1. UVOD

Nastava likovne kulture je razmjerno specifina uodnosu na nastavu drugih predmeta, zahtijeva odreenu vjetinu i osvijetenost odreenih pojmova.Potrebno je poznavanje likovnog jezika i likovnih tehnika, ali i svijest o njihovojpraktinoj primjenjivosti. Sa odgojnog stanovita, govorimo o individualnosti,zatiti od kia, stereotipa i ablona. Govorimo o balansiranjuizmeu uenja,tj.davanjai primanja informacija u obliku znanja, i odgoju,osvjetavanjumehanizama ponaanjai njihovom ukljuivanju u vlastitu strukturu. Zauspjenoobavljanje takvih zadataka potrebno je pokrenuti vlastite resurse, prenoenjetakvih vjetina trai da ih, baremdonekle, i samiimamo. Praenje struneliterature, promatranje i promiljanje izloaba i likovnih umjetnina najmanji jenapor koji moramo poduzeti ako smo preuzeli odgovornost educiranjageneracija narataja u tom podruju. Unutar razreda, metodiki emo pokuatirazraditi nainobrazovanja radipostizanja predvienih ciljeva,uvijek u promjeni i svakog sata drugaiji.Metodikom nazivamo skupinu pravila koja vrijede u statistikom prosjekusituacija, uspecifinim pojedinim situacijama svaki jenastavnik preputensebi i svojim sposobnostima prilagoavanja.2. TOK NASTAVNOG PROCESA NA SATU

VIZUALNO-LIKOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Pripremanje za nastavni sat poinje odlukom to njime elimo postii, mislei pri tome primarno na likovne probleme. Njihovim izborom i izborom tehnike odluujemo se za motiv koji e djecu dovesti do ispunjenja zadatka.Nadalje, odreujemo obrazovne zadatke: Stjecanje znanjapredvia usvajanje, prepoznavanje, razumijevanje i primjenu pojmova likovnog jezika (navesti kojih pojmova), likovnih i kompozicijskih elemenata, te likovnih tehnika. Dijete dobiva informacije i o umjetnikim djelima svjetske i nacionalne batine, i ui rijei i sintakse kojima moe vriti analizu vienog. Stjecanje sposobnosticilja na razvijanje divergentnog miljenja, kreativnosti, intelektualnih i senzornih sposobnosti. Razvijaju se takoer i psihomotorike sposobnosti, vjetina kontrole ruke u izraajne svrhe, kao i psihike funkcije: koncentracija, percipiranja, empatija (uivljavanje), pamenje, mata itd. Odgojnim zadacimapotie se pozitivan odnos prema radu, aktivnost, upornost, samostalnost. Razvija se socijalni odnos kolegijalnosti sa drugom djecom kroz saradnju u grupnim radovima, kao i urednost, paljivost i potovanje prema tuim djelima. Kao i svaki drugi sat tako i sat likovnog odgoja i obrazovanja ima svoje dijelove kao i vrijeme trajanja. Dijelovi satalikovnog odgoja i obrazovanja i njihovo trajanje: 2.1. Priprema (podjela pribora, razmjetaj, demonstracija tehnike): poeljno je papire podijeliti jo za trajanja odmora i traje 2 minuta,

2.2. Motivacija ( osvjetavanje likovnog problema, motiv) i traje 8 minuta, 2.3. Najava zadatka (to, ime, kako); priprema + motivacija + najava, traje 10

minuta

2. 4. Realizacija (rad), obilaenje djece, poticanje, pojanjavanje i traje 30 minuta, 2.5. Analiza i vrednovanje likovnog procesa proizvoda i koje traje do 5 minuta 2.1. PripremaU pripremi nastavnog sata treba uraditi slijedee: a) Pripremiti material za rad, razmjestiti prema potrebi stolove i stolice uenika kao i podijeliti uenicima potrebni pribor nalijevamo vodu u aice i sl.b) Uenike upoznajemo s odreenom likovnom tehnikom i odreenim likovno tehnikim sredstvim. Ako su uenici ve radili s odreenim materijalom, potrebno je ukratko ponoviti njegove izraajne mogunosti i nain rada. Meutim, ako se uenici po prvi put susreu sa nekom tehnikom i materijalom ( to obino vrijedi u prvom i drugom razredu) onda nastavnik mora demonstrirati tehniku i postupak a nikako samo verbalno. Zavisno od tehnike treba odrediti i odgovarajuu podlogu, a sam format i oblik podloge treba mijenjati. Odreujemo na kojem papiru se radi; usmjerenje papira, vertikalno ili okomito a najee se preputa slobodnom izboru djeteta. 2.2. Motiv Oosnovni izvori motiva su:a) Vizualno kao izvor motiva,b) Nevizualno kao izvor motive,c) Likovno-kompozicijski elementi kao poticaj.Ovisno o izvoru motiva odreujemo metodiki pristup. Likovne probleme povezujemo didaktikim metodama i nainom rada, s pomou kojih ih moemo najbolje pojasniti, produbiti interes, matu, emocije i elju za likovnim izraavanjem.

a)Vizualno kao izvor motivazahtjeva analitiko promatranje i razgovor o motivu koji prouavamo. Kljuna pitanja su "ta vidi?" i "ta jo vidi?" kako bi se osvijestilo to vie detalja i njihovih odnosa, proporcionalnih i strukturalnih. Osvjetavaju se likovni problemi koje emo prikazati u radovima (ritam i nizovi na klipu kukuruza npr., ili komplementarne boje zelene salate i crvene paprike). S uenicima treba otkriti vizualne i likovne vrijednosti koje emo realizirati likovno-tehnikim sredstvima odnosno likovnom tehnikom i metodama graenja, variranja, kombiniranja i razlaganja. Na kraju procesa analiziramo i vrednujemo gotova djela na osnovu likovnih problema uoenih na poetku likovnog procesa.

b) Nevizualno kao izvor motivazahtijeva ukljuivanje drugih osjetila osim vida: miris, okus, opip i sluh. Na uenike djelujemo muzikom, tekstom, hranom sa izraenim okusima (slano, slatko kiselo, gorko), cvijeem i sl. Ne sugeriramo nita (npr. strah je hladne boje a radost tople), ve ostavljamo posve slobodan izbor djetetu kako e se izraziti. Kako bi izraz bio slobodan, na uenike ne treba uticati dok rade. Na kraju moe uenik kroz razgovor rei neto o emocijama i nainima likovnog izraza to je probudilo nevizuelno kao poticaj. Tokom analize razgovaramo i o emocijama. c) Likovno-kompozicijski elementi kao poticajzapoinjemo likovnim scenarijem - likovnom priom, stvaralakom igrom, pokretom i sl. ovisno o nastavnikovoj kreativnosti. Uenici realiziraju svoju ideju likovnim tehnikama i metodama. Uenici obavljaju svoj zadatak, a tek na gotovim radovima osvjeujemo likovne probleme predhodno potaknute likovnim scenarijem. Ovdje imamo obrnut process od uobiajnog likovne probleme osveujemo na kraju procesa. U razgovoru sa nastavnikom i meusobno uenici otkrivaju zakonitosti likovnog jezika. 2.3. Najava zadatkaNajava zadatka je vremenski najkrai dio sata mada je izrazito vaan dio sata. Ujednoj reenici treba jasno saeticijelumotivaciju i objasniti to se i kako traiod djece da rade. Drugim rijeima, u jednoj reenici izgovaramo nastavnu jedinicu (motiv, likovno podruje, likovnu tehniku i likovni problem), npr.: danas slikamo teksture na kori drveta akvarelom. Veoma je bitno da traimo od jednoguenika da ponovinajavu zadatka radi povratne informacijeo naoj jasnoi. Akojedan uenik ne moe ponoviti,pitamo nekog drugog.Ako ni taj nije u stanju, to je signal nastavnikuda vjerojatno nismo bili jasni i da valja ponoviti najbitnije dijelove motivacije, dok djeca ne shvate to se od njih trai.2.4. Realizacija Zbog vremenskogogranienja (45 minuta)kolskog satalikovne kulture cijelu motivaciju treba obaviti unutar desetak minuta. Ako setome doda jo pet minuta za analizu, glavni dio sata u kojem djeca trebajuzapoeti i dovriti svoje radove traje otprilike tridesetak minuta a to je veoma malo. Uenici rade svoj rad dok ih nastavnik obilazi, potie ipodsjea nalikovna obiljeja, daje daljnje poticanje i upute u obliku alternativnih pitanja kao npr.: Moe li to drugaije?, Moe li to pokuati drugom bojom?, Razmisli o detaljima!, Pripazi na kompoziciju, moe li likove drugaije rasporediti?". Sve primjedbe dajemo samo usmeno. Sprjeavamo mogue precrtavanje od susjednog uenikapostavljanjem alternativa i podsjeanjem na potrebu za samostalnim izrazom.U sluaju potrebe to e sepotvrditi i valoriziranjem ocjene. Ni sluajno ne interveniramo udjeji rad tamo gdje seradi o stvaralakoj sposobnosti ali se moemo pomoi tamogdje se traimehaniki napor. Ako neko dijete rad zavri ranije, doputamo mu da slobodno odabere naku aktivnost dok ostali budu zavravali svoje radove. Ne treba insistirati na zavrenosti radova, a dijete e samo odluiti o prekidu rada.2.5. Analiza i vrednovanje likovnog rada Na kraju sata sve ili vei dio djeijih radova emoizloiti na ploi (Slika1), panou, flaneloografu, magnetografu ili negdje drugdje i zajedno sa uenicima radove analizirati.

Nakon to smo izloili djeje radove zapoet emo analizu, tako da djecu pitanjima navodimo da govore o onom to je pred njima. Svaki nastavnik e se morati prilagoavati datoj situaciji koja e svaki puta biti drugaija, tako e i pitanja koja nastavnik postavlja svaki put varirati. Slika 1 Izloba djeijih radova na ploi

Ali, da bi se dobio jasan uvid u podruja koja pitanja moraju zahvatiti, navest emo tri grupe pitanja (s podgrupama) unutar kojih se pitanja mogu kreirati. Navodim prijedloge i primjere, a raznolikost i prilagodljivost ovisi o pojedinim uiteljima, ali iz svake grupe je poeljno zahvatiti i postaviti bar poneko pitanje.Ta pitanja se dijele u slijedee tri grupe:

1. a) pitanja ostvarenosti zadatka2. a) pitanja naina koritenja materijala (tehnike)b) rukopis

3. a) pitanja kreativnosti b) razliitosti

c) slinosti (prepisivanje i ablone, stereotipi)

d) likovnost

e) emotivni dojam

f) samoanaliza 1. a) Pitanja ostvarenosti zadatka:

ta smo danas radili? Koji likovni problem smo obradili? Jesu li svi ispunili zadatak? Vjerojatno jesu, jer smo za vrijeme rada komunicirali s djecom i uoili mogua nerazumijevanja, a sada pozivamo jednog uenika pred izloene radove i zamolimo ga da na tuem radu prepozna i pokae rjeenja likovnih problema. Pogledajmo crtee u prilogu: koji likovni element uoava na ovim crteima? "Na ovim crteima uoavam teksture." to je to tekstura? - "Tekstura je ispunjavanje povrine crtama i takama", moda e odgovoriti dijete. Na kojem ju radu vidi? Pokai ju. - "Na ovom radu, evo je ovdje", mogao bi glasiti odgovor. ta jo vidi? "Vidim karakter i tok crta, ova je debela, a ova pored sasvim tanka." U ovom dijelu analize poeljno je pokazati i neku reprodukciju koja sadri isti likovni problem. Svrha pitanja: ponoviti osvijetene elemente likovnog jezika, prepoznati novousvojene elemente na tuim radovima i reprodukcijama.2. a) Pitanja naina koritenja materijala (tehnike): Za ovu grupu pitanja potrebno je imati vlastito iskustvo upotrebe odreenog materijala (olovke, ugljena, tempera, akvarela, gline, i dr.) da bi sami mogli prepoznati na djejim radovima izraajne razliitosti i pitanjima upozoravati na njih. Olovka se moe jae ili slabije pritisnuti o papir, moe vui linije ili oblikovati plohe, linije mogu biti otre ili neotre, mutne, rad djelovati svjetlije ili tamnije. Po emu se razlikuju tehnike akvarela na ova dva rada? "Na prvom radu je u akvarelu mnogo vie vode nego na drugom." Kakva je razlika u potezima kista na ovim radovima? "Na prvom su potezi otri i ravni, a na drugom brzi, kratki i razvedeni." Pogledajmo crtee u prilogu: Ko je drugaije upotrijebio pero i tu? -"Na ovom radu se i prskalo, a ne samo vuklo linije."b) RukopisRukopis takoer utjee na upotrebu materijala, a iz rukopisa moemo iitati i neke psiholoke parametre djeteta. Nekome e granice meu plohama biti kirurki otre, a nekome razvedene. Negdje e plohe biti "ispeglane" bez vidljivih poteza, drugdje e vibrirati mnotvom silnica i tonova; nekome e boja biti ista, drugi se nee mnogo truditi prati kist za vrijeme rada pa e u boji biti mnotvo primjesa. 3. a) Pitanje kreativnosti:U kreativnost,divergentnomiljenje, (prema Guilfordu) ulaze: redefinicija, osjetljivost za probleme, fluentnost, originalnost, elaboracija i fleksibilnost. Govorimo dakle o to veem broju moguih putova i rjeenja nekog problema, a ne o traenju najboljeg rjeenja (tj. o konvergentnom miljenju).

b) Razliitost

Uvodno pitanje ove grupe moe biti: Koji je rad drugaiji od drugih? Odgovor, meutim, moe biti uvjetovan meusobnim uenikim simpatijama, ili dan po kriteriju "svianja" koji je subjektivan. Zato emo preskoiti uplitanje ukusa ( i striktno izbjegavati pitanje: "koji ti se rad svia?"), nego emo osvijestiti sve objektivne razlike. Analiza se djetetu olakava ponuenim kompariranjem dva rada sa naglaeno razliitim likovnim elementima, dakle pitanjima kao:"Po emu se razlikuju ova dva rada?" Panju usmjeravamo na likovno vrednije i interesantnije radove. Da bismo si olakali njihovo prepoznavanje, uz poznavanje likovnog jezika poeljno je i da posjeujemo izlobe kako bismo sami uvjebavali aktivno promatranje a ne pasivno gledanje, a i da uoimo mogue slinosti djejih likovnih rjeenja s rjeenjima nekih umjetnika. Moemo poeti od banalnijih razliitosti kao npr. vertikalni ili horizontalni format.c) Slinosti

Osim razliitosti, osvrnimo se i na slinosti. Ima li "prepisivanja"? Nisu li moda uenici iste klupe na istovjetan nain rijeili likovni problem? Usporedimo to sa prepisivanjem na testu iz matematike, i naglasimo poeljnost originalnosti i vlastitih rjeenja. Da li se negdje pojavila naglaenost ablona? Pitamo: Jeste li moda ve vidjeli negdje ovakvo slikanje sunca (kao etvrtina u uglu), ili cvijeta? ablone se stvaraju ve u predkolskom uzrastu pod nedovoljno strunim vodstvom nekih odgajatelja ili utjecajem porodice, i djeca ih donose u kolu. Potrebno ih je uoiti i zadavati zadatke za njihovo razbijanje. Sva djeca slikaju lica jednako, nasmijeena, zatvorenih ustiju? Dajmo im kao temu djecu to pjevaju, osvijestimo u uvodu da su usta razliito oblikovana kod razliitih glasova. Pojavljuju li se ljudski likovi uvijek simetrino postavljenih ekstremiteta, beivotni i jednaki? Zadajmo kao temu neki sportski dogaaj i razgovarajmo o moguim kretnjama sportaa, pa i o padovima i slinim ekstremnostima pokreta. Pojavljuje li se cvijet uvijek u istom obliku "ljubiice", sa zelenom prugom "trave" u dnu papira i plavom prugom "neba" na vrhu? d) Likovnost

Dublja analiza razliitosti vodi nas ka pitanjima o kompozicijama. Kompozicijom zovemo raspored elemenata unutar neke cjeline (sjetimo se muzike i eljeznike kompozicije ), a najlake emo ju osvijestiti ako rad gledamo kroz trepavice, ili ga zamislimo zamueno projiciranog kroz projektor, dakle, ako apstrahiramo detalje i ustanovimo kakav je raspored nosivih elemenata arhitekture djela. Potrebno je uoiti naglaene simetrije ili asimetrije, gustu ispunjenost ili velike praznine. Slijedi uoavanje upotrebe likovnih i kompozicijskih elemenata: moda se negdje pojavio ritam, moda negdje tekstura, moda su na jednom radu svi potezi okomiti a na drugom vodoravni. Prevladavaju li kod nekog tople boje, a kod nekog hladne? Ovim dijelom razgovora ponavljamo likovne elemente nauene na prethodnim satovima likovne kulture. e) Emotivni dojam

Upitajmo, doima li se rad radostan, da li neki jo radosniji, jesu li ovi likovi

nervozni na tom papiru, ostavljaju li potezi i boje hladan dojam, ili smijean, opasan

itd.f) Samoanaliza Nemojmo zaboraviti da dijete proivljava svoj rad, i neke dosjetke eli izraziti i prikazati. To ne mora obavezno biti jasno vidljivo i prepoznatljivo, ve i zbog toga to dijete ne kontrolira svoju psihomotoriku dovoljno vjeto, ali i zato to e ono smisliti vlastitu sintaksu likovnog jezika koju mi moda ne razumijemo. Zato ga upitajmo da nam smo objasni znaenje svojeg rada, i esto emo saznati sakrivene poruke i znaenja koje nam se same nisu otvorile. Ako je na poetku provedena analiza likovnog problema, onda na zavretku vodimo razgovor o realiziranim likovnim problemima na osnovu djela svakog pojedinog uenika. Razgovara se o tom koliko je uenik realizirao, usvojio i izrazio likovne probleme osvijetene u poetku i tokom nastavnog procesa. Ako smo na poetku nastavnog procesa uveli uenike u problemsku situaciju, onda oni na gotovim djelima otkrivaju i usvajaju novootkrivene likovne vrijednosti, u obliku razgovora s uiteljem ili meusobno. 3. IZLAGANJE RADOVA Analiza je vrlo marginalizirana zbog uestalog nedostatka vremena, pa se esto procjenjuje da s jednim satom sedmino za nju nema vremena. Ipak, neosporna je radost djeteta kada okolica promatra njegov rad, ime se usvaja atmosfera i smisao izlobe, a nesumnjiva je i komunikacijska vrijednost analize. Od svih pobrojanih pitanja ovdje spomenutih, na satu je dovoljno iskoristiti nekoliko (vremenski oko pet minuta). Na uitelju je da procjeni koja. Preporuljivije je zadrati panju na jednom radu s nekoliko pitanja, ime se vjeba koncentrirano istraivanje i podie percipiranje, nego povrno skakati svakim novim pitanjem s rada na rad. Tehnika izvedba analize preputena svakom pojedinom nastavniku, ali spomenimo neke mogunosti. Djeije radove obino stavljamo na tablu, i privrstimo ih selotejpom ili magnetiima. Mogue ih je izvjesti i na pano i uvrstiti pribadaama, ili rasporediti na podu i uenike okupiti oko njih (s tri strane, da se neki radovi ne gledaju naopako). Ako su radovi trodimenzionalni moemo ih poslagati na nekoliko stolova a ostale klupe razmjestiti u krug da bi svi jednako vidjeli; ili radove staviti na neto povieno, opet radi bolje preglednosti.

Postavljanje radova odnosi odreeno vrijeme, pa je preporuljivo poeti s time im prvi uenici zavre svoje. Takoer, nijeobavezno imati sve radove na "izlobi" zbog nedostatka vremena - desetak je ve dovoljno za analizu. Nadalje, radove na tabli je mogue numerirati upisivanjem koordinata na tablu ispod rada da bi se preciziralo o kojem se radu govori, pa uenik moe govoriti s mjesta, ili se mogu uvesti termini "redova" i "stupaca" (to onda ukljuuje i pravilan raspored radova na ploi). Prije poetka analize treba postii tiinu i atmosferu "kao na izlobi" tj. potivanja tueg rada i izraaja, a kod postavljanja pitanja djetetu treba istovremeno ukljuiti i cijeli razred, da se analiza ne bi pretvorila u individualni razgovor s pojedincem; ostala djeca e se tada okrenuti svojim aktivnostima.4. ELEMENT VREDNOVANJA I OCJENJIVANJA RADOVA Da bi se nastavniku omoguilo lake vrednovanje i ocjenjivanje navodimo slijedee elemente koji se koriste prilikom ocjenjivanja:

a) Perceptivnost i izraajnost: percipiranje i izraavanje likovnih vrijednosti sadranih u okvirnom ili izvedbenom programu, npr. uoavanje i izraavanje odnosa, ritma , kontrasta, boja, crta, volumena, prostora itd.

b) Kreativnost originalnost: osjetljivost za likovne probleme, fleksibilnost, fluentnost, eleboracija, redefinicija.

c) Likovno tehniki elementi: samostalan izbor materijala i tehnika i njihova stvaralaka primjena.

d) Elementi analize likovnog djela: uoavanje i prepoznavanje likovnog i tematskog sadraja, likovne tehnike, estetske vrijednosti, likovne poruke, interesa za likovno djelo i kulturnu batinu.e) Odnos prema radu: interes, samoinicijativnost,upornost, dosljednost, samostalnost

5. ZAKLJUAK

Djeca e se stvaralaki izraavati i stvaralaki e oblikovati uvijek kad im je dana sloboda da budu ono to jesu da vide na svoj nain , da poimaju i misle svojom logikom, drugim rijeima, da imaju pravo na svoje individualno izraavanje i stvaranje u punom smislu rijei .Kada djeca prate neku pojavu vanjskog ili unutranjeg svijeta, promatraju je na njima svojstvenim nainom neposrednog kontakta i poistovjeivanja s njom , njihova e interpretacija biti stvaralaka. Pokreta toga je unutranji poriv koji se oituje kao radoznalost i interes djece, a ovisno u kolikoj mjeri su oni ouvani postoje i osnovni uslovi zastvaralatvo. Usmjerenost panje djeteta kojanadilazi uobiajenu percepciju moemo nazvati stvaralakom percepcijom. Tek kada se ona uspostavi dijete moe uiniti slijedei korak i likovno izraziti to je opazilo i otkrilo. Da bi percipirani sadraji i otkria sazreli, razvili se, te dublje i trajnije urezali u svijest djece, potrebno je da se oni konkretiziraju i ostvare putem nekog medija izraavanja. Jedan od njih je likovno izraavanje i stvaranje, odnosno crtanje, slikanje i oblikovanje u glini. Likovno izraeni i ostvareni sadraji povratno osnauju sposobnosti opaanja, predoavanja i shvaanja djece, a to opet rezultira snanijim i bogatijim stvarima. Tako se uspostavlja prirodni proces rasta irazvoja njihove svijesti i sposobnosti. Postoji nekoliko naina da u djece pobudimo interes za pojave u svijetu te njihovo likovno izraavanje, odnosno oblikovanje. Nenametljivo potvrivanje vrijednosti svakog djeijeg rada, njegove uspjenosti i ljepote, djetetu znai orijentaciju i potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da moe i zna, a sve mu to daje osjeaj sigurnosti i slobode. I tada dijete stvarno moe pokrenuti svoje potencijale, ideje i vizije. Da bi potpunije razumjeli djetetova vienja i shvaanja svijeta, potrebno je nanenametljiv i prirodan nain pokazati interes zadjetetovo tumaenje vlastitih radova.4