, koja je svojim djelovanjem postavila čvrste temelje schönstattskoj duhovnosti u Hrvatskoj, a koja nas i danas svojim molitvama iz Prasvetišta brižljivo i neprekidno podržava.Iskazati zahvalnost svakoj pojedinoj osobi čiji se životni put bar na trenutak susreo s našim, jednostavno se čini u ovom trenutku nemogućim. Bilo je osoba znanih i n