scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 53

Rosana Ratkovi(Umjetni~ka akademija u Osijeku)

PRISUTNOST DERVIA NA PODRUJU SLAVONIJE I SRIJEMA U VRIJEME OSMANSKE

VLADAVINE

UDK: 297.1(497.5)(091)Pregledni rad

Primljeno: 6. 12. 2013.

Prisutnost dervia, dervikih redova tarikata, i tekija kao mjesta okup-ljanja dervia, na podruju Slavonije u periodu osmanske vlasti gotovo je potpuno neistraena i nepoznata. Ovaj lanak predstavlja pokuaj da se na osnovi ranijih istraivanja i zapisa putopisaca i kroniara, kao i terenskih istraivanja lokaliteta koje spominju ovi autori, predstavi taj dio nae kul-turne povijesti, da s kulturalnih polazita proiri kontekst prisutnosti i dje-lovanja dervia u ovom dijelu Hrvatske, a time i da prui ishodite i poticaj za budua istraivanja ove teme.

Kljune rijei: dervii, sufi zam, tesavvuf, tekija, turbe, Osmansko Carstvo, Slavonija, Srijem

Dobro je poznata prisutnost dervia i brojnih dervikih tarikata (redova) na podruju Bosne i Hercegovine od osmanskog doba, to se u kontinuite-tu odralo do dananjih dana, dok su prisutnost i djelovanje dervia na po-druju Hrvatske u vrijeme osmanske vladavine gotovo potpuno nepoznati i neistraeni.

O derviima na podruju Hrvatske pod osmanskom vlau pie Demal ehaji u knjizi Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvr-tom na Bosnu i Hercegovinu1, i Fazileta Hafi zovi u lanku Slavonija pitanje uloge dervia u irenju islama.2 Prisutnost dervia usputno se spominje i u

1 Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu (Sarajevo, 1986), 210-213.

2 Fazileta Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia u irenju islama, Mjesto i uloga der-vikih redova u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova povodom obiljeavanja 800 godina od roenja Delaluddina Rumija (Sarajevo, 2011), 277-283.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...54

radovima povjesniara koji se bave istraivanjem razdoblja osmanske vlada-vine u Hrvatskoj, kao to su Ive Mauran3 i Nenad Moaanin,4 te u opirnoj monografi ji evke Omerbaia Islam u Hrvatskoj.5

Ovaj lanak pokuaj je da se na osnovi dosadanjih istraivanja, kao i te-renskog istraivanja spomenika koje spominju raniji istraivai, predstavi taj dio nae kulturne povijesti, da s kulturalnih polazita proiri kontekst prisut-nosti i djelovanja dervia u ovom dijelu Hrvatske, a time i da prui ishodite i poticaj za budua istraivanja ove teme.

Slavonija je pod osmansku vlast dola u prvoj polovici 16. stoljea, u toku osvajanja koja su trajala od 1529. do 1559. godine, a period osmanske vlasti u Slavoniji zavrava Karlovakim mirom 1699. godine.6 Razliite su pretpo-stavke o porijeklu muslimanskog stanovnitva koje je u to vrijeme ivjelo na podruju Slavonije, da li se radi o doljacima ili o domaem stanovnitvu koje prelazi na islam. Ive Mauran pie kako su Turci i ostali sljedbenici islama, koji su za sve vrijeme osmanske vladavine ivjeli u Osijeku, doseljeni uglav-nom iz Bosne.7 Nenad Moaanin smatra kako je podrijetlo muslimana na po-druju Slavonije bilo vrlo aroliko: ratni zarobljenici, Vlasi, doljaci iz Bosne, a najmanje autohtoni ivalj.8

Period kada Osmanlije vladaju u Hrvatskoj, u 16. i 17. stoljeu, predstavlja vrijeme u kojem se oni nalaze na vrhuncu moi, kada dominiraju velikim dije-lom Bliskog istoka, sjeverne Afrike i jugoistone Europe,9 pa bi osim uobiaje-nih predodbi o razaranju i unitavanju bilo dobro prihvatiti i mogunost da su neto od tadanjih visokih dosega svoje kulture i umjetnosti ostavili i u naim krajevima. Nenad Moaanin smatra da se u periodu osmanske vlasti u Slavoniji radi o bitno izmijenjenom kulturnom krajobrazu, jer kultura koja se pojavila kao nova na ovim prostorima nije zaostajala za onom koja je bila potisnuta.10 Osobito su gradovi u vrijeme osmanske vlasti, posebice oni koji su imali ulogu vojnih, upravnih, prometnih i gospodarskih sredita, doivjeli znatni kvantita-tivni rast (mjestimice i do 2.000 domainstava), zadobivi pri tome u manjoj ili veoj mjeri islamsko-orijentalnu vanjtinu osmansko-turskog tipa.11

3 Ive Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek (Osijek, 1994)4 Nenad Moaanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine (Slavonski Brod, 2001)5 evko Omerbai, Islam i muslimani u Hrvatskoj (Zagreb, 2010)6 Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia, 278.7 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 187.8 Moaanin, Slavonija i Srijem, 43.9 Sedad Dizdarevi, Mevlana u Bosni (Mostar, 1433/2012), 91.10 Nenad Moaanin, Turska Hrvatska: Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791.: pre-

ispitivanja (Zagreb, 1999), 115.11 Moaanin, Turska Hrvatska, 137.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 55

*

Dervii, tarikati, sufi zam ili tesavvuf obino se objanjavaju kao islamski misticizam. Sufi zam ili tesavvuf je osobit nain vjerskog, drutvenog i kultur-nog ivota u kojem se briu granice izmeu transcendencije i materijalnog, pa transcendentalno postaje sastavni dio svakodnevnog ivota i djelovanja, a sva ovjekova djela usmjerena su Bojem zadovoljstvu, pa su i neprekidna potvrda Boje prisutnosti. ejh je duhovni voa skupine dervia, osoba neus-poredivog duhovnog i moralnog autoriteta.

Tekija je mjesto okupljanja dervia i odravanja vjerskih obreda. Na po-druju Bosne tekije su esto predstavljale jezgru oko koje su formirani grado-vi u osmansko doba, jer je u Bosni u predosmansko vrijeme urbani ivot bio slabo razvijen. Tekija je bila jedna od osnovnih institucija/ustanova ijim su se osnivanjem simboliki i injenino postavljali temelji jednog naselja.12 U Hrvatskoj to nije bio sluaj, urbani ivot je ve bio dobro razvijen, pa su tekije osnivane u postojeim gradovima.13

Utemeljitelji tekija, ejhovi i njihovi dervii, zbog svog otvorenog i hu-manog ponaanja bili su vrlo omiljeni u narodu. Izmeu mnogobrojnih aktiv-nosti koje su vrili treba posebno istaknuti moralni odgoj, besplatno dijeljenje hrane siromanima, brigu o unesreenima i ljudima s problemima, pruanje pomoi nemonima. Svi ljudi bez obzira na rasu, spol, etniku ili vjersku pri-padnost mogli su bez ikakvih problema u tekijama nai hranu i utoite.

Neki istraivai povijesti islama i tesavvufa u Bosni i Hercegovini sma-traju da su rani dolazak dervia i njihova prisutnost na podruju Bosne zna-ajno pridonijeli islamizaciji lokalnog stanovnitva, irenju islama i islamske kulture. Pretpostavka o utjecaju dervia na islamizaciju u Bosni upuuje na vjerojatnost da je prisutnost dervia pridonijela i irenju islama na podruju Hrvatske. Nenad Moaanin takoer pie kako su dervii odigrali veliku ulogu u irenju islama, napose oni umjereno heterodoksni iji je nauk mnogima bio prihvatljivija verzija nove vjere.14 Ive Mauran spominje znaaj misi-onarskog djelovanja dervia za irenje islama u Osijeku, te navodi kako su prvi misionari vjerojatno bili derviki prvaci Bajram-baba i Husrev-baba, ije grobove spominje Evlija elebija.15

Djelomino se prisutnost dervia na podruju Slavonije moe pratiti pre-ma podacima u defterima, kao to su pridjevci sufi , dede, baba, koji se javljaju

12 Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia, 278. 13 Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia, 279.14 Nenad Moaanin, Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i Hrvati pod vlau Osmanskoga Car-

stva u ranome novom vijeku (Zagreb, 2007), 139.15 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 122.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...56

uz imena nekih stanovnika.16 Prema Fazileti Hafi zovi, iz podataka u defte-rima saznajemo da je u kasabi Dalj, u nahiji Erdut, upisano vie domaina s nadimkom dede, a u selu Vidovci, u nahiji Poega, kao imam spominje se Memi-dede.17 Prema podacima iz Katastarskog popisa poekog sandaka iz 1579. godine koje navodi Ive Mauran, u mahali asne carske damije u Osi-jeku spominje se Hadi-dede (dervi),18 u mahali asne damije pokojnog Ka-sim-pae spominje se Hasan-dede (dervi),19 a u muslimanskoj mahali izvan osjeke tvre spominje se Pervan-dede (dervi).20

Vie podataka i zapisa moe se nai o postojanju tekija, mjesta okupljanja dervia, na podruju Slavonije u doba osmanske vlasti. Prema pisanju Evlije elebije, na podruju Slavonije moglo je biti minimalno dvadesetak tekija, a u Osijeku su zabiljeene etiri.21

U Vukovaru je tekija Hindi-babe osnovana moda jo oko 1530. godine, navodno sultanovom inicijativom,22 to takoer potvruje pretpostavku o ra-nom dolasku dervia na novoosvojena podruja Slavonije, kao i pretpostavku o njihovom misionarskom djelovanju. Demal ehaji pie da se tekija Hindi-babe u Vukovaru nalazila na vrhu mosta preko rijeke Vuke, gdje se ona ulijeva u Dunav.23 Tekija je udomaivala putnike, namjernike i sirotinju-dervie, ej-hove i ulemu, a imala je i dervia koji su stalno boravili u njoj.24

Evlija elebija je prilikom boravka u Vukovaru posjetio tekiju i turbe Hindi-babe, koje se nalazilo pored nje, opisavi ih u svojem putopisu.

Na suprotnoj strani toga mosta, upravo na kraju samog mosta, nalazi se jedno izletite i mjesto za teferi koje je bogato zelenilom, vinogradima, baama, ruama i raznim cvijeem poput rajske bae. Tu se nalazi jedno turbe u kome poiva Hindi-baba, potomak roda Muhamedova. Neka mu Bog posveti tajnu! To mjesto je konaite, tekija i svrtite brojnih posjetilaca, put-nika i namjernika.25

16 Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia, 280.17 Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia, 280.18 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 132-133.19 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 133.20 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 134.21 Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslavenskim zemljama (Sarajevo, 1979), 369. Evlija elebi navodi samo da su u Osijeku etiri tekije, bez detaljnijeg objanjenja i opisa koje su to tekije bile i gdje su se nalazile.

22 Moaanin, Slavonija i Srijem, 89.23 ehaji, Derviki redovi, 211.24 ehaji, Derviki redovi, 211.25 elebi, Putopis, 359.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 57

Evlija elebija takoer navodi predaju o Hindi-babi i njegovom nagovje-taju ishoda bitke na Mohakom polju:

Ovaj Hindi-baba uestovao je ak sa Sulejman-hanom u mohakom boju. Sedamdeset dana prije toga boja saopio je Hindi-baba Sulejman-hanu radosnu vijest da e pobijediti i bitku dobiti, da e kralj Lajo poginuti, da e sedam kraljeva biti poraeno,26 a da e on pobiti stotine hiljada dumana. (...) Poslije pobjede Sulejman-han je zemljite na kom se nalazi ova tekija poklo-nio Hindi-babi i tu su ga sahranili.27

Poetkom 17. stoljea Bartol Kai je o svojem boravku u Vukovaru za-biljeio kako je doao pjeice do mosta Vuke nekim pustinjacima nazvanim po svetom Iliji.28 Dalje pater Kai navodi:

Oni ive po turskom obiaju, odijevaju se u bijelu lanenu odjeu i plat, naslaujui se raznim praznovjericama, aranjima i proricanjima u podignutoj kolibici usred vrta. Gosp. Simon (pratilac B. Kaia - op. R.R.) je s jednim starim od njih govorio turski i ilirski. Ovaj je odgovarao na sva pitanja veoma ljubazno i pripovjedao mu, ne znam koja udesa, te o prorotvu koje se ostva-rilo po kotrljanju nekog toka. O nainu ivota meu samim pustinjacima niti je to reeno, a niti je to traeno.29

Poloaj kod mosta preko rijeke Vuke odgovara poloaju tekije Hindi-ba-be kako ga navode ostali autori, kao i smjetaj kolibice usred vrta, a opis pustinjaka kako ga navodi Bartol Kai mogao bi se odnositi na dervie, u ije obiaje i nain ivota Kai oito nije upuen. Bijela lanena odjea i plat zaista predstavljaju uobiajen nain odijevanja dervia, a ono to Kai naziva praznovjericama, aranjima i proricanjima takoer se moe dovesti u vezu s derviima i njihovim duhovnim moima lijeenja i nagovijetanja buduih dogaaja. Jedan stari od njih s kojim je gospodin Simeon razgovarao mogao je biti ejh ove dervike tekije, a ljubaznost u ophoenju takoer je jedno od obiljeja dervikog ophoenjima s posjetiocima, bez obzira na njihovu vjer-sku pripadanost, tako da u ovom kratkom odlomku koji je zabiljeio Bartol Kai vjerojatno moemo prepoznati jo jedno svjedoanstvo o prisutnosti dervia na podruju Slavonije, kao i o nekim obiljejima njihovog ivota, po-naanju i obiajima.

Ako prihvatimo pretpostavku da su pustinjaci koje je posjetio Kai der-vii iz tekije Hindi-babe, ostaje neobino i nejasno spominjanje da su nazvani

26 Hazim abanovi, u fusnoti 42, str. 360 navodi da je Sedam kraljeva fraza koja je od Turaka prela i nama i dolazi u naim narodnim pjesmama.

27 elebi, Putopis, 360.28 Bartol Kai, Putovanja junoslavenskim zemljama (Privlaka, 1987), 52.29 Kai, Putovanja, 52.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...58

po svetom Iliji. Objanjenje se moda moe potraiti u istraivanjima o sin-kretistikim elementima u islamu kod bosanskih muslimana.30 Blagdan sv. Ili-je 20. srpnja muslimani u Bosni slave kao Alinun, a kod svih Junih Slavena na svetog Iliju prenesen je kult slavenskog boga Peruna.31 U muslimanskom svetkovanju Alinuna mogu se prepoznati staroslavenske tradicije, povezane s kultom sunca, gromova i kie, jer su narodni teferii i dove odravane na Alinun esto na kakvim visovima.32 Sveti Ilija, uz svetog Jurja, vaio je i kao zatitnik Bosne.33 U biljeci Bartola Kaia o pustinjacima nazvanim po svetom Iliji moemo pronai jo jedan pokazatelj o prihvaanju elemenata starijih vjerovanja kod bosanskih muslimana, i pretpostaviti kako su dervii kojima je pripadala ova tekija bili bosanskog porijekla.

*

Tekiju u Poegi, centru Poekog sandaka, podigao je oko 1550. godi-ne poeki sandakbeg Ulama-beg.34 Demal ehaji navodi kako se datum osnivanja tekije u defterima ne spominje, ali kako je vjerojatno da je Ula-ma-paa podigao tekiju izmeu 1541. i 1553. godine, dok je bio sandakbeg bosanski, a svakako prije 1565. godine, kada se tekija prvi put spominje u defteru.35 Kako se Ulama-beg spominje kao mrtav sredinom 1554. godine,36 tekija je znai bila podignuta ve prije navedene godine. Nenad Moaanin pie kako je u Poegi Ulama-beg podigao tekiju (Paina tekija), a ondje su kasnije ivjeli njegovi sinovi.37

U Poegi i danas postoji ulica koja se zove Tekija, ispod brijega Sokolo-vac, pa se u ovom toponimu vjerojatno zadralo svjedoanstvo o nekadanjem postojanju tekije na ovoj lokaciji. Na kraju ulice nalazi se esma sauvana iz vremena osmanske vlasti, a kako su se tekije esto gradile u blizini izvora vode, moda moemo pretpostaviti da je to bilo mjesto na kojem se nalazi-

30 Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu fi lologiju (28-29/1978-1979), 301.

31 Marija Novak, Tragovi hrvatske mitologije (Zagreb, 2007), 52.32 Hadijahi, Sinkretistiki elementi, 320.33 Hadijahi, Sinkretistiki elementi, 320.34 Demal ehaji (Derviki redovi, 212) spominje poekog sandakbega kao Ulama-pau.

Dino Mujadevi (Bosanski i poeki sandakbeg Ulama-beg, Prilozi za orijentalnu fi lologi-ju, 60/2010., 249) upotrebljava titulu Ulama-beg.

35 ehaji, Derviki redovi, 212.36 Dino Mujadevi, Bosanski i poeki sandakbeg Ulama-beg, Prilozi za orijentalnu fi lolo-

giju, 60/2010., 255.37 Nenad Moaanin, Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691) (Jastre-

barsko, 1997), 44-45.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 59

la poeka tekija, a moda i da je ova esma pripadala kompleksu tekijskih graevina.

esma je usjeena u padinu brijega s dubokom niom ije proelje je oblikovano laastim lukom koji se izravno nastavlja na stupove, bez ikakvih ukrasa ili profi lacije. Na ovaj luk nastavlja se iljati svod unutar nie, a cijeli prostor nie suava se prema ravnom zidu u dnu, u kojem se nalazi jo jedna manja nia s jednakim laastim lukom. Cjelokupni dojam suavanja prema pozadini i izvora vode koji se ovdje nalazi naglaen je i dvama krilima koja se pod kutom pruaju s obje strane esme i djagonalno se sputaju prema vanjskom rubu. U vrhu nie nalazi se trokutasti zabat iji uglovi su naglae-ni pravokutnim viseim istacima. Svi arhitektonski elementi esme u vrhu zavravaju vijencem jednostavne kvadratine profi lacije, ispod kojeg tee niz jednostavnih kvadratinih viseih konzola, koje u bonom profi lu pri dnu ima-ju trokutasti istak, pa ovim oblikom mogu podsjeati na kapi vode, to istie osnovnu namjenu graevine i znaaj koji voda ima u islamskoj vjeri, kao i u dervikoj duhovnosti.

U blizini Poege nalazi se mjesto Derviaga, smjeteno istono od grada, na cesti koja od Pleternice vodi prema Poegi. Ovaj toponim predstavlja jo jedno svjedoanstvo o nekadanjoj prisutnosti dervia na ovom podruju, a zanimljivo je spomenuti da se mjesto istog naziva nalazi i u istonom dijelu Turske.

Osim navedenih tekija na podruju Slavonije, Evlija elebija spominje jo po jednu tekiju u Cerniku i Valpovu i dvije tekije u Pakracu, bez detaljnijih opisa tih tekija.38

*

U Petrovaradinu, pokraj Novog Sada, nalazi se crkva Gospe Tekijske. Brojne povijesne i kulturalne veze opravdavaju predstavljanje Petrovaradi-na u kontekstu istraivanja prisutnosti dervia na podruju Slavonije. U doba osmanske vlasti Petrovaradin je bio je u sastavu Srijemskog paaluka koji je obuhvaao podruje Srijema s obje strane Dunava, a kasnije je petrovaradin-ska upa pripadala Srijemskoj i akovako-srijemskoj biskupiji sa sjeditem u akovu.

Na mjestu na kojem se danas nalazi svetite Gospe Tekijske stajala je od 13. do 16. stoljea crkvica posveena Blaenoj Djevici Mariji. Podigli su je cisterciti, koji su ovamo doli 1237. godine, na poziv ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV.39 Nakon to su Turci osvojili petrovaradinsku tvravu 1526. godine,

38 Tekije i tarikat u Putopisu Evlije elebije, Pripremio A. Gai, Kelamul ifa, asopis za kulturu, historijsko nasljee i tesavvuf, IX/1434/2013., 32-33-34, 197-198.

39 Marko Kljaji, Sveti Juraj u Petrovaradinu (Petrovaradin, 2004), 86.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...60

spomenuta crkvica navodno je bila poruena, a dva dervia podigli su na tome mjestu daaru, uz koju je sagraena i mala damija s minaretom.40 Kada su Turci napustili petrovaradinsku tvravu u listopadu 1687. godine, damija je ostala pusta.41 Godine 1693. doli su na Petrovaradin isusovci, koji su damiju na Tekijama pretvorili u kapelu Bezgrjenog Zaea Marijina.42 Nakon pre-gradnji iz 1735. i 1754. godine,43 crkva je potpuno pregraena za vrijeme u-pnika Ilije Okrugia, a obnova crkve sveano je proslavljena 1881. godine.44 Nakon temeljite pregradnje crkve 1881. godine, kada je poruena stara turska damija, na njezinom mjestu podignuta je kupola s tornjiem, nad kupolom je postavljen polumjesec, koji se i danas tamo nalazi, a nad polumjesecom kri.45

Dananja crkva Gospe Tekijske veinom je zadrala izgled crkve koju je 1881. godine sagradio Herman Boll, narudbom upnika Ilije Okrugia. Zbog brojnih preureenja crkve, a osobito zbog posljednje velike pregradnje 1881. godine, u crkvi Tekijske Gospe naalost se vie ne mogu pronai ostaci ranijih gradnji, koji bi nam mogli neto vie rei o izgledu graevina koje su se nekada nalazile na ovom mjestu, niti o njihovim graditeljskim mijenama.

upnik Ilija Okrugi zabiljeio je kako su dervii na ovom mjestu podi-gnuli tekiju zbog dva izvora vode koji su se nalazili u blizini. Jedan od ovih izvora i danas postoji, udaljen oko 100 metara sjeveroistono od crkve. Na mjestu izvora nalazi se zidana esma. Na proelju esme dva kvadratina po-lustupa nose jednako jednostavan kvadratini arhitrav. Izmeu ta dva stupa nalazi se polukruna nia nadsvoena polukupolom koja u dnu zavrava rav-nim zidom s manjom polukrunom niom unutar koje se nalazi manji pravo-kutni otvor, a jednaki jednostavni pravokutni izrez nalazi se i u tjemenu vanj-skog polukrunog luka nie. esma je svjee obojana bijelom bojom i lijepo se uklapa u okolno bujno raslinje. Nain oblikovanja esme, s izvorom vode smjetenim unutar nie koju s prednje strane odreuje luni otvor od kojeg se svod nie sputa prema zaelju, koje zavrava jednakim ali manjim lukom, slian je esmi u Poegi, pa moemo pretpostaviti da i esma u Petrovaradinu potjee iz vremena osmanske vlasti, odnosno da je to moda esma koju su sagradili dervii koji su ovdje osnovali tekiju.

U blizini crkve Gospe Tekijske 5. kolovoza 1716. godine odigrala se ve-lika bitka u kojoj je vojska Eugena Savojskog porazila osmansku vojsku.46

40 Kljaji, Sveti Juraj, 86.41 Kljaji, Sveti Juraj, 87.42 Kljaji, Sveti Juraj, 87.43 Kljaji, Sveti Juraj, 92.44 Kljaji, Sveti Juraj, 93.45 Kljaji, Sveti Juraj, 93.46 Kljaji, Sveti Juraj, 93.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 61

Danas se slavljenje Gospe Tekijske uglavnom povezuje s ovom pobjedom nad osmanskom vojskom. Kri koji je postavljen nad polumjesecom na ku-poli koja se nalazi iznad svetita crkve tumai se kao simbol pobjede kria nad polumjesecom, kranstva nad islamom, iako spominjanje da se kri i polumjesec nalaze iznad mjesta na kojem se nalazila damija, moda znai da je polumjesec ovdje postavljen u znak sjeanja na damiju koja se nekada nalazila na ovom mjestu.

Zato bi se batina koja je sauvana u nazivu crkve Gospe Tekijske moda mogla tumaiti i na drugaiji nain, kao ishodite za meureligijski dijalog. U semantikoj kombinaciji kria i polumjeseca, kao i u nazivu crkve Gospe Tekijske, moda bi se mogla prepoznati mogunost vjerske tolerancije, meu-sobnog razumijevanja i potivanja razliitih religija.

*

Neke podatke o tekijama i derviima na podruju Slavonije u vrijeme osmanske vlasti saznajemo iz poezije Aga-dede iz Dobor-grada u Bosanskoj Posavini.47 Aga-dede ivio je u prvoj polovici 17. stoljea, bio je dizdar dobor-skog grada, a onda imam i hatib u Jakeu i Modrii, ali kako sam pie ponosi se time to je skromni dervi.48 Njegova poezija predstavlja izvor za upozna-vanje ivotne dinamike posavskih naselja i njihovih uih veza s akovom, Poegom, Osijekom i drugim slavonskim i ugarskim centrima.49

Duhovni uitelj Aga-dede bio je Hasan-efendija, koji je pripadao Ummi-Sinan tarikatu, kolu (ogranku) halvetijskog tarikata. Hasan-efendija djelovao je preko pedeset godina u naim prekosavskim krajevima; doao je iz Skopja u tvravu akovo i tu se oenio i dulje boravio, onda je otiao u Peuh i nasta-nio se u Memi ahbegovoj tekiji.50 Kasnije je Hasan-efendija preselio u jednu tekiju u Poegi, gdje ga je Aga-dede posjeivao. U Poegi je Hasan-efendija i umro, a grob mu je, kako navodi Aga-dede, postao stjecite naroda.51

Bio sam zaljubljen u (derviki red) Ummi-Sinani traih i naoh vjeta uitelja (majstora):doao je u ovaj kraj iz eher-skba,52

i nastanio se u tvravu akovo.

47 Osman A. Sokolovi, Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome zaviaju i pogibiji Osmana II, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke (1/1972), 5-34.

48 Sokolovi, Pjesnik Aga-dede, 5.49 Sokolovi, Pjesnik Aga-dede, 5.50 Sokolovi, Pjesnik Aga-dede, 5.51 Sokolovi, Pjesnik Aga-dede, 10.52 Skopje

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...62

Oenivi se ondje, dugo je vremena boravioponekad ondje, a ponekad se povukao u Osijek,jer je selidba za vidovite sunnet.Premjestio se u Peuh, odatle uzevi put, nastanio se u tekiji Memi-ah begovoji postavi dugo vremena ejh onog kraja.(...)Zavoljevi ga Poeanipozovu ga onamo u jednu tekiju.I podigavi se iz Peuha preselio se u Poegu.Doavi tamo, bavio se molitvom (blagoslovom)Mnoge erbeine (kvartale) je ondje proboravio,a prijatelji bi mu dolazili iz udaljenih mjesta.I ja bih navraao ovom svetom, asnom ovjeku.(...)Hasan efendija mi je moj asni ejh,potrao sam svoje lice prainom njegovih nogu.Mnogo je godina vrio ejhovsku (dunost) u Poegi,a mnoge su mu pristalice dole do svojih elja.Pedeset je godina onovremeno bio ejhto u akovu, Peuhu, to u Poegi.Otiavi odatle zauzeo je mjesto u vjenosti.Grob mu je stjecite naroda.53

*

Jednu vrstu znaajnih objekata povezanih s dervikom duhovnou pred-stavljaju turbeta mauzoleji koji su podizani nekim znaajnim osobama ili dervikim ejhovima. Jedino sauvano turbe na podruju Hrvatske nalazi se u Iloku, a ne zna se tono kome je pripadalo. Turbe se nalazi u dvoritu dana-njeg ilokog muzeja, blizu zidina nekadanje iloke tvrave.

Turbe u Iloku je kvadratina graevina sa etiri jaka stupa koji nose ti-pine laaste orijentalne lukove. U vrhu se nalazi profi lirani vijenac, iznad kojeg je krov na etiri vode koji u vrhu zavrava malom kupolom. Turbe je

53 Sokolovi, Pjesnik Aga-dede, 16-17.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 63

naizmjenino zidano redovima kamena i opeke, dok je vanjski rub lukova oblikovan samo nizom opeka, to unosi dinaminu ravnoteu u izgled ove skladne graevine.

Da je turbe postojalo u vrijeme kada je Evlija elebija posjetio Ilok, goto-vo je sigurno da bi ga on spomenuo, tako da moemo opravdano pretpostaviti da je turbe podignuto nakon Evlijina boravka u Iloku, znai poslije sredine 17. stoljea. Prisutnost dervia u Iloku u vrijeme elebijinog boravka potvruje se u spominjanju da tu postoji tekija siromanih dervia.54 Nakon Iloka elebija posjeuje nedaleki arengrad, gdje takoer spominje postojanje dervikih te-kija, dok je navedeni broj izgubljen.55

U Osijeku su se nalazila dva poznata turbeta, Bajram-babino i Husrev-ba-bino, koje Ive Mauran spominje kao dervike prvake i misionare koji su imali velike zasluge u javnom ivotu.56 Isti autor navodi kako se Bajram-babino turbe nalazilo nedaleko od bazara i sajmita, pokraj ceste prema Valpovu, dok se na suprotnoj strani grada, negdje u vrtovima pokraj Vukovarske ceste nala-zilo i Husrev-babino turbe.57 Ive Mauran takoer pie kako nema podataka o preciznijem mjestu gdje su se nalazila ova turbeta, dok su njegova istraivanja pokazala neke indicije za smjetaj turbeta Husrev-babe, na turskom groblju otkrivenom prilikom arheolokih iskapanja na Vijencu Ivana Metrovia.58

*

Najpoznatiji sufi i derviki prvak s podruja Slavonije iz perioda osman-ske vlasti bio je ejh Mustafa Gaibija, koji je ivio u drugoj polovici 17. sto-ljea u Gradiki.59 Najrairenija predaja o ejhu Gaibiji pria o tome kako je 1683. godine, kada je izbio austrijsko-turski rat, nagovijestio velikom veziru Kara Mustafa-pai neuspjeh kod Bea.60 Druga poznata predaja kae da je poslije poraza pod Beom na pitanje gdje e biti nova granica Austrije i Tur-ske ejh Gaibija odgovorio: Sava mea i moja lea.61 Dalje predaja govori da, kada se turska vojska poslije poraza kod Bea povlaila preko Save, ejh Gaibija nije htio poi s njima, pa ga je ubio neki turski vojnik.62 Tu je na obali

54 elebi, Putopis, 524.55 elebi, Putopis, 526.56 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 191.57 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 224.58 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 224.59 Husref Hadialagi, ejh Gaibija: i druge biljeke iz povijesti Bosanske Gradike (Rijeka,

2001), 34.60 Hadialagi, ejh Gaibija, 13.61 Hadialagi, ejh Gaibija, 11.62 Hadialagi, ejh Gaibija, 11.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...64

i pokopan, a na rijeci Savi, ba tamo gdje su poivali njegovi posmrtni ostaci, bila je i granica izmeu Austrije i Turske.63

Turbe ejha Gaibije nekada se nalazilo u Staroj Gradiki, pored tvrave. Prema starim fotografi jama vidi se da je to bila zidana graevina s krovom na etiri vode i polukrunim lukovima nad vratima i prozorima. Imalo je ureenu okolinu sa zelenilom i cvijeem te lijepom eljeznom ogradom, to se vidi i na fotografi jama, te iz opisa koji su sauvani, to je davalo potpuniji i sveaniji izgled turbetu.64

Turbe ejha Gaibije 1954. godine je, na zahtjev tadanje Socijalistike Republike Hrvatske, preseljeno iz Stare Gradike u Bosansku Gradiku.65 Prilikom prenoenja turbeta iz Stare Gradika nije napravljena vjerna rekon-strukcija starog turbeta.66 Danas se turbe nalazi u haremu tekijske damije u Bosanskoj Gradiki, u blizini ograde, na sjeverozapadnoj strani. To je zidana kvadratina graevina, manjih dimenzija, obukana u bijelo, s krovom na e-tiri vode. Po visokoj travi koja ga okruuje moe se zakljuiti da turbe nitko ne posjeuje.

Prije preseljenja u Bosansku Gradiku, Gaibijino turbe u Staroj Gradiki, uz turbe ulbabe u Budimu, bilo je jedini islamski spomenik ove vrste u ze-mljama sjeverno od Save, koje su nekada bile pod osmanskom vlau.67

Najstariji zapis o ejhu Gaibiji nalazi se u Spomenici upe Stara Gradika (Liber Memorabilium parochiae Vetero Gradiscanae), pohranjenoj u upnom dvoru u Staroj Gradiki, s poetka 18. stoljea. Zapis o Gaibiji pisan je na latinskom jeziku, a naslov je Sepulcro magni prophetae Gaibia (Grob velikog proroka Gaibije). Iz samog naslova vidi se da je i katoliki upnik koji je pisao Spomenicu uvaavao ejha Gaibiju i njegove duhovne moi.68

Zapisiva u Liberu spominje i da je Gaibija za vrijeme kuge, koja je u Staroj Gradiki harala 1690. godine,69 na neke kue stavljao znak kria i da u takvim kuama nitko nije umro od kuge, pa na osnovi toga iznosi sumnju

63 Hadialagi, ejh Gaibija, 11.64 Hadialagi, ejh Gaibija, 11.65 Hadialagi, ejh Gaibija, 10-11.66 Hadialagi, ejh Gaibija, 11.67 Jedna udna linost u naoj povijesti: Mistini prorok i pjesnik Mustafa ef. Gaibija i nje-

govo turbe u Staroj Gradici, Muslimanska svijest, (br. 40, Zagreb, 4. prosinac 1937), 3, nepotpisani tekst

68 Hadialagi, ejh Gaibija, 34.69 Jedna udna linost u naoj povijesti, 3.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 65

da li je Gaibija uope bio musliman.70 U Liberu se navodi i da ljudi amcima prelaze Savu i obavljaju molitve kraj Gaibijinog turbeta.71

Iz istog zapisa u Liberu saznajemo neto i o izgledu turbeta ejha Gaibije, koje je bilo otvorenog tipa, imalo je nisko ozidanu ogradu i etiri stupa koji su nosili krov, a godine 1828. na zahtjev cara Franje I grob je ograen zidom i zatien krovom.72 Podatak da je po nalogu austrijskog cara Franje I (1745-1765) o dravnom troku nad Gaibijinim grobom postavljen krov i oko groba zid, upuuje da je u to vrijeme ejh Gaibija i meu kranima uivao veliko potovanje.

ejh Gaibija i njegovi nagovjetaji buduih dogaanja spominju se i u hrvatskim narodnim pjesmama koje je Luka Ili Oriovanin sakupio i objavio u knjizi Lovorike iz 1874. godine.73 Pod naslovom Turski sedmogodinji rat i Slavonci od god. 1683. do 1690., opjevan je najpoznatiji Gaibijin nagovjetaj poraza osmanske vojske pod Beom, a ovu pjesmu je u 19. stoljeu zapisao Ivo ljivari, potar iz Oriovca.74

Osim pjesama i pisama na turskom jeziku, Gaibija je napisao i djelo pod nazivom Tarikat-name i Gaibi koje govori o dervikom redu devleti, kome je i sam pripadao, a danas se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.75

Prilikom premjetanja turbeta iz Stare u Bosansku Gradiku imam had-i-Ali Kapidi naao je brouru koju je Gaibija napisao na turskom jeziku, a naziv broure je Risalei erife ejh Mustafa efendi Gaibi (Poasna broura ejha Mustafe efendije Gaibije).76 Sarajevski orijentalist Fejzulah Hadibajri objavio je ovaj nalaz s podnaslovima i djelominim prijevodima poglavlja.77 Broura se sastoji od slijedeih dijelova:

1. Topuz-Babino pismo2. Pismo Sulejman-beg zade Mehmed elebiji Jajaninu3. Pjesma alopojka za sudbinu Bosne4. Broura (risala o tarikatu)5. Pismo sinu u stihovima

70 Jedna udna linost u naoj povijesti, 3.71 Hadialagi, ejh Gaibija, 35.72 Hadialagi, ejh Gaibija, 34.73 Luka Ili, Lovorike (Nova Gradika, 1990), 78-81.74 Hadialagi, ejh Gaibija, 32.75 Hadialagi, ejh Gaibija, 23.76 Fejzulah Hadibajri, Risala ejha Mustafe Gaibije, Anali Gazi-Husrefbegove biblioteke,

knjiga VI (Sarajevo, 1976), 95-100.77 Hadibajri, Risala, 95-100.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...66

6. Pismo sultanu Mehmedu III7. Posmrtna oporuka sinu78

Iz oporuke sinu saznajemo da je ejh Gaibija bio pripadnik devletijskog tarikata i da mu je dvanaest zikrova, koji su karakteristika ovog tarikata, pre-dao Uskudari Mahmud-efendija.79 Uskudari Mahmud-efendi smatra se obno-viteljem tarikata (Piri-sani) kod devletija, ogranka bajramijskog tarikata. U Istanbulu je ivio na Uskudaru, pa je prozvan Uskudari. U Uskudaru mu je sagraena i tekija, gdje je bio ejh.80 Umro je 1628. godine.81 Podatak o predaji tarikatskih zikrova Uskudari Mahmud-efendije pokazuje da je on bio Gaibijin ejh, a moe se pretpostaviti i da je Gaibija neko vrijeme ivio u Istanbulu, vjerojatno radi kolovanja, kao i mnogi drugi ueni Bonjaci tog vremena.82

Brojni zapisi, lanci, prie, predaje i legende pokazuju da je ejh Gaibija bio osoba koja je jo dugo nakon smrti izazivala potovanje, divljenje i strah. Danas bi podsjeanje na ejha Gaibiju i potivanje koje je izazivao jednako kod muslimana i krana s obje strane granice koja je nekada dijelila dva car-stva, a danas dijeli dvije drave, moglo predstavljati ishodite za promiljanje mogunosti meureligijskog dijaloga, potivanja i tolerancije.

*

Prisutnost dervia na podruju Slavonije moe se povezati i s esnafskim organizacijama. Obrtnici u Slavoniji intenzivnije su se poeli organizirati u esnafe u sedamdesetim godinama 16. stoljea, a istovremeno se pojavljuju i dosta brojni dervii kao dio obrtnikog svijeta i njegova specifi nog vjerskog ozraja.83 Azra Gado-Kasumovi istie kako je tarikat nedvojbeno bio vrsto povezan s esnafom, odnosno da su nosioci zanatsko-proizvodnog procesa bili povezani s etikom futuvveta, koja je predstavljala primjer i uzor moralnog i zdravog naina ivota.84

U prilog povezanosti sufi ja i esnafa na podruju Slavonije govori podatak da se 1578. godine u Iloku javlja ahi-baba na elu esnafa tabaka tavljaa koe, zanata koji je imao primarno mjesto u esnafskoj organizaciji i koji je

78 Hadibajri, Risala, 95-96.79 Hadibajri, Risala, 99.80 Hadibajri, Risala, 100.81 Hadialagi, ejh Gaibija, 13.82 Hadialagi, ejh Gaibija, 13.83 Moaanin, Slavonija i Srijem, 90.84 Azra Gado-Kasumovi, Esnaf i tarikat. Mjesto i uloga dervikih redova u Bosni i Hercego-

vini, Zbornik radova povodom obiljeavanja 800 godina od roenja Delaluddina Rumija (Sarajevo, 2011), 247.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 67

sluio kao uzor organizacije esnafa.85 Koari, odnosno tabaci bili su vezani za tabhane, radionice za preradu i tavljenje koe. Sarahane su predstavljale radionice u kojima su se proizvodili predmeti od koe kao to su izme, cipe-le, konjska oprema. Radnici koji su radili u sarahanama zvali su se sarai. Tabaci i sarai sa svojim tabhanama, odnosno sarahanama predstavljali su povlaten esnaf ijoj se organizaciji pridavao poseban znaaj.86 Nenad Moaa-nin navodi kako se smatra da su koari bili povezani paramistikim kultom rodonaelnika struke Ahi Evrena iz 13. stoljea i da su na razini cijelog Car-stva preko mjesnih ahi-baba (poglavar esnafa) bili povezani sa sredinjicom u Anadoliji.87

U Osijeku su u spomenutom katastarskom popisu poekog sanda-ka iz 1579. godine, u mahali asne damije pokojnog Kasim-pae navedeni Mehmed-baa, debag (koar) i Ferhad, sira (sedlar),88 u muslimanskoj mahali izvan osjeke tvre naveden je Hasan, tabak (tavlja koe),89 a u mahali asne damije Mustafa-pae naveden je Durak, arabadija, Memiah, sara,90 to pokazuje prisutnost ovih povlatenih esnafa u Osijeku, a time vjerojatno i s njima povezanih dervikih tarikata.

*

Slabo je poznato kojim su tarikatima pripadali dervii i tekije iju smo prisutnost pokazali na podruju Slavonije u doba osmanske vlasti. Nenad Moaanin iznosi pretpostavku da je najvie bilo umjereno heterodoksnih der-via halvetija i njihovih ogranaka, jer su halvetije bili osobito raireni u eu-ropskom dijelu Carstva, osobito u naim krajevima, iako kasnije napominje da u defterima nerijetko oznaka uz ime koja izgleda kao halveti zapravo glasi helvai, slastiar, pa s brojanjem halvetija valja biti oprezan.91

Iz poezije Aga-dede saznajemo da je on bio pripadnik sinanijskog tari-kata, ogranka halvetijskog tarikata, i da se jedna tekija ovog tarikata nalazila u Poegi, gdje je on posjeivao svog ejha, Hasan-efendiju. Podaci da je Ha-san-efendija boravio i u akovu i Osijeku upuuju da su se tekije sinanijskog tarikata vjerojatno nalazile i u ovim gradovima.92

85 Gado-Kasumovi, Esnaf i tarikat, 112-113.86 Azra Gado-Kasumovi, Veza esnafa u Bosni sa tekijom u Kirehiru, Prilozi za orijentalnu fi lologiju (49/1999), 113.

87 Moaanin, Slavonija i Srijem, 89.88 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 133.89 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 134.90 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, 134-135.91 Moaanin, Slavonija i Srijem, 89.92 Sokolovi, Pjesnik Aga-dede, 16.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...68

Tarikat-i halvetije osnovao je Sejjid Omer Halveti iz Herata (Horasan, Iran), koji je preselio (umro) u Tabrizu 1397. godine.93 Ovaj red se prvo rairio u Horasanu, zatim u Azerbajdanu, a onda za vrijeme Osmanlija u Anadoliji, Siriji, Egiptu, Hidazu i Jemenu.94 Demal ehaji pie da na osnovi povi-jesnih izvora i arhivske grae saznajemo kako je ve u prvoj polovini 16. stoljea ovaj tarikat bio zastupljen u Bosni i Hercegovini, da bi se u 17. i 18. stoljeu proirio u Srbiji, Makedoniji i Kosovu. Halvetije su imale pristae u svim slojevima drutva, od siromanih graana i seljaka, do inteligencije (ulema).95 Sinanije (Sinaniyya), kao ogranak halvetijskog tarikata, nazvan je tako po osnivau ovog ogranka ejhu Ibrahimu Umi Sinanu (umro 1551. ili 1557. godine).96

Iz tekstova ejha Gaibije iz Stare Gradike saznajemo da je on bio pripad-nik devletijskog tarikata, ogranka bajramijskog tarikata, i da mu je ejh bio Uskudari Mahmud-efendija, koji je ivio u Istanbulu.

*

Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u ovom lanku pred-stavljena je na osnovi raznolike literature. U radovima hrvatskih povjesniara, Ive Maurana97 i Nenada Moaanina,98 prisutnost dervia spominje se u okviru istraivanja razdoblja osmanske vlasti na podruju Hrvatske. Od bosanskih autora prisutnost dervia na podruju Hrvatske spominje Demal ehaji u knjizi Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu,99 dok je jedini rad koji obrauje specifi nu temu prisut-nosti dervia u Slavoniji lanak Fazilete Hafi zovi Slavonija pitanje uloge dervia u irenju islama.100 Koritena literatura ukljuuje i tekstove putopi-saca iz 17. stoljea, poznatog osmanskog putopisca Evlije elebije i katoli-

93 ehaji, Derviki redovi, 79.94 ehaji, Derviki redovi, 79.95 ehaji, Derviki redovi, 82.96 ehaji, Derviki redovi, 104.97 Ive Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek (Osijek 1994).98 Nenad Moaanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine (Slavonski Brod,

2001); Turska Hrvatska: Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791.: preispitivanja (Zagreb, 1999); Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku (Zagreb, 2007); Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691) (Jastrebarsko, 1997).

99 Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu (Sarajevo 1986), 210-213.

100 Fazileta Hafi zovi, Slavonija pitanje uloge dervia u irenju islama, Mjesto i uloga der-vikih redova u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova povodom obiljeavanja 800 godina od roenja Delaluddina Rumija (Sarajevo, 2011), 277-283.

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 69

kog isusovakog redovnika Bartola Kaia.101 Koriteni su i tekstovi koji se bave pojedinanim osobama koje su pripadale dervikim tarikatima, ejhom Gaibijom iz Bosanske Gradike,102 i pjesnikom Aga-dedom iz Dobor grada u Bosanskoj Posavini.103

Na osnovi podataka prikupljenih iz navedene literature poinju se nazirati obrisi povijesti sufi zma, njegove duhovne i materijalne kulture, na podruju Slavonije i Srijema u doba osmanske vlasti. Pjesnik i dervi Aga-dede iz Do-bora u Bosanskog Posavini, u Poegi je posjeivao svog ejha Hasan-efendiju, koji je osim u Poegi boravio u tekiji u akovu i Osijeku. U Osijeku su dvo-jica ejhova, Bajram-baba i Husrev-baba imali svoja turbeta. ejh Hindi-baba iz Vukovara je sultanu Sulejmanu nagovijestio pobjedu kod Mohaa 1526. godine, a ejh Mustafa Gaibija je velikom veziru Kara Mustafa-pai nagovi-jestio poraz pod Beom 1683. godine, dva datuma koji odreuju i prisutnost osmanske vlasti na podruju Slavonije.

Takoer, istraivanja vrena u sklopu rada na ovom lanku ukljuivala su terenski obilazak svih lokaliteta koji se spominju u literaturi, da bi se utvrdilo njihovo dananje postojanje i stanje u kojem se nalaze, kao i da bi se pred-stavila likovna obiljeja sauvanih spomenika, kao to su esme u Poegi i Petrovaradinu i turbeta u Iloku i Bosanskoj Gradiki.

101 Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslavenskim zemljama (Sarajevo, 1979); Bartol Kai, Putovanja junoslavenskim zemljama (Privlaka, 1987).

102 Husref Hadialagi, ejh Gaibija: i druge biljeke iz povijesti Bosanske Gradike (Rijeka, 2001); Jedna udna linost u naoj povijesti: Mistini prorok i pjesnik Mustafa ef. Gaibija i njegovo turbe u Staroj Gradici, Muslimanska svijest, (br. 40, Zagreb, 4. prosinac 1937), 3, nepotpisani tekst; Fejzulah Hadibajri, Risala ejha Mustafe Gaibije, Anali Gazi-Hu-srefbegove biblioteke, knjiga VI (Sarajevo, 1976), 95-100.

103 Osman A. Sokolovi, Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome zaviaju i pogibiji Osma-na II, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke (1/1972), 5-34.

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...70

1. Ilok, turbe

2. Petrovaradin, Crkva Gospe Tekijske, unutranjost

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 71

3. Petrovaradin, Crkva Gospe Tekijske

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...72

4. Petrovaradin, Crkva Gospe Tekijske

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 73

5. Petrovaradin, Crkva Gospe Tekijske, esma

6. Poega, Tekijska ulica

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...74

7. Poega, Tekijska esma

8. Poega, komunalno poduzee Tekija

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 75

9. Stara Gradika, turbe ejha Gajbije u 20-im godinama 20. stoljea

10. Bosanska Gradika, turbe ejha Gajbije

R. Ratkovi: Prisutnost dervia na podruju Slavonije i Srijema u vrijeme...76

11. Bosanska Gradika, ulica Tekija

12. Bosanska Gradika, ulica Gajibina

scrinia slavonica 14 (2014), 53-77. 77

Summary

THE PRESENCE OF DERVISHES IN THE TERRITORY OF SLAVONIA AND SYRMIA DURING THE TIME OF THE OTTOMAN RULE

Presence of dervishes, Sufi orders - tariqats, and Tekke as gathering places of dervis-hes, in Slavonia in the period of Ottoman rule is almost completely unexplored and unknown. This article is an attempt to represent this part of our cultural history, and the cultural context of the presence and activities of the dervishes in this part of the Croatia, and thus and to provide a starting point and inspiration for future research in this topic. It is based on the previous studies and the records of travel writers and chroniclers, and on the fi eld research of the sites mentioned by these authors. In Vu-kovar, the presence of dervishes and the existence of the Tekke and the turbe (tomb) of Hindi-baba is recorded and described by Bartol Kai and Evliya elebi. In Poega, where we have data of the existence of Dervish Tekke, today there is Tekke street (Te-kijska ulica) and Tekke fountain (Tekijska esma). In Petrovaradin, on the site where once stood Tekke, today is the church of Our Lady of the Tekke (Gospa Tekijska), and near it there is a fountain which probably originates from the Ottoman era. In Stara Gradika untill 1954 was the tomb of Sheikh Gaibija, which is then transferred to Bosanska Gradika. There are many records of the stories and legends about Sheikh Gaibija and his fulfi lled prophecy, and some of his texts are also preserved. Some information about the presence of dervishes in Slavonia could be found in poetry of Aga-dede from Dobor city, in Bosanska Posavina. The poetry of Aga-dede is a source for exploring the dynamics of life in Posavina settlements and their close relationship with akovo, Poega, Osijek and other Slavonian and Hungarian centers. The presen-ce of dervishes in Slavonia could also be explored through the data in defter (census), as well as data on esnaf (guild) organizations, which are known to have been associa-ted with the Sufi orders.

Key words: dervishes, Sufi sm, Tekke, trbe, Ottoman Empire, Slavonia, Syrmia