Psihoanalitičke teorije ličnosti

TOPIČKA TEORIJA LIČNOSTI

PSIHOANALIZA (S. Freud): - tehnika liječenja- teorija ličnosti- metoda proučavanja psihičkih fenomena

Prva psihoanalitička teorija ("Psihički mehanizmi histeričnih fenomena" 1893; "Studija o histeriji" 1895; "Tumačenje snova" 1900)

STRUKTURA PSIHE: nesvjesno - predsvjesno - svjesno

Terapijski učinaka je odreĎen u osvješćivanja nesvjesnih potreba i strahova (‘nesvjesno učiniti svjesnim’). Manifestacije nesvjesnog: omaške, snovi, simptomi i igra(M.

Klein)

SIMPTOM = kompromis izmeĎu nesvjesne ţelje i njene manifestacije.

NASTANAK SIMPTOMA: 1. psihička trauma NASTANAK SNA: 1. latentni san2. potiskivanje 2. cenzura 3. vraćanje potisnutog 3. manifestni

razlika: anksioznost i strah

STRUKTURNA TEORIJA LIČNOSTI

‘DRUGA TOPIKA’ - "Ego i id" 1923.g.

Značajan odgovor na pitanje: Što potiče procesa potiskivanja?Čime je odreĎena razlika izmeĎu individua u količini potiskivanju?

Problem je u STURKTURI LIČNOSTI =) INTRAPSIHIČKI (NEUROTSKI) KONFLIKT

DVA PRINCIPA PSIHIČKOG FUNKCIONIRANJA1. PRINCIP ZADOVOLJSTVA2. PRINCIP REALITETA

* razlika u značenju psihičke traume <-> psihičkog konflikta

STRUKTURA PSIHE: ID – EGO – SUPEREGO

ID predstavlja dio ličnosti koji je odreĎen nesvjesnim nagonskim poticajima: LIBIDO i DESTRUDO (EROS i THANATOS)

• Predstavlja energetsku osnovu psihičkog funkcioniranja individue

prvo razumijevanje: EGO NAGONI (nagoni samoodrţanja) i SEKSUALNI NAGONI Agresivni nagon kao NAGON OVLADAVANJA odreĎen kao EGO NAGON.

Nagonsko odreĎuje: IZVOR – OBJEKT – NAČIN funkcioniranja

EGO – predstavlja središnji dio ličnosti koji ima dvije funkcije:1. Odrţavanja odnosa s REALITETOM2. Kontrola NAGONSKOG funkcioniranja

Ovisno o dominaciji ega u intrapsihičkom konfliktu u psihičkom funkcioniranju individuedominiraju: PRIMARNI ili SEKUNDARNI MISAONI PROCESI

Ego se koristi MEHANIZMIMA OBRANE

SUPEREGO – predstavlja moralni dio ličnosti (SAVJEST)

Razlikujemo: super ego u užem smislu i ego ideal

Nastaje procesima INTERNALIZACIJE (pounutrenja) tijekom najranijeg djetetova razvoja

Ego ideal nastaje u najranijem razvoju (1.g.) kroz narcisitčkom iskustvo u dijadnom odnosu smajkom. Nastaje na iskustvu djetetove svemoći /primarni narcizam/ tijekom simbiotskogodnosa s majkom. U tom iskustvu vaţna uloga majčinskog empatijskog kapaciteta.

Superego u užem smislu nastaje tijekom rješavanja EDIPOVOG KONFLIKTA u faziTRIANGULACIJE (3.-5. g.)S njegovom izgradnjom započinje proces SOCIJALIZACIJA. U tom procesu dogaĎa seizgradnja /učenje/ spolne uloge, odnosno spolnog identiteta.

OBRAMBENI MEHANIZMI LIČNOSTI

"Ego i id" (1923) i "Inhibicija, simptom i anksioznost“ (1926)

Značenje ‘signal anksioznosti’ – po shvaćanju S. Freuda u situaciji dominacije ida na egom /narušene homeostaze/ dolazi do pojave signal anksioznosti koja pokreće aktiviranje mehanizama obrane.

Karakteristike mehanizama obrane:1. nesvjesni mehanizmi ega2. sluţe u obrana ega od stanja anksioznosti.3. postoje VIŠI I NIŢI mehanizme obrane.

Karakteristike ličnosti odreĎene su mehanizmima obrane koje koristi. Na osnovu poznavanja mehanizma obrane koja koristi pojedina osoba moţemo zaključiti o bitnim aspektima njene strukture. • Zašto neka osobe koristi odreĎene mehanizme obrane odreĎeno je specifičnim individualnim razvojem – odnosno TOČKAMA FIKSACIJE tijekom psihoseksualnog razvoja.

1. POTISKIVANJE

Dvije definicije anksioznosti 1) kao posljedica potiskivanja2) uzrok potiskivanja (SIGNALNA ANKSIOZNOST)

1895. "Studija o histeriji" - Potisnuta seksualna energija koja nije izraţena u odnosu uzrok simptoma. 1926. "Inhibicija, simptoma, anksioznost" --> stanje anksioznosti koje proizlazi iz konflikta nagona i socijalnih zahtjeva.

Manifestacije: infantilne amnezije, previd, omaške.

2. REAKTIVNA FORMACIJA

manifestacija se u preoblikovanju vlastitih neprihvatljivih potreba i ţelja u njihovu suprotnost.Razvoj u analnom periodu psihoseksualniog razvoja (2.g.) (odreĎene stjecanja higijenskih navika, kontrola sfinktera i zahtjevima kontrolom i čistoćom)

Opsesivnost (prisilne radnje i misli) – ukazuje na problem kontrole agresivnosti. Analna struktura ličnosti (tvrdice, škritce, pedantni..)

3. PROJEKCIJA

manifestira se u premještanju vlastitih neprihvatljivih ţelja, osjećaja i potreba na druge osobe, objekte vanjskog svijeta.U svakodnevnom ţivotu – ogovaranjeU psihopatologiji prepoznajemo kod NEUROTSKIH osoba u vidu FOBIJA

U teţem obliku u vidu paranoidnih PSIHOZA.

4. IDENTIFIKACIJA

Identifikacija je proces putem kojeg pojedina osoba (a) proširuje svoj identitet ne nekog drugog, (b) posuĎuje svoj identitet nekom drugom ili (c) fuzionira ili dolazi do komfuzije identiteta s nekim drugim identitetom.

Identifikacija predstavlja RAZVOJNI fenomen jednako i tako OBRAMBENI mehanizam.

= preuzimanje karakteristika drugih osoba ili grupa osoba kao oblik "proširenje ega“

4 tipa identifikacija:1. PRIMARNA IDENTIFIKACIJA = proces identifikacije u razvoju djeteta kada ne postoje granice

izmeĎu ja i objekta.

2. SEKUNDARNA IDENTITIFIKACIJA = proces identifikacije kada postoji granica i doţivljaj vanjskog objekta. Omogućava redukciju neprijateljstva izmeĎu selfa i objekta => omogućava iskustvo SEPARACIJE.

3. PROJEKTIVNA IDENTIFIKACIJA = proces putem kojeg osoba zamišlja sebe unutar nekog objekta koji je izvan nje. Omogućava ILIZIJU o kontroli objekta i omogućava subjektu da negira osjećaj nemoći.

4. INTROJETKIVNA IDENTIFIKACIJA = ili proces identifikacije s introjektom ili proces putem kojeg osoba zamišlja da je neka osoba izvana dio nje same.

PROJEKTIVNA IDENTIFIKACIJA = identificiramo se s tuĎim očekivanjima (UČENJE ULOGA).Majka u odnosu s djetetom mu ukazuje na pojedine uloge kroz koje se odrţava odnos.

Ovaj mehanizma predstavlja veoma rani mehanizam koji predstavlja osnovu prihvaćanja vanjskog svijeta. Dijete vlastito iskustvo projecira na izvanjski objekt koji je na taj način doţivljen kao dio njega.Patološki aspekt kad se gubi granica izmeĎu osobe i objekta.

INTROJETKIVNA IDENTIFIKACIJA = identifikacija se s tuĎim doţivljajem.Razlikujemo:• Spolnu i osnovnu (bazičnu) identifikaciju• Identifikacija s agresorom• Identifikacija s grupom (pozitivni i negativni utjecaj)• Identifikacija s roditeljskim karakteristikama i njihovim ţeljama.

5. RACIONALIZACIJA

Racionalizacija se manifestira se kao obrana da se ne prepoznaju pravi (nesvjesni) izvori nekog ponašanja ili osjećaja.

(opravdavaju se neki neprihvatljivi osjećaji i ponašanja)

Potiče iz perioda omnipotentnog mišljenja u analnoj fazi razvoja. Racionalizacija ide zajedno s teţnji za savršenošću. Prisutni mehanizam je IZOLACIJA, gdje se isključi emocionalna pratnje nekog dogaĎaja.

6. IZOLACIJA

Izolacija je mehanizam obrane putem kojeg se traumatski sadrţaj ne zaboravlja već se isključuje njegovo značenje na taj način da se izolira njegov popratni osjećaj.

Manifestira se u vidu odvajanja misli od njenog popratnog afekta. Tim putem se ponovno proţivljava neki traumatski dogaĎaj bez značenja njegovog bolnog sadrţaja.

Nalazimo kod veoma opsesivnih struktura s veoma razvijenim racionalnim pristupom prema svijetu.

7. PORICANJE (DENIAL)

kao mehanizam se manifestira kroz poricanje postojanja vanjske stvarnosti.• bijeg u san• regresija u autistični ili simbiotsku psihozu

Prihvaćanje realiteta znači prihvaćanje separacije i gubitak osjećaja svemoći (NARCISTIKČKAPOVREDA)

Teorija objektnih odnosa ukazuju na problem prorade "depresivne" pozicije.

8. NEGACIJA (NEGATION ili DISAVOWAL)

kao mehanizma obrane manifestira se u negiranju da pojedina percepcija, misli ili ideja kojese pojavljuju u svijesti.

9. PREMJEŠTANJE

Premještanje se manifestira se premještanju neprijatnih emocija usmjerenih na neku osobuna neke supstitute koji mogu biti druge osobe, objekti, ili situacije.

Primjer je s fobijama i snovima (sanjamo neke osobe koje predstavljaju supstitute nekih zanas značajnih osoba)

10. PODVOJENOST (SPLITTING)

kao mehanizam obrane manifestira se u podijeljenosti doţivljaja sebe i drugih osoba iliobjekata putem kojeg oni (mentalna struktura) gube svoj integritet i postaju podijeljena nadva ili više dijelova.

Podvojenost moţe biti OBJEKTA i SELFA.

Nastaje u obrani od veoma anksioznih stanja u simbiotskoj fazi kada se pojavljuju veomaagresivne pulzija.

Kod PODVOJENOSTI EGA jedan dio predstavlja "SELF" dok drugi dio predstavlja "NESVJESNIODVOJENI NJEGOV DIO“

Podijeljeni self i objekt nastoje da budu ujedinjeni sa NEGACIJOM I PROJEKCIJOM => ta TRIMEHANIZNA sačinjava osnovu SHIZOIDNE OBRANE.

11. IDEALIZACIJA

kao mehanizam obrane manifestira se kroz negiranje pojedinih negativnih aspekta sebe ilinekog objekta.

Sluţi kao obrana od prepoznavanja ambivalencije i utoliko se oslobaĎa osjećaj krivnje idepresije koja sa sobom donosi gubitak samopoštovanja (self-esteem).

SUBLIMACIJA

Sublimacija predstavlja razvojni proces putem kojeg se instinktivna energija oslobaĎa u neinstiktivnoj formi ponašanja.

Ona podrazumijeva (a) premještanje energije sa aktivnosti i objekta primarnog interesa na one koji su manje

instinktivne vaţnosti.(b) transformacija emocija koje prate aktivnost ("deseksualizacija" i "deagresivizacija")(c) oslobaĎanja od ponašanja koje je definirano redukcijom instinktivne tenzije.

se manifestira u promjeni ciljeva nagonske pulzija- De-agresivizacijom i de-seksualizacijom nagonskih pulzija ta se nagonska energija moţe

koristiti u funkciji ega.

Koncept omogućava razumijevanja razvoja "VIŠIH FUNKCIJA" na osnovu "NIŢIH FUNKCIJA'Npr. "intelektualna znatiţelja" se oslobaĎa značenja seksualnog interesa i ujedno neprihvatljivog

značenja voajerizma.

PSIHOSEKSUALNA TEORIJA RAZVOJA LIČNOSTI

"Tri studije o teoriji seksualnosti" 1905. Značajno razlikovanje: dječje seksualnost i odrasla genitalna seksualnost.definicija LIBIDA = psihički reprezentant seksualnog nagona

** NAGON - izvor- objekt - cilj

• IZVOR nagona je narušena homeostaza u organizmu koja se doţivljava kao potreba,kao stanje anksioznosti.

Razvoj se dogaĎa kroz promjene u OBJEKTU i CILJU nagonskog zadovoljenja.

• OBJEKT moţe biti i vlastito tijelo (kroz majčin objekt dijete razvija i odnos premavlastitom tijelu kao objektu)

• CILJ je postizanje iskustva ugode kroz promjene OBJEKATA i utoliko načinanagonskog zadovoljenja.

RAZVOJA je definiran postizanjem GENITALNE LIČNOSTI u koja se dogaĎa integracijesvih ranijih faza razvoja

Za razumijevanje psihopatologije vaţni su pojmovi: FIKSACIJE I REGRESIJE

FAZE PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA

I ORALNA FAZA (1. god.)

II ANALNA FAZA (2. god.)

III FALUSNA FAZA (3.-5. god.)

IV FAZA LATENCIJE (6-12. god.)

V GENITALNA FAZA (12.- god.)

Oralna faza (1. godina)U ovoj fazi područje usana predstavlja prvo područje djetetova zadovoljstva,odnosno predstavlja prvu erogenu zonu. To znači da akt hranjenja ima značajnupsihološku ulogu u postizanju tog zadovoljstva. Ovu fazu po Abrahamu moţemopodijeliti u 2 faze:

1. Preambivalentna faza – faza sisanja

2. Ambivalentna faza – faza griţenja

Vaţnost tih faza je u naglašavanju vaţnosti agresivnog nagona i njegovo integriranjeu psihološkom sistemu.

Kroz ovu fazu u odnosu majka – dijete, dijete formira bazično povjerenje štoodreĎuje djetetov kasniji odnos prema vanjskom svijetu (pesimizam, optimizam)

Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je kroz razvoj tzv. oralne strukture ličnosti.Te osobe na pojedine konflikte reagiraju regresijom na oblike ponašanja kojekarakterizira pasivnost (potreba za ovisničkim, oralnim odnosom), odnosno pokazujutendenciju ka bolestima ovisnosti, kao i depresivnim stanjima.

Regresija ega na ovu razinu psihičkog funkcioniranja prisutna je psihotičnim stanjima/sumanute ideje - neadekvatno testiranje realiteta/

Analna faza (2.godina)

Analna faza odreĎena je područjem anusa koje predstavlja drugu erogenuzonu djeteta.

U ovom razdoblju naglasak je na djetetovu formiranju higijenskih navika.

U odnosu na raniju fazu, gdje je dijete imalo pasivan odnos prema svojimpotrebama, sad ima aktivan odnos kroz razvijanje sposobnosti kontrole svognagonskog zadovoljenja

U ovoj fazi dijete kroz akt reduciranja nagonskih zahtjeva počinje uspostavljatikontrolu, čime se formira njegov narcistički doţivljaj moći.

Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je stvaranjem analne struktureličnosti koja se manifestira u izraţenim tendencijama ka savršenosti i čistoći.Te osobe karakterizira pedantnost, urednost i škrtost.

U psihopatologiji fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je kroz prisilne iopsesivne fenomene, dok kod djece u poteškoćama kontrole stolice i mokrenja/enkopreza i enureza /.

Falusna faza (3 – 6. godina)Falusna faza odreĎena je genitalnim područjem koje predstavlja treću erogenu zonudjeteta.

Upravo kroz otkrivanje ovog područja dijete započinje prepoznavati spolnu različitost,čime započinje proces spolne diferencijacije, odnosno formiranje spolnog identiteta.

Značajnost ove faze je u tome što se otac uključuje u dinamiku djetetovogdoţivljavanja, čime započinje proces triangulacije, odnosno razdoblje Edipovogkonflikta. U odnosu na ranija razdoblja prekida se dijadni odnos majka– dijete. Ukolikose to ne dogodi za očekivati je pojava neadekvatnog spolnog diferenciranja i utolikorazvoja neadekvatne infantilne spolne identifikacije .

Edipov konflikt po Freudu predstavlja univerzalni fenomen djetetova razvoja koji imaznačajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta. U osnovi Edipova konflikta jeodvajanje nagonskih pulzija na način da se libidne pulzije vezuju uz suprotno-spolnomroditelju.

U tom razdoblju pod utjecajem dječjih masturbacijskih aktivnosti dolazi do formiranjaincestnih fantazija uz suprotno-spolne roditelje i ujedno rivalitetni osjećaji uz isto-spolne roditelje koji su praćeni kastracijskim i separacijskim strahovima.

Dječaci doţivljavaju kastracijski strah, dok djevojčice separacijski strah kojipredstavljaju razlog odustajanja od incestnih fantazija.

Ti strahovi predstavljaju osnovu potiskivanja, čime započinje proces identifikacije saisto-spolnim roditeljem tj. formiranju spolnog identiteta

Kroz identifikaciju s isto-spolnim roditeljem i formiranjem spolne uloge dolazi doformiranja psihičke strukture superega koja predstavlja pretpostavku socijalnogfunkcioniranja.

Ova struktura bitno odreĎuje način prihvaćanja socijalnih standarda.

Tako previše strogi i neadekvatni roditeljski stavovi kroz njihovu internalizacijuformiraju «strogi» superego djeteta koji kao takav postavlja veće zahtjeve uodnosu na ego i potiče razvoj neurotske strukture ličnosti

Rješenje Edipovog konflikta predstavlja osnovu djetetova prihvaćanjaaspekata vlastite seksualnosti uz prihvaćanje adekvatne spolne uloge. Ukolikozbog neadekvatnih obiteljskih odnosa ne doĎe do prihvaćanja adekvatnogspolnog ponašanja govorimo o dječjem transseksualizmu ili negativnomEdipovom kompleksu

Fiksacija u ovoj fazi razdoblja izraţena je kroz tzv. histerične struktureličnosti. To su osobe koje imaju poteškoća u prihvaćanju vlastitih spolnihkarakteristika.

Faza latencije (6 – 12. godine)

Ova faza obuhvaća razdoblje do prvih znakova puberteta. Sam naziv ukazuje dau odnosu na razvoj libida postoji ‘latencija’ što znači da razvoj ličnosti u ovoj fazinije odreĎen erogenom zonom, odnosno područja tijela koje predstavlja objektnagonskog zadovoljenja.

Djeca u ovom razdoblju imaju sposobnost koja im omogućava aktivan stavprema vanjskom svijetu i povezana s njihovom većom sposobnošću učenja.

Djeca koja nisu riješila Edipov konflikt i utoliko su usmjerena na tjelesnemanifestacije pokazuju poteškoće u procesu učenja.

Genitalna faza

Genitalna faza po Freudu odreĎena je pubertetskim promjenama s čime započinjeformiranje odrasle, genitalne spolnosti .

Ova faza predstavlja rekapitulaciju svih ranijih faza psihoseksualnog razvoja. Toznači da će poteškoće u ranijim fazama odrediti teţište prorade ove faze razvoja.Značajnost ove faze je u ponovnom bujanju nagonskih aspekata ličnosti /ID-a/ štonarušava ranije postojeću ravnoteţu unutar strukture ličnosti.

U ovoj fazi značajna su 2 procesa koja se istovremeno dogaĎaju i utoliko oteţavajurazrješavanje razvoja u ovoj fazi:

1. Formiranje spolnog identiteta /suočavanje s ranije potisnutim sadrţajimaedipskog konflikta/

2. Formiranje osnovnog identiteta /suočavanje s ranim separacijskimiskustvima/

Ad 1.) Formiranje spolnog identiteta

Poteškoće u ovom razdoblju odreĎene su bujanjem nagonskih poticaja koji utječuna ponovno aktiviranje ranije potisnutih Edipskih sadrţaja.

Upravo mogućnost prodora nesvjesnih incestnih sadrţaja u svijet adolescenatapotiče kod njih potrebu za distanciranjem od roditelja (fenomen obiteljskog romana)

Ad 2) Formiranje osnovnog identiteta /druga individuacija – P. Blos/

Drugi problem adolescentnog razvoja je potreba izgradnje odrasle osobnosti.

Ovaj razvoj je odreĎen promjenom od djetetove ovisnosti o roditeljima do izgradnjeodraslog samostalnog funkcioniranja.

To znači da se dijete treba odvojiti ne fizički /primarna individuacije u prve tri godineţivota/od roditelja, već psihički /druga indidviduacija – po Blosu/

U ranijem razvoju psihičko funkcioniranje djeteta bilo je odreĎeno roditeljskompsihičkom zaštitom. Djetetov ‘infantilni’ ego ideal je svoje narcističko zadovoljenjecrpio iz oslanjanja na roditeljsku osobnost.

Adolescent psihički se odvajajući od roditelja treba izgraditi ‘odrasli’ ego ideal kojiće mu omogućiti da u sebi naĎe (a) poticaje vlastite aktivnosti i (b) doţivljaje vlastitevrijednosti. Na taj način postiţe psihičku autonomnost.

U tom procesu druge individuacije /P. Blos/ posebna je vaţnost roditelja koji supotrebni u tom razvoju psihičke autonomnosti adolescenata.

Odsustvo roditelja u tom procesu odvajanja ima za posljedicu nepovoljan razvojodrasle osobnosti /ovisnost, asocijalno ponašanje i pojedini psihosomatskiporemećaji/