UNIVERZITET U BANJOJ LUCI

FAKULTET FIZIČKOG VASPITANJA I

SPORTA

RAZLIKE U ISPOLJAVANJU KOORDINACIJE I

RAVNOTEŽE UČENIKA NIŽIH RAZREDA OSNOVNE

ŠKOLE

MASTER RAD

Mentor: Kandidat:

Prof. dr Adriana Ljubojević Kenan Omičević

Banja Luka, januar 2019. godine.

UNIVERSITY OF BANJA LUKA

FACULTY OF PHYSICAL EDUCATION

AND SPORT

AGE-RELATED DIFFERENCES IN MOTOR

COORDINATION AND BALANCE SKILLS OF YOUNG

SCHOOL AGE CHILDREN

MASTER’S THESIS

Mentor: Candidate:

Prof. dr Adriana Ljubojević Kenan Omičević

Banja Luka, januar 2019. godine

Mentor: dr Adriana Ljubojević, vanredni profesor, Univerzitet u Banjoj Luci, Fakultet

fizičkog vaspitanja i sporta.

Naslov master rada: Razlike u ispoljavanju koordinacije i ravnoteže učenika nižih razreda

osnovne škole.

Rezime: Ovaj rad definisan je kao transferzalno istraživanje kojim se žele utvrditi razlike u

koordinaciji i ravnoteži, a uzorak za ovo istraživanje izveden je iz populacije učenika

hronološke dobi 7 i 9 godina sa ukupno 60 entiteta (30 učenika starosti od 7 godina i 30

učenika od 9 godina) koji pohađaju nastavu u Drugoj osnovnoj školi "Živinice" u Živinicama.

Izbor varijabli izvršen je u skladu sa ciljem i problemom u ovom istraživanju, a na osnovu

kojih se može doći do relevantnih pokazatelja diferencijacije među uzrastima, na bazi

istraživanih motoričkih dimenzija. Koordinacija je definisana kroz testove: poligon natraške,

osmica sa sagibanjem, provlačenje i preskakanje, koraci u stranu, slalom nogama sa dvije

lopte i vođenje lopte rukom. Ravnoteža je definisana testovima: stajanje na obje noge

poprečno na klupici sa otvorenim očima, stajanje na jednoj nozi uzdužno na klupici za

ravnotežu sa otvorenim očima, hodanje naprijed po niskoj gredi i test flamingo. Uvidom u

dobijene parametre utvrđena je statistički značajna razlika u svim testovima koordinacije

između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka, dok u prostoru ravnoteže nije došlo do

statistički značajnih razlika između učenika testiranih uzoraka od 7 i 9 godina. Dobijeni

rezultati značajni su sa aspekta kvalitetnijeg planiranja i programiranja sadržaja elementarnih

igara koji se realizuju u okviru nastave fizičkog vaspitanja za ovaj uzrast.

Ključne riječi: koordinacija, ravnoteža, mlađi školski uzrast.

Naučna oblast: društvene nauke.

Naučno polje: fizički trening, motoričko učenje, sport.

Klasifikaciona oznaka: S 273.

Tip odabrane licence Kreativne zajednice: autorstvo-nekomercijalno-dijeliti pod istim

uslovima (CC BY-NC-SA).

Mentor: dr Adriana Ljubojević, associate professor, University in Banja Luka, Faculty of

Physical Education and Sport.

Master’s thesis title: Age-related differences in motor coordination and balance skills of young school age children.

Abstract: This thesis is defined as transverse research which aim is to determine the

differences in motor coordination and balance, and its sample is derived from population of

pupils with chronological age of 7 and 9 years with the total number of 60 subjects (30 seven-

year-old pupils and 30 nine-year-old pupils) who attend Second Elementary School ''Živinice''

in Živinice. The chosen variables are in accordance with the aim and problem of this research,

and through them relevant indicators of differentiation between children of different ages can

be detected, based on the examined dimensions of motor skills. The motor coordination is

defined through the following tests: polygon backwards, the figure of eight with a bend,

crawling through and jumping over, side steps, zigzag run with two balls and dribbling. Tests

that define balance are: standing on both feet transversally on a bench with open eyes,

standing on one foot longitudinally on a balance bench with open eyes, walking forward on a

low beam and flamingo balance test. Analysis of obtained parameters shows a statistically

significant difference in all coordination tests between seven-year-olds and nine-year-olds,

while in the area of balance statistically significant differences between the examined samples

of seven-year-old and nine-year-old pupils are not found. The obtained results are also very

important from the aspect of better planning and programming of contents of elementary

games which are realized through classes of physical education for children of these ages.

Key words: motor coordination, balance, children of early school age.

Scientific area: social sciences.

Scientific field: physical training, motor coordination skills learning, sport.

Classification code: S 273.

Type of Creative Commons Selected License: attribution-NonCommercial-ShareAlike (CC

BY-NC-SA).

SADRŽAJ

1. Uvod........................................................................................................................... 1

2. Teorijski pristup ....................................................................................................... 2

2.1. Karakteristike razvojnog perioda djece mlađeg školskog uzrasta ....................... 2

2.1.1. Karakteristike razvojnog perioda djece uzrasta 7 godina ......................... 3

2.1.2. Karakteristike razvojnog perioda djece uzrasta 9 godina ........................ 5

2.2. Motoričke sposobnosti ..................................................................................... 7

2.2.1. Razvijanje motoričkih sposobnosti ......................................................... 9

2.2.2. Etape u razvijanju motoričkih sposobnosti ........................................... 11

2.2.3. Faze u razvijanju motoričkih sposobnosti ............................................. 11

2.2.4. Struktura motoričkih sposobnosti .......................................................... 12

2.2.5. Bazične motoričke sposobnosti ............................................................. 18

2.2.5.1. Koordinacija ........................................................................... 19

2.2.5.2. Ravnoteža ............................................................................... 23

2.3. Struktura kretnih sadržaja elementarnih igara ................................................. 28

2.4. Elementarne igre za razvijanje koordinacije kod mlađeg školskog uzrasta ...... 30

2.5. Elementarne igre za razvijanje ravnoteže kod mlađeg školskog uzrasta ........... 34

3. Dosadašnja istraživanja .......................................................................................... 38

4. Problem i predmet istraživanja .............................................................................. 48

5. Cilj i zadaci istraživanja ......................................................................................... 49

6. Hipoteze ................................................................................................................... 50

7. Metode rada ............................................................................................................ 51

7.1. Uzorak ispitanika ........................................................................................... 51

7.2. Uzorak varijabli .............................................................................................. 51

7.3. Metode, tehnike i instrumenti .......................................................................... 52

7.3.1. Testovi koordinacije ............................................................................. 52

7.3.2. Testovi ravnoteže ................................................................................. 59

7.4. Statistička obrada ............................................................................................ 64

8. Rezultati i interpretacija ......................................................................................... 66

8.1. Deskriptivna statistika .................................................................................... 67

8.1.1. Osnovni centralni i disperzioni parametri učenika 7 godina ................... 68

8.1.2. Osnovni centralni i disperzioni parametri učenika 9 godina ................... 71

8.2. T-test za nezavisne uzorke .............................................................................. 74

9. Teorijski i praktični značaj istraživanja ................................................................ 79

10. Zaključak. ............................................................................................................... 80

11. Literatura ................................................................................................................ 83

1

1. UVOD

Poznato je da senzitivni periodi u razvoju većine motoričkih sposobnosti počinju veoma

rano, i da je mlađi školski uzrast "najosjetljiviji" period za formiranje, a i razvijanje bazičnih

motoričkih sposobnosti. Osnovni cilj fizičkog vaspitanja i obrazovanja u mlađem školskom

uzrastu (od prvog do četvrtog razreda osnovne škole) je usvajanje što većeg broja motoričkih

stereotipa i to tzv. bazičnih struktura kretanja koje omogućavaju uspješno savladavanje

prostora, prepreka i otpora. U tu svrhu se koriste razni motorički izazovi (provlačenja,

preskakanja, guranja, vučenja, penjanja, trčanja svladavajući prepreke, mijenjajući pravac itd.)

organizovani kroz časove elementarnih igara. Ta su znanja nenadoknadiv prirodni stimulans

za aktivaciju faktora rasta i razvoja, i utiču na optimalni razvoj ličnosti u cjelini.

Rast i razvoj djeteta proces je koji obuhvata tjelesni, kognitivni i emocionalno-socijalni

razvoj koji se međusobno prožimaju (Nourbakhsh, 2006). U ovom radu naglasak je na

koordinaciji i ravnoteži djece mlađe školske. Kognitivni, tjelesni, emocionalni i socijalni

razvoj djeteta u srednjem djetinjstvu opisao je Jean Piaget, pionir dječje psihologije čije je

djelo imalo najveći uticaj na proučavanje dječjeg razvoja (Vasta, Haith, Miller, 2005).

Motorički razvoj, kao dio cjelokupnog razvoja, odnosi se na razvoj pokreta s godinama

(Aaltonen i sar. 2015). Prema Malina, Bouchard i Bar-Or (2004) sticanje motoričkih

sposobnosti tokom djetinjstva važan je razvojni zadatak svakog djeteta jer kroz razvoj

motorike dijete stiče obrasce i vještine kretanja, a kretanjem dijete otkriva svijet i stiče prva

iskustva, naročito u prve tri godine života, kada su misaoni procesi najviše povezani s

motoričkim vještinama. Koliko je važno vrijeme koje dijete provede baveći se tjelesnom

aktivnošću i kako utiče na motoriku djeteta Aaltonen, i sar. (2015) objašnjavaju rezultatima

istraživanja da su djeca s najboljom koordinacijom ujedno i najaktivnija, a da djeca koja imaju

problema u motorici manje učestvuju u regularnim tjelesnim aktivnostima.

2

2. TEORIJSKI PRISTUP

U radovima ove vrste i nivoa neophodno je odrediti sadržaj osnovnih pojmova

empirijskog istraživanja. Izbor pojmova koji će biti definisani je urađen po uobičajenoj

metodologiji, a odnosi se na cjelokupni razvojni period, zatim na prostore bazičnih motoričkih

sposobnosti kao i elementarnih igara za razvijanje koordinacije i ravnoteže djece mlađeg

školskog uzrasta.

2.1. Karakteristike razvojnog perioda djece mlađeg školskog uzrasta

Razvojni period djece izučava posebna grana psihologije koja se naziva "Razvojna

psihologija" i posvećena je istraživanju promjena u ponašanju i sposobnostima tokom razvoja.

Razvojna psihologija koja proučava razvoj od rođenja do adolescencije naziva se i "Dječijom

psiholgijom". Djetinjstvo je razdoblje života u kojemu se odvija mnogo više promjena nego

tokom bilo kojeg drugog razdoblja, a iskustva i događaji iz ranih godina života imaju snažan

uticaj na kasniji razvoj pojedinca (Vasta, Haith i Miller, 2005).

"Srednje" djetinjstvo je doba koje se proteže približno od šeste do jedanaeste godine

života (Berk, 2008), a prema Piagetu naziva se razdoblje konkretnih operacija. "Konkretne

operacije", prema Piagetu, oblik su inteligencije u kojem mentalne operacije omogućuju

logičko rješavanje problema s konkretnim objektima (Vasta, Haith i Miller, 2005). Mozak

djeteta do toga je razdoblja dosegao 95% veličine mozga odrasle osobe, a tijelo nastavlja

sporije rasti. Na taj način dijete školske dobi prije tjelesne zrelosti posjeduje mentalnu snagu

za svladavanje izazovnih zadataka i za dodatno učenje. "Piagetova djeca" koja odrastaju u

poticajnoj i raznolikoj okolini trebala bi, uz sazrijevanje mozga, doći do operacijskog nivoa.

Prema novijim istraživanjima, kulturalna i školska praksa velikim dijelom povezane su s

rješavanjem Piagetovskih zadataka (Berk, 2008).

Proučavanje psihologije djeteta mlađeg školskog uzrasta nije isto kao proučavanje

“školskog” djeteta, već proučavanje djeteta koje se nalazi u životnoj dobi od 7. do 11. godine.

Kao posljednja granica djetinjstva uzima se jedanaesta godina, nakon koje se više nikoga ne

može smatrati djetetom.

3

U prašumi djeljivih mogućnosti većina autora opredjeljuje se za tročlanu periodizaciju

mlađeg školskog uzrasta, koju ograničavaju godine: sedam (I faza), osam i devet (II faza), te

deset i jedanaest (III faza).

Psihološki i metodološki razlozi traže da se razlikuje psihologija djece od sedam godina

od one koja je svojstvena djeci osme i devete godine, a isto tako da se poštuju razlike u

odnosu na stariju djecu što se nalaze pred pubertetom (Bezić, 1973).

Obzirom da su predmet ovog istraživanja uzrast 7 i 9 godina oni će u nastavku teksta biti

posebno opservirani.

2.1.1. Karakteristike razvojnog perioda djece uzrasta 7 godina

Sedma godina djeteta, je granična godina u životu djece. Mada je psihološki razvoj usko

povezan s tjelesnom kondicijom djeteta glavna karakterista ovog doba jesu znatne životne

promjene, koje nastaju pod uplivom endogenih i egzogenih faktora. Umni kapacitet

sedmogodišnjaka potpomognut je privremenim zastojem tjelesnog razvitka, tako da se može

bolje izvršiti okoštavanje organizma i njegov pomak u širinu, što omogućuje nesmetani

psihički razvoj. Uživajući relativni unutarnji mir, dijete se može lakše uhvatiti u koštac s

teškoćama što mu ih nameće vanjski svijet (Bezić, 1973).

Ovo je razdoblje i tjelesnih promjena, kada dijete više ne raste toliko brzo. Naslage masti

nestaju, noge u usporedbi s ostatkom tijela izgledaju duge. Osmijeh »s rupama« ispunjavaju

novi, stalni zubi.

U socijalnom ponašanju kod sedmogodišnje djece jasno se primijete promjene. Povećava

se sposobnost empatije (uživljavanje u druge), traženje kontakata i učestvovanja, pružanje

pomoći, interes za druženje s vršnjacima, ali i suparništvo.

Sedmogodišnjaci imaju već vrlo razvijenu svijest o samom sebi kao i sudove o svojim

karakteristikama. Neki imaju uglavnom pozitivnu svijest o sebi: dobru sliku o sebi i svojim

4

sposobnostima, a drugi više negativnu: malo poštovanje sebe i svojih sposobnosti. Djetetova

slika o samom sebi jako zavisi od načina odgoja, od kulturno tradicionalne okoline i sl.

Njegovo samopoštovanje utiče na djetetove aktivnosti, na dužinu vremena u kojem će

ustrajati na određenoj aktivnosti tj. zadaći, njegov odnos prema vršnjacima i odraslima (npr.

da li će biti samosvjestan, ljubazan, altruističan prema slabijem i sl.).

Dijete bez obzira na dob treba svakodnevno kretanje – od kada je bilo dojenče. Zbog toga

je idealno ako se sedmogodišnjaci svakodnevno jedan sat bave nekom sportskom aktivnošću.

U tom razdoblju idealni naziv za te aktivnosti je »sat za kretanje« jer se dijete još uvijek uči

određenim motoričkim spretnostima. Neka djeca u osnovnu školu ne dođu sa osnovnim

spretnostima kao što su hodanje, trčanje, bacanje, skakanje, puzanje, hodanje na sve četiri,

ciljanje,... to znači da su se u predškolskom razdoblju premalo kretali, odnosno nisu imali

mogućnosti biti aktivni pod stručnim vodstvom. Aktivnost kretanja je jako važan vanjski

faktor djetetovog razvoja na svim razvojnim područjima (tjelesnom, motoričkom,

kognitivnom, emocionalnom i socijalnom). Ako se djeca premalo kreću, imaju veći rizik

oboljenja od raznoraznih bolesti. Redovna aktivnost kretanja je važan razvojni poticaj jer je

korisna za jačanje i očuvanje zdravlja te za oblikovanje navika i ponašanja koji garantuju

zdrav životni stil.

Sedmogodišnjaci imaju kvalitetne motoričke sposobnosti, pravilno trče (faza odraza, leta

i doskoka) mogu izdržati i trčanje na duže daljine – kros. U trčanju rado pokreću obruč, gumu

itd., pokušavaju voditi loptu, ali u tome još nisu najbolji jer im lopta često pobjegne.

Djeca su jako spretna i u gimnastici. S lakoćom naprave kolut naprijed, pokušavaju stoj

na rukama i na glavi, a neki su u tom već jako spretni. S ravnotežom nemaju više problema,

zbog toga lako hodaju i na višim spravama (50 cm). Takvo hodanje može se napraviti

zahtjevnijim ako mora i nešto prestupiti, čučnuti, nositi nešto u rukama, hodanjem unatrag i

slično.

U tom razdoblju se djeca već usmjeravaju u različite sportove. Čime će se dijete baviti

zavisi od roditelja, ambicija, želja, znanja i poznavanja sporta, financijskog stanja porodice i

kako će djetetu prikazati pojedini sport. Ako dijete ima sklonost prema određenom sportu i

zavoljet će ga, vjerovatno će biti uspješan u njemu.

5

Ako će se sportom baviti samo zbog roditelja ili zbog mode, vjerojatno će čim to bude

moguće (za vrijeme puberteta) ostaviti taj sport ili potražiti drugi sport ili se neće uopšte

baviti niti jednim.

Djeca se vole takmičiti i to im se mora omogućiti. Pritom treba biti jako dobar vaspitač i

učiti djecu da poštuju pravila.

Djeci ovog uzrasta treba omogućiti da dožive i pobjedu i poraz. Ako dijete stalno

pobjeđuje postane umišljeno i ne zna dijeliti radosti s drugima, pravi se važan pred njima i

druge omalovažava. Na drugoj strani dijete koje je stalno poraženo ne želi se više baviti

sportom.

Dobar vaspitač i učitelj će to shvatiti i pobrinut će se da svima bude dobro.

Velika motivacija za dijete je pohvala za njegov trud, ali i za nadarenost. Dijete koje će biti

pohvaljeno s veseljem i odlučnošću će ići naprijed da bi postiglo željeni rezultat. Za

sedmogodišnjake je motivacija i štoperica i metar, ali sve u granicama. (tekst preuzet

http://www.ringeraja.hr/kalendar_razvoja_djeteta/7-godina/dijete-i-sport_5.html)

2.1.2. Karakteristike razvojnog perioda djece uzrasta 9 godina

Ove godine nisu prijelomne u životu djeteta, one samo usavršavaju tekovine 7. godine.

Nastavlja se proces rasta i stabilizacije na somatskom i psihološkom području. U ovim

godinama dijete ima mnogo bolje zdravlje, rijetko je bolesno (najviše prehlade, othitis,

ospice), često i obilato jede i dobro spava. Oko 9. godine mogu se pojaviti razni tikovi ili pak

obnoviti ako ih je dijete prije imalo. Zbog svoje živahnosti i nesmotrenosti djeca tada često

stradaju u raznim nezgodama (prometne nesreće, utapanja, padovi, lomovi ruku, nogu i sl.).

Duševni život osmogodišnjaka i devetogodišnjaka psiholozi karakterišu kao "doba

naivnog realizma". Dijete, naime, teži realnom i objektivnom spoznavanju svijeta, ali njegovo

percepiranje i poimanje još odišu djetinjskom naivnošću. Opažanje je zorno, predodžbe

konkretne, sudovi su pretežno subjektivni, makar se opaža iskreno nastojanje oko

objektivnosti. U tome mnogo pomaže školski rad. Dijete se rado izražava crtanjem i sada već

6

uočava zakone perspektive. Igra mu je još uvijek glavna aktivnost. Dječaci se bave najradije

konstruisanjem, a djevojčice oblikovanjem i ukrašavanjem (Bezić, 1973).

Njihova mašta još živi od fantastičnog svijeta ranog djetinjstva, bujna i fabulozna, ali u

ovom periodu dijete sve više zapaža razliku između mašte i zbilje. Sposobnost pamćenja je na

svome vrhuncu, jer nakon 10. godine pokazuje tendenciju slabljenja (Trstenjak, 1969).

Mišljenje devetogodišnjaka nije više onoliko situacijsko kao kod sedmogodišnjaka, rađa se

slutnja o objektivnoj stvarnosti svijeta, počinje novi način poimanja putem apstrakcije i

generalizacije. Dijete otkriva veze u odnosu uzrok-posljedica, usvaja pravila logičkog

mišljenja i pokazuje kritičko stajalište prema okolini. U 9. godini, dijete je već sposobno da

prije neke zadaće ili rada ozbiljno promišlja. Želi uspjeti, ima smisla za dnevni red. Živahan je

i aktivan u svemu, dobrog apetita, veseo, brz, znatiželjan, odvažan. Duševno i tjelesno

eksplozivan, voli pokazivati svoje vještine i snagu. Odatle razne vratolomije, tučnjave, borba,

takmičenje, trčanje, penjanje, biciklizam i druge opasne igre.

Motorika devetogodišnjaka slična je motorici sedmogodišnjaka ali na svim spomenutim

područjima oni više napreduju jer su tjelesno više razvijeniji. Što se više aktivno provodi

vrijeme s devetogodišnjakom, njegov tjelesni razvoj bit će bolji i radije će se baviti sportom.

Do ovih godina nije bilo veće razlike u motoričkim sposobnostima između spolova, ali sada

počinje razlikovanje, prvenstveno je uzrok tome biološki uticaj zbog promijenjenog tjelesnog

razvoja.

Djevojčice su više oduševljene aktivnostima u kojima dolazi do izražaja njihova

prirođena pokretljivost, smisao za ritam i muziku, estetsko kretanje. Zbog toga se rado

uključuju u balet, ritmičku gimnastiku, plivanje - više se usmjeravaju na estetske sportove, a

isto tako vole i sportove gdje se druže sa životinjama.

To je prije svega jahanje, ali se uključuju i u igre s loptom, skijanje, mačevanje, sportsko

penjanje itd.. Dječaci se više zanimaju za igre s loptom, borilačke sportove, sportove reketom

(tenis, badminton, stoni tenis), hokej, biciklizam, sportsko penjanje, veslanje – više »muške«

sportove gdje do izražaja dolazi njihova urođena spretnost. Sve to zavisi od porodice, okoline

u kojoj dijete živi, od tradicije kraja i sl..

7

2.2. Motoričke sposobnosti

Motoričke (kretne) sposobnosti su sposobnosti koje sudjeluju u rješavanju motoričkih

(kretnih) zadataka i odgovorne su za efikasnost kretanja. Hijerarhijska struktura motoričkog

prostora rezultat je mnogobrojnih dosadašnjih istraživanja koja su provedena na različitim

uzorcima ispitanika (Pistotnik, 2003). Primarne motoričke sposobnosti su (koordinacija,

ravnoteža, preciznost, brzina, snaga, fleksibilnost).

Pojam motoričkih sposobnosti, najčešće preveden u termin fizičke sposobnosti, pojavio

se u radovima teoretičara fizičkog vaspitanja, krajem XIX i početkom XX vijeka. Osim

termina "fizičke sposobnosti", u upotrebi su bili i drugi, kao npr. "kretne osobine", "fizički

kvaliteti", "kretni kvaliteti" i drugi. U posljednje vrijeme, međutim, najčešće se primjenjuje

termin motoričke sposobnosti, koji se, barem u eksperimentalnim istraživanjima, obično svodi

na operacionalno definisane latentne dimenzije izvedene iz sistema mjernih instrumenata.

Suštini naziva motoričkih sposobnosti možda je najprimjerenija interpretacija Zaciorskog,

(1975), koji motoričkim sposobnostima smatra one aspekte motoričke aktivnosti koji se

pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim parametarskim sistemom,

izmjeriti identičnim skupom mjerila i u kojima nastupaju analogni fiziološki, biohemijski,

kognitivni i konativni mehanizmi. Tako definisane motoričke sposobnosti razlikuju se od

motoričkih navika i motoričkih vještina, iako je, naravno, manifestacija motoričkih

sposobnosti moguća samo preko nekog konkretnog motoričkog akta. Pod sposobnošću se

podrazumijeva ukupnost urođenih i stečenih uslova, koji omogućavaju vršenje

(upražnjavanje) neke aktivnosti (djelatnosti).

Višnjić, (2004)., Krsmanović, i sar. (2008) motoričke (fizičke) sposobnosti određuju kao

jednu stranu čovjekovih kretnih mogućnosti ili dimenzija ličnosti, koje učestvuju u rješevanju

motoričkih zadataka. Rađo, i Malacko, (2004), motoričkim sposobnostima nazivaju one

sposobnosti čovjeka koje učestvuju u rješavanju motoričkih zadataka i uslovljavaju uspješno

kretanje, bez obzira na to da li su stečene treningom ili ne.

Findak, (1999) definiše motoričke sposobnosti kao latentne motoričke strukture koje

određuju beskonačan broj manifestnih motoričkih reakcija, i mogu se opisati i izmjeriti.

8

Prema Kureliću, (1975) motorička sposobnost je dio opše psihofizičke sposobnosti čovjeka

koji se odnosi na određeni nivo razvijenosti osnovnih latentnih dimenzija čovjeka koji

uslovljavaju uspješno izvršenje kretanja bez obzira da li su te sposobnosti stečene treningom

ili ne.

Neke motoričke sposobnosti su više, a neke manje urođene, genetski uslovljene. Na

pojedine motoričke sposobnosti možemo uticati u većoj mjeri nego na druge, što zavisi od

koeficijenta urođenosti pojedine sposobnosti, spolu i životnoj dobi i nekim drugim

karakteristikama.

Na razvoj snage može se efikasno djelovati tokom cijelog života, dok se na razvoj

sposobnosti kao što su brzina i koordinacija, može najviše uticati u ranom djetinjstvu. Motorni

faktori su one komponente kojima se opredeljuju motoričke sposobnosti kao latentne

dimenzije ličnosti. Riječ je, naime, o sposobnostima koje učestvuju u rješavanju motoričnih

zadataka ili, još preciznije, sposobnostima čija je osnovna karakteristika da se aktiviraju

upravo pri rješavanju motoričkih zadataka (snaga, brzina, izdržljivost koordinacija,

pokretljivost).

Motoričke sposobnosti karakteriše određeni stepen urođenosti čime se, na izvjestan način,

ograničava mogućnost da se posredstvom fizičkog vježbanja značajnije uvećaju. Ovo svakako

ne znači da se na sposobnost sa većim koeficijentom urođenosti uopšte ne može uticati, već je

to samo upozorenje da se pri njihovom usmjerenom razvoju, odnosno transformaciji, nužno

moraju uvažavati i određene zakonitosti. Od posebnog je značaja da ove sposobnosti imaju

zakonitu krivulju ili dinamiku razvoja. Pokazalo se da se maksimalni prirodni razvoj

pojedinih motoričkih sposobnosti postiže u različito vrijeme tj. u različitim uzrasnim dobima.

Period koje karakteriše značajnije promjene u razvoju pojedinih sposobnosti i osobina,

uobičajeno se nazivaju "kritični" ili "senzitivni".

Bez obzira na različita shvatanja pojma motoričkih sposobnosti i brojnost različitih

termina koji se koriste u stručnoj literaturi sigurno je da „nivo fizičkih sposobnosti je veličina

koja karakteriše fizičke (motoričke) mogućnosti određenog organizma“ (Arunović i sar.

1992).

9

2.2.1. Razvijanje motoričkih sposobnosti

Termin „razvoj motorike“ definisan je kao povezanost razvoja pokreta s godinama

(Aaltonen i sar., 2015). Razvoj kretanja obuhvata dinamiku rasta, sazrijevanja (maturacija) i

adaptacije kinetičkog sistema koji se događaju u cijelom sistemu tijela. Motorički razvoj

uključuje sticanje i usavršavanje osnovnih modela kretanja koji su često opisivani i kao

osnovne motoričke vještine. Podijeljeni su na lokomotorne, nelokomotorne i manipulativne

vještine. Ti se osnovni modeli integrišu u više specijalizovane i složene motoričke vještine.

Naprimjer, trčanje i istovremeno dostizanje bačene loptice uključuje sve tri kategorije

temeljnih obrazaca kretanja, te ih promiče u više specijalizovane vještine koje su

karakteristične za mnoge igre i sportove (Dodig, 1998).

Motoričke se vještine mogu objasniti kao rezultat procesa i konačnog rezultata

odgovarajućeg kretanja. Proces se odnosi na tehniku provođenja određenog kretanja u smislu

njegovih komponenti (kruženje kuka, djelovanje ruku i djelovanje nogu) i posebnih

mehaničkih elemenata (ugao podizanja u skoku, dužina poluga i uglovi u određenim zglobnim

tijelima). Rezultat se, s druge strane, odnosi na ishod čina, npr. udaljenost do koje je dijete

skočilo, vrijeme potrebno za neku aktivnost, i druge slične mjere na kraju motoričkog

djelovanja. Proces i rezultat izvedbe motoričke kretnje u pozitivnoj su korelaciji. Osobe koje

postižu dobre rezultate obično pokazuju i zavidno znanje tokom procesa motoričke vještine, i

obrnuto. Isto tako, i proces i rezultat motoričke vještine mogu se poboljšavati kroz

individualan rast i razvoj te kroz vježbu i pouku (Malina, Bouchard i Bar-Or, 2004). Faktori

koji nisu povezani s rastom ali mogu pridonijeti razlikama u motoričkoj izvedbi jesu

motivacija, mogućnost podučavanja i učenja, tjelesna aktivnost u slobodnom vremenu i

kulturalno okruženje. Motivacija ima značajan udio u izvođenju motoričkog pokreta.

Dobar motorički proces, prema spomenutim autorima, s niskim nivoom motivacije

donijet će loš konačan rezultat dok u uslovima povećane motivacije loš motorički proces

može završiti dobrim završnim motoričkim rezultatom.

U razvoju motoričkih sposobnosti uočava se neravnomjernost, raznovrsnost,

heterohronost. Tempo i karakteristike promjena u pojedinim periodima ontogenetskog razvoja

su različiti. U različitim fazama razvoja morfo-funkcionalne promjene su različite. U morfo-

10

funkcionalnom razvoju postoje faze ubrzanog rasta i razvoja, koje se smjenjuju sa fazama

usporenijeg rasta i razvoja. Isto se dešava i u razvijanju motoričkih sposobnosti. Sa aspekta

strukture motoričkih sposobnosti karakteristični su periodi sa povećanom osjetljivošću razvoja

i periodi koje ne bi trebalo propustiti ukoliko se želi postići razvoj određenih motoričkih

sposobnosti. Periodi sa visokim tempom prirasta motoričkih sposobnosti nazivaju se

"senzitivni periodi". Karakteristični su po najvećem stepenu reakcije organizma na uticaje koji

podstiču razvijanje motoričkih sposobnosti i efikasnost motoričkog dejstva.

Etape razvoja u kojima se dešavaju značajne promjene u fizičkom razvoju i motoričkim

sposobnostima nazivaju se kritičkim periodima razvoja organizma. (Višnjić, Jovanović, i

Miletić, 2004). Kritični periodi su faze najviše realizacije potencijala organizma u ontogenezi

ili periodi u kojima specifično djelovanje na organizam izaziva određenu povišenu reakciju,

pri čemu faze u kojima se mogu postići optimalni rezultati takvog djelovanja predstavljaju

"senzitivne periode".

Kao senzibilni periodi u razvijanju motoričkih sposobnosti navode se sljedeći vremenski

intervali (Višnjić, Jovanović, Miletić, 2004):

a) maksimalna snaga: 13-14; 16-17(m) 10-11; 16-17(ž),

b) statička sila: 14-15; 16-17(m) 11-12; 14-15(ž),

c) repetitivna snaga: 11-12; 15-16(m) 11-12; 12-13(ž),

d) eksplozivna snaga: 13-15(m) 10-12(ž),

e) brzina: 7-10; 14-15(m) 7-11; 13-14(ž),

f) izdržljivost, koordinacija, preciznost: stalno,

g) ravnoteža: 9-10; 14-17(m) 8-9; 11-12(ž),

h) gipkost: stalno, 9-10; 13-16(m) 14-17(ž).

U okviru senzitivnog perioda postoji "kritična faza" u kojoj mora da dođe do podsticanja

razvijanja određenih motoričkih sposobnosti, kako bi željeni efekat bio postignut. Faze

naročitog pojačanja dinamike razvoja date osobine Gužalovski, A. A., je nazvao "kritičnim

fazama" (Gužalovski, 1984., citirano prema: Višnjić, Jovanović, i Miletić, 2004).

Neophodno je napraviti razliku između senzitivnog i kritičkog perioda razvijanja

motoričkih sposobnosti. Svaka senzitivna faza ne čini kritičku fazu, ali kritička faza je uvijek

senzitivna. Senzitivna faza označava vremenski interval koji je podobniji za djelovanja

11

spoljašnjih nadražaja, nego drugi intervali. Kritički period označava vrijeme u kome mora

doći do stimulacije ukoliko želimo da postignemo razvojne promjene. On označava zadnji

trenutak ili rok u kome je još uvijek moguće postići najveći efekat vježbanja.

2.2.2. Etape u razvijanju motoričkih sposobnosti

Opterećenja koja se duže vrijeme koriste u procesu razvijanja motoričkih sposobnosti

vremenom postaju neproduktivna, odnosno ne utiču na dalji napredak određene motoričke

sposobnosti. U ovim situacijama potrebno je mijenjati opterećenje promjenom obima ili

inteziteta vježbanja. Razlikuju se tri etape u procesu razvoja motoričkih sposobnosti:

1. Etapa početnog djelovanja na razvijanje motoričkih sposobnosti koja ima svestrani

uticaj na organizam. Uz djelovanje jedne sposobnosti ispoljava se uticaj i na ostale

sposobnosti. Organizam neadekvatno reaguje na primijenjeno opterećenje uz neekonomičnost

u radu.

2. Etapa produbljenog djelovanja u kojoj izvođenjem vježbi iste jačine objedinjuje se

djelovanje na određenu sposobnost, tako da dolazi do razvijanja komponenti motoričke

sposobnosti koju želimo da razvijemo. Organizam se prilagođava uz veću ekonomičnost u

radu.

3. Etapa neusaglašenosti opterećenja sa funkcionalnim mogućnostima organizma u kojoj

se organizam adaptirao na opterećenja tako da se određena motorička sposobnost dalje ne

razvija. Dalje vježbanje sa istim opterećenjem je u funkciji održavanja motoričke sposobnosti.

Za dalje razvijanje motoričke sposobnosti potrebno je povećati intenzitet vježbanja, obim

vježbanja ili otežavanje uslova vježbanja (Bompa, 2006).

2.2.3. Faze u razvijanju motoričkih sposobnosti

Razvijanje motoričkih sposobnosti je usmjeren proces djelovanja u osnovnoj,

pojedinačnoj, elementarnoj jedinici vježbanja. Stanje radnih sposobnosti organizma u

pojedinim fazama vježbanja utiče na nivo razvijenosti motoričke sposobnosti. Identifikovane

su četiri faze ili stanja radne sposobnosti organizma u toku vježbanja:

12

1. Faza postepenog povećavanja radne sposobnosti (zagrijavanje). Javlja se na početku

rada. Organi i organski sistemi ne dostižu u isto vrijeme neophodan funkcionalni nivo što

onemogućava usmjereno djelovanje u pravcu razvijanja motoričke sposobnosti.

2. Faza relativne stabilizacije (normalizacije) radne sposobnosti, u kojoj se rad određenog

intenziteta nesmetano odvija, čime je omogućen usmjereni razvoj odgovarajuće motoričke

sposobnosti.

3. Faza privremenog snižavanja (opadanja) radne sposobnosti, usljed pojave zamora.

Javlja se u toku ili neposredno po završetku vježbanja. Treba voditi računa o vrsti motoričke

sposobnosti, jer se neke motoričke sposobnosti kao što su snaga i izdržljivost više razvijaju u

stanju zamorenosti organa i sistema.

4. Faza povećenja radne sposobnosti (superkompenzacija) u periodu neposredno poslije

vježbanja kada se organizam oporavlja da bi nastavio vježbanje na višem nivou. U ovom

periodu dolazi do obnavljanja potencijala organizma i njegovog uvećanja-nadkompezacije.

Izlaganje organizma novom opterećenju u fazi superkompenzacije dovodi do razvijanja

odgovarajuće motoričke sposobnosti. Mehanizam superkompenzacije je reakcija organizma

na napor kroz koji se nadoknađuje i uvećava izgubljena energija u radu. Ukoliko je veći

razmak između potrošnje i nadoknade energije, utoliko je proces nadkompezacije intezivniji.

Dakle, rezultat djelovanja razvijanja neke motoričke sposobnosti zavisi od veličine

opterećenja u vježbanju ali i od intervala u kojima se ponavlja. Bitan momenat u razvijanju

motoričkih sposobnosti je učestalost nadražaja. Razvijanje motoričke sposobnosti može se

postići jedino ako se novi podražaj odnosi na tragove prethodnog nadražaja. Potrebno je da se

jedinice vježbanja ponavljaju u razmacima, tako da nova počinje u trenutku kad se organizam

nije u potpunosti oslobodio uticaja prethodne jedinice vježbanja (Bompa, 2006).

2.2.4. Struktura motoričkih sposobnosti Jedan od osnovnih problema u kineziologiji predstavlja definisanje broja i vrste

motoričkih sposobnosti, odnosno definisanje stabilnih modela. Problem definisanja strukture

motoričkog prostora komplikuje se i činjenicom da različiti istraživači iste latentne dimenzije

tumače različitim pojmovima, pa se struktura nepotrebno komplikuje. Do sada se izdvojilo

nekoliko tumačenja strukture motoričkih sposobnosti.

13

U fiziološkom tumačenju kao temelj čovjekove sposobnosti uzeta je sposobnost mišića.

Prema sposobnosti mišića nastaje prva podjela motoričkih sposobnosti čovjeka na: snagu,

brzinu i izdržljivost, jer su te sposobnosti kao fizikalne veličine i bile utvrđene na mišiću.

Kasnije, u Sovjetskom Savezu dodaju se gibljivost (fleksibilnost) i spretnost ovim osnovnim

motoričkim sposobnostima. Ova koncepcija polazi od pretpostavke da je izlazne motoričke

manifestacije moguće utvrditi samo na fiziološkim osnovama perifernog efektorskog

(mišićno-koštanog) sistema. U fenomenološkom tumačenju za utvrđivanje strukture

motoričkih sposobnosti korištena je eksplorativna metoda faktorske analize. Definisani su

faktori akcionog tipa: snaga, brzina, fleksibilnost, koordinacija, ravnoteža i preciznost.

Akcioni faktori dalje su razlučeni u specifične akcione dimenzije, kao npr. snaga-repetitivna i

statička; eksplozivna snaga-relativnog, apsolutnog i brzinskog tipa; preciznost-ciljanjem i

gađanjem; ravnoteža-otvorenim i zatvorenim očima.

Proširena su saznanja i na topološkom planu. Izdvojeni su faktori užeg obima, kao što su

snaga ruku i ramenog pojasa, snaga trupa, snaga nogu ili koordinacija cijelog tijela, ruku,

nogu itd. Posljedica ovog tumačenja je izuzetno veliki broj faktora motoričkih sposobnosti sa

različitim, teško prepoznatljivim identitetom.

Funkcionalni pristup nastoji proniknuti u funkcionalne mehanizme centralnog nervnog

sistema koji upravlja motorikom. Faza funkcionalnog usmjerenja na ovim prostorima

započeta je 1971. godine istraživanjima Kurelića, Momirovića, Stojanovića, Šturma,

Radojevića, i Viskić – Štalecove. Nažalost, još uvijek ima mnogo nepoznanica i taj model je

predmet daljih istraživanja. Dosadašnja istraživanja hijerarhijskog funkcionalnog modela

pokazuju da su hipotetski faktori fenomenološkog modela u osnovici (u prostoru prvog reda)

tog modela, a da su u prostoru drugog reda: 1) mehanizam za strukturiranje kretanja

(odgovoran za varijabilitet dimenzija koordinacije); 2) mehanizam za regulaciju tonusa i

sinergijsku regulaciju (odgovoran za varijabilitet fleksibilnosti, delimično i brzine frekvencije

jednostavnih pokreta i preciznosti); 3) mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije

(odgovoran za varijabilitet dimenzije eksplozivne snage) i 4) mehanizam za regulaciju trajanja

ekscitacije u motoričkim zonama centralnog nervnog sistema (odgovoran za varijabilitet

dimenzija repetitivne - dinamičke i statičke snage). U prostoru trećeg reda su tzv. tercijarni

faktori, kao dva hijerarhijski najviša regulativna mehanizma, i to: (1) mehanizam za regulaciju

14

kretanja - informacijska komponenta kretanja (dominira u svim onim aktivnostima u kojima se

odvijaju procesi strukturiranja, kontrole i regulacije) i (2) mehanizam za energetsku regulaciju -

energetska komponenta kretanja koja dominira u svim onim aktivnostima koja zahtijevaju

energetsku produkciju i potrošnju (Kurelić, Momirović, Stojanović, Šturm, Radojević, i Viskić-

Štalec 1975).

Uprkos pokušajima da se model eksperimentalno potvrdi (Gredelj, Metikoš, Hošek, i

Momirović, 1975), sa detaljno kolekcionisanim mjernim instrumentima, velikim i

reprezentativnim uzorkom ispitanika i vrlo egzaktnim faktorskim postupcima (prema Hošek i

Momirović, 1981) on je i dalje ostao u granicama hipoteze. Dobijeni rezultati ne potvrđuju

hipoteze formirane na temelju hijerarhijskog modela motoričkih sposobnosti i, što je još gore,

egzistenciju primarnih faktora izolovanih u mnogobrojnim istraživanjima.

Na osnovu ovog istraživanja gotovo je nemoguće postaviti hipotezu o načinu funkcionisanja

strukture centralnog nervnog sistema, lociranju "mehanizama" odgovornih za izvođenje

motoričkih zadataka, kao i svih drugih voljnih pokreta. U osnovi je moguće izvršiti podjelu

dimenzija prvenstveno s obzirom na činjenicu da li u regulacionim procesima sudjeluje kora

mozga ili ne.

Najveća slabost funkcionalnog modela je njegova suviše logična (po Hošek i Momirović,

1981) i pojednostavljena struktura. Naime, toliko se čini jednostavnim i prihvatljivim da praktično

ne dozvoljava razmišljanje u ma kojem drugom pravcu. Posebno zbog toga što su se pojavili

dokazi da funkcionalni model ima zajedničkih karakteristika sa klasičnim fenomenološkim i da ga

uključuje u sebe kao primarni nivo hijerarhijske funkcionalne strukture.

Motoričke sposobnosti posjeduje svaki čovjek, ali na različitom nivou. Nivo ispoljavanja

motoričkih sposobnosti zavisi od niza faktora kao što su: nasleđe, pol, uzrast, treniranost.

Kada govorimo o motoričkom prostoru razlikujemo dvije vrste motoričkog prostora:

manifestni i latentni. Manifestni prostor, podrazumijeva kretno ispoljavanje čovjeka dostupno

vizuelnim receptorima, neposrednom mjerenju i ocjenjivanju. Latentni prostor, podrazumijeva

izvjesne dimenzije i fizička svojstva nedostupne direktnom mjerenju ali koje je moguće

indirektno mjeriti. Latentni motorički prostor obuhvata motoričke sposobnosti čovjeka koje

učestvuju u rješavanju motoričkih zadataka i koje uslovljavaju uspješno kretanje.

15

Složen je kompleks antropoloških dimenzija. Sastoji se od više faktora koji egzistiraju u

strukturi ljudske motorike i koji su i većoj ili manjoj vezi međusobno zavisni. Osnovni

problem istraživača je definisanje broja latentnih dimenzija (motoričkih sposobnosti). Razlozi

su nesavršeni mjerni instrumenti, ispoljavanje uvijek zavisi od velikog broja faktora (ne samo

jedne motoričke sposobnosti), tjelesne kompozicije, psiholoških faktora kao što je motivacija

ispitanika u ostvarivanju dobrog rezultata.

Naprimjer, u motoričkim testovima mjeri se uvijek izlaz na koji direktan uticaj ima psihološki

profil ispitanika - dakle testom se ne mjeri samo motorička sposobnost već još "nešto" što

otežava interpretaciju.

Takođe latentna struktura motoričkih sposobnosti zavisi i od uzorka ispitanika, odnosno

njihovog uzrasta, pola i nivoa fizičke aktivnosti. Primjer za ovo imamo da na uzorku

vrhunskih sportista pojavljuju se neke latentne dimenzije kojih jednostavno nema na uzorku

standardne populacije. Poznato je da što su sportisti kvalitetniji- složenija im je motorička

struktura.

U dosadašnjim istraživanjima latentnog prostora motorike otkriveno je postojanje

određenog broja bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti. Većina autora (Zaciorski,

1975, Kurelić, 1975, Momirović, 1981, Mikić, 2000, Rađo i Malacko, 2004) se slaže da u

latentnom prostoru motorike čovjeka egzistira sedam bazičnih motoričkih sposobnosti:

koordinacija, ravnoteža, preciznost, snaga, brzina, gipkost, i izdržljivost.

Ovo ne znači da je ispitivani prostor ograničen na navedene sposobnosti, jer,

istraživanjima se možda može dokazati postojanje još nekih latentnih sposobnosti. Isto tako,

egzistencija navedenih faktora ne podrazumijeva da se oni odnose na sve uzraste, nego za

period kada je čovjekova motorika već formirana i potpuno diferencirana.

Počeci utvrđivanja strukture motoričkih sposobnosti datiraju od 40-ih i 50-ih godina

prošlog vijeka. Zasnivali su se na velikim masovnim testiranjima djece, omladine i vojske.

Zaciorski, (1975) najuticajniji autoritet iz oblasti sportske nauke i teorije sporta, glavni

konsultant olimpijskog komiteta SSSR za pitanja kondicioniranja sportista, jedan od začetnika

teorije sportskog treninga, predlaže teorijski model motoričkih sposobnosti u kome je izdvojio

7 esencijalnih fizičkih svojstava čovjeka: koordinaciju, ravnotežu, preciznost, snagu, brzinu,

16

izdržljivost i pokretljivost. Ova fizička svojstva je klasifikovao po kriterijumu tipa mišićne

kontrakcije (snage) na dinamičku snagu sa dva osnovna vida: miometrijska (koncentrična,

pliometrijska (ekscentrična, amortizujuća), izometrijsku silu i repetitivnu snagu.

Razlikuje tri tipa brzine: brzina motorne reakcije, brzina pojedinačnog pokreta i brzina

trčanja (zavisi od dužine i frekvencije koraka); dva tipa izdržljivosti: opšta (kardiovaskularna)

izdržljivost i lokalna (mišićna) izdržljivost; tri manifestacije koordinacije: koordinacija kao

sposobnost preciznog (tačnog) izvođenja brzih pokreta, koordinacija kao sposobnost brzog

učenja pokreta i koordinacija kao sposobnost motornog transfera u srodnim i nesrodnim

pokretima; dva tipa ravnoteže: sposobnost uspostavljanja ravnoteže -važna u sportskim

dostignućima (dinamička ravnoteža) i sposobnost zadržavanja ravnotežnog položaja (statička

ravnoteža); dva tipa preciznosti: preciznost bacanja (gađanja) i preciznost vođenja predmeta

(ciljanja); dva tipa gipkosti (pokretljivosti, fleksibilnosti): statička (pasivna) i dinamička

(aktivna).

Podjela motoričkih sposobnosti koju je predstavio Zaciorki (1975) ušla je duboko u

sportsku praksu i već decenijama se sportski radnici njom koriste, iako nije proistekla ni iz

jednog eksperimentalnog istraživanja.

Bompa, (1999) jedan od začetnika periodizacije treninga smatra da strukturu motoričkih

sposobnosti čine esencijalne sposobnosti: snaga, brzina, izdržljivost, koordinacija i

fleksibilnost. Ostale sposobnosti (eksplozivna snaga, brzinska izdržljivost...) predstavljaju

različit međuodnos esencijalnih sposobnosti u datoj motoričkoj aktivnosti. Tudor Bompa

smatra da svaki sport ima svoj specifičan odnos esencijalnih motoričkih sposobnosti.

On razvija strukturu motoričkih sposobnosti iz funkcija sile, snage i izdržljivosti. Na osnovu

povezanosti izvodi modalitete sile-snage-brzine (skokovi, bacanja, dizanja, ubrzanja,

usporenja), sila-izdržljivost (mišićna izdržljivost, izdržljivost kratkog, srednjeg i dugog

trajanja), brzina-izdržljivost (brzina, brzinska izdržljivost i izdržljivost).

Uočava se teškoća objašnjavanja složenih struktura motorike na osnovu samo tri

motorička svojstva, tako da isti autor naglašava razvijenu formu motoričkih sposobnosti u

kojoj razlikuje silu, izdržljivost-aerobnu i anaerobnu, brzinu, koordinaciju i gipkost, ali ne kao

nezavisne elemente, već kao relativno zavisne komponente motoričkih sposobnosti. Jačina

17

(sila) rezultiraju u izdržljivost u jačini (sili); izdržljivost i brzina u brzinsku izdržljivost;

maksimalna jačina (sila) i maksimalna brzina rezultiraju u snagu, dok snaga, brzina,

koordinacija i gipkost rezultiraju u agilnost. Agilnost kao posledica brzine, snage i gipkosti i

naglašenim koordinaciono složenim aktivnosti daje mobilnost.

Istraživanja motoričkih dimenzija ukazuju na mogućnost postojanja bazičnih motoričkih

sposobnosti na primarnom nivou i specifičnih motoričkih sposobnosti.

Gredelj i sar. (1975) na primarnom nivou razlikuju 21 sposobnost: koordinacija ruku,

koordinacija nogu, koordinacija cijelog tijela, brzina izvođenja kompleksnih motoričkih

zadataka, reorganizacija stereotipa gibanja, agilnost, koordinacija u ritmu, motorička

edukabilnost, fleksibilnost, ravnoteža otvorenih očiju, ravnoteža zatvorenih očiju, preciznost

ciljanjem, preciznost gađanjem, eksplozivna snaga, sila mjerena dinamometrom, repetitivna

snaga ruku i ramenog pojasa, repetitivna snaga trupa, repetitivna snaga nogu, statička sila

ruku i ramenog pojasa, statička sila trupa i statička sila nogu.

Metikoš, i sar. (1982) definišu 10 motoričkih sposobnosti i to: koordinacija, realizacija

ritmičkih struktura, ravnoteža, frekvencija pokreta, brzina pokreta, preciznost, fleksibilnost

(gipkost), sila, eksplozivna snaga i tjelesna snaga.

Možemo zaključiti da su brojni autori svojim naučno-istraživačkim radom došli do

prihvatljivog modela strukture motoričkih dimenzija. Tako se istraživanja motoričkih

sposobnosti mogu podijeliti u nekoliko grupa s ciljem utvrđivanja strukture cijelog

motoričkog prostora ili strukture samo nekog ili nekih segmenata motoričkog prostora i

relacija između različitih segmenata motoričkog prostora. Prvu grupu čini strukturalni model

koji određuje motorički prostor putem primarnih latentnih motoričkih dimenzija. Ovaj model

bio je osnova za funkcionalni, koji se bazira na funkcionisanju regulativnih mehanizmima

šireg obima. Ti mehanizmi interpretirani su kao mehanizam za kortikalnu regulaciju kretanja

koji zavisi od funkcije centralnog procesora, a odgovoran je prije svega za realizaciju

kompleksnih programa kretanja. Zatim, mehanizam za subkortikalni nivo kretanja te

mehanizam za regulaciju energetskog izlaza i mehanizam za selektivnu kontrolu brzine

transmisije kroz motoričke neurone, što dalje dovodi do dva nadređena mehanizma. Prvi,

mehanizam za energetsku regulaciju i drugi, mehanizam za regulaciju kretanja. Mehanizam

18

energetske regulacije primarno određuju faktori snage i brzine, a ostale motoričke sposobnosti

sadržane su unutar regulacijskog mehanizma za regulaciju kretanja.

U okviru ovih modela, u latentnom prostoru motorike, interpretirane su sljedeće do sada

istraživane motoričke sposobnosti i to: koordinacija, ravnoteža, preciznost, snaga, brzina,

fleksibilnost i izdržljivost.

Postoje i druge teorije o strukturi motoričkih sposobnosti (taksonomski i sl.), ali im se u

ovom radu neće pridavati značaj.

2.2.5. Bazične motoričke sposobnosti

Bazične motoričke sposobnosti uslovno se definišju kao latentne motoričke strukture koje

su odgovorne za beskonačan broj manifestnih motoričkih reakcija i mogu se izmjeriti i

opisati. Motoričke sposobnosti nisu važne samo za sebe, već i za razvijanje ostalih osobina i

sposobnosti. Ako se motoričke sposobnosti ne razvijaju do nivoa kojeg je objektivno moguće

postići s obzirom na genetsku limitiranost, velika je vjerovatnost da takav pojedinac neće biti

u stanju djelotvorno i s lakoćom obavljati različite svakodnevne zadatke, niti će se poticati

razvijanje ostalih osobina i sposobnosti s kojima su motorčke sposobnosti povezane. Osim

toga, navedene motoričke sposobnosti nemaju istovjetne koeficijente urođenosti, zbog čega su

neke tokom života manje, a neke više pod uticajem procesa vježbanja. Znatno su više urođene

brzina, koordinacija i eksplozivna snaga, nego repetitivna i statička snaga, pa i fleksibilnost

(Findak, 2003).

Da bi se izvršio uticaj na sposobnosti s većim stepenom urođenosti, potrebno je s

procesom transformacije početi što ranije poštujući senzitivna razdoblja za razvoj pojedinih

osobina i sposobnosti (Prskalo, 2004.).

Istraživanja motoričkih sposobnosti potvrdila su da ovaj segment nije opisan jednom ili s

nekoliko latentnih dimenzija, već se radi o složenoj strukturi kvantitativnih (snaga, brzina,

izdržljivost) i kvalitativnih (koordinacija, fleksibilnost, preciznost) svojstava (Milanović,

1997). Najveći dio trenažnog vremena u individualnom dopunskom radu provodi se upravo na

unapređenju bazičnih motoričkih sposobnosti. Osim svoje kompleksne strukture, motoričke

sposobnosti postavljaju velike zahtjeve pred sve komponente metodike sportskog treninga.

19

Čak i za male transformacijske pomake u motoričkom prostoru, potrebno je određeno

vrijeme.

Istraživanja bazičnih ili fundamentalnih motoričkih sposobnosti u mlađoj školskoj dobi te

posebno istraživanja uzročno – posljedičnih povezanosti s antropološkim statusom djece

poseban je zadatak kinezioloških istraživanja. Razlog tome je važnost bazičnih motoričkih

sposobnosti u formiranju čovjeka tokom ontogeneze koja omogućuju djeci kretanje u prostoru

i pokazuju im kako na prikladan način reagovati na različite podražaje.

Pritom nizak nivo bazičnih motoričkih sposobnosti u ranoj životnoj dobi može uticati na

sporije usvajanje specijalizovanih motoričkih znanja koja u kasnijem životu mogu imati čitav

niz negativnih posljedica.

2.2.5.1. Koordinacija

Brojni autori različito tumače koordinaciju, ali se gotovo svi slažu da je jedna od

najbitnijih bazičnih motoričkih sposobnosti. Metikoš i Hošek, (1972) te Gredelj, Metikoš,

Hošek i Momirović, (1975) koordinaciju definišu kao sposobnost izvođenja kompleksnih

motoričkih zadataka dok je Milanović, (1977) određuje kao sposobnost upravljanja pokretima

cijelog tijela ili dijelova lokomotornog aparata, koja se ogleda u brzom i preciznom izvođenju

složenih motoričkih zadataka, odnosno brzom rješavanju motoričkih problema. Koordinacija

je sposobnost da se složena kretna situacija programira i izvede efikasno što je moguće

približnije tom programu, odnosno sposobnost izvođenja složenih pokreta po zadatom modelu

(Višnjić, Jovanović, Miletić, 2004).

Za koordinaciju je odgovoran jedan od najsloženijih mehanizama, odnosno mehanizam

za struktuiranje kretanja. Osnovne karakteristike koordinisanog pokreta su: pravilnost,

pravovremenost, racionalnost i stabilnost. Koeficijent urođenosti je visok i iznosi h² = .80

(Mikić, 2000).

Kao veoma složena, kompleksna motorička sposobnost smatra se jednim oblikom

motoričke inteligencije, ogleda se u brzom i preciznom izvođenju složenih motoričkih

zadataka, odnosno brzim rješavanjem motoričkih problema čiji je osnovni aspekt sposobnost

izvođenja kompleksnih kretanja u prostoru. Za rješavanje zadataka, u kojima se manifestuje ta

sposobnost, bitna je sinhronizacija viših regulacijskih centara nervnog sistema s perifernim

dijelovima sistema za kretanje (Mikić, 2000).

20

Koordinacija je zastupljena u svim sportovima, a posebno se ističe u sportovima u kojima su

kretnje polistrukturalne i kompleksne (npr. sportska gimnastika, umjetničko klizanje,

akrobatika, sportske igre, borilački sportovi i sl.).

U sportu se razlikuju: bazična (opšta, generalna) i specifična (sportska) koordinacija.

Bazične koordinacione sposobnosti su posebno značajne za početnike.

Koordinacija u situacionim uslovima se definiše kao sposobnost realizacije da se sportske

tehnike, umne, i druge sposobnosti, efikasno povežu u sportski sklop sposobnosti, koji je

tipičan za kretanje u sportu.

S razvijanjem koordinacije potrebno je započeti samim uključenjem djeteta u sportski

program, dok neki stručnjaci smatraju da nikada nije prerano započeti s razvijanjem

koordinacijskih sposobnosti. Ukoliko govorimo o dobnim granicama tada bi najbolje bilo

otprilike s kretanjem djeteta u školu (iako su napredni programi sa djecom predškolske dobi

pokazali opravdanost ranijeg sistematičnog uticaja na razvijanje koordinacije)

Koordinacioni sklop se sastoji od niza specijalnih sposobnosti koje su genetski uslovljene i po

funkciji samostalne. Kao takve one se odlikuju malom mogućnošću za međusobne transfere.

Osnovu koordinacionog sklopa čine sljedeće sposobnosti (Hirtz, 1985):

1. Povezivanje je sposobnost da se pojedini pokreti dijelova tijela, pojedine faze pokreta

povezuju u jednu jedinstvenu sportsku tehniku, kojom se rješava konkretan tehnički

zadatak, npr. povezivanje pokreta ruku i glave pri podbacivanju lopte za serviranje u

odbojci.

2. Orijentacija je psihički proces kojim se sportista fizički orijentiše u prostoru i

vremenu u odnosu na značajne orijentacione tačke i akcije (na mehaničke elemente

sporta). Osnovne orijentacione tačke u sportu su mreža, linije, zone, trajektorija leta

lopte, akcije protivnika (u napadu i odbrani) i akcije saigrača (primjer za odbojku).

Orijentacija se bazira na brzoj selekciji primljenih informacija i donošenju odluka o

zauzimanju određene pozicije prema orijentacionim tačkama.

3. Diferencijacija je sposobnost koja se zasniva na psihičkom procesu, za ''finu''

usaglašenost strukturnih elemenata jedne tehnike, pri čemu se postiže visok stepen

tačnosti i ekonomičnosti akcije. U praksi se označava kao ''osjećaj'' za loptu, za

vrijeme ili prostor itd.

21

4. Reakciona sposobnost je izražena brzom primjenom sportskih tehnika na neki signal,

iz spoljašnje ili unutrašnje sredine. Poznata je uloga varki (finti) u sportskim igrama.

5. Povezivanje (preobražaj) je sposobnost da se u treniranju ili na takmičenju program

postupaka prilagodi prema novonastaloj situaciji.

6. Sposobnost za ritam ogleda se u izražavanju ritmičkih pokreta i kretanja, pri čemu se

ističu dvije osnovne karakteristike: a) da se jedan oblik spoljašnjeg, zadatog, ritma

uspješno antropomotorički reprodukuje i b) da se postojeći, naučen, specifičan ritam

aktivnosti ili pokreta svjesno reprodukuje u sportskim akcijama, te je on za sport

značajniji (Hirtz, 1985).

Nićin, (2000) koordinaciju definiše kao svrsishodno, vremensko i prostorno organizovanje

pokreta u jednu cjelinu. Takođe kaže da se pod koordinacijom kao bazičnom motoričkom

sposobnošću podrazumijeva suština složenih kretanja, pri čemu u ostvarivanju tih kretanja u

određenoj mjeri i odnosu učestvuju i druge motoričke sposobnosti. Rezultati dosadašnjih

istraživanja ukazuju na tri jasno definisane dimenzije subprostora koordinacije, koje su

identifikovane kao: - faktor motoričke edukatibilnosti, - faktor motoričke inteligencije, -

faktor mišićne koordinacije.

Pod prostorom koji pokriva faktor motoričke edukatibilnosti podrazumijeva se

sposobnost pojedinca za brzo učenje novih motoričkih algoritama tj. obrazaca izvođenja

prostih i složenih kretnih struktura. Pod prostorom koji pokriva faktor motoričke inteligencije

podrazumijeva se sposobnost pojedinca za dobro opažanje prostora, oblika, razlika u

oblicima, rasporeda i položaja oblika u prostoru, sa predviđanjem njihovih kretnji i na osnovu

svih datih informacija adekvatan način reakcije u skladu sa efikasnim rješavanjem aktuelne

problemske situacije.

Pod prostorom koji pokriva faktor mišićne koordinacije podrazumijeva se sposobnost

pojedinca da efikasno i sinhrono ekscitira i uključi određenu mišićnu grupu sa svim njenim

motornim jedinicama, kao i da sinhronizuje rad između različitih mišićnih grupa u funkciji

izvođenja pokreta tj. date, proste ili složene kretne strukture (Nićin, 2000).

22

U praksi su definisana dva vida koordinacije: -opšta koordinacija (spretnost),

podrazumijeva sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka koji pripadaju kategoriji

prirodnih oblika kretanja (razne kombinacije trčanja, puzanja, penjanja, skokova, kotrljanja

...itd), - specifična koordinacija (spretnost), podrazumijeva sposobnost izvođenja složenih

motoričkih zadataka koji pripadaju kategoriji profesionalnih oblika kretanja (odnosno

predstavljaju tehnike specijalnog fizičkog obrazovanja).

U latentnom prostoru koordinacije definisano je više dimenzija kao što su: koordinacija

rukama, koordinacija nogama, koordinacija cijelim tijelom, spretnost, okretnost, agilnost,

brzina promjene pravca kretanja, opšta statička koordinacija, opšta dinamička koordinacija,

fina koordinacija tijela, gruba koordinacija tijela, tajming, tempo, koordinacija u ritmu,

balansiranje objektima, reorganizacija stereotipnih kretanja, brzina izvođenja kompleksnih

motoričkih zadataka, motorička inteligencija i drugo. Kao što se može primijetiti,

koordinacija je veoma kompleksna motorička sposobnost, a manifestuje se u svakom pokretu

i kretanju čovjeka (Nićin, 2000).

Koordinacione sposobnosti djece su znatno ispod nivoa razvijenosti koordinacionih

sposobnosti odrasle osobe. Motorne akcije su difuzne. Aktivnosti usmjerene ka određenom

cilju zahtijevaju napor i koncetraciju. Izvođenje poželjnih pokreta prate mnogi suvišni pokreti

koji ometaju osnovnu tehniku poželjnog pokreta. Za pokrete nogu značajna je unakrsno-

recipročna intervencija. Simetrični pokreti nogu izvode se kratkotrajno uz veliki napor i brzo

prelaze u pojedinačne unakrsne pokrete. Posebno pogodan period za razvoj okretnosti je od 6

do 14 godina. Orijentacija u prostoru razvija se od 6 do 17 godina, ritmičko izvođenje pokreta

od 6 do 14 godina, koordinacija pokreta od 7 do 13 godina, a neročito u periodu od 7 do 10

godina. Reakcija na audiovizulene nadražaje razvija se od 7 do 12 godina, sposobnost

razlikovanja pokreta od 7 do 15 godina, motoričko prilagođavanje od 8 do 15 godina, a

naročito od 9 do 12 godina. U periodu od 8-13 godine kod djece se povećava tačnost

diferenciranja pokreta u svim zglobovima, da bi se u periodu od 14-15. godine smanjila za 1-

3%. U ovom periodu analiza prostornih parametara se pogoršava, da bi od 16-17. godine se

ponovo stabilizovala i dostigla vrijednosti odrasle osobe. Kod djece od 5-10 godina tačnost

izvođenja pokreta je manja nego u sledećim periodima razvoja. Najsavršenija kontrola

mišićnog naprezanja je u periodu od 15-17 godina. Najbrži prirodni priraštaj koordinacije je u

23

periodu od 9-13. godine kada djeca ispoljavaju veliku sposobnost za brzo usvajanje novih i

složenih pokreta.

Do zastoja dolazi u periodu puberteta. Koordinacija pokreta se može poboljšati

vježbanjem. Nivo razvijenosti ove sposobnosti utiče na usavršavanje drugih raznovrsnih

kretanja. Sposobnost usvajanja novih pokreta je veća ukoliko je veći i bogatiji fond kretnih

iskustava (motoričkih formi) kod jedne osobe (Bompa, 2000 citirano prema: Kukolj, 2006).

Razvoj koordinacije i okretnosti povezan je sa razvojem nervnog sistema koji od 6-te

godine iznosi 60%, a do 12-te godine 90%, u odnosu na ukupan razvoj nervnog sistema, tako

da je senzitivni period za razvoj koordinacije od 6 do 12 godina, a kritički period od 6 do 8

godina. Proces usmjerenog razvoja koordinacije više je pitanje usavršavanja kretanja nego

motoričkih sposobnosti.

Treba istaći da programi vježbanja u različitim sportskim aktivnostima, u bazičnom dijelu

imaju opšti karakter, dakle baziraju se na koordinaciji, odnosno na formiranju motornog

iskustva (Bompa, 2000, citirano prema: Kukolj, 2006).

2.2.5.2. Ravnoteža

Definicije ravnoteže kao bazične motoričke sposobnosti vrlo su bliske kod brojnih autora

od kojih će biti navedene samo neke. Sposobnost ravnoteže podrazumijeva održavanje

ravnotežnog položaja u stanju relativnog mirovanja-statička ravnoteža i u kretanju-dinamička

ravnoteža. Nju ne treba shvatiti kao sposobnost održavanja položaja već kao sposobnost brzog

vraćanja u ravnotežni položaj, nakon njegovog narušavanja u uslovima mirovanja ili u

uslovima kretanja (Kukolj, 2006).

Ravnoteža je sposobnost očuvanja stabilnog položaja tijela kod raznolikih pokreta

(Višnjić, Jovanović,Miletić, 2004). Ravnoteža je sposobnost zadržavanja tijela u mehaničkom

položaju, težištem iznad podnožne površine (labilna ravnoteža) pri čemu profil položaja tijela

može biti različit, mada se obično misli na onaj koji je približan normalnom uspravnom stavu

(Matić, 1978). Ravnoteža je sposobnost održavanja tijela u izbalansiranom položaju (u

ekvilibrijumu) (Kurelić i sar. 1975).

24

Ravnoteža je neophodna za održavanje svakog stava ili položaja. Iako je veoma rijetko

dominantna u sportskim aktivnostima, ravnoteža kao motorička sposobnost učestvuje u svim

čovjekovim pokretima i kretanjima.

Pravilno funkcionisanje ravnoteže omogućava ljudima da jasno vide dok se kreću,

orijentišu u prostoru, poštuju gravitaciju, određuju pravac i brzinu kretanja, i da po

automatizmu vrše korekciju položaja i održavaju stabilnost tijela u različitim uslovima i

aktivnostima (Shumway, 2001, citirano prema: Rodić, 2000).

Ravnoteža je velikim dijelom genetski uslovljena.

Za percipiranje vlastitog položaja u prostoru kao receptor služi vestibularni aparat, koji

se nalazi u lavirintu unutrašnjeg uha, odgovoran za smjer djelovanja sile teže, ubrzanje,

usporenje i rotaciju tijela.

Sposobnost da sportista stoji, hoda, stane je razvijena pomoću koncentracije (fokusiranja)

na centar gravitacije i može biti naučena i sačuvana relativno brzo.

Kao primjere možemo navesti: stajanje na jednoj nozi, hodanje i stajanje na dasci za

ravnotežu (balans na dasci tj. dasci za proprioceptivni trening), stajanje na disku za trening

agilnosti, hodanje unatraške sa zatvorenim očima, skokovi na trampolinu sa zaustavljanjem

("smrzavanje").

Ne treba puno vremena odvojiti da bi se vježbala ravnoteža; nekoliko minuta, 2-3 puta

sedmično s naglaskom na izvođenje ujutro i na početku treninga kada su sportisti spremni i

odmorni. To je vrijeme kada su nervni sistem i mišići sposobniji shvatiti strukturu pokreta

koji se koristi pri treningu ravnoteže. Za razvoj ravnoteže potrebno je učestalo ponavljati

radnje. Sportovi u kojima je ravnoteža značajnije zastupljena su: sportska gimnastika,

akrobatika, skateboarding, snowboarding, surfing, jedrenje na dasci i sl.

Razlikujemo statičku i dinamičku ravnotežu.

Statička ravnoteža je sposobnost kontrole posture, tj. zadržavanje statičke pozicije tijela i

uspravnog stava u stojećem stavu. Statička ravnoteža je definisana zadacima u kojima treba

statičkim naprezanjem savladati vanjske sile zadržavajući zadani položaj, a dinamička

ravnoteža je definisana zadacima u kojima se u toku kretanja savladavaju sile što remete

održavanje ravnotežnog položaja.

25

Dinamička ravnoteža je sposobnost pravovaljanog odgovora tijela na promjene ravnoteže

i predviđanje promjena pri pokretu tijela. Dinamička ravnoteža važna je u hodu i trčanju, a

posebno u sportskim aktivnostima.

Poravnanje različitih dijelova tijela u odnosu na neku drugu tačku u bilo kom trenutku je

držanje tijela. Kretanje tijela (hodanje) je u osnovi proces prenosa centra ravnoteže s jedog

dijela tijela na drugi (s jedne noge na drugu) u seriji gubitaka ravnoteže.

Osnovu fiziološkog mehanizma održavanja ravnoteže čine: miotički refleks, tetivni

refleks, alfa i gama neuralni sistem. Fiziologija ravnoteže je proces koji se zasniva na sistemu

međusobnih sadejstava više sistema, organa, pa čak i njihovih pojedinih dijelova (Hannaford,

2007).

Senzorni sistem ravnoteže čine:

1. Vestibularni sistem odnosno sistem koji daje referentne podatke potrebne za kontrolu

posturalnog njihanja i dinamičke ravnoteže. Nalazi se u unutrašnjem uhu i predstavlja

sistem receptora, koji pruţaju informacije o pokretu glave. Vestibularni aparat je

simetričan parni organ i zato će njegova ukupna reakcija zavisiti od funkcije oba lavirinta

uha. Vestibularni aparat se sastoji iz statičkog i dinamičkog dijela, od koji je prvi stariji i

reaguje na promjene u odnosu na pravac zemljine teže i linearna ubrzanja, dok drugi

reaguje prvenstveno na rotaciona ubrzanja, ali i druga promjenljiva kretanja u raznim

pravcima. Sastavljen je iz pet komponenti: a) Perifernog receptornog aparata, koji se

nalazi u unutrašnjem uhu i odgovoran je za pretvaranje pokreta i pozicija glave u neuralnu

informaciju. b) Centralnih vestibularnih jedara koja čine neuroni u moždanom stablu koja

su odgovorna za prijem, intergraciju i raspodjelu informacija za kontrolu motorne

aktivnosti kao što su pokreti očiju i glave, posturalni refleksi i refleksi zavisni od

gravitacije i prostorne orijentacije. c) Vestibulo-okularnih veza koje polaze od

vestibularnih jedara i utiču na kontrolu pokreta oka. d) Vestibulo-spinalne veze koja

koordiniše pokrete glave, aksijalne muskulature i posturalne reflekse. e) Vestibulo-talamo-

kortikalne veze odgovorne za svjesnost percepcije pokreta i prostorne orijentacije.

2. Vizuelni sistem je sistem koji ima važnu ulogu u pružanju informacija o tome gdje je

tijelo u prostoru, kako brzo se kreće i koje su moguće prepreke. Glavni doprinos

vizuelnog sistema održavanju ravnoteže, je pružanje informacija o životnoj okolini i

lokaciji, smjeru i brzini kretanja pojedinca. Vestibularni stimulusi iz uha kontrolišu

26

aktivnost mišića pokretača očne jabučice, kako bi čulo vida kod svake promjene položaja

glave u toku redovnih aktivnosti, kao što je hodanje i trčanje, zadržalo adekvatan položaj

u odnosu na vizuelni cilj.

Pokreti očiju koji se generišu aktivacijom vestibularnog sistema, ostvaruju se preko

vestibulo-okularnog refleksa. Vestibularni stimulusi iz lavirinta kontrolišu aktivnost mišića

pokretača očne jabučice, kako bi se održala stabilna slika na retini pri svakoj promjeni

položaja glave u toku normalnih aktivnosti. Primarni cilj vestibularnog sistema je da spriječi

pomjeranje slike na retini u toku rotacije glave. Sistemi koji sprečavaju pomjeranje slike sa

retine su: sistem za glatko praćenje, optokinetički sistem i vestibulo-okularni refleks (VOR).

Najveći dio prirodnih pokreta glave predstavlja kombinaciju linearnih i angularnih

(ugaonih) akceleracija, zbog čega polukružno-kanalni i otolitsko-okularni refleksi moraju da

funkcionišu zajedno (kanalno-otolitska interakcija) kako bi osigurali stabilnu sliku na retini.

Kod rotacionog kretanja, glava se pokreće u odnosu na tijelo koje miruje, a kod translacijskog

kretanja, pomjera se cijelo tijelo (uključujući i glavu). VOR se ostvaruje stimulacijom

polukružnih kanala u toku angularne (ugaone) rotacije - rotacioni (angularni) vestibulo-

okularni refleks i stimulacijom otolita u toku pravolinijske akceleracije ili naginjanja glave u

odnosu na smjer gravitacije - linearni (translacijski) vestibule-okularni refleks. VOR se

ostvaruje brzo, s latencijom do 15 ms, dok je vizuelno-okulomotorna kontrola sporija, sa

latencijom od 150 do 200 ms.

3. Somatosenzorni sistem koji je od ključne važnosti jer uključuje informacije iz kože,

zglobova i vibracionih senzora, koji daju informacije o položaju tijela. Presudna uloga

somatosenzornog sistema za ravnotežu i motoričku kontrolu, je davanje informacija

vezanih za kontakt i položaj tijela. Kožni receptori daju informacije o dodiru i

vibracijama, na svaki mehanički podsticaj na površinu tijela. Receptori u mišićima daju

informacije o poziciji udova i tijela. Kontrola kretanja zavisi o stalnim i tačnim

informacijama iz somatosenzornog sistema. Zato je somatosenzorni sistem presudan za

ravnotežu i motoričku kontrolu, jer daje informacije vezane za kontakt tijela sa tlom i

informacije o položaju tijela. Kožni receptori daju informacije o dodiru i vibracijama, na

svaki mehanički podsticaj na površinu tijela, koji boravkom u bestežinskom stanju

značajno slabi. Receptori u mišićima daju informacije o poziciji udova i tijela.

27

U ostale faktore koji utiču na ravnotežu, pored glavnih sistema koji pružaju informacije i

korektivne radnje u odnosu na držanje tijela i stabilnost, spadaju mišićna snaga i

samopouzdanje, adaptivna senzorna interakcija.

Eferentni organi vestibulo-spinalnih refleksa su antigravitacioni mišići. Kontrolišući

uspravan položaj u odnosu na dejstvo gravitacije, vestibulospinalni refleksi stabilizuju položaj

glave u toku statike i dinamike. Vestibularni sistem ima uticaja na tonus mišića i održavanje

balansa glave i tijela preko dva velika descedentna puta kičmene moždine, lateralnog i

medijalnog vestibulospinalnog trakta. Sinergistički motorni odgovor se sastoji u tome da

vizuelne, vestubilarne i somatosenzorne informacije moraju biti integrisane i koordinisane na

takav način da neuralne naredbe za držanje tijela mogu gotovo trenutno da isprave odstupanje

ravnoteže stabilizirajući mišiće na nogama i trupu. Kada ljudi, bilo koje dobi, nisu sigurni u

svoju ravnotežu, imaju tendenciju da proizvode više globalnih mišićnih kontrakcija, odnosno

da koriste one mišiće koji ne doprinose održavanju ravnoteže. Za razliku od stanja stabililne

ravnoteže u kojoj se prijem i obrada vestibularnih i vizuelnih informacija obavlja, uz pomoć

relativno nezavisnih kontrolnih sisteme, istovremeni prijem informacija iz sva tri senzorna

sistema otežava komunikaciju i zahtijeva interakciju kontrolnih sistema. Zato je adaptivna

senzorna interakcija od ključnog značaja za stabilizaciju položaja, jer neke od informacija

koje pruža vid, propriocepcija, i vestibularni sistem mogu da budu netačne u određenim

uslovima (Hannaford, 2007).

Prvi osjetilni sistem koji se razvija u djeteta je vestibularni sistem koji kontroliše osjet

kretanja i ravnoteže te se smatra najznačajnijim sistemom koji utiče na svakodnevno kretanje i

djelovanje protiv gravitacije (Hannaford, 2007).

Kod djece ravnoteža se razvija u svakodnevnim aktivnostima kroz igru i kretanje kada je

u pitanju održavanje ravnoteže u normalnom uspravnom položaju. Ravnoteža je bitna za

učenje i usavršavanje svih tehnika –statička sposobnost ravnoteže, osjećanje položaja je osnov

svih kretnih akcija bez obzira iz kog položaja se započinju (stojećeg, sjedenja, ležanja, sa

glavom naniže...).

28

2.3. Struktura kretnih sadržaja elementarnih igara

Elementarne igre zbog njihove raznovrsnosti, karakteristika, prednosti, važnosti, uticaja

nije jednostavno definisati, no ipak, to su sve one vrste igara koje za primarni cilj imaju

razvijanje i održanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, primjenom različitih prirodnih

oblika kretanja. Elementarne igre za razliku od ostalih vrsta, tipova igara (npr. sportskih igara,

društvenih igara, igara učenja i dopunskih – situacijskih igara) nemaju strogo definisana,

ustaljena pravila.

Pravila i sadržaji koji se u elementarnim igrama primjenjuju su jednostavnijeg karaktera i

mogu se prilagođavati s obzirom na čitav niz kriterija, o kojima posebno treba voditi računa

prilikom odabira elementarne igre, a to su :

- dob igrača – posebno vodeći računa o njihovoj: hronološkoj i biološkoj dobi,

razvojnim i senzibilnim fazama;

- pol;

- postavljeni i definisani ciljevi i zadaci za pojedini sat i/ili dio sata;

- nivo motoričkih i funkcionalnih sposobnosti;

- raspoloživ prostor (dvorana, igralište, bazen, klizalište, snijeg, …);

- materijalne mogućnosti (rekviziti, sprave, pomagala,…);

- želje i potrebe – igru koju su zavoljeli i prihvatili treba ponavljati uzastopce nekoliko

dana za redom. Nove igre ne treba često mijenjati jer je za svaku igru potrebno

određeno vrijeme dok se igrači s njom upoznaju, dok je shvate i zavole ili ne prihvate.

Struktura kretnih sadržaja elementarnih igara zasniva se na prirodnim oblicima

kretanja (Sekulić, Metikoš, 2007), a podijeljena je u odnosu na :

• Savladavanje prostora (valjanja, kotrljanja, puzanja, hodanja, trčanja);

• Savladavanje prepreka (poskoci, skokovi, preskoci, naskoci, saskoci,

preskakivanja, penjanja i spuštanja, provlačenja);

• Savladavanje otpora (dizanja, nošenja, guranja, vučenja (povlačenja), upiranja,

višenja (visovi);

• Manipulacija rekvizitima (bacanja, hvatanja, dodavanja, vođenja, žongliranja).

29

U izboru igara posebnu pažnju treba dati izboru i distribuciji sadržaja koji se primjenjuju

u pojedinoj igri. Važan je princip postupnosti izborom od jednostavnijih prema složenijima

sadržajima, osiguravajući optimalnu izmjenu rada i odmora. Prejednostavni i prelagani

sadržaji nedovoljno će igrače motivisati i igra neće zadovoljiti svoji cilj. Kada su sadržaji

preteški bilo u motoričkom i/ili intelektualnom aspektu igrači ponovo gube motivaciju, želju i

nadu za mogućnošću pobjede nad protivnicima. Nužno je da su sve primjenjive sadržaje u

pojedinoj igri svi igrači u potpunosti savladali kako bi ravnopravno mogli učestvovati u

njihovom provođenju.

Jedino će primjeren izbor sadržaja za najuspješnije i najmanje motorički sposobne igrače

omogućiti ravnopravnu borbu u kojoj će svi imati jednake šanse za uspjehom i pobjedom.

Pobjednik nužno ne mora biti jedan pojedinac, naprotiv što su igrači mlađi izbor takvog tipa

igre najčešće neće biti prihvaćen.

Provođenje raznovrsnih elementarnih igara na dječji organizam imaju izuzetan i gotovo

uvijek je pozitivan uticaj i vrijednost kako: fiziološki – svako učestvovanje u igri pozitivno

djeluje na razvoj i djelotvornije funkcionisanje respiratornog i kardio-vaskularnog sistema,

metabolizma, lokomotornog i mišićnog sistema; psihološki – kroz igru se uči i usmjerava

kontrola i samokontrola emocija i doživljaja; vaspitni – kroz igru u kojoj se izmjenjuju

pobjede i porazi uče se: poštovanju, priznajući protivnikov uspjeh, prihvatanjem poraza

razvija se "sportski duh"; svako nepoštivanje pravila, svaki uzrok sa sobom donosi neku

posljedicu, kroz igru uče "šta se smije a šta ne! ".

Klasifikacija i podjela elementarnih igara je vrlo raznolika ovisno o autorima koji su ih

obrađivali (Vukotić, Kramaršek, 1951, Koritnik, 1978, Nemec, 2009) na igre za razvoj

pojedinih motoričkih sposobnosti (koordinacije, ravnoteže, preciznosti, brzine, snage,

fleksibilnosti); na igre koje se primjenjuju u različitim godišnjim dobima; na igre definisane

prostorom (igralište, u dvorani, u vodi, na bazenu, ...); na igre definisanih rekvizitima i

pomagalima (loptama, vijačama, švedskim klupama, ljestvama…); na organizacijski

definisane igre (pojedinačne, u parovima, ekipne, štafetne,…); na primjenjivost igara

različitim dobnim kategorijama i sl.

30

2.4. Elementarne igre za razvijanje koordnacije kod mlađeg školskog uzrasta

Najbitniji faktori koordinacijskih sposobnosti su: prostorno vremenska orijentacija, ritam,

brzina reakcije i kinestetička diferencijacija (Hirtz 1985). Skup koordinacijskih sposobnosti

formira se vrlo rano i njihov trening treba započeti kad to nalažu senzitivne faze razvoja

pojedinih sposobnosti. Kinestetičku diferencijaciju kao sposobnost najbolje je razvijati u dobi

od 7. - 11. godina starosti (Hirtz, 1985.) i nema specifičnih spolnih razlika u razvoju ove

sposobnosti kod dječaka i djevojčica u ovoj dobi.

Prostorna orijentacija se razvija relativno kontinuirano cijelo ovo razdoblje, no u

razdoblju od 7-9 godine ima poseban značaj na koordinacijske sposobnosti, te nakon 10

godine starosti ova se sposobnost gleda kroz osnovnu strukturu motorike (Meinel, 1977,

Hirtz, 1985.).

Organizacija kod razvijanja koordinacije kod djece starosne dobi od 6.-10. godina, mora

imati višestrani pristup. Sadržaji koji se koriste u treniranju koordinacijskih sposobnosti djece

odnose se na prirodne oblike kretanja i opšta kineziološka znanja, a u svemu tome dominantu

ulogu ima organizovanje i provođenje različitih elementarnih igara. Navedene igre imaju

širok spektar u kojima se realizuju različite radnje, imaju različit takmičarski karakter i uticaj

na koordinacijske sposobnosti učesnika.

Primjeri igara:

a) Pronađi položaj

Sadržaj:

Djeca slobodno trče po dvorani, te na znak trenera moraju zauzeti zadani položaj (sjedni,

legni na trbuh/leđa, stoj na jednoj nozi, čučni, lezi na bok...). Igra se može igrati i na ispadanje

tako da iz igre ispada dijete koje pogriješi ili zadnje napravi postavljeni zadatak.

Potrebni rekviziti za igru: Def, udaraljke

Metodičke napomene: Ova igra se najbolje vodi defom, jer se na taj način najbolje kontroliše

brzina kojom djeca trče. Nakon prestanka zvuka defa zaustavljaju se i slušaju koji će zadatak

trener zadati. Tako se kod zahtjevnijih zadataka npr. "lezi na trbuh" izbjegnu nekontrolisana

bacanja i mogućnosti ozljede nosa, brade.

31

b) Grudvanje

Sadržaj:

Teren u dvorani je jednom graničnom linijom podijeljen na dvije polovine. Zadatak je da se

na tako označenom prostoru dvije jednako podijeljene ekipe međusobno gađaju spužvastim

loptama.

Potrebni rekviziti: Spužvaste lopte različitih veličina

Varijante i metodičke napomene: Igra se može igrati na ispadanje da pogođeno dijete ispada

(ili ima 2 života).

Druga varijanta igre je da djeca određeno vrijeme prebacuju lopte iz svoje polovine igrališta

na protivničku polovinu igrališta (prebacivati mogu i rukama i nogama). Nakon zaustavljanja

igre od strane voditelja pobjednička ekipa je ona koja na svojoj polovini terena ima manje

lopti.

c) Promijeni loptu

Sadržaj:

U ovoj igri djeca trčeći vode različite lopte po dvorani (nogometnu loptu nogom, rukometnu,

košarkašku ili odbojkašku loptu vode rukama). Na dogovoreni znak (npr. zvižduk), mijenjaju

loptu u posjedu.

Potrebni rekviziti: Koriste se različite lopte (košarkaške, rukometne, nogometne,

odbojkaške...)

Varijante i metodičke napomene: Zadatak je vremenski ograničen, a određuje ga voditelj. Igra

se može igrati i na ispadanje i to tako da se igra provodi s manjim brojem lopti, djeca koja na

početku nemaju loptu trče bez lopte po dvorani. Igra se može otežati tako da pri izmjenama

lopte dva puta uzastopno ne smiju uzeti istu (ostave nogometnu pa da opet uzmu drugu

nogometnu). Radi sigurnije provedbe prilikom izmjena lopti zahtijevati da se lopte prije same

izmjene zaustave.

d) Četveronožni nogomet

Sadržaj:

32

Ova igra se odvija na strunjači. Sa svake strane strunjače postavljeni su ili označeni golovi.

Djeca se dijele u dvije ekipe podjednakih motoričkih znanja. Svaka ekipa ima svoju boju

dresa kako bi se djeca raspoznavala na terenu.

Potrebni rekviziti: Koriste se različite lopte (košarkaške, rukometne, nogometne,

odbojkaške...)

Igra se igra loptom raznih dimenzija. Djeca se kreću u položaju upora stražnjeg. Ukoliko u

igri učestvuje veći broj igrača, u igru se ubacuju dodatne lopte. Cilj igre je zabiti gol

dodavajući loptu saigračima, ali isključivo u uporu stražnjem. Nije dozvoljeno hvatanje lopte

rukama, podizanje, kolutanje ni udaranje.

Ova vježba služi za razvijanje statičke snage ruku i trupa, ponajviše mišića opružača

podlaktice, ali i za razvoj opšte koordinacije. Te mišićne grupe i ta vrsta koordinacije posebno

su bitni kod djece koja se bave sportom.

e) Rukomet na koljenima

Sadržaj:

Na strunjači su postavljeni golovi. Djeca su podijeljena u dvije ekipe podjednakih motoričkih

znanja i sposobnosti. Svaka ekipa ima svoju boju dresa kako bi se lakše raspoznavali na

terenu. Djeca se isključivo moraju kretati u klečećem položaju. Igra se igra loptom raznih

dimenzija. Ukoliko u igri učestvuje veći broj igrača u igru se ubacuju dodatne lopte. Cilj igre

je u klečećem položaju, dodavajući se sa saigračima zabiti gol. Koljena se ne smiju dizati, a

dijete koji vodi loptu smije napadati samo jedan učesnik. Ovom igrom razvija se opšta

koordinacija i brzina.

f) Lovac i klokani

Organizacija: Igra se provodi u dvorani i vanjskim igralištima

Potrebni rekviziti: Lopte za vođenje

Sadržaj:

Djeca vode loptu rukometnim načinom po dvorani. Učitelj nakon 30-ak sek. prozove jedno

dijete imenom, te to dijete za zadatak lovi ostalu djecu krečući se sunožnim poskocima te

držeći loptu u ruci. Ostala djeca bježe od lovca isto tako poskakujući samo im se lopta nalazi

između nogu (otežano). Ulovljen je onaj koga lovac dotakne s loptom i on se mora sjesti na

33

pod. Kraj igre objavljuje trener, a uspješnost lovca se procjenjuje prebrojavanjem ulovljene

djece.

Metodičke napomene: Igra se može igrati s više lovaca

g) Lovac u šumi

Organizacija: Igra se može igrati i u dvorani i na igralištu.

Potrebni rekviziti: Spužvasta lopta

Sadržaj:

Jedan igrač je izabran za "lovca". Ostali igrači su divljač: srne, zečevi itd. Lovac u ovoj igri

pokušava loptom pogoditi nekog od igrača i pogođeni postaju "lovci-pomagači". Važi samo

direktan pogodak. Zadatak pomagača je da dobacuju lovcu loptu, jer jedino lovac ima pravo

da gađa. U sljedećoj igri lovac je onaj igrač koji je zadnji ostao slobodan.

Metodičke napomene: Nije dozvoljeno gađanje u glavu (opasnost od ozljede).

h) Poplava

Organizacija: Igra se provodi u dvorani

Potrebni rekviziti: Opremljena dvorana sa spravama

Sadržaj:

Djeca se slobodno kreću po dvorani. Na znak voditelja koji izgovara 1.zadatak: "poplava"

djeca se moraju popeti na neku visinu, 2. zadatak- "kiša" moraju pronaći nekakav krov, 3.

zadatak- "snijeg" usprave se i u mjestu rade bočne poskoke, 4. zadatak- "sunce" vesele se

izvodeći ritmičke pokrete.

Metodičke napomene: Igra se igra na ispadanje ako netko od djece pogriješi ili zadnji izvede

zadatak.

Ova igra zahtijeva da voditelj mora konstruisati krovove da bi se djeca ispod njih mogla

skloniti, a ujedno moraju biti sigurna i čvrsta da se ne sruše. Takođe mjesta predviđena za

penjanje moraju biti osigurana sa strunjačama zbog mogućeg pada.

34

2.5. Elementarne igre za razvijanje ravnoteže kod mlađeg školskog

uzrasta

Jedna od egzistencijalnih psihomotoričkih sposobnosti je ravnoteža. Svako uspješno

kretanje zahtijeva sigurnu ravnotežu (Hannaford, 2007).

Djeca sasvim sigurno imaju bolje "predispozicije" za razvoj ravnoteže nego odrasle

osobe, ali ih ne treba tjerati preko objektivnih granica jer postoji opasnost da se kod izvođenja

pojedinih kompleksnih zadataka dijete "blokira" za održavanje ravnoteže (Sekulić i Metikoš,

2007).

Primjeri igara:

a) Zvijezda

Sadržaj:

U ovoj igri u dvorani su postavljene niske grede i okrenute švedske klupe u poziciji

trokrake ili višekrake zvijezde. Djeca slobodno trče po dvorani oko postavljene "zvijezde" i

na znak voditelja brzo se moraju popeti na jedan od postavljenih krakova.

Potrebni rekviziti: Švedske klupe i niska greda

Varijante i metodičke napomene: Broj klupa zavisi od broja djece koja učestvuju u igri,

jer je ograničen broj djece koji se na njih može popeti (6 djece po klupi/niskoj gredi). Igra se

može igrati na ispadanje tako da dijete koje se zadnje popne ili padne s postavljenih klupa ili

grede ispada. Igra je dobra i za vježbanje ravnoteže pa jedan od zadataka može biti stajanje

samo na jednoj nozi. Važno je obavezno postaviti strunjače ispod klupa i greda radi

sigurnosti.

b) Borba pijetlova s medicinkama

Sadržaj:

Opis i pravila: "borba pijetlova s medicinkama". Djeca drže medicinku u rukama ispred

sebe i stoje na jednoj nozi. Na dati znak potiskuju jedan drugog s medicinkama i nastoje

prisiliti protivnika na gubitak ravnoteže i spuštanje noge na tlo. Motoričke sposobnosti koje se

razvijaju ovom igrom su ravnoteža i koordinacija.

35

c) Borba pijetlova

Sadržaj:

Opis i pravila: "borba pijetlova". Isto kao u prethodnoj igri, samo sad djeca imaju ukrštene

ruke na grudma, bez medicinke. Motoričke sposobnosti koje se razvijaju su ravnoteža i

koordinacija, a specifične sposobnosti su “osjećaj za protivnika“, izbacivanje protivnika iz

ravnoteže i održavanje ravnoteže.

d) Borba pijetlova na jednoj nozi

Sadržaj:

Opis i pravila: Djeca poskakuju na jednoj nozi, udarcima svojih dlanova u protivnikove

dlanove nastoje prisiliti protivnika na gubitak ravnoteže i spuštanje noge na tlo. Gubi onaj

učenik koji spusti podignutu nogu.

e) Rode i žabe

Igra se provodi u dvorani

Potrebni rekviziti: strunjače (različitih veličina), spužvaste lopte

Sadržaj:

Opis i pravila: Na sredini dvorane postave se 3-4 strunjače koje čine "bare" u kojima stoje

djeca "žabe" na obje ili na jednoj nozi. Oko tih jezera hodaju 2-3 djeteta "rode" koja hvataju

onu djecu koja napuste strunjaču. Žabe se na prostoru izvan jezera kreću sunožnim poskocima

ili poskocima na jednoj nozi, a rode mogu trčati s ispruženim rukama kojima plješću.

Uhvaćeno dijete postaje "roda", a roda postaje "žaba".

Varijante i metodičke napomene: Kod ove igre opasnost predstavlja bacanje po

strunjačama, gdje se djeca mogu ozlijediti. Zato je važno da "žabe" kad su na strunjačama

samo stoje i čekaju priliku za iskočiti iz bare.

Važno je paziti na pravilno kretanje "žaba", jer ako dijete trči odmah se smatra

ulovljenim. Takođe se igra može igrati i na ispadanje.

36

f) Slonovski nogomet

Igra se može igrati i u dvorani i na igralištu.

Potrebni rekviziti: Lopte koje su veće ali i mekše (odbojkaška lopta ili neka spužvasta)

Sadržaj:

Djeca su postavljenja u formaciju kruga i to tako da rašire noge koliko je potrebno da su

stabilni u stojećem položaju, a da pritom dodiruju stopala susjednih igrača i na taj način

zatvore postavljeni krug. Prsti na rukama su ukršteni i ruke su ispružene i služe za guranje

lopte po podu s ciljem postizanja pogotka (guranja lopte kroz noge postavljenih igrača).

Varijante i metodičke napomene: Igra se može igrati na ispadanje nakon primljenog

pogotka ili varijanta da učenik koji primi "gol" nastavlja igru tako da je u krugu postavljen

okrenut leđima prema sredini kruga.

g) Zaleđeni pauk

Igra se može igrati i u dvorani i na igralištu.

Sadržaj:

Igrači su slobodno raspoređeni po prostoru igrališta u stražnjem pogrčenom uporu

četveronoške, pauci. Jedan od igrača je zaleđeni pauk koji ostale pauke pokušava zalediti

krečući se četveronoške. Kada dodirom zaledi nekog od pauka on ustane u raskoračni stav,

odručenjem. Ostali pauci ga mogu odlediti provlačeći se kroz njegove noge, uvijek i samo s

prednje strane. Pobjednik je onaj pauk koji je najmanje puta bio zaleđen ili svi nezaleđeni

pauci nakon predviđenog isteka vremena.

h) Hvatanje konjanika

Igra se primjenjuje u dvorani

Sadržaj:

37

U ovoj igri djeca su podijeljena u parove iste tjelesne mase i motoričkih sposobnosti. Igra

se igra na strunjači. Jedno dijete nosi drugoga na leđima tako da ga čvrsto drži za

natkoljenice. Jedan par lovi, dok ostali parovi bježe. Kada par koji lovi rukom dotakne neki

drugi par njihove se uloge zamjenjuju i tada taj par preuzima ulogu lovca.

Tokom igre zamjenjuju se uloge unutar para tj. zamjenjuju se dijete koji nosi i dijete koji

je na leđima. Zamjene se moraju izvoditi brzo kako par ne bi bio ulovljen. U ovoj igri djeca

koja nose većinom razvijaju specifičnu snagu, ravnotežu, koordinaciju, agilnost i izdržljivost.

38

3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

Motoričke sposobnosti su dio opšte psihofizičke sposobnosti koje omogućavaju osnovne

kretne funkcije čovjeka i koje su odgovorne za rješavanje motoričkih zadataka. Uticaj

motoričkih sposobnosti na tjelesni razvoj i razvijanje funkcionalnih sposobnosti posredstvom

primjene kinezioloških operatora je veoma značajan. Stoga je ovaj segment čovjekovih odlika

bio stalna tema i predmet mnogih istraživača.

Akcioni faktori dalje su razdvojeni u mnogim istraživanjima u specifične akcione

dimenzije kao npr. repetitivna snaga, statička snaga, eksplozivna snaga, ili kod brzine - brzina

jednostavnih pokreta, brzina složenih pokreta, itd. Ovaj tip istraživanja proširio je saznanja i

na topološkom planu, tako da su u nekim istraživanjima izdvojeni posebni faktori užeg obima,

kao što su snaga ruku i ramenog pojasa, snaga trupa, snaga nogu ili koordinacija cijelog tijela,

koordinacija ruku, koordinacija nogu, itd.

Veliki je broj istraživanja koja se bave motoričkim sposobnostima, a ovdje će biti riječi

samo o jednom dijelu dosadašnjih istraživanja koji se prepliću sa istraživanim segmentima

ovog rada.

Mraković i Katić (1992) analizirali su karakteristike motoričkih sposobnosti na uzorku od

615 učenika prvog razreda osnovne škole. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 314 dječaka i 301

djevojčica prosječne starosti 6,5 godina i primijenjen je sistem od 12 motoričkih varijabli.

Analizom varijanse utvrđene su značajne kvantitativne razlike između učenika muškog i ženskog

pola u većini primijenjenih motoričkih varijabli. Razlike su naročito izražene u sposobnosti

eksplozivne snage, sposobnosti rješavanja kompleksnih motoričkih zadataka i aerobnoj

izdržljivosti u kojima su učenici superiorniji, te fleksibilnosti u kojoj su učenice superiornije.

Faktorskom analizom motoričkih varijabli učenika i učenica, izolovana su po 4 faktora. Kod

učenika su to: faktor generalne motoričke sposobnosti u čijoj su osnovi primarni mehanizmi

odgovorni za intenzitet i trajanje mobilizacije energije, a sekundarno mehanizam kortikalne

regulacije kretanja; zatim generalni faktor brzine; faktor aerobne izdržljivosti i faktor regulacije

tonusa i sinergijske regulacije. Kod učenica su izolovani: faktor generalne motoričke sposobnosti

u čijoj je osnovi primarna relativna snaga intenziteta ili trajanja ekscitacije, a sekundarno

sposobnost rješavanja kompleksnih motoričkih zadataka; zatim generalni faktor brzine; faktor

fleksibilnosti i faktor ravnoteže.

39

Delija i Mraković (1993) su ispitivali faktorsku strukturu motoričkih sposobnosti

učenica na uzorku od 600 desetogodišnjih djevojčica. Primjenom 27 testa za procjenu

primarnih motoričkih sposobnosti faktorskom analizom izolovano je 5 latentnih dimenzija od

kojih je prvu latentnu dimenziju bilo moguće definisati kao generalni faktor motorike, dok du

ostale 4 dimenzije slabo definisani reprezenti koordinacije, eksplozivne snage, ravnoteže,

statičke snage i donekle preciznosti. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu preispitivanja

podobnosti ukupnog seta motoričkih varijabli za nižu dob.

Blaškovć i saradnici (1993) sproveli su istraživanje s ciljem da se utvrde razlike između

bazičnih motoričkih sposobnosti dvanaestogodišnjih dječaka koji su pohađali redovnu

nastavu tjelesnog odgoja i dječaka koji su uz tjelesni odgoj redovno trenirali košarku u okviru

košarkaških pionirskih škola. Bazične motoričke sposobnosti testirane su putem 9 standardnih

testova na početku školske godine i nakon šest mjeseci. Rezultati analize varijanse pokazali su

da su obje grupe statistički značajno poboljšale bazično motoričke sposobnosti u periodu od

šest mjeseci, s tim što je eksperimentalna grupa imala bolje rezultate na oba mjerenja.

Značajno veća poboljšanja pokazala su se u testovima koordinacije i frekvencije pokreta.

Mraković i saradnici (1996) uradili su istraživanje s ciljem da se uspostavi sistem normi,

odnosno kriterijske vrijednosti važnijih antropoloških obilježja učenica i učenika na svim

nivoima obrazovanja. Istraživanje je sprovedeno na ukupnom uzorku od 2400 učenika i

učenica, od prvog razreda osnovne škole do završnog razreda srednje škole. Po svakom

godištu bilo je obuhvaćeno po 200 ispitanika. Radi egzaktnosti programiranja procesa

vježbanja, za svakog subjekta utvrđeno je aktuelno stanje navedenih obilježja te su izračunate

orijentacione vrijednosti ili norme kao poželjne vrijednosti. Orijentacione vrijednosti

kategorizovane su kao: izvrsne, iznadprosječne, prosječne, ispodprosječne i loše.

Komparativna analiza trenda razvoja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti učenica

otkriva kako u sposobnostima na koje se vježbanjem može relativno najviše utjecati, učenice

pokazuju znatno niže rezultate od učenika. Zabrinjavajuća je činjenica, da su rezultati u

indikatorima statičke snage i funkcionalnih sposobnosti učenica od 18 godina gotovo

identične rezultatima koje postižu sedmogodišnje učenice.

40

Takvi rezultati nisu uslovljeni samo specifičnostima građe ženskog spola, već je on

posljedica načina življenja tj. nedostatak vježbanja što može uzrokovati razne bolesti. Među

njima su manje razlike u onim sposobnostima koje su više genetski predisponirane kao što su

brzina, koordinacija, a tokom osnovnog obrazovanja i eksplozivna snaga. U sposobnostima na

koje je uticaj veći, veće su i razlike, posebno poslije 10-te godine. Takođe, aerobna

izdržljivost ponaša se slično razvojnim obilježjima motoričkih spsobnosti.

Božur (1997) je na uzorku od 80 učenica uzrasta 11-14 godina primjenio 24

antropometrijske varijable, 6 varijabli bazične motorike, 3 funkcionalna testa i 3 testa

psihomotorne koordinacije, sa ciljem da se utvrde strukturne osobenosti pripadnica,

odgovarajućih prirodnih taksona (morfoloških i psihomotornih) i njihove povezanosti, te da se

djevojčice svrstaju u odgovarajuće psihomotorne i morfološke taksonomske grupe.

Istraživanje je pokazalo da se u dobi 11-14 godina prepoznaje prisutnost invarijantnih

diskretnih morfoloških taksona koji se mogu označiti kao priridni morfološki taksoni.

Babin i saradnici (2001) istraživali su djelotvornost posebno programirane tjelesne i

zdravstvene edukacije na razvoj motorike kod učenika prvog razreda osnovne škole.

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 633 učenika, starosne dobi 7 godina. Učenici su

podijeljeni u dvije grupe: kontrolnu u kojoj je učestvovalo 140 dječaka i 137 djevojčica koji

su pohađali standardni program tjelesne i zdravstvene edukacije, te eksperimentalnu grupu u

kojoj je učestvovalo 184 dječaka i 172 djevojčice koji su pratili posebno programirani

program tjelesne i zdravstvene edukacije. Djeca su testirana na početku testiranog perioda, te

nakon 9 mjeseci a korištena je baterija od 12 testova motorike. Analiza promjena (korištenjem

modela razlika) ukazala je na značajno veće kvantitativne promjene u eksperimentalnoj grupi

u poređenju sa kontrolnom grupom djece. Kod dječaka, promjene su se odnosile na: test

aerobne izdržljivosti, statičke snage, fleksibilnosti, brzine, eksplozivne snage (trkačkog i

bacačkog tipa) i u ravnoteži, dok su se u djevojčica one odnosile na: test aerobne izdržljivosti,

statičke snage, eksplozivne snage (trkačkog i bacačkog tipa), fleksibilnosti, repetitivne snage,

brzine, te u ravnoteži.

Rodić (2002) je istraživao uticaj morfoloških karakteristika na motoričke sposobnosti

učenika nižih razreda osnovne škole. Uzorak ispitanika činilo je 430 učenika (203 dječaka i

227 djevojčica) nižih razreda osnovne škole. U istraživanju je korišteno 5 motoričkih i 2

morfološke varijable.Regresionom analizom utvrđeno je da između sistema morfoloških

41

karakteristika i motoričkih sposobnosti prema dobu i spolu učenika nižih razreda osnovne

škole postoje statistički značajne relacije.

Pozitivan utjecaj oba morfološka svojstva na motoričku sposobnost tipa eksplozivne

snage ukazuje da longitudinalna dimenzionalnost skeleta predstavlja biomehaničku osnovu za

efikasnu realizaciju nekih motoričkih zadataka, a da se masa tijela determiniše aktivnom

mišićnom masom. Negativan utjecaj oba morfološka svojstva na motoričku sposobnost, tipa

statičke snage, pokazuje raskorak u tjelesnom razvoju, morfološkim svojstvima i motoričkim

sposobnostima djece u tom razdoblju.

Milenković (2002) je u svom istraživanju utvrđivao razlike tjelesnog statusa učenika

sportista i učenika nesportista trećih razreda osnovne škole. Na osnovu dobivenih vrijednosti

deskriptivne statistike može se zaključiti da je usljed jednogodišnjeg bavljenja sportskom

aktivnošću došlo do pozitivnih kvalitativnih promjena u nekim varijablama koje su definisale

antropometrijski, motorički i posturalni prostor. Evidentne su promjene na mišićnoj masi što

potvrđuje eksplozivnost ramenog pojasa, korekcija ravnog stopala (jačanje uzdužnog svoda

stopala i mišića potkoljenice), smanjenje masnih naslaga. Ispitanici-nesportisti imali su više

problema sa posturalnim poremećajima (posebno poremećaji uzdužnog svoda stopala-ravno

stopalo) u odnosu na ispitanike-sportiste. Skoliotične promjene prisutne su kod obje grupe

ispitanika, ali treba naglasiti da su one ozbiljnije i težeg stepena kod ispitanika nesportista, što

potvrđuju vrijednosti t-testa. Kanoničkom diskriminativnom analizom nisu dobivene

statistički značajne vrijednosti razlika među grupama.

Pejčić i Malacko (2005). Standardna garnitura od četiri morfološke i sedam motoričkih

varijabli bila je primijenjena na uzorku 4.420 učenika (2.202 dječaka i 2.227 djevojčica), 7-11

godina starosti. Da bi se utvrdile razlike unutar i izvan grupa, primijenjena je statistička

metoda MANOVA/ANOVA. Rezultati istraživanja pokazali su da se antropometrijske i

motoričke varijable razvijaju jednako i stabilno u posmatranim starosnim grupama.

Motoričke varijable kod dječaka i djevojčica podjednako se povećavaju kroz definisane

uzraste (1-4 razred). Dječaci su postigli bolje rezulate u slijedećim varijablama: taping

rukom, skok u dalj iz mjesta, poligon natraške, čučnjevi u 60 sekundi), vis u zgibu, i test

aerobne izdržljivosti F3-trčanje 3 minute. Djevojčice su postigle bolje rezultate samo u

varijabli fleksibilnosti – duboki pretklon.

42

Babin i saradnici (2006) istraživali su djelotvornost posebno programirane tjelesne i

zdravstvene edukacije na razvoj motorike kod učenika prvog razreda osnovne škole.

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 633 učenika, starosne dobi 7 godina.

Učenici su podijeljeni u dvije grupe: kontrolnu u kojoj je učestvovalo 140 dječaka i 137

djevojčica koji su pohađali standardni program tjelesne i zdravstvene edukacije, te

eksperimentalnu grupu u kojoj je učestvovalo 184 dječaka i 172 djevojčice koji su pratili

posebno programirani program tjelesne i zdravstvene edukacije. Djeca su testirana na početku

testiranog perioda, te nakon 9 mjeseci a korištena je baterija od 12 testova motorike. Analiza

promjena (korištenjem modela razlika) ukazala je na značajno veće kvantitativne promjene u

eksperimentalnoj grupi u poređenju sa kontrolnom grupom djece. Kod dječaka, promjene su

se odnosile na: test aerobne izdržljivosti, statičke snage, fleksibilnosti, brzine, eksplozivne

snage (trkačkog i bacačkog tipa) i u ravnoteži, dok su se u djevojčica one odnosile na: test

aerobne izdržljivosti, statičke snage, eksplozivne snage (trkačkog i bacačkog tipa),

fleksibilnosti, repetitivne snage, brzine, te u ravnoteži.

Zrnzević (2006) je utvrđivala razlike u nekim motoričkim sposobnostima između

učenika i učenica trećeg razreda osnovne škole. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 197

ispitanika (100 učenika i 97 učenica). Motoričke sposobnosti procjenjivane su pomoću sedam

varijabli (vis u zgibu, skok u dalj s mjesta, bacanje medicinke, duboki pretklon na klupi,

trčanje na 30 metara iz visokog starta, trčanje na 300 metara, poligon natraške. Dobiveni

rezultati govore da se učenici i učenice numerički razlikuju. Najveća heterogenost rezultata

ispoljena je kod testova za procjenu snage ruku i ramenog pojasa (vis u zgibu), koordinacije

(poligon natraške) i eksplozivne snage ruku i ramenog pojasa (bacanje medicinke). U sistemu

primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti analizama je utvrđeno da postoji

statistički značajna razlika između učenika i učenica u korist učenika u svim testovima, osim

testa gipkosti (duboki pretklon na klupi) gdje je razlika statistički značajna, ali u korist

učenica.

Takođe je utvrđeno da učenici posjeduju veću homogenost od učenica i njihovi rezultati

kreću se u granicama očekivanih što se poklapa sa ranijim istraživanjima na ovoj populaciji.

Jurak i saradnici (2006) sproveli su longitudinalno istraživanje u vidu pedagoškog

eksperimenta. U istraživanje je uključeno 328 učenika, uzrasta 7-10 godina i koji su praćeni

tokom četverogodišnjeg školovanja. Cilj je bio utvrditi kako program dodatnih sati tjelesnog

43

odgoja utječe na njihov tjelesni i motorički razvoj. Stoga su podijeljeni na eksperimentalnu

grupu – sportski razredi i kontrolnu grupu – obični razredi. Za procjenu morfoloških

karakteristika korištene su 3 varijable i 8 varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti.

Analiza razlika između pojedinih varijabli dvije grupe mjerenih ispitanika pokazala je da

su na inicijalnom testiranju u prvom razredu kod oba spola postojale značajne razlike samo u

tri motoričke varijable (taping rukom, poligon natraške i podizanje trupa). Kod dječaka,

značajne su razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe također utvrđene za varijable:

tjelesna masa, skok u dalj iz mjesta, pretklon na klupici i izdržaj u visu zgibom, a kod

djevojčica za varijablu trčanje 600 m. Pri završnom testiranju značajne su razlike za oba

spola, u korist učenika sportskih razreda, utvrđene za 4 motoričke varijable. Kod dječaka,

značajne razlike su utvrđene kod varijabli pretklon na klupici i izdržaj u visu zgibom. Nakon

eliminacije razlike inicijalnog stanja dvaju grupa, značajne razlike između dvaju grupa na α

nivou od .05 mogu se uočiti u slijedećim motoričkim varijablama: poligon natraške (p=.001-

.047), podizanje trupa (p=.000-.048) i trčanje 600m (p=.000-.001). Dječaci su se značajno

razlikovali i u tjelesnoj težini (p=.005).

Janković i Stojiljković (2007) na uzorku od 63 dječaka trećeg razreda osnovne škole,

hronološke starosti 9 godina ± 6 mjeseci, utvrđivali su razlike u motoričkim sposobnostima

između dječaka sportista i onih koji osim redovne nastave fizičkog vaspitanja nisu imali

drugih organizovanih trenažnih aktivnosti. Cjelokupan uzorak bio je podijeljen na dva

subuzorka, od čega je grupu sportista činilo 36 učenika, a grupu nesportista 27 učenika. Za

istraživanje je korišteno 12 mjernih instrumenata za procjenu motoričkih sposobnosti. Na

osnovu rezultata dobivenih kanoničkom diskriminativnom analizom pokazalo se da postoji

statistički značajna razlika između motoričkih sposobnosti testiranih grupa, tj. u korist grupe

učenika sportista.

To dokazuje da je dobra selekcija djece za bavljenje sportom u klubovima izvršena

pravilno, a da je bavljenje sportom dalo, bez obzira na utjecaj mnogih endogenih faktora,

pozitivne rezultate.

Maleš i saradnici (2007) istraživali su učinkovitost dodatnog atletskog vježbanja na

promjene motoričkih sposobnosti sedmogodišnjih djevojčica. Ukupan uzorak od 82

djevojčice podijeljen je na kontrolnu (N=33) i eksperimentalnu grupu (N=49).

Eksperimentalna grupa je pored sedmična 3 redovna sata tjelesne i zdravstvene kulture, imala

44

dodatno tri trenažne jedinice, u trajanju 9 mjeseci. Kontrolna grupa samo je imala redovnu

nastavu. U istraživanju je korišteno 10 varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti na

početku i na kraju programa. Analizom varijanse utvrđene su razlike u korist eksperimentalne

grupe.

Bilić (2007). U svom istraživanju utvrđivao je nivoe biološkog potencijala djece na

početku osnovne škole. Uzorak od 249 dječaka mjeren je na početku prvog razreda i još 2

puta svakih 9 mjeseci. Upotrijebljeno je 14 morfoloških, 11 motoričkih i 1 mjera

funkcionalnog kapaciteta. Na osnovu diskriminativne SDA analize, prva razina identificirana

je kao slabi opći potencijal (morfološki slabiji razvoj i slabiji razvoj motoričkih dimenzija).

Druga razina identificirana je kao dobar motorički potencijal male mase (slab morfološki

razvoj, ali je motorički dosta dobar). Treća razina identificirana je kao optimalno integrirani

biološki potencijal (prosječan morfološki razvoj, a motorički i funkcionalni izvrstan). Četvrta

razina identificirana je kao dobar motorički potencijal velike mase (izvrstan morfološki, a

motorički i funkcionalni sklop je zadovoljavajući), te je u dobroj mjeri predvidiv dobar

sportski rezultat. Peta razina pokazuje iznimno veliki morfološki razvoj, a motorički i

funkcionalni slab, pa je identificirana kao neoptimizirani potencijal velikog volumena (radi se

o djeci koja imaju veliki volumen, evidentno veliku količinu masnog tkiva, vrlo lošu

koordinaciju i izdržljivost).

Obradović i saradnici (2008). Za ovo istraživanje uzet je uzorak od 1071 učenik, uzrasta

7-11 godina. Uzorak je podijeljen po kriterijumu hronološke starosti na devet subuzoraka i po

kriteriju spolne pripadnosti na dječake i djevojčice (589 dječaka i 482 djevojčice).

Primijenjena je baterija od 8 motoričkih testova. Značajnost razlika aritmetičkih sredina

unutar svake varijable po subuzorcima u odnosu na spol i hronološku starost ispitanika

utvrđena je t-testom za velike nezavisne uzorke. Ustanovljeno je da postoje razlike u nivoima

motoričkih sposobnosti dječaka i djevojčica istog uzrasta. Generalno posmatrano dječaci

manifestuju viši nivo eksplozivne snage i koordinacije u svim uzrasnim grupama posmatranog

uzorka, a djevojčice viši nivo gipkosti. Razlike u brzini frekventnih pokreta ne postoje.

Razlike u statičkoj sili i repetitivnoj snazi javljaju se periodično (pa se u uzrastu 8,50-10,49

godina primjećuju značajne razlike u ispoljavanju statičke sile ruku i ramenog pojasa u korist

dječaka, dok razlike u repetitivnoj snazi pojavljuju se samo u uzrastu 8,50-8,99, odnosno11-

11,49 godina).

45

Pejčić i sar., (2008) su izvršili istraživanje provedeno na 1028 učenika i učenica u dobi

od 7 godina u 11 varijabli koje se standardno koriste u obrazovnom sustavu (četiri

morfološke, 6 motoričkih i jedna funkcionalna.) U istraživanju je prikazano da su učenici

bolje rezultate postigli u testovima eksplozivne i statičke snage te u koordinaciji i aerobnoj

izdržljivosti. Utvrđena je i cjelokupna povezanost antropološkog prostora, odnosno značajna

povezanost morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti na aerobnu izdržljivost.

Autori ističu vaţnost izvođenja kvalitetne nastave fizičkog vaspitanja u okviru koje se

primjenjuju programi koji efikasno pridonose razvoju motoričkih i međupovezano

funkcionalnih sposobnosti.

Prskalo i sar. (2009) su sproveli transverzalno istraživanje na uzorku od 128 učenika i

117 učenica od 1. do 3. razreda osnovne škole podijeljenih na subuzorke po dobi i spolu.

Istraženo je u 19 antropometrijskih varijabli, i 12 motoričkih varijabli. Zaključak je kako

sistem motoričkih sposobnosti ne pokazuje značajne razlike opravdavajući zajedničku

organizaciju rada za dječake i djevojčice od 1. do 3. razreda osnovne škole.

Cetinić i Petrić (2010) izveli su istraživanje koje je provedeno na uzorku od 400 učenika

mlađe školske dobi. Antropometrijska mjerenja provedena su sa tri varijable dok su prostor

bazične motorike pokrivale šest varijabli te funkcionalne s jednim testom, a motorička

dostignuća procijenjena su primjenom šest varijabli. Analiza stanja motoričkih sposobnosti i

dostignuća ukazuje na napredak u velikom dijelu motoričkog prostora te je prisutna i

diferencijacija prema spolu pa dječaci postižu nešto bolje rezultate od djevojčica.

Pelemiš i saradnici (2013) su na uzorku od 255 učenika starih 12,4 godina, podijeljenih

u dva subuzorka: 136 dječaka i 119 djevojčica koji pohađaju osnovne škole u Beogradu,

izvršili istraživanje u cilju utvrđivanja kvantitativnih razlika u motoričkom prostoru. Za svaki

hipotetski motorički faktor primijenjen je po jedan motorički test propisan od strane Komiteta

za razvoj sporta Savjeta Evrope Council of Europe, (1993). Primjenom multivarijatne analize

varijanse utvrđena je statistički značajna razlika u cjelokupnom motoričkom prostoru između

dječaka i djevojčica (F=2,204; P=0,000). Pojedinačnom analizom, univarijatnom analizom

varijanse razlike su utvrđene u varijabli pretklon u sijedu u korist djevojčica, te u varijablama:

skok udalj iz mjesta, stisak šake, podizanje trupa iz ležanja, izdržaj u zgibu i varijabli čunasto

trčanje 10×5 metara u korist dječaka.

46

Fulurija i Tošić (2013) proveli su istraživanje s ciljem utvrđivanja uticaja motoričkih

sposobnosti učenika osnovnih škola na uspješno izvođenje elemenata sportske gimnastike na

tlu. Na osnovu vrijednosti koeficijenata multiple korelacije (Ro=.56) može se konstatovati da

motoričke sposobnosti (kao prediktorski sistem) na multivarijatnom nivou, statistički

značajno objašnjavaju (p=.03) postignute rezultate u uspjehu izvođenja elemenata sportske

gimnastike na tlu (TLO).

Koeficijent determinacije kriterijske varijable (DELTA) i sistem motoričkih varijabli

imaju 32% zajedničkih relacija. Ostalih 68% zajedničkog varijabiliteta u objašnjavanju

kriterijske varijable sadrže se u drugim dimenzijama antropološkog prostora koje nisu bile

predmet istraživanja u ovom radu. Rezultati parcijalnih regresionih koeficijenata (BETA) i

njena značajnost p (level) govore da su značajne pozitivne relacije sa kriterijskom varijablom

utvrđene kod brzine i statičke snage. MTAPN – taping nogom i MVISZ – vis u zgibu. Dakle,

može s konstatovati da oni dječaci koji imaju bolju brzinu pokreta donjih ekstremiteta i veću

statičku snagu, bolje rješavaju gimnastičke zadatke. Na osnovu interpretacije dobivenih

rezultata regresione analize može se konstatovati da se uspjeh u izvođenju elemenata sportske

gimnastike na tlu mogu najbolje predvidjeti brzinom pokreta donjih ekstremiteta i statičkom

snagom.

Kvesić i saradnici (2016) su u radu „Razlike u nekim antropološkim dimenzijama kod

učenika sportaša i nesportaša“ utvrđivali razlike u nekim motoričkim i funkcionalnim

sposobnosti te morfološkim karakteristikama kod učenika prvog i drugog razreda koji uz

osnovni program Tjelesne i zdravstvene kulture treniraju i neki drugi sport i učenika koji

provode samo osnovni program Tjelesne i zdravstvene kulture.

Osim deskriptivne statistike, razlike između učenika koji uz nastavu TZK imaju i dodatni

sistematizirani tjelesni aktivitet u sklopu nekog sportskog kluba ili društva i učenika koji samo

pohađaju nastavu TZK izračunate su t-testom za nezavisne uzorke (univarijantnom metodom)

i ujedno diskriminacijskom analizom (multivarijantnom metodom). Kolmogorov-

Smirnovljevim testom utvrđeno je da su sve varijable normalno distribuirane jer niti jedna nije

odstupala statistički značajno od normalne Gaussove distribucije. Nezavisnim t testom

dobivene su statistički značajne razlike u svim varijablama osim u tjelesnoj visini, masi i

pretklonu raznožno. Diskriminacijskom analizom izolirana je jedna diskriminacijska funkcija

koja statistički značajno razlikuje učenike sportaše od nesportaša. Iz dobivenih rezultata se

47

može zaključiti da su učenici sportaši snažniji, izdržljiviji, eksplozivniji i agilniji od svojih

vršnjaka nesportaša.

Džibrić i sar. (2017) su sproveli istraživanje koje je imalo za cilj da utvrdi nivo

samoprocjene motoričkih sposobnosti i afinitet prema tjelesnoj aktivnosti učenika mlađeg

školskog uzrasta. Istraživanjem je obuhvaćeno 305 ispitanika, učenika IV i V razreda

određenih tuzlanskih osnovnih škola, oba spola, starosne dobi 9-10 godina ± 6 mjeseci. Od

instrumenata je korišten anonimni anketni upitnik.

Analizirajući frekvencije odgovora u oba primijenjena seta varijabli (samoprocjene

motoričkih sposobnosti i samoprocjene sklonosti prema tjelesnoj aktivnosti) kod učenika

mlađeg školskog uzrasta može se vidjeti da je na sve pozitivne tvrdnje veća frekvencija

iskazanih odgovora. Budući da je istraživanje usmjereno na učenike koji se nalaze u

tranzicijskom periodu prelaska iz mlađeg u stariji školski uzrast gdje ga očekuju specifične

životne promjene, moguće je usvajanje nepoželjnih oblika ponašanja u šta se ubraja i

smanjenje tjelesne aktivnosti. Utvrđivanje nivoa samoprocjene motoričkih sposobnosti kao i

sklonosti prema tjelesnoj aktivnosti predstavlja prvi korak u postupku planiranja i provođenja

strategija usmjerenih na povećanje zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti djece i mladih.

48

4. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Usmjeren razvoj motoričkih sposobnosti započinje veoma rano. Najčešće se dešava

polaskom u školu, na časovima fizičkog vaspitanja. Senzitivni periodi za razvijanje većine

motoričkih sposobnosti počinju veoma rano, a mlađi školski uzrast (od 6-10) godina

"najosjetljiviji" je period za formiranje, a kasnije i razvijanje bazičnih motoričkih sposobnosti.

Upravo u tom periodu najintenzivnije adaptacije organizma na spoljašnje stimulanse (fizičku

aktivnost) časovi fizičkog vaspitanja trebali bi biti kvalitetno planirani i stručno organizovani

i vođeni. Znanja i kretne navike koje se steknu u tom periodu nenadoknadiv su faktor rasta i

razvoja. Utiču na optimalni razvoj ličnosti u cjelini, a kasnije i na održavanje zdravlja.

Prema planu i programu, nastava fizičkog vaspitanja za taj uzrast ( od I do IV razreda

osnovne škole) najčešće se realizuje putem elementarnih igara. U tom smislu veoma je važno

poštovati zakonitosti rasta i razvoja dječijeg organizma, te nivo energetskog i motoričkog

opterećenja prilagoditi razvojnim karakteristikama i potrebama za specifičan uzrast. U ovom

radu ispitivane su motoričke sposobnosti koordinacija i ravnoteža. Koordinacija je motorička

sposobnost koja zavisi od manifestacije drugih motoričkih sposobnosti (brzina, agilnost,

eksplozivnost, ravnoteža i dr.), a ravnoteža je posebno značajna s aspekta uspostavljanja i

održavanja pravilne tjelesne posture u različitim aktivnostima. Ravnoteža se posebno

manifestuje kod otvorenih i zatvorenih očiju, što govori da je u tijesnoj vezi sa prostornom

orijentacijom. Kako se one manifestuju u odnosu na uzrast 7 i 9 godina predstavlja i problem

ovog rada.

Predmet ovog istraživanja predstavljaju motoričke sposobnosti koordinacija i ravnoteža

učenika nižih razreda osnovne škole hronološke starosti 7 i 9 godina (± 6 mjeseci).

49

5. CILJ I ZADACI ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja je utvrditi postoje li razlike u ispoljavanju motoričkih sposobnosti

koordinacije i ravnoteže između učenika hronološke dobi 7 i 9 godina (± 6 mjeseci). Na

osnovu dobijenih rezultata moći će se adekvatnije i kvalitetnije kreirati motorički sadržaji,

unutar elementarnih igara, koji treba da budu stimulativni za razvoj koordinacije i ravnoteže i

primjereni motoričkoj zrelosti i razvojnoj dobi djece.

Zadaci istraživanja:

- Izvršiti odabir uzorka ispitanika,

- Testirati koordinaciju i ravnotežu,

- Izvršiti unos i obradu podataka,

- Utvrditi razlike u koordinaciji i ravnoteži između sedmogodišnjaka i

devetogodišnjaka,

- Izvršiti verifikaciju hipoteza,

- Analizirati i logizirati dobijene pokazatelje.

50

6. HIPOTEZE Na osnovu formulacije predmeta i problema istraživanja te postavljenog cilja, formulisane su sljedeće hipoteze:

H1 - Očekuju se statistički značajne razlike u ispoljavanju koordinacije između

sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

H2 - Očekuju se statistički značajne razlike u ispoljavanju ravnoteže između

sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

51

7. METODE RADA

7.1. Uzorak ispitanika

Uzorak za ovo istraživanje izveden je iz populacije učenika hronološke dobi 7 i 9 godina

sa ukupno 60 entiteta (30 učenika starosti od 7 godina i 30 učenika od 9 godina), a koji

pohađaju nastavu u Drugoj osnovnoj školi "Živinice" u Živinicama.

7.2. Uzorak varijabli

Izbor varijabli izvršen je u skladu sa ciljem i problemom u ovom istraživanju, a na

osnovu kojih se može doći do relevantnih pokazatelja diferencijacije među uzrastima, na bazi

istraživanih motoričkih dimenzija.

Koordinacija je definisana kroz testove:

- poligon natraške (MREPOL),

- osmica sa sagibanjem (MAGOSS),

- provlačenje i preskakanje (MBKPOP),

- koraci u stranu (MAGKUS),

- slalom nogama sa dvije lopte (MKLSNL),

- vođenje lopte rukom (MKAVLR).

Ravnoteža je definisana testovima:

- stajanje na obje noge poprečno na klupici sa otvorenim očima (MBAP2O),

- stajanje na jednoj nozi uzdužno na klupici za ravnotežu sa otvorenim očima

(MBAU1O),

- hodanje naprijed po niskoj gredi (MHODG),

- test flamingo (FLAM).

52

7.3. Metode, tehnike i instrumenti

Metodološki ovaj rad spada u terensko neeksperimentalno istraživanje sa metodom

prikupljanja podataka po razrednim grupama. S obzirom na to da se provodi u jednoj

vremenskoj tački spada u grupu transverzalnih istraživačkih projekata.

U radu su korištene metoda teorijske analize koja je poslužila za proučavanje relevantnih

pisanih izvora iz domena motoričkih sposobnosti, a uvid u dosadašnja istraživanja omogućio

je bolje razumijevanje istraživanih sposobnosti, odnosno koordinacije i ravnoteže koje su

istraživane ovim radom. Metoda teorijske analize pomogla je u definisanju problematike ovog

rada, takođe se bazirajući na podacima iz dosadašnjih istraživanja u ovoj oblasti.

Deskriptivnom metodom opisivana je distribucija kao i razlike u ispoljavanju koordinacije i

ravnoteže na osnovi dobijenih rezultata.

Tehnika koja je korištena u radu je testiranje. Testiranje je tehnika dolaženja do podataka

pomoću testova. Testovi se sastoje od međusobno povezanih zadataka čijim se rješavanjem

nešto mjeri ili utvrđuje. Ti zadaci u testovima su isti za sve, a precizirani su i načini njihovog

rješavanja, kao i načini ocjenjivanja postignutih rezultata.

7.3.1. Testovi koordinacije

TEST MREPOL-poligon natraške

1. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanka iznosi 3 minute.

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač.

3. Rekviziti: Štoperica, švedski sanduk, slika zadatka.

4. Opis mjesta izvođenja: Prostorija ili otvoreni prostor sa ravnim i glatkim podom

minimalnnih dimenzija 12×3 metra. Prvo se povuče linija od 1 metar (start), a

paralelno sa njom na udaljenosti od 10 metara povuče se još jedna linija (cilj). Tri

metra od linije "starta" postavljena je, okomito na smjer kretanja, tapacirana baza

švedskog sanduka. Mjesto na koje se postavi sanduk je markirano.

53

Na 6 metara od startne linije postavljen je najveći okvir sanduka poprečno na stazu i to

tako da tlo dodiruje svojom dužom stranom. Mjesto ove prepreke je također markirano.

5. Zadatak :

5.1. Početni stav ispitanika: Ispitanik zauzme četveronožni položaj( oslonjen na stopala i

na dlanove), leđima okrenut preprekama. Stopala su mu neposredno ispred linije starta.

5.2. Izvođenje zadatka: Ispitanikov zadatak je da nakon znaka "sad" četveronožnim

hodanjem pređe prostor od 10 metara savlađujući prepreke. Prvu prepreku mora savladati

penjanjem a drugu provlačenjem. U toku zadatka ispitanik niti u jednom trenutku ne smije

okretati glavu. Zadatak se izvodi 4 puta. Između pojedinih pokušaja ispitanici imaju pauzu.

5.3. Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik sa obje ruke pređe liniju

cilja.

5.4. Položaj ispitivača: Ispitivač sa štopericom u ruci hoda uz ispitanika i kontrolira

izvođenje zadatka.

6. Ocjenjivanje: Registrira se vrijeme u desetinkama sekunde, od znaka "sad" do prelaska

objema rukama preko linije cilja.ukoliko ispitanik,nakon što je s obje noge započeo

prolaženje kroz zapreku, obori zapreku, on nastavlja s provlačenjem, a okvir sanduka

postavlja ispitivač ili slijedeći ispitanik. Isto vrijedi i za prvu zapreku.

Napomena: Ukoliko ispitanik obori drugu zapreku prije nego što je s obje noge ušao u

otvor okvira, mora ga sam namjestiti i ponovo započeti provlačenje kroz okvir. Za to vrijeme

štoperica se ne zaustavlja. Ispitivač povremeno treba provjeriti stoje li zapreke na markiranim

mjestima.

7. Uputa ispitaniku: Demonstrira se samo način četveronožnog hodanja unazad i gledanje

između nogu.

Ovim zadatkom ispituje se brzina kretanja na neuobičajen način. Na moj znak "sad"

krenut ćete i pokušati što brže prijeći stazu i zapreke na njoj. Niti u jednom času ne smijete

okretati glavu. Pazite, prvu prepreku, tj niski švedski sanduk morate prijeći na taj način da ste

u trenutku kada su vam noge na sanduku, oslonjeni na ruke. Znači, najprije obje noge moraju

doći na sanduk, a tek poslije toga prelaze ruke.

54

Drugu prepreku trebate savladati provlačenjem, nastojeći to izvesti što god možete brže,

pazeći pritom da se prepreka ne sruši na vas. Ukoliko srušite zapreku, a ja vam ne kažem

"stop" što brže podignite zapreku i što brže nastavite zadatak. Isti zadatak ponovit ćete 4 puta.

Je li vam zadatak jasan? Pripremite se za početak.

Uvježbavanje: Ispitanik nema probni pokušaj.

TEST MAGOSS -osmica sa sagibanjem

1. Vrijeme rada: Ukupno trajanje testa s uputama za jednog ispitanika iznosi 8 minuta.

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač.

3. Rekviziti: 1 štoperica, dva stalka sa stabilnim postoljem, visoka barem 120 cm,

elastična traka bijele boje duga 7 metara.

4. Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi u prostoriji ili na otvorenom prostoru s

ravnom i čvrstom podlogom, minimalnih dimenzija 6x3 metra. Stalci su postavljeni na

udaljenosti od četiri metra, a između njih je razapeta elastična traka.

5. Zadatak:

5.1. Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji u poziciji visokog starta pokraj jednog

stalka, okrenut u smjeru drugoga. Prsti prednje noge su u ravnini stalka pokraj kojega stoji.

Elastična traka je zategnuta i postavljena u visini najvišeg ruba karlice ispitanika.

5.2.Izvođenje zadatka: Na znak "sad" ispitnik najbrže što može obilazi stalke slijedeći

zamišljenu liniju položenog broja 8, saginjući se svaki put ispod razapete elastične trake.

5.3. Kraj izvođenja zadatka: Nakon što ispitanik obiđe oko stalka na opisani način 4 puta

i protrči pokraj stalka koji je služio za start zadatak je izvršen. Isti se zadatak ponavlja 6 puta s

pauzom dovoljnom za oporavak.

6. Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka "sad" do momenta

kada ispitanik, nakon pravilno izvedenog zadatka,dotakne grudima zamišljenu ravninu

okomitu na razapetu elastičnu traku, a definisanu stalkom od kojega je izveden start. Upisuju

se rezultati svih 6 ponavljanja.

55

Napomena: Ispitanik ne smije prilikom prolaska ispod elastične trake doticati traku.

Ukoliko se to dogodi samo jedanput u toku izvođenja zadatka, ispitanik se upozori uzvikom

"niže", a rezultat se priznaje. Međutim, ako ispitanik dva puta pogriješi, zadatak se prekida i

ponavlja.

7. Uputa ispitaniku: Zadatak se demonstira ( start je provlak ispod razapete elastične

trake) i istovremeno objašnjava.

"Ovo je jedan od zadataka kojim se ispituje sposobnost brze procjene načina i pravca

kretanja. Zadatak započinje iz ove pozicije (pokazuje se), a sastoji se u tome da najvećom

mogućom brzinom obiđete četiri puta oko stalaka u obliku osmice, provlačeći se svaki puta

nakon obilaska oko stalka ispod bijele trake ( pokazuje se). Pazite-ukoliko dva puta u toku

izvođenja zadatka dodirnete traku, čitav zadatak ćete morati ponoviti. Ovaj se zadatak, inače,

izvodi 6 puta, sa kratkim pauzama između pojedinih ponavljanja. Je li vam zadatak jasan?

Ako jeste, možemo početi".

Uvježbavanje: zadatak se ne uvježbava.

TEST MBKPOP - provlačenje i preskakivanje

1. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanka iznosi 4 minute.

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač.

3. Rekviziti: 4 okvira od švedskog sanduka, 1 štoperica.

4. Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi u prostoriji ili otvorenom prostoru

minimalnih dimenzija 9×2 metra. .Na prostoru je označena startna linija duga 1 metar, a 7,5

metara od nje označena je linija okretišta u dužini od 1 metar.Na udaljenosti od 1,5 metar od

od startne linije postavljen je okomito na smjer kretanja prvi okvir švedskog sanduka po

dužini, zatim 1,5 metar od njega drugi okvir, 1,5 metar od njega treći okvir i 1,5 metar od

trećeg četvrti okvir. Od četvrtog okvira do linje okretišta također je 1,5 metar.

5. Zadatak :

5.1. Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji neposredno iza startne linije.

56

5.2. Izvođenje zadatka: Na znak "sad" ispitanik trči do prvog okvira, preskače ga (ili

prelazi korakom preko njega ), provlači se kroz drugi okvir, preskače treći, provlači se kroz

četvrti, prelazi potpuno liniju okretišta, okreće se za 180 stepeni i u povratku preskače četvrti

okvir (sada prvi), provlači se kroz treći, preskače drugi i provlači se kroz prvi okvir, podiže se

i pretrčava startnu liniju.

5.3. Kraj izvođenja zadatka: Prelazak svih dijelova tijela preko startne linije poslije tačno

izvedenih elemenata zadatka označava kraj izvođenja zadatka.

5.4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji bočno od pravca kretanja ispitanika, u blizini starta.

Zadatak se ponavlja 6 puta, sa pauzama dovoljnim za oporavak.

6. Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde, od znaka "sad" do potpunog

prelaska startne linije svim dijelovima tijela u povratku. Upisuju se rezultati svakog od 6

izvođenja zadatka.

Napomena: Ukoliko ispitanik sruši okvir švedskog sanduka u trenutku prije nego ga je

preskočio, ili dok nije cijelim tijelom prošao kroz njega, dužan ga je sam namjestiti i tek tada

izvršiti taj dio zadatka. Ukoliko ga sruši pri kraju izvođenja određenog dijela zadatka,

nastavlja bez zastoja, a ispitivač ili slijedeći ispitanik namješta okvir, ne ometajući rad

ispitanika. Okvir se može preskakati sunožno, jednonožno a moguće ga je preskočiti.

7. Uputa ispitaniku: "Ovo je jedan od zadataka kojim se ispituje brzina izvođenja složenih

pokreta. Stanete neposredno iza startne linije. Na znak "sad" što brže preskočite prvi okvir,

provucite se kroz drugi okvir, preskočite treći, provučete se kroz četvrti, ustanete i pretrčite

potpuno liniju okretišta, okrećete se za 180 stepeni i u povratku preskačete četvrti okvir (sada

prvi), provlačite se kroz treći, preskačete drugi i provlačite se kroz prvi okvir, podižete se i

pretrčavate startnu liniju. Pazite,ukoliko srušite okvir prije nego ste ga preskočili ili se kroz

njega sasvim provukli, morate ga sami ponovo namjestiti i kroz njega se provući ili ga

preskočiti kako treba. Ako se okvir sruši kada ste ga vi već preskočili ili se kroz njega

provukli, nastavite izvođenje zaatka bez zastajkivanja, okvir će podići pomoćnik. Okvir

možete preskskati s obje noge, prekoračenjem ili prelaženjem preko njega korakom, kako

vam najviše odgovara. Izvođenje ovog zadatka ponavljate 6 puta. Je li vam zadatak jasan?

Ako jeste, možemo početi".

Uvježbavanje: Zadatak se ne uvježbava.

57

TEST MAGKUS – koraci u stranu

1. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi 3 minuta

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač

3. Rekviziti: 1 štoperica

4. Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi u prostoriji ili na otvorenom prostoru (s

ravnim tvrdom podlogom) minimalnih dimenzija 5×2 m. Na tlu su označene dvije paralelne

linije duge 1 metar, a međusobno udaljene 4 metra.

5. Zadatak:

5.1 Izvođenje zadatka: Ispitanik stoji sunožno unutar linija bočno uz prvu liniju.

5.2. Izvođenje zadatka: Na znak "sad" ispitanik se što brže može kreće u stranu (bočni

korak-dokorak) bez križanja nogu, do druge linije. Kad stane vanjskom nogom na liniju ili

pređe preko nje, zaustavlja se i ne mijenjajući položaj tijela,na isti način vraća se do prve

linije, koju takođe mora dotakniti stopalom ili preći preko nje. Ovo ponavlja 6 puta uzastopno.

5.3. Kraj izvođenja zadatka: Kada ispitanik na opisani način pređe 6 puta razmak od 4 m i

stane na liniju ili je pređe vanjskom nogom, zadatak je završen.

5.4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji nasuprot ispitanika.

6. Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka "sad" do završetka

šestog prelaza staze od 4 m. Zadatak se ponavlja 3 puta sa pauzom dovoljnom za oporavak, a

upisuje se najbolji rezultat.

Napomena: Nema uvježbavanja, zadatak demonstrira ispitivač.

TEST MKLSNL - slalom nogama sa dvije lopte

Svrha testa: Test za procjenu koordinacije.

1. Broj ispitivača: 1 ispitivač.

2. Vrijeme rada: 8 minuta.

3. Pomagala: 1 štoperica, 5 stalaka i 2 nogometne lopte.

58

4. Opis testa: Test se izvodi na ravnoj podlozi minimalnih dimenzija 15×5 metara. Za

izvođenje ovog testa potrebno je postaviti pet stalaka na pravu liniju, tako da razmak između

svakoga bude 2 metra. Isto tako je potrebno markirati startnu liniji, ujedno i početni položaj

ispitanika, na udaljenosti od 2 metra od prvog stalka. To znači da razmak između startne linije

i posljednjeg stalka treba da bude deset metara.

Ispitanik se nalazi na startnoj liniji sa dvije nogometne lopte. Na znak mjerioca ispitanik

objema nogama vijugavo, u slalomu (između stalaka), vodi obje nogometne lopte

istovremeno. Zadatak se izvodi u oba smjera. To znači da se vođenje lopte nakon obilaženja

posljednjeg stalka nastavlja u pravcu startne linije.

4.1 Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik sa obje noge pređe startnu

liniju. Za rezultat se uzima vrijeme koje je ispitaniku potrebno za obavljanje zadtatka, od

trenutka kada dobije znak za start, do trenutka kada sa obje noge pređe ciljnu liniju.

5. Ocjenjivanje: Startna linija ujedno predstavlja i ciljnju liniju. Tačnost mjerenja se kreće

na nivou od 0,1 sekunde. Test se, zbog eventualnih problema sa kontrolom lopti, izvodi tri do

pet puta. Pri tome se bilježe svi rezultati.

TEST MKAVLR -vođenje lopte rukom

1. Opis testa: trčanje između čunjeva sa vođenjem lopte rukom.

2. Zadatak: početni položaj ispitanika – ispitanik stoji u položaju visokog starta sa loptom

u ruci iza startne linije, koji je zauzeo na znak "na mjesto" od strane ispitivača. Startna linija je

udaljena 2 m od prvog stalka, tako da je ukupna dužina staze 10 m.

3. Rekviziti: čist neklizajući pod, štoperica, metar, ljepljiva traka, 5 stalaka.

4. Izvođenje zadatka: ispitanik na znak ispitivača "sad" trči i vodi loptu što je moguće

brže između 5 stalaka koji su udaljeni jedan od drugog 2 m, vraća se istom putanjom na

startnu liniju, prelazeći obje linije sa oba stopala.

5. Kraj izvođenja zadatka: zadatak se završava kada ispitanik odradi cio ciklus trčanja.

Prilikom prolaska kroz cilj ispitanik ne smije da smanjuje brzinu.

6. Ocjenjivanje: rezultat je vrijeme potrebno za izvođenje cijelog ciklusa trčanja sa

vođenjem lopte izraženo u 0,1 s. Test se izvodi jedanput.

59

7. Broj ispitivača: jedan ispitivač.

8. Položaj ispitivača: ispitivač stoji na startu i izdaje komande "na mjesto", provjerava

položaj ispitanika, izdaje komandu “sad”. Pri tome stoji sa strane ispitanika u produžetku

startne linije. Sa znakom "sad" uključuje štopericu a isključuje je u momentu kada ispitanik

pređe ciljnu liniju.

7.3.2. Testovi ravnoteže

TEST MBAP2O - Stajanje na dvije noge poprečno na klupici za ravnotežu sa otvorenim

očima

1. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi 8 min.

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač.

3. Rekviziti: 1 klupica za ravnotežu, 1 štoperica.

4. Opis mjesta izvođenja: Test se može izvesti u prostoriji ili na otvorenom prostoru na

ravnoj podlozi, minimalnih dimenzija 4×2 m.

5. Zadatak:

5.1. Početni položaj ispitanika: Oslonjajući se o rame mjerioca desnom rukom, bosonogi

ispitanik stoji na prednjim dijelovima stopala poprečno na pregradici klupice sastavljenih

nogu. Druga ruka je priljubljena uz bedro.

5.2. Izvođenje zadatka: Kad uspostavi ravnotežu, ispitanik odmakne ruku s ramena

mjerioca, priljubi je uz bedro. Zadatak je ispitanika da zadrži ravnotežni položaj sa otvorenim

očima što duže. Zadatak se ponavlja šest puta. Između pojedinih pokušaja ispitanik ima

pauzu.

5.3. Završetak izvođenja zadatka: Zadatak se prekida ako ispitanik

- odmakne bilo koju ruku od tijela

- podigne bilo koje stopalo s predgradice

- stoji u ravnotežnom položaju 90 sekundi

5.4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji neposredno ispred ispitanika. Kada ispitanik

odmakne ruku s njegovog ramena, ispitivač se povuče nekoliko koraka unazad.

60

6. Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme u desetinkama sekunde od trenutka kada ispitanik

samostalno stoji, pa do trenutka kad naruši bilo koje ograničenje. Ako ispitanik zadrži

ravnotežni položaj 90 sekundi, zadatak se prekida, a ispitaniku se upisju rezultat 90,0. Zadatak

se ponavlja šest puta i bilježi se rezultat svakog ponavlja posebno.

Napomena: Ispitaniku je dopušteno da pri održavanju ravnoteže radi bilo kakve kretnje

tijelom, ukoliko pritom ne naruši propisana ograničenja.

7. Uputa ispitaniku: ( Uputa se daje uz demonstraciju početnog položaja, zadatka i

pogrešaka ).

"Ovo je jedan od zadataka kojim ispitujemo ravnotežu tijela. Zadatak se izvodi na sledeći

način. Stanete s obje noge poprečno na pregradici daske. Noge su pritom sastavljene, a

oslanjate se na prednje dijelove stopala. Desnom rukom oslonit ćete se na moje rame, a dlan

lijeve ruke priljubit ćete uz bedro. (Ispitivač demonstrira početni položaj uz pomoć jednog

ispitanika i usput objašnjava). Kada uspostavite ravnotežu, skinite ruku s mog ramena,

prislonite je uz bedro. Zadatak se sastoji u tome da u tom položaju zadržite ravnotežu što duže

možete. Pritom možete savijati tijelo i kliziti rukama uz bedra, ali ne smijete podignuti stopalo

bilo koje noge. U tim slučajevima zadatak se prekida. ( Ispitivač demonstrira svaku pogrešku

). Ovaj zadatak izvodi se šest puta. Je li vam zadatak jasan? Ako jeste, možemo početi".

Uvježbavanje: Nema uvježbavanja

TEST MBAU10 - Stajanje na jednoj nozi uzdužno na klupici za ravnotežu

s otvorenim očima

1. Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi 3 min.

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač.

3. Rekviziti: 1 klupica za ravnotežu, 1 štoperica.

4. Opis mjesta izvođenja: Test se može izvesti u prostoriji ili na otvorenom prostoru na

ravnoj podlozi, minimalnih dimenzija 2×2 m.

5. Zadatak:

5.1. Početni položaj ispitanika: Bosonogi ispitanik stane prednjim dijelom stopala

proizvoljne noge uzdužno na klupicu za ravnotežu, a drugom nogom dodiruje tlo. Dlanove

61

prisloni uz bedra. Izbor noge na kojoj će održavati ravnotežu prepušten je ispitanku, uz uvjet

da nakon izbora na toj nozi napravi čitav test.

5.2. Izvođenje zadatka: Zadatak ispitanika je da, nakon što podigne nogu kojom stoji na

tlu, i ostane što duže u ravnotežnom položaju na jednoj nozi s rukama prislonjenim uz tijelo.

Zadatak se ponavlja tri do pet puta. Između pojedinih pokušaja ispitanik ima kraću pauzu.

5.3. Završetak izvođenja zadatka: Zadatak se prekida ako ispitanik:

- odmakne bilo koju ruku od tijela

- dodirne nogom koja je u zraku klupicu za ravnotežu ili tlo

- pomakne stopalo noge na kojoj stoji

- dodirne nogom na kojoj stoji dasku postolja ili tlo

5.4. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji na udaljenosti od 1,5 – 2 metra od ispitanika.

6. Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme u desetinkama sekunde od trenutka kada ispitanik

digne ruke s tla, pa do trenutka kad naruši bilo koje ograničenje. Ako ispitanik zadrži

ravnotežni položaj 20 sekundi, zadatak se prekida, a ispitaniku se upisju rezultat 20,0.

Zadatak se ponavlja tri do pet puta i bilježi se rezultat svakog ponavlja posebno.

7. Uputa ispitaniku: (Uputa se daje uz demonstraciju početnog položaja, zadatka i

pogrešaka).

"Ovo je zadatak kojima se ispituje ravnoteža. Zadatak se izvodi na sledeći način. Stanite

prednjim dijelom stopala uzdužno na pregradu daske, a dlanove ruku priljubite uz bedra.

(Ispitivač demonstrira i ujedno objašnajva). Prenosite svu težinu na nogu kojom stojite na

pregradici i kad se učini da ste uspostavili ravnotežu, podignite drugu nogu s tla. Nastojte

zadržati ravnotežni položaj što duže možete. ( Kratkotrajna demonstracija zadatka ). Pazite!

Zadatak se prekida ako učinite bilo koju od sledećih radnji: ako odmaknete bilo koju ruku

od tijela, ako dodirnete nogom koja je u zraku tlo ili klupicu na kojoj stojite, ili ako

pomaknete stopalo na kojem stojite ( ispitivač demonstrira nakon upozorenja na svaku

pogrešku ). Svi ostali pokreti osim navedenih su dopušteni, ako vam pomažu da što duže

zadržite ravnotežu. Možete savijati tijelo, mahati slobodnom nogom i kliziti dlanovima uz

tijelo ali ih ne smijete odvojiti od tijela. Prije nego što počnete zadatak pokušajte kratkotrajno

62

stajati na jednoj pa na drugoj nozi. Nakon toga odlučite na kojoj nozi ćete stajati. Je li vam

zadatak jasan? Ako jeste, možemo početi".

Uvježbavanje: Ispitanik pokuša sa kratkotrajno s na jednoj i drugoj nozi, kako bi omgao

izabrati na kojoj nozi će izvoditi zadatak.

TEST MHODG - Hodanje po niskoj gredi

1. Vrijeme rada: Procijenjeno vrijeme je do 30 sekundi

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač

3. Rekviziti: Niska greda ili švedska klupa

4. Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi u prostoriji na ravnoj podlozi, minimalnih

dimenzija 2×6 m.

5. Zadatak:

5.1. Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji ispred niske grede

5.2. Izvođenje zadatka: Ispred učenika se nalazi niska greda ili okrenuta švedska klupa.

Mjerilac je bočno sa štopericom u ruci.

Zadatak učenika je hodati po spravi cijelom dužinom pogledom usmjerenim prema

naprijed.

Ispitanik stoji ispred niske grede i na znak "kreni" lagano se uspinje jednom nogom i

započinje polako koračati duž grede.

5.3. Položaj ispitivača: Ispitivač stoji bočno od grede na udaljenosti od 1,5 – 2 metra od

ispitanika.

6. Ocjenjivanje: Ako je ispitanik odmah pao na tlo ocjena je nula (0).

Ako je krenuo ali nije završio prelaz po gredici ocjena je jedan (1).

Ako pređe gredu, ali je vrlo nestabilan, skoro da pada ili se zaustavi jednom i više puta, a

prelaz grede traje više od šest sekundi ocjena je dva (2).

63

Ako pređe gredu, ali je pomalo nestabilan ili se kratko zaustavi, a prelaz traje duže od šest

sekundi ocjena je tri (3).

Ako ispitanik pređe gredu pomalo nestabilno ali u vremenu od šest sekundi ocjena je

četiri (4).

Ako pređe gredu bez zaustavljanja i kontrolisanja ravnoteže u vremenu od šest sekundi ili

ranije ocjena je pet (5).

7. Završetak izvođenja zadatka: Zadatak završava saskokom na kraju grede ili okrenute

švedske klupe. Zadatak se ponavlja jedanput.

TEST FLAM – Flamingo

1. Vrijeme rada: Procijenjeno vrijeme je do 1 minute

2. Broj ispitivača: 1 ispitivač

3. Rekviziti: Klupica za ravnotežu

Mala metalna greda dužine 50 cm, visine 4 cm i širine 3 cm. Gredica je presvučena

itisonom ili gumenom trakom maksimalne debljine 5 mm. Stabilnost grede osigurana je sa

dva poprečna stabilizatora dužine 15 cm i širine 2 cm. Štoperice su bez mogućnosti

automatskog vraćanja na "nulu".

4. Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi u prostoriji na ravnoj podlozi, minimalnih

dimenzija 2×2 m.

5. Zadatak:

5.1. Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji ispred klupice za ravnotežu

5.2. Izvođenje zadatka: "Dominatnom (boljom) nogom stanite na gredu tako da vam

uzdužna osa stopala bude pararelna sa gredicom. Slobodnu nogu,savijenu u koljenu,sa iste

strane uhvatiti rukom za gležanj. U stajanju na jednoj nozi truditi se da što duže održite

ravnotežu. Za održavanje ravnoteže možete koristiti slobodnu ruku.

Da biste zauzeli pravilan stav, pomoći ću vam tako što se možete prihvatiti za moju

podlakticu,i kada uspostavite ravnotežu pustite podlakticu u kom trenutku i počinje izvođenje

testa. Kada izgubite ravnotežu ili ispustite slobodnu nogu odnosno kad napustite gredicu

64

(padnete sa nje), uvijek se zaustavlja mjerenje vremena. Poslije svakog prekida sa mjerenjem

se nastavlja kada ponovo zauzmete pravilan ravnotežni stav do isteka jednog (1) minuta".

5.3. Položaj i uputstvo ispitivača: Ispitivač stoji ispred ispitanika

Svaki ispitanik ima pravo na jednu probu. Stanite ispred testiranog lica, a vrijeme počnite da

mjerite kada je ispitanik zauzeo traženi stav i pustite vašu podlakticu. Štopericu zaustavite

istog momenta kada ispitanik izgubi ravnotežu. Ispitaniku uvijek pomozite da ponovo zauzme

pravilan ravnotežni stav.

6. Ocjenjivanje: Vrednuje se broj pokušaja iskorištenih za održavanje ravnoteže u toku

jednog minuta.

7. Završetak izvođenja zadatka: Ako ispitanik 15 puta izgubi ravnotežu u prvih 30

sekundi test se završava, a ispitanik dobija "nulu" što znači da nije sposoban da izvrši test.

7.4. Statistička obrada

Problem i cilj istraživanja, postavljene hipoteze, kao i karakteristike i specifičnosti

analiziranog uzorka, te primjena mjernih instrumenata za dobijanje numeričkih vrijednost i

varijabli, određuju osnovne statističke metode za obradu podataka. Prema potrebama ovog

istraživanja rezultate tretiranih motoričkih sposobnosti neophodno je podvrgnuti sljedećim

statističkim operacijama i procedurama, a uz korištenje softverskih paketa SPSS i

STATISTICA.

Deskriptivnom statistikom izračunate su osnovne apsolutne i relativne mjere centralne

tendencije i varijacije univarijatnog nivoa:

- aritmetička sredina (Mean),

- minimalna vrijednost u seriji podataka (Minimum),

- maksimalna vrijednost u seriji podataka (Maksimum),

- zbir rezultata (Sum),

- raspon varijacije (Range),

- varijansa (Variance),

- standardna devijacija (Std.Dev.). Normalitet distribucije rezultata ispitanika testiran je sljedećim statističkim

65

parametrima:

- koeficijent asimetričnosti (Skewness),

- koeficijent izduženosti (Kurtosis),

- Kolmogorov-Smirnovljev test (K-S test) primijenjen je s namjerom utvrđivanja razlike

dobijenih od očekivanih teorijskih distribucija rezultata.

T-testom za nezavisne uzorke utrđivana je razlika u koordinaciji i ravnoteži između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

66

8. REZULTATI I INTERPRETACIJA

Kineziološko-antropološka tehnologija predstavlja dio kineziološke nauke koja se bavi

procedurama, organizacijom, tj. upravljanjem i obradom određene "sirovine" pomoću

pravovaljanih i svrsihodnih kineziooloških postupaka, metoda i sredstava u vidu

eksperimentalnih i situacionih tretmana u utilitarni "proizvod", tj. naučni rezultat kao ishod

takvog procesa (Malacko, 2000).

Naučna istraživanja koja potiču od ideje, a završavaju se aplikacijom rezultata

istraživanja odvijaju se putem sljedećih subsistematskih komponenti:

- Konceptualizacije istraživanja

- Kondenzacije podataka

- Operacionalizacije istraživanja

Navedene komponente interno prolaze kroz odgovarajuće faze koje opisuju konkretne

projekcije i programske zadatke.

U prezentovanoj strukturi modela tehnologije istraživanja posljednja faza subsistema

kondenzacije podataka podrazumijeva prikazivanja statističkih pokazatelja primijenjenih

analiza, nakon čega slijedi etapa operacionalizacije istraživanja koja sa sobom nosi

verifikaciju hipoteza, logiziranje i zaključivanje, te pisanje teksta kao vitalne i najosjetljivije

segmente istraživačkog rada.

Navedene faze obiluju sljedećim karakteristikama i specifičnostima:

- Prikazivanje podataka - numeričko (tabelarno) prikazivanje statistički obrađenih

podataka, koji su relevantni za logiziranje (interpretaciju) i zaključivanje.

- Verifikacija hipoteza - potvrđivanje ili odbacivanje parcijalnih pretpostavki nakon

obrađenih podataka i interpretacije, kao i afirmaciju generalne hipoteze.

- Logiziranje i zaključivanje - analiziranje (interpretacija) obrađenih podataka na

osnovu numeričkih vrijednosti (tabela), i njihovo upoređivanje i usklađivanje sa

ciljevima i hipotezama istraživanja, kao i formulisanje relevantnih zaključaka

putem selekcionisanih i sintetizovanih informacija (Malacko, 2000).

Da bi se dobili relevantni statistički pokazatelji razlika u koordinaciji i ravnoteži

između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka te interpretirali i logizirali isti,

67

primijenjene su adekvatne analize koje su razmatrane kroz navedene faze

tehnologije istraživanja u okviru dvije sekcije:

- U prvoj sekciji prikazani su i analizirani rezultati deskriptivne statistike

gdje su izračunati osnovni centralni i disperzioni parametri sa

koeficijentima za testiranje normaliteta distribucije varijabli.

- U okviru druge sekcije analizirane su razlike među izdvojenim grupama u

svrhu procjene statističke značajnosti razlika testiranih t-testom za

nezavisne uzorke.

8.1. Deskriptivna statistika

U okviru prve sekcije prezentovani su relevantni deskriptivni pokazatelji istraživanih

prostora sa posebnim naglaskom na testiranje normaliteta distribucije varijabli, čije su granice

normalne raspodjele primarni uslov pristupanju daljnjoj obradi podataka parametrijskom

statistikom.

Na temelju osnovnih centralnih i disperzionih parametara, pokazatelja normaliteta

distribucija i grafičkog prikaza grupisanja entiteta oko aritmetičke sredine u vidu histograma,

koji slikovito ilistruju frekvencije opaženih rezultata ispitanika na linearnoj mjernoj skali po

razrednim nivoima sa integrisanom normalnom Gausovom krivom distribucija očekivanih

frekvencija, utvrđene su bazične karakteristike analiziranih obilježja te su prezentovani dokazi

o ispunjenim uslovima za obradu i analizu podataka parametrijskom statistikom. Navedene

uslove reprezentuje Kolmogorov-Smirnovljev test za sve analizirane varijable pomoću kojeg

se izračunava maksimalna razlika između opažene i očekivane relativne kumulativne

frekvencije (max D), koja se upoređuje sa konstantom tj. sa dozvoljenom konvencionalnom

granicom.

Navedena razlika, uz pogrešku statističkog zaključivanja od 5%, ne bi smijela prelaziti

dozvoljenu graničnu vrijednost od 1,36/ n , pri čemu je n ukupan broj ispitanika, odnosno

1,63/ n , uzimajući u obzir strožiji nivo zaključivanja sa dozvoljenom greškom od 1%, što

upućuje na 95%, odnosno 99% pouzdanost statističkog zakjučivanja. Imajući u vidu

prezentovane uslove utvrđuje se stvarna vjerovatnoća nulte hipoteze (p), prema kojoj

distribucija rezultata ispitanika u testiranoj varijabli na odstupa statistički značajno od

normalne raspodjele. S obzirom da empirijska distribucija ne smije statistički značajno

68

odstupati od hipotetske krive, test Kolmogorova i Smirnova se ne smije pokazati kao

signifikantan, čime su dokazano ispunjeni teorijski uslovi za obradu i analizu podataka

parametrijskom statistikom.

8.1.1. Osnovni centralni i disperzioni parametri učenika 7 godina

Uvidom u dobijene rezultate koordinacije i ravnoteže učenika starosti 7 godina (Tabela

1.), a u okviru deskriprivne statistike, već samom površinskom opservacijom uočljiva je dosta

visoka homogenost istraživanih motoričkih sposobnosti. S obzirom da u cjelokupnom

analiziranom manifestnom prostoru dominiraju varijable homogenih karakteristika, generalno

možemo konstatovati da je odabrani uzorak dobar reprezentant istraživane populacije.

Normaliteti distribucija rezultata ispitanika u analiziranim varijablama testirani su na

osnovu koeficijenta asimetričnosti (Skewness) i koeficijenta izduženosti (Kurtosis), koji su

prezentovani u tabeli 1 , te primjenom testa Kolmogorova i Smirnova (K-S), čiji su parametri

sadržani u okviru grafičkih ilustracija distribucija rezultata ispitanika (Grafikoni 1).

Inspekcijom parametara zakrivljenosti (Skewness), kao pokazateljima tendecije

ravnomjernog opadanja funkcije na lijevu i desnu stranu od aritmetičke sredine, možemo

zapaziti da se sve pripadajuće varijable nalaze u dozvoljenim granicama karakterističnih za

normalan zakon raspodjele rezultata ispitanika oko aritmetičke sredine, uz umjerenu

epikurtičnu i hipokurtičnu tendenciju.

Nešto izraženiju epikurtičnu asimetriju, koja se bazira na dominaciji ispitanika u zoni

nižih vrijednosti, zabilježile su varijable za procjenu koordinacije sa testovima provlačenje i

preskakanje (MBKPOP) i vođenje lopte rukom (MKAVLR). Pošto su testovi koordinacije

vremenski utvrđivani ovo je poželjna informacija jer veći broj djece ima bolje rezultate od

prosječnih vrijednosti, odnosno posjeduju kvalitetniji nivo koordinacionih sposobnosti.

U odnosu na koeficijent izduženosti (Kurtosis) vidimo da su tri testa iz prostora

koordinacije srednje visoki odnosno mezokurtični, dok su tri leptokurtični sa izraženije

visokom distribucijom. U prostoru ravnoteže tri testa su mezokurtična, dok je jedan test sa

izraženijom visinom distribucije rezultata leptokurtičan.

69

Tabela 1: Centralni i disperzioni parametri koordinacije i ravnoteže učenika 7 godina

Descriptive Statistics

N Range Minimum Maximum Sum Mean Std.

Deviation

Variance Skewness Kurtosis

Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic

MREPOL 30 75.33 37.53 112.86 2065.29 68.84 15.93 253.67 .46 .62

MAGOSS 30 56.00 29.93 85.93 1723.78 57.46 9.44 89.09 .44 4.35

MBKPOP 30 57.40 34.06 91.46 1435.60 47.85 12.37 153.13 1.72 4.08

MAGKUS 30 18.03 27.73 45.76 1037.26 34.58 4.10 16.80 .63 .34

MKLSNL 30 94.47 59.93 154.40 2960.80 98.69 22.96 526.98 .30 -.24

MKAVLR 30 40.30 16.10 56.40 807.40 26.91 8.78 77.14 1.21 2.88

MBAP2O 30 11.20 4.53 15.73 269.42 8.98 2.74 7.50 .96 .81

MBAU1O 30 11.40 5.83 17.23 299.86 10.00 2.64 6.95 .86 .59

MHODG 30 4.00 .50 4.50 69.00 2.30 .93 .87 .36 .22

FLAM 30 22.00 .00 22.00 302.00 10.07 4.93 24.34 -.29 1.12

Valid N

(listwise) 30

Legenda: N – broj ispitanika; Range – raspon rezultata; Minimum – minimalna vrijednost rezultata; Maximum – maksimalna vrijednost rezultata; Sum – zbir vrijednosti rezultata; Mean – aritmetička sredina (srednja vrijednost rezultata); Std. Deviation – standardna devijacija (odstupanje rezultata); Variance – varijansa (kvadrirano odstupanje rezultata); Skewness – koeficijent zakrivljenosti distribucije (Gausove krive); Kurtosis – koeficijent izduženosti distribucije (Gausove krive); Valid N – ukupan broj ispitanika.

Površinskom opservacijom grafičkih prikaza distribucija frekvencija rezultata entiteta u

vidu histograma sa integrisanom očekivanom Gausovom krivom (Grafikoni 1.) možemo

zapaziti, uz manju ili veću disperziju, da navedene distribucije oslikavaju pretpostavke o

njihovom normalitetu. Navedenu konstataciju potvrđuju i testovi normaliteta distribucija

prema Kolmogorovu i Smirnovu koji su se isprofilisali kao nesignifikantni, gdje je u svim

grafikonima K-S d > 0.05.

U matematičkom pogledu to znači da maksimalna razlika između opažene i teoretske

relativne kumulativne frekvencije ne prelazi dozvoljenu graničnu vrijednost, po kojoj

distribucija rezultata ispitanika u analiziranim varijablama ne odstupa statistički značajno od

normalne distribucije.

70

Histogram: MREPOL

K-S d=,10455, p> .20; Lilliefors p> .20

Expected Normal

20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

No. of obs.

Histogram: MAGOSS

K-S d=,19481, p<,20 ; Lilliefors p<,01

Expected Normal

20 30 40 50 60 70 80 90

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

No. of obs.

Histogram: MBKPOP

K-S d=,13877, p> .20; Lilliefors p<,15

Expected Normal

20 30 40 50 60 70 80 90 100

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

16

No

. o

f o

bs.

Histogram: MAGKUS

K-S d=,09251, p> .20; Lilliefors p> .20

Expected Normal

25 30 35 40 45 50

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

No. of obs.

Histogram: MKLSNL

K-S d=,07957, p> .20; Lilliefors p> .20

Expected Normal

40 60 80 100 120 140 160

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

No

. o

f o

bs.

Histogram: MKAVLR

K-S d=,10913, p> .20; Lilliefors p> .20

Expected Normal

10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

No. of obs.

Histogram: MBAP2O

K-S d=,16964, p> .20; Lilliefors p<,05

Expected Normal

2 4 6 8 10 12 14 16

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

No. of obs.

Histogram: MBAU1O

K-S d=,15380, p> .20; Lilliefors p<,10

Expected Normal

4 6 8 10 12 14 16 18

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

16

No. of obs.

71

Histogram: MHODG

K-S d=,18189, p> .20; Lilliefors p<,05

Expected Normal

0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

No. of obs.

Histogram: FLAM

K-S d=,18091, p> .20; Lilliefors p<,05

Expected Normal

-5 0 5 10 15 20 25

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

16

No. of obs.

Grafikoni 1: Distribucije frekvencija rezultata ispitanika u vidu histograma sa očekivanom normalnom Gausovom krivom i rezultatima Kolmogorov-Smirnovljevog testa

8.1.2. Osnovni centralni i disperzioni parametri učenika 9 godina

Tabela 2 predstavlja prikaz osnovnih centralnih i disperzionih parametara, kao i normalitet

raspodjele ispitanika iz uzorka učenika starosti 9 godina. Osim pomenute tabele, u nastavku

su ilustrovani i grafički prikazi distribucije frekvencije rezultata uz normalnu Gausovu

raspodjelu (Grafikoni 2 ).

Normaliteti distribucije rezultata u analiziranim varijablama testirani su na osnovu dva

koeificijenta, i to koeificijent asimetričnosti (Skewness) i koeificijent izduženosti (Kurtosis),

prikazanih u tabeli 2.

Inspekcijom koeificijenta asimetričnosti distribucije, kao pokazatelja odstupanja ka

lijevoj ili desnoj strani u odnosu na aritmetičku sredinu, možemo zapaziti da dvije varijable iz

prostora koordinacije i jedna varijabla iz prostora ravnoteže imaju tendenciju izraženije

asimetričnosti, ali u zadovoljavajućim granicama normaliteta.

Varijable koordinacije sa izraženijom asimetrijom desile su se u testovima koraci ustranu

(MAGKUS) i vođenje lopte rukom (MKAVLR) i imaju pozitivan predznak, što govori da

veći broj učenika ima bolje vrijeme od ukupnog prosjeka testirane djece, dok je varijabla

ravnoteže sa testom flamingo (FLAM) negativnog predznaka i tendira u desnu stranu sa

većim brojem učenika iznad prosječne vrijednosti.

72

Opservacijom parametra izduženosti distribucije analiziranih podataka (Kurtosis) vidljivo

je da su četiri varijable ostvarile srednju mezokurtičnu distribuciju rezultata u odnosu na

aritmetičku sredinu, tri visoku leptokurtičnu i tri nisku platikurtičnu raspodjelu.

Tabela 2: Centralni i disperzioni parametri koordinacije i ravnoteže učenika 9 godina

Descriptive Statistics

N Range Minimum Maximum Sum Mean Std.

Deviation

Variance Skewness Kurtosis

Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic

MREPOL 30 56.70 17.00 73.70 1270.93 42.36 16.38 268.44 -.10 -1.19

MAGOSS 30 55.20 17.10 72.30 1291.50 43.05 15.71 246.78 -.43 -1.21

MBKPOP 30 63.80 12.10 75.90 1094.90 36.50 17.05 290.84 .34 -.47

MAGKUS 30 52.90 10.90 63.80 745.13 24.84 11.76 138.32 1.20 2.87

MKLSNL 30 111.30 19.80 131.10 2037.90 67.93 31.62 999.72 .08 -1.03

MKAVLR 30 30.60 7.90 38.50 565.90 18.86 6.11 37.33 1.28 2.57

MBAP2O 30 16.20 2.50 18.70 239.60 7.99 4.36 19.03 .73 .13

MBAU1O 30 15.90 2.90 18.80 246.35 8.21 4.52 20.45 .82 -.11

MHODG 30 4.00 1.00 5.00 72.80 2.43 1.10 1.22 .61 -.32

FLAM 30 14.00 .00 14.00 287.00 9.57 3.78 14.25 -1.11 1.09

Valid N

(listwise) 30

Legenda: N – broj ispitanika; Range – raspon rezultata; Minimum – minimalna vrijednost rezultata; Maximum – maksimalna vrijednost rezultata; Sum – zbir vrijednosti rezultata; Mean – aritmetička sredina (srednja vrijednost rezultata); Std. Deviation – standardna devijacija (odstupanje rezultata); Variance – varijansa (kvadrirano odstupanje rezultata); Skewness – koeficijent zakrivljenosti distribucije (Gausove krive); Kurtosis – koeficijent izduženosti distribucije (Gausove krive); Valid N – ukupan broj ispitanika.

Testiranjem razlike dobijenih od očekivanih distribucija metodom Kolmogorova i

Smirnova sadržanih u okviru grafičkog prikaza (Grafikoni 2) može se zapaziti, uz manju ili

veću disperziju, da navedene distribucije oslikavaju pretpostavke o njihovom normalitetu.

Testovi normaliteta distribucija prema Kolmogorovu i Smirnovu nisu statstički značajni

(K-S d > 0.05), što znači da maksimalna razlika između opažene i teoretske relativne

kumulativne frekvencije ne prelazi dozvoljenu graničnu vrijednost, po kojoj distribucija

rezultata ispitanika u analiziranim varijablama ne odstupa statistički značajno od normalne

distribucije.

73

Histogram: MREPOL

K-S d=,17350, p> .20; Lilliefors p<,05

Expected Normal

10 20 30 40 50 60 70 80

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

No. of obs.

Histogram: MAGOSS

K-S d=,26422, p<,05 ; Lilliefors p<,01

Expected Normal

10 20 30 40 50 60 70 80

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

No. of obs.

Histogram: MBKPOP

K-S d=,11513, p> .20; Lilliefors p> .20

Expected Normal

0 10 20 30 40 50 60 70 80

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

No. of obs.

Histogram: MAGKUS

K-S d=,15220, p> .20; Lilliefors p<,10

Expected Normal

0 10 20 30 40 50 60 70

X <= Category Boundary

0

2

4

6

8

10

12

14

No. of obs.

Histogram: MKLSNL

K-S d=,13408, p> .20; Lilliefors p<,20

Expected Normal

0 20 40 60 80 100 120 140

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

No. of obs.

Histogram: MKAVLR

K-S d=,13835, p> .20; Lilliefors p<,15

Expected Normal

0 5 10 15 20 25 30 35 40

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

No. of obs.

Histogram: MBAP2O

K-S d=,16039, p> .20; Lilliefors p<,10

Expected Normal

0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

No. of obs.

Histogram: MBAU1O

K-S d=,14236, p> .20; Lilliefors p<,15

Expected Normal

0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

No. of obs.

74

Histogram: MHODG

K-S d=,18369, p> .20; Lilliefors p<,05

Expected Normal

0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

No. of obs.

Histogram: FLAM

K-S d=,17902, p> .20; Lilliefors p<,05

Expected Normal

-2 0 2 4 6 8 10 12 14

X <= Category Boundary

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

No. of obs.

Grafikoni 2: Distribucije frekvencija rezultata ispitanika u vidu histograma sa očekivanom normalnom Gausovom krivom i rezultatima Kolmogorov-Smirnovljevog testa

8.2. T-test za nezavisne uzorke

T-test za nezavisne uzorke (Tabela 3) primijenjen je u svrhu utrđivanja razlike u

koordinaciji i ravnoteži između učenika hronološke dobi 7 i 9 godina. Statistički značajna

razlika testirana je do nivoa od p = 0.05 odnosno do 95% pouzdanosti gdje vrijednost t-testa

iznosi graničnih 1.96.

Uvidom u date parametre vidimo da se desila statistički značajna razlika u svim testovima

koordinacije između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka, na statistički strožijem nivou od p

= 0.01 i 99% pouzdanosti sa visokim vrijednostima t-testa.

U prostoru ravnoteže nije došlo do statistički značajnih razlika između učenika testiranih

uzoraka od 7 i 9 godina.

Tabela 3: T-test za nezavisne uzork

75

Legenda: T-tests; Grouping – t-test između grupa; Group 1: 7 – grupa od 7 godina; Group 2: 9 – grupa od 9 godina; Mean 7 – aritmetička sredina grupe od 7 godina; Mean 9 - aritmetička sredina grupe od 9 godina; t – value – vrijednost t-testa; df – stepeni slobode; p – nivo statističke značajnosti; Valid N 7 – ukupan broj ispitanika od 7 godina; Valid N 9 – ukupan broj ispitanika od 9 godina; Std. Dev. 7 – standardna devijacija (odstupanje rezultata u uzorku od 7 godina); Std. Dev. 9 – standardna devijacija (odstupanje rezultata u uzorku od 9 godina).

U svrhu jasnije slike razlika u koordinaciji i ravnoteži između sedmogodišnjaka i

devetogodišnjaka prezentovani su Box-Whiskerovi plotovi po grupnoj diferencijaciji za sve

primjenjene manifestne varijable (Grafikoni 3). Ovaj način grafičkog prikaza konstruisan je

na bazi tri parametra. Kvadratić reprezentuje centralnu tendenciju, odnosno aritmetičku

sredinu (Mean), pravougaonik prikazuje realnu mjeru odstupanja od aritmetičke sredine tj.

varijabilitet oko centralne tendencije (Mean ±SD), dok 95% raspona rezultata od aritmetičke

sredine (Mean±1,96*SD), označavaju horizontalne krajnje linije.

S obzirom da plotovi pružaju slikovitu ilustraciju transverzalnog presjeka navedenih

statističkih parametara koji reprezentuju pojave u cjelini, opravdano ih možemo koristiti za

brzu vizuelnu provjeru međugrupnih razlika na parcijalnom nivou.

Box & Whisker Plot: MREPOL

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

0

20

40

60

80

100

120

MR

EP

OL

Box & Whisker Plot: MAGOSS

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

0

10

20

30

40

50

60

70

80

MA

GO

SS

Box & Whisker Plot: MBKPOP

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

0

10

20

30

40

50

60

70

80

MB

KP

OP

Box & Whisker Plot: MAGKUS

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

-10

0

10

20

30

40

50

MA

GK

US

76

Box & Whisker Plot: MKLSNL

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

0

20

40

60

80

100

120

140

160

MK

LS

NL

Box & Whisker Plot: MKAVLR

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

MK

AV

LR

Box & Whisker Plot: MBAP2O

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

MB

AP

2O

Box & Whisker Plot: MBAU1O

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

MB

AU

1O

Box & Whisker Plot: MHODG

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

MH

OD

G

Box & Whisker Plot: FLAM

Mean

Mean±SD

Mean±1,96*SD 7 9

Grupa

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

22

FLA

M

Grafikoni 3: Box-Wiskerovi plotovi koordinacije i ravnoteže učenika od 7 i 9 godina

Na osnovu dobijenih i prezentovanih rezultata ovog istraživanja u potpunosti se prihvata

hipoteza H1 koja je definisana na način: H1 - Očekuju se statistički značajne razlike u

ispoljavanju koordinacije između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

77

Pošto se nisu desile statistički značajne razlike u prostoru ravnoteže odbacuje se hipoteza

H2 koja glasi: H2 - Očekuju se statistički značajne razlike u ispoljavanju ravnoteže između

sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

Mlađa školska dob je veoma važan period za sveukupan razvoj djeteta, a posebno za

razvoj fundamentalnih lokomotornih vještina trčanje, skokovi, bacanje, udaranje itd.

(Haywood i Getchell, 2009). Fundamentalne lokomotorne vještine se smatraju osnovom za

kasnije lakše savladavanje naprednijih pokreta i za uspešno učešće u fizičkoj aktivnosti, kao

što su sport i igre (Clark i Metcalfe, 2002). Zabluda je da djeca prirodno razvijaju

fundamentalne lokomotorne kompetencije kroz proces sazrevanja (Clark, 2005), već im je

potrebna i praksa i uputstvo koje im pomažu u učenju i razvoju kretnih vještina.

Mlađa školska dob je vrlo pogodan period za usvajanje velikog broja „grubih“ motoričkih

kretnji koje će se u kasnijoj fazi (npr. oko 10 godine) stabilizovati u “fina“ motorička gibanja.

Obogaćivanje motoričke informisanosti stimulacijom raznovrsnim kretnim izazovima u

periodu intenzivnog dječijeg razvoja utiče na poboljšanje motoričkih sposobnosti, a time i na

lakše savladavanje svakodnevnih kretnih izazova bilo u igri ili u organizovanoj fizičkoj

aktivnosti. Stimulacija razvoja koordinacije i ravnoteže treba da bude izrazito intenzivna

upravo u periodu od 6. te godine života, ali prema iskazanim rezultatima istraživanja i

adekvatno dozirana.

Kao što je ranije opisano koordinacija je motorička sposobnost koja obuhvata širok

spektar kretne manifestacije, a ovim istraživanjem obuhvaćena je:

- agilnost,

- reorganizacija motoričkog stereoptipa,

- koordinacija cijelog tijela,

- koordinacija nogu i

- koordinacija ruku.

Zanimiljivo je da su primjetne statistički značajne razlike u svim segmetnima testirane

koordinacije. Iskazane statistički značajne razlike u ispoljavanju koordinativnih sposobnosti

između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka ukazuju na potrebu indidvidualizacije u

planiranju sadržaja elementarnih igara, s ciljem doziranja motoričke informisanosti prema

iskazanim sposobnostima.

Sposobnost ravnoteže nije pokazala statistčki značajne razlike, te govori o njenoj

konstantnosti za taj uzrasni period.

78

Testiranje motorike u najranijoj uzrasnoj dobi i pravovremena dijagnostika mogu

umnogome pomoći u kvalitetnom kreiranju kretnih sadržaja i optimalnom doziranju

opterećenja pri organizovanom obliku fizičkog vježbanja. Pravovremeno i sistematsko

djelovanje na svestran rast i razvoj dječijeg organizma preduslov je za kasniju bolju

osposobljenost za savladavanje izazova koji slijede u procesu odrastanja i očuvanja zdravlja.

Upravo iz tog razloga od velike je važnosti da organizovana fizička aktivnost bude kreirana,

vođena i kontrolisana od strane stručno osposobljenih lica.

79

9. TEORIJSKI I PRAKTIČNI ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA

Često je teško odrediti koji će rezultati istraživanja imati čisto teorijsku ili čisto praktičnu

vrijednost, ali je izvjesno da će se neki rezultati moći relativno dobro primijeniti i u teoriji i u

praksi. Imajući u vidu predmet i cilj ovog istraživanja kao i dobijene rezultate pretpostavlja se

da će ovo istraživanje biti značajno u neposrednoj stručno-pedagoškoj praksi.

Teorijski značaj ogleda se prvenstveno u samom konceptu rada, metodološkoj

orijentaciji, prikupljenom i prezentovanom pisanom materijalu sa osloncem na dosadašnja

istraživanja problematike slične ovoj. Pored toga, istraživanje predstavlja i provjeru odabranih

metoda i tehnika u ispitivanju bitnih motoričkih sposobnosti, značajnih za ostvaranje zadataka

koji se postavljaju pred učenike Planom i programom nastave fizičkog vaspitanja.

Praktični značaj istraživanja je što su se na egzaktan način na uzrastu učenika starosti 7 i

9 godina osnovne škole utvrđivale razlike u koordinaciji i ravnoteži kao esencijalnog faktora

motoričkog prostora ovog uzrasta.

Praktično rad, odnosno rezultati istraživanja i saznanja do kojih se došlo, omogućavaju da

se utvrđena pozitivna iskustva ugrade u projekat budućih reformi i unapređenju procesa

nastave fizičkog vaspitanja. Prije svega, misli se na organizaciju sadržaja u realnim uslovima

našeg školskog sistema, kao i u smislu preciznijeg doziranja intenziteta pojedinih aktivnosti

na časovima fizičkog vaspitanja. Rezultati istraživanja ukazuju da se mora primjenjivati

različit izbor nastavnih sadržaja, ali i različita intenzifikacija na satu fizičkog vaspitanja

shodno hronološkoj dobi učenika. Takođe ti podaci mogu ukazati na određene nedostatke

primjene različitih kinezioloških operatora tokom sata fizičkog vaspitanja, a na osnovu

praćenja uzrasne razlike izmađu učenika.

Ovo istraživanje predstavlja prilog i podlogu drugim naučno-istaživačkim projektima u

proučavanju cjelokupnog prostora ili segmenata u prostoru bazično-motoričkih sposobnosti

učenika ovog uzrasta.

80

10 . ZAKLJUČAK

Ovaj rad definisan je kao transferzalno istraživanje kojim se žele utvrditi razlike u

koordinaciji i ravnoteži, a uzorak za ovo istraživanje izveden je iz populacije učenika

hronološke dobi 7 i 9 godina sa ukupno 60 entiteta (30 učenika starosti od 7 godina i 30

učenika od 9 godina) koji pohađaju nastavu u Drugoj osnovnoj školi "Živinice" u Živinicama.

Izbor varijabli izvršen je u skladu sa ciljem i problemom u ovom istraživanju, a na osnovu

kojih se može doći do relevantnih pokazatelja diferencijacije među uzrastima, na bazi

istraživanih motoričkih dimenzija.

Koordinacija je ispitana testovima: poligon natraške (MREPOL), osmica sa sagibanjem

(MAGOSS), provlačenje i preskakanje (MBKPOP), koraci u stranu (MAGKUS), slalom

nogama sa dvije lopte (MKLSNL) i vođenje lopte rukom (MKAVLR).

Ravnoteža je ispitana testovima: stajanje na obje noge poprečno na klupici sa otvorenim

očima (MBAP2O), stajanje na jednoj nozi uzdužno na klupici za ravnotežu sa otvorenim

očima (MBAU1O), hodanje naprijed po niskoj gredi (MHODG) i test flamingo (FLAM).

Cilj istraživanja je bio da se utvrde razlike u ispoljavanju motoričkih sposobnosti

koordinacije i ravnoteže između učenika hronološke dobi 7 i 9 godina (± 6 mjeseci).

Zadaci istraživanja:

- Izvršiti odabir uzorka ispitanika

- Testirati koordinaciju i ravnotežu,

- Izvršiti unos i obradu podataka,

- Utvrditi razlike u koordinaciji i ravnoteži između sedmogodišnjaka i

devetogodišnjaka,

- Izvršiti verifikaciju hipoteza,

- Analizirati i logizirati dobijene pokazatelje.

Za sve primijenjene varijable Deskriptivnom statistikom izračunate su osnovne

apsolutne i relativne mjere centralne tendencije i varijacije univarijatnog nivoa:

- aritmetička sredina (Mean)

- minimalna vrijednost u seriji podataka (Minimum)

- maksimalna vrijednost u seriji podataka (Maksimum)

- zbir rezultata (Sum)

81

- raspon varijacije (Range)

- varijansa (Variance)

- standardna devijacija (Std.Dev.). Normalitet distribucije rezultata ispitanika testiran je koeficijentom asimetričnosti

(Skewness) i koeficijentom izduženosti (Kurtosis).

Kolmogorov-Smirnovljev test (K-S test) primijenjen je s namjerom utvrđivanja razlike

dobijenih od očekivanih teorijskih distribucija rezultata.

T-testom za nezavisne uzorke utrđivana je razlika u koordinaciji i ravnoteži između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka. Da bi se dobili relevantni statistički pokazatelji razlika u koordinaciji i ravnoteži između

sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka te interpretirali i logizirali isti, primijenjene su adekvatne

analize koje su razmatrane u okviru dvije sekcije:

- U prvoj sekciji prikazani su i analizirani rezultati deskriptivne statistike gdje su

izračunati osnovni centralni i disperzioni parametri sa koeficijentima za testiranje normaliteta

distribucije varijabli.

- U okviru druge sekcije analizirane su razlike među izdvojenim grupama u svrhu

procjene statističke značajnosti razlika testiranih t-testom za nezavisne uzorke.

U okviru prve sekcije prezentovani su relevantni deskriptivni pokazatelji istraživanih

prostora sa posebnim naglaskom na testiranje normaliteta distribucije varijabli, čije su granice

normalne raspodjele primarni uslov pristupanju daljnjoj obradi podataka parametrijskom

statistikom.

Uvidom u dobijene rezultate koordinacije i ravnoteže učenika starosti 7 godina uočljiva

je dosta visoka homogenost istraživanih motoričkih sposobnosti. S obzirom da u cjelokupnom

analiziranom manifestnom prostoru dominiraju varijable homogenih karakteristika, generalno

možemo konstatovati da je odabrani uzorak dobar reprezentant istraživane populacije.

Nešto izraženiju epikurtičnu asimetriju, koja se bazira na dominaciji ispitanika u zoni

nižih vrijednosti, zabilježile su varijable za procjenu koordinacije sa testovima provlačenje i

preskakanje (MBKPOP) i vođenje lopte rukom (MKAVLR). Pošto su testovi koordinacije

vremenski utvrđivani ovo je poželjna informacija jer veći broj djece ima bolje rezultate od

82

prosječnih vrijednosti, odnosno posjeduju kvalitetniji nivo koordinacionih sposobnosti. U

prostoru ravnoteže tri testa su mezokurtična, dok je jedan test sa izraženijom visinom

distribucije rezultata leptokurtičan.

Uvidom u rezultate učenika starosti 9 godina, a inspekcijom koeificijenata asimetričnosti

distribucije, kao pokazatelja odstupanja ka lijevoj ili desnoj strani u odnosu na aritmetičku

sredinu, možemo zapaziti da dvije varijable iz prostora koordinacije i jedna varijabla iz

prostora ravnoteže imaju tendenciju izraženije asimetričnosti, ali u zadovoljavajućim

granicama normaliteta. Varijable koordinacije sa izraženijom asimetrijom desile su se u

testovima koraci ustranu (MAGKUS) i vođenje lopte rukom (MKAVLR) i imaju pozitivan

predznak, što govori da veći broj učenika ima bolje vrijeme od ukupnog prosjeka testirane

djece, dok je varijabla ravnoteže sa testom flamingo (FLAM) negativnog predznaka i tendira

u desnu stranu sa većim brojem učenika iznad prosječne vrijednosti.

T-test za nezavisne uzorke primijenjen je u svrhu utrđivanja razlike u koordinaciji i

ravnoteži između učenika hronološke dobi 7 i 9 godina. Statistički značajna razlika testirana

je do nivoa od p = 0.05 odnosno do 95% pouzdanosti gdje vrijednost t-testa iznosi graničnih

1.96.

Uvidom u dobijene parametre desila se statistički značajna razlika u svim testovima

koordinacije između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka, na statistički strožijem nivou od p

= 0.01 i 99% pouzdanosti sa visokim vrijednostima t-testa.

U prostoru ravnoteže nije došlo do statistički značajnih razlika između učenika testiranih

uzoraka od 7 i 9 godina.

Na osnovu dobijenih i prezentovanih rezultata ovog istraživanja u potpunosti se prihvata

hipoteza H1 koja je definisana na način: H1 - Očekuju se statistički značajne razlike u

ispoljavanju koordinacije između sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

Pošto se nisu desile statistički značajne razlike u prostoru ravnoteže odbacuje se hipoteza H2

koja glasi: H2 - Očekuju se statistički značajne razlike u ispoljavanju ravnoteže između

sedmogodišnjaka i devetogodišnjaka.

83

11. LITERATURA

1. Aaltonen, S., Letvala, A., Rose, R.J., Pulkkinen, L., Kujala, U.M., Jaakko, K.,

Silventoinen, K., (2015). Motor development and physical activity: a longitudinal

discordant twin-pair study, Med Sci Sports Exerc., 47, (10), 2111-2118.

2. Arunović, D. i sar. (1992). Fizičko vaspitanje. Teorijsko-metodičke osnove stručnog

rada. Niš.

3. Bala, G., Stojanović, M. (2007). Merenje i definisanje motoričkih sposobnosti dece.

Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.

4. Bala, G. (2010). Metodologija kineziometrijskih istraživanja sa posebnim osvrtom na

motorička merenja. Novi Sad. Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet sporta i fizičkog

vaspitanja, Old commerce d.o.o.

5. Babin, J., Katić, R., Ropac, D., & Bonacin, D. (2001). Effect of specially programmed

6. physical and health education on the motor fitness of seven-year-old school children.

7. Collegium Antropologicum, 25(1), 153-165.

8. Berk, L., (2008). Psihologija cjeloživotnog obrazovanja, 3. izdanje, Naklada slap,

Jastrebarsko.

9. Bezić, Ž. (1973). Psihološki profil djece školske dobi. Zagreb: Sveučilišna knjiga.

10. Bompa, O . T . (2006). Teorija i metodologija treninga; Zagreb: Sveučilišna knjiga.

11. Dodig, M. (1998). Razvoj tjelesnih sposobnosti čovječjeg organizma. Sveučilište u

Rijeci. Rijeka.

12. Findak, V. (2003.). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, priručnik za nastavnike

tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

13. Fulurija, D. i Tošić, I. (2013). Uticaj motoričkih sposobnosti učenika osnovnih škola na

uspješno izvođenje elemenata sportske gimnastike na tlu. Sport i zdravlje, VIII (1), str.

26-33. Istočno Sarajevo: Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta.

14. Gredelj, M., Metikoš, D., Hošek, A., Momirović, K. (1975). Model hijerarhijske

strukture motoričkih sposobnosti. Kineziologija, 5, (1-2), 7-81.

15. Hannaford, C. (2007). Pametni pokreti. Ostvarenje, Buševec.

16. Hirtz, P. (1985). Koordinative Fähigkeiten im Schulsport. Vielseitig, Berlin.

17. Hošek, A., MomiroviĆ, K. (1981). Povezanost morfoloŠkih taksona sa ManifestniM i

latentnim dimenzijama koordinacije. Kineziologija, 11,5-108.

84

18. Jakovljević, V., Ljubojević, A. (2012). Razlike u ispoljavanju sposobnosti koordinacije

u odnosu na pol, uzrast i fizičku aktivnost kod djece mlađeg školskog uzrasta.

Tematski zbornik radova, Univerzitet u Beogradu, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja

Beograd. Str. 264-271.

19. Jurak, G., Kovač, M. I Strel, J. (2006). Utjecaj programa dodatnih sati tjelesnog odgoja

na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina. Kinesiology 38(2006)

2:105-115.

20. Koritnik, M. (1978). 2000 igara. Zagreb: Zadružna štampa.

21. Krsmanović, T. i sar. (2008). Razlike antropometrijskih karakteristika i motoričkih

sposobnosti učenika uzrasta 9-11 godina. Glasnik antropološkog društva Srbije, 43,

194-198.

22. Kurelić, N., Momirović, M., Stojanović, M., Šturm, J., Radojevića, Đ., Viskić - Štalec,

N. (1975). Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija omladine. Beograd.

Fakultet za fizičko vaspitanje-Institut za naučna istraživanja.

23. Madić, D., Mikalački, M., Popović, B. (2008). Efects of the Traditional and modern

Aproach to Phsical Education on Obesity of Girls at Younger School Age.

International Symposium Research and Education in Innovation Era. Book of abstract

(p. 37). Arad: University „Aurel Vlaicku“.

24. Malacko, J., Popović, D. (2000). Metodologija kineziološko antropoloških istraživanja.

Univerzitet u Prištini, Leposavić.

25. Malacko, J. i Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo.

26. Malina, R. M., Bouchard, C. i Bar- Or , O. (2004). Growth, Maturation and Physical

Acitivty. Human Kinetics, 2nd ed. Champaign, Il.

27. Matić, M. (1978). Čas telesnog vežbanja. Beograd. NIP “Partizan”.

28. Metikoš, D., E. Hofman, F. Prot, Ž. Pinter, G. Oreb. (1989). Mjerenje bazičnih

motoričkih dimenzija sportaša. Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu,

Zagreb.

29. Mijanović, M., R. Stojak. (1989). Statističke metode. “Naučna knjiga”, Beograd.

30. Mikić, B. (2000). Psihomotorika-drugo prošireno izdanje, Tuzla.

31. Mišigoj-Duraković, M. (2008). Kinantropologija-biološki aspekti tjelesnog vježbanja,

Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

32. Momirović, K. i saradnici. (1970). Osnovni parametri i pouzdanost mjerenja nekih

testova motorike. Fizička kultura, br. 4, str. 24, Beograd.

85

33. Mraković, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: FFK Zagreb.

34. Nemec, P., Nemec, V. (2009). Elementarne igre i njihova primena. Beograd: SIA.

35. Nićin, Đ. (2000). Antropomotorika, Novi Sad.

36. Nourbakhsh, P., (2006). Perceptual-motor abilities and their relationship with academic

performance of fifth grade pupils in comparison with Oseretsky scale. Kinesiology, 36,

(1), 40-48.

37. Pistotnik, B. (2003). Osnove gibanja. Gibalne sposobnosti in osnovna sredstva za

njihov razvoj v športni praksi. Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport. Inštitut za

šport.

38. Prskalo, I. (2004.). Osnove kineziologije, udžbenik za studente učiteljskih škola.

Petrinja: Visoka učiteljska škola.

39. Rađo, I. (2002). Kvantitativne metode u sportu. FFK, Sarajevo.

40. Rađo, I., Malacko, J. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo:

Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.

41. Rodić, N. (1997). Problemi utvrđivanja strukture motoričkih sposobnosti. Norma, 1-

2,155-170.

42. Rodić,N. (2000). Metodika nastave fizičkog vaspitanja I. Sombor. Učiteljski falultet.

43. Rodić, N., Buišić S. (2011). Latentna struktura motoričkih sposobnosti dečaka od deset

i po godina. Norma, 16, (2), 241-254.

44. Sekulić, D., Metikoš, D. (2007). Uvod u transformacijske postupke u kineziologiji:

Sveučilište u Splitu, Fakultet PMZK, Split.

45. Tkalčić, S., Hošek, A., Šadura, T., Dujmović, P. (1974). Metrijske karakteristike

mjernih instrumenata za procjenu faktora ravnoteže. Kineziologija, 2.

46. Trstenjak, A. (1969). Oris sodobne psihologije, Založba Obzorja, Maribor.

47. Vasta R., Haith M. M., Miller., S.A. (2005). Dječja psihologija, Naklada Slap,

Jastrerbarsko).

48. Višnjić, D., Jovanović, A., Miletić, K. (2004). Teorija i metodika fiziĉkog vaspitanja.

Beograd. Fakultet sporta i fiziĉkog vaspitanja.

49. Vukotić, E. J. Kramaršek (1951.) Zbirka 600 igara, Zagreb, Sportska stručna

biblioteka.

50. Zaciorski, V. (1975). Fizička svojstva sportista. Beograd. NIP Partizan.

86

51. Zrnzević, N. (2006). The differences in morphological characteristics and motor

abilities male and female students of the second grade of primary school. Sport Mont,

IV(10-11), 488-494.

52. Winnick, J. (2005). Adapted physical education and sport. Human Kinetic.

Internet adrese:

http://www.ringeraja.hr/kalendar_razvoja_djeteta/7-godina/dijete-i-sport_5.html

87

BIOGRAFIJA

Kenan Omičević je rođen 13.03.1971.god. u Odžaku. Osnovnu i srednju školu je završio

u Odžaku, gdje i danas živi. 2008.god. upisao je Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta

u Tuzli, gdje je diplomirao 2011.god. na temu „Osnove upravljanja rafting čamcima“. Nakon

toga aktivnije se bavio borilačkim sportovima gdje postaje trenerom jednog uspješnog

Kickboxing kluba. Uposlen u MUP-u Županije Posavske u odjelu prometne policije na mjestu

zamjenika načelnika prometne policije.

nli tzr'/f//,tp tctf,

vBJEPEIbE

o rpoBeAeHoM rrocry[Ky rponi epe opr'rrr4HalHQcTr4

3aBprrrHr4x paAoBa cryAeHaraHaII v III UurxlYcy cryAr4la

Ynr,rsep3r4rer a Y Barroi AYun

Vcx,raaycnflpzsw\Hl4KoMo[ocTyIIKyrlpoBlePeopI4fI{Ha^IIocEI{3aBpIIIHIIX

paAoBa crygerra;rana II rz III qrax ycy crymja VurmepsnleT^ y Eamqj l\yuut' a na

saxrjen MeHTOpa, zsA,aieN,Io yejepeme o ycuiefirHo IIpoBeAeHoM' rope HaseAeHoM

[ocTyflKy,3a:

H.aytuvr Pa\

MarracraPcK4I4A-

1 MacreP Pa4

!,oxropcra gacePT?dJill _

Ocrarr.o

KanAraAar: Kenan Orulz'resnh' Meurop: Aapuana loy6ojeezh'

Hacr'oe pa*ai Pas^ure y ucllolt'a,iar+:y KoopAI{HaUuie v paBHoTp?Ke f{eHI'IKa

Hr4rKHX pa3peAa ocHoBHr4X IUKOAa'

tr4zsiemai o npoaeaesoi nponjepu ys uouoh co$reepa rfilNL

rr 3Bprrr u o : f,ynmo LLI-'r. ure zh, 6 v6'*torerap'

IIPOAEKAH 3A

HAYTIH O.' LI CTPA}CI4BATIKI4 PAA

AP )Ke'tro CPxY,,rllh' AorreHT

1\aua, 1 7.aeqela6aP, 201 8'rol'

Eama AYra

i

l \ -

I,Irjrna l

Hac.noa paAas.*\\o

{'\ \nee. sYd\s d y*".1

R pe3ynTaT concTBeHof HcrpaxHBaqKor pala,

[.4a ruacrep/ManucrapcKr.r p4q, y r{ieluHti unru y .u[jeaoBl'rM4 Huje 6uo npe,qnoxeH 3a

.qo6njarae 6ra.no rcoje AnnnoMe npeMa cry.qLrJcKIrM nporpaMuMa Apynux

ycTzrHoBa,

d. Aa cy pe3yJrrarH KopeKrHo HaBeaeHI.r u

R aa HHcaM rpuruoha ayropcKa npaBa n Kopl,rcr[o t'lHTeJreKryanny cBoJl{Hy

I,{3JABA O YTOPCTBY

I{rjeuryjeu re jc

rvacrep/uarncrapcKfi par

nRoarr*^*t 1 uqno$o\S\Ho1 v.oR$lt\\r1rl.\= \"\s

\qE$\rEA $\lT-u\

Y Eagoj Jlyqu

Hrjaaa KojoM ce oslauhyj r[ary.nrer/ Ara4euuja yMiornocru

Vnxeeprurera y Earsoj JIyUn Aa uacrep/marucrapcKH paA yqHHH jaano qpctynxurtr

Oaaaurhyje {rarcynre'r/ Axa{erurajy yurjetxocrn YHuaepSnreta y 6an'oj

Jlyuu aa Moj Macrep/Marl{crapcKl,t pa,u, noA HacJIoBoM _ + y- r'r R. .. . . - _r

"(*J-1tJ\( ;"5{[GT J.6"i'[.i*{q*re,1 \$$t ..5\Ke ) tletu cp r\\rF\t\

g\r€ $\

xoja je uoje ayropcKo 4ieno, yvranr.r jaBHo ,uocryntnM.

Maorep/uarucrapcKa pa,[ ca cBHM npl,fio3nMa flpe,(aolna cari y eneKTpoHqKoM $oprrlary,

noroAHoM ra rpajno apxuBr.rpa*e.

Moj r,racrep/uarucrapcKr,r par, noxpa6eHy D,r4 r H r a JI H u p e n o 3 H r o p H j yM VHnnepsntera

y Barroj JIyUra, uony Aa Kopgcre cnn rojn nounyjy oApe.q6e caApxaHe y oga6panou rury nnqeHqe

Kpeatraue 3aje,[Hllqe (Creative Commons), ra rcojy car.l ce o,qly'tuo/.na.

l. Ayropcrno

2. Ayropcrno - Herovepuujanxo

Ayropcrno - HeKoMepulrjanHo - 6e3 npepaAe

Ayropcrno - uexouepqnja.rno - ,[uje.nurs noA HcrhM ycJIoB[Ma

5. Ayropcrno - 6es npepaae

6. Ayropcreo - gwjemttu no1 ticruM ycJroBI{Ma

(Monrarrao Aa 3aoKpyxHTe cavo je4Hy o,4 ujecr noryfeunx JTHuCHIIH' KparaK onHc luqen(I'I Aar je

xa nonelnnu nrlcra).

Y 6anoj Jlyuu

7

T I,I TI O B I,I JII,T II E H UI4 KP EA T I,I B H E 3 A J EAH I,{ U E

Ayropcrso (CCBY)

lornoranare yMHo)KaBarLe, lucrpn6yqajy ujarHo caoruraaarbe 4ie,ra. u npepale, aKo ce

HaBeAe HMe ayTopa, Ha HaqHH o.qpefe1l O.q ayT6pa uny,UaBaolla nflIleHqe, qaK H v rouepqrjanue

cBpxe. OBo je Hajcno6o.[t lHja oA CBHX JIHueHuH.

Ayropcr-no - Heronrepunja.nuo (CC BY-NC)

.{osaonanare yMHoxaBa}Le, ,qHcrpu6yuujy fi jaBHo caonuraBarLe 4je,ta u npepare' aKo ce HaBe'[e

11Me ayropa, Ha Har{prH o.UpebeH oJI ayropa HJILT .UaBaoIIa JIHIIgHIIg. Osa IHUeHUa He .qo3BoJEaBa

r(oMepuHj anny ynorpe6y A; ena.

Ayropcreo - HeKoMepqHjanno - 6e3 npepaAa (CC BY-NC-ND)

,floraorranare yMHoxaBa6e, guctpwlyUuiy H jaBHo caonlxraBal6e Aiena, 6es nporujeHa,

npeo6nHKoBart a unt ynoTpele Aieaa y cBoM A:aierry, aKo ce HaBe.[e HMe ayTopa' Ha HaqHH oApebeH

o,rl ayropa unH AaBaoqa JrHueHr{e. oBa nHrIeHUa He Ao3BoJLaBa KoMeprlHjanHy ynorpe6y 4iena. v

O,qHOCy Ha CBe OCTaJIS nulleHqe, OBO1\{ ;HI(SHUOM ce OrpaHgr{aBa HajBehH o6HM npaBa KOpHuIheEa

4lena.

Ayropcrso - HeKouepqfijanno - AlljeJrrrr noA HcrrrM ycJloBHnra (CC BY-NC-SA)

,{oano$aeare yMHoxaBarLe, AHcTp[6yqnjy H jaBHo caonuTaBarbe n:/.ie'la, u npepa.Ue, aKo ce

HaBe.ue HMe ayTopa, Ha HaqHH o,4pebeH oA ayropa HnH AaBaoqa nHqeHue, u aKo ce npepa'qa

ArrcTpl4|y1pa nOA I4gTOM HII.I cIHtlllOM nLrUeHIIoM. Osa IHUeHqa He .qo3BoJbaBa KoMepUHJaJIrry

ynorpe6y 4ie,'ra u npepana

Ayropctno - 6er npepa.ta (CC BY-ND)

,{o:eo,ranare yMHo)KzrBaH,e, 1;1crpv!y11j,iy u jaBHo caonrrraBa}he Aiena, 6es npoMjeHa,

npeo6nnKoBarla Hnx ynoTpe6e Aie,qa y cBoM 4ie,ry, aro ce HaBe.{e HMe ayropa, Ha HaqI{H oApebeH

o.q ayropa HJrr{ ,uaBaoua nr{rleHue. osa rHueHrla Ao3BOJBaBa r(OMeprlHjanHy ynorpe6y AieJIa.

Ayropcrno - AHjenuru rtoA HcrHM ycnoBHMa (CC BY-SA)

.{orrorranare yMHoxaBarbe, I]ucrp4'yL\uJy njanHo caonuTaBa$e 4iela, n npepaAe' aKo Ce HaBeAe

HMe ayropa, Ha Har{rIH oApebeH oa ayTopa ttJIH AaBaOqa nHueHIIe' H aKO ce npepaAa Iiy,c"rpv6yl4pa

no.rl HSTOM HJIH cJIHqHoM JIHUgHU6M. Oea IIrqeHrIa Ao3BoJLaBa KoMepqHjaJIHy yngTpe6y 41ena u

npepa.ua. cnr.rvxa je co+TBepcKuM JII ' lueHUaMa, O,[HocHO JIHUeHIIaMa OrBopeHor Ko.IIa'

Hanouewa: Onaj rexcr HHje cacraBHu AHo I't3jaBe ayropa.

B nure uuQopruatrHj a Ha rHHKy i l1l tp ; i,t c r e ill ive c ot1ul1 o nt. or g r s /

ry

$t6\t)LE )wH\t\G'$

IirjNaa 3

tr4r jasa o HAeHTHrfHocrH urrrMnaHe l l eJ leKTpoHcKe Bep3HJe

uac'rep/rrarncra pcKor peAa

\r \\tHacnoe paAa

MeHrop N

H:jaa6yjer"r 4a je urraunana neprnja ruor lracrep/uarucrapcKor paAa I,tAeHrHqHa eneKrpoRcKoJ

neprr,rjr.r xojy caru npegaofua 3a.unn4rarrHlf penornropujyn Yruneprurera y 6anoj Jlyuu'

Y Eanoj Jlyuu

J

YHTIBEP3.IITETY Y EAEA JTYIU,I

IIO[7gry1 O AvTOPv OFP.A'6 EHor MACTEP/MAII{CTAPCKOT PAAA

I,IME I4 TIPE3HME AYTOPA MACTEP/MATHCTAPCKO| PMA:

KS\As+\C\\Ns,qltVTOPA:

EMHJE AYTOPA II IO,U{IIA

I PANA AYTOPA:\ n

HA3HB 3 TIJIOMCKOT PAnA AYTOPA: AKA,UEM(IKO 3BAEE KOJE JE

AYTOP CTEKAO OMPAHOM 3ABP IIIHOT/,ry{IIJIOMCKOI Pdfl A :

AK TEKAO OMPAIIOMMAC TEP/MATI,IC T APC KOT PA,IIA:

)ME JE MACTEP/MAT'I{CTAPCKII PAAo,(p \\,u\R

\

[A r,r AATyM O.ryPNm

HAYTIHA OEJIACT MACTEP/MAIIIC'TAPCKO I PAIA IIPEMA IIEPII(D IIIUOPAPIIIIKY

S 2 7-t Q\^}r.\ \oqV) fi v1tbr I t:tswli\r\r..O

\ \ V tW r c rt rc S"(

HMEHA MEHTOPA I,I I{JIATIOBA KOMI,ICI,IJE 3A OruPAITY

J"\

z' 3p't-\\o^€a+ Ro]*X tr;e-t3.

R*N,*}." \".p$r v.'r.t.^^\

AEKAH

r

Vrnreepslrrer y Earsoj Ayqt(Daryrrrer Szez.mor B prrurTaubaur $ropra"

flpoaerary sa" lalyql;.o -l rzcTpalrr4BarrKr4 paA

Pe$eperry 3a rrocrAtrrr4oMcKe cry Az;eEz6rurorerryr

/7f2,20/

IIPEAMET: 3axf f e sa rroryperarbe rrpoqeayPe nponiepe oprrrrnralrroclrn pa.A4 Ha

Apyrou runc ycy cryxlia

llomtonarrz,

O6paha"u BaM ce ca sa{rjeeoM 3a rroxperarbe rrpoqeaype sa npoejepy oPfirwralt\r:'ocrur PaBprmror

Macrep pA raytutlam Kerrarra Onrv.reszha rroA rracloBoM:,rPa:rurre y krcrFobaBarby

KoopAr'rnarEje ra pannofexe yveHrlra rrprlKrrx pa3peAa ocHoBrre rrrKoAerr

C o6:zpou Aa czv_ na $ayvno - HacraBrroy Br4iehy urivremoa EIa 3a MeHTopay ursPalLr pBor paAa

nroja ayxnocr je Aa rrd qpaBr4lHrlxy rroxpeueM rrocrlmar( nponjepe opwrvralt\rxocrn paBprnHor

MacTep paAa.

C rrourrosameM,

Barca 1tyva,........20 1 8. roazrre

+

l//l I

HACTABHO-HAYqHO E}I,IJEhY

OAKy JITETA OI'I3I4rIKO| B ACIII4TA ttrA I'1 CIOPTA

YHI4BEP3TETEA Y BAH,OJ nYqn

Ha ocnony trJraga 71. cran 7 Ta,rra6 3arcona o BlrcoKoM o6pasonan,y (Clyx6eHrl HracglrK

peuy6nure Cpncre 6poj: 73110 , 104111,84112,108/14, 44115,90116) re qJIaHa 54' Craryta

Ynunepsnrera y Barroj Jlyqu, HacrasHo-HayrlHo Blajehe @arcylrera 'fiuruuror BacIIlITaIba lI

cropra, sa 6. pe4ornoj cje4Huqra ogprranoj mna 21.12.2018. lorrujeno je o4nyry 6poj

llll.l7g2-4l18 xojou je unrlenonana Kovrucnja sa oqieny ypalenor Macrep paAa KaIIAlIAara

Kenana Orr,ruhes1aha IIOA Htl3IIBoM ,,Pa3ilnKe y ]ICnoJbaBaEy KoopAunaqraje ra paBHoTexe

yqeHllKa HUXI4X pa3peAa ocHoBHe IITKOJIe'"'

flocruje uperneAa ypalenor pa'4a Kouuc:wjay cacraBy:

1. Ap cnexana Bzjennh, peAoBHLI npo(fecop, yxa Harrua oflnacr Kunegnoloruia y

c[opTy, @arynrer susuuror Bacfr]rTiarba v cflopTa vnraeepsrarera y Earroj Jlyur,

npe4cje4urlc;

2. 4p Kapannh Tauspa, BaHpeAIIII npo<fecop, y)Ka IIa)ruIHa o6'nacr Kuneguonoruja y

crropTy, @arylter Qtsraurcor BaclIITaIba I{ clopTa Ynrlnepsurera y liarroj JIyq"' qJIaII H

3. AP Aapuarra Jby6rljenuh, nanpe,4uu npo(|ecop, yxa HayqHa cl6rracr KuuesuoJloruja y

crropTy, @arylrer (pusuuxor BacIII,IraIba. il cnopra vnunepsurera y Iiarroj JIyq"' MeHrop

roHocI,I c.neAehu

I43BJEIITTAJ O ]',PAbEHOM MACTEP PA'4v

IIOA HA3I4BOM ,,PA3,III4KE y I'ICI:OJbABAIby KOOPAI4HAIIIIJE LI PABHOTEXE

yTIEHI4KA HI4xI4x pA3pEAA OCHOBHE TIIKOJIE" KaHAT{Aara Kenana orvruqenuha

1. BI,IO|PA@CKI{IIOAAIII{KAI{AI',IAATA

Kenan oMu.reerh je polen 13.03.lg7Lr.oA. y oUarY. ocnonny u cpeAlby rlrKoiry je sanptulto

y ouary, r4je r.r nauac xr,rBLL 2008. ro4. ynucyje oaKynrer 3a rjerecrru o4roj u cropr

YnunepsureTa y Ty:lu, na rojerrl je 4unnouupao 2011.ro.q' Ha TeMy ,,ocHoBe yllpaBJbatba

pa(frunr ua.uqunaao'. Halon Tora aKTI,IBuuje ce 6anuo 6opuna'IrUM 'CIIOPToBurraa r4ie nocraje

x

rpeHepoM je4uor ycnjelilror Kur6orcunr rrry6a. Vnoclen y MYII-y xynanuje flocancre y

o4jeny [poMeTHe.,oo"q"j, Ha rr,rjecty saujerrura Haqe[HuKa IIpoMeTIle uomu[je.

2. IIPEAMET MAC]'EP PA'uA

Ycujepeno rr crp}[lHo Bofeuo t[usu'nco njex6arre aKryanH3oBafla je npo6neuau'IKa y

crropTcKo-re4aroruxoj cTpyryI. flocrseAuqe cjeSa;rauKor HatIIIHa XI{BoTa (xranorumesnje)

oAroBopHocT cy ApyrrrrBa y I{IeJI}IH}I, a c[opTcKa cTpyKa llalnryo-"*nupujcruu

rroKa3aTeJbutrla rpe6a KoEtTI'IHylIpaIIo Aa v11rIlxpa' na 1a aJlapMvIpa fia notpe6y os6u'rsnujer

MoHrrropr{Hra y pacry u pra:nojy 4ieue 3a oIIIIITe 3ApaBJbe HaIIrje' onaj paa flpeAcraBJba MarIIr

Aorrpfirroc nacrojarsy 4a ycrrajepeHa I{ crpyquo nofeua (lusuvra aKT[BHocr c III{JreM pa:noja

MOTOp[arKtrx cnoco6nocru tpe6a 3afloqeTl',I BeoMa paHO I',I CJryncuTI'I Kao aAeKBaTaH CTI{MyJIaHC

lprlpoAHprM 3aKoHltTocTIIMa pacTa r parnoja JbyAcKor opraH[3Ma' I'1g ror pa3nora 3a IIpeAMeT

r,rcTpa)KrrBarLa KaHAI{AaT je o4a6pao rvrnafu IIIKSJISK}I y3pagT' oAHocHo IIep}IoI flonacKa y

rrrKoJry y KojeM y oKBllpy-HacraBHo-o6pil3oBHor rpoqeca 4ieUa uoxalajy HacraBy Snsuuror

Bacrrr{rarba. ocnarrajyhra ce na 6pojna ?rcrp'Kr.rBarba Koja yKa3yjy ga je ,,najocjer*r'euju"

flep1aoA sa pasnoj MoTop[ItIK]Ix cnoco.6ItocT]I oA 6-10 ro&lna' KaHAI'IAaT je sa ucnntuname

pa3Jrr,rKa y l4croJbaBalby KoopAlIHaIII4e I{ pa3BlloreNe o4a6pao y3pacr 7 u 9 (+ 6 rrajecequ)

roArrHa. y paAy KaHAI,IAilr llcrr1qe Aa yIIpaBo y ToM IIepIIoAy Irajutnensunnnje aAaIIraIIlIje

(Qrasu'my arruenocr) rpe6a yBaxcaBarrl

tecraqujra MoropI+IKI'rx cnoco6nocrlr' Te rlyteM

II4TTKOT BACIIUTAISA KBAJII'ITETIIO INAHI4PAIIATVI VT

lpa (frasruxor BacrILITaFba, aue yrlrTeJba' Ocuru

rrrTo ytrqy Ha oIITIIMaJIna paraoj 111aqHocTI{ y qjenranu' 3Halba I'I KpeTHe HaBIlKe roje ce cTeKIry

yToM[epuoAyHeHaAoriIIaA]lBcyOaKTopy6op6raflpoTI'IBIIocJbeAIrIIacaBpeMeHorHarILIHa

)KTIBOTA.

3. AHAJII43A MA(]TEP PA'4A

Macrcp paA KarrAr,IAaTa Kenana ouuhenrha' IIOA Ha3lIBoM "Pannme

y IIC[OJbaBaIsy

KoopArlrra[ uie u paBIIOTexe yqeHuKa H]IXIiX paspeAa ocHoBIIe IIIKOIe" flvca]f. je na 86

crpaHr.rua roje ca,upxe 3 ra6ene, 20 rpa$ul(oHa I{ 53 pesepenrte' PaA je no4ujerseH IIo

crseAebxtr't rIoilIaBJblIMa :

1. VeoA

2. TeoPujcru rPlIcrYIr

3. , {ocagar r rnavroTpar f l r ,a tba

4. flpearvrer u npo6nerra I'IcrpDKI'IBarba

5. I]ra;r u 3aAauI'I Ircrpaxl{Balba

6.

7 .

8 .

Xutnorese

Mero,4e pa4a

Pesytrarra r LlHrepnpemquj a

Teopuj crr u [paKrrlrlHu enauaj ]Iorpax]IBalba

3axrryrar

Jlnrcpatypa

9.

1 0 .

1 1 .

V npnorr,r nornaBJby KaHAIIAaT yBSAHI'IM IIplIcTynoM llcTlrqe B42KH9gT KpeTalsa ra 6asJbelba

([uruurou aKrI,rBHocrLI noce6no y l'rna$eu IIIKoJIoKoM FpacTy rao uajnoreuTHlljeM llepuo4y

3a pacr u parnoj ,qieUe. Flano4ehu Aa je ocHoBHII IIIIJI (prasu'ncor Bacrilralba sa raj y3pacr

ycnajarre uITo neher 6poja MoTopI{tIKI'Ix cTepeoTI{IIa, oAHocHo 6agnqrrux KpeTHIIx cTpyKTypa'

KaHArrAaT npenopyryje eJreMerrTapge llrpe Kao cpeAcTBO sa Kpegpalbe pa3II'IIII'ITITX

Moropr{qKfix r[3a3oBa. Konuro je eaNno npnjervre xoje 4ljere rpoBeAe 6asehu ce Qr'rsu'Kou

arrunnourhy lr KaKo oHrc yrl{Ile na pasnnja6e MoTopI'IKe 4iereta KaHAIIAaT o6jauurana

nonnjzrvr pe3ynraTlrMa rrcrpDKlrBalba y rojunra ce IIaBOAI4 Aa cy Aieqa c uaj6onou

roop4nnaUnjonr yje4uo u najartnanraja' a Aa 4ieqa roja urr'rajy npo6neua y MoropI'IUI'I Malbe

yrecrnyj y y perynapHuu (f usuxrl'IM aKrr{Buocr}rMa'

y ApyroM [orJraBJby Teopujcru [plIcTyII ]ICTpDKIBaIsy KaI{AIIAaT cIICTeMaTI4uno o6lxeara

cBe BaxIIe [peTIIocTaBKe 3a KB'IJI]ITeTHO pasyrnrnjenarre upo6lervraTl4Ke pa'Ua' flpBo tII'ITaoqa

y[o3Haje ca KapaKTepr{c'rnKaMa pasnojrror [epLIoAa n'rlaler IIIKOJICKOT y3pacTa yo[IIITe' a

HaKoH Tofa r4 cueqvQu,4rocrlrMa pasaojnor repraoAa rorynalllrje roja je 6una [peAMer

rberoBor Har{Hor r.r'repecoBarLa: y3pac r 7 u9 ro4r,rua (+ 6 Mjecequ)'r4ctauyhu ncuxoloIIIKI4'

Qrasrauru, coquja.nnu Lr MOTOpIFIKI,I aC;IIeKT pa-:noja KaHAUAaT jacno yraryje Ha BIIJEIIBy

4UCruurqujy y pasnojnoM [y[y u cileIIHoUTIHOCT]IMa CBaKor y3pacTa' Hanogu', rarole', Aa je

KOA CeAMOfOAIrrrrrbaKa )roqrsprnnja pa3,rrlrKa y AocaAalrrrbeM KpertloM lrcKycrBy' a Aa KoA

AeBeToroAr{rrrlbaKa y MOTOpFIKOM CMECJry rpe6a 3HaT}I yBaxI{Tt{ u I{CKa3aIIe LIHTepece

4ienojvaua 3a cTraJrr{3oI}aH[M KpeTaIseM. Haxos TOra, KaHA]IAaT HaBoA]I TepMI',IHOnoIIIKe

oApeArr[rle 6pojnux ayropa 3a Ilojav ,,uotoprqKe cnoco6noctu'o roje ce Mory nahra y crapujoj

r,r HoBr,rjoj JrrrrepaTypr. [esranr,rqnja carr,ror fiojMa MoropLFIKrX cnoco6nocrll [peAcraBJsa

yBoA y Aasy a6urr4sy 3aKoHlaroctra pa:noja MoropI'ItIKI'Ix cnoco6nocrl{ yKa3yjyhu ua

nepannorr,rjepHocT, pa3HoBpc'ocT I{ xeTepoxpoHocT y rrenoj uanuQecrauuiu' wtu u sarmpy

rrlonmaqraje roja rarraa suavajHy ynory Y KoHaIIHoM MoTopuqKoM pesyJlTary' Beoua Ba)KHI'IM

KaHAHAaT r,rcTr'rqe u ca3ftalba Aa yHyrap ceII3IITIIBHIIoI [epHo4a nocroju "rpu'ruuna (basa" y

rojoj uopa Aa Aobe Ao IIoAcrIrIIaI6a pasnrjarra o4pefenux MoropuuK[x cnoco6nocTl'I' KaKo

6u xeJbenra e(perar 6uo nocruruyr. ceruauuanna lpara o3HaalaBa BpeMeHcKI4 I'IHrepBzIn rojra je

uo4o6nuju sa.qjenonama cnoJbalulbllx 1loApaxaja, uero Apyrll I'IHTepBaJII'l' Kpratuuru [ep]ro'q

o3HarraBa npujeue y KoMe Mopa Aohx Ao cTllMynaqrje yKonIIKo *tt"y: Oa IIocrIIrHeMo

pasnojne nporvrjene. On ogna'raea 3aAIbIr TpeHyTaK IIJII'I poK y KONde je jour yrujer Moryhe

rocTllhr najnehu e(perar rljex6ama. Ynpano ra qulbeHrrla nalrehe norpe6y rpaBoBpeMeuol

4jelonarra Ha pacT I4 pa331oj Aieqe, Te c1Bapalby 3a 3ApaBJBe Heo11xo'qHI,IX KpeTHI'Ix HaBlIKa

rryreM opfaHlr3oBaHor II oTpytlHo BObeHOf o6lura ipusa'lcor njexoarra' ,{a'ne, KaHA}IAaT

yrasyje Ha eTarrHocr u (pznuocT pa3Boja MoroprtIKI'Ix cnoco6nocru roje rpe6a na nprajeue

lperro3llaT lt rI, Y cKnaAy C TI1M, MI'IjeI5aTfl O6uU, I'IHT9H3I'ITST IIJIII ycJIoBe njeX6arra'

crpyrrypa MoTopurrKr,rx cnoco6HocTl[ ]360r cBoje KoMIIJIeKCHOCT]I Ur l:adbe IIpeAcTaBJba

rreAoBoJbHo I,IcTpaXeHo floApflje, Te KaIIAI{AaT oflpe3Ho IIaBoA]I AooaAaIIIIba pa3M]IIIIJbaIba

najyruqajnrajux ayropl{TeTa oBe o6JlacTra. HasoAr Aa pa3nI'IqI'ITII [pIIcTyIl]I y cTpyKTyprpa6y

MOTOpurrK[X CnOco6nocur caMo rrafnarrraBajy rbeHy KOMITJIeKCHy [pLIpoAy) aIrvI AA, U[aK' y

cfloprcKoj IIpaKcII er3]IcTIIpa IIoAieJIa Ha. 6a3IilIHe ]I creq]IOTIIHe MOTopuqKe cfloco6uoctt't'

Kao AoBoJbIIo Ao$po ISJIa3LIIIITS 3a lbeHy,4aJby HayqHo-eM[rp]IjcKy oIIcepBaUI{jy' 3a norpe6e

ucTpaxlrBarba KaHALTAaT je r,rs4nojuo Molfop6lKe cIIoco6HocTI'I KOOpAI'IHaIILIjy lI paBHOTeXy'

Te y AaJbeM arraJrlcnparby o6racru MoroplrKe AeraJblro HaBoAll cfleqflO]IrlHocr]r pa3Brrjaruaur

MaHrrQecraql,Ije cBaKe oI( IblIX. fenepaluo 3aKJbyqyje Aa I'IcrpaxuBa$a 6a3uqnllx IIJIII

QynAaruenTaJIII[x M6TOp]4IKIIX CnOcO6rroCTI'I y MJIabeM IIIKoncKoM y3pacTy' Te IIoce6Ho

ITCTpDKIIBaI5a y3pOrIHo-nlOcJbeAHrIHI'Ix IrIOBe3aHOCTII C aHTpOIOnOIIIK]IM CTaTyCOM 4ieUe'

rrpeACTaBJBa [Oce6aH 3aAaTaK KLIHe3gOJIOIIIKII; ]IcTptDKIIBarba' O6jauuraBa Ia ce BDKHocT

6a:u.rHnx MoroprrrrK,rx crroco6Hocrr,r orrreAa y t[oprvruparby vonjera, ToKoM olrroreHe3e' jep

oMoryhyje Aieqil Kperiube y Ilpocropy I4 lloKa3yjy I{M KaKo IIa ilpI'IKJIa'4aII HaqI{H pearoBaTrl

Ha pa3;luqllTe noApaxajer. Yra:yje Aa IIII3aK HIIBS 6a3IlIIHI'Ix MoTopllqKllx cfloco6nocra y

paHoj XI,IBoTHoj A06I,r MoXe ytrUaTLI H€I cropuje ycBajarbe creqI4jaJII'I3oBaII[x MoropI'ItIKI'Ix

3Harba Koja, y KacHr,rjeM )Kr,rBoTy, Mofy IIMaTn:qI4TaB HE3 HefaTI{BH}tX [OCJbeA[qa' ocsonnu

o6pacqu KpeTarba trnfi (ia3U'IHe MoTopllrtre ciloco6HocTl'I y M[al)eM ruKOJICKOM y3pacTy

yflp€rBo ce yqe u pa3Br,rjajlF rryteM eneMellTapilvtxvnapa,Te KaHAI{AaT Ha Kpajy oBoI IIOIJIaSJba

o6jaurnanacTpyKTypy*p"'""*o6paraqaKojuqI,IHecaAp)Kaje3aKpeLrpalb"p*",:1]1:

eneMerlTapHr,Ix urapa. I4I'IT,IeIIO3I,ITI{BaII QU:roloruK}I, IC}IXOJIOIIIKLI' adWlaoII}ITH}I yruIIaJ

KOjI{ Ce MOXe ocrnapuTu [pIlMjeHOM eJIeMeHTapHI',Ix ]Irapa, I4CTI{qyh[ noHoBo BDKHOCT

cTpyrrHor, rrJraHcKor 14 oprraHr,r3oBaHor npllcTylla y Kpelrpalsy caA6aja, o6urrla I{ [HTeH3I{TeTa

Kperarba rsr4xoBoM rrpr4MjeHoM. flpnras oAa6pagl'1x rpl'IMjepa eneMeHrapHI'IX fiIapa 3a

pa3Br{jarbe KoopAHllaquje, u roce6Ho 3a pa3Bl'Ijalbe paBHorexe' roKa3yje oapefeHocr

KaHAr4AaTa y naujepn Aia oBaj paA' ocfiM cy6nurr'rauuje ca3Halba Te Kp[TurIKoI ocBpTa Ha

aKTyeJrHy [po6JreMaT[Ky pacTa ]I pa3Bo.ia.4jeue, nMaEoApebeH]I rpaKr]ItIHI4 Aorpl4Hoc'

Y nperne4y,{ocagarurwlx I4Crpa}KI,IBaIba KaHAI',r4ar je HaBeo nehu 6poj ucTpa)KI'IBtlIsa IIOBI',IjeI

AaTWa roja cy o6yxnarula npo6JIeMaTI{Ky }IcIIoJbaBaIba MoTopI'IqK}Ix c[oco6nocT]I KoA

Mnaler ruKoJIcKoI y3paora. Pesylratu Koje HaBoAI'I lloKa3yjy 4a ycnajepeH I'I opraHll3oBau

o6nur Qut:nuror njex6arra (uyrcrr'r AO,AaTHktx qacoBa $uarauror BacIII'ITaIba I{ILI y oKBI'Ipy

BaHHacTaBrrof oprarrl{3oBagor $usuunor ejex6a6a) oTaTI'IcTIITIKI'I Sna'rajno yruqe Ha

rro'oJbrrrarbe MoropnnqKlrx cfloco6'ocrrr KoA Mnaber rrrKoJlcKor y3pacra' Tarofe, [pI'IMjerHa

je pasnrara y "".ro**euby

oApebeHLIX MOTOplIIIKllX Cnoco6nocTll llcKa3aHa IIpeMa IIOny'

KanrulAar y AocaAaI[Ib]rIM I{crpuI)K}IBabuMa 3a oBy florty1aqfijy HasoA]I I'I BehI{ [poUeHaT

HapyureHor rocTypanHor craryca KoA Qusuuru HeaKTIIBHe AjeIIe' csa osa casHalba

rrocJry)Iclln a cy 3a racuuje AeO[HI'IcaIbe [po6neMa oBoI ]ICTpaXI'IBaIsa I4 IIocTaBJbaIbe

xrrrrore3a paAa.

Vcrrajepeno pasnnjame Moropr,rrrKr,rx cnoroo6nocrrl 3arloqnrbe BeoMa paHo rI najueruhe ce

AerrraBa rroJracKoM y rrrKoJry Ha qacoBlrMar Susuvxor Bac[]ITaIba. flpervra [naHy r,I flporpaMy

HacraBa (fusuuror Bacrlrrirrba sa nanafu rrKoJlcKlr y3pacr (roja rpaje 5 roru,rna) pea-irnsyje ce

najueruhe rryreM eneMeHTapHlrx lrrapa oA crpaHe yrrr{TeJba pa3peAne HacraBe. Xelehu, npuje

cBera, HarJraclrrr4 nenpoqjerru,rB 3naqaj ycurjepenor lr crpfrHo nofenor' (fnsu'u<or njex6ama y

najocjer6unr,rjerra rreplroAy 3a pacr ra pasnoj I,I HaruIalrraBajyhu BDKHocr aAeKBarHor o4a6rapa

KperHllx ca4pxaja ynyrap eneMeHrapnr4x llfapa, KaHArIAar je y cnou paAy yrBpbl'IBao Aa rur

nocroje pa3nr,rKe y uorroJbaBalby o4pe$enrax Morop[rIKr,IX cnoco6nocru usrraely

ce.uMoroAr,rrlrbaKa rr AeBeuoroAr,rrxrlaKa. O6srapou 4a je rruxoBo I{ctroJbaBalse npucyrHo y

foroBo cBrrM ca,{pxajuua oJr€MOHTB.prrrrx Hrapa, KaHA}rAar je sa norpe6e osor ?rcrpaxuBarba

o4a6pao KoopAlrHarl{y u pannorexy. KoopAunauuja je Morop}ItlKa cnoco6nocr roja 3aB}rc}I

o.u uannQecmquje ApyrlilK Moropr,rrrKr.rx cnoco6noctu (6psuHa, arllJlHocr, eKcrIJro3I4BHocr,

paBgorexa Lr Ap.), a paBHorexa je uoce6nro snauajna c ac[eKTa yclocraBJbanatr o,{pxaBalba

[paBr,rJrue rjelecue nocrype y pa3rr,rr[T[M aKT[BHocrI{Ma. Panuotexa ce uoce6no

uannQecryje KoA orBopeuprx lr 3arBopernux ouujy, rlrro FoBopu aa je y uajecnoj Be3r{ ca

rpocropHorvr opuj enraquj c,u.

Bolehra ce HaBeAeHoM upo6neuarr.rxou, raIrAuAar je 3a I{uls }IcrpDKI'IBarba HaBeo

yrnpfunarre pa3n[Ka y r{c]floJbaBarby Morop]rrKl,Ix cnoco6nocrl,I KoopArlnaquje u pilBHore)Ke

urrrrefy yqeglrKa xpoHoJromre Ao6N 7 vr. 9 roAr,IHa (+6 rujeceun). IIa ocHoBy czl:tHalba rr3

4o6njenux pe3ynrara r.rcrpaxr,rBarba, KaHAlrAar xeJILr Aa yKaxe na norpe6y agernafirujer u

KBaJrlrTeTHujer rperapaba MoToplIqKItx cagpxaja yHyTap eneMeHrapHllx Erapa' KaKo 6n onu

6uyu cr[MyJrar]rnnrju :]a pasnujame KoopALrHaII]rje ]r paBHore)Ke u npnujepenlrjr

naoropn.moj 3penocrll u pasnojnoj 4o6u Aieqe. Ha ocrony (foprraynaquje npe4ueTa Lr

npo6reua r{crpDKLIBarb& T,o flocroBJbeuor rI}IJba, KaHArIAar [ocraBJba xfirlore3e npeMa rojurvra

ovexyje STaTI,ISTI,I.IKI,I 3uarrajHe pa3JLaKe y I{cnoJbaBarby MoTopI'IrIKe cnoco6nocra

KoopAlrHarlr,rje u pannore)r(e r,r3Meby ceAMoroAlrlllrbara I'I AeBeroroAlrlrrlbaKa.

y nornaarsy Mero4e pal1a KarrA[Aar cl4creMarl4rlHo HaBoAlI cBe peneBaHrne lpaxrope 3a

pea-nraaaqujy [ocraBJbeHrrx xrarrore3a. Vsopar ]rcrI,ITaH]rKa rtr4mu nonynaquja yrreHr'IKa

xpoHoJroure Ao6u 7 u9 r<>rurta ca yKyrrnro 60 enrurem (30 freHLIKa crapocrll 7 roluuan30

yqeHlrKa crapocrr,r g ro4urra) rojn noxafeljy nactany y Apyroj ouronnoj IITK6JII'I,,xnBuu1lqe"

y Xr.rsug11rlaMa. Ysopall napuja6nu rrr4He Moropl{tlKe cuoco6nocru roop.uunauuje u

paBHorexe. flpocrop KoopAuHarluje recrupan je ca 6 cranAapAI'I3oBaHI{x MoropI'ItIKlIx

TecroBa rr ro: IT6JIIIF6H HalpaTrrKe, ocMl,IqitcacaruflaweM, IrpoBJlarlerbe I'I upecKaKalbe' Koparlu

y crparry, cJraJIoM HofaNta ca 4nuje JIo[Te' nofeme JIoIrre pyKoM' flpocrop paBHorexe

4esnnucan je ca 4 cranAilpAr{3oBana Moropl,rtlxa recra: crajarre na o6je Hore IlonperlHo Ha

KJryfllrllu ca oTBopeHLlIM oIII{Ma, crajarre aa je4noj Ho3I{ y3AyXHo Ha Knyrr]II1}I3a paBHoTe)Ky

Ca OTBOpSHI4M oql4Ma, XOAaIse nanpUje4 nO nrlCrOj fPeAu II TecT,,@IaMIIHIO"' Kan4u4ar je

HaBeo [a cy rroAarlu o6palienu nprrrajeuoH,r crarplcrl,IalKor rlaKera CIICC u CrarncrnKa, Te Aa

cy KopI,IIIITeHe cJbeAehe ,ctaructltq1e flpoqeAype: AggKpI'IIITHBHa cTaTI{cTI'IKa I{ T-recr sa

He3aBI'ICHe y3opKe. ,{ecrpnnruBHoM CTar}rcrr{KOM }I3parryHare cy ocHoBHe aflconyrHe IiI

penarnBHe rr,rjepe IIeHrpaJIHe ten.qenqnjtt u napnjaryraje ynranapnjatnor HIlBoa' Hopualurer

gzctpu6yrlzje pesynraTa IISIIIITaIIIIKa TecTlIpaH je rcoeSuUltjenrou acIltMeTpI'FIIIocTI'I lI

roesraqujeHToM rir3AyxeHocrlr. Konuoro,pon-cuupnoureB recr upnrvrujemeu je c navjepou

yrBpbr{Barba pa3Jrr,rKe go6rajeulx oA oqerKr,rBarr}Ix reopujcrux 4uctpl.r6yquja peaynrara. 3a

Tecrrrparbe rrocraBJbeHr,rx x[rrore3a Ha yrunapujanrHoM H]IBoy Kopl,Irrrren je T-recr ga

rre3aBlrcHe y3opKe. Osold n:poqeAyporr,r yrplunaua je pauurca y rcroJbaBarLy KoopAlrnaquje u

paBHorexe usuef y ceAMoI'oAI{mIsaKa I{ reBeroroA}IlxrbaKa.

[a 6u Ao6rao peneBaHTHe crar[crrrrKe noKa3areJbe pa3JI]IKa y ]rcnoJlenoj roopaunauuin u

paBHorexn usuefy ceAMolroAlrrrrrbaKa r{ AeBeroro4vrrrrruaKa, Te I,rHTepnperupao u norurellpao

ucre, KarrAr.rar je flornasJre Pesylraru r r.rurepflperalllda pe3yJlrara rpeAcraBuo je rpos gna

rroArrorJraBJ6a. y rrpBoM rrornorJraBJblr KaHAr4Aar npr,na^ryje u auaJllr3lrpa pe3ynrare

AecKplr[TrrBHe crarr4crtrx:e rAie cy r.r3rpatlyHarrI ocHoBHtr ueHTpaJIIil ,r AI{c[ep3I'IoHI'I

rapaMerpn ca roesr,rqrajenrzua 3a reclr4parbe HopMaJIlITera Al,Icrpu6yunje napujadtru za

rrpocrop roop4nnaquje Lr paBuore)Ke noce6no 3a ceAMoroArltrlrbaKe Lr noce6no 3a

AeBeroroArrr[LaKe. VnuAou ] ao6rajene pe3ynrare KoopAl,rHaquje r paBHore]Ke freHI'IKa

crapocrn 7 u 9 roAVHa, a. y oKBlrpy AecKplr[p]rBHe crar]rcrrare, neh caMoM rIoBpIrMHcKoM

oucepnaqnjonr yorublrBa je Aocra BrrcoKa xoMoreHocr rrcrpaxrrBarl[x MoropltrlKl'rx

cnoco6nocur. C o6supor\{ Aa y qjenoryunoM aHaJII,I3npaHoM uaur(pecrnoM rlpocropy

4orrauurapajy rapuja6ne xoMoIeHI{x KapaJ(TepI,IcTaK4 KaHAIIAaT reHepanHo rconcraryje ga je

o4a6panu y3opaK 4o6ap perpe3eHTuurr lrcrptDrvBane norrynaqzje. Kan,{zAat je ra6enau4 urkr

rI xlrcrofptMr,IMa 3a cBaKlr MoroputrK[ Tecr noHaoco6 npno cJII,IKoB]rro [p]lKa3ao HopMaJIHocr

pacno4jeue 4o6ujenr,rx pe3ynrara. Y o6jautrerby Ao6rrjeHax rloAaraKa Kar{A}r.4ar HaBoA}I Aa

je ro4 ceAMoFoAr,rilrrbaKa 3arraxeH nehu 6poj Aietle ca rpllKa3aHrana 6onuu p$ynrarl'IMa y

lpocropy KoopArrHarluje u ro 3a ABa recr€r: rpoBraqerbe !I flpecKaKrbe u noleme JIorITe pyKoM.

KoA AeseroroAr,rrrrrbaKa npurvrjeruu cy 6o,Er,r p€ynraTll y TecToBlrMa Koop.4r4Haquje: Kopaqlr

y cTpaHy t noleme JIorTe PYKoM, re ll3HaAnpocjevne npujeguocru 3a TecT paBHore)Ice

@naruunro. V ornzpy Apyror rrorrrorJrilBJba aHaJII{3I,rpaHe cy pa3nl{Ke uely us4nojeuuu

rpynaMa y cBpxy upor{ene crar[crr,rrrne snavajnocr]I pa3JILIKa recrl'Ipannx T-recroM 3a

He3aBlrcge y3opKe. Ha ocnrory nplrKa3arrrrx p*ynraraucrpalnvBarba KaHAI'IAar 3aKJb)'qyje aa

nocroju crarlrcrrirrKpr s:uavajna pa3nrma y cBrIM TecroBrlMa :KoopAI'IHaIIuje aarnrely

ce,uMoroArrrrrrbaKa vr AerleroroAlrrrrrbaKia Ha HoBoy snauajnocrr'r p:0.01. flpnrasanuu

crarr{crllrrru suauajnl,IM pa3JrrlKaMa y I,IcirloJbaBalby KoopAr{HallnoHux cuoco6nocrn nsrraely

ce.UMofoAl,I[rrbaKa I{ AeBeloroArlmlba1a K1aHALIEaT yKa3yjy ua norpe6y qr14trBw4yuIlasaUrnje Y

rrJriglrparby ca,qpxaja eJIeMeHTapHlD( tIrap1 c IIIIJreM Ao3l4palba MoTopI'IqKe

nnlpoprr,rr,rcaHocrr.r [peMa ncKa3aHrrM Mortop[qKI,IM Karraqxrerllrraa. 3arrsyryje, taxofe, 4a y

npocropy paBHorexe nujr: gourno Ao crarr,rcruuKlr sna'rajnnx pa3nlrKa nsrraefy recrllpaHnx

yrrenr{Ka, Te Aa ro roBoprt y np}rJror lbenoj Kogcrar{THocr}r 3a raj yspacu}r replaoA' Y cnpxy

jacnnje cnlrKe pa3JrrdKa y xoop4unaunju vr paBlrore)Iu nsrraefy ce,qMoroAlrrlrlbaKa 14

AeBeToroArrrrrrbaKa ran4u4ar j e [pe3eHTonao Box-whisker-ove nJIoToBe.

KanAnAat HaBoALt Ia ce Teopr,rjcru v [paKTuqgu snavaj orne4ajy [pBeHcTBeHo y

aKTyiuru3arlzju one npo6n,euruKea [pr{Ka3oM AocaAalrrrbr{x ctrHarbavfic]Ka3alr'nx o,qnoca roju

HeMr,rHoBHo yKa3yjy na norpe6y ocaBpeMerbvrBa]baAocaAalfllsel IIJIaHa U [porpaMa Qnruuror

BacrrllTalba sa vrnat:y IIIKoJICKI,I y3pacT. One npenopyKe, aJIu Pt pea'nusaquj a tpe6a Ia ce

TeMeJblr Ha ci1i;gsrblrMa crroprcKe crpyKe, uujaje, npo$ec14oHilJllra .Ml{c}da, Aa [oKperoM I'I

KperrboM xr,IBor v-rllrr:atr spqpanujuu u (fytrrquonarurnjurrl'

V nornanrsy 3axrsyrar ,uo6ujeHr.rM p$ynrarllMa KaHAlI,qar o6jaurrraBa Aa recrl'IpaEe

MoropgKe y uajpannjoj y'spauroj Eo6u u rpaloBpeMena Anjarnocrl'IKa Mory YMHoroMe

norrlohu y KBnrr[TeTHOM Kpefiparby KpeTHUx ca,upxaja u orITuMaJrHoM Ao3rIptlrby oflTepeherra

rpu opragr,r3oBarroM o6nrarcy (pusuuror njex6arra. Ilpanonpervreno lr clrcreMarcro 4jenonarre

Ha cBecTparl pacr n pia3Boj 4jeurajer opraHu3Ma IIpeAycJIoB je sa xacnujy 6orsy

OCIOCOfiJ59IIOCT 3a caBJIaAaBaIbe II3tBoBil roju cnujeAe y npoqecy oApacTalba kI oIIyBaIba

3ApaBJba. ynpano rr3 Tor pa3nora oA BenlrKe je naxuocrv Aa opraHl'I3oBana Qusuura

aKTlrBrrocr 6y4e rpeupana, nofena lr KoHrpoltr4calaoA crpaue crpyr{Ho ocnoco6DeHI'IX Jr}Iua'

Y nornasJby Jlurcpatypa HaBeAeHe cy 5i3 6u6tmorpa(fcre je4nuaqe roje cy Kopldcrllne y

Kper,rparby reopujcror oKBEpa u pacnjernr&BElrb/ npo6neuau4Ke pa,[4 aJru Lr y ercnnuraquju

4o6ujenr.rx Peynrara.

4. OUJEHA I4 AOIIP',LIHOC MACTEP PA'4A

Crpyrnu lr HafrHr.r paAosr,r rojn ce 6ane uoropurlKlrM cuoco6nocturvra 4jeue yeujer cy

4o6po4orull{, a Hapoql,Iro y npnjerrae x1antoKl'Ille3r'rje roja npujeru Aa ce EeIIe rocJbeAI'IIIe He

perpnerryjy caMo Ha MopOonotnKII lI rrccrypaJlHpl craryc .qjeUe, neh u Ha rpupoAHLI ToK

parezjarra Morop1aqux cnoco6nocrr.r. ,{o6ujeH}r p*ynrarl,I oBof I'IcrpaxrrBtlrba [peAcraBJbajy

cnojenpcnn Aorprrgoc LIcKycrBIIMa cnoprcKe crpyKe roja rpe6a Aa ce yrpaAe y npojerar

6yayhsx pe6opMlr r.r yHarrpebeby rrporreca HacraBe (fnsuuror BacrHralba' Ilpraje cBera,

MrrcJrll Ce Ha OpraHll3allujy caapXaja y peanHI'IM yCnoBI'IMa Halrrer IIIKoJICKOI CI4cTeMa' KaO ra

y 9MIICJIy npeqII3HIIjer 5rcMjgpa*ba v.nto3'Ipalsa I{HTeH3I{Tera noje4ranux aKTIIBHocTv Ha

rracoB[Ma Qusuuror Bac[]ITaIba. Pesy;Iraul I{cTpaXI4BaIba yKa3yjy na onpe3aH o4a6up

HaCTaBHI,I; c4Apxaja Ha Ilacy tpusnuror Bac[llTalba cxoAHo xpoHoromoj go6u fIeHHKa I4

IrcKa3aHrlM MOTOpIqKI'IM I€naIII',ITeTlrMa'

5. trPr4JEnnof n 3t$ObyqAK

Ha ocnoey rpefneAa ll turiaJlr,Be ypafenor Macrep paAa Kiur,qr,rAara Kenana OMr,rqes[ha uo,uHtt3lrBoM ,,Pa3m4Ke y I,IcnoJbaBarby KooprAnnaqnje rl paBHorelre freHr,rKa Hr.DKtrx pa3peAa

ocHoBlre rrKore" Moxe ce KoncraroBarlr Aa je KaIIAlrAar oBJIaAao caBpeMeHoM

uero4olorujoM nHcarba I,I trcpaAe HafrHof pa4a,Te Aa cy y pa4y cr,rcreMarcKrr r{3Jroxcena cBanotpe6na ca3llalba sajacurnje patyuujename upo6leMarr.rre paga. Tarofe, Korr,rracraja cMarpa

4a je xan4uI4at o6jaurnanajyhn y3porrHo-nocJreArque oAHoce 4o6njenzx p$ynrara rroxanao

norpe6an HIIBO Hafrue lrpoHl,IqJbr{Bocrr.r r4 3penocr}I, Te }rcKtBaur,rM 3aKJbfrrlr,rMa AaocKpoMHe nperopyKe sa 6y4yhy a(plrpMalllitjy ca3Harla 4o6zjennx oBlrM r{crpDrr.rBarbeM.

Ha ocuoay AerzLIbHe aHiIJII,I3e I,r yKylHe oqiene, Korrrzcuja trpe4nalKe Hacranno-HayrrgoM

n{ehy (Darylrera $usu.mor Bacrr.rrarba r,r cuopra Vnunepsnrera y Bamoj JIyq" 4a ycnoju

rlpeAno)Kelrr llsnjeruraj u 4a ouoryhu Karrlr4Aary Kenany Onrrhennhy ycueny janny o6pany

Macrep paAa IIo.{ Ha3I,IBoM ,,Pa3rnKe y r{cnoJbaBarby KoopAnnaquje pr paBHorexe freHr,rKaHI,IxcraX pa3pela ocHoBHe ttrKofleoo.

Y Barroj Jlyqn, 03.0 1.20 1 9.

AP AqPEaHa Jb BaHpeAHr,r upo(fecop, rrJrau-

MeHr0p

peAoBHLr npo([ecop, npe4cje4nr,uc

i - l

t - i t t l l l J ; i r r \n i ' rG

.up Tannapa Kaparuh, BaHpeAHr,r n