S T A J N I C A I O K O L I C A

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb

UDK 908(497.5 Stajnica)

STAJNICA i okolica / . - Zagreb :

Zavi~ajni klub “Stajnica”, 2004.

ISBN 953-99707-0-9

1. Tominac, Nikola

I. Stajnica (Brinje) — Kulturna povijest

440708058

ISBN 953-99707-0-9

STAJNICA I OKOLICA

Zagreb, 2004.

NIKOLA TOMINAC

NIKOLA TOMINACSTAJNICA I OKOLICA

IZDAVA^:ZAVI^AJNI KLUB «STAJNICA» U ZAGREBU

Adresa predsjednika:Dugo Selo, Ulica Bo`e Huzani}a 56,

Telefon: 01-2750-883, e-mail: nikola.tominacºvip.hrwww.stajnica.com

ZA IZDAVA^A:Nikola Tominac

RECENZENT:mr. @eljko Holjevac

LEKTOR:Petra Rajkovi},

studentica kroatistike i fonetikena Filozofskom fakultetu u Zagrebu

GRAFI^KI UREDNIK:Domagoj Herceg

DIZAJN KORICA:Helena Tominac, apsolvent dizajna

KOMPJUTORSKA OBRADA:Mato Tominac, student Fakulteta elektrotehnike i ra~unarstva

TISAK:Grafika [oki}, Velika Gorica

NAKLADA:500 primjeraka

FOTOGRAFIJE (po abecedi):Marica Bedross, ro|. Perkovi}, Zora Bujanovi}, ro|. Rajkovi}, Marija Cota , Zlatko Dumen~i},Zvonko Dumen~i}, Mladen Fröhlich, Ankica Graoni}-Pernar, Marija-Mice Movri}, ro|.Vukovi}, Marko Movri}, Biserka Murkovi}, Bla‘enka Murkovi}, Josip “Braco” Murkovi},Marija [prajc ro|. Movri}, Nikola Tominac, Franjo Tominac-Belac, Tomica Perkovi}, JurePerkovi}, Anka Mesi} – [tefani}, Nikola Mesi}-Perkovi}, Mile Mesi}-[mit, Franjo Rajkovi},Mandica Rajkovi}, ro|. Movri}, Marko Rajkovi}, Zdenko Rajkovi}, Ivan Serti}-Porkulica,Zlatko Serti} - Aralica, Ivan Vukovi} – Juri{i}, Verica Vukovi}, Ivan Vukovi} – Ruzi}, Hrvatskipovijesni muzej, Hrvatski dr‘avni arhiv, Ured predsjednika RH.

KAZIVA^I (po abecedi):Josip Aleksi} domobranski pukovnik, Zora Bujanovi} ro|. Rajkovi} ro|. 1921., Zvonko iMarija Dumen~i}, Ana Krznari}, Anka Mesi}, ro|. [tefani} ro|. 1934., Marko Mesi}, JosipMesi}-[mit, Marica Mesi} – Cecan, Nikola Mesi}-Perkovi}, Marija-Mice Movri}-Vukovi}ro|. 1916., Mile Movri}, Marko Movri}, Josip “Braco” Murkovi}, Frane Murkovi} – Frani},Jurica Serti} – Porkulica, Marija [prajc ro|. Movri} ro|. 1931., Miroslav [prajc, Tomo iAnica [prajc, Dragica Tominac ro|. Perkovi} ro|. 1932., Ivan Vu~eti}-Antonov, Ivan Vukovi}-Ruzi}, Marija Vukovi} – Pernar, Marko Vukovi} – Pernar, Ivan Vukovi}-Juri{i}.

6

Ova knjiga izdaje se povodom obilje‘avanja zna~ajnih obljetnica:

2003. 310. godi{njica Prve brinjske bune (1693.)2004. 215. obljetnica osnutka Stajni~ke ‘upe (1789.)2004. 285. godi{njica Druge brinjske bune (1719.)2005. 80. godi{njica stajni~kih ‘rtava (1925.)2006. 260. godi{njica Brinjsko-li~ke bune (1746.)2006. 530. godi{njica prvog spominjanja jezeransko-stajni~kog

podru~ja u pisanim dokumentima (1476.)

7

1. Predgovor

“…i slu{am srcem, kako negdje zvone,

ah, u daljini,

daleko u daljini,

djetinjstva moga radosne saone.”

Dobri{a Cesari}: “Djetinstvo”

Dana{nje vrijeme obilje‘eno je generacijskom te‘njom i nastojanjem da se {to vjernijeistra‘i povijest odre|enog podru~ja, kako bi se budu}im generacijama ostavilo to neotkrivenoblago koje svakodnevno nestaje. Zato ovu knjigu ostavljamo mladima da bi shvatili punutragi~nost povijesti svojih korijena i time stekli pouke za budu}nost. Ako ima istine u krilaticida se ono {to nije zabilje‘eno nije ni dogodilo, onda je stajni~ka povijest sve siroma{nija, a inovija zbivanja postupno odlaze u zaborav. Tako jedno za drugim nestaje korijenje, stablo igrane, a ~ovjek se pita: tko mu je bio predak i {to mu je sve prethodilo?

Ako ne cijenimo svoju pro{lost,izgubit }emo budu}nost.Razorimo li na{e korijenje,ne}emo mo}i rasti.Narod bez povijesti, bez vjere i nacionalne svijesti, stablo je bez korijena. Ovo je na{

skromni prilog da se ti korijeni na{eg srca i ‘ivota sa~uvaju. Samo iz velike ljubavi prema timkorijenima i izuzetne ‘elje da se oni istra‘e i ostave budu}im pokoljenjima mogu nastatiovakve knjige. U bogatijim zemljama i razvijenim sredinama na ovakvim interdisciplinarnimprojektima, kojima se zahva}a povijest, zemljopis, gospodarstvo, kultura, umjetnost, {kolstvo,vatrogastvo, {port, godinama rade veliki i, naravno, stru~ni timovi. Na‘alost, mi to nismomogli osigurati, nego smo se pouzdali u sebe i vlastite intelektualne sposobnosti. Nosila nasje samo jedna velika ‘elja: na{a Stajnica mora dobiti knjigu dostojnu njezine pro{losti. Trebaloje porazgovarati s desecima ljudi, obaviti na stotine telefonskih razgovora, prije}i tisu}ekilometara intenzivno tragaju}i za zapisima i fotografijama, pretra‘uju}i po raznim arhivima,privatnoj dokumentaciji, muzejima, knji‘nicama, mati~nim uredima…

8

A ne zna{ li dovoljno o svojoj pro{losti, premalo zna{ i o sebi. Nebrojeno je ljudi dosadpro‘ivjelo u predivnoj stajni~koj dolini. I mnogo se doga|aja zbilo u prohujalim stolje}ima,i bolnih i ~asnih, i lijepih. I Stajnica je {to{ta imala, ~ak i ono ~ega vi{e nema: i Murkovi}evudrvnu industriju, plemenite ljude, generale, pisce; i puno stanovnika i jo{ vi{e djece; ali isiroma{tva, i previ{e preranih smrti. Brojni su sinovi ovoga kraja bili primorani ratovati pobrojnim rati{tima {irom Europe, ali i rade}i na njezinom gospodarskom razvoju. Na‘alost,mnogi ostavi{e svoje kosti, bez kri‘a i drugog dostojnog obilje‘ja.

Dugo sam se dvoumio da li po~eti s aktivnostima na ovako slo‘enom projektu, punomneizvjesnosti, i nikad siguran da li }e kona~an uradak nai}i na prihva}anje najve}eg brojabudu}ih ~itatelja. @elio sam, zbog obima posla i kratkog roka od ~etiri godine, svesti nanajmanju mogu}u mjeru broj pogrje{ki i neto~nosti. Svjestan sam da se prikupljanje gra|emora nastaviti kako bi jednog dana iza{lo drugo izdanje ove knjige, s manje neto~nosti,dopunjeno novim materijalima i dokumentima.

Sve sam to ~inio da bih se odu‘io selu u kojem su mi korijeni, u kojem sam pro‘ivionajljep{e djetinstvo, u koje me uvijek vu~e ~e‘nja, gdje hranim du{u uspomenama, ljepotomkrajolika i toplom doma}om ~akavicom. Usput, veselila me je ~injenica da Stajnica jo{ uvijek‘ivi u srcima posljednje njezine velike generacije koja je othranjena na stajni~kom tlu, alikoja je najve}im dijelom napustila stara djedovska ognji{ta. I ona nije mogla dozvoliti, danestanu bez traga, brojna sje}anja i uspomene. Ta slo‘enost i obimnost zada}e iziskivala jebrojne suradnike, ali i zna~ajna financijska sredstva koja je trebalo prikupiti.

I odlu~io sam stati na ~elo skupine entuzijasta, jednako onako kako sam stao na ~elohrabrih branitelja za vrijeme Domovinskog rata i krenuo s pu{kom u ruci pisati noviju hrvatskupovijest. I da nije bilo tih ljudi, ali i brojnih ~lanova Zavi~ajnog kluba “Stajnica” u Zagrebu,koji su skromnim sredstvima ~lanarine inicirali prve istra`ne radove i tisak, ova knjiga nikadane bi ugledala svjetlo dana. I zato veliko hvala mojim prijateljima i suradnicima koji iznije{ena svojim le|ima veliki kri`, poput Franje Rajkovi}a, Marije Cota, Ivana Serti}a-Porkulice,Ivana Vukovi}a-Ruzi}a, Tomice Perkovi}a-Palamenta, Vere Vukovi}, Tome i Anice [prajc, NikolePetrovi}a, Zlatka Dumen~i}a, Biserke Murkovi}, Marice Bedross i Zlatka Serti}a.

Dio vrlo va‘nih i stru~nih poslova preuzele su mlade snage: studentica Petra Rajkovi}izvr{ila je lekturu teksta, dok su oko prijepisa teksta, skeniranja fotografija i ostale gra|e,dizajna te cjelovite informati~ke potpore, pomogli apsolventica dizajna Helena Tominac istudent Fakulteta elektrotehnike i ra~unarstva Mato Tominac.

Posebna su vrijednost brojna kazivanja na{ih starih sugra|ana, koji na ovaj na~in, spasi{eod zaborava brojne ljude i doga|aje. Zato veliko hvala na{im vreme{nim kaziva~ima kojisa~uva{e za sva vremena na{u povijest. Posebna hvala Mariji Mici Movri} i Nikoli Mesi}u -Perkovi}u koji su nam poklonili izuzetno puno vremena, uvijek spremni na obilje izuzetnovrijednih podataka.

I danas kada prolazim starom “Jozefinom”, sje}am se patnji brojnih ratnika koji odo{enjom {irom Europe i nekada{njih kirija{a, koji su stjecali svoj kruh svagda{nji prevoze}iraznu robu izme|u Senja, Ogulina i Karlovca. Na`alost, sve to zbog nerazumnog nemarapomalo pada u zaborav. A pi{e se premalo iako nikad toliko pismenih i {kolovanih!

I na kraju moram se posebno zahvaliti i brojnim pojedincima i institucijama koje susura|ivale na izradi knjige i bez kojih bi ovaj rad zasigurno bio daleko siroma{niji. Zatohvala predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Stjepanu Mesi}u, ~iji korijeni potje~u izStajnice, na ohrabrenju i pomo}i, gospi}ko-senjskoj biskupiji i biskupu dr Mili Bogovi}u kojinam je dao niz vrlo vrijednih podataka i dokumenata o povijesti stajni~ke ‘upe, zatim

9

Hrvatskome dr‘avnom arhivu u Zagrebu i voditeljici INDOK centra, gospo|i Mirjani Hurem, tevoditeljici kartografskog odjela i voditelju stare gra|e u istoj instituciji dr Mireli Slukan-Alti}i Milanu Poji}u. Mladi povjesni~ar i na{ Brinjak mr. @eljko Holjevac iz Instituta “Ivo Pilar”izuzetno mi je pomogao u koncepciji, stru~nim savjetima, recenziji, te prevo|enju povijesnihdokumenata. Bez njegove pomo}i kvaliteta knjige bi zasigurno bila na daleko ni‘oj razini.Suradnja sa Nacionalnom i sveu~ili{nom knji‘nicom u Zagrebu, bila je izuzetno kvalitetna.Zahvaljuju}i tamo{njim djelatnicima tu sam do{ao do obilja kvalitetne i potrebne literature.Zato hvala gospo|i Goranki Mitrovi}.

Ministarstvo kulture RH-Konzervatorski odjel u Karlovcu i profesorica Marinka Mu‘ar, dalisu mi na uvid i kori{tenje izuzetno vrijednu dokumentaciju o Japodima na stajni~kompodru~ju. Uprava za za{titu kulturne ba{tine iz Zagreba iz sastava istog ministarstva i prof.Vesna [varc, omogu}ili su mi uvid u brojne dokumente o povijesti Stajnice. Hrvatski {kolskimuzej u Zagrebu i njegove djelatnice, gospo|e Sonja Ga}ina-[kalamera i [tefka Batini} omogu}ilisu mi da do|em do potrebnih podataka o povijesti {kolstva. Hrvatska Matica iseljenika igospodin Hrvoje Salopek dostavili su mi raspolo‘ivu dokumentaciju o migracijama i iseljeni{tvu.

Hvala i Hrvatskom povijesnom muzeju i gospo|i Rei Ivanu{, Udruzi hrvatske domovinskevojske i predsjedniku Dragutinu Pavlini, Udruzi “Hrvatski domobran” i tajniku Mirku ^ernjaku,fra Matiji Korenu gvardijanu Franjeva~kog samostana u Rijeci, koji su mi dali na raspolaganjesvoje bogate arhivske fondove. Gospo|a Ana Tomljenovi} pomogla mi je brojnim korisnimsavjetima i podacima do kojih je do{la tijekom svojih istra`ivanja o povijesti Like. Zato jojveliko hvala.

Brojni ljudi i doga|aji prohujali su ovim prostorima. Ve}ina toga nije zapisana i izgubljenaje za sva vremena. Ali u ovoj knjizi, najve}i dio Stajni~ke povijesti, njezin ~akavski govor,rodovi i nadimci, brojni ljudi i doga|aji, postado{e zabilje‘eni i sa~uvani za budu}nost.Vjerujem da }e idu}a knjiga biti daleko kvalitetnija i dopunjena novim spoznajama do kojihu ovom kratkom istra‘ivanju nismo mogli do}i.

Na kraju, ‘elim se zahvaliti i svojoj obitelji na velikom strpljenju i razumijevanju. Iakoim se ne mogu odu‘iti za vrijeme koje sam ~esto krao upravo njima, bez njihove podr{ke ovaknjiga zasigurno nikada ne bi ugledala svjetlo dana.

Svima onima koji su na bilo koji na~in u tome sudjelovali - veliko hvala.

U Stajnici srpnja 2004. godineNikola Tominac

10

11

2. Uvod

Etimologija imena Lika nije sve do danas sigurno razja{njena. Pojedini stru~njaci iznosetezu da to ime potje~e od gr~ke rije~i “likos” = vuk ili od leukos = bijeli. Neki smatraju dapotje~e od hidronima rijeke Like, a neki da je taj naziv vezan za anti~ka vremena i da jenastao od latinske rije~i lacus = jezero. Dakako, sva ova tuma~enja imaju karakter hipoteze.

Masiv Velebita, Velike i Male Kapele i Plje{ivice, te kra{ke depresije: Li~ko, Krbavskoi Gacko polje s brinjskim krajem sastavni su dio li~ke zavale, nazvano geografskim pojmomLika. To je ujedno sastavni dio makroregije Gorske Hrvatske. Sastoji se od pet subregijskihcjelina: srednja Lika, Gacka s brinjskim krajem, Krbava, ju‘na Lika i Li~ko pounje.

Li~anima se smatraju i ‘itelji ju‘nih zakapelskih dijelova ogulinsko-modru{ko-pla{}anske udoline, ‘itelji Zavalja i jo{ nekih plje{evi~kih sela nedaleko Biha}a u susjednojBiH, koji su joj 1947. pripojeni iz sastava RH. Ovo je brdsko-planinsko podru~je po svomzemljopisnom i geostrate{kom polo‘aju prirodna veza izme|u panonskog i dalmatinskogdijela Hrvatske. Neki povjesni~ari i geografi misle da je to zapravo jezgra Hrvatske. Likaje od najstarijih vremena kontaktno podru~je jadranskog, subalpskog, panonskog ibalkanskog prostora. Od prapovijesti do antike, preko srednjeg vijeka i nadalje ovuda suprolazile klju~ne prometnice od sjevera preko Kapele (Gvozda) i Vratnika do Senja, tepravcem niz Gacko i Li~ko polje prema jugu. Poput goleme kamene gromade, Velebitodvaja Liku od Primorja i zatvara joj prilaz morskoj obali. Visoki i te{ko savladivi planinskiprijevoji silno su ote‘avali ulazak i izlazak iz tog prostora. Stoga je ovaj prostor relativnolako vojni~ki braniti.

Lika i danas predstavlja kralje‘nicu prometnog i gospodarskog razvitka RepublikeHrvatske, ali i vertikalu njezina povijesnog identiteta.

2.1. Zemljopisni polo‘aj Brinjskog kraja i Stajnice

Osnovna prirodno-zemljopisna obilje‘ja

Brinjsko podru~je ~ini sastavni dio Li~ke zavale kao reljefne cjeline i na kraju Li~kogpotkapelskog prostora kao podcjeline. To je sjeverni kontaktni rub Like s Gorskim kotaromi Kordunom (Ogulinsko-pla{}anskom udolinom). Zaokru‘eni i zatvoreni prirodni ambijentbrinjskog kraja sa nekoliko manjih kra{kih polja me|usobno povezanih, izdvaja se kao posebnaprostorna cjelina, koja ima povoljne topografske i klimatske uvjete. Gorovita visoravan,protkana pitomim kra{kim poljima, oduvijek je pru‘ala uvjete za ‘ivot, ~emu je osobitopogodovala blizina obalnog pojasa, jer su otuda dopirala intenzivna i blagotvorna ozra~javelikih mediteranskih civilizacija.

12

Selo Stajnica nalazi se nasjevero-isto~nom dijelu dana-{nje op}ine Brinje, odnosnona krajnjem sjeveru Like. Ovoje podru~je tipi~ni kr{, kojiobuhva}a kra{ko Stajni~kopolje sa okolnim brdskimpredjelima i potok Jarugu kojaponire nedaleko od Jezerana.Stajni~ko polje nalazi se s ju-‘ne strane obronaka planin-skog grebena Male Kapele. Uslikovitim kontaktima s okol-nim {umovitim planinskimpodru~jima daje prekrasne

pejza‘e. Ukupne je povr{ine porje~ja 63 km2. Sa sjeverne strane nalaze se dominantni vrhoviKapele: Veliki panos (1.079 mnm) i O{tri vrh (1.164 mnm).

Sa zapadne strane nastavlja se Crna~ko polje, povr{ine porje~ja 34 km2, sa susjednimmjestima Jezerane i Crna~. Sa isto~ne strane je Glibodolsko polje povr{ine porje~ja 46 km2.Na zapadnom ogranku Glibodolskog polja razvilo se naselje Lipice, koje je u starijoj povijestibilo u sastavu Stajni~ke ‘upe. Kasnijim razvojem odvaja se u samostalnu ‘upu.

Stajnica se sastoji od nekoliko samostalnih, prete‘ito patronimi~kih, zaselaka koji su sesmjestili na rubovima Stajni~kog polja. Sa sjeverne strane su Porkulabi, Koli{}e, Rajkovi}i,Krznari}i, [miti, Dumen~i}i, Majtini}i, Sveti Petar, Vu~eti}i i ^arapovo Selo, na isto~nom rubupolja nalaze se Ujaci i Tomin~eva Draga, dok su sa ju‘ne strane smje{teni @i‘i}i, Brdo, Po‘ari,Murkovi}i, Mesi}i i [tefani}i.

Prosje~na visina Stajni~kog polja kre}e se od 497 mnm (metara nad morem-Jezerane),505,2 (crkva) 511 (^arapovo Selo) i 554 (Tominac Draga). Sa ju‘ne strane Stajnice prote‘u sebre‘uljci Kopanje Veliko i Malo (631 mnm), Jelak (626 mnm), Mesi}ev vr{ak, Petrov i Pavlovvr{ak, [a{ina mala (Planta{) i Kalun (729 mnm). Isto~no od zaselka Tominac Drage najve}e jebrdo Vr{ak 656 mnm. Dalje prema jugo-zapadu zapo~inje Velebitski greben (Senj-sko bilo). Na okolnim brdskim podru~jimapostoje prostrani planinski pa{njaci i livadekoje su od pamtivijeka koristili stajni~kipastiri. Gornja Stajnica imala je pa{njakei livade kao {to su Mekote, Brezova~a,Dolac, ^rneti}ka, Strmar, Petrovi}evabiljevina, Velika i Mala Mrkovina, Slime,Stri‘akovica, Javorovka, Kr{evine, Leskov-ka, Toma{i}ka (izvor), Paljevina, Vr{eljak,Dumen~i}eva Javorovka, Kr~el, Pajine dra-ge, Lokvice, Kozjaci, Stara i Nova biljevina,Sinoko{e, Vr{ak, Tavan, [kura ‘liba,Jasenovka, Kr~evina, Kodri}ka, Brezova~a,Uvala, @liba, Beli i Crni Javor, Ravna Zapadni dio Stajnice

Pogled na Stajnicu polovicom pro{log stolje}a

13

Draga, Runjavica, Sinoko{e, Zidenica,Bujednjaci, Velika i Mala ‘ila, Tavan, Kr~,Sebrde, Kuja~a, Velika uvala, Stojanka,@iva voda i ostale manje povr{ine.

Iznad ju‘ne strane polja nalaze setako|er bogati pa{njaci kao {to suKopanje, Veliko kopanje, Kalun, Medvid-njaci, [praj~eva javorovka, Ma{i}evi kr~i,Pavlakovo, [mitova ravan, Skraj kr~i,Banov vr{ak, Luki}, Vu~eti}eve strane,Ulica, Kladice, Stre‘benica, ]evin kr~.Sve su se ove povr{ine redovito kosile ikoristile za ispa{u blaga.

U blizini Stajnice prolazi vrlova‘na dr‘avna cesta koja spaja sje-ver i jug Hrvatske: stara Jozefinskacesta Karlovac-Senj, te nova auto-cesta “Dalmatina” - Bosiljevo-SvetiRok. Planinski masiv Velika i MalaKapela probija najdulji tunel u Hr-vatskoj ukupne du‘ine 5.860 me-tara. Prometni pravci kroz povijestduboko su utjecali na razvoj ovogakraja, ali i na njegovu propast,osobito kada su izgra|eni alterna-tivni cestovni i ‘eljezni~ki pravciprema Rijeci odnosno Splitu.

Vodoprivreda i prirodne ljepote - veliki potencijal

Stajni~ko podru~je predstavlja zna~ajan i dragocjen izvor velikih koli~ina kvalitetne pitkevode. Glavni vodotok je Stajni~ka Jaruga koji se vodom opskrbljuje iz nekoliko izvora.

Postoje}a kapta‘a @i‘i}evo vriloutvr|ene izda{nosti 80-100 lit/seknalazi se na koti 630 m.n.m. Izvorje izlaznog tipa, a vodnogospo-darskom suglasno{}u dozvoljenoje kori{tenje 65 lit/sek vode. Dabi se predmetno izvori{te ekolo{kisa~uvalo, u pripremi je dono{enjeodluke o zonama sanitarne za{ti-te. Osim @i‘i}evog vrila postoji^abranovo vrilce, [tenti}evo vril-ce, Murkovi}evo vrilo i Rupa. Pre-ma zapadu nalaze se jo{ Frani}e-vo, Mesi}evo i [tefani}evo vrilce.

Ozelenjeni vrhovi s ju`ne strane Stajni~kog polja

Izvor Grmljavina ljeti

Majtini}i, Vu~eti}i i Ujaci

14

U sredini polja postoji Grmlja-vina a sa sjeverne strane poljaje Markarova pe}ina, te premaistoku Vu~eti}evo vrilo, Pala-mentova jama Pla‘ani}evabaserka, ̂ arapov bunar i izvorna Sebrdama. Oni su aktivni zavrijeme jakih padavina, pr-venstveno u prolje}e i jesen.

Treba napomenuti da jeStajni~ka jaruga, u skladu sZakonom o za{titi prirode,predvi|ena prostorno-plan-skom dokumentacijom kao“posebni i ihtiolo{ki rezervat”,

i uzgojni rezervat za mati~ni fond poto~ne pastrve. Time }e dobiti posebne uvjete za{tite ikori{tenja koji respektiraju njegovu vegetacijsku, botani~ku, zoolo{ku i ostalu dominantnustrukturu. Trebalo bi u budu}nosti za{tititi i posebne botani~ke, ornitolo{ke i rezervate {umskevegetacije ali i za{ti}ene krajolike kojima Stajnica obiluje.

U neposrednoj blizini Stajnice nalazi se Rokina bezdana, koja je detaljno istra‘ena sahidrogeolo{kog aspekta i aspekta mogu}nosti iskori{tavanja podzemne vode. To je proto~nispeleolo{ki objekt sa stalnim podzemnim tokom vode. Minimalni protok vode je oko 2 m3/s,dok se maksimalno procjenjuju na vi{e stotina m3/s. Provedena istra‘ivanja i analize vodeukazuju na respektabilnu koli~inu kvalitetne vode koja se mo‘e koristiti za vodoopskrbu.

Klima

Lika je poznata po svojoj surovoj klimi. Na klimatske karakteristike ovoga podru~ja utje~enjeno gorsko okru‘enje i razmjerna blizina Primorja sa zapadne strane, te panonskog prostorasa sjeveroistoka. Dakle, ovo podru~je pripada kontinentalnoj i planinskoj klimi. Karakteristi~nesu razmjerno velike razlike izme|u dnevne i no}ne temperature, {to u ljetnim mjesecima donosijutarnju rosu a u prijelaznim godi{njim razdobljima pojavu jakog mraza. Od vjetrova su karakte-risti~ni jugo i bura. Bura nastaje “prelijevanjem” hladnoga zraka preko planinskih prijevoja.

Op}enito se mo‘e re}i da klimu karakteriziraju vrlo izra‘ena ljetna i zimska godi{njadoba. Ljeta su vru}a i sparna, s ~estim pljuskovima, grmljavinama i prolomima oblaka. Zimesu u pravilu hladne s nerijetkim naglim zatopljenjima iz Primorja. Prolje}a su dosta hladna iki{ovita. Stalno prijete opasnosti od proljetnih mrazeva. Prosje~na ranoproljetna temperatura(o‘ujak-travanj) iznosi oko 80 C. Za ljetnih sun~anih dana temperatura se penje i do 350 C.Ljetne su no}i svje‘e pa je i jutarnja temperatura u prosjeku oko 100 C.

Zimi temperatura u prosjeku pada ispod 00 C, obi~no ne vi{e od -30 C. U rijetkimslu~ajevima temperaturne inverzije zna pasti u ranim jutarnjim satima i do -300 C. ^e{}e sutemperature izme|u -10 do -150C. Ovo je podru~je zasigurno jedno od najhladnijih u dr‘avi.Prosje~na godi{nja temperatura iznosi oko 90C (Hidrometeorolo{ka postaja Oto~ac).

Snijeg po~inje padati, u pravilu, u studenom i mo‘e se zadr‘ati do polovice o‘ujka. Visinasnijega mo‘e dose}i u ekstremnim slu~ajevima i do 70 cm. Uobi~ajena visina snijega je izme|u10-30 cm.

@i`i}evo vrilo nekad

15

Na {irem podru~ju pro-sje~na koli~ina padalina jeoko 1200 mm (ki{omjernastanica Brlog). Maksimumpadalina je u studenom - oko150 mm, prosincu ista kol-i~ina, a u lipnju 105 mm. Ljetisu ~esti prolomi oblaka, zbogmije{anja primorskog toplogzraka sa hladnim kontinen-talnim. Prema pri~anju starihStajni~ana negdje po~etkomdvadesetog stolje}a dogodiose stra{an prolom oblaka saizuzetno velikim padavinama.Bujice iz Kapele nosile su komade stijena, drve}a i ogromne koli~ine naplavina zemlje, kojesu nizvodno o{tetile veliki broj objekata. Zbog velikih o{te}enja napu{tena je stara {kola naKoli{}u.

Tijekom ja~ih ki{nih perioda dolazi do plavljenja Stajni~kog polja, koja nerijetko uni{teljetinu. Najve}a poplava zabilje‘ena je 1919. godine kada je voda tekla preko jezeranskogmosta. Tom su prilikom proradili i izvori koji do tada uop}e nisu bili aktivni, poput izvora naSebrdama kod zaseoka Ujaci i brojni drugi. Druga velika poplava dogodila se 1939. kada jevoda do{la do Ze~eve ku}e u naselju Mesi}i. (N. Mesi})

U povijesti bilje‘imo nekoliko vrlo jakih zima, osobito u petnaestom stolje}u. Uljetopisima se najvi{e spominje zima 1407/8, koja je nazvana «velika zima». Od hladno}e jepucalo kamenje a mnoge su rijeke bile zale|ene do dna. Godine 1480. rijeke su se zaledileve} u listopadu. Od te hladno}e nastradala je i Velika horda, zloglasna vojska hana Ahmetana njegovom osvaja~kom putu prema Moskvi.

Mnogo hladnih zima bilo je od sredine 16. do sredine 19. stolje}a, koje je poznato kao«malo ledeno doba». Zima 1607/8. bila je u‘asno te{ka i duga. Sve je bilo pod ledom.Zabilje‘eno je da se na Duhove (15. svibnja) moglo klizati po zale|enim jarcima. Sli~na je

bila zima 1657/8. Godina 1660.bila je poznata po velikimkoli~inama snijega kada sepreko prijevoja Kapele nijemoglo prije}i od 3. studenogdo 3. svibnja. Velika hladno}abila je i 1708/9 kada je tlo bilosmrznuto “tri lakta duboko”.Zvona nisu mogla zvoniti jersu bila okovana ledom. Uku}ama je uvijek jedan ~lanlo‘io i kuhao a ostali su bili ukrevetima.

Izgleda da je ipak najgorazima bila 1739/40. godine.

Poplava Stajni~kog polja 1939. godine

Zimski ugo|aj na Ravnoj Dragi

16

Trajala je skoro osam mjeseci.Zabilje‘ene su na na{im pro-storima temperature oko -400C. Stradale su mnoge ‘ivo-tinje, posebno p~ele, i bilje. I u19. stolje}u bila je vrlo o{trazima 1829/30. Hladno}a jezapo~ela oko 20. studenog itrajala je sve do 5. svibnja. ULici je zabilje‘eno da je snijegbio visok “poput ku}a”. Da bina{i preci prehranili stokumorali su kroz snje‘ne zapuhe,no{ene ledenom burom, i}i svedo Primorja. Mnogo je stoke iljudi stradalo u tom iznimnote{kom pohodu. Zabilje‘ena jesli~na zima i 1879/80.

U dvadesetom stolje}unajhladnija i najsnje‘nija zimabila je ona iz 1928/29. godine.U Lici su zabilje‘eni snjegovi

visine preko jedan metar, a temperatura u Gospi}u bila je -360C. Vlakovi su danima ostalizatrpani u zapusima a dosta je doma}instava ostalo bez ogrjeva i hrane. Kroz snijeg ljudi sukopali tunele kako bi stigli do {tala i nahranili stoku. Organizirane su radne akcije na ~i{}enjusnijega preko Kapele, da bi se uspostavio kakav-takav promet. Te se godine nebo zacrvenjelo,vjerojatno se pojavila polarna svjetlost, {to je kod na{ih predaka izazvalo brojne tjeskobe. Zboggladi vukovi su napadali stoku u {talama i pse. Hladno}a je dugo trajala, tako da su se zamrzlii potoci. Od hladno}e se u Stajnici smrzao krumpir u podrumima i trapovima. Nakon dolaskatoplijeg vremena on je istrunuo, pa su ga vlasnici morali baciti na gnojnicu. Ve}ina obitelji jezbog toga gladovala. Upravna op}ina Jezerane nabavila je na prolje}e sjeme i dijelila gaizgladnjelom stanovni{tvu. Nakon te zime pre‘ivljavalo se od malo mesa, graha, kukuruza imlije~nih proizvoda. Ve}ina ljudi bila je na rubu gladi. Oni koji su spasili ne{to hrane davali suonima koji su se na{li u neima{tini, samo da bi uspjeli pre‘ivjeti. (kaziva~ica M. Movri})

Dakako, zabilje‘ene su zime i bez snijega i bez niskih temperatura. ^ak i u hladnom 18.stolje}u bilo ih je nekoliko bez snijega, kao 1738/9, 1758, 1763, 1765. i 1772. U daljnjoj povijestibilje‘imo zimu 1289/90 koja je bila «ne~uveno blaga». Te su zime djevojke za Bo‘i} dolazile ucrkve ure{ene svje‘im cvije}em a mladi}i su se kupali u rijekama. Sredinom sije~nja bilo jezrelih jagoda! Godine 1485. bilo je toliko toplo da su u sije~nju procvali vo}njaci, trava se kosilaa ptice su savijale gnijezda. Godine 1539. djevojke su na Sveta tri kralja nosile svje‘e ubraneljubice. Vrlo blaga zima bila je i 1789/1790. godine, kada u Lici nije palo gotovo ni{ta snijega.

Poslije Drugog svjetskog rata bile su dosta ~este vremenske nepogode, osobito su{e,koje su uni{tavale ionako skromnu ljetinu. Ipak je najte‘a bila 1950. godina kada je 5. svibnjapao snijeg od kojega se smrznula kompletna vegetacija i usjevi. Tek olistalo li{}e otpalo je sadrve}a, uslijed ~ega se {irio nesnosan smrad. Nakon ove katastrofe nastupila je su{a koja jedokraj~ila i ono malo poljoprivrednih kultura koje su opstale (D. Tominac).

Zima u Stajnici

17

Geolo{ka gra|a i seizmika

Geolo{ku gra|u Stajnice treba gledatiu sklopu {ireg podru~ja Like. Geolo{ki gamo‘emo motriti do starosti cca 300milijuna godina (paleozojska era). U to jevrijeme ovaj kraj bio pod morem s pokojomuzvisinom kao otokom. More }e potrajatii kroz ~itavu mezozojsku eru (izme|u 230i 70 milijuna godina pr. Krista). U keno-zojskoj eri (mla|oj od 70 milijuna godina)postupno se uzdi‘u dana{nji planinskisustavi Velebita, Velike i Male Kapele,uzrokovani boranjima i drugim tektonskimporeme}ajima. U mla|em tercijaru ikvartaru ovo podru~je izlo‘eno je rasje-danju, kada se oblikuju planinski grebeni ime|u njima doline u kojima se formirajujezera, a nakon njihovog presu{ivanjanastaju plodna polja s bogatim talozima.

Stajni~ko polje prekrivaju aluvijalnenaplavine potoka (r). Okolna brdska iplaninska podru~ja gra|ena su od Gornje Jure - tamno sme|ih Cladocoroposis vapnenaca(i) i sme|ih dolomita (i-). Od ^arapovog Sela prema Tomin~evoj Dragi prote‘e se gornjakreda (kr) - rudinasti vapnenci i svjetli dolomiti. Iza brdskih podru~ja sa ju‘ne strane premajugu ([a{ina i Jelvica) prevladava Titon (it) - koraljni, diceratitni i elipsaktindijski svjetlo sivivapnenci i dolomiti. Detalji su prikazani na geolo{koj karti u prilogu. God. 1960. ekipaspeleologa s Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta na ~elu s prof. Pavli~evi}em istra‘ila jekompletno podzemlje ovoga kraja. Ekipa je boravila oko mjesec dana te izradila speleolo{kekarte. Tom je prilikom otkrivena ~ovje~ja ribica u Markarovoj pe}ini. Treba napomenuti daje ova ‘ivotinjica do tada otkrivena jedino u Postojnskoj jami. Nakon ovih istra‘ivanja dolazijo{ nekoliko ekipa stru~njaka kako bi dopunski istra‘ili ovo podru~je. Me|u njima bili supoznati stru~njaci poput Ton~ija Ra|e iz Splita, a 1991. ovo je podru~je posjetila ekipa izFrancuske iz tima poznatog istra‘iva~a Jacquesa Cousteaua, kada su detaljno istra‘ili Markarovupe}inu. (Jure Perkovi}) Sva dosada{nja istra‘ivanja pokazala su da ovo podru~je obiluje vrlozanimljivim podzemnim objektima. Tako se ispod Kamenitog vrha nalazi jedna vrlo velikajama. Poznate su jo{ jame u Samari, Kr~evini, Beloj kosi, [tentina pe}ina, Br{ljanka i JamaSekuli}ka, koja je duboka preko 100 metara. Speleolo{ka istra‘ivanja i posjete podzemlju mogubiti i zanimljiva turisti~ka atrakcija, koja uz druge komparativne prednosti mo‘e doprinijetirevitalizaciji ovoga kraja, ali i za{titi prirode od devastacije.

Brinjski kraj pripada dosta seizmi~ki aktivnoj zoni, kao sastavni dio dinarskog potre-snog podru~ja - jednog od najaktivnijih na podru~ju dr‘ave. Tektonska crta prolazi pod-velebitskim kanalom. Najugro‘enije je podru~je Senja, gdje je zabilje‘en 15 rujna 1590.potres IX. stupnja s vrlo tragi~nim i te{kim posljedicama. Od njega je bilo {teta i u tada{njojStajnici. Sna‘niji potresi od VI. stupnja na brinjskom podru~ju dogodili su se 9. kolovoza1895, 4. o‘ujka 1906, i 14. srpnja 1916. godine. Od tada nema zna~ajnijih potresa.

Tominac Draga

18

Biljni i ‘ivotinjski svijet(Pripremio: Mirko Serti} dipl.

in‘. {umarstva)

Koga ne o~arava priroda- {uma, potok i livada. Sve jeto tako divno, ~edno, dosto-janstveno i potpuno.

Kako nas tek raduje iumiruje raznolik pjev ptica ilipromatranje {arenog leptirakoji kru‘i od cvijeta do cvijeta![uma je jedno izuzetno bogat-stvo Stajnice. Biljni pokrovStajni~ke Kapele pripadasklopu eurosibirske - sjeverno-ameri~ke regije i pojasu gor-skih bjelogori~nih i crnogo-ri~nih {uma ilirske provincije (S. Horvati}). Brinjsko podru~je pripada srednjoeuropskom{umskom podru~ju. Pod utjecajem strme kapelske padine {ume su ra{~lanjene u dva pojasakoja su vertikalno dobro izra‘ena: a) brdski i gorski; b) pretplaninski. Ni‘e prostore {umskogpojasa pokriva gorska bukova {uma (Fagetum silvaticae croaticum montanum). Na ovaj se pojasnastavlja mije{ana {uma bukve i jele (Fagetum silvaticae croaticum abietetosum). Porastom visinedolazimo u pretplaninsku bukovu {umu ili ~istu sastojinu smreke.

Prema {umsko - gospodarskoj podjeli Stajni~ko polje nalazi se izme|u gospodarskihjedinica “Stajni~ka Kapela” sa sjeverne strane i “Golosmreke Jelavlje” sa ju`ne strane. Uvertikalnom smislu “Stajni~ka Kapela” obilje`ena je velikim rasponom izme|u najni`ih inajvi{ih to~aka (od 500 do 1190 mnm). Prema tome spada u visoko gorje. Stoga je mogu}elu~iti vertikalno slojanje vegetacije, kojeg ovdje karakteriziraju ~etiri osnovne klimazonalnebiljne zajednice.

Najni‘i pojas ~ini zajednica hrasta kitnjaka i obi~nog graba (Querceto-Carpinetumcroaticum).

U pojasu 600-800 m.n.m. dolazi brdska {uma bukve (Fagetu Illyricum montanum Ht.)Pojas 800-1200 m.n.m. pripada mje{ovitoj zajednici bukve i jele (Abiete-Fagetum-illyricum Ht.)Pored naprijed navedenih klimazonalnih, zastupljene su i azonalne biljne zajednice

uvjetovane razli~itom geolo{kom podlogom, genezom tala, mikroklimom i sli~no. Rubnidijelovi Kapele u blizini Stajnice bili su ranije izlo‘eni ja~oj degradaciji, tako da se tu nalazepanja~e bukve i crnog graba, {ikare, bujadnice i pa{njaci, koji se zbog nestanka stoke smanjuju.

Prema veli~ini u~e{}a biljne zajednice na podru~ju Stajni~ke Kapele mogu se poredati:1. [ume bukve i jele (Abieti-Fagetum illyricum Ht.),2. [ume jele na dolomitu (Abietatum dolomiticum pror. Pelcer),3. Brdske {ume bukve (Fagetum Illiricum Montanum Ht.),4. [ume bukve s kukurijekom (Helleboro Fagetum pror. Pelcer),5. Brdska {uma bukve s crnim Jasenom (Fagetum croaticum montanum fac. Fraxinus ornus),6. [uma hrasta kitnjaka i obi~nog graba (Querco-Carpitenum croaticum Ht.)

Eksploatacija {uma danas

19

Inklinacija (nagib) terena kre}e se od 0 stupnjeva do 45 stupnjeva, dok ekspozicijskiprevladavaju ju‘ne i jugozapadne strane. Sjeverozapadni dio, po~ev od glavnog grebena,vrletan je i strmo se obru{ava prema polju. U jugoisto~nom dijelu teren je razvedeniji sbrojnim glavicama, bla‘im kosama, jarcima i uvalama, koje se spu{taju prema Tomin~evojDragi i Lipicama.

Stajni~ku dolinu karakterizira izrazita ozelenjenost krajolika, tako da cijeli prostorstru~njaci definiraju kao “ozelenjeni pokriveni kr{“. U brdskom dijelu prevladava vrlo bujnavegetacija sastavljena prvenstveno od bukve (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht.), smrekeili omorike (Pinus picea excelsa), jele (Abies pectinanta), javora (bijelog, crvenog i rebra{a),te u manjoj mjeri hrasta kitnjaka (Quercus sessiliflora) i hrasta cera (Quercus ceris). Pojedina~nose javljaju bijeli javor (Acer pseudoplatanas), grab (Carpinus betulus), brijest (Ulmuscampestris), jasen (Fraxinus excelsior), brekinja (Sorbus torminalis), mukinja (Sorbus aria)kao i druge rje|e vrste.

Od grmolikog drve}a pojavljuju se lijeska (Corullus avellana), javor klen (Acer campestre),svibovina (Cornus mascula), glog (Crataegus oxyantha), crni trn (Prunus spinosa), bazga (Sambukusnigra), drijen i borovica. Travnjaci su pokriveni brojnim planinskim biljem, {to daje izuzetnobogatstvo boja tijekom ljeta.

Osim biljnog svijeta, nezaobilazno je ne spomenuti vrlo bogati ‘ivotinjski svijet, kojizajedno s biljnim stvara prirodne ekosustave. Od ‘ivotinjskog svijeta posebno mjesto zauzimadivlja~, koja obitava na ovom podru~ju, a gospodarenjem kroz lov ima privredni karakter,koji se ostvaruje u lovnom turizmu.

Od ‘ivotinja najpoznatiji su vuk (Canis lupus) i medvjed (Ursus arctos). Ima malo obi~nesrne (Caperolus capreolus), obi~nog zeca (Lepus europaeus), divlje svinje (Sus scrofa), kunezlatice (Martes martes), kune bjelice (Martes foina erxleben) tvora (Mustela putorius), jazavca,lasice Mustela nivalis), je‘a, lisice (Vulpes vulpes), vjeverice (Sciurus vulgaris) a posebno velikogpuha (Glis glis). Puh je nekada bio poseban specijalitet zbog vrlo kvalitetnog mesa, masti iko‘e. @ivi u starim stablima bukve i hrani se ‘irom. Postoji vjerovanje da ova ‘ivotinja mo‘eprespavati bez hrane nekoliko godina. Rijetki su primjerci divlje ma~ke (Felis sylvestris schreb),dok ovdje obitava nekoliko vrsta {i{mi{a - netopira (Chiroptera).

Pti~ji svijet izuzetno je bogat. Poznate su pumpolja~a, {eva (Alaudidae), vjetrovka,kukavica, ~avka, svraka, vrabac, vrane (Corvidae), lastavica (Hirundinidae), i {ojka (Nucifragacaryocatactes). Planinski jastreb i jastreb-pti~ar (Accipitridae) ~ine dosta velike {tete stajni~kojperadi. Ima i jastreba mi{ara. Poznata je i sova u{ara (Bubo bubo), Na‘alost, u posljednjevrijeme na stajni~kom podru~ju pove}an je krivolov koji prijeti uni{tenjem cjelokupnog fondadivlja~i. Na{a je zada}a da kroz lovno gospodarenje za{titimo floru i faunu za budu}a

pokoljenja. Znatan broj flore je zbog svoje malo-brojnosti zakonom za{ti}en.

Na{e podru~je najpoznatije je po ~ovje~jojribici (Proteus anguinus) koja ‘ivi u vje~nom mrakupodzemnih prostranstava. Taj ~udan i rijedakstanovnik, mala blijeda ‘ivotinja, obla tijela, slabih,zakr‘ljalih no‘ica i o~iju skrivenih ispod ko‘e nase-ljava pojedine na{e podzemne objekte poputMarkarove pe}ine. Ona je endem na{ih krajeva.@ivi isklju~ivo u na{em kr{u. Za{ti}ena je u cijelojna{oj zemlji.^ovje~ja ribica

20

Stajnica je poznata i po crnom da‘devnjaku (Salamandra atra), bjelou{ki (Natrix natrix),zelemba}u Lacerta viridis), sljepi}u (anguis fragilis), poskoku (Vipera ammodytes), ri|ovki(Vipera berus), ‘ivorodnoj gu{terici (Lacerta vivipara) i pastrvi /Salmo trutta m. fario). PotokJaruga je bogat i rije~nim rakom (Astacus astacus).

2.2. Gospodarstvo i perspektive

Sada{nje stanovni{tvo uglavnom se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i sto~arstvom.Za prehranu stoke osim travnih smjesa uzgaja se lucerna i crvena djetelina. Od ostalih kulturauzgaja se prvenstveno krumpir, ali jo{ uvijek ekstenzivno, iako postoje}a tla i klima pogodujunjegovom intenzivnom uzgoju. Je~am, zob, p{enica i kukuruz uzgajaju se u manjim koli~inama.

Proizvodnja vo}a uglavnom se svodi na {ljivu (plavu bistricu), koja je velikim dijelomzara‘ena {ljivinom {arkom. [ljiva se uglavnom koristi za proizvodnju rakije a postoje uvjeti dase ista su{i i konfekcionira. Postoje vrlo dobri uvjeti za proizvodnju ekolo{ki ~istih poljodjelskihsjemenskih i merkatinlih proizvoda poput kupusa i eventualno repe, koji se mogu konzerviratiu manjim pogonima. Ostale vrste vo}a uzgajaju se u zanemarivim koli~inama.

Obzirom da Hrvatskoj nedostaju zna~ajne koli~ine pivskog slada postoje mogu}nosti zaproizvodnju jarog je~ma, te zobenih i je~menih pahuljica. Postoje izuzetni uvjeti i za sakupljanjeraznog ljekovitog i aromatskog bilja, {to je danas svjetski trend.

Sto~arstvo mo‘e imati veliki udio u ukupnoj poljodjelskoj proizvodnji, iz razloga {to postojeizvrsni uvjeti za proizvodnju sijena, ali i velike povr{ine pa{njaka. To se posebno odnosi narazvoj ov~arstva i kozarstva ali i govedarstva. Ovime bi se intenzivirala proizvodnja mlijeka imlije~nih proizvoda ali i proizvodnja mesa, te svje‘ih i polutrajnih proizvoda.

Na potoku Jarugi postoje povoljne mogu}nosti kvalitetnog razvoja {portsko-rekreacionogribolova i razvoj malog ribarstva, {to je poslije Drugog svjetskog rata bilo dosta aktualno, ali jezbog nerazumijevanja {ire zajednice taj projekt propao.

[umsko bogatstvo kapelskog gorja trebalo bi postati temelj za iskori{tavanje i preradudrveta na razne na~ine i u razli~ite svrhe. Postoje izuzetno velike zalihe drvne mase.

Stajni~ko i okolno podru~je daje izuzetne mogu}nosti za razvoj lovnog, seoskog,“robinzonskog”, rekreativnog turizma (planinarenje, speleologija, kupanje, jahanje, biciklizam,sanjkanje i skijanje…) Turizam bi mogao razviti i proizvodnju hrane koja je specifi~na ovompodneblju: pastrva, janjetina, kozji i ov~ji sir, ali i “[kripavac”, basa, kiselo mlijeko, palenta,

kupus, kiselo mlijeko, ljekovito bilje,doma}i med, gljive, divlja~ i rakija.Doma}i ru~ni radovi poput biljaca, vu-nenih ~arapa, “{arenice” i mnogo dru-gih autohtonih proizvoda mogu biti inte-resantni suvremenom potro{a~u. Izgra-dnjom strate{kog cestovnog koridoraZagreb-Split i @uta Lokva - Rijeka koji}e biti u sastavu budu}eg “Jadransko-jonskog koridora” bitno }e se otvoritiovo podru~je i njegova dostupnost {irimturisti~kim potrebama, ne samo konti-nentalnoj ve} i primorskoj regiji.^obanica i stado - budu}nost privre|ivanja

21

Tom

a P

erko

vi}

- [

tent

a na

Vri

lu 1

958.

god

ine

Tara

~a k

onop

lje u

Tom

in~e

voj D

ragi

Lovs

tvo

ima

velik

e m

ogu}

nost

i raz

voja

Kop

anje

kru

mpi

ra

22

Stajni~kamladost nekad

Obitelj Perkovi} iz^arapovog sela

Obitelj Milakovi}iz Po`ara