Stetnici Topole - Seminarski Rad
-
Upload
daria-simic -
Category
Documents
-
view
318 -
download
5
description
Transcript of Stetnici Topole - Seminarski Rad
Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Katedra za zaštitu šuma i urbanog zelenila
Nastavni predmet – Entomofauna šumskih ekosistema
Štetnici topoleSeminarski rad
Predmetni asistent: doc. dr.Osman Mujezinović Studenti: Daria Šimić i Amila Meškin
Sarajevo, mart 2013.
Sadržaj
Uvod..........................................................................................................................................3
1. COLEOPTERA – Tvrdokrilci.................................................................................................4
1.1. Melasoma populi L.- Velika topolina buba listara.......................................................4
1.2. Saperda carcharias L. - Velika topolina strižibuba......................................................5
1.3. Saperda populnea L. – Mala topolina strižibuba.........................................................6
1.4. Melanophila picta Pall.- Topolin krasnik.....................................................................7
1.5. Agrilus suvorovi populneus Schaef.............................................................................8
1.6. Cryptorrhynchus lapathi L. – Jovin surlaš....................................................................9
2. LEPIDOPTERA – Leptiri.....................................................................................................10
2.1. Trochilium apiformae Cl.- Veliki topolin staklokrilac.................................................10
2.2. Sciapteron tabaniformus Rott – Mali topolin staklokrilac.........................................10
2.3. Gypsonoma aceriana Dup. – Topolin savijač............................................................12
2.4. Leucoma salicis L. - Topolin gubar............................................................................12
2.5. Cossus cossus L. - Vrbotočac.....................................................................................14
2.6. Pygaera anastomosus L. – Topolin čupavi prelac.....................................................15
3. HEMIPTERA – Polukrilci....................................................................................................16
3.1. Pemphigus spyrothecae Pass. i P. bursarius L. – Topoline uši šiškarice....................16
ZAKLJUČAK.............................................................................................................................. 17
LITERATURA............................................................................................................................ 18
2
Uvod
Vrste iz roda Populus su vrlo česte uz naše tekućice, posebno u donjem toku. Stablo
im može narasti u visinu do 35 m. Žive na vlažnim i svijetlim staništima s dovoljno vode i
mineralnih soli. Cvjetaju prije listanja. Jednodomne su biljke. U lipnju vjetar raznosi
sjemenke. Razmnožavati se mogu reznicama. Topolovo drvo koristi se za proizvodnju
namještaja i celuloznih vlakana. Oplemenjene vrste topole koriste se za pošumljavanje
vlažnih staništa. Uzgaja se plantažno. Dokazano je da topola izlučuje neke tvari koje
uništavaju štetne mikroorganizme u zraku, pa je često drvo u parkovima. Najštetniji insekti u
našim topolama su mala topolina strižibuba (Saperda populnea L.) i mali topolin staklokrilac
(Parentherne tabaniformis Rott.). Dugotrajne gradacije male topoline strižibube s jedne
strane i nedovoljna primjena odgovarajućih zaštitnih mjera protiv nje s druge strane, uticali
su u pravcu stvaranja „problema saperde“ u našoj praksi. Preokret u našem topolarstvu koji
je učinjen prelaskom sa klasičnog, tj. šumarskog na savremeni, plantažni uzgoj topola, imao
je uticaja i na štetne insekte. Značaj male topoline strižibube počeo je opadati te su njeno
mjesto zauzeli drugi insketi. Među njima u prvom redu treba spomenuti topolove krasnike
(Melanophila picta Pall. i Agrilus suvorovi populneus Schaef.). O njima nije bilo pisanih
podataka u našoj stručnoj literaturi te je njihova masovna pojava u godinama 1962. i 1963.
unijela izvjesnu uznemirenost u redove naših uzgajivača. Iako se ne može reći da su
Melanophila picta i Agrilus suvorova samo štetočine plantaža topola, njihova je prva
masovna pojava vezana za period plantažnog uzgoja topola u našoj zemlji. Što se tiče jovinog
surlaša (Cryptorrhynchus lapathi L.) veće štete od ovog insekta u topolovim zasadima počele
su da se javljaju u godinama od 1955.-1960., dakle još u periodu klasičnog uzgoja topola. Do
tog vremena je jovin surlaš glavne štete pričinjavao u plantažama košaračkih vrba. Svoj štetni
značaj zadržao je sve do danas. U novije vrijeme određenu sukcesiju štetnih insekata
prouzrokuju i klonovi američke crne topole (Populus deltoides Bart.), koji se se u našoj zemlji
sve više uzgajaju. Pojava male topoline strižibube na nekim od ovih klonova je sve više
uočljiva, a posebno je izražena njihova osjetljivost na napad jovinog surlaša i malog topolinog
staklokrilca. Inače na inventarizaciji štetnih insekata topola u našoj zemlji počelo je da se radi
još oko 1950. godine. O tome svjedoče radovi Živojinovića i Tomića (1958.) i drugih.
U daljem izlaganju zadržat ćemo se na značajnijim rezultatima proučavanja važnijih
štetnih insekata.
3
1. COLEOPTERA – Tvrdokrilci
1.1. Melasoma populi L.- Velika topolina buba listara
Morfološke karakteristike: Imago je izduženog ovalnog oblika. Tijelo tamno zeleno ili
plavo dok su pokrioca jarko crvene boje. Veličina tijela iznosi 8-12 mm. Larva izdužena,
prljavobijele boje sa crnom glavom. Odrasla larva dostiže dužinu 12-15 mm.
Bionomija: Imaga se roje u proljeće, krajem marta do početka maja. Poslije dopunske
ishrane ženka polaže jaja na naličje lista i to u manjim gromilicama u kojima ima i do 1000
jaja. U našim klimatskim uslovima velika topolina buba listara ima trostruku generaciju.
Značaj: Velika topolina buba listara je tipičana fiziološka štetočina. Imago vrši dopunsku i
regerativnu ishranu izgrizajući rupičasto listove. Larve skeletiraju listove sa naličja. Često se
javljau u vrlo visokoj brojnosti prilikom čega vrše golobrste .Usljed toga biljke gube na
visinskom i debljinskom prirastu i fiziološki slabe, te tako postaju lak plijen sekundarnim
štetočinama.
Suzbijanje: Od mehaničkih mjera u rasadnicima i mladim kulturama topola i vrba može
se primenjivati metod sakupljanja i mehaničkog uništavanja imaga. Od hemijskih mjera
moguće je vršiti prskanje, orošavanje napadnutih površina sredstvima na bazi fenola,
karabrila itd.
Razvija godišnje dvije generacije a pri povoljnim godina do kraja jeseni i treću generaciju
(Živojinović, 1968). Proučavajući ekologiju ove vrste Plavšićeva (1958) i Kuševa (196.) su
zaključile da se optimalna temperatura njenog razvića nalazi na oko 20°C, a pri temperaturi
od 25°C dolazi do osjetnog smanjena njene životne aktivnosti i razmnožavanja.
Prve oglede za ispitivanje mogućnosti hemijskog suzbijanja velike topoline bube listare
postavili su Maksimović i Marović (1964) i dobili pozitivne rezultate.
Velika topolina buba listara je proučavana i sa aspekta mogućnosti njenog suzbijanja
Dimlinom (Jodal 1982). Ustanovljeno je da imaga ove štetočine hranjena lišćem topole, koje
je tretirano Dimilinom polažu streilna jaja, dok larvama sprečava presvlačenje te dolazi do
uginuća u svim stupnjevima njihovog razvića. Zatim, iz jajnih legala, tretiranih Dimilinom, po
4
pravilu ne dolazi do piljenja larvi. Međutim, korištenje Dimilna još nije uvedeno u praksu
suzbijanja ove štetočine.
Od srodnih vrsta je detaljnije proučena biologija male topoline bube listare (Melasoma
tremulae F.) (Jodal 1973). Ova štetočina ima dvije generacije godišnje, ali je manje
rasprostranjena nego prethodna vrsta te se rijeđe javlja u gustim populacijama.
1.2. Saperda carcharias L. - Velika topolina strižibuba
Morfološke karakteristike: Crne boje, pokrivena gustim dlačicama, sivo-žutim ili rđasto-
žutim. Dužina tijela je 22-28 mm. Odrasla larva duga do 30 mm.
Tipičan je primaran štetnik koji prvenstveno napada razne vrste topola, najviše kanadsku, a
zatim jasiku. Osim topola zna napasti i vrbu. U prvom redu napada mlađa stabla, rijetko ona
starija od 20 godina.
Bionomija: Roji se u junu i julu, ali se mogu pojedini primjerci naći i u septembru.
Imaga za vrijeme rojenja rupičasto izgrizaju lišće topola. Ženka nakon kopulacije polaže jaja
na stablima s glatkom korom, najčešće na vratu korijena, pri zemlji. Ličinka buši ispod kore
nepravilan hodnik u posljednjem godu, a zatim se zavlači dublje u drvo i buši prema gore.
Odrasla se ličinka kukulji u proljeće u posebnom hodniku blizu otvora u trećoj kalendarskoj
godini. Napad dovodi do oslabljenja mladih stabala koja često nakon toga znaju napasti
pčelka (Trochilium apiforme) i vrbotoč (Cossus cossus).
Zančaj: Velika topolina strižibuba je veoma opasana štetočina svih vrsta i klonova
topola a ređe i vrba. Napada potpuno vitalna stabla a najčešće se naseljava u stabla starosti
od 5 do 20 godina. Imago pričinjava fiziološke štete izgrizajući lišće ili koru mladih izbojaka.
Larve su fiziološke i tehničke štetočine. Naseljujući potpuno vitalna stabla, svojim širokim
hodnicima smanjuju njihovu fiziološku kondiciju i umanjuju tehničku vrijednost drvne mase.
Suzbijanje: Protiv ove štetočine se mogu primjeniti mehaničke i hemijske mjere
borbe.
5
1.3. Saperda populnea L. – Mala topolina strižibuba
Morfološke karakteristike: Tijelo je crne boje prekriveno žučkastosivim dlačicama. Na
svakom pokriocu ima 5 žutih pjega. Dužina tijela 9-15 mm. Larva je bjeličasta duga 11-15
mm. Napada najviše jasiku i kanadsku topolu, a utvrđena je i kao štetnik na vrbama.
Bionomija: Roji se u drugoj polovici svibnja te u lipnju. Jaja odlaže na mlada stabalca ili na
grane starijih topola ali ne napada stara stabla. Prije odlaganja jaja, ženka najprije izgriza na
kori nekoliko poprečnih brazda, a zatim u dubinu do bjelike u sredini; nakon toga izgriza oko
rupe potkovoliki hodnik otvoren prema gore (slovo "U") i pomoću leglice uloži jaje u bjeliku
što sve skupa traje oko pola sata. Oko mjesta gdje je položeno jaje razvije se kalus i jaje
ostaje zatvoreno u ležištu (utvrđeno je da se jaje ne može razvijati bez procesa kalusiranja).
Nakon dva tjedna izvlači se iz jaja ličinka koja izgriza kalus, a zatim nastavlja bušenjem
vertikalnog hodnika između lika i bijelike koji sve više proširuje. U jesen iste ili u proljeće
sljedeće godine ličinka se zavlači prema srži drveta iizbuši prema gore do 5 cm dugački
hodnik u kojemu ostaje do proljeća, a onda se kukulji. Pod kraj proljeća izlaze imaga.
Prisutnost ličinke poznaje se po odebljanju na mjestima gdje je odloženo jaje. Kornjaš izlazi
kroz okrugli izlazni otvor na mjestu odebljanja. Kod nas ima dvogodišnju generaciju.
Značaj: Naročito je opasan u šumskim rasadnicima, jer biljke pucaju na mjestima
kalusiranja. Pojavljuje se periodički masovno. Intenzitet napada ovisi o više faktora, ali
ponajviše klimatskim. Od prirodnih neprijatelja najbitniji je veliki djetlić i veliki broj osa
najeznica i muha gusjeničarki.
Suzbijanje: Izrezivanje zadebljanja na kori, a u slučaju jačeg napada mogu se mlade biljke
odrezati pri zemlji, jer će ponovo potjerati.
Javlja se na većini uzgojno važnih sorti alohtonih i autohtonih vrsta topola, a sve je češća
njena pojava i na klonovima ameičke crne topole (P. deltoides Bartr.). Biologija male topoline
strižibube u našoj zemlji je detaljnije proučena (Živojinović-Cvijović, 1956; Živojinović, 1958;
Jodal 1974). Kovačević (1956) je da iscrpniji spisak prirodnih neprijatelja ove štetočine.
Najveće štete je pričinjavala u poslijeratnim godinama od 1945-1960. U tom periodu su
mala topolina strižibuba i mali topolin staklokrilac često ugrožavali opstanak topolovih
zasada u Vojvodini (Živojinović 1954). Od 1960-1968. godine nije bilo značajnijih šteta od ove
6
strižibube. Njeno posljednje prenamnoženje bilo je u godinama 1969-1973 (Jodal 1974). Od
1973. godine javlja se na pojedinim ograničenim lokalitetima u većoj ili manjoj brojnosti.
Mogućnost hemijskog suzbijanja imaga male topoline strižibube poučavali su Živojinović i
Tomić (1957) i dali su prijedlog za uvođenje ove metode u praksu. Maksimović (1958) je
proučavao mogućnost suzbijanja larvi primjenom sistemičnog insektcida C-570 i dobio
pozitivne početne rezultate. Novija ispitivanja u Institutu za topolarstvo pokazala su da
preparati na bazi insekticida monokrotofos u višestruko povećanim koncentracijama daju
zadovoljavajuće rezultate u represivnom suzbijanju larvi male topoline strižibube. Tretiranje
napadnutih zasada treba obaviti u mjesecu julu, u vremenu dok se larve štetočine nalaze u
svojim perifernim hodnicima.
1.4. Melanophila picta Pall.- Topolin krasnik
Topolin krasnik napada crnu i bijelu topolu i bijelu vrbu i njihove hibride. U područjima
uzgoja topola na sjeveru naše zemlje do sada je zabilježeno jedno prenamnoženje topolinog
krasnika u godina 1960-1965. Ovo je bilo ujedno i prvo, do sada jedino prenamnoženje te
štetočine u ovim područjima. Međutim, treba napomenuti da je nešto jača pojava topolinog
krasnika zabilježena i 1968. godine, ali je u 1969.godini došlo do njegove veće redukcije.
Pretpostavljamo da je pored drugih činilaca u redukciji štetočine zanačajnu ulogu odigralo
poliedarno virozno oboljenje, koje je konstatovano ko većeg broja uginulih larvi (Sidor i Jodal
1970, Sidor 1972). Drugo prenamnoženje topolinog krasnika odigralo se na jugu
Makedonije, u godini 1966., gdje je bilo još i nekoliko njegovih lokalnih prenamnoženja.
U 1964.godini proučavana je otpornost klonova eurameričkih topola prema napadu
topolinog krasnika (Jodal i Žufa, 1965.). Ustanovljeno je da su razlike u jačini napada među
klonovima veoma signifikantne, da se osjetljivost topola mijenja u zavisnosti od tipa
zemljišta, a genetska uslovljenost osjetljivosti je srednja od srednej visoka. Ova činjenica
indicira mogućnost poboljšanja svojstva rezistentnosti oplemenjivanja, a vanjske činioce
osjetljivosti odnosno otpornosti je potrebno dalje proučavati, kako bi se dobila jasnija slika o
njihovom djelovanju.
7
U predohrani od napada topolinog krasnika važnu ulogu igraju pravilan izbor zeljišta i
tehnike osnivanja zasada. Tehnika sadnje se, u ovom slučaju, posebno naglašava, s obzirom
na to da se „dubokom“ sadnjom povećava vitalnost posađenih sadnica, a eliminišu se i
pogodna mjesta za polaganje jaja toplinog krasnika. Starost sadnice za osnivanje zasada
također utiče u pravcu stvaranja razlike u jačini napada. Starije sadnice, pri „normalnoj“
sadnji, po pravilu budu uvijek jače napadnute od onih mlađih (Jodal, 1967).
Represivno suzbijanje topolinog krasnika vrši se mehaničkim ili hemijskim putem. Oba
načina suzbijanja usmjerena su protiv larvi štetočine i izvode se u vremenu dok se one nalaze
u zoni kore napadnutih stabala.
Kod mehaničkog načina suzbijanja pronađu se mjesta napada na tsablima, pažljivo se
skine kora s tog mjesta te se larve koje se nalaze pod korom uništavaju mehaničkim putem.
Zatim se mjesta napada, protiv ubušivanja larvi drugih ksilofaga, preventivno tretiraju
insekticidima dužeg reziduelnog djelovanja.
Hemijsko suzbijanje se izvodi tretiranjem napadnutih mjesta na stablima 1,5%-nim
rastvorom Nuvakrona. Korištenje drugih preparata (Gojković 1965), još nije dovoljno
proučeno.
1.5. Agrilus suvorovi populneus Schaef.
Javlja se na svim važnijim klonovima eurameričke topole, kao i na bijeloj topoli (P.alba L.)
i njenim hibridima. Često je nalažen zajedno sa topolinim krasnikom na istoj biljci. Kalamitet
Agrilus suvorovi populneus zabilježen je u godinama 1962-1964., a bilo je i nekoliko njegovih
lokalnih prenamnoženja u području Podravine (Avramović, usmeno saopštenje.).
Pravilan izbor zemljišta i tehnike osnivanja zasada su od većeg značaja kao preventivne
mjere i protiv napada Agrilus suvorovi populneus. Međutim, uticaj duboke sadnje kao
preventivne mjere ne dolazi od izražaja u toj mjeri kao što je to slučaj kod topolinog krasnika.
Na području LŠG ''Jelen'' hemijsko suzbijanje larvi Arilus suvorovi populneus izvodi se
tretiranjem napadnutih mjesta prepartom Ksilolin. Ovaj način suzbijanja daje dobre
rezultate, ali postoji opasnost od oštećenja zdrave kore na sadnicama Ksilolinom.
8
1.6. Cryptorrhynchus lapathi L. – Jovin surlaš
Biologiju jovinog surlaša u našim uslovima je detaljnije proučio Živojinović (1962.).
Proučavanja su vršena u plantažama košaračkih vrba. Jovin surlaš pričinjava štete u
rasadnicima i zasadima gotovo svih ekonomski značajnijih sorti topola i vrba. Međutim, razne
sorte topola i vrba nisu podjednako podložne napadu ove štetočine. U vezi s tim, postavilo se
pitanje da li postoje otporne sortne na napad jovinog surlaša. Rezultati istraživanja pokazuju
da se topole u pogledu napada jovinog surlaša mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu grupu
spadaju one sorte koje manje-više zadržavaju svoje mjesto u redoslijedu prema osjetljivosti
na napad štetočine, neovisno od tipa zemljišta na kome rastu, a u drugu grupu spadaju one
koje mijenjaju stepen osjetljivosti u ovisnosti od tipa zemljišta. Zatim je ustanovljeno da se
stepen osjetljivosti mijenja u zavisnosti od starosti topole. Otporna sorta topola nije nađena.
Jovin surlaš se najviše širi pasivnim putem, prenošenjem napadnutog sadnog materijala.
Stoga, u preventivnoj zaštiti od napada štetočine vrlo značajnu ulogu igra uvođenje u
rasadnike strogog unutrašnjeg karantina. U vezi s tim treba istaći rezultate ispitivanja koji
pokazuju da su sadnce sa simptomima napada imaga jovinog surlaša u 72% slučajeva bile
napadnute i larvama ove štetočine. Prema tome, izdvajanjem i uništavanjem ovih sadnica u
rasadnicima, u velikoj mjeri se smanjuje i mogućnost širenja jovinog surlaša.
Kada je u pitanju represivno suzbijanje ovog štetnika dobri rezultati su postignuti
tretiranjm napadnutih stabala u proljeće dok se larve nalaze u zoni kore insekticidom Zoralin
i Etiol. Danas se za suzbijanje larvi pored Etiola koristi i Leybacid, a protiv imaga Fenitrotion.
Aviotretiranje protiv defolijatora topola u mlađim zasadima dalo je vrlo dobre rezultate i
protiv imaga jovinog surlaša.
9
2. LEPIDOPTERA – Leptiri
2.1. Trochilium apiformae Cl.- Veliki topolin staklokrilac
Morfološke karakteristike: To je naš najveći staklokrilac. Leptir u rasponu krila ima 35-45
mm. Svojom građom i konstitucijom podsejća na stršljena (Vespa crabro). Gusjenica
žućkastobijela sa crvenkastom glavom duga do 40-50 mm. Lutka 30-40 mm, žutosmeđe boje.
Bionomija: Generacija je dvogodišnja. Rojenje leptira traje tokom maja. Imaga su odmah
polno zrela. Ženke nakon kopuliranja položi jaja često i na samom mjestu kopulacije. Jaja
nisu ljepljiva vec pri padu dospijevaju u pukotine rupa. Poslije mjesec dana pile se gusjenice
koje se odmah ubušuju pod koru stable i tu grade plići hodnik u kome i prezimljavaju.
Sljedećeg proljeća prodiru dublje u stablo krećući se ka korijenu stable. Iz hodnika izbacuje
grubu crvotočinu. U jesen vraćaju se u pridanak stable gdje grade izlazni kanal i prezimljavjau
u posljednjem stadiju larve. U rano proljeće počinju sa gradnjom kokona od piljevine da bi se
tokom maja javljali mladi leptirovi.
Suzbijanje: Od preventivnih mjera preporučuje se zabrana iznošenja napadnutog
materijala iz rasadnika (unutrašnji karantin) i izbjegavanje ozljeđivanja u rasadnicima i u
kulturama. Od mehaničkih mjera u rasadnicima porebno je sjeći i spaljivati jako napadnute
biljke. Također dolazi i do upotrebe raznih insekticida.
2.2. Sciapteron tabaniformus Rott – Mali topolin staklokrilac
Morfološke karakteristike: Leptir u pasponu krila 20 - 30 cm. Gusjenica bjeličasta do
žućkasta sa crnomrkom glavom i vratnim štitom. Odrasla dostiže veličinu do 35 mm. Lutka
žutomrka duga 15 - 20 cm.
Bionomija: Leptiri se roje od početka maja do kraja juna. Aktivni su tokom dana,
nekada posjećuju cvejtove raznih biljaka, kopuliraju i ženka polaže jaja. Jedna ženka može da
položi do 1000 jaja. Najčešće jaja polaže na mjestima gdje je stablo ozlieđeno ili u blizini
pupoljka. Embrinalno razviće traje oko 2 nedelje. Ispiljena gusjenica se ubušuje pod koru,
najčešće kroz mekano kalusno tkivo oko rane. Najprije buši periferni hodnik, ali pslije toga se
ubušuje dublje u drvo, gradeći uzdužni hodnik okruglastog presjeka. Na mjestu gdje se nalazi
10
ulazni otvor i priferni hodnik stvara se oteklina (gala), po čemu je lako otkriti napadnute
biljke. Centralni hodnik gusjenica gradi sve do kraja vegetacije gdje i prezimljava. U proljeće
nastavlja sa intezivnom ishranom a posšto završi razviće hrizalidira na kraju hodnika tako da
joj je glava okrenuta kao ulaznom otvoru.Nakon toga prelazi u stadij lutke, koji traje oko
mjesec dana. Kod nas mali topolin staklokrilac ima jednogodišnju generaciju.
Značaj: Gusjenice malog topolinog staklokrilca napadaju sve straosne klase topola.
Najopasniji su napadi na mlade biljke 2-5 god starosti. Centralni hodnik gusjenice slabi
mehanička svojstva takvih biljaka, te se one lome čak i pri slabijem vjetru. Na starijim stablim
najčešće žive u granama. Najšetnije su u rasadnicima i mlađim kulturama topola.
Suzbijanje: Mjere borbe su iste kao i kod prethodne vrste.
Relativno dugo se smatralo da topolin staklokrilac ima dvogodišnji ciklus razvića
(Kovačević, 1956., Tomić, 1958.). Na mogućnost postojanja jednogodišnje generacije ukazao
je Maksimović (1956.), dok je Vasić (1966), proučavajući malog topolinog staklokrilca u
Baranji i istočnoj Slavoniji ustanovio jednogodišnji ciklus razvića. Međutim, ne isključuje se
mogućnost d amanji dio lokalne populacije malog topolinog staklokrilca u sjevernim
dijelovima naše zemlje pojdinih godina završava svoje razviće u trećoj kalendarskoj godini,
tj.ima dvogodišnji ciklus razvića.
Mali topolin staklokrilac predstavlja značajnu štetočinu topola koja se redovno u
većoj ili manjoj brojnosti javlja u rasadnicima i mladim zasadima topola.
U preventivnoj zaštiti od napada malog topolinog staklokrilca koristi se uvođenje
unutrašnjeg karantina pri iznošenju sadnog materijala iz rasadnika i izbjegavanje stvaranja
mehaničkih ozljeda na stablima u zasadima topola pri obradi zemlkjišta.
U represivnom suzbijanju se i danas koristi metoda ubrizgavanja otrovnih hemikalija u
hodnike malog topolinog staklokrilca (Vasić, 1959; Vujić i Jodal, 1960., Maksimović, 1965.).
Izradom posebne brizgaljke za ovu svrhu, Vasić (1967.) je u mnogome doprinjeo
usavršavanju ove metode. Međutim, s obzirom na povećanu opasnost koja prijeti klonovima
američke crne topole od napada ove štetočine bit će potrebno da se razrade i druge mjere
suzbijanja, posebno u mladim zasadima na većim površinama.
11
2.3. Gypsonoma aceriana Dup. – Topolin savijač
Prva obavijest o pojavi ove štetočine na sadnom materijalu topola u našoj zemlji dao je
Knežević (1959.). Štete koje je ona prouzrokovala u glavnim područjima uzgoja topola na
sjeveru u proteklom periodu bile su relativno male ili neznatne. Glavne štete je topolin
savijač prouzrokovao u zasadima topla na području Makedonije, gdje su zabilježena i njegova
prenamnoženja u godinama 1953-65. i 1970-72. U periodu drugog prenamnoženja
proučavan je spektar regulatornog djelovanja insekta parazita na topolovom savijaču
(Kruševska, 1974). Ustanovljeno je da paraziti gusjenice, među kojima prvenstveno
predstavnici iz familije Braconidae mogu pod odreženim ekološkim uslovima da izvrše
reukciju štetočine i do 30%. U periodu od 1970-1972.godine proučavana je i pojava
fakultativne dijapauze kod gusjenica topolinog savijača. Ova dijapauza je došla do izražaja pri
uslovima konstantne temperature od 24° i relativne vlažnosti zraka od 71%, kod gusjenica
koje su uzgajane na svježim lastarima klona I-45/51. (Kuševska, 1973.).
Hemijsko suzbijanje topolinog savijača proučavao je Serafimovski (1974.). Po ovom
autoru štetočina u vremenu zimske dijapauze može se uspješno suzbijati tretiranjem
preparatima na bazi DNOC i dihlorvosa. Protiv gusjenica koje su se ubušile u list ili izbojak
topole, najbolje rezultate dao je Ultracid.
2.4. Leucoma salicis L. - Topolin gubar
Morfološke karakteristike: Raspon krila 35 - 55 mm. Boja tijela bijela. Grudi i trbuh
obrasli gustim bijelim dlačicama. Jaja loptasta, zelenkaste boje, prečnika oko 1 mm. Ženka ih
polaže u leglima na koru i prekriva sekretom koji je dosta čvrst i bijele je boje. Odrasla
gusjenica je duga 50 - 60 mm sa crnom glavaom i sivosmeđom osnovnom bojom tijela. Lutka
je duga do 35 mm crne je boje , sjajna sa mnogo bijelih i žutih mrlja.
Bionomija: Ima dvije generacije godišnje, a treća, ako se pojavi, stradava odzime.
Prezimljuje u mlađim gusjeničnim stadijima. Nakon prezimljvanja, gusjenice napuštaju
svojaskloništa i brste lišće. U svibnju se kukulje i daju imaga prve generacije potkraj svibnja i
početkom lipnja. Gusjenice koje se izlegu iz ovih jaja najprije skeletiraju, a zatim brste lišće. U
prvoj ili drugojdekadi srpnja gusjenice se kukulje, a nova generacija imaga se javlja veću prvoj
12
polovini srpnja.Rojenje se može dosta produžiti, pa se imaga druge generacije javljaju još
polovinom kolovoza.Gusjenice druge generacije kraće vrijeme brste lišće, a zatim se povlače
u pukotine kore radiprezimljavanja, obično u drugom ili trećem larvalnom stadiju, rjeđe
kasnijima. Drugi dio gusjenica sehrani do rujna, a tada se kukulji i rezultira trećom
generacijom imaga koji uskoro odlažu jaja. Ta jajaredovito propadaju, kao i mlade gusjenice,
ako se pojave. Gusjenice druge generacije ostaju uskloništima preko zime i napuštaju ih u
proljeće, kada pristupaju glavnom brštenju. Pojava ovog štetnika ovisi uvelike o klimatskim
faktorima, a intenzitet napada je teško predvidiv, tako da ponekad golobrst izazovu gusjenice
prve, a ponekad druge generacije.
Značaj: Topolin gubar je značajna štetočina mehkih lišćara, prvenstveno zasada topola.
On ima naklonost za masovno razmnožavanje, kada izaziva golobrste. Najviše šteta
pričinjavaju u parkovima i drvoredima topola. Izazivajući golobrst stabala one znatno
umanjuju prirast i fiziološki slabi stable, te tako pogoduju za napad raznih drugih štetnih
bitičkih faktora. U parkovima i drvoredima, prilikom golobrsta, kvare estetski izgled stabala.
Suzbijanje: Ako napad nije toliko jak moguće je primjeniti mehaničko uništavanje jajnih
legala, gusjenica ili leptira. Ako je napad jačeg inteziteta, moguće je protiv gusjenica na
prezimljavanju primjeniti zimsko prskanje stabala na bazi mineralnih ulja. Pored ovih mjera
odlični su se rezultati pokazali upotrebom raznih insekticida.
Topolin gubar razvija godišnje dvije generacije. Prema Petrikovoj (1951) može doći do
pojave njegove djelimične treće generacije. Najčešće se javlja na drvoredima topola,
posebno jablana (P. nigra var. pyramidalis Spach.) i u mlađim zasadima, ali je golobrst
njegovih gusjenica zadnjih 25 godina zabilježen više puta i u odraslim zasadima topola.
Kalamitetna pojava topolinog gubara zabilježena je u godinama 1963., i 1964., i u periodu
od 1968-1971. godine. Međutim, za ovu štetočinu su karakteristična povremena
prenamnoženja na manjim izolovanim površinama, odnosno linijskim zasadima topola.
Interesantno je napomenuti da su za vreme prenamnoženja topolinog gubara u
Potamišju 1969/70. godine, gusjenice potpuno obrstile robustu, dok su ostiju izbjegavale i
poštedile od brsta.
13
Pitanja pojave i ponašanja topolinog gubara počev od rata do danas tretirano je nekoliko
puta u našoj stručnoj i naučnoj literaturi (Serafimovski, 1954; Kovačević, 1956; Jodal, 1967).
U tom pravcu vršena su i određena proučavanja. Tako su Vasić i saradnici (1972) proučavali
ulogu parazitske faune u redukciji topolinog gubara i ustanovili da su paraziti mlađih
gusjenica imali znatno veći redukcioni značaj nego neprijatelji starijih gusjenica i lutaka.
Najefektivnije vrste bile su Apanteles solitarius Rtzb. i Meteorus versicolor Nees., a
najznačajniji reducent gusjenica na zimovanju je pregalj Pyemotes sp.
Drugi značajni rezultat u proučavanju topolinog gubara bila je konstatacija da njegove
gusjenice oboljevaju od poliedarnog viroznog oboljenja nuklearnog tipa (Sidor, 1961). Ovo
oboljenje igra značajnu reducirajuću ulogu gusjenica topolinog gubara u prirodi.
2.5. Cossus cossus L. - Vrbotočac
Morfološke karakteristike: Debeo, zdepasti leptir, sivosmeđ, dužine do 4 cm te raspona
krila do 10 cm. Gusjenica u mladosti mesnato-crvena, a kasnije na trbuhu žuta; odrasla je
gusjenica oko 10 cm dugačka. Gusjenica izlučuje dosta jak miris po drvnom octu.
Bionomija: Vrbotočac je poznat kao štetnik vrbe, topole, brijesta, johe, breze, hrasta,
lipe, jasena, bukve, javora te voćaka; dolazi još na dudu i arišu. Vrlo čest na šumskom drveću
i voćkama. Napada uglavnom starija stabla s razvijenim deblom. Leptiri se roje u prvoj
polovici ljeta; lete noću, a danju se zadržavaju na deblima, sklopljenih krila pripijenih uz koru.
Ženka ima dugu leglicu pomoću koje ulaže jaja u pukotine kore, u skupinama od 15-20 kom.
Jedna ženka može odložiti do 700 jaja, a odlaže ih iznad vrata korijena do prsne visine
čovjeka. Gusjenica se izvuče iz jaja nakon 14 dana i odmah se počne ubušavati u drvo.
Hodnici su nepravilni, do jedan metar dugački. Buši hodnike u potpuno zdravim dijelovima
stabla. Dakle, primaran je štetnik, a napad ovisi o starosti i fiziološkoj konstituciji drveta.
Razvoj gusjenice traje oko 2 godine, pri čemu ostaje u drvu, a ponekad se sele u drugo drvo.
Najčešće se sele prije čahurenja i za to traže skrovito mjesto. U većini slučajeva ostaju do
potpunog razvoja u jednom drvetu, pa se povuku prema izlazu i umotane u kokon od
piljevine napola vire iz hodnika.
14
Značaj: Vrbotočac je dosta opasan štetnik, fiziološki i tehnički; napada isto stablo i više
godina, a na jednom se stablu može naći i do 200 gusjenica. Napadnuto stablo se suši, a
ponekad i prelomi. Od neprijatelja se ističu ose najeznice i muhe gusjeničarke.
Suzbijanje: Jako napadnuta stabla treba sjeći i odmah spaljivati. Ako je napad manjeg
inteziteta, moguće je gusjenice mehanički uništavati komadom žice koji uvlačimo u ubušni
otvor i gurati ga do kraja hodnika.
2.6. Pygaera anastomosus L. – Topolin čupavi prelac
U toku oktobra i septembra razvija i četvrtu, nepotpunu generaciju. Štetočina je kako
topola tako i vrba. Javlja se na raznim sortama eurameričke topole, klonovima američke crne
topole, domaćoj crnoj i bijeloj topoli i na vrbi.
Proučavajući uticaj kvaliteta lišča raznih sorti topola za ishranu gusjenica, Mikloš (1974) je
ustanovio da lišće kultivara regenerata (P. x euram. cv. regenerata) u odnosu na lišće jablana
(P. nigra var. pyramidalis Spach.), bijele topole (P. alba L.) i trepetljike (P. tremula L.)
predstavlja najkvalitetniju hranu za razviće i razmnožavanje topolinog čupavog prelca.
U zasadima eurameričke topole bilo je nekoliko kalamiteta ove štetočine. Međutim, nisu
ni sve sorte eurameričke topole bile podjednako napadnute. Tako su gusjenice prilikom
prenamnoženja štetočine u Srijemu 1963. godine na stablima serotine (P. x euramericana cv.
serotina) i marilandike (P. x euram. cv. marilandica) prouzrokovale golobrst, dok su stabla
robuste (P. x euram. cv. robusta) izbjegavale i češće ostavljale takoreći netaknuta.
Inače, djelovanje najvažnijih uočenih faktora koji su utjecali na regulaciju brojnosti
topolinog čupavog prelca prilikom njegovog pomenutog prenamnoženja u Srijemu,
proučavao je Maksimović (1973).
Topolin čupavi prelac je posebno proučavan sa aspekta zdravstvenog stanja njegovih
gusjenica u prirodi. Ustanovljeno je da gusjenice oboljevaju od pliedarnog viroznog oboljenja
nuklearnog tipa. Međutim, u redukciji topolinog čupavog prelca mnogo značajniju ulogu igra
granulozno virozno oboljenje, koje je u proljeće 1964. godine uzrokovalo masovno uginuće
gusjenica prenamnožene lokalne populacije u Srijemu (Sidor, 1964 i 1965).
15
Među defolijatorima topola koji pojedinih godina prouzrokuju primjetne štete, a čija je
biologija detaljnije proučena u našoj zemlji, treba spomenuti malu topolinu sovicu (Nycteola
siatica Krul.). Opis pojave i šteta i osnovne podatke o biologiji ove štetočine dao je Vasič
(1958), dok je Hadži-Ristova (1972 i 1973) detaljno proučila njenu biologiju u uslovima koji
vladaju na području Makedonije.
3. HEMIPTERA – Polukrilci
3.1. Pemphigus spyrothecae Pass. i P. bursarius L. – Topoline uši
šiškarice
Simptomi: Na lisnoj peteljci nalazi se spiralno (P. spyrothecae) savijena šiška i kruškolika šiška
(P. bursarius).
Uzročnik: Uši koje se pojavljuju u proljeće i svojim sisanjem prouzročuju šiške, prvo zelene, a
kasnije crvenosmeđe boje. Iz šiški u kolovozu izlaze beskrilni kukci koji prekrivaju koru
napadnutih stabala.
Slika 1. Pemphigus brusarius Slika 2. Pemphigus spyrothecae
16
ZAKLJUČAK
Najštetniji insekti na topolama su mala topolina strižibuba (Saperda populnea L.) i
mali topolin staklokrilac (Parentherne tabaniformis Rott.). Dugotrajne gradacije male
topoline strižibube s jedne strane i nedovoljna primjena odgovarajućih zaštitnih mjera protiv
nje s druge strane, uticali su u pravcu stvaranja „problema saperde“ u našoj praksi.
Značaj male topoline strižibube počeo je opadati te su njeno mjesto zauzeli drugi
insketi. Među njima u prvom redu treba spomenuti topolove krasnike (Melanophila picta
Pall. i Agrilus suvorovi populneus Schaef.). Iako se ne može reći da su Melanophila picta i
Agrilus suvorova samo štetočine plantaža topola, njihova je prva masovna pojava vezana za
period plantažnog uzgoja topola u našoj zemlji. Što se tiče jovinog surlaša (Cryptorrhynchus
lapathi L.) veće štete od ovog insekta u topolovim zasadima počele su da se javljaju u
godinama od 1955.-1960., dakle još u periodu klasičnog uzgoja topola. Do tog vremena je
jovin surlaš glavne štete pričinjavao u plantažama košaračkih vrba. Svoj štetni značaj zadržao
je sve do danas.
U novije vrijeme određenu sukcesiju štetnih insekata prouzrokuju i klonovi američke
crne topole (Populus deltoides Bart.), koji se se u našoj zemlji sve više uzgajaju. Pojava male
topoline strižibube na nekim od ovih klonova je sve više uočljiva, a posebno je izražena
njihova osjetljivost na napad jovinog surlaša i malog topolinog staklokrilca.
Inače na inventarizaciji štetnih insekata topola u našoj zemlji počelo je da se radi još
oko 1950. godine. O tome svjedoče radovi Živojinovića i Tomića (1958.) i drugih.
17
LITERATURA
1. Mihajlović, LJ.: Šumarska entomologija. Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet
2009. god.
2. Živojinović, S.: Šumarska entomologija. Zavod za izdavanje udžbenika i knjiga
Socijalističke Republike Jugoslavije. Beograd 1968. god.
3. Topole i vrbe u Jugoslaviji. Author, Vojislav Guzina. Publisher, Institut za topolarstvo,
1986.
18