SAŽETCI PR DAYS MOSTARIENSIS 2019 SESIJA 1 JAVNI … · SAŽETCI PR DAYS MOSTARIENSIS 2019 SESIJA...
Transcript of SAŽETCI PR DAYS MOSTARIENSIS 2019 SESIJA 1 JAVNI … · SAŽETCI PR DAYS MOSTARIENSIS 2019 SESIJA...
SAŽETCI PR DAYS MOSTARIENSIS 2019
SESIJA 1
Smiljana Leinert Novosel (Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu)
JAVNI NASTUPI U POLITICI – JAČANJE KRIZE ILI NJENO RJEŠAVANJE?
Javni nastupi političara suoblikuju dominantnu komunikacijsku atmosferu koju možemo
promatrati kao indikator stanja u društvu i mogući pravac njegovog razvoja; učestalo
naglašavanje moći u odnosu na one koji ju ne posjeduju, forsiranje kompeticije nasuprot
suradnji, širenje nepovjerenja umjesto jačanja povjerenja, „zatvaranje“ umjesto „otvaranja“,
dovode do kontinuirane konfliktne atmosfere iz koje je teško pronaći izlaz; javni komunikatori
trebaju osvijestiti da nekontroliranim, neodgovornim komunikacijskim istupima ne nanose
štetu samo svojem imidžu, već i društvu u cjelini.“
Ključne riječi: javni nastupi, političari, krize
Iko Skoko, Mario Knezović, Davorka Topić-Stipić (Filozofski fakultet, Sveučilište u
Mostaru)
BLAGODATI DIGITALNOGA SVIJETA I KRIZNO KOMUNICIRANJE U
PORUKAMA PAPE FRANJE
Svake godine povodom Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija Papa odašilje
posebnu poruku. Posljednjih šest poruka odnose se na pontifikat pape Franje. Poruke su
medijski usmjerene na aktualno stanje u svijetu društvenih komunikacija i odnosa s javnošću.
Katolička crkva je još 1957. po riječima tadašnjega pape Pia XII., koji je rekao kako su mediji
„divni Božji darovi“, otvorila vrata za medijsko sudjelovanje na društvenoj sceni.
Naglašavajući opasnosti koje se pojavljuju u odnosima s javnošću i medijima Papinsko vijeće
za medije objelodanilo je 2002. dva dokumenta Etika na internetu i Crkva i internet. Ti
dokumenti naglašavaju da cyberspace predstavlja „novu pustolovinu“ koja nije lišena
opasnosti.
Želeći ohrabriti Crkvu u svijetu novih medija papa Franjo u svojoj poruci povodom 48.
Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija piše da se „ne plašimo postati građani
digitalnoga svijeta“. U tom kontekstu se naglašava potreba kriznoga komuniciranja u
situacijama kad se Crkva i njezini pojedinci optužuje za skandale, korupciju, te često pristran i
isključiv pristup prema djelovanju Katoličke crkve.
Pred manipulativnim djelovanjem medija, osobito interneta, Crkva je uslijed svoga opreza
pozvana biti čimbenik „proročkoga prokazivanja“ onog djelovanja koje se protivi etičkim
normama, sazrijevanju osobe i brige za rast u svim dimenzijama. Posebice Internet po svojoj
naravi spaja, on je „mreža“, ali može i biti uzrok podjela u društvu što može pospješivati
ideološke, političke, rasne, etničke, generacijske i religijske razlike. Papinski dokument Etika
na internetu čak govori o „cyber-terorizmu“. Stoga je pred Crkvom izazov kriznoga
komuniciranja kako bi u šumi dezinformacija i laži ponudila informaciju i istinu. Analizirajući
službene papinske dokumente koji obrađuju temu medija i odnosa s javnošću, ovaj rad će
predstaviti strategije kriznog komuniciranja koje ostaju prijemčive prema dobrobitima
digitalnog svijeta.
Ključne riječi: Katolička crkva, krizno komuniciranje, Papa i odnosi s javnošću
Milica Kostić-Stanković, Dejana Nikolić (Fakultet organizacionih nauka, Univerzitet u
Beogradu)
SUBLIMINALNA I KOMUNIKACIJA IZ ZASEDE – KRIZNA SITUACIJA ILI
STRATEGIJA POZICIONIRANJA BRENDA
Cilj ovog rada je da na sveobuhvatan i koncizan način predstavi specifičnosti i izazove u
upravljanju subliminalnim i komunikacijama iz zasede, u kontekstu provokacije reakcija
javnosti. Naglasak će, pre svega, biti na dvojakom pristupu i rezonovanju ovog termina kroz
krizne situacije i strategije pozicioniranja brenda. Sponzorstvo velikih sportskih i kulturnih
događaja postalo je potentna aktivnost marketinškog komuniciranja, posebno u onim
situacijama gde spoznori dobijaju određena ekskluzivna prava. Istovremeno, marketing iz
zasede - koji je definisan kao skup aktivnosti konkurenata da se strateški pozicioniraju u svesti
potrošača, takođe se povećao. Organizatori događaja i zvanični sponzori ulažu značajne napore
kako bi se pojava marketinga iz zasede sprečila. Oni se pozivaju na razne aktivnosti koje
preduzimaju konkurenti zvaničnog sponzora, a koje bi mogli zbuniti javnost u percipiranju
uloga sponzora za pripadajuće događaje. Stoga će u radu biti analiziran stepen i obim
agresivnosti subliminalne i komunikacije iz zasede, kao i uzrok i posledice nastalih kriznih
situacija, u tom kontekstu. Uzimajući u obzir predmet istraživanja, kao i temu rada,
metodologija istraživanja će se oslanjati na pregled literature, a pored ove metode će se koristiti
i komparativni metod. Komparativni metod će omogućiti doprinos u vidu detaljnih rezultata
poređenja specifičnosti različitih strategija marketinga iz zasede, koje su određene kompanije
primenile, kao i dostignutih efekata ovih strategija. Posebna pažnja u radu će biti posvećena i
analizi primera iz prakse komunikacije iz zasede, koji je nazvan “Afera Li Ning”. Sve navedeno
će uputiti na identifikovanje zajedničkih karakteristika i razlika instrumenata subliminalnih i
komunikacija iz zasede, kao i isceniranih i stvarnih kriznih situacija, koje su prouzrokovane
ovim vidom komunikacija.
Ključne reči: komunikacije iz zasede, subliminalne poruke, krizne situacije, strategije
pozicioniranja Brenda
Semina Ajvaz (Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar)
POSLJEDICE NESTRATEŠKE POLITIČKE KOMUNIKACIJE U KRIZNIM
SITUACIJAMA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH POLITIČKIH SUBJEKATA
Kvalitetna politička komunikacija može ostvariti razne ciljeve i otvoriti put ka velikim
dostignućima ukoliko se koristi strateški, ali i prouzrokovati velike probleme ukoliko se
govornik riječima služi nekvalitetno, ili ako one budu pogrešno protumačene.
Krizna situacija je pojava koja može zadesiti svakog pojedinca, a pogotovo učesnike javne
komunikacije. Nijedan posao nije tako pred očima javnosti kao posao poličara, i ukoliko nismo
pripremljeni za isporuku informacija medijima, rezultati mogu biti kobni jer svaki neprikladan
iskaz dobija na ekskluzivnosti što će enormno pobošljati tiraž, broj pregleda na portalima,
osvojiti naslovnice i društvene mreže, ali i trajno narušiti naš imidž. Krizna situacija pojedinca
stavlja u središte pažnje javnosti, te zahtijeva strateški odgovor koji podrazumijeva pridržavanje
jasnih pravila koja garantuju pozitivne rezultate.
Kroz ovaj rad osvrnut ćemo se na posljedice kriznih situacija bosanskohercegovačkog političara
i aktuelnog gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake. Kroz studiju slučaja ćemo dokazati kako
kriza može napraviti ogromnu štetu u smislu narušavanja reputacije pojedinca ukoliko se
pravovremeno ne ugasi i minimizira.
Mediji su naši saveznici ukoliko ih iskoristimo kao našu prednost s obzirom na potencijal brzog
i efikasnog širenja informacija. Međutim, bez strateškog plana komuniciranja šteta može biti
velika, jer ignorisanje, kao i svaki neprikladan iskaz dobija na ekskluzivnosti, a samim tim i
trajno narušava reputaciju.
Dobar glas se širi brzo, a loš još brže zbog čega je neophodno reagovati brzo i efikasno uz
sprovođenje kriznog plana koji bi ponudio adekvatna rješenja za nastalu krizu.
Ključne riječi: krizna situacija, strateški odgovor, reputacija, javnost
SESIJA 2
Aleksandar Bogdanić (Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci)
KONCEPTUALNE RAZLIKE I PRAKTIČNE IMPLIKACIJE KRIZE U
STVARNOSTI I KRIZE U JAVNOSTI
Krize su često dešavaju u organizacijama. Neke nastaju kao posljedice nepredvidivih pojava, a
neke kao rezultat nerazriješenih sukoba. Međutim, postoji suštinske razlike i specifičan odnos
između kriza u organizacijama i kriza, odnosno kriznih situacija, u odnosima s javnostima.
Naime, kriza u odnosima s javnošću je nadasve značajan simbolički, perceptivni i
komunikativni, nesklad u odnosima između organizacija i njihovih strateških javnosti. Krize u
odnosima s javnošću često nastaju zbog nerazriješenih sukoba, ili su posljedica anomalija u
društvenoj ili materijalnoj stvarnosti, ali, budući da je su one uglavnom diskurzivni procesi,
krize u javnosti ne moraju nužno biti zavisne varijable, odnosno ne moraju biti prouzrokovane
krizama u stvarnosti. Ovaj rad se bavi (re)konceptualizacijom “krize u stvarnosti” i “krize u
javnosti”, razmatra dinamiku odnosa između dvije vrste krize, kao i njegove diksurzivne i druge
implikacije za krizno komuniciranje.
Ključne riječi: krize, krizne situacije u odnosima s javnošću, kriza u javnosti, kriza u stvarnosti,
krizno komuniciranje
Miro Radalj (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
KAKO ŠTO PRIJE OD OBJEKTA POSTATI SUBJEKTOM U UPRAVLJANJU
KRIZNIM KOMUNICIRANJEM I KRIZOM U CJELINI
Kada govorimo o fazama razvoja krize, od prepoznavanja prvih signala preko faze pripreme,
potom obuzdavanja krize, zatim oporavka i faze učenja, najdelikatniji je onaj interval prve faze
u kojemu se prvi čovjek neke organizacije suočava s krizom te je prestaje ignorirati, odnosno
od objekta prihvaća biti subjektom u upravljanju krizom i kriznim komuniciranjem. Kako je u
svakoj kriznoj situaciji najvažnije djelovati pravovremeno, vrlo je važno razumjeti okolnosti
koje utječu na ubrzavanje ovoga intervala jer bez njegova okončanja nema ni učinkovitog
upravljanja kriznom situacijom.
Da bi se taj proces razumio, potrebno je istražiti što onaj kojemu se kriza događa u toj predfazi
upravljanja krizom proživljava, na koji način razmišlja, da bismo ga u nastavku mogli smiriti
(a ne pasivizirati), suočiti s realnošću (a ne dodatno uplašiti), ohrabriti (a ne davati lažne nade),
motivirati da upravlja procesom ili da barem aktivno surađuje, pomoći mu da brzo i učinkovito
donosi odluke te upravlja kriznim komuniciranjem odnosno krizom u cjelini.
Ključne riječi: faza pripreme, faza obuzdavnja, faza oporavka, faza učenja krize
Zarfa Hrnjić-Kuduzović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli)
ULOGA DRUŠTVENIH MREŽA U IZAZIVANJU PARAKRIZA
Društvene mreže su zbog lakoće i brzine širenja neprovjerenih informacija vrlo podložne
širenju glasina i malicioznih objava o organizacijama. Rizici od njihovih štetnih posljedica
dodatno se povećavaju u kriznim situacijama kada su i novinari i građani zbog skeptičnosti
prema organizacijskim porukama skloniji recipiranju informacija s društvenih mreža. U takvim
okolnostima informacije koje se pojavljuju na društvenim mrežama, bez obzira na to ko su
njihovi kreatori, koliko su (ne)vjerodostojne i koliko ne korespondiraju s činjeničnim stanjem
u organizaciji, mogu joj nanijeti ozbiljne i dugoročne štete. Dodatni problem za sve
profesionalne komunikatore je i to što njihovo uključivanje u komunikaciju s korisnicima
tokom vještački izazvane krize može rezultirati bumerang efektom. Ovaj rad na temelju
dostupnih empirijskih studija traga za pristupima i taktikama koje su se do sada pokazale
efektnim u upravljanju parakrizama u digitalnom okruženju. Propituje faktore koji utječu na
tok krizne komunikacije o organizaciji na društvenim mrežama, a čiji je ishod nemoguće
determinisati. Cilj je na temelju ranijih studija iz drugih država, te analize slučajeva iz BiH
ponuditi praktičarima odnosa s javnostima preporuke koje bi, uz uvažavanje specifičnosti
konteksta u kojem se upravlja kriznom situacijom, bile primjenjive i u njihovim
organizacijama.
Ključne riječi: kriza, parakriza, odnosi s javnostima, društvene mreže, dezinformacije
Arnela Bevanda, Sanja Bijakšić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
STRATEŠKA TIŠINA U KRIZNOJ KOMUNIKACIJI: KADA JE BOLJE ŠUTJETI?
Krizu razumijemo kao duboki i sveobuhvatni poremećaj u životu čovjeka, u funkcioniranju
poduzeća i/ili društva u cijelosti, sa snažnim i katkad teškim posljedicama. Etimološki riječ
kriza dolazi od grčke riječi krisis što znači prijelomno, ali prolazno razdoblje. Za poduzeća je
posebno važno određenje krize kao prolaznog razdoblja. Stoga, odgovori na pitanja kako
poduzeća reagiraju na krizu te koje strategije kriznog komuniciranja koriste, bitno određuju
njihovu uspješnost nakon krize.
Uobičajeno je kriznu komunikaciju razumjeti kao proces prenošenja informacija potrebnih za
suočavanje s kriznom situacijom. Komunikaciju dakle, prvenstveno, obilježava ono što
prepoznajemo kao zvuk, glas ili čak buku. No, jeli uistinu tako? Komuniciramo li i kada
šutimo?
Problemski se ovaj rad određuje kroz pitanja: Može li strateška tišina pojačati utjecaj
marketinške komunikacije u kriznim situacijama? Odnosno, kada je tišina bolji izbor za
poduzeća?
Svrha rada ogleda se u nastojanju da se sistematiziraju i analiziraju dostupne znanstvene
spoznaje o planiranju i implementiranju tišine kao strategije komuniciranja poduzeća u kriznim
situacijama Ovo tim prije jer ju marketinški praktičari u poduzećima gotovo svakodnevno
koriste, a znanstvena javnost o tišini uglavnom šuti.
Na opredijeljenost za istraživanjem teorijskih postavki o strateškoj tišini utjecala je činjenica
kako je pojava i implementacija ovog koncepta relativno novijeg datuma (ozbiljnija znanstvena
proučavanja počinju tek koncem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća). Istraživanja
i znanstveni radovi koji se odnose na europska područja, uključujući i područje Bosne i
Hercegovine, a koja se bave analizom primjene strateške tišine, posebice znanstvenom
analizom njene implementacije, nisu dostupna.
Ključne riječi: kriza, krizna komunikacija, strateška tišina
Boban Tomić (Visoka škola za komunikacije, Beograd)
KOMUNIKACIJSKI ELEMENTI KRIZE U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Krizne situacije u oklišu postaju sve češće, posebno zbog djelovanja značajnih klimatskih i
ekoloških uzročnika. Krize u zaštićenim prirodnim područjima, kao što su nacionalni parkovi i
rezervati, pogađaju najočuvanije i najvrjednije djelove okliša ali i čovjekovu imovinu, zdravlje
i živote. Odgovor ljudi i organizacija na krizne situacije poput požara, poplava ili snježnih oluja,
uveliko zavisi od spremnosti ljudi i organizacija da uspješno i učinkovito komuniciraju. Ovim
radom istražujemo kakvi su i koliko su efikasni komunikacijski kanali među učesnicima
kriznog komuniciranja u zaštićenim prirodnim područjima te kako ih unaprijediti i učiniti
učinkovitim. Istraživanjem obuhvaćamo područja šest nacionalnih parkova i rezetvata u
Republici Srbiji na uzorku od 60 uposlenika koji su donosioci odluka u organiazcijama koje
upravljaju nad ovim područjima, kao i 60 građana nastanjenih u navedenim područjima.
Empirijskim pristupom otkrivamo i objašnjavamo karakteristične dosadašnje krize i izvodimo
zaključke koji vode ka poboljšanju budućih komunikacijskih struktura. Na podacima
prikupljenim u terenskom i anketnom istraživanju zasnovaćemo ocjene, stavove te preporuke
koje mogu i trebaju uanprijediti stanje, stepen budnosti i spremnosti za efikasan komunikacijski
odgovor na svaku narednu krizu.
Ključne riječi: kriza, komuniciranje, priroda, mediji, javna uprava.
Zdenko Klepić, Lidija Lesko-Bošnjak, Mirela Mabić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u
Mostaru)
DRUŠTVENE MREŽE I KRIZNO KOMUNICIRANJE
Živimo u vremenu brzih, dramatičnih, kompleksnih i nepredvidljivih promjena, koje sve
značajnije utječu na ponašanje, upravljanje i vođenje poduzeća. Takve promjene u okolini te
promjene uvjeta poslovanja uzrokuju krizne situacije kao neplanirano i neželjeno razdoblje u
poslovanju poduzeća, ograničenog trajanja i s ambivalentnim ishodom. Krize i propasti
poduzeća postali su konstanta i javljaju se ne samo u vremenima recesije, nego i u vrijeme
gospodarskog rasta i dobre konjunkture.
Ključno sredstvo za upravljanje kriznim situacijama postala je komunikacija. Širenje
pravodobnih i točnih informacija svim zainteresiranima pa i medijima (što uključuje i borbu
protiv dezinformacija) igra veliku ulogu u djelotvornom upravljanju krizama.
U radu će biti prezentirani rezultati empirijskog istraživanja provedenog među poduzećima u
Bosni i Hercegovini. Cilj je istražiti koriste li poduzeća nove društvene medije, konkretno
društvene mreže, za komunikaciju sa svojim dionicima tijekom različitih kriznih situacija, jesu
li ih dosad koristili, kakav su im iskustva te imaju li strateški pristup u pogledu novih
(društvenih) medija i eventualnih kriznih situacija poduzeća.
Ključne riječi: društvene mreže, kriza, krizno komuniciranje
Gordana Lesinger (Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)
KRIZA MEDIJA U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA – JESU LI SLOBODNI ILI
POLITIČKI UVJETOVANI (SLUČAJ HRVATSKA)
Od kada govorimo o medijima, govorimo i o krizama u kojima se nalaze mediji, medijski
sadržaji te sami medijski djelatnici. Kako se zapadni svijet donedavno našao u gospodarskoj
krizi, ona se preslikala i na krizu u medijima. Ministarstvo kulture 2013 godine provodi
istraživanje o stanju u medijima, a 2015. godine započinje raspravu o medijskoj politici te
donosi deset dokumenata koji služe kao temelj za medijske politike u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2015. godine do 2020. godine.
Nemoguće je tvrditi kako je samo ekonomska kriza uzrok krize u medijima, iako poveznica
postoji jer je pad broja oglasa u medijima za sobom donio i pad broja zaposlenih. Manji broj
novinara u redakcijama utjecao je na pad kvalitete novinskih uradaka, a ekspanzija društvenih
medija te jačanje portala na internetu, usmjerili su novinarstvo u jedan drugi smjer.
Erozija demokratske funkcije medija termin je s kojim se danas susrećemo kada govorimo u
"krizi" ili stanju u medijima. Iako je prethodno održano nekoliko tematskih prosvjeda
Hrvatskog novinarskog društva, u ožujku 2019. godine organiziran je opći prosvjed nazvan
"Oteli ste medije, novinarstvo ne damo". Prosvjed je imao za cilj uručiti Vladi osam zahtjeva
koji se odnose na golemi broje sudskih tužbi, političke pritiske te pritiske oglašivača, prijetnje
novinarima, ugrožavanjem profesionalnih prava i standarda, nepoštivanjem medijskih zakona
kao i izostanak ozbiljne medijske politike.
Iako rasprava o medijskoj politici, u započetim okvirima, završava u 2020. godine sami
novinari navode izostanak adekvatne strategije. S obzirom na završetak petogodišnjeg
razdoblja rasprave o medijskoj politici, kroz rad će se napraviti rekapitulacija protekloga
razdoblja. Je li sve navedeno uzrok daljnje krize u medijima te erozije funkcije medija, autori
će nastojati utvrditi kroz rad. Za potrebe rada provedena je anketa među novinarima dostupnim
putem društvene mreže LinkedIn. Jednako tako, napravit će se komparacija s početnim stanjem
rasprave o medijskoj politici te će se usporediti dobiveni rezultate. Slijedom slogana prosvjeda,
pokušat će se dati odgovor tko je oteo medije te kakva je ocjena novinarstva u Hrvatskoj.
Ključne riječi: kriza u medijima, kriza novinarstva, erozija funkcije medija, medijske politike
Dušan Stojaković (Fakultet savremenih umetnosti, Beograd)
KOMUNIKACIJA U TELEVIZIJSKIM RIJALITI PROGRAMIMA KAO KLJUČNI
FAKTOR DEKOMPONOVANJA DRUŠTVA I KOLEKTIVNOG OTUĐENJA, NA
PRIMERU TAKMANOVOG MODELA DINAMIKE TIMOVA
Televizijski rijaliti programi danas predstavljaju jednu od najomiljenijih medijskih formi, uz
globalnu popularnost i ogromne prihode. Najveći deo savremene televizijske publike prati
ovakve programe, ugledajući se na kulturološke, komunikološke i ostale modele koji su u njima
plasirani. Publika postaje i nevidljivi akter, od čijih odluka, glasanjem, u manjoj ili većoj meri
zavisi kako sama dramaturgija, tako i finalni ishod. Životni stilovi postaju sve dinamičniji, a
kolektivno otuđenje realnost, a rijaliti programi samo doprinose međusobnom udaljavanju ljudi,
iako to isprva ne izgleda tako. Takmanov model dinamike timova ilustruje konstruktivan
nastanak i razvoj jednog tima, uz ključne faze kroz koje tim prolazi ka ispunjenju zacrtane
misije i postavljenih zadataka. Ovaj model prikazuje i faze uspona i faze padova u okviru
razvoja tima. Komunikacija u rijaliti programu, kao jednoj od vodećih televizijskih formi, može
se analizirati iz ugla ovog modela, tako što se prvenstveno bazira na timu, a zatim i na razvoju
tima koji je kompatibilan sa Takmanovim fazama. Problem kod rijaliti programa je što timska
komunikacija u jednom trenutku prerasta u a priori izolovanu personalnu kompetitivnost
individualnih aktera, gde više nema prostora za upućenost jednih na druge i timski dijalog.
Svako svakom postaje konkurencija i pretnja u borbi za pobedu. Takav medijski model, koji
isprva promoviše timski duh, koji u jednom trenutku prerasta u individualnu težnju za
komunikološkim pokoravanjem protivnika, plasira širokim masama auditorijuma legitimno
opravdanje za kolektivno otuđenje, putem identifikacije sa glavnim akterima rijaliti programa,
te njihovu agresivnu i isključivu komunikaciju, odnosno kroz dekomponovanje tima kao jedne
od najvažnijih socijalnih kategorija.
Ključne reči: komunikacija, televizijski rijaliti program, kolektivno otuđenje, razvoj tima,
Takmanov model dinamike timova
Michal Dobrik, Lucia Rysova (Fakulta politických vied a medzinárodných vzťahov,
Univerzita Mateja Bela v Banskej Bystrici)
RISK MANAGEMENT IN EUROPEAN STRUCTURAL AND INVESTMENT FUNDS
The European Structural and Investment Funds (abbr. ESIF) are aimed to increase the quality
of life of citizens of individual member states of the European Union for three decades. Despite
the fact, that we do see positive effects of this European funding scheme, several member states,
and the European Union itself, have to face negative side effect – fraud and corruption. This is
the main reason why the system of risk management in ESIF was established during the
program period 2014 – 2020, and anti-fraud measures and tools are being implemented.
Nowadays, the main aim of the European Union is to set up a fraud and corruption risk
management of ESIF in member states. The academic paper emphasizes the role and position
of risk management system of ESIF in the European Union and brings the insights from the
European Commission level and its cooperation with individual member states.
Key words: risk management, EU, ESIF
SESIJA 3
Miloš Šolaja (Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci)
LOBIRANJE U RATU KAO PRODUKOVANJE STEREOTIPA
Savremeni ratovi koji su se događali pred kraj i nakon kraja Hladnog rata pokazali su važnost
međunaodnog javnog mnjenja kao faktora spoljne politike kako velikih sila tako srednjih i
malih država koje su imale neposredne interese u određenim ratnim situacijama. Kako su
međunarodne organizacije, posebno Ujedinjene nacije i institucije koje su proizašle iz njih kao
i drugi donosioci odluka u međunarodnoj politici imali veliku ulogu u kreiranju međunarodnog
mnjenja bitka za uticaj na njihova stanovišta postala je stalna aktivnost zaraćenih strana širom
svijeta. Ovaj process postao je posebo vidljiv nakon raspada sovjetske i jugoslovenske
federacije u vrijeme kada su federalne jedinice nastojale da budu priznate kao nezavisne države.
Da bi to postigle one su se borile za uticaj u definsanju takvih politika i donošenju odluka u
porocesu koji bi mogao da se nazove stvaranjem stereotipa. Kao dio toga koristio se process
lobiranja koji je odražavao spoljne politike tih država i njihove želje da budu priznate od drugih
kao posebne nezavisne države. Tako postavljnen process lobiranja je i dalje diskutabilan iz ugla
međunarodnog prava i međunarodne etike i postavlja pitanje sadržaja, spoljnih politika i odnosa
među državma postavljenim na porincipima nezavisnosti i suverenosti. Lobiranje danas u
okvirima spoljnih politika zahtijeva bazne analize međunarodne uloge, interesa i stabilnosti
međunarodnog poretka i lobističkih aktivnosti država kao komercijalni biznis pojedinih
kompanija.
Ključne riječi: međunarodno javno mnijenje, lobiranje, država, spoljna politika, međunarodni
poredak
Ilija Musa, Maja Marić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
ODNOS VLADINIH INSTITUCIJA I MEDIJA U KRIZNOJ SITUACIJI-
IZVJEŠĆIVANJE PRILIKOM PREMJEŠTAJA ILEGALNIH MIGRANATA U KAMP
SALAKOVAC
Medijsko izvješćivanje temeljno na poštivanju profesionalnih novinarski standarda posebno je
važno u trenutcima krize. Naime, pravovremenim, nepristranim i objektivnim informiranjem,
pružanjem mogućnosti sučeljavanja stavova suprotstavljenih strana, mediji snažno djeluju na
publiku kojoj pružaju važne elemente za stvaranje stavova o gorućim društveni pitanjima.
Unatoč mogućnosti nedostatka informacija mediji moraju provjeravati njima dostupne
informacije, biti servis javnosti i smirivati, a ne poticati napetost u društvu nastalu krizom. Cilj
rada je utvrditi kako su s jedne strane različite institucije djelovale na javno informiranje
(ne)dajući pravovremene i potpune informacije o događajima vezanim za premještanje
migranata, a kako su s druge strane mediji tijekom premještanja ilegalnih migranata iz Sarajeva
u Kamp Salakovac izvješćivali o tom događaju. Imajući u vidu raznolikost bh društva i
postojanje više medijskih sustava u Bosni i Hercegovini u radu će se razmotriti kako su pojedini
mediji prenosili informacije različitih vladinih institucija, jesu li poštivali pravilo dviju strana,
je li loša vijest prodavala medijska izvješća, je li došlo do informacijske praznine i koliko je
kojoj instituciji vremena trebalo da se očituje o tom događaju.
Ključne riječi: mediji, kriza, vladine institucije, informacijska praznina, migranti
Anto Mikić, Ivan Uldrijan (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb)
RECEPCIJA „SLUČAJA BREZOVICA“ U HRVATSKOME TISKU
Autori rada nastojat će prikazati medijsko praćenje tzv. „slučaja Brezovica“, odnosno optužbi
i kasnijih presuda za zlostavljanje djece u Caritasovu dječjem domu u zagrebačkome naselju
Brezovici, te analizirati komunikaciju tadašnjih crkvenih službi za odnose s javnošću i njenu
recepciju u hrvatskome tisku. „Slučaj Brezovica“ je od proljeća 2005. godine – kada je bivša
pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević-Vrsaljko podigla kaznenu prijavu zbog sumnji na
spolno zlostavljanje štićenika toga doma protiv jednoga njegovog zaposlenika – naišla na velik
interes hrvatskih medija, nanoseći veliku štetu ugledu ne samo spomenutoga Caritasova doma,
nego i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, kao njegovu osnivaču, ali i Zagrebačkoj nadbiskupiji,
pa i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Autori rada podvrgnut će medijske napise u hrvatskome tisku
o tome slučaju sustavnoj analizi sadržaja te, među ostalim, pokušati odgovoriti na pitanja kako
je taj slučaj praćen u tadašnjemu tisku, što su tadašnje crkvene službe za odnose s javnošću
poduzimale kako bi „sanirale“ potencijalnu štetu te kakva je bila medijska recepcija tih njihovih
nastojanja.
Ključne riječi: Katolička Crkva, hrvatski tisak, „slučaj Brezovica“, krizno komuniciranje
Mario Lukinović (Pravni fakultet, Univerzitet Union, Beograd)
ZLOUPOTREBE U MARKETINGU ZELENIH PROIZVODA I USLUGA
Zeleni „ekološki“ marketing nije nova pojava, on se razvio još 80-ih godina kada je došlo do
spoznaje da su određeni proizvodi štetni po čoveka i životnu sredinu. Intenziviranje klimatskih
promena i globalno zagrejavanje kod potrošača širom sveta pojačali su interesovanje za
ekološke probleme. Porast broja ekološki osvešćenih potrošača koji su spremni platiti dodatnu,
višu vrednost proizvoda i usluga, koji nastaju na društveno odgovoran način, doveo je do
drastičnog povećanja novih “zelenih” proizvoda. Usled nedostatka adekvatne pravne
regulative, posebno u domenu standardizacije, prema pojedinim istraživanjima gotovo 95%
marketinških poruka u vezi sa zelenim proizvodima i uslugama nisu tačne. Sve primetnija je
praksa kompanija da više novčanih sredstava i vremena utroše na stvaranje imidža o ekološkoj
orijentiranosti, kroz reklamne i marketinške kampanje, nego na sprovođenje aktivnosti za
smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu u okviru svog poslovanja. Takvim
postupanjem, ne samo da ne doprinose očuvanu životne sredine, već i obmanjujući javno
mnjenje, izlažu se potencijalnim problemima koje sa sobom nosi njihovo razotkrivanje. Imidž
kompanja je posebno senzibilan u situacijama kada dođe do zakonskog sankcionisanja zbog
takvog postupanja, kada ni različite strategije kriznog PR ne mogu da previše redukovati nastale
negativne posledice.
Ključne reči: ekološki marketing, zeleni proizvodi, zloupotrebe, potrošači
Marija Čutura, Anela Čolak (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Ivan Kožul
(Zagreb)
DIONIČKI PRISTUP UPRAVLJANJU KOMUNIKACIJOM U OKOLNOSTIMA
FINANCIJSKOG RIZIKA POSLOVANJA
Suvremeni pristup upravljanju rizicima podrazumijeva analizu dioničkih skupina i njihov
potencijalni utjecaj kako na iniciranje rizika tako i na ishod rizične situacije na poslovanje.
Odnosi s javnošću igraju iznimno važnu ulogu u upravljanju rizicima, a širom primjenom
dioničke teorije postaje uobičajena praksa kreiranje različitih komunikacijskih strategija
usmjerenih na ključne dionike. Iz perspektive dioničkog pristupa analiza rizika podrazumijeva
procjenu utjecaja različitih dionika na krizne situacije poslovanja povezane, između ostaloga,
uz rizike za financijsku stabilnost i gubitak ugleda poduzeća. U navedenom kontekstu, analiza
rizika osnovna je pretpostavka upravljanja krizama, kao i pretpostavka kreiranja
komunikacijskih strategija za prevenciju kriza i upravljanje rizikom u poslovanju. Dionički
pristup upravljanju kriznom komunikacijom zasniva se na procjeni menadžera o važnosti
komunikacije s različitim dionicima u situacijama rizika za poslovanje. Cilj ovog istraživačkog
rada je utvrditi na koji način menadžeri upravljaju komunikacijom s različitim dionicima u
situacijama rizika. U ovom radu istražena je komunikacija menadžera u situacijama rizika za
financijsku stabilnost poslovanja sa stajališta: stupnja rizika povezanog uz djelovanje dionika,
legitimiteta dionika u traženju komunikacije i stupnja žurnosti reakcije na traženje
komunikacije od strane različitih dionika u situaciji rizika. Rezultati istraživanja pokazuju kako
se komunikacijski pristupi dionicima, kao i raspon dionika s kojima menadžeri komuniciraju u
situacijama financijskog rizika, razlikuju u ovisnosti o sektoru i veličini poduzeća. Iz rezultata
istraživanja se može zaključiti kako veličina poduzeća u najvećoj mjeri utječe na menadžersku
kulturu anticipiranja rizika od strane različitih dionika kao i na kulturu upravljanja
komunikacijom s dionicima u uvjetima rizika za financijsku stabilnost poslovanja.
Ključne riječi: upravljanje rizicima, upravljanje komunikacijom u situaciji rizika, financijski
rizik, dionici, dionički pristup
Ivona Čarapina-Zovko (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
POVJERENJE KAO (PRED)UVJET KOMUNIKACIJE U KRIZNIM SITUACIJAMA
Povjerenje na individualnoj razini odnosi se na stupanj povjerenja pojedinca. Povjerenje na
višim razinama predstavlja stupanj povjerenja koji dijele članovi unutar određene jedinice -
tima ili organizacije. Povjerenje u referenta odnosi se na metu povjerenja. Na svakoj razini
analize, moguća su barem tri referenta, a to su interpersonalni, timski i organizacijski referent.
Interpersonalni referent odnosi se na određenog drugog ili druge kao što su npr. rukovoditelji,
poslovni partneri ili stranci (Fulmer i Gelfand, 2012).
Dosadašnja istraživanja su pokazala da kvalitetna interna komunikacija doprinosi izgradnji
povjerenja u organizacije. Horizontalna organizacijska komunikacija podrazumijeva
komunikaciju među zaposlenicima iste hijerarhijske razine, dok vertikalna organizacijska
komunikacija podrazumijeva komunikaciju među zaposlenicima različitih hijerarhijskih razina.
U poslovnoj krizi posebnu pažnju treba posvetiti vertikalnoj komunikaciji, koju karakterizira
dvosmjernost u odnosu krizni menadžer – zaposlenici pri čemu komunikacija može biti
inicirana od viših razina ka nižima, ili obrnuto.
Cilj ovog istraživanja je ispitati stupanj povjerenja zaposlenika u rukovoditelje organizacija u
kojima su zaposleni, kao i percepciju zaposlenika o komunikacija s rukovoditeljima prilikom
kriznih situacija. U istraživanju je sudjelovalo 247 sudionika zaposlenih u 11 privatnih
organizacija u Hercegovini. Prosječna dob sudionika je 39 godina (sd=9,99), a raspon dobi je
između 20 i 65 godina.
Utvrđeno je da zaposlenici izražavaju nizak stupanj povjerenja u rukovoditelje, nisku spremnost
na komunikaciju, kao i manji broj interakcija licem u lice u odnosu na online komunikaciju.
Nadalje, utvrđeno je da rukovoditelji percipirani kao oni koji se uključuju u komunikaciju sa
zaposlenicima imaju i viši zadobiveni stupanj povjerenja od strane zaposlenih.
Ključne riječi: povjerenje zaposlenih, krizna komunikacija, rukovođenje
Sandra Jelčić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Ana Herceg (Feal, Široki Brijeg)
KRIZNO KOMUNICIRANJE KROZ PERSPEKTIVU POTROŠAČA
Krizna situacija prekida uobičajeno poslovanje poduzeća te zahtijeva specifičnu komunikaciju
s dionicima. Dobra komunikacija u kriznoj situaciji može unaprijediti ugled poduzeća. S druge
strane, loše upravljanje ili izostanak komunikacije može narušiti ugled i ugroziti opstanak.
Stoga, krizno komuniciranje predstavlja jedno od najvažnijih vidova suvremenih komunikacija.
Bez obzira je li riječ o velikom međunarodnom ili malom poduzeću potrebno je izraditi plan
komunikacije tijekom krizne situacije. Literatura iz područja kriznog komuniciranja obiluje
savjetima i naputcima kako planirati, organizirati i provoditi krizno komuniciranje. Međutim,
oskudan je dio literature o reakcijama potrošača na komunikaciju poduzeća u kriznim
situacijama. Spoznaje o reakcijama potrošača važne su za unaprjeđenje budućih planova
kriznog komuniciranja.
U radu će se, stoga, istražiti stavovi potrošača o komunikaciji poduzeća u kriznim situacijama
te dati preporuke za uspješnije krizno komuniciranje u ovisnosti od rezultatima provedenog
istraživanja.
Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, stavovi potrošača
Danijela Madžar (Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u
Mostaru)
ULOGA I ZNAČAJ UPRAVLJANJA RIZICIMA I KRIZAMA U TURIZMU
Turistička industrija je kao nijedan drugi gospodarski sektor izložena negativnim događajima
što rezultira da se destinacije i poduzeća koja se bave turizmom moraju suočiti s izazovima koji
ukazuju na potrebu da upravljanje krizama postaje stalan dio praktičnih i znanstvenih
razmatranja. Organizacije se suočavaju s temeljnom poteškoćom da unatoč najboljim
namjerama i najvećim naporima u prevenciji, rizike i krize ne mogu u potpunosti kontrolirati i
isključiti.
Cilj ovog rada je utvrditi opći okvir za upravljanje krizama u sektoru turizma i pružiti osnovu
za daljnju analizu. Bitno je ponuditi rješenja i osigurati održiv razvoj za one koji rade u
turističkoj industriji kao i za korisnike usluga ovog sektora. Mnoge krize, posebice u
turističkom sektoru, nastaju i posljedica su percipiranih problema destinacija i turističkih
proizvoda, a rijetko su rezultat materijalnih ili objektivnih deficita, te se takve situacije mogu
samo izbjeći i nositi sa strateškim i operativnim mjerama upravljanja.
Ključne riječi: upravljanje, rizici, krize, turizam
Vuk Vučetić (Filozofski fakultet, Univerzitet Istočno Sarajevo)
KRIZA POLITIKE U ERI MEDIOKRATIJE
Cilj ovog rada jeste da ukaže na izazove sa kojim se sfera političkog suočava nakon snažne
komercijalizacije medija ali i razvoja novih medijskih tehnologija. Naime, mediokratija se
između ostalog odnosi na to da su mediji jednostavno „kolonizovali“ politiku. Dominacija
medija kao društvenih institucija u odnosu prema politici se ne odnosi samo na način medijskog
(senzacionalističkog) prikazivanja politike i političkih aktera već da kolonizacija utiče i na same
političke procese. U tom smislu može se diskutovati o pojavi svojevrsnog politainment-a,
odnosno fenomena koji nastoji objasniti da politika i političari sve više počinju usvajati
komercijalnu medijsku logiku kako bi osvojili željene političke poene. Drugim riječima na
političkoj sceni, koja se transformisala, sve češće se mogu sresti politički šoumeni i zabavljači
koji su zamjenili tradicionalne političke likove. Iako su se desile i još uvijek se dešavaju
promjene u sferi politike, to ne znači da se politička stvarnost u potpunosti iscrpljuje na
otvorenoj medijskoj sceni, već da je pod pritiscima novih medijskih trendova došlo do
određenih promjena, pa političari moraju da vode paralelne živote, onaj iza zatvorenih
(poliitčkih) vrata i onaj u medijskom prostoru. Može se reći da se opasnost politainment-a
ogleda u sve većoj banalizaciji političke stvarnosti koja počinje da liči na reality program, pri
čemu birači ostaju daleko u redovima publike i posmatrača, a ne u poziciji aktivnog subjekta
politike.
Ključne riječi: mediokratija, politainment, politika, mediji
Amna Mehmedović (Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar)
KVALITETNO KRIZNO KOMUNICIRANJE KAO FAKTOR ODRŽAVANJA
POZITIVNOG IMIDŽA I REPUTACIJE BOSANSKOHERCEGOVAČKIH
POLITIČKIH SUBJEKATA
Važnost kreiranja kvalitetnog kriznog plana opravdava činjenica da su krizne situacije na
bosanskohercegovačkoj političkoj sceni postale dio svakodnevnice, te da javnost aktere
političke komunikacije generalno doživljava nedorasle funkcijama koje obnašaju. Krize,
uzrokovane vanjskim ili unutrašnjim faktorima, predstavljaju opasnost za političke partije i
pojedince, koje mogu ugroziti njihov imidž i cjelokupan sistem djelovanja na političkom tržištu.
Kvalitetna komunikacijska strategija i krizni plan mogu utjecati na posljedice komunikacije u
kriznim situacijama. Nažalost, većina bosanskoherecgovačkih političkih subjekata, ne
posjeduje komunikacijske strategije, što kao rezultat ima neadekvatno djelovanje u kriznim
situacijama, a što u konačnici ostavlja negativan trag na imidž i reputaciju.
Ovaj rad zasniva se na hipotezi da adekvatno kreirana i definirana krizna komunikacija
predstavlja značajan faktor za minimiziranje krize, kao i održavanje pozitivnog publiciteta
političkih subjekata. U ovom radu bazirat ćemo se posljedice koje su izazvale krizne situacije
bh. političara Jerke Ivankovića Lijanovića. Kroz studiju slučaja ustanovit ćemo na koji način
bosanskohercegovački politički subjekti komuniciraju i djeluju u kriznim situacijama, te
dokazati da kvalitetno i adekvatno djelovanje u istim, zavisi od mnogo faktora, a u kojima
presudnu ulogu ima strateško komuniciranje, provedba kriznog plana i saradnja s medijima.
Ključne riječi: krizna komunikacija, krizni plan, politički subjekti, mediji
Mia Glamuzina (JP Autoceste FBiH), Marko Šantić (Gospodarska komora FBiH), Marija
Buntić (Elektroprivreda HZ HB)
STRATEŠKI PRISTUP KRIZNOM KOMUNICIRANJU I KRIZNI MENADŽMENT –
PROAKTIVNE KRIZNE KOMUNIKACIJSKE STRATEGIJE ZA USPJEŠNO
UPRAVLJANJE PROMJENAMA U PODUZEĆIMA
Kriza je izrazito negativan događaj što može nanijeti štetu pa i uništiti bilo koju organizaciju.
Poduzeća u teškoćama suočavaju se s brojnim internim i eksternim razlozima neuspjeha, a
simptomi krize poduzeća mogu biti različiti: to može biti ugrožena platežna sposobnost u
svakom trenutku (nelikvidnost i insolventnost), neostvarivanje profita koji omogućuje stvaranje
pozitivne ekonomske dodane vrijednosti ili poslovanje s gubitkom, pad drugih pokazatelja
uspješnosti, smanjivanje obujma prodaje i tržišnog udjela, relativna tehnološka inferiornost, što
rezultira i inferiornim performansama poduzeća. U krizi se kao izrazito značajni problemi
manifestiraju: napregnuti i ograničeni financijski resursi, gubitak operativne kontrole,
demoraliziran menadžment, zabrinuti zaposlenici za svoju sudbinu, nezadovoljni dobavljači i
bankari, ali i prestrašeni vlasnici poduzeća. Zbog ovakvih posljedica krizno komuniciranje, uz
ostale aktivnosti kriznog menadžmenta predstavlja ključni preduvjet uspješnog premašivanja
krize, pogotovo kada je riječ o radikalnim promjenama koje su nužne za izlazak iz krize, te o
otporu prema promjenama koji pružaju svi dionici poslovnog procesa. Menadžment poduzeća
se može odlučiti na reaktivno komuniciranje nakon nastanka štetnih događaja ili na proaktivnu
pripremu i izradu plana ili strategije komuniciranja u ovisnosti od izvora krize. U ovom radu će
biti istraženi uzroci krize, krizni menadžment, te krizno komuniciranje s aspekta pripremljenosti
strategije komuniciranja i usmjerenosti na određenu ciljnu skupinu dionika.
Ključne riječi: krizni menadžment, krizno komuniciranje, kriza, proaktivne strategije, strategija
komuniciranja, dionici
Zdeslav Milas (Edward Bernays University College, Zagreb)
STRATEGIJA POLITIČKOG BRENDIRANJA AUSTRIJSKE NARODNE STRANKE
NA PRIMJERU LIDERA SEBASTIANA KURZA U IZBORNIM KAMPANJAMA 2017.
I 2019.
U ovom radu analizirane su dvije izborne kampanje Austrijske narodne stranke (ÖVP) na
parlamentarnim izborima 2017. i 2019. godine, odnosno personalizirana kampanja
predsjednika stranke i austrijskog kancelara Sebastiana Kurza (33). Primijenivši 2017.
strategiju promjene, njegovim dolaskom na čelo stranke s već postojećom reputacijom mladog
vizionara, upravo pomoću strategije političkog rebrendiranja, promjene vizualnog identiteta
stranke, novog komunikacijskog stila i jasnih poruka, pogodio je čežnju austrijskog naroda za
jasnim promjenama nakon desetljeća velike koalicije. Pri tome izborna strategija iz 2017.
slijedila je tri korporativna koncepta (Apple, Netflix i Facebook), a migracijska kriza i socijalna
sigurnost, kao dominantne političke teme, bile su preuzete od desno-populističke Austrijske
slobodarske stranke (FPÖ). U svibnju 2019. zbog afere predsjednika FPÖ-a Heinz-Christiana
Strachea, kancelar Kurz raskida koaliciju koji od tog trenutka u medijskom prostoru sve do
prijevremenih izbora nameće svoje teme po načelu agenda settinga. Strategija političkog
brendiranja tijekom izborne promidžbe 2019. nastavljena je u kontekstu identifikacije i jasnog
razlikovanja političkih poruka ÖVP-a i njihovog lidera prema biračima od konkurencije,
ponajprije od „kompromitirane“ FPÖ. Ishod strategije brendiranja u kampanji je bila relativna
pobjeda na izborima.
Ključne riječi: strategija političkog brendiranja, strategija promjene, izborna kampanja,
Sebastian Kurz
SESIJA 4
Stipan Rimac, Danijel Labaš (Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu)
BRENDOVI, MLADI I KRIZA EMOCIONALNE PISMENOSTI
Izgraditi snažan i dugotrajan odnos s potrošačima imperativ je svakog branda na sve
kompetitivnijem svjetskom tržištu. Kako bi u tome uspjeli pribjegava se sve kreativnijim
komunikacijskim strategijama koje za cilj imaju uspostaviti autentičnije i osobnije odnose s
potrošačima. Jedan od najučinkovitijih komunikacijskih pristupa je svakako emocionalni
brending.
Emocionalni brending se definira kao strateški pristup koji je orijentiran u potpunosti na
potrošače, a koji za cilj ima izgraditi duboku i iskrenu vezu. Ovaj koncept se zasniva na
interakciji s brandom te uspostavljanja različitih aktivnosti koje doprinose stvaranju i realizaciji
idealne slike koju potrošač ima o sebi. Jednom uspostavljena emocionalna veza između brenda
i potrošača rezultira povećanom privrženošću brendu, zadovoljstvom potrošača, odanošću te
namjerom ponovne kupovine. Drugim riječima, ljubavi prema brandu.
U praksi se ovakav pristup pokazao kao jako uspješan, međutim sa sobom nosi i velike rizike.
Rizici se mogu promatrati dvostruko. Na moralnoj razini jer se pobuđivanjem emocija u
potrošaču utječe pozitivno ili negativno na njegovu svijest. Naravno i komercijalno jer kada
brend prekrši svoje emocionalno obećanja, često dolazi do negativnog i odbijajućeg učinka,
odnosno krize.
Kao jedan od oblika pravilne interpretacije poruka/emocija koje nam brendovi nameću, u ovom
ćemo se radu dotaknuti pojmova emocionalne pismenosti, psihologije potrošača te etičnosti
metoda i tehnika u oglašavanju prema mladima. Nadalje, u sklopu rada provest ćemo
kvalitativno istraživanje na studentskoj populaciji koje za cilj ima istražiti razinu i razloge
emocionalne povezanosti s brendovima koje konzumiraju te istražiti načine i mehanizme
pomoću kojih mladi ulaze u interakciju s brendovima.
Ključne riječi: emocionalni brending, oglašavanje, emocionalna pismenost, krizno
komuniciranje, psihologija potrošača
Damir Dobrinić (Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište u Zagrebu)
UMJETNA INTELIGENCIJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU
Umjetna inteligencija izaziva promjene u svim industrijama pri čema odnosi s javnošću i
komunikacija općenito nisu izuzeti. Singularnost, tj. trenutak u kojem će tehnološki razvitak
umjetne inteligencije dostići ljudsku predviđa se za dvadesetak-tridesetak godina, nakon čaga
ništa više neće biti isto. Za pretpostaviti je kako će superinteligencija upravljati životima ljudi.
Treba li se toga bojati? Tehnološki razvoj nije moguće zaustaviti a prednosti koje donosi treba
iskoristiti. Svaki ljudski rad opterećen je rutinskim operacijama koje se stalno ponavljaju i gdje
je mogućnost pogreške vrlo izvjesna, dok s druge strane raspolaganje velikom količinom
raznovrsnih (nestrukturiranih) podataka traži njihovu brzu i točnu obradu. Efikasno obavljanje
tih poslova nije moguće bez pomoći inteligentnih strojeva.
Komuniciranje s javnošću u vrijeme velike saturiranosti tržišta predstavlja vrijednost kojom se
gradi i čuva održiva konkurentnost. Javnost, pod utjecajem novih tehnika i načina
komuniciranja, traži brzu, točnu i personaliziranu informaciju što je naročito bitno kod pojave
kriznih situacija i njihovog učinkovitog anuliranja. Djelatnost odnosa s javnošću također
opterećuje niz rutinskih poslova koja oduzimaju vrijeme potrebno za kreativan rad dok se
istovremeno zahvaljujući novim tehnologijama prikupljaju velikih količina podataka. Efikasnu
obradu i analizu tih podataka te temeljem njih i kreiranje obrasca ponašanja potrošača odrađuje
umjetna inteligencija. Time ostaje više vremena za kreativna rješenja te bolje povezivanje s
klijentima i medijima.
U okviru ovog rada analizira se primjena umjetne inteligencije u odnosima s javnošću te
(ne)prihvaćanje tzv. algoritamske komunikacije od strane onih kojima je namijenjena.
Ključne riječi: umjetna inteligencija, odnosi s javnošću, tržište, klijenti, mediji
Dragan Babić (Medicinski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
MEDIJI I DUŠEVNI BOLESNICI – STIGMATIZIRAJUĆA KOMUNIKACIJA
Odnos medija i psihijatrije izražava se kao svojevrsni dualizam u smislu suprotstavljenosti dva
međusobno jednako vrijedna ljudska prava: pravo na informiranje i pravo na privatnost. Uz to
ni psihijatrija ni mediji nisu regulirani samo pravom. Uz aspekt heterogenog reguliranja
pravnom normom i psihijatrija i mediji u velikoj su mjeri regulirani autonomnim pravilima
profesionalne etike. Kada će pravo na zaštitu privatnosti imati primat nad pravom javnosti da
zna, odnosno pravom na informiranje, a kada će osobni interes pojedinca biti podređen interesu
javnosti, uvijek ovisi od okolnosti konkretnog slučaja. Stigmatizacija duševnih bolesnika ima
negativno obilježavanje ne samo za oboljelog nego i za članove njegove obitelji, te psihijatriju
kao struku i cijelu zajednicu. Stigmatiziranje oslabljuje duševne bolesnike pojačava osjećaj
otuđenja, čime nepovoljno utječe na tijek bolesti. Ispravnim informiranjem o liječenju duševnih
bolesnika mediji mogu senzitivizirati javnost koja onda može izvršiti pozitivan pritisak u
pravcu poboljšanja kvalitete liječenja. Stigma I autostigmatizacija stvaraju osjećaj niskog
samopoštovanja i strah da će biti odbačeni zbog čega duševno oboljele osobe izbjegavaju
medije i vrlo rijetko javno pristaju govoriti o svojoj bolesti. Odnos psihijatrije s medijima i
posebice medija sa psihijatrijom mora biti krajnje korektan I profesionalan, zasnovan na
činjenicama, a ne na težnji ka senzacionalizmu. Mediji pravo pristupa medicinskim
informacijama temelje na „pravu javnosti da zna“. Nedostatak znanja I razumijevanja duševne
bolesti kod novinara doprinosi senzacionalističkim i stigmatizirajućim člancima o duševnim
bolesnicima. Zbog toga je vrlo važna edukacija bolesnika, njihovih obitelji ali i novinara, a sve
u cilju boljeg razumijevanja duševne bolesti i smanjenja stigmatizacije duševnih bolesnika.
Ključne riječi: stigma, duševni bolesnici, mediji
Tomislav Vidačić, Jelena Blaži, Anita Jeličić (Sveučilište Sjever, Varaždin)
REPUTACIJSKI SUSTAVI U SLUŽBI IZBJEGAVANJA KRIZNIH SITUACIJA U
TURIZMU
Reputacija predstavlja kolektivni stav kao rezultat pojedinačnih mišljenja određene zajednice.
Korisnicima online usluga reputacija predstavlja oblik očekivanog ponašanja koji je temeljen
na tuđem iskustvu, time korisnik ima dojam da smanjuje rizik svojeg poslovanja. Upravo zbog
projekcije očekivanog ponašanja takvi sustavi pridonose izbjegavanju kriznih situacija.
Sukladno tome korisnik usmjeruje svoj novac prema onim pružateljima usluga kod kojih se
osjeća sigurno da će dobiti pravu vrijednost za svoj novac. Prema tome prosudba potpuno
nepoznatih korisnika može donijeti određenu ekonomsku ili društvenu korist. Cilj reputacijskih
sustava je osigurati korisnicima informacije o pouzdanosti određene usluge, stimulirati subjekte
na korektno ponašanje, odvratiti korisnike od nepouzdanih prodavača i proširiti znanje o
pouzdanim prodavačima. Time se korisnicima smanjuje osjećaj poslovnog rizika i povećava se
povjerenje u odnosu prodavač-kupac. U ovome radu obradit ćemo pojam reputacijskih sustava
i na koji način oni mogu utjecati na poboljšanje turističke ponude i prije svega na izbjegavanje
mogućih kriznih situacija. Kao primjer studije slučaja proanalizirat ćemo Google Review
reputacijski sustav na području grada Varaždina gdje ćemo usporediti ocjene ugostiteljskih
objekata i turistički atraktivnih objekata s ciljem pronalaženja ključnih pojmova vezanih uz
prednosti i probleme pojedinih ugostiteljskih objekata i turističkih atrakcija s ciljem daljnjeg
unapređenja poslovanja i povećanja konkurentnosti.
Ključne riječi: reputacijski sustavi, reputacija, turizam, krizne situacije
Laura Škugor, Stana Odak-Krasić, Nikolina Borčić (Sveučilište VERN', Zagreb)
DRUŠTVENE MREŽE KAO PLATFORMA ZA REGRUTACIJSKU PROPAGANDU
NA PRIMJERU ISIL-A
Pojava društvenih mreža značajno je utjecala na sve aspekte komunikacije. Svakodnevna se
komunikacija promijenila iz korijena, a time su otvoreni novi kanali promocije i propagande.
Značaj društvenih mreža i važnost njihove upotrebe prepoznala je i teroristička organizacija
tzv. Islamska država Sirije i Levanta. Suprotno tradicionalnim medijima, društvene su mreže
platforme čija su najbitnija obilježja dvosmjerna komunikacija, interakcija i povezivanje. Brza,
jeftina i jednostavna diseminacija poruka i propagandnog sadržaja, omogućila je ISIL-u
učinkovite informacijske kampanje. Osim korištenja platformi za širenje propagande, Islamska
država Sirije i Levanta iskoristila je društvene mreže i kao mjesto regrutacije novih članova.
Koristeći metodu analize sadržaja, proučeni su odabrani korisnički profili na Twitteru i
Instagramu te su potvrđene hipoteze kako je sadržaj koji pobornici ISIL-a postavljaju na
društvene mreže lako dostupan i kako su upravo društvene mreže mjesto radikalizacije.
Ključne riječi: društvene mreže, Islamska država Sirije i Levanta, propaganda, regrutacija,
terorizam
Sandra Karabatić (Fakultet zdravstvenih studija, Sveučilište u Mostaru)
KRIZNO KOMUNICIRANJE U ZDRAVSTVU
S teorijskog gledišta rad će obuhvatiti ključne teorijske koncepte odnosa s javnošću u zdravstvu.
Bit će razmatrane faze kriza, teorije kriznog komuniciranja, ključne javnosti, odnosi s
medijima, uloga pacijenta i dr. Širi torijski aspekt je važan, jer krizna stanja u zdravstvu imaju
širok raspon od nezadovoljstva komunikacijom zdravstvenih radnika u odnosu s pacijentima,
tehničkih nedostataka, dugih lista čekanja, pogreškama u dijagnostici i liječenju koje mogu
rezultirati smrtnim ishodom, pa do opasnosti izazvanih prirodnim katastrofama, tehnološkim i
tehničkim nesrećama do ratnih opasnosti. Sve to nameće potrebu da se zdravstvene ustanove
kroz organizaciju odnosa s javnošću trebaju pripremati i za krize. Izrada kriznih
komunikacijskih planova i formiranje kriznog komunikacijskog tima imperativ je svake
zdravstvene ustanove. Sustav upravljanja zdravstvenom krizom očekivan je od stanovništva, a
od države treba biti organiziran, profesionalan i nadziran.
Menadžment zdravstvenih ustanova mora znati upravljati svim oblicima krize i kriznog
komuniciranja i provoditi edukaciju osoblja kako postupati u kriznim situacijama. Samo takvim
pristupom zdravstvene ustanove mogu opasnost pretvoriti u priliku. U praktičnom dijelu rada,
studijom slučaja, autori se bave najpoznatijim krizama u zdravstvu u RH. Polazna hipoteza rada
ističe nužnost organizacije institucionalnih odnosa s javnošću kao pretpostavke uspješnog
upravljanja kriznim situacijama u zdravstvu..
Ključne riječi: komunikacija, krizno komuniciranje, odnos s javnošću, zdravstvo, mediji
Suzana Peran (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb), Anđelka Raguž (Filozofski fakultet,
Sveučilište u Zagrebu)
JE LI KATOLIČKA CRKVA U HRVATSKIM MEDIJIMA „INSTITUCIJA
SLUČAJA“? MEDIJSKO IZVJEŠTAVANJE U JUTARNJEM LISTU I VEČERNJEM
LISTU U VRIJEME KRIZNIH SITUACIJA
U radu će se kroz kontekst društvenih situacija u Hrvatskoj, očitovanih kroz: donošenje Zakona
o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2013. i prolasku ekonomskih migranata, tražitelja azila
i izbjeglica iz 2017. godine, ilustrirati značaj statusa i slike Katoličke crkve u hrvatskim
medijima. S time u vezi, rad se temelji na rezultatima analize sadržaja najčitanijih dnevnih
novina Jutarnjeg lista i Večernjeg lista i njihovih virtualnih ekstenzija, s osobitim obzirom na
proučavanje položaja Katoličke crkve u medijima u situacijama manifestacije određenih
društvenih prijepora, koje su ju izdvojile kao važnog aktera na društvenoj sceni. U radu nas
zato s jedne strane zanima, koliko je ta vjerska zajednica i njezino djelovanje bilo medijski
vidljivo te tko je govorio (krizno nastupao) u ime Katoličke crkve u objavama koje su se
odnosile na određena svjetonazorska pitanja. S druge strane, zanima nas tko čita virtualno
objavljeni sadržaj o vjerskim zajednicama, odnosno, na koji način komentari čitatelja oblikuju
vjersku prezentaciju sadržaja. Polazeći od pretpostavke da su vjerske zajednice u objavama
svjetovnih medija često marginalizirane i djelomično obilježene političkom konotacijom,
posebno nas u empirijskom istraživanju zanima, koliko se medijskog prostora u analiziranim
medijima daje zauzimanju vjerskih zajednica za marginalizirane skupine u društvu, osobito
siromašne, ekonomske migrante, tražitelje azila i izbjeglice te je li pristup Katoličkoj crkvi
stihijski oblikovan kao „instituciji slučaja“? Kvalitativnom analizom sadržaja, istražujemo, jesu
li i kako komentari čitatelja, reprezentirali uvredljiv diskurs u vezi s drugim, nepoznatim
ljudima i kulturama. Zaključno se osvrćemo i na stil komunikacije Katoličke crkve spram šire
ciljne javnosti. U suvremenim uvjetima, gdje je i komunikacija vjerskih institucija, medijski
posredovana i digitalno oblikovana, mediji imaju izuzetnu moć pri prezentaciji događaja i
mišljenja na određeni način, ali i posljedičnu odgovornost za kreiranje javnoga mnijenja.
Problematika medijske odgovornosti prisutna je koliko i mediji, no u svijetu prezasićenom
informacijama, mediji su ti koji predstavljaju realnost i/ili je prezentiraju na njima odgovarajući
način. Etno centristički i senzacionalistički medijski pristup drugim kulturama, uvriježene
predrasude i stereotipi, utječu da senzacionalizam i strah dobivaju prednost nad znanjem i
tolerancijom, a Katolička crkva se poima kroz afere i krizne trenutke.
Ključne riječi: Katolička crkva, mrežne stranice, hrvatske dnevne novine, migranti, komentari
čitatelja, krizna komunikacija
Iva Buljubašić (Akademija za umjetnost i kulturu, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)
UTJECAJ INTEGRIRANE MARKETINŠKE KOMUNIKACIJE NA RAZVOJ
KAZALIŠNE PUBLIKE GENERACIJE Y U REPUBLICI HRVATSKOJ
Institucije kulture u Republici Hrvatskoj, pogotovo gradska i nacionalna kazališta, koja su u
fokusu ovoga rada, pokušavaju naći što bolji način marketinške komunikacije i privlačenja
mlade publike. Integrirana marketinška komunikacija, ne samo da je bitna za gradska i
nacionalna kazališta u Republici Hrvatskoj kako bi što bolje shvatili potrebe i zahtjeve svoje
publike, već također i za ostale institucije kulture kao što su muzeji ili galerije. Korištenjem
integrirane marketinške komunikacije kazališta i druge kulturne institucije mogu izgraditi
publiku i općenito podići svijest o ulozi koju institucije kulture igraju u gospodarskom razvoju
zemlje. Cilj ovoga rada je istražiti utjecaj integrirane marketinške komunikacije (s naglaskom
na promociju) na razvoj kazališne publike, u ovom slučaju generacije Y, još tako zvane
millennials i istražiti motive dolaska u kazališta spomenute generacije. Korištenje inovacija u
promociji, kao i kontinuirano ulaganje u razvoj publike, preduvjet su za razvoj kazališnog
programa.
Ključne riječi: marketing komunikacija, marketing u kulturi, generacija Y, razvoj publike,
kazalište
Davor Trbušić, Dražen Maleš (Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu)
KRIZNA KOMUNIKACIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA. AFERA
DIESELGATE PROMATRANA S ASPEKTA ORGANIZACIJE, MEDIJA I
KLJUČNIH DIONIKA
Kao jedno od najizazovnijih područja suvremenih odnosa s javnošću, krizno komuniciranje
posljednjih je godina u središtu istraživačkog i stručnog djelovanja znanstvenika i praktičara.
Nijedna organizacija nije imuna na krizu i premda ne postoji jedinstveno gledište pri njezinu
definiranju, kriza se u svojoj teorijskoj odrednici identificira kao neočekivan i potencijalno
štetan događaj s mogućim katastrofalnim učincima. Kriza je bolno iskustvo za organizaciju, no
ujedno i povlašteno vrijeme u kojem nastaju vrlo važne, ključne i krucijalne odluke za
budućnost njezinog poslovanja. Stoga će u središtu ovog rada biti pregled i analiza krize koja
je 2015. godine, uslijed manipulacije podacima o ispušnim plinovima u vozilima s dizelskim
motorima, pogodila automobilsku tvrtku Volkswagen, odjeknuvši globalnim medijskim
prostorom. Za potrebe rada bit će provedeno istraživanje u tri faze s ciljem sagledavanja krize
medijski prozvane aferom Dieselgate, s aspekta za to relevantnih dionika. Tako će se u prvoj
fazi pozornost posvetiti analizi brzine, konzistentnosti, otvorenosti i istinoljubivosti
komunikacije tvrtke Volkswagen u trenutku izbijanja krize, uz primjenu teorijskih okvira
kriznog komuniciranja. Budući da je riječ o krizi multinacionalne kompanije, čije poslovanje
nadilazi granice matične države, u drugoj će se fazi istraživanja pozornost posvetiti medijskoj
slici afere, koja će biti ustanovljena metodom analize sadržaja istaknutih hrvatskih tiskovina u
prvom mjesecu krize. Posljednja će faza istraživanja ispitati percepciju dionika u Hrvatskoj,
obuhvaćajući metode dubinskog intervjua s partnerom tvrtke Volkswagen, čime će se dobiti
uvid u to kako je kriza utjecala na njihovu prodaju automobila u Hrvatskoj, dok će se metodom
anketnog upitnika utvrditi je li kriza narušila povjerenje potencijalnih kupaca i postojećih
vlasnika automobila iz Volkswagenova portfelja, koji su, takoreći, kulturološki privrženi
brendovima ovog njemačkog automobilskog diva.
Ključne riječi: krizno komuniciranje, multinacionalne kompanije, reputacijski menadžment,
afera Dieselgate
Marija Jurčević, Ante Vuletić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)
KRIZNO KOMUNICIRANJE - SLUČAJ IZ HRVATSKE
U slučaju kada uprava poduzeća nije pripremljena na pojavu krize, a posebno na komunikaciju
tijekom krize, dugo stjecani ugled se može srušiti u samo nekoliko minuta. S druge strane, na
uspjeh poslovanja će se pozitivno odraziti ako kompanija ostvari komunikaciju izbjegavajući
sukobe i krize ili barem ovladavajući njima. Jednom kada poduzeće upadne u krizu, potrebno
je u javnost iznijeti istinite činjenice i preuzeti odgovornost, te stalno i potpuno obavještavati o
mogućim rizicima. Također, potrebno je kontinuirano iznositi sve raspoložive informacije, čak
i kad situacija ne ide u željenom smjeru te pokazati svoje nastojanje da kontrolira, ukloni ili
umanji potencijalne opasnosti. Cilj je ovog rada, analizom konkretnog slučaja iz hrvatske
poslovne prakse, utvrditi najbolje prakse u planiranju kriznog komuniciranja i utvrditi razloge
odstupanja od planiranog u realnim situacijama, kao i predložiti mehanizme za buduće
izbjegavanje navedenih devijacija.
Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, planiranje poslovnog kontinuiteta
Ana Gongola (Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku – doktorski studij), Nikša Sviličić
(Sveučilište Sjever, Varaždin)
ZDRAVSTVENA PISMENOST
Zdravstvena pismenost podrazumijeva sposobnost razumijevanja i pravilnog korištenja
informacija u svrhu unapređenja vlastitog zdravlja. Povezanost između zdravstvene pismenosti
i zdravstvenog stanja dobro je poznata i opisana. Jednostavno rečeno što je zdravstvena
pismenost niže razine, to je adherencija niža, lošiji su zdravstveni ishodi i zdravlje općenito.
Osobe slabije pismenosti osjećaju duboko ukorijenjeni sram i strah, a to ih dovodi u poziciju
povećanog zdravstvenog rizika. Hrvatska ima dugu i impresivnu tradiciju javnog zdravstva koja
počiva na djelu dr. Andrije Štampara. Danas, nemamo točne podatke o razini zdravstvene
pismenosti, ali iz zdravstvenog stanja nacije i po istraživanjima provedenima u nama susjednim
zemljama možemo zaključiti da zasigurno nije na zadovoljavajućoj razini (razina zdravstvene
pismenosti globalno je oko 50%), te da poprima razmjere krize. Aktivnosti i inicijative u svrhu
edukacije populacije o temama iz zdravstvenog segmenta stoga su nužne, ali je jednako bitno
osvijestiti i pružatelje zdravstvene skrbi, kako bi svjesni razmjera problema mogli prilagoditi
svoj komunikacijski stil i pristup osobama koje su na osnovnoj ili ispod osnovne razine
zdravstvene pismenosti. Svjetska Zdravstvena Organizacija naglašava da je vrijednost takvih
inicijativa u osnaživanju zajednica i poboljšanju života pojedinaca, jer manjak zdravlja dovodi
do usporavanja ekonomskog i socijalnog razvoja, propadanja postojećih potencijala i
iscrpljivanja resursa u svim dijelovima društva.
Ključne riječi: zdravstvena pismenost, interpersonalna komunikacija, adherencija
Nenad Brkić, Minela Hota (Ekonomski fakultet, Univerzitet u Sarajevu)
UPRAVLJANJE KRIZNIM KOMUNICIRANJEM U JAVNIM PODUZEĆIMA NA
PRIMJERU KJKP GRAS SARAJEVO
Rad ima za cilj da istraži uspješnost upravljanja aktivnostima odnosa s javnošću i kriznog
komuniciranja u javnom sektoru, na primjeru Kantonalnog javnog komunalnog poduzeća
(KJKP) GRAS Sarajevo.
Upravljanje kriznim komuniciranjem predstavlja jedan od najvažnijih vidova odnosa s
javnošću. Djelotvorno upravljanje kriznim situacijama štiti kompanije i njihovu reputaciju, a
katkada može značiti i sam njihov opstanak.
Komunikacija u javnom sektoru smještena je u demokratski kontekst i kao takvu je pokreće
potreba za transparentnošću u vezi s tim kako organizacija izvršava svoje javne obveze,
odgovornost prema javnosti u vezi s trošenjem novca poreznih obveznika i sve više
savjetovanja i uključenja javnosti u usluge koje se pružaju.
Pojam „javno“ općenito se koristi za označavanje pitanja koja imaju utjecaja na sve.
Komunikacija je ključni element koji pokazuje da je organizacija odgovorna javnosti, odnosno
građanima, biračima, stanovnicima, klijentima ili kupcima.
KJKP GRAS Sarajevo je, već duži vremenski period, suočen sa kriznom situacijom
uzrokovanom lošim stanjem u poduzeću, koja svakodnevno dobija na snazi i uzima sve više
maha, ostavljajući ovo poduzeće u nimalo zavidnom položaju, pa gotovo i bezizlaznom, što je
ujedno i predmet ovog rada. Rad tretira teorijsku i praktičnu stranu kriznog komuniciranja u
javnom sektoru kroz analizu studije slučaja KJKP GRAS Sarajevo. U konačnici, utvrđeno je da
ovo poduzeće, i pored svih aktivnost koje poduzima, nije uspjelo uspješno upravljati kriznim
komuniciranjem, što je pridonjelo stvaranju negativnog publiciteta i lošeg imidža i reputacije
poduzeća.
Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, javna poduzeća, Kanton Sarajevo
Đorđe Obradović (Sveučilište u Dubrovniku)
ANALIZA UTJECAJA NA KRIZNO KOMUNICIRANJE VIRALNIH OBJAVA NA
DRUŠTVENIM MREŽAMA
Nesreće s gubitkom ljudskih života predstavljaju iznenadnu i neželjenu krizu. Što nesretni
događaj duže traje, kriza se produbljuje. Samim tim krizno komuniciranje postaje sve složenije.
Masovni mediji u pravilu tad nisu skloni organizaciji koju je pogodila kriza pa sumnjaju u
vjerodostojnost i propituju njezine objave. Postojeće modele kriznog komuniciranja
interaktivni mediji su posve doveli u pitanje zato što ne predviđaju nastanak i viralno širenje
objava o krizi posredstvom društvenih mreža, koje preuzimaju masovna glasila, bez utjecaja
organizacije na njih. Analiza sadržaja i utjecaja viralno proširenih poruka o spašavanju nestalih
pomoraca s broda Bourbon Rhode potonulog u rujnu 2019. pokazuje da lažne vijesti na
zainteresirane javnosti djeluju jednako kao da su istinite. Također, masovni mediji, premda s
napomenama da istinitost poruka na društvenim mrežama nije provjerena, dodatno šire lažne
vijesti, pojačavaju intenzitet krize i smanjuju učinak kriznog komuniciranja organizacije.
Ključne riječi: krizno komuniciranje, izravno komuniciranje, društvene mreže, viralne poruke,
lažne vijesti
SESIJA 5
Ivana Ivančić (Nova TV, Zagreb)
KRIZA I KRIZNO KOMUNICIRANJE – VJENČANJE BRITANSKOG
KRALJEVSKOG PARA I POTRAGA ZA NESTALIM POMORCIMA IZ POZICIJE
UREDNIKA TELEVIZIJSKOG NEWS-A
Ključna teza ovog izlaganja je da krizno komuniciranje na tradicionalni način više ne postoji.
Digitalizacija i svima dostupne sve medijske platforme komuniciranje pretvaraju u stalnu krizu.
Svi akteri medijske scene – moraju stalno biti komunikacijski „visoko potentni“. Moraju
kreirati, prezentirati i kontrolirati informacije koje velikom brzinom kroz multimedijalu dolaze
do publike. Komunicira se na sve dostupne načine – od društvenih mreža, do mainstream
medija. Pri tome i onaj tko krizno komunicira, a i onaj tko informacije prezentira - moraju voditi
računa o sve većoj „zagađenosti“ medijskog prostora fake news-om, „trolanjem“ i manjkom
selekcije informacija koje se pojavljuju u javnom prostoru. Rad se bavi sustavom selekcije i
prezentacije sadržaja/informacija povezanih s navedenim primjerima na NovaTV. Iako
tematski posve različiti ovi primjeri imaju sličnosti – uključuju visoku razinu emocija, osobne
priče s kojima se lako identificirati. Kriza je u oba primjera konstanta, ali okolnosti se stalno
mijenjaju pa se tome morala prilagođavati komunikacija od strane onih na koje se kriza odnosi.
Krizno komuniciranje u novim medijskim okolnostima ne može imati gotovu strategiju koja se
primjenjuje pa će kriza biti uspješno prevladana. U novim okolnostima kriznog komuniciranja
„samo mijena stalna jest“.
Ključne riječi: kriza, „visoka potentnost“ komuniciranja, odgovorna selekcija, NovaTV
Dragana Todorović (Right, Beograd)
POTENCIJAL TRADICIONALNIH I SAVREMENIH VIDOVA KOMUNIKACIJE U
KRIZNOM PR-U
S obzirom na to da je kriza najmanje poželjna situacija za svaku organizaciju, kompaniju, brend
ili pojedinca, tim koji je zadužen za odnose sa javnošću mora biti strateški pripremljen za
rešavanje takvih negativnih preokreta.
Prezentacija prikazuje kako stručnjaci za odnose sa javnošću predviđaju potencijalnu krizu,
koje oblike komunikacije pripremaju za rešavanje krize, kao i “time line” implementacije
odabranih vidova komunikacije.
Fokus prezentacije je sagledavanje snage i efikasnosti kako tradicionalnih tako i modernih
oblika komunikacije, koji se koriste kao alati u kriznom PR-u.
Navedeni primeri iz prakse demonstriraju nezamenljivost tradicionalnih vidova komunikacije
poput pisma, telefonskog poziva, konferencije za novinare, kao i moć savremenih
komunikacijskih kanala kao što su društvene mreže i mobilne aplikacije u konkretnim kriznim
situacijama.
Stručnjaci za odnose sa javnošću moraju odlično da poznaju organizaciju, kompaniju, brend ili
pojedinca kojeg zastupaju, razloge koji su prouzrokovali krizu, kao i stanje na tržištu i u društvu
uopšte, kako bi odredili u kojoj meri da kombinuju savremene i tradicionalne vidove
komunikacije prilikom kreiranja i realizacije komunikacijske strategije.
Ključne reči: kriza, krizni PR, dnosi sa javnošću, vidovi komunikacije, komunikacijska
strategija
Ivan Tomić (Fourfourtwo Magazine), Fran Njavro (Team A Sports Management), Luka
Mihačić (Panoptes Media)
UPRAVLJANJE RIZIKOM I KRIZOM U SPORTU
Sport je veliki posao i stvara velike prihode. Osim prihoda sport ima i jak kulturni utjecaj. Sport
ujedinjuje i dijeli. Izvor je nacionalnog ili lokalnog ponosa i često se koristi u postizanju
političkih ciljeva. Sportski događaji uključuju emocije često u malom prostoru, dvoranama
stadionima. Upravljanje sigurnošću nameće se kao strateški izazov. Pristup upravljanja
kontinuiranom poslovanju koje provode sportski klubovi nastoji prepoznati rizike i izazove
kako bi spriječio incidente da prerastu u krizu. Upravljanje krizama koncipira se u tri faze. Faza
prije krize, za vrijeme krize i nakon krize. Iz praktične perspektive postoje četiri koraka
potrebna za učinkovito upravljanje rizikom. Prvi korak odnosi se na identificiranje područja
prijetnji. Korak dva usredotočuje se na razvoj razumijevanja organizacije. Korak tri se bavi
procjenom vjerojatnosti i određivanjem prioriteta. U četvrtom koraku razmatraju se alternativne
opcije za ublažavanje prijetnji, od izbjegavanja (povlačenja iz aktivnosti), odgode (čekanje),
smanjenja (poboljšanje mjera prevencije i kontrole) ili transfer (putem osiguranja).
Ključne riječi: rizik, kriza, sport, komuniciranje, sigurnost
Emilija Rabrenović (Telenor Crna Gora, Podgorica)
ORGANIZACIJSKE ULOGE I PROFESIONALNA PRAKSA ODNOSA S
JAVNOSTIMA U CRNOJ GORI
Oblast odnosa s javnostima u Crnoj Gori nalazi se u fazi tranzicije i postepeno se preusmjerava
od pretežne usmjerenosti na ostvarenje publiciteta ka većoj profesionalizaciji. U akademskom
smislu, oblast odnosa s javnostima još uvijek je nedovoljno istražena u Crnoj Gori, zbog čega
je praćenje aktuelnih trendova, promjena i izazova dodatno otežano.
Sa druge strane, praksa odnosa s javnostima postoji u većini crnogorskih organizacija. Na
osnovu raspoloživih dokaza postojeće prakse, percepcija odnosa s javnostima svodi se
dominantno na funkciju odnosa sa medijima, koja bi trebalo da doprinese većem publicitetu i
vidljivosti organizacije.
Kako bi se doprinijelo dubljem razumijevanju postojeće prakse i trendova u oblasti odnosa s
javnostima u Crnoj Gori, kao i obogatili nedovoljni emprijski podaci, ovaj rad usmjeren je na
nekoliko istraživačkih pitanja. Primarni ciljevi istraživanja odnose se na uloge koje zaposleni u
oblasti odnosa sa javnostima imaju u organizacijama u Crnoj Gori. Postojeća praksa ukazuje
na činjenicu da profesionalci u ovoj oblasti obavljaju uglavnom tehničke, prije nego
menadžerske uloge u organizacijama.
Drugi cilj istraživanja jeste da se utvrdi da li profesionalci u oblasti odnosa s javnostima
učestvuju u procesu donošenja odluka i u kojoj mjeri percipiraju da dobijaju podršku od
menadžmenta organizacija za koje rade.
Konačno, modeli odnosa s javnostima koji se praktikuju u crnogorskim organizacijama
predstavljaju treći cilj ovog istraživanja. Na osnovu postojeće prakse, može se pretpostaviti da
se u crnogorskim organizacijama praktikuju jednosmjerni modeli odnosa s javnostima.
Istraživanje je obuhvatilo profesionace u oblasti odnosa s javnostima zaposlene u javnim
ustanovama i privatnim kompanijama u Crnoj Gori.
Ključne riječi: uloge stručnjaka za odnose s javnostima, teorija izvrsnosti
Dunja Dobrinić (Ad Aktiva, Varaždin)
UTJECAJ POLITIKA DRUŠTVENIH MREŽA U ORGANIZACIJAMA NA UGLED
SAME ORGANIZACIJE
Politika djelovanja na društvenim mrežama (eng. Social media policy ili Social networking
policy) obuhvaća niz smjernica koje donosi organizacija u svezi ponašanja vlastitih zaposlenika
kod objava i dijeljenja sadržaja na društvenim mrežama. Primarni cilj tih politika je zaštititi
organizacije od mogućih negativnih konotacija i javnih sramota koje mogu vrlo negativno
utjecati na njihovo poslovanje.
Mnoge organizacije unutar svojih politika aktivnosti na društvenim mrežama, pored
preventivnog sprječavanja otkrivanja povjerljivih poslovnih tajni, naglašavaju i nužnost
odgovornog ponašanja zaposlenika na društvenim mrežama. Odgovorno ponašanje
podrazumijeva izbjegavanje objava etničkih i diskriminacijskih primjedbi, osobnih uvreda i
slično. Tako na primjer, IBM u svojoj politici društvenih mreža zahtijeva od svojih zaposlenika
da prilikom objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama jasno naznače kako njihove objave
nisu stav organizacije već isključivo njihov osobni stav.
Iznošenje vlastitih stavova vodećih ljudi u organizacijama također može izazvati određene
probleme samoj organizaciji, to potvrđuje i nedavna objava (tweet) na društvenoj mreži
generalnog menadžera američke košarkaške momčadi Houston Rockets-a u kojem je iznio
osoban stav vezan uz trenutne prosvjede u Hong Kongu. Te su objave izravno doprinijele
raskidom vrlo izdašnih sponzorskih ugovora s Republikom Kinom. Taj i slični primjeri iniciraju
brojna pitanja vezana za zaštitu sloboda ljudi i njihovog slobodnog govora. U okviru rada
obrađuje se problematika korištenja društvenih mreža u kontekstu zaštite interesa i ugleda
organizacija.
Ključne riječi: društvene mreže, ugled organizacije, politika društvenih mreža, sloboda govora
Ivana Jeleč (Komunikacijski Laboratorij, Zagreb), Renata Potočnik (Millenium promocija,
Zagreb)
ANALIZA KORIŠTENJA PREVENTIVNE AKTIVNOSTI KAO ODGOVORA NA
NADOLAZEĆU KRIZU U JAVNOM SEKTORU. PRIMJER FONDA ZA ZAŠTITU
OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST
Krizno komuniciranje jedno je od najizazovnijih i najsloženijih područja praktične primjene
odnosa s javnošću. S obzirom da ni jedna organizacija nije imuna na njezinu pojavu (Coombs,
2007; Reester i Larkin, 2005 prema Jugo, 2015: 1), primjere kriznih situacija moguće je pronaći
u različitim područjima: zračnom prometu, farmaceutskoj industriji, građevini, prehrambenoj
industriji, politici, javnom i drugim sektorima. Svaku kriznu situaciju moguće je opisati kao
„neplaniran i nepoželjan proces ograničenog trajanja“ (Krystek, 1987 prema Tomić, 2016:
819), a u suočavanju s njom organizacije mogu izabrati između sedam skupina strategija među
kojima su „preventivne aktivnosti, napadački odgovor, obrambeni odgovor, diverzija, javno
sažaljenje, korektivno ponašanje i strateška neaktivnost“ (Jugo, 2015: 184). Na odabir
adekvatne strategije i na upravljanje svakom takvom situacijom uvelike utječe i područje u
okviru kojeg se krizna situacija pojavila. Područje javnih institucija posebno je zanimljivo u
kontekstu kriznog komuniciranja jer se „potpuni ili djelomični korisnici sredstava državnog
proračuna“ nalaze u najgorem položaju (Tomić, 2016: 838). Okarakterizirane kao zatvoreni
sustavi i neučinkovite (Tomić, 2016: 836), javne se institucije teško odlučuju na proaktivnu
komunikaciju. Imajući u vidu teorijsku postavku kako „koncept preventivnog protuodgovora
počiva na premisi kako onaj tko prvi ispriča svoju stranu priče uvelike određuje primarni ton
priče“ (Jugo, 2015: 185), ovaj rad analizira slučaj kriznog komuniciranja iz rujna 2019. u Fondu
za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u okviru kojeg je tadašnji direktor Fonda Dubravko
Ponoš na konferenciji za medije objavio snimku prijetnji i uvreda koje izgovara on sam, a koja
„je predmet ucjena njegovog kolege“ (Hina i N1 Hrvatska, 2019).
Ključne riječi: krizna situacija, krizno komuniciranje, preventivni protuodgovor, Fond za
zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ponoš
Emir Jildizlar (Addiko banka)
UTICAJ ORGANIZACIONE KULTURE NA KRIZNO KOMUNICIRANJE
Organizaciona kultura kompanije u mnogome određuje i način komunikacije, otvorenost u
komunikaciji prema stakeholderima, te u konačnici i reakciju kompanije u kriznim situacijama.
Uporednim prikazom organizacijske kulture nekadašnje Hypo Alpe Adria banke i sadašnje
Addiko banke, praktično ću pojasniti ovaj uticaj na komunikaciju, posebno prema eksternim
javnostima kompanije, te kriznoj komunikaciji. Ove dvije finansijske institucije, čija je
organizacijska kultura značajno različita, te se zasniva na dva potpuno drugačija modela
organizacionog ponašanja i vrijednosti, imale su/imaju i potpuno različit pristup komunikaciji
uopće, a posebno kriznom komuniciranju. Zatvorenost i vrlo pasivan pristup u komunikaciji
odlike su komunikacije nekadašnje HAAB. S druge strane, Addiko banka, u čijoj su strategiji
inkoorporirani fokus na bitno, jednostavna komunikacija i efikasnost, u komunikaciji, a
posebno u kriznoj komunikaciji njeguje otvoren i proaktivan pristup, nastojeći pružiti
relevantne I kvalitetne informacije svojim stakegholderima, ali i kontinuirano njegovati
dvosmjernu komunikaciju, kao poželjan komunikacijski model.
Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, organizacijska kultura, model orgnaizacionog
ponašanja, jednostavna komunikacija
Silvija Marija Ćurić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij)
DISKURS O SUVREMENOJ EMIGRACIJI IZ HRVATSKE NA WEB PORTALIMA
ODABRANIH HRVATSKIH DNEVNIH NOVINA
Od ulaska hrvatske u Europsku uniju 2013. godine povećan je broj hrvatskih državljana koji se
najčešće s cijelim obiteljima iseljavanju u zemlje Europske unije te tako utječu na negativne
migracijske trendove. Hrvatski mediji izvještavaju o tim trendovima razlažući motive iseljenika
i dugoročne posljedice na demografsku sliku, mirovinski sustav i budućnost zemlje. U radu se
analizom sadržaja nedavnih članaka portala odabranih hrvatskih dnevnih novina analizira na
koji se način opisuju razlozi iseljavanja, trenutno stanje u državi te kako se predviđaju učinci
na budućnost.
Ključne riječi: Hrvatska, iseljavanje, web portali
Marko Đuzel (Međunarodna Zračna Luka Mostar)
KARAKTERISTIKE KRIZNOG KOMUNICIRANJA U ZRAKOPLOVNOJ
INDUSTRIJI
Rad prikazuje dosta specifičnu temu u još specifičnijoj branši. Krizno komuniciranje je jako
bitno za sve branše, ali za zrakoplovnu je ono od izrazitog značaja. Slično kao i u drugim
strukama ono je dosta zapostavljeno, ili ako postoji, ono je tu samo da se zadovolje određeni
zahtjevi raznih inspekcija. Krizno komuniciranje neće krizu spriječiti, ali može jako na nju
utjecati, odnosno promijeniti njen tijek u pozitivnom ili negativnom smjeru. Upravo zbog toga
rad daje pozitivne i negativne primjere iz prakse, kao i srž onoga što je potrebno kako bi se
implementirao sistem kriznog komuniciranja, odnosno kvalitetan plan kriznog komuniciranja.
Ključne riječi: plan kriznog komuniciranja, zrakoplovna nesreća, krizni menadžment, sigurnost
letenja, operator
SESIJA 6
Ivana Sivrić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
MEDIJSKA PISMENOST - ORUŽJE U HIBRIDNOM RATU PROTIV LAŽNIH
VIJESTI I DEZINFORMACIJA
Već sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvijeni su prvi koncepti suvremenog pojma
medijske pismenosti. Nakon toga uslijedilo je niz inicijativa koje su služile kako bi se bolje
prepoznala važnost učenja i nužnost razvoja medijske pismenosti. Devedesetih godina dolazi
do institucionalizacije medijske pismenosti i do definiranja osnovnih smjernica i elemenata koji
su potrebni za razvoj i implementaciju medijske pismenosti u društvu.
Od tada pa sve do danas koncept medijske pismenosti ubrzano se mijenjao. Dinamičan i ubrzan
razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pojava novih medija i medijskih navika
konzumenata, doveli su do promjene samog koncepta i razumijevanja medijske pismenosti. Do
tada medijska pismenost se prepoznavala najprije kao instrument za zaštitu konzumenata od
negativnih medijskih poruka i sadržaja, (najčešće djece i mladih), a potom i kao instrument za
zaštitu konzumenata od tehnologije te kao preduvjet za bolju građansku participaciju.
„Learning by doing creative expression.“
Danas tumačenje pojma medijske pismenosti promatramo i u zavisnosti od društva i konteksta
u kojem se medijska pismenost koristi i na način kako se razvija. Prema tome, koncept i
primjena je u ovisnosti od geografskog i tehnološkog pristupa medijima, a samim time i od
evaluacije i komunikacije putem medija. Stoga bi današnji koncept medijske pismenosti
predstavljao oružje ili oruđe za borbu protiv negativnih medijskih sadržaja, manipulacije, lažnih
vijesti, obmana, propagande, dezinformacija, a u svrhu kritičkog i kreativnog izražavanja i bolje
građanske participacije.
Ključne riječi: informacijska i medijska pismenost, lažne vijesti, dezinformacije, kritičko i
kreativno izražavanje
Siniša Kovačić (Poslovno veleučilište Zagreb)
KRIZA - PRILIKA ZA (NE)POŠTIVANJE KODEKSA ČASTI NOVINARA
S razvojem i dostupnošću online medija tradicionalno novinarstvo kakvo smo poznavali,
kvalitetno - analitično i objektivno, pod snažnim pritiskom produktivnosti, efikasnosti i
profitabilnosti promijenilo je karakter. Mediji u vijestima iz crne kronike koje su postale jedna
od najčitanijih rubrika, redovito objavljuju neprovjerene i netočne informacije te ih prezentiraju
senzacionalistički jer im one jamče viralnost. Lancu zadovoljavanja morbidne znatiželje
javnosti u slučaju obiteljskog nasilja na otoku Pagu priključile su se i tri hrvatske nacionalne
televizije kojima je Agencija za elektroničke medije izrekla opomenu i naredila brisanje sa
servera svih snimaka i materijala jer su utvrdili kako medijska prezentacija djece, žrtava nasilja,
nedvojbeno dovodi do njihove sekundarne viktimizacije. Jedan od rijetkih medija koji u djecu
s Paga nije uperio reflektor, bila je Slobodna Dalmacija. Bez obzira na njihovo javno
svrstavanje „na stranu žrtava“, većina drugih medija hipersenzacionalizam stavila je i stavlja
ispred jasne zakonske regulative i Kodeksa časti novinara. Slučaj nezapamćenog zločina,
šesterostrukog ubojstva u Zagrebu na Kajzerici potvrdio je iznova neetičnost u izvještavanju
većine hrvatskih medija. Ulazak kamera na mjesto zločina i objavljivanje fotografija žrtava
ukradenih s njihovih Facebook profila nema nikakvu javnu vrijednost. Mediji to znaju, no ipak,
u kriznim situacijama izgube kompas umjesto da takve događaje koriste za lekciju o građanskoj
kulturi i hrabrosti te za upozoravanje na eventualni sistemski propust, nebrigu i nerad institucija.
Ključne riječi: kriza, medijsko izvještavanje, crna kronika, senzacionalizam, regulator, kodeks
časti, javni interes
Katerina Malić-Bandur (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Adisa Delić
(Ekonomski fakultet, Univerzitet u Tuzli)
KRIZNI MENADŽMENT - HOTELSKA INDUSTRIJA
Krizna situacija u poduzećima može biti posljedica unutarnje i vanjske krize. S aspekta izvora
krize u poduzeću možemo imati dvije vrste kriza koje često nastupaju i zajedno – unutarnja
kriza i vanjska kriza. Unutarnja kriza vezana je uz financijske probleme, proizvodne probleme,
gubitak tržišta. Da bi se takve greške izbjegle treba djelovati preventivno, stvarati uvjete u
poduzeću koji moguće greške smanjuju na najmanju moguću mjeru. To se postiže: dobrom
organizacijom u kojoj svatko zna dobro svoj posao; jasnim i propisanim poslovnim i
proizvodnim procesima, obrazovanim i stručnim zaposlenicima i menadžmentom. Vanjska
kriza ima uzrok u okolini, gospodarstvu države, svijeta, u globalnoj recesiji. Cilj rada temelji
se na empirijskom istraživanju poduzeća hotelske industrije. U radu će se prikazati koliko su
poduzeća hotelske industrije pripremljena na promjenu vanjske i unutarnje okoline s aspekta
krize – spremnost menadžmenta, krizno komuniciranje, organizacijska kultura.
Ključne riječi: krizni menadžment, hotelska industrija, timski rad, krizno komuniciranje
Daniela Jurčić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Mijo Zidar
KORIŠTENJE NOVIH TEHNOLOGIJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU NA
PRIMJERU IZBORA ČLANOVA U EUROPSKI PARLAMENT IZ REPUBLIKE
HRVATSKE
Razvojem društvenih mreža, dostupnošću 4. generacije mobilnih mreža, koja jamči izuzetno
velike brzine pristupa Internetu te aplikacija i hardwarea za snimanje i fotografiranje na
pametnim telefonima, stvorili su se uvjeti za potpuno novi pristup odnosima s javnošću,
posebice kada je u pitanju političko komuniciranje. Političke stranke, liste, kandidati i politički
subjekti općenito, polako prestaju ovisiti o tradicionalnim medijima poput radija, televizije ili
tiska, a sve više se oslanjaju na vlastite profile i stranice na društvenim mrežama. Dapače,
mnogi od njih koriste društvene mreže kako bi uživo prenosili skupove i govore, nakon čega
takve snimke preuzimaju televizijske kuće.
Cilj ovoga rada jest elaborirati na koji su način političke stranke i kandidati iz Republike
Hrvatske, koji su ušli u Europski parlament, nakon izbora u svibnju 2019. godine, koristili
moderne tehnologije, poput pametnih telefona, te društvene mreže. Rad prikazuje analizu
profila društvenih mreža političkih stranaka i kandidata koji su ušli u EU parlament – jesu li
prisutni na pojedinoj društvenoj mreži, koliki postotak objava je multimedijalnog karaktera,
postoji li razlika u pripremi istoga videozapisa ovisno o pojedinoj društvenoj mreži te jesu li
kandidati osobno slali video poruke preko svojih privatnih profila, snimajući sadržaj mobilnim
telefonom, dolazeći tako do birača u realnom vremenu ili samo nekoliko trenutaka nakon
snimanja poruke.
Ključne riječi: PR, nove tehnologije, Europski parlament, društvene mreže
Sanjin Handžar (Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar)
KRIZNO KOMUNICIRANJE BOSANSKOHERCEGOVAČKIH KOMPANIJA:
REAKTIVNI ILI PROAKTIVNI PRISTUP UPRAVLJANJA KRIZNIM
SITUACIJAMA
Primarni cilj upravljanja kriznim komuniciranjem je kreiranje komunikacijske prakse
kompanije u svrhu zaštite reputacije, kao i pravovremenog i istinitog informisanja javnosti u
kriznim situacijama. Jasno je da nastanak pojedinih kriza ne možemo spriječiti, ali unaprijed
osmišljenim planom djelovanja u kriznim situacijama možemo minimizirati štetne posljedice
krize i očuvati ugled i reputaciju kompanije. Krizno komuniciranje je najsloženiji i
najdelikatniji fragment odnosa s javnošću čiji stepen efikasnosti i uspješnosti prevenstveno
ovisi o odabiru odgovarajuće strategije kojom će organizacija zaštiti njenu navrijedniju
nematerijalnu imovinu – ugled i reputaciju.
Ovaj rad analizira efikasnost upravljanja sveukupnim ciklusom kriznog komuniciranja
bosanskohercegovačkih kompanija, od etape pretkrizne i krizne komunikacije do faze
komuniciranja nakon okončanja krize. Na osnovu analize teorije i rezultata empirijskog
istraživanja ustanovit ćemo da li bosanskohercegovačke kompanije za vrijeme kriza djeluju
strateški ili je 'pak njihov pristup komunikaciji u toku krize reaktivan i pasivan. Provedena
analiza ukazat će i na činjenicu da pripremljenost za potencijalne krizne situacije i proaktivno
upravljanje kriznim komuniciranjem minimizira štetu uzrokovanu krizom i štiti poslovnu
egzistenciju kompanije.
Na osnovu rezultata provedenih analiza date su i preporuke za buduća naučna istraživanja i
decidirani istraživački pristup utvrđivanju razloga ad hoc djelovanja bosanskohercegovačkih
kompanija za vrijeme krize.
Ključne riječi: upravljanje, učinkovitost, kompanije, Bosna i Hercegovina
Suzana Obrovac-Lipar (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb)
KRIZNO KOMUNICIRANJE NA PRIMJERU KATOLIČKIH SVEUČILIŠTA
Kriza za osobu, tvrtku, instituciju uvijek predstavlja izazov, prekretnicu ili prijelomnu točku
nakon koje ništa više nije isto. Ovisno o pripremljenosti, promišljenosti i brzini reakcije
subjekta koji se nalazi u krizi, situacija se može promijeniti na bolje ili na gore. Svjesni
navedenog, stručnjaci za komunikacije prepoznaju koliko je važno upravljati krizom i biti
pripremljeni za nju i prije nego se ona dogodi, te koliko je važno cijelo vrijeme njezina trajanja
uspostavljati razinu kontrole kako ona ne bi eskalirala i time naštetila teško stečenoj reputaciji.
U visokoobrazovnim institucijama krize mogu biti uzrokovane različitim događanjima: od
pucnjave ili požara na kampusu, cyberattacka, tužbi za zlostavljanja i diskriminaciju, plagiranja
radova, neadekvatnih uvjeta studiranja pa do studentskih nemira. Krize ne mimoilaze ni
katolička sveučilišta. Predmet ovog rada je proučavanje upravljanja kriznom komunikacijom
na katoličkim sveučilištima. U anketnom upitniku, sastavljenom za ovaj rad, ispitanici su
odgovarali na pitanja o komunikacijskoj strategiji i planovima, pripremljenosti za krizu,
odgovornosti za komunikaciju krize u javnosti, o odnosima s medijima i komunikacijskim
kanalima kojima se služe. Očekivani rezultat pretpostavlja da će katolička sveučilišta pokazati
pripravnost za intervenciju u slučaju kriza. U praksi se predstavljeni rezultati ovog rada mogu
upotrijebiti kao poticaj i smjernice za izradu komunikacijskih strategija i planova u kriznim
situacijama na visokoobrazovnim institucijama.
Ključne riječi: krizno komuniciranje, upravljanje krizom, odnosi s javnošću, komunikacija,
katolička sveučilišta
Antonio Mario Čirko (Sustavni studij duhovnosti, Zagreb)
UTJECAJ NARUŠENIH MEĐULJUDSKIH ODNOSA NA OBITELJSKI ŽIVOT U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Današnje vrijeme u kojem živimo na svim područjima društvenog i privatnog života očituje
krizu i krizno komuniciranje na razne načine. S jedne strane tehnički i drugi napredak dovodi
do stvaranja preduvjeta za moguću bolju organizaciju života i raznih događanja. S druge strane
socijalna dimenzija izgubila je na svojoj kvaliteti. To se najbolje vidi u obiteljima i sve većim
brojem razvoda. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske donosi podatak da je u 2016.
na 100 sklopljenih brakova u R. Hrvatskoj prisutan razvod kod 34,4 brakova. Nedostaje jedna
zdrava aktivnost u svakodnevnom životu koja bi stvorila povoljne uvjete za međusobno
komuniciranje i razumijevanje. Također prisutno je mnoštvo riječi, koje iako je obilno,
siromašno je u svome značenju. Odnosi u obiteljima često su preslika krize u društvu. To
osobito utječe na djecu u obiteljima, te se tako stvara potencijalni zatvoreni krug neprestanog
ponavljanja kriznog komuniciranja i njegovih posljedica.
S druge strane treba reći da su krize normalna pojava tijekom određenog perioda života i
mogućnost su za rješavanje problema. Međusobnim uvažavanjem u komunikaciji dolazi se do
nadogradnje međusobnog odnosa. No individualna tehnička i društvena kultura i prisutni trend
dovode u obiteljima do međusobne tišine i manjka uvažavanja. Zato je važno prepoznati uzroke
i nastojati da se ponavljaju u što manjoj mjeri, te poboljša kvaliteta i zadovoljstvo života.
Cilj ovog rada je kroz ciljana pitanja u anketi među obiteljima prepoznati uzroke krize, kriznog
komuniciranja i njene posljedice.
Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, nedostatak komunikacije, međuljudski odnosi,
kvaliteta života
Franjo Takač (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
INTERNETSKA TELEVIZIJA KAO KRIZNI KOMUNIKACIJSKI KANAL
Umreženo društvo prožeto utjecajem novih tehnologija prostor je u kojemu nema tajni,
informacije se šire u svim pravcima, kako pozitivne, jednako tako i negativne, nepredviđene i
nekontrolirane. Upravo su takve informacije noćna mora svakog komunikacijskog djelatnika,
glasnogovornika, PR-ovca... Krizni događaji postali su dio svakodnevice – dugo stvarani ugled
pojedinaca i korporacija ruši se preko noći. Može li se izbjeći šteta? Odgovor je višestruk:
totalna nekada može, a djelomična ne može – kako god, prvi je korak komuniciranje, i to krizno
komuniciranje.
Uslijed mnoštva kriza i jednakog broja komunikacijskih kriznih strategija, potrebno je pronaći
novu, bolju i učinkovitiju strategiju – glasniji i dalekosežniji komunikacijski kanal! Kako bi se
tom zadatku pristupilo preciznije, nužno je poznavati medijsko okružje, njihove mogućnosti i
naravno, publiku. Nije novost da tradicionalni mediji zaostaju za novim internetskim medijima,
što potvrđuje vlastito anketno istraživanje na uzorku od 1132 ispitanika provedeno u FBiH.
Rezultati govore da 83,3% ispitanika prati informativne sadržaje posredstvom interneta, 9,4%
posredstvom televizije, 5,4% u tisku i 1,8% na radiju. Međutim novost je i da internetski mediji,
u prvom redu portali, uslijed nagle ekspanzije i velike ponude istih - gube utjecaj. Događa se
raspršivanje koje traži nove komunikacijske metode za krizno komuniciranje.
Kao moguće rješenje nudi se internetska televizija koja emitira videosadržaje posredstvom
interneta za razliku od tekstualnih i fotografskih sadržaja koji su ranije bili vrhunac medijske
ponude na internetu. Isto istraživanje donosi rezultate koji zorno prikazuju da će 60,4%
ispitanika radije pogledati videoisječak nekog događaja u odnosu na 39,6% onih koji će
pročitati karticu teksta i pogledati galeriju fotografija. Brojke su neosporive: pokazuju pravac i
daju priliku za bolje i uspješnije krizno komuniciranje. Cilj ovog rada je ukazati na mogućnosti
internetske televizije kao jednog od kriznih komunikacijskih kanala.
Ključne riječi: internetska televizija; online krizno komuniciranje, video krizno komuniciranje
SESIJA 7
Dajana Šošić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij)
DRUŠTVENE MREŽE KAO SREDSTVO KRIZNE KOMUNIKACIJE U POLITICI
Društvene mreže ne koriste se više samo za privatne objave i druženje, za poslovne kontakte i
promociju, već sve više postaju relevantan alat za praćenje ključnih vijesti i informacija.
Preokret u korištenju društvenih mreža u politici bili su američki izbori 2008. i Obamina
kampanja vođena na društvenim mrežama, a i sadašnjim američki predsjednik Donald Trump
uvelike koristi medije kako bi komunicirao s javnošću izravno zaobilazeći pri tom klasične
medije. Istraživanje provedeno nakon parlamentarnih izbora 2007. u Hrvatskoj također je
pokazalo da su stranke u Hrvatskoj naučile koristiti internet kao svojevrsnu oglasnu ploču na
kojoj mogu oglasiti svoje programske pozicije i ideološko opredjeljenje. No, veći dio
analiziranih stranica nije uopće nudio prostor za raspravu kroz primjerice forume ili blogove“
(Bebić, 2011:45). Dakle, i dalje se unatoč dvosmjernosti društvenih mreža te platforme najčešće
koriste kao jednostrana komunikacija odnosno slanje poruka prema korisnicima čiji „lajk“
nastoje pretvoriti u glas.
Jednostrana komunikacija političara na društvenim mrežama u Hrvatskoj zabilježena i prilikom
kriznog komuniciranja. Odnosno u situacijama kada su javne osobe (političari) upravo u
određenim kriznim situacijama putem društvenih mreža sa svih profila željeli odaslati određene
poruke medijima i javnosti, a ipak izbjeći novinarska pitanja. Upravo krizna situacija na
društvenoj razini pokazuje prijeteću društvenu situaciju u političkim, ekonomskim, socijalnim
i kulturnim sustavima, te predstavlja prepreku, bitnu promjenu koja ometa normalan rad i
izaziva drugu pojavu kao svoju posljedicu. No, u njoj se nalazi i sposobnost za otkrivanje novih
mogućnosti i novih komunikacijskih kanala.
U ovom radu analizom sadržaja odnosno objava u dnevnim novinama „Jutarnji list“, „Večernji
list“ i „Slobodna Dalmacija“ u razdoblju od rujna 2018. do rujna 2019. analizirat ćemo objave
na društvenim mrežama koje su prenesene u novinama s profila političara, a odnose se na krizno
komuniciranje. Iz čitave populacije triju odabranih novina (svih relevantnih članaka
objavljenih u tom razdoblju), uz pomoć glavnog kriterija analitičke matrice (identifikacije
članaka u kojemu se kao izvor informacija koristi krizna politička komunikacija putem
društvene mreže), izlučit ćemo valjane priloge koje odgovaraju svrsi istraživanja. Cilj metoda
analize sadržaja je objektivno utvrđivanje učestalosti i načina korištenja društvenih mreža kao
izvora informacija i krizne komunikacije u trima dnevnim novinama u navedenom razdoblju.
Navedeni članci predstavljaju jedinice analize u kojima su pronađene ključne riječi. Korišteni
pojmovi za pretraživanje bili su: Facebook, Instagram, You Tube, Twitter, društvene mreže. Za
priloge koje se promatralo u provođenju analize smatra se da predstavljaju cjelokupni skup svih
priloga koje je potrebno promatrati kako bi se odgovorilo na ciljeve ovog rada jer se jedino u
tim prilozima nalazi sadržaj važan za temu koja se analizira.
Ključne riječi: krizna komunikacija, društvene mreže
Dorotea Milas, Marija Baričević (Poslovno veleučilište Zagreb)
DINAMIČNI DRUŠTVENI UTJECAJ: STVARANJE KULTURE KOMUNIKACIJOM
Odnos između komunikacije i kulture vrlo je složen i prisan. Prvo, kulture se stvaraju
komunikacijom; to jest komunikacija je sredstvo ljudske interakcije kroz koje se stvaraju i dijele
kulturne karakteristike. U određenom smislu, kulture su „ostatak“ društvene komunikacije. Bez
komunikacije i komunikacijskog medija bilo bi nemoguće sačuvati i prenijeti kulturne
karakteristike s jednog mjesta na drugo. Može se, dakle, reći da se kultura stvara, oblikuje,
prenosi i uči komunikacijom. Obrnuto je također slučaj; odnosno komunikacijske prakse se u
velikoj mjeri stvaraju, oblikuju i prenose kulturom. Da bismo razumjeli implikacije ovog
odnosa komunikacije i kulture potrebno je razmišljati u smislu tekućih komunikacijskih
procesa. Unutar grupe članovi donose sa sobom pojedinačne misaone obrasce razmišljanja i
ponašanja iz prethodnih komunikacijskih iskustava i iz drugih kultura čiji su dio ili su bili. Pošto
se pojedinci počinju baviti komunikacijom s ostalim članovima ove nove grupe, počinju stvarati
skup zajedničkih iskustava i načina kako razgovarati o njima. Ako skupina nastavi interakciju,
razvit će se niz različitih povijesti, obrazaca, običaja i rituala. Neke od ovih kulturnih
karakteristika bile bi sasvim očite i opipljive tako da bi se nova osoba koja se pridruži grupi
susrela s trenutnim kulturnim pravilima kojima bi se naučila uskladiti komunikacijom. Novi
članovi bi zauzvrat utjecali na grupnu kulturu tako da postanu njezin dio. Uzajamno, ova
preoblikovana kultura oblikuje komunikacijske prakse sadašnjih i budućih članova grupe. To
vrijedi s bilo kojom kulturom; komunikacija oblikuje kulturu, a kultura oblikuje komunikaciju.
Ključne riječi: kultura, komunikacija, stvaranje kulture komunikacijom
Marija Nakić, Jelena Diklić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij)
ANALIZA KRIZNOG MENADŽMENTA U TURIZMU NA PRIMJERU
TERORISTIČKIH NAPADA NA TUNIS
Uloga kriznog menadžmenta u suvremeno doba poprima sve veći značaj. Razlog tome su brojni
i nepredvidivi događaji koji uzrokuju mnogo štete cjelokupnoj turističkoj destinaciji. U
današnje doba najveću prijetnju turizmu predstavlja terorizam koji sve više poprima globalni
razmjer. Premda pojedine turističke destinacije primjenjuju koncepte kriznog menadžmenta u
turizmu, za određene turističke destinacije to predstavlja samo nepotrebni trošak. Nažalost,
uloga kriznog menadžmenta u turizmu poprima značaj tek nakon kriznih situacija, no onda su
štete za pojedinu turističku destinaciju mnogo veće. Takva posljedica najbolje je vidljiva kroz
terorističke napade na Tunis čijom analizom se ovaj rad i bavi. Prilikom izrade rada
primijenjene su znanstvene metode deskripcije, dedukcije i analize. U radu se analiziraju
aktivnosti kriznog menadžmenta prije i nakon terorističkih napada, čime se na konkretnim
primjerima želi potvrditi ne samo važnost kriznog menadžmenta u turizmu nego i objasniti
cjelokupni negativni utjecaj terorističkih aktivnosti na turizam. Cilj rada obuhvaća definiranje
uloge kriznog menadžmenta u turizmu kroz analizirane turističke destinacije kako bi se
poduzete aktivnosti i mjere nakon terorističkih napada mogle implementirati za buduće krizne
situacije.
Ključne riječi: turistička destinacija, krizni menadžment u turizmu, terorizam, Tunis
Marta Takahashi (Edward Bernays University College, Zagreb)
KRIZNO KOMUNICIRANJE POTAKNUTO NEZAKONITIM PRIJELAZIMA
GRANICE IZMEĐU HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
Migrantska kriza 2015./2016. prvenstveno je nastala kao posljedica destabilizacije Bliskog
istoka, nestabilnosti u državama Sjeverne Afrike nakon Arapskog proljeća te dezintegracije
Libije. Balkanskom rutom, usmjerenim i organiziranim koridorom od Turske i Grčke preko
balkanskih država prema zapadnoj Europi, prošlo je tada više od milijun ljudi. Prije svega
zahvaljujući sporazumu s Turskom iz 2016., balkanska ruta je zatvorena i tijekom 2017./ 2018.
imala je trend relativne stabilnosti. Međutim, globalizacija čini masovnu migraciju
nezaustavljivom i od početka 2019. ruta je opet oživjela te pokazuje zabrinjavajuće povećanje
broja migranata. Nakon dolaska u BiH, migranti nastoje prijeći u Hrvatsku, a zatim preko
Slovenije stići u bogatije zemlje Zapada. U Europi je prisutan strah od novog izbjegličkog vala
i problema koje bi on mogao prouzročiti.
U posljednje vrijeme slušamo kontroverzna izvješća o postupanju hrvatske policije prema
nezakonitim migrantima zatečenim tijekom ilegalnog prelaska granice između BiH i Hrvatske
ili uhvaćenim na hrvatskom tlu. Zapadni mediji izvještavaju o grubom kršenju prava migranata.
I brojna izvješća humanitarnih organizacija i udruga govore o brutalnim vraćanjima izbjeglica
koje su prešle granicu izvan službenih graničnih prijelaza između BiH i Hrvatske. Hrvatska
policija, navodno, krši vladavinu prava i postupa protivno Europskom zakonu o azilu,
Europskoj povelji o temeljnim pravima i Konvenciji o izbjeglicama iz 1951.
Sve te navode Zagreb rezolutno negira. Tijekom ove krizne situacije, u komuniciranju s
javnošću, hrvatska policija odlučila se na strategiju poricanja svega za što je optužuju.
Ključne riječi: migrantska kriza, balkanska ruta, nezakonite migracije, hrvatska policija, krizno
komuniciranje strategijom poricanja
Rosanda Lovrić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij), Krešimir Dabo
(Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski)
ULOGA STRUČNIH SURADNIKA U PROCESU RJEŠAVANJA KONFLIKATA
IZMEĐU UČENIKA
Konflikt između učenika kao mogući početak krizne situacije u školi, sastavni je dio školskog
procesa i s njim se redovito susreću nastavnici i stručni suradnici. Međutim, konflikt, iako može
izazvati krizu, s druge strane, otvara mogućnosti za uspostavljanje bolje i adekvatnije
komunikacije među učenicima i stvara prostor za učenje o nenasilnom komuniciranju,
medijaciji kao formi rješavanja sukoba te asertivnom zastupanju svojih stavova i uvjerenja.
Iako se neki vršnjački konflikti zadržavaju samo na razini učenika i eventualno nastavnika u
razredu, kada sukobi eskaliraju redovito se traži pomoć stručnih suradnika u školi poput
psihologa ili pedagoga. Kakva je komunikacijska uloga tih profesionalaca u procesu medijacije
između učenika, kojim tehnikama se oni služe u svom savjetodavnom radu, primjećuju li
pomake ili promjene u ponašanju učenika nakon provedene medijacije, što se u njihovoj praksi
pokazuje kao najuspješnija metoda svladavanja i razumijevanja konflikta, dio je ispitivanja
ovoga rada. S druge strane, rad ima namjeru analizirati i percepciju učenika. Javljaju li se
stručnim suradnicima za pomoć, kako rješavaju svoje konflikte, što im je potrebno da
prevladaju sukob, samo su neka od problemskih pitanja ovoga rada. U nastojanju da se
prepoznaju kapaciteti savjetodavnoga rada i uloge medijacije stručnih suradnika u vršnjačkim
sukobima u školi, za istraživačku analizu odabrana je Srednja škola Metković, s ciljem
determiniranja uloge pedagoga i psihologa u kriznoj situaciji rješavanja učeničkih konflikata
kroz primjer iz prakse.
Ključne riječi: konflikt, škola, stručni suradnici, medijacija, učenici
Damir Vasilj, Iva Klepić (Sveučilište u Mostaru)
UTJECAJ KRIZNOG KOMUNICIRANJA NA UČINKE KRIZNOG MENADŽMENTA
U PODUZEĆIMA
Riječ kriza uglavnom označava pojavu s potencijalnim negativnim ishodom. Kriza predstavlja
iznenadne, nepredvidljive događaje koji mogu utjecati snažno na organizaciju. Uzroci nastanka
krize mogu biti vanjski (političke i društvene promjene, sigurnosno okruženje, nepovoljna
ekonomska kretanja, prirodne katastrofe i nesreće i sl.) i unutarnji (loša organizacija rada,
narušeni međuljudski odnosi, nestručnost i nemoral rukovodstva, korupcija, bolestan rivalitet,
nepostojanje korporacijske kulture, loši uvjeti rada, nerealni ciljevi sindikata, nedostatak
komunikacije i sl.). Upravljanje krizama ili krizni menadžment možemo definirati kao
koncentrirani proces u kojem se krizna situacija rješava planiranjem, organiziranjem,
usmjeravanjem i nadziranjem čitavog niza međusobno povezanih radnji te vođenjem procesa
odlučivanja, a sve radi brzog, rješavanja problema ili krize s kojim se organizacija suočila.
Krizni menadžment uključuje i cjelokupan proces komuniciranja u krizi, sa svim interesno-
utjecajnim skupinama. Informiranje javnosti mora biti precizno, blagovremeno i dosljedno, a
sve s ciljem sprječavanja nastanka dezinformacija, nagađanja i panika, te osiguranja podrške,
povjerenja i razumijevanja. Krizno komuniciranje predstavlja jedan od najvažnijih elemenata
kriznog menadžmenta. Svaka kriza je jedinstven događaj i s njom treba postupati u skladu s
tim. Kriznim komuniciranjem se nastoji spriječiti ili umanjiti negativne posljedice krize od
moguće štete i tako zaštiti organizaciju, dionike i sve ostale elemente s kojima organizacija
ima doticaj.
U ovom radu će biti istraženo krizno komuniciranje u poduzećima u Federaciji Bosne i
Hercegovine, te u kojoj mjeri je krizno komuniciranje doprinijelo boljim učincima kriznog
menadžmenta u poduzećima te izlasku iz krize.
Istraživanje će biti provedeno na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine u srednjim i velikim
poduzećima koja su bila ili su zahvaćena krizom u svome poslovanju.
Očekuje se da će rezultati istraživanja pokazati loše krizno komuniciranje u poduzećima te da
bolje krizno komuniciranje doprinosi boljim učincima kriznog menadžmenta i izlasku iz krize.
Ključne riječi: kriza, krizni menadžment, krizno komuniciranje, srednja i velika poduzeća,
učinci
Marin Čuljak, Ivan Ćubela (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)
POLITIČKI ODNOSI S JAVNOŠĆU U PODIJELJENIM DRUŠTVIMA – KRIZA
POLITIČKOG SUSTAVA BOSNE I HERCEGOVINE
Dizajn političkih sustava, kao znanstveno i teorijski najatraktivnijeg okvira istraživanja unutar
komparativne politike, iznova izaziva dominantne rasprave ne samo u kontekstu političkih
znanosti, nego i širem interdisciplinarnom pristupu drugih srodnih znanstvenih disciplina.
Dimenziju tih rasprava autori nastoje prikazati kroz sveobuhvatan politološki i komunikološki
pristup uzimajući u obzir ključne segmente podijeljenih društava. Nema sumnje da je
postdaytonska Bosna i Hercegovina primjer duboko podijeljenog društva na društvenoj,
kulturnoj, jezičnoj i religijskoj osnovi. Od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma
ispostavilo se da je glavni uzrok nefunkcionalnosti društva nemogućnost uspostave legitimiteta
države te izgradnji njene suverenosti u punome kapacitetu. Problematika podijeljenih društava
postala je toliko atraktivan prostor za znanstveni angažman upravo zbog kriznog konteksta koji
se generira u političkoj i društvenoj sferi. Različite koncepcije državnog uređenja, uz neriješeno
nacionalno pitanje najmalobrojnijeg naroda u BiH, istaknule su se kao generatori krize koji se
reflektiraju i na komunikološkoj osnovi. Političke stranke kao ključni komunikološki akteri
političkog sustava bit će stavljeni u poseban fokus promatranja. Osobit naglasak kroz teorijske
i normativne modele bit će znanstveno obuhvaćen kroz njihovu ulogu u rješavanju krize
političkoga sustava te koliko uopće mogu svojim odnosima s javnošću doprinositi boljem
razumijevanju i ishodima djelovanja svih političkih aktera u Bosni i Hercegovini.
Ključne riječi: podijeljeno društvo, kriza, politički odnosi s javnošću, politički sustav, političke
stranke