Razlikovati tipove problema i odluka, uvjete odlučivanja i ...
Transcript of Razlikovati tipove problema i odluka, uvjete odlučivanja i ...
1
Nastavni ishodi:
Razlikovati tipove problema i odluka, uvjete odlučivanja i stilove odlučivanja
Objasniti različite modele odlučivanja i faze procesa donošenja odluka
Primjenjivati matricu odluka
Pojasniti proces oblikovanja SMART ciljeva
Objasniti prednosti i nedostatke bottom up i top down odlučivanja
Objasniti strategije rješavanja višestrukih ciljeva
Menadžerske uloge
(Mintzberg) Interpersonalne
Reprezent: predstavlja poduzeće u komunikaciji s okolinom
Lider – predvodi promjene i ostvaruje ciljeve
Veza – uspostavlja odnose između različitih sektora unutar poduzeća
Informacijske Monitor – prati i prikuplja informacije za odluke
Distributer – dijeli, distribuira informacije unutar poduzeća
Glasnogovornik – distribuira informacije prema van
Uloge odlučivanja Poduzetnik: zadužen za iniciranje novih ideja, proizvoda, rješenja
Kontrolor: donosi odluke koje rješavaju krizne situacije
Alokator resursa: raspolaže ograničenim resursima unutar poduzeća
Pregovarač: posreduje u konfliktima, pregovara
Odlučivanje uključuje Identifikaciju tipa problema i tipa odluke:
Rutinski i nerutinski problemi
Programirane i neprogramirane odluke
Identifikaciju uvjeta odlučivanja: Uvjeti izvjesnosti: poznate alternative, vjerojatnost nastupanja, kriteriji odluke
Uvjeti rizika: poznate alternative ali ne i njiihova vjerojatnost
Uvjeti neizvjesnosti: nepoznati ishodi (alternative) i nepoznate vjerojatnosti nastupanja ili kriterij odluke
Izbor modela odlučivanja: Racionalni: identifikacija, alternative, izbor, implementacija odluke na osnovi potpunih
informacija
Ograničena racionalnost: na bazi informacija koje je moguće prikupiti
Kreativni model: priprema, inkubacija, iluminacija, implementacija
Heuristički: iskustveni
Izbor stila odlučivanja: Autokratski – individualna odluka
Grupni – odluka uz konzultacije, konsenzus, pregovaranje, delegiranje
Organizacijski, društveni : kvorumski, demokratski
Tip problema i tipovi odluke
4
Tip problema Pristup
problemu
Tip odluke Primjer
Repetitivni
Rutinski
Pravila
Standardne
procedure
Politike
Programirane Isplata osobnog dohotka
Razredbeni postupak
Priprema pacijenta za kiruršku
intervenciju
Korištenje službenog vozila
Složeni
Novi
Kreativno
rješavanje
problema
Neprogramirane Uvođenje novog proizvoda
Kreiranje novog smjera
Reakcija na epidemiju gripe
Rješavanje problema
prezaduženosti poduzeća
Razine upravljanja i
tipovi odluka
5
Razin
a u
pra
vlja
nja
Tip
pro
ble
ma
Neprogramirane odluke
Programirane odluke
Top
Middle
Operativni mngm.
Široki, nestrukturirani, povremeni, neizvjesni
Strukturirani i nestrukturirani
Učestali, strukturirani,
repetitivni,
rutinski
Uvjeti odlučivanja i tipovi
odluka
Uvjeti odlučivanja Odlučivanje u uvjetima:
izvjesnosti podrazumijeva da ljudi mogu s velikom točnošću predvidjeti ishod neke situacije
rizika podrazumijeva da je moguće definirati određeni raspon uzroka i određeni broj stanja ishoda (rezultata) te da je moguće utvrditi vjerojatnost s kojom će određeni ulaz rezultirati točno određenim ishodom
neizvjesnosti podrazumijeva nemogućnost definiranja vjerojatnosti sa kojom će određeni poticaj ili uzrok rezultirati određenim ishodom. Uzroci neizvjesnosti su nepredvidivost vanjskih uvjeta, te nedostatak informacija o vjerojatnosti pojedinih ishoda.
Modeli odlučivanja Model racionalnog odlučivanja
Model ograničene racionalnosti
Heuristički model odlučivanja
Model kreativnog rješavanja problema
Model racionalnog
odlučivanja Osnovni model racionalnog donošenja odluka
podrazumijeva:
Identifikaciju problema
Razvijanje alternativa
Vrednovanje alternativa
Provođenje akcije, te kontrola provedbe odluke
Model racionalnog odlučivanja se teško provodi u praksi, jer zahtijeva potpunu informaciju koju je kada je riječ o donošenju odluka koje se odnose na buduće akcije nemoguće imati. Stoga se u praksi češće koristi model ograničene racionalnosti.
Model ograničene
racionalnosti Autor ovog pristupa je Herbert Simon.
Pojedinci i organizacije odlučuju na temelju onoga
što im je u danim okolnostima moguće znati.
Odabiru se pravci akcije koji zadovoljavaju ili su
dovoljno dobri za dane okolnosti, iako možda nisu
idealni.
10
Heuristički model Amos Tversky i Daniel Kahneman postavili su model koji donošenje
odluka vezuje uz iskustvena pravila kao dominantan kriterij izbora odluke i taj model nazvali heurističkim modelom.
Npr. kreditni referent koji odlučuje o odobrenju kredita na osnovi iskustva pretpostavlja da pojedinac ne može izdvajati više od 35% svojih primanja za otplatu kredita, te stoga odbija sve one kod kojih je rata otplate veća od 35% njihovih mjesečnih primanja.
Ovakvim pristupom ubrzava se proces odlučivanja ali postoje i mnoge zamjerke. Ljudi su skloni pristranom interpretiranju ”iskustva”. To znači da događaji koji su se odigrali nedavno, ili su bili izrazito intenzivni, ili se događaju vrlo često, često imaju dominantan utjecaj na izbor reakcije iz repertoara iskustvenih informacija.
Model kreativnog rješavanja
problema Identifikacija problema – pretraživanje (prikupljanje
podataka
Inkubacija (nesvjesno povezivanje podataka /
intuicija)
Iluminacija – pronicanje, bljesak nadahnuća
Verifikacija – implementacija – logička formulacija
rješenja
Zadatak:
Zadatak: Napravite listu aktivnosti kojima popunjavate vaš dan
(osobna higijena, pregledavanje mob, facebook
profila; TV/igrice/kino, druženje, fokusirano učenje,
rekreacija, pohađanje nastave, izrada zadaća,
izlasci, kućni poslovi,… (najmanje 8).
Svakoj aktivnosti dodijelite stupanj važnosti koristeći
skalu od 1 (niska važnost) do 5 (iznimno visoka
važnost).
Svakom zadatku dodijelite stupanj hitnosti: od 1 (nije
hitno) do 5 (hitno)
Rasporedite zadatke u matricu hitno/važno
Matrica odlučivanja Važno Manje važno
Hitno
Manje hitno
Vrednovanje važnosti odluke Paretovo načelo: važne su odluke one koje značajno
utječu na ciljeve.
Veličina stvorene obveze: Odluke manje važnostikoje ne iziskuju iscrpne analize i istraživanja moguse delegirati. Odluke koje ne obvezuju na velikeizdatke i koje na sebe ne vežu dugoročne efektemogu se delegirati nižim razinama upravljanja.
Odraz odluke na ljude. Što je utjecaj odluke na ljudeveći to je odluka važnija, neovisno o tome radi li se o djelatnicima ili vanjskim čimbenicima zahvaćenimefektima odluke.
Paretovo načelo
Načelo 20:80
20% kupaca donosi 80% prihoda
20% čimbenika utječe na 80% troškova
Matrica odlučivanja Važno Manje važno
Hitno Krizne situacije
Situacije sa čvrstim neodgodivim
rokovima
Situacije koje značajno utječu na
uspjeh
Pregled pošte
Izvještaji
Sastanci
Izgradnja popularnosti
Manje hitno Prepoznavanje prilika
Izgradnja odnosa
Telefonski pozivi
Ugodne stvari
Sitnice
Preporuke vezane uz
donošenje odluka Važno Manje važno
Hitno Maksimalno se posvetiti
odlukama koje su i važne i
hitne
Delegirati
Manje hitno Odgoditi i planirati Zanemariti
Programirati
Ciljevi
SMART ciljevi
Specifični; Mjerljivi; Akceptirani; Realistični; Terminski
određeni
1. vizija
2. misija
3. strateški cilj
4. ključna područja rezultata
5. ciljevi dijelova
6. ciljevi odjela
7. ciljevi pojedinaca
Top
Middle
Operacijski
Neprovjerljivi; otvoreni
Provjerljivi; zatvoreni
Postavljanje ciljeva Pristup definiranju ciljeva:
Top-down: (+) usklađenost, koordinacija, vizija
Bottom-up: (+) motivacija, realističnost
Optimalno: korištenje oba pristupa
Manjkavo postavljeni cilj Pravilno identificiran cilj
Unaprijediti image
poduzeća
Povećati percepciju
poduzeća kao
promicatelja zaštite
okoliša putem ispitivanja
javnog mnijenja za 10%
do 01.06.2018. u odnosu
na stanje 01.06.2017.
Poboljšati efikasnost
obuke
Povećati broj
osposobljenih za
rukovođenje
kompleksnim zadacima za
20% do 01.06.18.
Poboljšati prodaju Skratiti vrijeme između
isporuke i naplate za 8 %
(dva dana) do 01.06.18.
Unaprijediti klimu
međuljudskih odnosa
Smanjiti broj odsutnih za
10% do 01.06.18.
Strategije upravljanja
višestrukim ciljevima Suboptimalizacija izvršenja ciljeva (kada su svi ciljevi
podjednako prioritetni)
Podijeljena pozornost (ovisno o hitnosti ili značaju
pojedinog cilja za određeno vremensko razdoblje –
proizvodnja igračaka)
Rangiranje prioriteta (kada je to moguće treba
identificirati razinu njihove važnosti )
Redefinicija ciljeva (ciljevi prestaju biti aktualni zbog
promjena ukusa, tehnoloških mogućnosti, vladine
regulacije, konkurencije i sl.)
Najlošije poslovne odluke
kroz povijest 1962. godine menadžeri tvrtke Decca odbili su mladu
grupu The Beatles s obrazloženjem kako nemaju budućnost u šoubiznisu.
Teksaški tajkun Ross Perot je 1979. godine propustio kupiti nepoznatu kompaniju Microsoft za desetak milijuna dolara.
Yahoo je odbio otkupiti tražilicu Google za cca 750.000$.
Upravni odbor Apple-a dao je otkaz Steve-u Jobsu i Apple kompaniju doveo u krizu.
Roman Joanne Rowling Harry Potter_1 odbilo je više od desetak izdavačkih kuća.
Koncepcijske vještineViđenje šire slike
Koliko je kvadrata na ovoj slici?
Uočavanje trendova,
zakonitosti, onoga što slijedi
Razumijevanje konteksta
Izbor pravih ciljeva
Što prikazuje slika?
Komunikacijske vještine Komunikacija je ključni
čimbenik suvremenih organizacija
Proces primanja i davanja informacija
Odrasle osobe u prosjeku komuniciraju na slijedeći način: 9 % pisana komunikacija 30 % verbalna
komunikacija 45 % slušanje 16 % čitanje
Vještine jasnog oblikovanja i prenošenja Ideja, poruka, Podataka, informacija
Važno za: Usmjeravanje djelatnika Vođenje rasprava i sastanaka Prijenos zadataka Motivaciju Rješavanje konflikata Uočavanje prilika Prezentacije, prodajne
aktivnosti Discipliniranje, konstruktivnu
kritiku
Komunikacijske vještine
Komunikacija je dvosmjeran proces: S JEDNE
STRANE IDE PORUKA, A S DRUGE STRANE
POTVRDA / ODSUSTVO POTVRDE
RAZUMIJEVANJA PORUKE
U komunikaciji je važnije kako se nešto kaže nego
što se kaže.
Na što ljudi obraćaju
pozornost u komunikaciji? Verbalna komunikacija:
Riječi: sadržaj
Neverbalna
komunikacija:
Glas: ton, jačina, brzina
govora
Govor tijela: položaj
tijela, intonacija, geste,
kontakt očima i izražaj
lica
Riječi7%
Glas 38%Govor tijela
55%
Komunikacija
Uspješno komuniciranje Ne više od 60 riječi u minuti.
Koristiti povratne informacije - Slažeš li se?
Obzirnost prema slušatelju – Možemo li o tome razgovarati?
Izbjegavati strane izraze
Ponavljanja – nitko ne želi priznati da nije slušao. Ponoviti
ključne dijelove.
Signali dobre komunikacije Verbalni znakovi praćenja onoga što se govori.
Npr. Da, slušam; Tako znači; Razumijem; Nastavi...
Parafraziranje: Prepričavanje onoga što ste čuli dozvoljava dodatna objašnjenja, i osigurava pravilno prenošenje sadržaja. Ako sam dobro shvatila od mene se očekuje ...
Pitanja: Koristite otvorena pitanja na koja osoba može dati duži odgovor ili dovršiti svojom izjavom Npr: Možeš li ukratko ponoviti što smo se dogovorili?
Npr. Na koji način ono što smo govorili utječe na ....
Otvoren stav tijela, ruke opuštene i smirene.
Znakovi upozorenja:
Izbjegavanje pogleda, kuckanje prstima, lupkanje nogom, trljanje čela, stisnute šake, okretanje glave...
Šifarnik neverbalne
komunikacije:Ekspresija Objašnjenje
1. Mrštenje
2. Podignute obrve
3. Stisnute oči ili usta
4. Grickanje usnice
5. Izbjegavanje kontakta
očima
6. Podizanje prsta
7. Prekrižene ruke
8. Uspravno držanje
1. Nezadovoljstvo
2. Čuđenje
3. Ljutnja
4. Nervoza
5. Nezainteresiranost
6. Autoritet, opomena
7. Zatvorenost za
komunikaciju
8. Moć, samopouzdanje