Princezini Dnevnici II - Princeza Pod Reflektorima

8/10/2019 Princezini Dnevnici II - Princeza Pod Reflektorima

http://slidepdf.com/reader/full/princezini-dnevnici-ii-princeza-pod-reflektorima 1/63

ki@

1

Meg Cabot

Princezini Dnevnici II - Princeza Pod Reflektorima

Za mog djeda i za moju baku,

Brucea i Patsy Mounsey, koji nisu nimalo nalik na djeda i baku u ovoj knjizi.

ZAHVALE

Mnogo hvala Barb Cabot, Debri Martin Chase, Billu Contardiju, Sarah Davies, Lauri Langlie, Abby McAden,

Alison Donalty i uobičajenoj ekipi: Beth Ader, Jennifer Brown, Daveu Waltoriu i posebno Benjaminu

Egnatzu.

Kad stvari postanu grozne - stvarno grozne svim se silama trudim misliti na to da sam princeza.

Kažem si: "Ja sam princeza."

Nemate pojma koliko to pomaže da zaboravite na loše stvari. MALA PRINCEZA Frances Hodgson Burnett



ki@

2

Ponedjeljak, 20. listopada, 8 sati ujutro

Dakle. Bila sam u kuhinji i jela žitne pahuljice, znate, uobičajen scenarij za ponedjeljak ujutro, kad je mama

izašla iz kupaonice s čudnim izrazom na licu. Mislim, bila je sva blijeda i kosa joj je nekako stršala, a na sebije, umjesto kimona, imala svoj ogrtač od frotira, što je obično znak da treba dobiti mjesečnicu.

Zato sam je upitala: "Mama, želiš li nešto protiv PMS-a? Jer, bez uvrede, stvarno izgledaš kao da bi ti dobrodošao."

Sto je zapravo opasno reći ženi uoči mjesečnice, ali znate, ona mi je ipak mama i to. Nije da će me sreditikarate potezima kao što bi to učinila nekom drugom da joj to kaže. No samo je smeteno odgovorila: "Ne. Ne, hvala."

Tada sam pretpostavila da se dogodilo nešto zaista užasno. Znate, kao, na primjer, da je Debeli Louie pojeojoš jednu čarapu ili da će nam ponovno isključiti struju jer sam zaboravila iskopati račun iz zdjele za

salatu, gdje inače mama stavlja sve račune. Zgrabila sam je i rekla: "Mama? Mama, što ti je? Što nije u redu?"

Odmahnula je glavom, kao što čini kad joj nisu jasne upute za pripremu smrznute pizze u mikrovalnojpećnici. "Mia," rekla je i šokirano i sretno u isto vrijeme, "Mia. Trudna sam."

O, moj Bože. O, MOJ BOŽE. Mama mi je trudna s profesorom iz matematike.

Ponedjeljak, 20. listopada, sat razredne zajednice

Stvarno se trudim ostati smirena, znate? Jer, nema se smisla oko toga uzrujavati.Ali kako da se NE uzrujavam? Mama će mi postati samohrani roditelj. OPET.

Čovjek bi pomislio da je naučila lekciju sa mnom, ali očigledno nije.

Kao da i bez toga nemam dovoljno problema. Kao da mi život već nije gotov. Jednostavno ne znam štomisle koliko još mogu podnijeti. Hoću reći, očito nije dovoljno što:

1. sam najviša djevojka među prvašicama; 2. sam najmanje obdarena na području prsa; 3. sam prošli mjesec saznala da mi majka hoda s profesorom iz matematike;

4. sam, također prošli mjesec, saznala da sam jedina nasljednica prijestolja jedne male europske zemlje;

5. moram ići na poduke za princeze kod moje bake po očevoj strani; svaki dan; 6. bih u prosincu na državnoj televiziji trebala biti predstavljena svojim novim sunarodnjacima (u

Genoviji u kojoj živi pedeset tisuća ljudi, ali svejedno);

7. nemam dečka.

O, ne. Vidite, sve to me očito ne opterećuje dovoljno. Sada mi je jos mama morala ostat i drugom stanju, a

da nije udana OPET.

Hvala, mama. Mnogo ti hvala.

Ponedjeljak, 20, listopada, još uvijek sat razredne zajednice

I što reći na to? Zašto ona i profesor Gianini nisu koristili neko kontracepcijsko sredstvo? Može li mi,molim vas, to netko objasniti? Sto se dogodilo s njezinom dijafragmom? Znam da je ima. Našla sam jejednom pod tušem dok sam bila mala. Uzela sam je i nekoliko je tjedana upotrebljavala kao bazen za pticeza svoju kuću za Barbike, dok mama konačno nije saznala i uzela je. A što je s kondomima??? Zar ljudi maminih godina misle da su imuni na spolno prenosive bolesti? Očitonisu imuni na trudnoću pa sto je tu onda novo?

Ovo je tako tipično za moju majku. Ne može se sjetiti kupiti ni toaletni papir. Kako će se onda sjetiti

upotrebljavati kontracepciju????????

Ponedjeljak, 20. listopada, matematika

Ne mogu vjerovati. Zaista ne mogu vjerovati.

Nije mu rekla. Mama je trudna s mojim profesorom iz matematike, a uopće mu to nije rekla. Znam da mu nije rekla, jer kad sam jutros ušla u razred, profesor Gianini je samo rekao: "O, bok, Mia. Kakosi?"

O, bok, Mia. Kako si?????

To nije nešto što kažeš osobi čija majka nosi tvoje dijete. U tom slučaju kažeš nešto kao: "Oprosti, Mia,možemo li na trenutak razgovarati?"

Zatim izvedeš kći žene s kojom si počinio tu gnusnu nepromišljenost u hodnik, gdje se baciš na koljena i

preklinješ je za odobravanje i oprost ponizno puzajući po tlu. To je ono što učiniš. Ne mogu prestati zuriti u profesora G.-a, pitajući se kako će mi izgledati mali brat ili sestrica. Mama mi je

stvarno zgodna, kao Carmen Sandiego, samo bez vojničke kabanice -još jedan dokaz da sam ja biološkaanomalija, budući da od mame nisam naslijedila ni njezinu kovrčavu crnu grivu od kose ni veličinu



ki@

3

njezinih grudi (košarice C). Dakle, s te strane nema razloga za brigu. Ali, za profesora G.-a jednostavno ne znam. Ne mislim da je profesor G. neprivlačan. Mislim, visok je i jošuvijek ima svu kosu (jedan nula za profesora G.-a, jer tata na glavi ima sletnu pistu), Ali sto mu je s

nosnicama? Uopće mi nisu jasne. Jednostavno su tako... velike.

Iskreno se nadam da će klinac naslijediti mamine nosnice i sposobnost profesora G.-a da dijeli razlomke u

glavi.

Tužno je to što profesor Gianini uopće nema pojma što će ga zadesiti. Bilo bi mi ga žao da nije za svezapravo on kriv. Znam da je za to potrebno dvoje, ali, molim vas, majka mi je slikarica. On je profesor

matematike. Vi mi recite tko bi od njih dvoje trebao biti odgovorniji.

Ponedjeljak, 20. listopada, engleski

Savršeno. Upravo savršeno. Kao da stvari već nisu dovoljno loše, sada nam je profesorica iz engleskog rekla da u ovom semestru

moramo završiti dnevnik. Ne šalim se. Dnevnik. Kao da već ne pišem jedan. I pazite sad: na kraju svakog tjedna trebali bismo predati dnevnike. Da ih profesorica Spears pročita. Zatošto nas želi bolje upoznati. Trebali bismo početi tako da se predstavimo i napišemo svoje podatke. Zatimbismo trebali prijeći na zapisivanje svojih najdubljih misli i osjećaja. Ma šali se. Kao da ću stvarno dopustiti profesorici Spears da čita o mojim najintimnijim mislima iosjećajima. Svoje najintimnije misli i osjećaje ne govorim čak ni svojoj majci. Zar bih ih onda rekla svojojprofesorici iz engleskog jezika?Ovaj dnevnik nikako ne mogu predati. U njemu je zapisana hrpa raznih stvari za koje ne želim da itko zna.Kao, na primjer, da mi je mama trudna s profesorom iz matematike.

Pa, jednostavno ću morati početi pisati drugi dnevnik. Lažni dnevnik. Umjesto svojih najdubljih osjećaja,jednostavno ću zapisati gomilu laži i to predati profesorici. Tako sam vrsna lažljivica da se gotovo uopće ne bojim da će profesorica Spears primijetiti razliku. DNEVNIK IZ ENGLESKOG JEZIKA

napisala Mia Thermopolis

NE ČITAJ!!! TO SE ODNOSI NA TEBE, AKO NISI PROFESORICA SPEARS!!!!!!

Uvod

IME: Amelia Mignonette Grimaldi Thermopolis Renaldo

Skraćeno Mia.

Njezino Veličanstvo princeza Genovije ili, u nekim krugovima, samo princeza Mia.

DOB: Četrnaest godina

RAZRED: Prvi razred gimnazije

SPOL: Nisam još imala spolni odnos. Ha, ha, samo se šalim, profesorice Spears! Pretežno ženski, nonedostatak grudi upućuje na dvospolnost. OPIS: Visoka gotovo dva metra, k ratka mišje smeđa kosa (novi plavi pramenovi), sive oči, cipele broj 42.

Ostalo nije vrijedno spomena.

RODITELJI: Majka: Helen Thermopolis

ZANIMANJE: Slikarica

OTAC: Artur Christoff Phillipe Gerard Grimaldi Renaldo

ZANIMANJE: Princ Genovije

BRAČNO STANJE RODITELJA: Budući da sam ja rezultat fakultetske avanture svojih roditelja, oni se nisu

nikada vjenčali (međusobno) i trenutačno su oboje samci. Ovako je vjerojatno bolje, jer se inače stalnosvađaju. Međusobno, mislim. KUĆNI LJUBIMCI: Jedan mačak, Debeli Louie. Narančasto-bijele boje, težak dvanaest kilograma. Louie je

star osam godina i na dijeti je proveo otprilike šest od tih osam godina. Kad se Louie ljuti na nas jer ga,recimo, zaboravimo nahraniti, onda pojede prve čarape koje pronađe. Također, vrlo ga privlače malestvari koje svjetlucaju pa iza zahodske školjke u mojoj kupaonici ima skrivenu prilično veliku zbirkupivskih čepova i pinceta, za koju misli da ja ne znam. NAJBOLJA PRIJATELJICA: Moja najbolja prijateljica je Lilly Moscovitz. Lilly mi je najbolja prijateljica još odvrtića. S njom se zabavno družiti zato što je vrlo, vrlo pametna i ima vlastitu televizijsku emisiju Lilly

otkriva kako stvari zaista stoje na programu otvorenom za javnost. Uvijek izmisli nešto zabavno što bismomogle raditi, kao, na primjer, ukrasti maketu Partenona s postolja, koju su k lasični grčki i latinski razrediizradili za Roditeljsku večer te za nju tražiti otkupninu od pet kilograma Starburst bombončića s okusomlimete.

Ne da smo to bile mi, profesorice Spears. To sam samo navela kao primjer nečeg ludog što bi Lilly moglaučinit i.



ki@

4

DEČKO: Ha! Da ba.

PREBIVALIŠTE: Cijeloga života živim u Now Yorku s majkom, osim za vrijeme ljeta, kada tradicionalno

odlazim s tatom u dvorac njegove majke u Francusku. Moj otac inače živi u Genoviji, maloj europskoj

državi smještenoj na Sredozemlju između talijanske i francuske granice. Dugo sam živjela u uvjerenju da jemoj tata važan političar u Genoviji, na primjer gradonačelnik ili tako nešto. Nitko mi nije rekao da je onzapravo član genovijanske kraljevske obitelji - da je, zapravo, vladajući monarh, budući da je Genovia

kneževina. Pretpostavljam da mi to nitko ni ne bi rekao da mi tata nije obolio od raka testisa čija jeposljedica neplodnost, čime sam ja, njegova nezakonita kći, postala jedina nasljednica njegova prijestolja.Otkako mi je konačno rekao tu ne baš jako važnu malu tajnu (prije mjesec dana) tata živi u hotelu Plaza

ovdje u New Yorku, a njegova me majka, moja baka, princeza udovica, podučava ono što moram znati dabih postala njegova nasljednica.

Na što mogu reći samo: hvala. Mnogo vam hvala.

A želite li znati što je u tome zaista tužno? Ništa od toga nije laž.

Ponedjeljak, 20. listopada, rucak

U redu, Lilly zna.

Dobro, možda ne ZNA, ali zna da nešto nije u redu. Mislim, molim vas: najbolje smo prijateljice još odvrtića. Uvijek zna kad me nešto muči. Postale smo jako povezane u prvom razredu, onog dana kad je

Orville Lockhead pred nama, u redu za glazbenu učionicu, spustio hlače. Ja sam bila potpuno šokirana,

budući da nikada prije nisam vidjela muški spolni organ. Međutim, Lilly uopće nije bila impresionirana.Vidite, ona ima brata pa njoj to nije bilo nikakvo iznenađenje. Samo je pogledala Orvilla ravno u oči i rekla:"Vidjela sam i veće."

I znate što? Orville to više nikada nije učinio. Iz ovoga možete vidjeti da Lilly i mene veže nešto jače od običnog prijateljstva. Zato je bilo dovoljno da mi, kad je danas za ručkom sjela za naš stol, samo jednom pogleda lice pa da meupita: "Što nije u redu? Nešto nije u redu. Nije valjda Louie, zar ne? Je li opet pojeo čarapu?"

Baš. Ovo je mnogo ozbiljnije. Naravno da je užasno kad Louie pojede čarapu. Mislim, onda moramo s njimodjuriti k veterinaru i sve to, i to odmah, jer bi inače mogao uginuti. Tisuću dolara kasnije, kao suvenirdobijemo staru, poluprobavljenu čarapu. No barem je mačak opet u normalnom stanju.

Ali ovo? Ovo ne može izliječiti tisuću dolara. I nikada više ništa nece biti normalno.

To je tako nevjerojatno sramotno. Mislim, to da su moja mama i profesor Gianini - znate, NAPRAVILI ONO.

Još gore, NAPRAVILI SU ONO a da nisu koristili nikakvu zaštitu. Mislim, molim vas. Tko još to RADI?Rekla sam Lilly da je sve u redu, da je to samo PMS. Bilo mi je užasno neugodno priznati to pred svojimtjelohraniteljem, Larsom, koji je sjedio uz nas i jeo sendvič s janjetinom, rajčicom i lukom koji je

tjelohranitelj Tine Hakim Babe, Wahim -Tina ima tjelohranitelja jer se njezin otac, koji je šeik, boji da će jeoteti glavešine konkurentskih naftnih tvrtki; ja ga imam zato što... pa, valjda samo zato što sam princeza -

kupio od uličnog prodavača ispred Hoove trgovine delikatesama preko puta škole. Radi se o sljedećem: tko još otkriva hirove svog menstrualnog ciklusa pred svojim tjelohraniteljem?

Ali, što sam drugo mogla reći?

No primijetila sam da Lars nije do kraja pojeo svoj sendvič. Mislim da sam mu ga potpuno zgadila.

Može li ovaj dan biti još gori?

Bilo kako bilo, Lilly me ni tada nije prestala ispitivati. Ponekad me stvarno podsjeća na jednog od onihmalih mopsova s kojima parkom uvijek šeću stare gospođe. Mislim, ne samo da joj je lice nekako malo i

spljošteno (na zgodan način), nego ponekad kad se nečeg uhvati, jednostavno to ne želi pustiti. Kao, na primjer, za ručkom. Rekla je: "Ako je jedino što te muči PMS, zašto onda toliko pišeš u dnevnik?Mislila sam da se ljutiš na mamu što ti ga je dala. Mislila sam da ga uopće nećeš koristiti."

Što me podsjetilo da stvarno jesam bila ljuta na mamu što mi ga je dala. Poklonila mi je dnevnik jer kaže dau sebi gomilam mnogo prigušenog bijesa i neprijateljskih osjećaja i da to moram nekako izbaciti iz sebe,

budući da nisam u dodiru s unutrašnjim djetetom u sebi i da imam urođenu nesposobnost za izražavanjesvojih osjećaja riječima. Mislim da je mama prije toga vrlo vjerojatno razgovarala s Lillynim roditeljima, koji su oboje psiholozi.

No tada sam saznala da sam genovijanska princeza i počela sam koristiti dnevnik da u njega zapisujemsvoje osjećaje u vezi s tim, koji su, gledajući sada ono što sam zapisala, doista bili prilično neprijateljski. Ali to nije ništa u usporedbi s ovim kako se sada osjećam. Nije da osjećam neprijateljstvo prema profesoru Gianiniju i mami. Mislim, oni su odrasli ljudi i sve. Mogusami donositi odluke. Ali, zar ne vide da ova odluka neće utjecati samo na njih dvoje, već i na sve oko njih?

Mislim, baka baš NEĆE biti jako sretna kad sazna da će mama roditi JOŠ JEDNO izvanbračno dijete. A tata? On je ove godine već imao rak testisa. Saznanje da će majka njegova jedinog djeteta roditi dijete



ki@

7

• Litra mlijeka (neobrano, obrano ili kiselo mlijeko) ili mliječni proizvodi (sir, jogurt, mladi sir).

• Jedna ili dvije namirnice bogate C-vitaminom: krumpir, grejp, naranča, dinja ili lubenica, zelena paprika,

kupus, jagode, voće, sok od naranče. • Žuto ili narančasto voće ili povrće. • Četiri-pet kriški kruha sa sjemenkama, palačinki, punjenih kukuruznih lepinjica, kukuruznog kruha ili

porcija integralnih pahuljica ili tjestenine. Za pojačavanje druge hrane upotrebljavajte pšenične klice ili

pivski kvasac.• Maslac, margarin, biljno ulje.

• Šest do osam čaša tekućine: voćni sokovi i sokovi od povrća, voda i biljni čajevi. Izbjegavajte sokovezaslađene šećerom, gazirana pića, alkohol i kofein.

• Za desert: sušeno voće, orasi i lješnjaci, sjemenke buče i suncokreta, kokice. Mama neće pristati na ovo. Ako hranu ne može utopiti u hoisin* umak iz restorana Number One Noodle

Son, jednostavno nije zainteresirana za jelo.

NAPRAVITI PRIJE NEGO STO MAMA DOĐE KUCI

Izbaciti: Kupiti:

Heineken multivitamine

seri za kuhanje svježe voće

mladice lucerke pšenične klice

kavu Colombian Roast jogurt

čokoladni čips salamu. Ne zaboravi na bocu votke Absolut u hladnjaku!

Ponedjeljak, 20. listopada, nakon škole

Baš kad sam pomislila da stvari ne mogu biti gore, odjednom su postale još gore. Nazvala je baka. Ovo je tako nepravedno. Mislila sam da je trebala ići u Baden-Baden na malo odmora i zabave. Doista sam

se veselila predahu od njezinih mučiteljskih lekcija - zvanih još i podukama za princeze, koje me je moj

otac, despot, prisilio da pohađam. Mislim, i meni bi dobro došlo malo odmora. Zar stvarno misle da je bilo

koga u Genoviji briga znam li kako se upotrebljava vilica za ribu? Ili znam li sjediti tako da mi se suknja ne

izgužva? Ili znam li reći hvala na swahiliju? Ne bi li moje buduće sunarodnjake više trebali zanimati moji

stavovi o okolišu? I nadzoru oružja? I prenapučenosti?

Ali, baka kaže da stanovnike Genovije za to nije briga. Kaže da je njima važno jedino to da ih neću

osramotiti na državnim večerama.

Baš. Baka je ta zbog koje bi se trebali brinuti. Mislim, nisam ja ta koja si je trajno istetovirala obrube na

svoje očne kapke. Ja ne oblačim svog ljubimca u jaknice od činčilina krzna. Ja nisam nikada bila bliskaprijateljica Richarda Nixona.

Ali, o ne, ja sam ta zbog koje su svi navodno vrlo zabrinuti. Kao da bih ja mogla napraviti neki ozbiljni

društveni gaf kad me u prosincu budu predstavljali Genovijancima. Baš. Ali, svejedno. Ispalo je da ipak nije otišla, jer su nosači prt ljage u Baden-Badenu štrajkali. Da barem poznam glavnog šefa u udruzi nosača prtljage u Baden-Badenu. Kad bih ga poznala, ponudila bih

mu onih stotinu dolara po danu koje moj tata donira Greenpeaceu u moje ime za moje obnašanje dužnostigenovijanske princeze, samo da se on i ostali nosači prtljage vrate na posao i malo mi skinu baku s leđa. Bilo kako bilo, baka je na automatskoj sekretarici ostavila vrlo zastrašujuću poruku. Kaže da ima"iznenađenje" za mene. Trebala bih joj se odmah javiti. Pitam se kakvo je to njezino iznenađenje. Poznavajući baku, to je vjerojatno nešto totalno grozno, kao, na

primjer, kaput načinjen od koža štenadi pudlice. Hej, ne bih se uopće iznenadila da tako nešto učini. Pretvarat ću se da nisam dobila poruku.

Kasnije u ponedjeljak

Upravo sam završila razgovor s bakom. Pitala me zašto joj nisam odgovorila na poziv. Rekla sam joj da

nisam primila poruku.

Zašto sam ja takva lažljivica? Mislim, ni o najjednostavnijim stvarima nisam u stanju govoriti istinu. A jabih, za ime Boga, trebala biti princeza. Kakva je to princeza koja stalno laže?

Bilo kako bilo, baka je rekla da šalje limuzinu da me pokupi. Ona i tata će zajedno večerati u njezinuapartmanu u Plazi. Baka je rekla da će mi tada ispričati sve o mom iznenađenju. Ispričati mi o njemu. Ne pokazati mi. Nadam se da to onda isključuje kaput od krzna štenadi. Mislim da je i bolje da večeras idem s bakom na večeru. Mama je pozvala profesora Gianinija da navečerdođe u stan da "razgovaraju". Nije bila baš sretna što sam bacila kavu i pivo (nisam ih doslovno bacila; dala

*Gusti, pikantni umak načinjen od soje, češnjaka, feferona i raznih začina; zove se još i pekinški umak.



ki@

9

na njega. Stvarno hoću. Lars bi za mene prebio profesora G.-a i vjerojatno mi ne bi ni mnogo naplatio za to.

Ima tri bivše supruge kojima plaća alimentaciju pa bi mu dobro došlo dodatnih deset dolara, koliko simogu priuštiti da platim unajmljenom razbijaču. Stvarno bih trebala pokušati iskamčiti veći džeparac. Mislim, tko je još čuo za princezu koja dobivadžeparac od samo deset dolara tjedno? S tim se ne može otići ni u kino.

Pa, dobro, može, ali ne možete kupiti kokice. Muči me to što ni sada, kad sam se vratila kući, ne mogu ocijeniti hoće li Lars trebati istući mog profesoraiz matematike ili ne. Profesor G. i mama prigušenim glasovima razgovaraju u njezinoj sobi. Ne čujem ništa iznutra, čak ni kada stavim uho na vrata. Nadam se da će profesor G. to dobro primiti. On je najsimpatičniji od svih tipova s kojima je mama hodala,unatoč onoj jedinici koju mi je zamalo dao. Mislim da neće učiniti ništa glupo, kao da je, na primjer, ostavi

ili sudski zatraži potpuno skrbništvo. Ali, opet, on je muško, pa tko zna?

Čudno. Dok pišem ovo, preko računala mi je stigla hitna poruka. Od Michaela je! Piše:

CRACKING: Sto ono bilo u školi? Izgledala si mi u nekom posve drugom svijetu, muci li te nešto. Napisala sam mu:

DBLOUIE: Nemam pojma o čemu govoriš. Ništa mi nije. Potpuno sam u redu.

Ja sam takva lažljivica. CRACKING: Pa, imam dojam da nisi čula ni riječ od onog što sam ti govorio o negativnim nagibima.Otkako sam saznala da mi je sudbina da jednoga dana upravljam malom europskom kneževinom, stvarnose trudim shvatiti matematiku, jer znam da će mi trebati za održavanje ravnoteže genovijanskog budžeta itakvih stvari. Zato sam svakog dana poslije škole odlazila na dopunske satove, a Michael mi je ta kođermalo pomagao tijekom satova za nadarene i talentirane.

Jako mi je teško biti koncentrirana kad mi Michael objašnjava gradivo. To je zato što on stvarno, stvarnofino miriše. Kako mogu razmišljati o negativnim nagibima kad taj tip u kojeg sam zatreskana već od, oh, ne znam -

praktički oduvijek, sjedi odmah pokraj mene, prekrasno miriše i ponekad svojim koljenom okrzne mojekoljeno?

Odgovorila sam:

DBLOUIE: Čula sam sve što si rekao o negativnim nagibima. Zadani nagib m+y - koji ga siječe (0,b)

jednadžba y+mx+b sjecište nagiba.

CRACKING: ŠTO???

DBLOUIE: Zar nije točno?CRACKING: Jesi li to prepisala iz knjige?

Naravno.

O-o, mama je na vratima.

Još kasnije u ponedjeljak Mama je ušla u sobu. Mislila sam da je profesor G. otišao pa sam upitala: "Kako je bilo?"

Tada sam vidjela da ima suze u očima. Prišla sam joj i čvrsto je zagrlila.

"Sve je u redu, mama", rekla sam. "Uvijek ćeš imati mene. Pomoći ću ti sa svime, ponoćnim hranjenjem,mijenjanjem pelena, svime. Čak i ako bude dečko."

Mama me zagrlila, ali ispostavilo se da nije plakala zato što je bila tužna. Plakala je od sreće.

"Oh, Mia", rekla je. "Želimo da ti prva saznaš." Zatim me povukla u dnevnu sobu. Tamo je stajao profesor Gianini sa stvarno smušenim izrazom lica.Smušeno sretnim. Znala sam što je i prije nego što je ona to rekla, ali sam se svejedno pravila da sam iznenađena. "Vjenčat ćemo se!"

Mama me povukla između sebe i profesora G.-a u veliki zajednički zagrljaj. Malo je čudno kad te grli tvoj profesor iz matematike. To je sve što imam reći.

Utorak, 21. listopada, 1 sat ujutro

Hej, mislila sam da je moja mama feministica koja ne vjeruje u nadmoć muškaraca i da je protiv

podjarmljenosti i zamućivanja ženskog identiteta do čega brak neminovno vodi. Barem je to uvijek govorila kad bih je upitala zašto se ona i tata nikada nisu vjenčali. Ja sam uvijek mislila

da je to zato što je on jednostavno nikada nije zaprosio.

Možda mi je zato rekla da zasada još nikome ne kažem. Kaže da to želi priopćiti tati na svoj način. Boli me glava od tog silnog uzbuđenja.



ki@

10

Utorak, 21. listopada, 2 sata ujutro

Oh, Bože. Upravo sam shvatila da ako se mama uda za profesora Gianinija, to znači da će on živjeti ovdje.Mislim, mama se nikada ne bi preselila u Brooklyn, gdje on stanuje. Ona uvijek kaže da podzemnaželjeznica potiče njezinu antipatiju prema masama.

Ne mogu vjerovati. Svakog jutra ću morati doručkovati sa svojim profesorom iz matematike. A što će biti ako ga slučajno vidim gologa ili nešto slično? Mozak bi mi mogao ostati trajno oštećen.

Bolje mi je da se pobrinem da se na vrata kupaonice stavi brava prije no što se on useli. Sad me, uz glavu, boli i grlo.

Utorak, 21. listopada, 9 sati ujutro

Kad sam se jutros probudila, grlo me tako boljelo da nisam uopće mogla govoriti. Mogla sam samopromuklo graktati.

Neko sam vrijeme pokušavala promuklo dozivati mamu, ali nije me čula. Zatim sam pokušala lupati pozidu, ali time sam samo srušila Greenpeaceov poster. Naposljetku mi nije preostalo ništa drugo nego da ustanem iz kreveta. Zamotala sam se u pokrivač da sene prehladim i još više ne razbolim te krenula hodnikom do mamine sobe. Na moje zaprepaštenje, u maminu krevetu nije bila jedna kvrga, nego DVIJE!!!! Profesor Gianini jeprespavao!!!!

Ah, dobro. Ionako je već obećao da će od nje napraviti poštenu ženu.

Ipak, malo je neugodno u šest ujutro upasti u spavaću sobu svoje mame i tamo zateći svog profesora izmatematike. Mislim, tako nešto bi ostavilo traga i na osobi manje vrijednoj od mene. Ali nema veze. Stajala sam na vratima, promukla i previše zaprepaštena da bih ušla u sobu, dok mamanapokon nije otvorila oči. Prošaptala sam da sam bolesna i rekla joj da će morati nazvati školu i reći im dadanas neću doći. Također sam joj rekla da nazove i otkaže moju limuzinu i da javi Lilly da je nećemo pokupit i.Još sam joj rekla da će, ako namjerava ići u atelije, morati reći tati ili Larsu (molim ne baki) da dođe ovamoi pazi da me nitko ne pokuša oteti ili ubiti dok nje nema, a dok sam ja u fizički oslabljenom stanju. Mislim da me shvatila, ali teško je to tvrditi sa sigurnošću. Kažem vam, biti princeza nije mala stvar.

Kasnije u utorak

Mama danas nije išla u atelije.

Promuklo sam joj rekla da bi trebala otići. Za otprilike mjesec dana ima izložbu u galeriji Mary Boone, aznam da je napravila tek polovicu slika od onoliko koliko bi trebala. Ako podlegne jutarnjim mučninamaživot će joj se pretvoriti u nadrealizam.

No svejedno je ostala kod kuće. Mislim da se osjeća krivom. Valjda misli da je ona kriva što sam serazboljela. Kao da mi je moja zabrinutost u vezi sa stanjem njezine maternice oslabila imunitet ili tako

nešto. A to uopće nije istina. Sigurna sam da sam to, što god da imam, pokupila u školi. Ako pitate mene, školaAlberat Einsteina je jedna golema Petrijeva posudica puna bakterija, pogotovo s obzirom na nevjerojatan

broj debila koji je pohađaju, znate onih s kronično otvorenim ustima u vječnom čuđenju. Bilo kako bilo, moja majka progonjena osjećajem grižnje savjesti svakih mi deset minuta ulazi u sobu i

ispituje me želim li štogod. Zaboravila sam da ima kompleks Florence Nightingale*. Stalno mi kuha čaj idonosi tost odrezanih korica s cimetom. Moram priznati da je to vrlo lijepo od nje.

Osim onog kada me pokušala natjerati da na jezik stavim cink i pustim ga da se otopi. Jedna od njezinih

prijateljica rekla joj je da je to navodno dobar način za borbu protiv prehlade. To baš i nije bilo tako lijepo. Osjećala se grozno kad sam od tog cinka počela povraćati. Čak je, da bi se iskupila, odjurila do trgovine

delikatesama i kupila mi jednu od onih velikih hrskavih čokoladica. Poslije mi je htjela ispeci jaja sa slaninom da ojačam, ali tu sam povukla crtu: samo zato št o sam na smrtnoj

postelji ne znači da je u redu prekršiti sva moja vegetarijanska načela. Mama mi je upravo izmjerila temperaturu. Trideset sedam s pet.

Da smo u srednjem vijeku, vjerojatno bih već bila mrtva. TEMPERATURNA TABLICA

11:45-37.4, 12:14-37.3, 13:27-37.0

Ovaj glupi toplomjer je sigurno neispravan!

*Florence Nightingale (1820. - 1910.); Engleskinja, medicinska sestra, uvela poboljšanja na područjuhigijenskih uvjeta u bolnicama i zdravstvenih usluga; danas je njezino ime sinonim za osobu koja se brižnoodnosi prema bolesnima.



ki@

11

14:05-37.1, 15:35-37.3

Ako ovako nastavi, očito neću moći ići na intervju s Beverly Bellerieve u subotu.

HURAAAH!

Još kasnije u utorak Lilly me upravo posjetila. Donijela mi je svu zadaću. Rekla je da grozno izgledam i da zvučim kao Linda

Blair u Egzorcistu. Ne znam je li to istina, jer nisam nikada gledala Egzorcista. Ne sviđaju mi se filmovi ukojima se ljudima vrte glave i u kojima im stvari iskaču iz trbuha. Ja volim filmove u kojima se osoba nagloproljepša i u kojima ima plesa. Bilo kako bilo, Lilly kaže da je velika novost u školi da je "seksi par", Josh Richter i Lana Weinberger,ponovno zajedno nakon prekida od čak cijelog jednog tjedna (što je za oboje osobni rekord: posljednji putkad su prekinuli prekid je trajao samo tri dana). Lilly kaže da je, kada je otišla do mog ormarića da uzmemoje knjige, tamo stajala Lana u svojoj uniformi navijačica i čekala Josha, čiji je ormarić odmah pokrajmoga.

Kada se Josh pojavio, Lilly se kune da je zažvalio Lanu intenzitetom koji bi odgovarao stupnju F5 naFujimotovoj ljestvici za mjerenje usisne jačine tornada, zbog čega Lilly više nije mogla zatvoriti vrata mog

ormarića (kako mi je dobro poznat taj problem). Međutim, Lilly je vrlo brzo riješila situaciju t ako da je

polunamjerno vrhom olovke ubola Josha u ledja.

Razmišljala sam o tome da kažem Lilly svoje velike novost i: znate, mislim na mamu i profesora G.-a, jer ćeionako saznati za to.Možda je razlog bio u virusu koji mi je kolao tijelom, ali jednostavno se nisam mogla natjerati da to učinim.Nisam mogla podnijeti pomisao na ono što bi Lilly mogla reći u vezi s potencijalnom veličinom nosnicamog budućeg brata ili sestre. Bilo kako bilo, imam gomilu zadaće. Čak mi je i otac mog nerođenog brata ili sestre, za kojeg bi čovjekpomislio da će imati barem mrvicu sažaljenja prema meni, zadao hrpu toga što moram napraviti. Kažemvam, nemam nikakve povlastice zbog toga što mi je mama trudna s profesorom iz matematike. Bašnikakve.

Pa, osim kad dođe k nama na večeru i pomogne mi sa zadacima. No ne daje mi rješenja pa većinom imamšezdeset osam bodova. A to je još uvijek dvojka. A sada sam stvarno bolesna! Temperatura mi je narasla na 37.7! Uskoro će dostići 38 stupnjeva. Da je ovo epizoda Hitne službe, već bi me praktički stavili na respirator.

Sada nema šanse da će me Beverly Bellerieve moći intervjuirati. NEMA ŠANSE.

Pun pogodak.

Mama mi je u sobu stavila aparat za vlaženje zraka koji radi punom parom. Lilly kaže da mi je u sobi kao uVijetnamu i upitala me zašto, za ime Boga, barem ne odškrinem prozor. Nisam nikada prije razmišljala o tome, ali Lilly i moja baka imaju dosta toga zajedničkog. Na primjer, bakaje maloprije nazvala. Kada sam joj rekla da sam jako bolesna i da vjerojat no neću moći ići na intervju usubotu, ukorila me.

Baš tako. Ukorila me kao da sam ja kriva što sam se razboljela. Zatim je počela pričati o tome kako je nadan svog vjenčanja dobila temperaturu trideset devet, no nije je to spriječilo da stoji na dvosatnojsvadbenoj svečanosti, da se nakon toga vozi u otvorenoj kočiji ulicama Genovije i maše ljudima, da poslije

toga na primanju jede pršut i dinju te pleše valcer do četiri sata ujutro?

Nećete se iznenaditi ako vam kažem da je odgovor ne. To ju nije spriječilo. To je zato, rekla je baka, što princezi bolest ne može biti isprika za izbjegavanje dužnosti prema svojim

ljudima.Kao da je ljude u Genoviji briga za moj šugavi intervju za Twenty-Four/Seven. Oni ondje čak i ne mogugledati tu emisiju. Mislim, osim možda onih ljudi koji imaju satelitsku antenu. Lilly uopće nema suosjećanja, baš kao ni baka. Zapravo, LillY uopće nije osoba koja će vas, kad ste bolesni,svojim posjetom umiriti i utješiti. Rekla je da je moguće da imam tuberkulozu, baš kao što je imala

Elizabeth Barrett Browning*. Rekla sam joj da je vjerojatno samo bronhitis, a Lilly mi je odgovorila da je to

vjerojatno mislila i Elizabeth Barrett Browning prije nego što je umrla. ZADAĆA

Matematika: zadaci na kraju desetog poglavlja.

Engleski: u dnevnik napišite koja je vaša omiljena televizijska emisija, vaš omiljeni f ilm, knjiga, hrana, itd.

Svjetska civilizacija: u eseju od tisuću riječi objasnite sukob između Irana i Afganistana. NT: kao da iz toga imamo neku zadaću.

*Elizabeth Barrett Browning (1806. - 1861.), engleska pjesnikinja, poznata najviše po svojim ljubavnimpjesmama, zbirka Sonnets on the Portuguese.



ki@

12

Francuski: ecrivez une vignette amusant (Oli, baš).Biologija: endokrini sustav (pitati KennYja za odgovore).

Bože! Što to oni uopće pokušavaju? Ubiti me?

Srijeda, 22. listopada

Jutros je mama nazvala tatu u Plazu, gdje je odsjeo, i rekla mu da pošalje limuzinu da me odveze liječniku.

To je učinila zato što sam jutros kad sam se probudila imala temperaturu trideset devet, baš kao baka nadan svog vjenčanja. Ali, mogu vam reći da se ja nisam osjećala baš previše spremnom za valcer. Jedva sam se uspjela obući.Imala sam takvu groznicu da sam čak obukla nešto od one odjeće koju mi je kupila baka. I tako sam bila odglave do pete u Chanelu, oči su mi bile staklaste i sva sam se sjajila od znoja. Tata je, kad me ugledao,

poskočio pola metra od zemlje, a mislim da je to bilo zato što je na trenutak pomislio da sam ja baka. Samo što sam ja, naravno, mnogo viša od bake. Iako mi kosa nije toliko natapirana. Ispostavilo se da je doktor Fung jedan od rijetkih ljudi u Americi koji još nisu čuli da sam ja princeza pasmo morali desetak minuta sjediti u čekaonici prije nego što me je mogao primiti. Tata je tih deset minuta

proveo razgovarajući s liječnikovom tajnicom. To je bilo zbog toga što je ona bila odjevena tako da joj se

vidio pupak, iako je već skoro zima. Iako je moj tata potpuno ćelav i stalno nosi odijela umjesto kaki hlača koje nose svi normalni očevi, vidjelose da je tajnica potpuno pala na njega. To je zato što je, unatoč svojoj urođenoj europejštini, moj tata još

uvijek prilično seksi. Lars, koji je također seksi, ali na drugi način (vrlo je velik i vrlo dlakav), sjedio je pokraj mene i čitaočasopis za roditelje Parenting. Vidjelo se da bi ga mnogo više zanimao najnoviji broj časopisa Soldier ofFortune*, ali liječnička ordinacija u SoHou** na njega nije pretplaćena. Doktor Fung me je napokon pregledao. Izmjerio mi je temperaturu (38.7) i opipao mi žlijezde da vidi jesuli natekle (jesu). Zatim je pokušao napraviti bris grla da provjeri imam li streptokoke.

Samo što sam se, kada mi je zabio tu stvar u grlo, tako zagrcnula da sam počela nekontrolirano kašljati.Nisam mogla prestati kašljati pa sam mu između napadaja kašlja rekla da idem popiti vode.Pretpostavljam da zbog vrućice i svega toga vjerojatno nisam baš bila pri sebi, jer sam umjesto da popijemvode izašla iz ordinacije. Otišla sam do limuzine i rekla vozaču da me odmah odveze do Emerald Planetakako bih si kupila frape.

Srećom, vozač je bio toliko pametan da me nije htio nikamo voziti bez mog tjelohranitelja. Rekao je neštopreko radioveze i zatim je do limuzine stigao Lars s mojim tatom, koji me upi

tao što to za ime Bogaizvodim.

Palo mi je na pamet da i ja njega upitam istu stvar u vezi s onom tajnicom s naušnicom u pupku. No grlome previše boljelo da bih mogla govoriti.

Doktor Fung je na kraju ispao vrlo simpatičan. Odustao je od brisa grla i samo mi propisao antibiotike i

sirup protiv kaslja s kodeinom*** - ali ne prije no što nas je jedna od njegovih medicinskih sestarafotografirala kako se rukujemo u limuzini, kako bi on tu fotografiju mogao objesiti na zid na koji stavlja

fotografije slavnih osoba. Na njemu već ima fotografije sebe kako se rukuje sa svojim ostalim poznatimpacijentima, kao što su Robert Goulet i Lou Reed. Sada kada mi je pala visoka temperatura, vidim da sam se ponašala potpuno iracionalno. Moram priznatida mi je taj odlazak liječniku vjerojatno bio jedan od najneugodnijih trenutaka u životu. Naravno, bilo ih jetoliko da je teško reći na kojem bi mjestu na ljestvici ovaj bio po neugodnosti. Mislim da bih ga smjestila

negdje uz ono kad mi je u redu za jelo na Lillynoj bar micvah zabavu tanjir sa Gefdtefishom**** ispao na

pod, pa su ostatak večeri svi glasno smijali. TOP LISTA PET NAJNEUGODNIJIH STVARI KOJE SU SE DOGODILE MU I THERMOPOLIS

1. Kad me Josh Richter poljubio pred cijelom školom dok su me svi gledali. 2. Kad mi je bilo šest godina i baka mi je naredila da zagrlim njezinu sestru, tetu Jean Marie, a ja sam

počela plakati jer sam se bojala Jean Marieinih brkova te je time povrijedila.

3. Kad sam imala sedam godina i baka me prisilila da budem na nekoj dosadnoj koktel zabavi koju je

priredila za sve svoje prijatelje. Bilo mi je užasno dosadno pa sam uzela mali držač podmetača za čaše od

*Solider of Frtune -Plaćenik; časopis namijenjen vojnicima najamnicima. **SoHo - četvrt na njujorškom Munhattanu, južno od ulice Houston po čemu je dobila ime (South of

Houston), poznata po mnogobrojnim galerijama, dućanima i restoranima. *** Kodein - Substanca organskog podrijetla; dobiva se iz opijuma; koristi se u liječenju kašlja; takođersmanjuje osjećaj boli i ima narkotičko djelovanje tj. djeluje uspavljujuće. ****Gefdtefish - židovsko jelo od ribe, jaja, beskvasnih lepinja i začina, oblikovano u kuglice koje se kuhajuu juhi od povrća i koje se obično poslužuju ohlađene.



ki@

13

slonovače koji je bio napravljen u obliku rikše i gurala ga po stoliću za kavu proizvodeći zvukove kao dagovorim kineski, sve dok podmetači nisu poispadali iz rikše i počeli se vrlo bučno kotrljat i po podu te su se

svi, zureći, okrenuli prema meni. (Mislim da je još neugodnije kad se sada toga sjetim, jer je vrlonepristojno, da ne kažem politički neumjesno, imitirati Kineze.)

4. Kad mi je bilo deset godina i baka je odvela neke moje rođake i mene na plažu, a ja sam zaboravilaponijeti gornji dio svog bikinija. Baka mi nije dala da odem natrag u dvorac po njega. Rekla je da je ovo

Francuska i da jednostavno budem bez gornjeg dijela kao i svi ostali. Iako na svom gornjem dijelu nisamimala pokazati ništa više no što imam sada, bila sam užasno povrijeđena i nisam htjela skinuti majicu pa susvi zurili u mene misleći da imam osip ili neki nagrđujući madež ili da s mene visi smežurani fetus mogsijamskog blizanca.

5. Kad sam s dvanaest godina dobila prvu mjesečnicu. Bila sam u bakinoj kući i morala sam joj reći, jernisam imala uložaka ni ičega takvog. Poslije, kad sam došla na večeru, čula sam kako baka svim svojimprijateljima priča o tome i onda su se ostatak večeri svi stalno šalili u vezi s tom pojavom kojom su ženeblagoslovljene.

Kad malo bolje razmislim o tome, gotovo svi neugodni trenuci mog života nekako su povezani s bakom. Pitam se što bi Lillyni roditelji, koji su psiholozi, imali reći na to. TEMPERATURNA TABLICA

17:20 - 37.5, 18:45-37.4, 19:52-37.3

Je li moguće da mi je već bolje? Ovo je užasno. Ako ozdravim, morat ću ići na onaj glupi intervju...

Ovo zahtijeva drastične mjere: večeras nakon tuširanja, dok mi kosa još bude mokra, odlučno namjeravamgurnuli glavu kroz prozor.

Tako ću im pokazati.

Cetvrtak, 23. listopada

O, moj Bože. Upravo se dogodilo nešto toliko uzbudljivo da jedva mogu pisati. Jutros dok sam ležala na svojoj bolesničkoj postelji, mama mi je dala pismo, rekavši da je stiglo poštomjučer, ali da mi ga je zaboravila dati. To nije bio neki račun za struju ili za televiziju na koji mama obično isti čas zaboravi. Ovo je bilo mojeosobno pismo.

Svejedno, nisam pomislila da je nešto neobično, budući da je adresa bila natipkana. Mislila sam da je pismood škole ili tako nešto. Možda sam pohvaljena (HA, HA). Samo što nije bilo adrese pošiljaoca, a pošta iz

Alberta Einsteina obično u lijevom uglu, uz adresu škole, ima Albertovo zamišljeno lice.

Zato možete zamisliti moje iznenađenje kada sam otvorila pismo, a u njemu nije bio letak ko ji me poziva

da pokažem školski duh izrađujući kolačiće od riže te time pomognem prikupiti novac za veslačku ekipu,već ovo... što, u nedostatku bolje riječi, mogu nazvati jedino ljubavnim pismom:

Draga Mia, (pisalo je u pismu)

znam da će ti ovo pismo biti čudno. I meni ga je čudno pisati. Ali, previše me sram reći ti u lice ovo što ću tisada reći: a t o je da mislim da si ti najJosie djevojka koju sam ikada upoznao.

Samo želim da znaš da postoji jedna osoba koja te voljela i mnogo prije nego što je saznala da si princeza...

I koja će te i dalje voljeti, bez obzira na sve. Sa štovanjem, Prijatelj

O, moj Bože! Nisam mogla vjerovati! Nikad prije nisam primila ovakvo pismo. Tko ga je mogao napisati? Nisam nikako

mogla otkriti.

Pismo je bilo natipkano, kao i adresa na kuverti. I to ne pisaćim strojem, već, očito, na kompjuteru. Tako da, čak i da sam htjela, nisam, recimo, mogla usporediti pritisak na tipke na sumnjivom pisaćemstroju (kao što je to učinila Jan iz The Brady Bunch kad je posumnjala da joj je Alice poslala onaj medaljon).

Ne možete usporediti jačinu ispisa kod pojedinih slova na laserskim pisačima, za ime Boga. Uvijek jejednako.

Ali, tko mi je mogao poslati tako nešto?

Naravno, znam od kog bih htjela da sam primila pismo.

No šanse da Michael Moscovitz prema meni osjeća nešto više od prijateljstva jednake su nuli. Mislim, akomu se sviđam, imao je savršenu priliku da nešto kaže one večeri kad je bio Ples kulturne raznolikosti, kadje bio toliko ljubazan da uskoči i pozove me na ples, nakon što me Josh Richter onako ponizio. I nije da smo

plesali samo jednom. Plesali smo više puta. I to sentiše. A nakon plesa bili smo u njegovoj sobi u stanu

Moscovitzovih. Da je htio, mogao je tada nešto reći. Ali nije. Nije rekao ni riječ o tome da mu se svidjam.

A zašto i bi? Mislim, ja sam totalna nakaza, što zbog mog očit og nedostatka izraslina mliječne žlijezde i

moje visine, što zbog moje potpune nesposobnosti da oblikujem svoju kosu u nešto što bi koliko-tolikonalikovalo na frizuru.



ki@

14

Zapravo, na biologiji smo upravo završili s proučavanjem ljudi poput mene. Nazivaju nas hirovima prirode.Hir prirode nastaje kada organizam pokazuje izrazit otklon od normalne vrste ili roditelja, a nastaje kao

tipičan rezultat mutacije. To sam ja. Upravo to sam ja. Mislim, da pogledate mene, a zatim moje roditelje, koji su oboje vrlo privlačniljudi, pitali biste se: što se dogodilo?

Ozbiljno. Ja sam takav mutant da bih trebala otići živjeti s X-menima.

Osim toga, je li Michael Moscovitz stvarno tip koji bi rekao da sam ja najJosie djevojka na školi? Hoću reći,pretpostavljam da autor pisma misli na Josie, pjevačicu grupe Josie and the Pussycats, koju u filmu glumi

Rachel Leigh Cook. Samo što ja uopće ne nalikujem Rachel Leigh Cook. Da bar. Josie and the Pussycats

počele su kao crtani film o ženskom sastavu koji rješava zločine, kao u Scooby Dao, a koliko ja znam,Michael uopće ne gleda Cartoon Network.

Michael obično gleda samo PBS, Sci-Fi Channel i Buffy -ubojicu vampira. Možda da je u pismu pisalomislim da si najBuFfy djevojka koju sam ikada upoznao...

No ako nije od Michaela, od koga bi onda moglo biti?

Ovo je sve tako uzbudljivo. Imam potrebu nekog nazvati i sve mu ispričati. Ali koga? Svi koje poznajem suu školi. ZAŠTO SAM SE MORALA RAZBOLJETI????

Zaboravi na guranje mokre glave kroz prozor. Moram brzo ozdraviti da mogu ići u školu i otkriti tko je mojtajni obožavatelj !

TEMPERATURNA TABLICA10:45 - 37.4, 11:15-37.3, 12:27-37

Da! DA! Bolje mi je! Hvala ti, Selmane Waksmanu, izumitelju antibiotika.

14:05 - 37.2 Ne. O, ne. 15:35 - 37.3

Zašto mi se ovo događa?

Kasnije u četvrtak Danas poslije podne, dok sam ležala u krevetu okružena vrećicama leda pokušavajući spustiti temperaturuda bih sutra mogla ići u školu i saznati tko je moj tajni obožavatelj, slučajno sam pogledala najbolju

epizodu Baywatcha koju sam ikada vidjela. Stvarno.

Radilo se o tome da je Mitch za vrijeme veslačkog natjecanja upoznao jednu djevojku koja je imala blagi

francuski naglasak. Zaljubili su se i počeli trčati kroz valove, a u pozadini je svirala jedna odlična pjesma.

Tada se ispostavilo da je djevojka zaručena za Mitcheva protivnika u regati- i ne samo to - ona je bila

princeza jedne male europske zemlje za koju Mitch nije nikada čuo. Njezin zaručnik bio je princ za kojeg juje njezin otac zaručio kad se rodila! Tada je došla Lilly i donijela mi nove zadatke za domaću zadaću. Pridružila mi se u gledanju, ali uopće nijeshvatila duboku filozofsku važnost te epizode. Sve što je rekla bilo je: "Ajme, toj princezi bi stvarno dobrodošlo jedno čupanje obrva."

Bila sam šokirana. "Lilly," promuklo sam rekla. "Zar ne vidiš da ova epizoda Baywatcha ima dublje značenje? Posve je mogućeda sam i ja, kad sam se rodila, zaručena za nekog princa kojeg nisam nikada vidjela, samo mi tata to još nijerekao. I postoji velika vjerojatnost da na plaži upoznam nekog spasioca i ludo se u njega zaljubim, ali toneće biti važno, jer ću morati ispuniti svoju dužnost i udati se za čovjeka kojeg mi je izabrao moj narod."

Lilly je rekla: "Halo, koliko si danas popila tog lijeka protiv kašlja? Ovdje piše da se uzima jedna čajnažličica svaka četiri sata, ne jedna velika žlica, tupavko."

Smetalo mi je što Lilly ne vidi dublji smisao. Naravno, nisam joj mogla reći za pismo koje sam primila. Jer,što ako ga je napisao njezin brat? Ne bih htjela da misli da sam odmah svima koje poznajem izbrbljala o

tome. Ljubavno pismo je vrlo osobna stvar.

Ali ipak, čovjek bi pomislio da će na to moći gledati s moga stajališta. "Zar ne shvaćaš?" oštro sam rekla. "Čemu da se ja u nekoga zaljubim, kada je savršeno moguće da mi jemoj tata već ugovorio vjenčanje s nekim princom kojeg nikada nisam ni upoznala? S nekim tipom koji živi,na primjer, u Dubaiju ili nekom takvom mjestu, i koji svaki dan gleda moju fotografiju i čezne za danom

kada ću napokon postati njegova?"

Lilly je rekla da misli da sam od svoje prijateljice Tine Hakim Babe posudila previše tinejdžerskihljubavnih romana. Priznajem, otuda sam dobila ideju. Ali ne radi se o tome.

"Ozbiljno ti kažem, Lilly," rekla sam. "Moram dobro paziti da se ne zaljubim u nekog poput Davida

Hasselhoffa ili tvog brata, jer bi se na kraju moglo dogoditi da se moram udati za princa Williama." Nije da

bi to bila neka velika žrtva.

Lilly je ustala s mog kreveta i odmarširala u dnevnu sobu. U stanu je bio samo tata, jer se, kada me došaoposjetiti, mama odjednom sjetila da mora nešto obaviti u gradu te odjurila van.



ki@

15

Naravno, nije ništa morala obaviti. Mama još nije rekla tati da je trudna s profesorom G.-om i da će sevjenčati. Mislim da se boji da će tata početi vikati na nju zato što je tako neodgovorna (što mi uopće nijeteško zamisliti). Zato, umjesto toga, svaki put kad vidi tatu pobjegne s grižnjom savjesti. Bilo bi to čak i smiješno, da nijebijedno da se tako ponaša jedna tridesetšestogodišnjakinja. Ja u trideset šestoj namjeravam biti potpuno

izgrađena osoba, tako da me nećete moći uloviti da činim stvari koje moja majka uvijek čini.

"Gospodine Renaldo," čula sam Lilly kako govori u dnevnoj sobi. Mog tatu oslovljava s gospodin Renaldo,iako savršeno dobro zna da je on genovijanski princ. No nije ju briga, jer kaže da je ovo Amerika i danikoga neće zvati "Vaše Veličanstvo". Ona je velika protivnica monarhija - a tu pripadaju i kneževine,poput Genovije. Lilly vjeruje da vrhovna vlast treba biti u rukama naroda. U doba kolonija vjerojatno bije

smatrali pristašom američke nezavisnosti. "Gospodine Renaldo," čula sam kako je upitala mog tatu. "Je li Mia tajno zaručena za nekog princa?"

Tata je spustio novine. Šuškanje se čulo sve do moje sobe. "Za ime Boga, ne", odgovorio je.

"Imbecilu," rekla mi je, vrativši se u moju sobu. "Mogu shvatiti da želiš paziti da se ne zaljubiš u DavidaHasselhoffa, koji je, usput rečeno, dovoljno star da ti bude otac i uopće nije seksi, ali kakve veze moj brat

ima sa svim tim?"

Prekasno sam shvatila što sam rekla. Lilly nema pojma što osjećam u vezi s njezinim bratom Michaelom.

Zapravo, ni ja ne znam točno što osjećam prema njemu. Osim da mi bez majice jako sliči Casperu VanDienu. Tako bih htjela da je on napisao ono pismo. Stvarno, stvarno bih.

Ali neću to reći njegovoj sestri. Umjesto toga, rekla sam joj da nije fer što traži objašnjenje za nešto što sam izgovorila pod utjecajemsirupa protiv kašlja koji sadrži kodein. Lilly je samo napravila grimasu, kao što to čini kad je profesori pitaju neko pitanje na koje ona zna

odgovor, ali, za promjenu, želi nekom drugom u razredu pružiti šansu da odgovori. Ponekad stvarno može biti naporno kad ti najbolja prijateljica ima kvocijent inteligencije 170.

DOMAĆA ZADAĆA

Matematika: zadaci 1-20, str. 115.

Engleski: Strunk and White* - četvrto poglavlje. Svjetska civilizacija: napisati esej od dvije stotine riječi na temu sukoba između Indije i Pakistana. NT: da, sigurno.

Francuski: chaptre huit.

Biologija: hipofiza (pitati Kennyja!)

LISTA SLAVNIH OSOBA I NJIHOVIH GRUDI

napisale: Lilly Moscovitz i Mia Thermopolis

SLAVNA OSOBA LILLY MIA

Britney Spears umjetne prirodne

Jennifer Love Hewitt umjetne prirodne

Winona Ryder umjetne prirodne

Courtnev Love umjetne umjetne

Jennie Garth umjetne prirodne

Tori Spelling umjetne umjetne

Brandy umjetne prirodne

Neve Campbell umjetne prirodne

Sarah Michelle Gellar prirodne prirodne

Christina Aguilera umjetne prirodne

Lucy Lawless prirodne prirodne

Melissa Joan Hart umjetne prirodne

Mariah Carey umjetne umjetne

Rachel Leigh Cook umjetne prirodne

*Priručnik za dobro pisanje; pravo ime knjige Elements of Style, zovu je po autorima a to su William

Strunk i E. B. White.



ki@

16

Kasnije u cetvrtak

Poslije večere sam se osjećala dovoljno dobro da ustanem iz kreveta. Provjerila sam e-mail. Nadala sam se da će biti neka poruka od mog tajanstvenog "prijatelja". Ako mi znapoštansku adresu, mislila sam da mi onda možda zna i e-mail adresu. Obje su navedene u školskomimeniku.

Tina Hakim Baba mije poslala e-mail. Želi mi brzo ozdravljenje. Kao i Shameeka. Shameeka mi je još

napisala da pokušava nagovoriti oca da joj dopusti napraviti tulum za Noć vještica. Pitala me hoću li doćiako ga uspije nagovoriti? Odgovorila sam da ću sigurno doći, ako se ne budem osjećala previše slabo odkašljanja. I Michael mi je poslao poruku. I on mi je zaželio da brzo ozdravim, ali njegova poruka je bila animirana,kao mali film. Prikazivala je mačku koja je bila vrlo slična Debelom Louieju kako pleše ples ozdravljenja.Bila je jako slatka. Michael je poruku potpisao s "Voli te Michael".

Ne "sa štovanjem". Ne "tvoj odani".

Voli te.

Pogledala sam poruku četiri puta, ali još uvijek nisam znala je li mi on poslao ono pismo. Primijetila sam dau pismu nijednom nije spomenuta riječ ljubav. Autor je napisao da mu se sviđam. I na kraju pisma napisaoje "sa štovanjem". Ali nije spomenuo ljubav. Uopće.

Tada sam vidjela poruku od nekog čija mi e-mail adresa nije bila poznata. O, moj Bože! Je li to mojanonimni obožavatelj? Prsti su mi drhtali na mišu... Pogledala sam poruku. Sljedeće riječi napisao mi je neki Jo Crox:

JO CROX: Nadam se da ti je bolje. Nedostajala si mi danas u školi! Jesi li dobila moje pismo? Nadam se da tije bilo barem malo bolje kad si pročitala da postoji netko tko misli da si nevjerojatna. Brzo ozdravi. Tvoj

Prijatelj

O, moj Bože! To je on! Moj anonimni obožavatelj! Ali tko je Jo Crox? Ne poznajem nikoga tko se tako zove. Napisao je da sam mu nedostajala danas u školi,što znači da možda slušamo neke iste predmete. Ali ni na jednom predmetu koji ja slušam nema nekog tkose zove Jo.

Možda mu Jo Crox nije pravo ime. Zapravo, Jo Crox uopće ne zvuči kao ime. Možda to zapravo piše Jock*

Rox. Ali, ne poznajem ni nekog sportaša. Mislim, ne osobno.

O, ne, čekajte, sad sam shvatila: Jo-C-rox. Josie rocks**! O, moj Bo

že! Josie iz Josie and the Pussycats!

To je tako slatko!

Ali tko? Tko je to?

Postojao je samo jedan način da saznam pa sam odmah odgovorila:

DBLOUIE: Dragi Prijatelju, primila sam tvoje pismo. Mnogo ti hvala. Također zahvaljujem na željama zabrzo ozdravljenje. TKO SI TI, obećavam da neću nikome reći. Mia

Sjedila sam za računalom pola sata, nadajući se da će mi odgovoriti, ali nije to učinio. TKO JE TO??? TKO JE TO??

Do sutra MORAM ozdraviti, tako da mogu otići u školu i saznati tko je Jo-C-rox. Inače ću poludjeti, baš kao iMel Gibsonova djevojka u Hamletu te završiti plutajući u rijeci Hudson u svojoj spavaćici Lanz of Salzburgzajedno s ostalim medicinskim otpadom.

Petak, 24. listopada, matematika

BOLJE MI JE!!!!!Pa, zapravo se ne osjećam baš sjajno, ali baš me briga. Nemam temperaturu pa mama nije imala drugogizbora nego da me pusti u školu. Nikako nisam htjela još jedan dan provesti ležeći u krevetu. Ne dok jetamo negdje Jo-C-rox koji je možda zaljubljen u mene.

No zasada ništa. Mislim, došli smo limuzinom do Lillyne zgrade i pokupili je, kao i obično. Michael je bio snjom i tako me je ležerno pozdravio, da čovjek uopće ne bi pomislio da mi je poslao e-mail za brzo

ozdravljenje potpisan s "Voli te Michael", a kamoli da me ikad nazvao najJosie djevojkom koju je ikada

upoznao. Očito je da on nije Jo-C-rox.

A ono Voli te na kraju njegova e-maila bilo je samo platonsko Voli te. Mislim, Michaelovo volim te očito nije

značilo da me doista voli. Nije da sam to ikada mislila. Ili da bi mogao. Mislim, voljeti me.

Ipak, otpratio me do mog ormarića. To je bilo jako lijepo od njega. Dobro, istina je da smo bili usred

*Jock - sportaš. **Josie rocks! - Josie je nevjerojatna, sjajna.



ki@

17

žestoke rasprave oko epizode Buffy - ubojica vampira prikazane u utorak, ali svejedno, nijedan dečko mejoš nikada nije otpratio do mog ormarića. Boris Pelkowski svakog jutra čeka Lilly na glavnom ulazu u školui prati je do njezina ormarića i to čini od onoga dana kada je Lilly pristala biti njegovom djevojkom. Dobro, priznajem da je Boris Pelkowski debil, koji unatoč mojim čestim sugestijama da se to u Americismatra potpunim modnim promašajem, uporno nosi džempere ugurane u hlače. No ipak, dečko je. A uvijekje cool kad te dečko - pa makar i nosi aparatić za zube - otprati do tvog ormarića. Znam da ja imam Larsa,

ali nije isto prati li te do ormarića tjelohranitelj ili pravi dečko. Upravo sam primijetila tla je Lana Weinbcrger kupila nove omote za bilježnice. Pretpostavljam da je sve

stare bacila. Bila je preko njih ispisala "Gospoda Josha Richtera", a zatim sve to iskrižala nakon što su ona iJosh prekinuli. Sada su ponovno zajedno. Valjda je spremna opet zamutiti svoj identitet uzimajući imesvoga "supruga", budući da samo na bilježnici iz matematike ima već tri puta napisano Volim Josha isedam puta napisano Gospodja Josha Richtera.

Prije početka nastave, Lana je svakom tko ju je htio slušati govorila o nekom tulumu na koji ide večeras.Naravno, nitko od nas nije pozvan. To je tulum koji priređuje jedan od Joshovih prijatelja.

Ja nikad nisam pozvana na takve zabave. Znate, na onakve kao iz tinejdžerskih filmova u kojima nečijiroditelji otputuju iz grada pa na tulum dođe cijela škola s bačvama piva i uništi cijelu kuću?

Ja zapravo ne poznajem nikoga tko živi u kući. Znam samo one koji žive u stambenim zgradama. A akopočnete divljati po stanu, možete se kladiti da će se ljudi iz susjednog stana poslati vrataru. A to vas možeuvaliti u veliku nevolju s upravom stambene zgrade.

No mislim da Lana nikada nije obraćala pažnju na takve stvari. Treća potencija od x zove se kub. Druga potencija od x je kvadrat. Oda pogledu kroz prozor sa sata matematike:

Suncem zagrijane betonske klupe, pokraj stolova s ugrađenim pločama za igranje "dame"

i grafiti koje su ostavile stotine prije nas napisane:

Joanne voli Richieja, Punx vladaju, Bacite nuklearku na homoseksualce i lezbijke, Amber je drolja.

Mrtvo lišće i plastične vrećice poskakuju nošeni povjetarcem iz parka a muškarci u poslovnim odijelimapokušavaju zadržati posljednjih nekoliko pramenova kose koji prekrivaju njihove ružičaste ćelave glave. Sivi je pločnik obložen odbačenim kutijama cigareta i žvakaćim gumama. Pomislih zar je važno da linearna jednadžba nije ako se bilo koja varijabla stavi na potenciju?

Ionako ćemo svi umrijeti.

Petak, 24. listopada, Svjetska civilizacija

NABROJI PET OSNOVNIH VRSTA DRŽAVNE UPRAVE

anarhija

monarhija

aristokracija

diktatura

oligarhija

demokracija

NABROJI PET OSOBA KOJE BI EVENTUALNO MOGLE BITI JO-C-ROX

Michael Moscovitz (je, sigurno)

Boris Pelkowski (molim, ne)

profesor Gianini (u promašenom pokušaju da me razveseli)

moj tata (pogledaj prije napisano)

onaj čudni dečko kojeg ponekad vidim u kantini, koji se užasno uzruja kad god u grah stave kukuruz(molim, molim ne)

AAAAARRRRRGGGGGGGGGGGHHHHHHHH!!!!!!!!!!

Petak, 24. listopada, NIT

Čini se da je, otkad me nije bilo, Boris na svojoj violini po čeo učiti svirati neke nove stvari. Sada upravosvira concerto koji je skladao neki tip po imenu Bartok.

I moram vam reći da upravo tako i zvuči. Iako smo i njega i njegovu violinu zaključali u ostavu, ništa nepomaže. Ne čujete ni sami sebe što mislite. Michael je morao otići do školske medicinske sestre po

ibuprofen*.

No prije nego što je otišao, pokušala sam usmjeriti razgovor na e-mail. Znate, onako ležerno. Za svaki slučaj. Bilo kako bilo, Lilly je pričala o svojoj emisiji Lilly otkriva kako stvari zaista stoje pa sam je upitala dobiva

* ibuprofen - Bijeli prašak; smanjuje osjećaj boli, snižava temperaturu i ima protuupalno djelovanje.



ki@

18

li još uvijek mnogo e-mailova obožavatelja. Jedan od njezinih najvećih obožavatelja, onaj koji je uhodi,Norman, stalno joj besplatno šalje nekakve stvari, jer želi da Lilly u emisiji pokaže svoje bose noge:Norman je stopalni fetišist. Tada sam spomenula da sam u posljednje vrijeme dobivala neku zanimljivu poštu... Zatim sam brzo pogledala u Michaela da vidim kako će reagirati. No on uopće nije maknuo pogled sa svoglaptopa.

Sada se vratio iz ureda školskog liječnika. Medicinska sestra mu nije htjela dati ibuprofen, jer kaže da se toprotivi školskim pravilima u vezi s lijekovima. Zato sam mu dala malo svog sirupa protiv kašlja koji sadržikodein. Rekao je da mu je glavobolja odmah prošla. No razlog je možda i taj što je Boris svojim gudalom prevrnuo bocu razrjeđivača pa smo ga morali pustitivan iz ostave.

EVO STO MORAM UČINITI

1. Moram prestati toliko misliti na Jo-C-roxa.

2. Isto vrijedi i za Michaela Moscovitza.

3. I za moju majku i njezine reproduktivne probleme.

4. I za moj sutrašnji intervju s Beverly Bellerieve.

5. I za baku.

6. Moram imati više samopouzdanja. 7. Moram prestati gristi umjetne nokte.

8. Moram postići samoostvarenje. 9. Moram više paziti na mat ematici.

10. Moram oprati hlačice za tjelesni.

Kasnije u petak

Koja sramota! Ravnateljica Gupta je nekako saznala da sam dala Michaelu malo svog kodeinskog sirupa

protiv kašlja, pa su me sa sata biologije poslali u njezin ured da porazgovaramo o mom dilanju lijekova

pod zakonskom kontrolom na prostorima škole! O, Bože! Doista sam mislila da će me istog časa izbaciti iz škole. Objasnila sam ravnateljici Gupti sve o ibuprofenu i Bartoku, ali ona nije imala nimalo razumijevanja. Čak nikada sam spomenula koliko djece stoji ispred škole i puši. Nadrapaju li oni zbog toga što međusobnomoljakaju cigarete?

A što je s navijačicama i njihovim Dexatrimom*?

No ravnateljica Gupta je odgovorila da cigarete i Dexatrim nisu isto što i narkotici. Oduzela mi je moj sirup

protiv kašlja i rekla mi da ga mogu dobiti poslije nastave. Rekla mi je da ga u ponedjeljak ne donosim uškolu. Ne mora se brinuti. Bilo mi je toliko neugodno zbog cijele priče da ozbiljno razmišljam o tome da se višeuopće ne vratim u školu, a kamoli u ponedjeljak.

Ne razumijem zašto ne bih mogla pratiti nastavu od kuće, kao dečki iz grupe Hanson. Pogledajte kako suoni ispali.

DOMAĆA ZADAĆA

Matematika: zadaci na strani 129.

Engleski: opišite neko svoje iskustvo koje vas se duboko dojmilo, neki vaš trenutak spoznaje.

Svjetska civilizacija: napisati esej od dvije stotine riječi na temu uspona Talibana u Afganistanu. NT: Dajte, molim vas.

Francuski: devoirs - les notes grammaticals: 141. - 143.Biologija: središnji živčani sustav. DNEVNIK IZ ENGLESKOG JEZIKA

Moje omiljene stvari

HRANA

Vegetarijanske lazanje.

FILM

Moj najdraži film svih vremena je film koji sam prvi put gledala na kanalu HBO kad mi je bilo dvanaestgodina. Taj film mi je ostao najdraži unatoč naporima mojih prijatelja i moje obitelji da me upoznaju s

takozvanim suptilnijim primjerima filmske umjetnosti. Iskreno govoreći, mislim da Prljavi ples s

Patrickom Swavzeom i Jennifer Grey, prije operacije nosa, ima sve što filmovima kao što su Breathless iSeptember, koje su radili navodni majstori filmskog medija, nedostaje. Na primjer, radnja Prljavog plesa

odvija se u ljetovalištu. Primijetila sam da su filmovi čija se radnja događa u odmaralištima (druga dobra

*Dexatrimom - Zaštićeno ime lijeka; vrsta amfetamina koja podiže raspoloženje i suzbija apetit.



ki@

19

dva primjera su Cocktail i Aspen Extreme) jednostavno bolji od drugih filmova. Osim toga, u Prljavom

plesu ima plesa.

Plesanje u filmovima je uvijek dobro. Pomislite koliko bi filmovi nagrađeni Oscarom, kao što je Engleski

pacijent, bili bolji da u njima ima plesa. Meni je u kinu uvijek mnogo manje dosadno ako na platnu ljudi

plešu. I zato je sve što imam reći mnogim, mnogim ljudima koji se ne slažu sa mnom u vezi s Prljavimplesom sljedeće: "Nitko neće ostaviti Baby da sjedi u kutu."

TELEVIZIJSKA SERIJAMoja omiljena televizijska serija je Baywatch. Znam da ljudi misle da je vrlo loša i puna seksističkihpredrasuda, ali to zapravo nije tako. Dečki su jednako oskudno odjeveni kao i djevojke i, barem u novijimepizodama, žena vodi cijelu operaciju spašavanja. I stvar je u tome da se, kad god gledam tu seriju, osjećamsretno. To je zato što znam da će Mitch izbaviti Hobieja iz svake neprilike u kojoj se nađe, bilo da se radi odivovskim električnim jeguljama ili o krijumčarima smaragda i da će to sve biti popraćeno odličnomglazbom i zadivljujućim snimkama oceana. Voljela bih da i u mom životu postoji neki Mit ch koji bi na kraju

dana sve stavio na svoje mjesto. Također bih voljela da imam velike grudi kao Carmen Electra.

KNJIGA

Moja omiljena knjiga zove se IQ 83. Napisao ju je Arthur Herzog, autor bestselera Roj. U IQ 83 radi se o

grupi liječnika koji su prtljali s DNK i nehotice su učinili to da se svim ljudima na svijetu smanji IQ te se svipočnu ponašati blesavo. Ozbiljno! To se dogodi čak i predsjedniku SAD-a. Počne sliniti kao idiot! A doktor

James Healey treba spriječiti da zemlja postane naseljena hrpom debelih imbecila koji ne rade ništa drugo

nego cijeli dan gledaju Jerryja Springera i jedu Ho-Hoe. Ova knjiga nikada nije dobila pažnju koju zaslužuje.Po njoj nije čak ni snimljen film! To je književna parodija.

Kasnije u petak

Što da radim s ovim glupim zadatkom za dnevnik iz engleskog. Opišite neko svoje iskustvo koje vas seduboko dojmilo? Baš. O čemu da pišem? O onome kad sam ušla u kuhinju i tamo zatekla svog profesora iz

matematike u donjem rublju? Ne mogu reći da me se to baš dojmilo, ali definitivno je bilo iskustvo. Ili da pišem o onome kada mi je tata priznao da sam ja nasljednica genovijanskog prijestolja? To je bilo

iskustvo, iako nisam sigurna koliko me se to duboko dojmilo jer znam da sam plakala, ali mislim da to nije

bilo zato što sam bila duboko dirnuta. Samo sam bila bijesna što mi to nitko nije prije rekao. Mislim,pretpostavljam da mogu shvatiti da mu je možda bilo neugodno priznati genovijanskom narodu da imaizvanbračno dijete, ali da je skrivao tu činjenicu četrnaest godina? Pričajte mi o negiranju.

Moj partner iz biologije, Kenny, koji također iz engleskog ima profesoricu Spears, kaže da će pisati oobiteljskom putovanju u Indiju prošlog ljeta. On se tamo zarazio kolerom i zamalo umro. Dok je ležao nabolničkom krevetu u toj dalekoj stranoj zemlji, shvatio je da je naš život na ovom planetu vrlo kratak te daje bitno da iskoristimo svaki trenutak koji nam je preostao kao da nam je posljednji. Zbog toga će Kennyposvetiti svoj život traženju lijeka protiv raka i promicanju japanskog animiranog filma.

Kenny baš ima sreće. Kad bih barem ja mogla oboljeti od neke potencijalno smrtonosne bolesti.

Počinjem shvaćati da je zasad jedino duboko u mom životu to što u njemu uopće nema dubine. Tržnica Jefferson zajamčeno najsvježiji proizvodi brza, besplatna dostava .

Narudžba br. 2764

1 paket sojina sira

1 boca pšeničnih klica

1 št ruca integralnog kruha

5 grejpova

12 naranči 1 grozd banana

1 paket pivskog kvasca

1 obrano mlijeko

1 sok od naranče (ne koncentrat)

1/5 kg maslaca

1 tucet jaja

1 vrećica neposoljenih suncokretovih sjemenaka

1 kutija integralnih žitnih pahuljica

toaletni papir

štapići za uši Dostaviti:

Miji Thermopolis, Thompson Street 1005, stan 4A

Subota, 25. listopadu, 14 sati, bakin apartman



ki@

20

Sjedim ovdje i čekam intervju. Osim što me boli grlo, osjećam se kao da ću povratiti. Možda se mojbronhitis pretvorio u gripu ili nešto slično. Možda je falafel* koji sam sinoć naručila za večeru bionapravljen od trulog slanutka ili nečeg sličnog. Ili sam možda jednostavno totalno nervozna, budući da će ovaj intervju u ponedjeljak navečer gledatiotprilike 22 milijuna domaćinst ava.

Iako mi je vrlo teško povjerovati da bi 22 milijuna obitelji moglo zanimati što ja imam reći.

Čitala sam da princ William dobije pitanja tjedan dana prije intervjua, tako da ima vremena smislitipametne i pronicave odgovore. Članovi genovijanske kraljevske obitelji nemaju tu povlasticu. Ne da bih

smislila nešto pametno i pronicavo čak i da imam tjedan dana vremena. Pa, dobro, možda pametno i bih,ali sigurno ne i pronicavo.

Pa, vjerojatno ne bih smislila ni ništa pametno, ali to bi ovisilo o pitanjima.

I tako sjedim ovdje i stvarno se osjećam kao da ću povratiti i željela bih da se sve ovo brzo završi. Intervjuje trebao početi prije dva sata. No baka nije zadovoljna kako mi je kozmetička tehničarka (gospođa za šminku) našminkala oči. Kaže daizgledam kao poulet. To na francuskom znači "kurva". Ili pile. Ali kad tu riječ kaže moja baka, onda uvijekznači prostitutka. Zašto ne mogu imati simpatičnu, normalnu baku koja peče domaće kekse i misli da izgledam prekrasno štogod imala na sebi? Lillyna baka nikada u životu nije izgovorila riječ kurva, čak ni na jidišu. U to sampotpuno sigurna.

I tako je gospođa za šminku morala otići dolje do hotelskog gift shopa da vidi imaju li plavo sjenilo za oči.Baka hoće plavo, jer kaže da mi pristaje uz boju očiju. Samo što su moje oči sive. Pitam se raspoznaje libaka boje. To bi objasnilo mnoge stvari.

Upoznala sam Beverly Bellerieve. Jedna dobra stvar u svemu ovome je da se ona čak koliko-toliko ponašaljudski. Rekla mi je da, ako me upita nešto previše osobno ili previše neugodno, jednostavno mogu reći dane želim odgovoriti. Nije li to lijepo?

Osim toga, jako je lijepa. Trebate vidjeti mog tatu. Već vidim da će mu Beverly biti ovotjedna djevojka. Pa,

bolja je od žena s kojima se obično povlači. Beverly barem izgleda kao da vjerojatno ne nosi tange. I kao da

joj mozak funkcionira.

Budući da je Beverly ispala tako simpatična i sve, čovjek bi pomislio da neću biti toliko nervozna. I iskreno govoreći, nisam baš posve sigurna da mi je zlo samo zbog intervjua. Mislim da je to zbog nečegašto mi je tata rekao kad sam ušla. Bilo je to prvi put što sam ga vidjela nakon št o je bio u stanu dok sam bila

bolesna. U svakom slučaju, pitao me kako se osjećam i to, a ja sam slagala i odgovorila mu da sam dobro.Tada je rekao: "Mia, tvoj profesor iz matematike..."

A ja sam ga prekinula: "Što s mojim profesorom iz matematike?" misleći da će me pitati uči li me profesorGianini o analognim brojevima.

Ali on me uopće NIJE to htio pitati. Umjesto toga upitao me: "Živi li tvoj profesor iz matematike s vama u

stanu?"

Dakle, bila sam toliko šokirana da nisam znala što da odgovorim. Jer, profesor Gianini naravno ne živitamo. Ne stvarno.

Ali živjet će. I to vjerojatno u vrlo skoroj budućnosti. Zato sam samo rekla: "Hm, ne."

A tata je izgledao kao da mu je laknulo! Doista je izgledao kao da mu je laknulo!

Kako će tek onda izgledati kad sazna istinu?

Jako se teško koncentrirati na činjenicu da će me upravo intervjuirati svjetski priznata televizijska

novinarka, kad stalno mislim na to kako će se moj jadni tata osjećati kad sazna da će mi se majka udati za

mog profesora iz matematike i da nosi njegovo dijete. Nije da mislim da tata još uvijek voli mamu ili takonešto. Ali, kao što je Lilly jednom rekla, njegovo kronično skakanje u krevet s različitim ženama jasnoukazuje na to da ima neke probleme u vezi s intimnim odnosima.

A s obzirom na to da mu je baka majka, onda vam je jasno i zašto. Mislim da bi stvarno želio imati ono što moja mama ima s profesorom Gianinijem. Tko zna kako će, kad

mama napokon skupi dovoljno hrabrosti da mu kaže, primiti vijest o njihovu predstojećem braku? Mogaobi potpuno poludjeti. Čak bi mogao poželjeti da dođem živjeti s njim u Genoviju, da ga tješim u njegovojboli! A ja bih na to naravno morala pristati, jer mi je on tata i ja ga volim i sve to.

Samo što ja doista ne želim živjeti u Genoviji. Mislim, nedostajale bi mi Lilly i Tina Hakim Baba i moji ostali

prijatelji. A što bi bilo s Jo-C-roxom? Kako bih ikada doznala tko je on? I što bi bilo s Debelim Louiejem? Bih

li ga mogla zadržati ili što? On je jako dobro odgojen mačak (osim kad se radi o gutanju čarapa i onoj cijelojpriči o svjetlucavim predmetima) i da u dvorcu postoji problem s glodavcima, on bi ga zasigurno riješio.No što ako mačkama nije dopušten pristup u palaču?

*Falafel - pikantna smjesa usitnjenog povrća, koje se oblikuje u kuglice i isprži.



ki@

21

Mislim, nismo mu dali odstraniti nokte pa ako ima bilo kakvog vrijednog namještaja, tapiserija ili nečegsličnog, možete se s time oprostiti... Profesor G. i mama već razgovaraju o tome gdje će staviti njegove stvari kad se doseli k nama. A profesorG., koliko sam uspjela čuti, ima nekih baš cool stvari. Na primjer, stolni nogomet, komplet bubnjeva (tko birekao da je profesor Gianini nadaren za glazbu?), fliper i televizor s ravnim ekranom od 90 cm.

Ne šalim se. On je mnogo više cool nego što sam ikada mogla i pomisliti.

Ako se preselim u Genoviju skroz ću propustiti priliku da imam vlastiti stolni nogomet. Ali ako se ne preselim u Genoviju, tk o će onda tješiti mog jadnog tatu u njegovoj kroničnoj osamljenosti?

Uups, kozmetička tehničarka se vratila i donijela plavo sjenilo za oči. Kunem se da ću se ispovraćati. Dobro je što sam bila toliko nervozna da cijeli dan nisam ništa jela.

Subota, 25. listopadu, 19 sati, na putu prema Lillynoj zgradi

O, Bože, o, Bože, o, Bože, o, Bože, o, Bože, O, BOŽE. Zaribala sam. STVARNO sam zaribala. Ne znam što se dogodilo. Doista ne znam. Sve je teklo u redu. Hoću reći, ta Beverly Bellerieve je tako...

simpatična. Bila sam zaista, zaista nervozna i ona je učinila sve da me nekako smiri.

Međutim, mislim da sam izbrbljala mnogo stvari koje nisam smjela. Mislim??? ZNAM da jesam.

Nije bilo namjerno. Stvarno nije. Uopće ne znam kako sam se mogla tako izlanuti. Jednostavno sam bila

tako nervozna i ushićena i sve je bilo puno reflektora i onaj mikrofon i sve to. Osjećala sam se... ne znam.

Kao da sam opet u uredu ravnateljice Gupte i kao da opet proživljavam sve ono što je bilo u vezi s onimkodeinskim sirupom protiv kašlja. Zato sam se, kad je Beverly Bellerieve rekla: "Mia, nisi li nedavno doznala neke uzbudljive vijesti?" totalno

raspametila. Jedan dio mene pitao se odakle zna, a drugi dio kao da je govorio: ovo će vidjeti milijuni ljudi.Ponašaj se kao da si sret na.

Pa sam odgovorila: "Oh. Da. Pa, vrlo sam uzbuđena. Oduvijek sam nekome htjela biti velika sestra. Ali,

znate, oni ne žele da se od toga pravi velika stvar. Bit će to samo malo vjenčanje u gradskoj vijećnici, a ja ćuim biti svjedok."

U tom trenutku t ati je ispala čaša Perriera koji je pio. Zatim je baka počela hiperventilirati te je moraladisati u papirnatu vrećicu. A ja sam sjedila tamo i u sebi ponavljala: o, moj Bože. O, moj Bože, što sam to učinila?

Naravno, ispalo je da Beverly Bellerieve uopće nije mislila na trudnoću moje majke. Naravno da nije. Kakobi ona mogla za to znati?

Ona je, naravno, zapravo mislila na moju jedinicu iz matematike koju sam ispravila na dvojku.

Pokušala sam ustati i otići do tate da bih ga utješila, jer sam vidjela da je utonuo u stolicu i rukama se

primio za glavu. No bila sam sva zapletena u žice mikrofona. Dečkima koji su bili zaduženi za ozvučenjetrebalo je pola sata da namjeste sve žice, i ja ih nisam željela poremetiti ili pobrkati, ali vidjela sam da setati tresu ramena i bila sam sigurna da plače, baš kao što to uvijek čini na kraju Free Willyja, iako se uvijekpretvara da je to od alergije.

Beverly je, vidjevši što se dogodilo, snimateljima dala rukom znak da prestanu snimati i vrlo mi ljubazno

pomogla da se izvučem iz svih tih žica. No kad sam konačno došla do tate, vidjela sam da ne plače... Ali nije izgledao ni baš najbolje. A nije nizvučao baš najbolje, kad je progunđao neka mu netko donese viski. Ipak, nakon tri ili četiri gutljaja, vratilo mu se malo boje u lice. Što se baš i ne bi moglo reći za baku.Sumnjam da će se ikada oporaviti. Posljednji put kad sam je vidjela lijevala je u sebe Sidecar u koj i je netko

stavio Alka-Seltzer* tablete.Uopće ne želim razmišljati o tome što će mama reći kad sazna što sam učinila. Mislim, iako je tata rekao dase ne brinem, da će on objasniti mami što se dogodilo, ne znam baš. Imao je nekako čudan izraz lica.Nadam se da ne planira odalamiti profesora G.-a.

Ja i moj dugi jezik. Moj dugi jezik u mojim GOLEMIM, GROTESKNIM, NEPROPORCIONALNO VELIKIM

ustima.

Nemam pojma što sam još sve izbrbljala kad se intervju nastavio. Bila sam toliko izbezumljena zbog tog

prvog pitanja, da se ne mogu sjetiti nicega vise sto me Beverly Bellerieve možda pitala.

Tata me uvjerio da nije nimalo ljubomoran na profesora Gianinija, daje vrlo sretan zbog mame te da misli

da su ona i profesor G. baš dobar par. Mislim da je ozbiljno mislio to sto je rekao. Nije se činio nimalozbunjenim nakon što ga je prošao početni šok. Nakon završetka intervjua, primijetila sam da su on i

Beverly Bellerieve prilično dugo čavrljali. Sve što mogu reći jest hvala Bogu da ravno iz hotela idem k Lilly. Sve nas je pozvala k sebi da bismo snimili

*Alka-Seltzer tablete - Protiv kiseline u želucu i žgaravice.



ki@

22

novu epizodu njezine emisije za sljedeći tjedan. Mislim da ću je pitati mogu li prespavati kod nje. Možda ćetako, do sutra kad me bude vidjela, mama imati vremena probaviti cijelu stvar i oprostiti mi.

Nadam se.

Nedjelja, 26. listopada, 2 sata ujutro, Lillyna spavaća soba

Dobro, imam samo jedno pitanje: zašto meni uvijek ide s lošeg na gore?

Mislim, očigledno nije dovoljno što 1. sam rođena bez ikakvih izraslina mliječne žlijezde; 2. su mi stopala velika poput bedara normalne osobe;

3. sam jedina prest olonasljednica europske kneževine; 4. mi unatoč svemu još uvijek pada prosjek ocjena; 5. imam tajnog obožavatelja koji se ne želi predstaviti;

6. mi je majka trudna s profesorom iz matematike i

7. za to će saznati cijela Amerika u ponedjeljak navečer nakon emitiranja mog ekskluzivnog intervjua u

emisiji Twenty-Four/Seven.

Ne, uz sve to, jedina sam od svih mojih prijateljica koja se još nije poljubila na francuski način. Stvarno. Lilly inzistira da za sljedeću emisiju snimimo ono što ona naziva seorsesijevska ispovijed, kojom

se nada da će pokazati koliko je današnja mladež degenerična. Zbog toga želi da pred kamerom priznamosvoje najgore grijehe, a ispada da su Shameeki, Tini Hakim Babi, Ling Su i Lilly, SVIMA dečki gurnuli jezik uusta. Svima njima. Osim meni.Dobro, za Shameeku se toliko i ne čudim. Otkada su joj preko ljeta narasle grudi, dečki se motaju oko njekao da je najnovija verzija Tomb Raidera ili tako nešto. A Ling Su i onaj Clifford s kojim se viđa totalno suludi jedno za drugim.

AliTina? Mislim, ona ima tjelohranitelja, baš kao i ja. Kada je to ona bila dovoljno dugo nasamo s dečkomda bi je on mogao zažvaliti?

A Lilly? Oprostite, ali Lilly, MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA? Za koju sam mislila da mi govori sve (iako joj ja

baš svaki put i ne uzvraćam istom mjerom)? Spoznala je dodir dečkova jezika na svom jeziku i do SADA mito nije rekla?

Boris Pelkowski je očito mnogo bolji šarmer nego što bi se reklo na prvi pogled, uzevši u obzir cijelu onupriču s džemperom.

Oprostite, ali to je jednostavno nastrano. Nastrano, nastrano, nastrano, nastrano. Radije bih umrla kao

sasušena stara cura koju nikad nitko nije poljubio, nego da me zažvali Boris Pelkowski. Mislim, on uvijek

ima OSTATKE HRANE u aparatiću za zube. I to ne bilo kakve hrane, nego obično neke čudne, šarene hrane,kao što su Gummi Bears i Jelly Bellies*.

No Lilly kaže da izvadi aparatić iz usta kad se ljube. Bože, koja sam ja bijeda. Jedini dečko koji me ikada poljubio napravio je to samo zato da bi novine objavile

njegovu sliku.

Dobro, upotrijebio je svoj jezik, ali vjerujte mi, moje usne su cijelo vrijeme bile čvrsto zatvorene. Dakle, budući da se nisam poljubila na francuski način i nisam ništa grozno imala priznati u emisiji, Lill y

me odlučila kazniti Izazovom**. Čak me nije ni pitala bih li radije prihvatila Istinu.

Lillyn Izazov bio je da kroz prozor njezine spavaće sobe, koja je na šesnaestom katu, bacim patlidžan napločnik. Rekla sam da ću to učiniti, iako, naravno, to uopće nisam htjela. Mislim, to je tako glupo. Netko bi mogaoozbiljno nastradati. Zaista želim da prikažemo koliko je današnja američka mladez degenerična, ali ne

želim da netko završi s razbijenom glavom.Ali što sam mogla učiniti? Ipak je to bio Izazov. Morala sam pristati. Mislim, dovoljno je loše što me jošnit ko nije zažvalio. Ne želim da me još proglase i mlakonjom. A isto tako nisam mogla samo stajati ondje i reći, pa dobro, možda me nikad nije zažvalio dečko, ali samprimila ljubavno pismo koje je jedan napisao. Dečko, mislim. Jer, što ako je Michael Jo-C-rox? Mislim, znam da vjerojat no nije, ali... pa, što ako ipak je? Ne želim da Lillysazna - kao što ne želim da sazna za moj intervju s Beverly Bellerieve ili to da će se moja mama i profesorG. vjenčati. Jako se trudim biti normalna djevojka, a, iskreno govoreći, ništa se od ovog što sam spomenulane može čak ni izdaleka shvatiti kao nešto normalno.

Pretpostavljam da me spoznaja da negdje na ovom sv ijetu postoji dečko kojem se sviđam učinilasamopouzdaiiijom nešto što mi je zasigurno moglo dobro doći u intervjuu s Beverly Bellerieve, ali nema

veze. Možda nisam u stanju izgovoriti suvislu rečenicu kad je u mene uperena televizijska kamera, ali sam

*Gummi Bears i Jelly Bellies - gumeni bomboni.**Truth or Dare - Istina ili Izazov, igra u kojoj morate ili r eći istinu ili ispuniti neki zadatak/izazov.



ki@

23

valjda sposobna baciti patlidžan kroz prozor. Lilly je bila šokirana. Nikad prije nisam prihvatila takav Izazov. Ne mogu točno objasniti zašto sam to učinila. Možda zbog toga što želim biti dostojna svoje nove

reputacije "Josie" djevojke.

Ili sam se bojala što bi mi drugo Lilly mogla zadati da učinim ako odbijem. Jednom me natjerala da gola

trčim gore-dolje hodnikom. I to ne hodnikom u stanu Moscovitzovih. Hodnikom izvan njega.

Bez obzira na razloge, usk oro sam se šuljala pokraj doktora Moscovitz - koji su sjedili u trenirkama udnevnoj sobi, a oko njihovih stolaca bile su naslagane hrpe medicinskih časopisa - iako je Lillyn tata citao

vidio me je kako idem prema kuhinji.

"Bok, Mia", rekao je Lillyn tata, lica skrivenog iza listova časopisa. "Kako si?"

"Hm", nervozno sam odgovorila.

"Dobro." "Kako ti je majka?" upitala je Lillyna mama.

"Dobro je", rekla sam.

"Viđa li se i dalje privatno s tvojim profesorom iz matematike?"

"Hm, da, doktorice Moscovitz", rekla sam. I više nego što mislite. "A slažeš li se ti još uvijek s tom vezom?" pitao je Lillyn tata.

"Hm", rekla sam. "Pa slažem, doktore Moscovitz." Mislila sam da ne bi bilo primjereno spominjati da jemama trudna s profesorom Gianinijem. Mislim, naposljetku, ja bih trebala biti na Izazovu. A kad ste na

Izazovu, tada ne biste trebali usput navraćati na psihoanalizu.

"Pa, prenesi joj moje pozdrave", rekla je Lillyna majka. "Jedva čekamo njezinu sljedeću izložbu. Bit će ugaleriji Mary Boone, zar ne?"

"Tako je", rekla sam. Moscovitzevi su veliki obožavatelji maminih umjetničkih djela. Jedna od njezinihnajboljih slika, Žena koja uživa u laganu obroku u restoranu Starbucks, visi u njihovoj blagavaonici. "Doći ćemo", rekao je Lillyn tata.

Zatim su se on i njegova supruga vratili svojim časopisima, a ja sam požurila u kuhinju. Našla sam patlidžan u posudi za povrće. Sakrila sam ga ispod majice tako da me doktori Moscovitz ne vide

da se šuljam u sobu njihove kćeri držeći golemo jajoliko povrće, budući da bi t o zasigurno pokrenulo

lavinu neželjenih pitanja. Noseći ga, pomislila sam, ovako će za nekoliko mjeseci izgledati moja majka. Tame pomisao nije jako utješila. Mislim da se moja majka u trudnoći neće oblačiti ništa konzervativnije negošto je to činila dok nije bila trudna. A to baš i nije konzervativno. Zatim sam, dok je Lilly ozbiljno govorila u mikrofon kako će Mia Thermopolis uskoro uništiti reputaciju

svim dobrim djevojkama, a Shameeka snimala kamerom, otvorila prozor, provjerila ima li na pločnikunedužnih prolaznika, i... "Bomba je ispuštena", rekla sam onako kako to kažu u filmovima.

Bilo je štosno gledati taj golemi ljubičasti patlidžan - bio je veličine ragbi lopte - kako se prevrće u zrakudok pada. Na Petoj aveniji, gdje žive Moscovitzi, ima dovoljno uličnih svjetiljki da možemo vidjeti kakopada prema pločniku iako je bila noć. Patlidžan je padao sve niže i niže, pokraj prozora psihoanalitičara ibankara (jedinih ljudi koji su si mogli priuštiti da žive u Lillynoj zgradi) dok odjednom - PLJUS!

Patlidžan je udario u pločnik. Ali, nije samo udario u pločnik. Eksplodirao je na pločniku, a njegovi komadići razletjeli su se posvuda -

uglavnom po gradskom autobusu koji je upravo prolazio, ali su mnogi komadići odletjeli i na Jaguar koji jestajao u blizini.

Dok sam se naginjala kroz prozor, diveći se uzorku koji je patlidžan ostavio na ulici i na pločniku, otvorilasu se vozačka vrata Jaguara i čovjek je izašao iz njega, a u isto vrijeme se i vratar Lillyne zgrade pojavio

ispred tende na ulazu u zgradu i pogledao gore.Odjednom, netko me zgrabio oko struka i povukao prema natrag tako da sam izgubila tlo pod nogama.

"Na pod!" prosiktao je Michael, povukavši me na parket. Svi smo se sagnuli. No dobro, Lilly, Michael, Shameeka, Ling Su i Tina su se sagnuli. Ja sam već bila na podu. Odakle se Miehael stvorio? Nisam ni znala da je kod kuće - a vjerujte mi da bih pitala, zbog Lillynih ideja

kao što je trčanje-kroz-hodnik-bez-odjeće. Za svaki slučaj. Ali, Lilly je rekla da je otišao na predavanje o kvazarimu* na Sveučilištu Columbija i da ga neće biti satima. "Jeste li vi glupe ili što vam je?" Miehael je upitao. "Zar ne znate da je, osim što je to dobar način da nekogaubijete, bacati stvari kroz prozor u New Yorku protuzakonito?"

"Oh, Miehael," s gađenjem je rekla Lilly. "Daj odrasti. To je bilo samo obično povrće."

"Ne šalim se." Miehael je izgledao bijesno. "Ako je netko vidio Miju kako to čini, mogli bi je uhititi."

*Riječ Quasar (kvazar) sastoji se od dijelova riječi "quasistellar radio" (kvazistelarni radio izvor). Riječ je o

objektima koji na nebu izgledaju kao obične zvijezde, međutim emitiraju neobično velike količine radiozračenja.



ki@

25

sam ako sam negdje vani kasno (što se, uzimajući u obzir moj društveni život, tj. nedostatak mog

društvenog života, gotovo nikada ne događa). No ovaj put sam doista zabrljala i to jako. Bilo je stvarno jako teško jutros otići iz stana Moscovitzovih i

doći kući, znajući kolika je mogućnost da me tamo dočeka razočaranje. Naravno, nikad mi nije lako otići od Lilly. Uvijek kada odem tamo osjećam se kao da sam na odmoru od

svog stvarnog života. Lilly ima tako simpatičnu i normalnu obitelj. Pa, onoliko normalnu koliko to dvoje

psihologa, čiji sin ima vlastiti web-časopis, a kći vlastitu televizijsku emisiju, mogu biti. Kod Moscovitzovihje uvijek najveći problem tko je na redu da prošeće s Pavlovom, njihovim šetlandskim ovčarom, ili hoće linaručiti hranu iz kineskog ili tajlandskog restorana. Čini se da su u mojoj kući problemi uvijek malčice složeniji. Ali, naravno, kada sam konačno skupila dovoljno hrabrosti da dođem kući, mama je bila presretna što mevidi. Zagrlila me i rekla mi da se ne brinem zbog onog što je bilo na snimanju intervjua. Rekla je da je tata

razgovarao s njom i da shvaća što se dogodilo. Čak me pokušala uvjeriti da je ona kriva zato što nije tatiodmah sve rekla.

Ja znam da to nije istina - kriva sam ja i moj dugi jezik - ali bilo je to svejedno lijepo čuti. Nakon toga smo provele vrijeme zabavljajući se planiranjem maminog vjenčanja s profesorom G.-om.

Mama je rekla da je Noć vještica odličan dan za vjenčanje, budući da je sama ideja vjenčanja lakozastrašujuća. S obzirom na to da će se vjenčanje održati u gradskoj vijećnici, to znači da ću vjerojatnomorati izostati iz škole, ali meni to nimalo ne smeta!

Budući da će svadba biti na Noć vještica, mama je odlučila da će, umjesto u vjenčanici, doći u vijećnicuobučena kao King Kong. Želi da se ja pojavim obučena kao Empire State Building (sam Bog zna da samdovoljno visoka). Pokušavala je uvjeriti profesora G.-a da se obuče kao Fay Ray, kada je zazvonio telefon.

Mama se javila i rekla da me treba Lilly.

To me začudilo, jer sam se upravo vratila od Lilly, ali pomislila sam da sam vjerojatno ostavila kod nje

četkicu za zube ili tako nešto. No nije me zbog toga zvala. Uopće me nije zbog toga zvala - shvatila sam kada me agresivno pitala: "Čulasam da će ovaj tjedan bit i tvoj intervju u Twenty-Four/Seven?"

Bila sam zaprepaštena. Doista sam pomislila da Lilly ima šesto čulo ili nešto slično te da je to skrivala odmene sve ove godine. Rekla sam: "Kako znaš za to?"

"Svakih pet minuta puštaju reklame koje najavljuju intervju, tupko."

Uključila sam televizor. Lilly je imala pravo! Koji god program pogledate, na svakom su reklame koje

nagovaraju gledatelje da "se uključe u program sutra navečer" i pogledaju ekskluzivni intervju BeverlyBellerieve s "američkom princezom, princezom Mijom".

O, moj Bože. Gotova sam. "Zašto mi nisi rekla da ćeš biti na televiziji?" pitala je Lilly. "Ne znam", odgovorila sam, ponovno se osjećajući kao da ću povratiti. "Ma to je bilo tek jučer. Nije to ništavažno."

Lilly je počela toliko glasno vikati da sam morala odmak nuti slušalicu od uha. "NIŠTA VAŽNO??? Intervjuirala te Beverly Bellerieve i tebi je to NIŠTA VAŽNO??? Zar ne shvaćaš da jeBEVERLY BELLERIVE JEDNA OD NAJLUKVIJIH I NAJOŠTRIJIH AMERIČKIH NOVINARKI, i da je ona moj

apsolutni IDOL i moja JUNAKINJA???"

Kad se napokon dovoljno smirila da me pusti da govorim, pokušala sam joj objasniti da nisam imala pojma

za Beverlynu novinarsku vrijednost, a kamoli da joj je ona apsolutni uzor i junakinja. Rekla sam da se

jednostavno doimala kao vrlo simpatična gospođa.

Tada sam Lilly već totalno išla na živce. Rekla mi je: "Ne ljutim se na tebe samo zato što ćeš mi sutraispričati svaki detalj."

"Hoću?"

Tada sam je upitala važnije pitanje. "A zašto bi se ti uopće ljutila na mene?" stvarno me zanimalo.

"Zato što si meni dala ekskluzivna prava na svoj prvi intervju", rekla je Lilly. "Za moju emisiju Lilly otkriva

kako stvari zaista stoje."

Ja se toga ne sjećam, ali pretpostavljam da mora biti istina. Vidjela sam iz reklama da je baka imala pravo u vezi s plavim sjenilom. Što je iznenađujuće, jer obično nijeu pravu.

PET GLAVNIH STVARI ZA KOJE BAKA NIJE IMALA PRAVO

1. Rekla je da će se tata srediti kad upozna pravu ženu. 2. Da će mi Debeli Louie isisati dah i ugušiti me dok budem spavala. 3. Da će me, ako ne budem išla u žensku školu, bolesno društvo iskvariti.

4. Da će mi se uši, ako ih probušim, inficirati te ću umrijeti od trovanja krvi. 5. Da će mi se figura popuniti kad postanem tinejdžerica.



ki@

26

Nedjelja, 26. listopada, 20 sati

Nećete vjerovati što su nam dostavili dok mene nije bilo doma. Bila sam sigurna da je pogreška, dok nisamvidjela popis koji slijedi. Ubit ću mamu. Tržnica Jefferson zajamčeno najsvježiji proizvodi brza, besplatna dostava

Narudžba br. 2803

1 paket kokica sa sirom za mikrovalnu pećnicu

1 kutiju Yoo Hoo čokoladnog napitka 1 staklenku maslina za predjelo

1 vrećicu čokoladnih keksa Oreos

1 kutiju sladoleda s nugatom

1 paket hot doga od govedine

1 paket lepinja za hot dog

1 paket sira mozzarella

1 vrećica mliječno-čokoladnog čipsa

1 vrećica prženog čipsa

1 limenka očišćenog neljuštenog slanog kikirikija

1 vrećica keksa Milano

1 staklenka slatkih krastavaca

toaletni papir

šunka od 3 kilograma Dostaviti:

Helen Thermopolis, Thompson Street 1OO5, stan 4A

Zar ona uopće nema pojma kako će sve te zasićene masti i natrij djelovali na njeno nerođeno dijete? Vidim

da će mo profesor Gianini i ja tijekom idućih sedam mjeseci morati budno paziti na nju. Sve osim toaletnog

papira dala sam našoj susjedi Ronnie. Ronnie je rekla da će najnezdravije namirnice dati prvim

maškarama koje naiđu na Noć vještica. Mora paziti na liniju otkad je bila na operaciji promjene spola. Sadkad prima injekcije estrogena, sve joj se taloži na bedra.

Nedjelja, 26. listopada, 21 sat

Još jedan e-mail od Jo-C-roxa! U ovome je pisalo:

JOCROX: Bok, Mia. Upravo sam vidio reklamu za tvoj intervju. Izgledaš super.

Žao mi je što ti ne mogu reći tko sam. Čudim se da do sada već nisi pogodila. A sada prestani gledati e-

mailove i primi se zadaće iz matematike. Znam kakva si kad je to u pitanju. To je jedna od stvari koje mi se

kod tebe najviše sviđaju. Tvoj Prijatelj

Dobro, ovo će me potpuno izludjeti. Tko bi to mogao biti? Tko????

Odmah sam mu odgovorila:

DBLOUIE: TKO SI?

Nadala sam se da će sada popustiti, ali uopće mi nije odgovorio. Pokušavala sam se dosjetiti tko od ljudikoje znam zna da uvijek čekam posljednji trenutak da napišem zadaću iz matematike. No nažalost, mislimda to svi znaju.

Ali osoba koja to zna najbolje od svih je Michael. Mislim, zar mi on ne pomaže svaki dan sa zadaćom izmatematike na NT-u? I uvijek mi prigovara jer, kad računam, ne zapisujem ostatke dovoljno uredno i takvestvari.

Da je BAREM Michael Moscovitz Jo-C-rox. Da bar, da bar, da BAR.

Ali sigurna sam da nije. To bi jednostavno bilo previše dobro da bi bilo istinito. A takve sjajne stvaridogađaju se samo djevojkama poput Lane Weinberger, nikada djevojkama poput mene. Kakve sam sreće,sigurno će ispasti da je to onaj čudni tip s grahom. Ili neki tip koji diše na usta, kao što je Boris. ZAŠTO JA?

Ponedjeljak, 27. listopada

Nažalost, čini se da Lilly nije jedina koja je primijetila reklame za večerašnju emisiju. Svi govore o tome. Mislim, SVI. I svi kažu da će je gledati. Što znači da će do sutra svi znati za moju mamu i profesora Gianinija. Ne da me je briga. Nemam se čega sramiti. Baš ničega. Trudnoća je prekrasna i prirodna pojava. Ali svejedno, voljela bih da se mogu sjetiti više stvari o kojima smo Beverly i ja razgovarale. Jer, sigurna

sam da mamin budući brak nije jedina stvar o kojoj smo razgovarale. Užasno sam zabrinuta da samispričala još stvari koje će zvučati glupo.

Odlučila sam pobliže ispitati onu ideju školovanja od kuće, za svaki slučaj... Tina Hakim Baba mi je rekla da je njezina majka, koja je prije nego što se udala za gospodina Hakim Babu



ki@

27

bila super-model u Engleskoj, stalno davala intervjue. Gospođa Hakim Baba kaže da bi joj novinari izpristojnosti poslali kopiju snimke prije nego što bi prikazali intervju, tako da, ako ima primjedbe, možepromijeniti što joj se ne sviđa prije stvarnog prikazivanja intervjua na televiziji.

To mi je zvučalo kao dobra ideja pa sam za vrijeme ručka nazvala tatu u njegov hotelski apartman i upit ala

ga može li zamoliti Beverly da mi pošalje kopiju snimke. Rekao je: "Pričekaj malo", i upitao je. Ispostavilo se da je Beverly bila upravo tamo! U tatinoj hotelskoj

sobi! U ponedjeljak poslije podne!Tada se, na moje potpuno zaprepaštenje, Beverly javila na telefon, rekavši: "Što je bilo, Mia?"

Rekla sam joj da sam još uvijek dosta nervozna u vezi s intervjuom te je upitala postoji li šansa da vidimkopiju snimke prije prikazivanja?

Beverly je izgovorila hrpu stvari o tome kako sam bila preslatka i kako to neće biti potrebno. Kad sadapromislim o tome, ne mogu se sjetiti što je točno rekla, ali jednostavno me preplavio neki neodoljiv osjećajda će sve biti u redu. Beverly je jedna od onih ljudi zbog kojih više volite same sebe. Ne znam kako joj to uspijeva. Nije ni čudo da je tata od subote nije pustio van iz svoje sobe. Dva automobila, jedan koji se kreće prema sjeveru brzinom od 60 km/h, a drugi koji se kreće prema jugubrzinom od 80 km/h, krenu iz grada u isto vrijeme. Za koliko će sati biti udaljeni jedan od drugoga 600

kilometara?

Kakve to uopće ima veze? Mislim, stvarno.

Ponedjeljak, 27. listopada, biologija

Profesorica Sing, naša profesorica iz biologije, kaže da je fiziološki nemoguće umrijeti od dosade ili odsrama, ali ja znam da to nije istina, jer je meni upravo sada zakazalo srce.

Razlog tome je što smo, nakon NT-a, Michael, Lilly i ja zajedno prolazili hodnikom, jer je Lilly išla napsihologiju, ja sam išla na biologiju, a Michael je išao na računanje, a svi ti razredi su nasuprot jedandrugome. Tada je do nas došla Lana Weinberger - TOČNO DO MICHAELAI MENE - podigla dva prsta i

mašući njima ispred nas rekla: "Vas dvoje hodate?"

U tom trenutku sam doista mogla umrijeti. Mislim, trebali ste vidjeti Michaelovo lice. Izgledao je kao da ćemu se glava raspuknuti, toliko je bio crven.

A sigurna sam da ni ja baš nisam bila blijeda. Lilly baš i nije mnogo pomogla svojim konjskim smijehom, rekavši, "Da, baš!"

Na to su Lana i njezine frendice također prasnule u smijeh.

Ja ne znam što je tu toliko smiješno. Te djevojke očito nisu vidjele Michaela Moscovitza bez košulje.Vjerujte mi, ja jesam.

Michael je to sve nekako ignorirao, pretpostavljam zato što je cijela stvar bila tako blesava. Ali, kažem vam,sve mi je teže i teže ne pitati ga je li on Jo-C-rox. Stalno pokušavam pronaći neki način da ubacim Josie andthe Pussycats u razgovor. Znam da ne bih trebala, ali jednostavno si ne mogu pomoći!

Ne znam koliko ću još dugo moći biti jedina djevojka u prvom razredu srednje škole koja nema dečka. DOMAĆA ZADAĆA

Matematika: zadaci na strani 135.

Engleski: "Trudi se biti najbolji što možeš, jer to je sve što možeš." - Ralph Waldo Emerson

Napišite u dnevnik ono što mislite o ovom citatu. Svjetska civilizacija: pitanja na kraju 9. poglavlja.NT: ništa. Francuski: isplanirati zamišljeni put u Pariz.

Biologija: Kenny će je napisati. Podsjetiti mamu da dogovori termin kod priznatog genetičara. Je li moguće da su ona ili profesor G. nosioci

Tay-Sachsove* genetske mutacije? Ta mutacija česta je kod Židova podrijetlom iz istočne Europe te kodfrancuskih Kanadjana. Ima li francuskih Kanadjana u našoj obitelji? SAZNATI!

Ponedjeljak, 27. listopada, poslije škole

Nisam mislila da ću ovo ikada reći, ali zabrinuta sam za baku. Ozbiljno. Mislim da je sada službeno poludjela. Danas sam ušla u njezin hotelski apartman na poduku iz kraljevskog ponašanja - moje službenopredstavljanje narodu Genovije trebalo bi biti u prosincu pa baka želi biti sigurna da tijekom ceremonijeneću uvrijediti dostojanstvenike ili koga već - i pogodite što je baka radila?

*Tay-Sachsova bolest je neizlječiva nasljedna bolest; javlja se kod dojenčadi i male djece; simptomi se

kreću od sljepila do oduzetosti cijelog tijela, rizični parovi se obično testiraju prije trudnoće; nazvana poW. Tayu engleskom liječniku i B. Sachsu američkom neurologu.



ki@

28

Dogovarala se s genovijanskim kraljevskim savjetnikom za svečanosti u vezi s maminim vjenčanjem. Najozbiljnije. Baka je naručila da taj tip doputuje zrakoplovom. Čak iz Genovije! Sjedili su za stolom, a

ispred njih bio je razmotan golem list papira na kojem su bili nacrtani krugovi na koje je baka pričvršćivalamale komadiće papira. Kad sam ušla, podigla je pogled i rekla na francuskom: "Oh, Amelia. Baš lijepo. Dođisjesti k nama. Ti, Vigo i ja imamo mnogo stvari o ko jima moramo odlučiti."

Vjerojatno su mi oči izgledale kao da će mi iskočiti iz glave. Nisam mogla vjerovati da vidim to što vidim.Nadala sam se da to što gledam, znate... nije stvarno ono što gledam. "Bako", rekla sam. "Što to radiš?"

"Zar nije očito?" baka me pogledala, podigavši svoje nacrtane obrve više nego ikada. "Planiram vjenčanje,naravno."

Progutala sam slinu. Ovo je loše. JAKO loše. "Hm", rekla sam. "Čije vjenčanje, bako?"Pogledala me vrlo sarkastično. "Pogodi", rekla je. Ponovno sam progutala. "Hm, bako?" rekla sam. "Mogu li načas razgovarati s tobom? U četiri oka?"

Ali baka je samo odmahnula rukom i rekla: "Sve što mi imaš reći možeš reći pred Vigom. On je jedva čekaoda te upozna. Vigo, predstavljam ti Njezino Veličanstvo, princezu Ameliju Mignonette Grimaldi Renaldo."

Izostavila je Thermopolis. Uvijek to čini. Vigo je poskočio od stola i dojurio do mene. Bio je mnogo niži od mene, otprilike mamine dobi i imao je nasebi sivo odijelo. Izgleda da je dijelio bakinu sklonost prema ljubičastom, jer je imao ljubičastu košuljunapravljenu od nekog vrlo sjajnog materijala te jednako blistavu tamnoljubičastu kravatu. "Vaše Veličanstvo", ushićeno je rekao. "Neobično je zadovoljstvo napokon vas upoznati. Očaran sam." Bakije rekao: "U pravu ste, madame, ima nos na Renaldove."

"Rekla sam ti, zar ne?" baka je zvučala samozadovoljno. "Nevjerojatna sličnost."

"Nedvojbeno." Vigo je prstima načinio mali okvir i kroz to škiljio u mene. "Ružičasto", odlučno je rekao. "Definitivno ružičasto. Obožavam djeveruše u ružičastom. Ali ostali uzvaniciće biti u boji bjelokosti, pretpostavljam. To je tako u stilu Diane. Ali opet, Diana je uvijek bila tako ukusno

odjevena."

"Drago mi je što sam vas upoznala", rekla sam Vigou. "Ali radi se o tome da su moja mama i profesorGianini planirali imati privatno vjenčanje u...""Gradskoj vijećnici." Baka je okrenula očima. Izgleda vrlo jezivo kad to čini, jer si je davno prije dalaistetovirati crni obrub oko kapaka da ne bi morala trošiti dragocjeno vrijeme na stavljanje šminke kad bi,

znate, za to vrijeme mogla nekoga terorizirati. "Da, čula sam sve otome. Naravno, to je apsolutna glupost.

Vjenčat će se u dvorani White and Gold u Plazi, nakon čega će slijediti primanje u glavnoj dvorani za bal,kao što pristaje majci nasljednice genovijanskog prijestolja."

"Hm", rekla sam. "Stvarno mislim da to nije ono što oni žele."

"A zašto ne? Tvoj otac sve plaća, naravno. I ja sam bila vilo velikodušna. Svako moze pozvati dvadeset pet

gostiju."

Pogledala sam na list papira ispred nje. Bilo je daleko više od pedeset listića papira. Baka je vjerojatno primijetila u kojem smjeru gledam, jer je rekla: "Pa, ja, naravno, pozivam barem tri

stotine."

Zurila sam u nju. "Tri stotine čega?""Gostiju, naravno."

Vidjela sam da stvar potpuno izmiče mojoj kontroli. Ako mislim bilo što postići s njom, morat ću pozvatipojačanje.

"Možda bih", rekla sam, "jednostavno trebala nazvati tatu i obaviti to s njim..." "Sretno", rekla je baka s prezirom. "Otišao je s onom ženskom Bellerieve i otada mi se nije javio. Ako ne

bude oprezan, naći će se u istoj situaciji kao i tvoj profesor iz matematike."

Samo što ne postoji vjerojatnost da tata nekome napravi bebu, jer je razlog zbog kojeg sam ja njegovanasljednica, a ne neki legitimni potomak, upravo njegova neplodnost koja je posljedica velikih doza

kemoterapije koje su ga izliječile od raka testisa. No pretpostavljam da je baka, što se toga tiče, još u faziporicanja, s obzirom na to kakav sam razočaravajući nasljednik ja ispala.

U tom se trenutku začuo čudan, zavijajući zvuk koji je dolazio ispod bakine stolice. Obje smo pogledale

dolje. Bakin mini pudl, Rommel, bio se sav zgrčio od straha kad me vidio. Znam da sam grozna i sve to, ali stvarno je smiješno koliko me se taj pas boji. A ja volim životinje! Ali čak i svetom Franji Asiškom ne bi bilo lako s Rommelom. Mislim, kao prvo, nedavno je obolio na živce(ako mene pitate, smatram da je to zato što živi s mojom bakom) zbog čega mu je otpala sva dlaka te gabaka oblači u male pulovere i kaputiće kako se ne bi prehladio. Rommel je danas na sebi imao kaputić od nerca. Ne šalim se. Kaputić je bio obojen u ljubičasto da bipristajao uz šal koji je baka stavila na ramena. Užasno je vidjeti čovjeka koji nosi krzno, ali je tisuću puta



ki@

29

užasnije vidjeti životinju koja nosi krzno druge životinje. "Rommel", baka se izderala na psa. "Prestani režati."

Samo što Rommel nije režao. On je cvilio. Cvilio od straha. Jer je ugledao mene. MENE! Koliko puta u jednom danu moram doživjeti poniženje?

"Oh, ti glupi psu." Baka je posegnula rukom dolje i, na njegovu nesreću, podigla Rommela. Vidjelo se da ganjezini dijamantni broševi bodu u kralježnicu (na njemu uopće nema sala, a budući da nema krzna,

posebno je osjetljiv na šiljaste predmete), no iako se migoljio pokušavajući se osloboditi, nije ga htjelapustiti.

"A sada, Amelia", rekla je baka. "Neka večeras t voja majka i onaj kako-se-već-zove napisu imena i adrese

svojih gostiju, tako da sutra mogu poslati pozivnice. Mia, znam da će tvoja majka htjeti pozvati neke odonih njezinih, hm, slobodoumnijih prijatelja, ali mislim da bi možda bilo bolje kad bi oni st ajali vani s

novinarima i turistima i mahali joj kad bude ulazila i iz lazila iz limuzine. Tako će još uvijek imati osjećaj dapripadaju među uzvanike, a nikome neće biti neugodno zbog njihovih neuglednih frizura i grozne odjeće."

"Bako", rekla sam. "Ja stvarno mislim..."

"A što misliš o ovoj haljini?" baka je pokazala fotografiju vjenčanice dizajnerice Vere Wang. Haljina je imalaveliki, napuhnuti donji dio i moja mama je ne bi obukla ni mrtva.

Vigo je rekao: "Ne, ne, Vaše Veličanstvo. Stvarno mislim da bi ova bila bolja." Zatim je podigao fotografiju

jedne pripijene Armanijeve kreacije, koju mama također ne bi obukla ni mrtva. "Hm, bako", rekla sam. "Ovo je sve jako lijepo od tebe, ali mama definitivno ne želi veliko vjenčanje.Stvarno. Sigurno.""Htjet će kad vidi raskošna predjela koja će posluživati na primanju. Ispričaj joj o njima, Vigo."

Vigo je s uživanjem počeo nabrajati: "Tartufima punjene gljive, šparoge zamotane u lososove odreske,komuške graška punjene kozjim sirom, salata endivija s mrvicama plavog sira* unutar svakog pažljivosmotanog lista..."

Rekla sam: "Hm, bako? Ne, neće. Vjeruj mi."

Baka je odgovorila: "Gluposti. Vjeruj mi, Mia, tvoja majka će ovo jednoga dana cijeniti. Vigo i ja učinit ćemoda joj vjenčanje bude događaj koji nikada neće zaboraviti."

U to nisam nimalo sumnjala.

Rekla sam: "Bako, mama i profesor G. doista su planirali nešto vrlo ležerno i jednostavno..."Ali tada mi je baka dobacila jedan od onih svojih pogleda - zbilja su zastrašujući - te nastavila smrtno

ozbiljnim glasom: "Tri sam se godine, dok se tvoj djed negdje ludo provodio u borbi protiv Nijemaca,

borila protiv tih nacista - da i ne spominjem Mussolinija. Napali su vrata palače minobacačima. Pokušali suproći tenkovima preko jarka oko palače. No ipak sam ustrajala i to samo zahvaljujući snazi volje. Zar mi ti,

Amelia, želiš reći da nisam u stanju uvjeriti jednu trudnicu da napravi po mome?"

Pa, ne želim reći da moja mama ima ikakve sličnosti s Mussolinijem ili s nacistima, ali ako se radi o

pružanju otpora baki? Da moram birati između njih i moje mame, kladila bih se na mamu kad god hoćete. Shvatila sam da u ovom slučaju racionalno razmišljanje neće biti ni od kakve koristi. Pa sam sejednostavno prepustila, slušajući kako Vigo ushićeno govori o jelovniku koji je izabrao, o glazbi koju je

odabrao za samo vjenčanje i poslije za primanje - čak se divio i mapi radova fotografa kojega je odabrao. Nešto mi je postalo jasno t ek kad su mi pokazali jednu od pozivnica.

"Vjenčanje je ovaj petak?" ciknula sam."Da", odgovorila je baka.

"To je Noć vještica!" Istog dana kada i vjenčanje u gradskoj vijećnici. A te večeri je i Shameekina zabava. Baka je izgledala kao da se dosađuje. "Što s tim?"

"Pa, tada je... znaš. Noć vještica." Vigo je pogledao baku. "Što je to Noć vještica?" upitao je. Tada sam se sjetila da u Genoviji baš i ne slaveNoć vještica. "Poganski praznik", odvratila je baka, zgrozivši se. "Djeca se oblače u maske i traže slatkiše od stranaca.Grozan američki običaj."

"To je za tjedan dana ", rekla sam.

Baka je podigla svoje nacrtane obrve, "Pa?"

"Pa, to je tako... znaš. Brzo. Ljudi" poput mene, na primjer, " možda već imaju neke druge planove."

"Ne bih htio biti nepristojan, Vaše Veličanstvo", rekao je Vigo. "Ali želja nam je obaviti vjenčanje prije negošto se na vašoj majci... pa počne vidjeti."

Sjajno. Znači sada i kraljevski genovijanski savjetnik za svečanosti zna da mi je mama u drugom stanju.Zašto baka jednostavno ne iznajmi Goodyearov balon i ne objavi vijest nad područjem svih triju okolnihdržava?

*Plavi sir - sir prošaran zelenkastoplavom plijesni.



ki@

30

Zatim mi je baka počela govoriti o tome kako bi, budući da smo već na temi vjenčanja i toga, to možda biladobra prilika da počnem učiti što će se očekivati od mojih potencijalnih budućih bračnih drugova.

Čekajte malo. "Budućih što?"

"Bračnih drugova", rekao je Vigo uzbuđeno. "Supruga vladajuće kraljice. Princ Filip je bračni drug kraljiceElizabete. Onaj za koga se odlučite udati, Vaše Veličanstvo, bit će vaš bračni drug."

Zbunjeno sam gledala u njega. "Mislila sam da ste vi kraljevski genovijanski savjetnik za svečanosti", rekla

sam."Vigo nije samo naš savjetnik za svečanosti, nego i kraljevski stručnjak za protokol", objasnila mi je baka. "Protokol? Mislila sam da je to nešto u vezi s vojskom..."

Baka je prevrnula očima. "Protokol se odnosi na ceremoniju i pravila ponašanja kojih se morajupridržavati strani dostojanstvenici na državnim funkcijama. U tvom slučaju, Vigo ti može objasniti što seočekuje od tvog budućeg bračnog druga. Tako da poslije ne bi bilo neugodnih iznenađenja."

Tada me baka natjerala da izvadim komad papira i zapišem točno ono što mi Vigo bude govorio, tako daću, kako me izvijestila, za četiri godine kada budem na fakultetu te kada mi puhne u glavu upustiti se uromantičnu vezu s nekim posve neprikladnim, znati zašto je toliko ljuta na mene. Fakultetu? Očito je da baka ne zna da mene već sada marljivo progone potencijalni bračni drugovi. Naravno, ja čak ne znam ni kako se Jo-C-rox stvarno zove, ali hej, i to je nešto. Zatim sam saznala što točno bračni drugovi moraju činiti. I sada sumnjam da će me itko u bliskojbudućnosti ljubiti na francuski način. Zapravo, sada mi je posve jasno zašto se mama nije htjela udati zatatu - ako ju je ikada i zaprosio.Ovdje sam zalijepila taj komad papira:

OČEKIVANJA KOJA MORA ISPUNITI BRAČNI DRUG GENOVIJANSKE PRINCEZE

Bračni drug mora tražiti princezino dopuštenje prije nego što napusti prostoriju.

Bračni drug će pričekati da princeza prestane govoriti prije no što sam nešto kaže. U vrijeme obroka, bračni drug će podići vilicu tek nakon što princeza podigne svoju.

Bračni drug će sjesti tek nakon što princeza sjedne. Bračni drug mora ustati čim princeza ustane. Bračni drug neće sudjelovati ni u kakvim riskantnim pothvatima, kao što su utrke - bilo automobilske ili

pomorske -planinarenje, skakanje padobranom itd. - sve dok se ne osigura nasljednik.

Bračni drug odriče se svog prava, u slučaju poništenja braka ili razvoda, skrbništva nad svom djecomrođenom tijekom braka. Bračni drug mora se odreći državljanstva svoje rodne zemlje i postati državljanin Genovije.

Dobro, mislim stvarno. S kakvim ću to papkom završili?

Zapravo, bit ću sretna ako se itko odluči oženiti mnome. Koji bi se mekušac htio oženiti djevojkom koju nesmije prekinuti dok govori? Ili od koje ne može otići kad se posvađaju? Ili zbog koje se mora odrećidržavljanstva zemlje u kojoj je rođen?

Grozim se od pomisli na to za kakvog ću se gubitnika jednog dana morati udati. Već sada tugujem za nekimcool tipom koji se bavi automobilskim utrkama, planinarenjem i padobranstvom, a kojeg sam mogla imati

da nije te šugave činjenice da sam ja princeza. TOP LISTA PET NAJGORIH STVARI JER SAM PRINCEZA

1. Ne mogu se udati za Miehaela Moscovitza (on se nikada ne bi odrekao svog američkog državljanstva iuzeo genovijansko).

2. Ne mogu nigdje otići bez tjelohranitelja (Lars mi je simpatičan, ali dajte: čak je i Papi dopušteno da seponekad sam pomoli).

3. Moram imati neutralan stav o važnim pitanjima kao što su mesna industrija i pušenje.

4. Moram ići k baki na poduku za princeze. 5. I dalje moram učiti matematiku, iako ne znam kada bi mi mogla zatrebati u budućoj karijeri vladaricemale europske kneževine.

Ponedjeljak, 27. listopada, kasnije

Odlučila sam da ću čim dođem kući reći mami da ona i profesor G. moraju pobjeći, i to odmah. Baka jedovela profesionalca! Znala sam da će to biti teško izvedivo, pogotovo zato što je datum otvorenja maminenajnovije izložbe tako blizu, ali ili će biti to ili kraljevsko vjenčanje kakvo ovaj grad nije v idio od...

Pa, nikada.

No kad sam stigla kući, mama je imala glavu u zahodskoj školjci. Čini se da su počele jutarnje mučnine, koje u njezinu slučaju uopće nisu bile predvidive. Povraćala je u bilokoje doba dana, ne isključivo ujutro. Bilo joj je tako zlo da joj nisam imala srca reći što je baka isplanirala da joj ne bi bilo još gore.

"Nemoj zaboraviti staviti kazetu u video", mama je govorila iz kupaonice. Nisam znala o čemu govori, aliprofesor G. jest.



ki@

31

Htjela je reći da ne zaboravimo snimiti moj intervju. Moj intervju s Beverly Bellerieve!

Potpuno sam zaboravila na to zbog svega onoga što se dogodilo kod bake. Ali moja mama nije.

Budući da je mama bila onesposobljena, profesor G. i ja smjestili smo se da zajedno gledamo intervju - pa,

između trčanja u kupaonicu kako bismo mami ponudili sodu i krekere.

Mislila sam profesoru G.-u za vrijeme prve reklame reći za baku i njezin plan vjenčanja, ali sam nekako,zgrožena onim što je uslijedilo, zaboravila.

Beverly Bellerieve je - nesumnjivo u pokušaju da zadivi mog oca - stvarno dostavila i videovrpcu i pisaniprijepis intervjua. Ovdje ću priložiti dijelove prijepisa, tako da ih, ako me ikada ponovno zamole da damintervju, mogu pogledati i odmah se prisjetiti zašto si više nikada ne smijeni dopustiti da se

pojavim na televiziji.

TWENTY-FOUR/SEVEN za ponedjeljak, 27. listopada

Američka princeza

B. Bellerieve - intervju s M. Renaldo

Vani. Ulica Thompson, južno od Houstona (SoHo). Svjetski trgovački centar u pozadini. Beverly Bellerieve (BB): Pokušajte zamisliti jednu običnu tinejdžericu. Pa, običnu koliko to može bititinejdžerica koja sa svojom samohranom majkom, priznatom slikaricom Helen Thermopolis, živi u nju-

jorškoj četvrt i Greenwich Village.

Mijin život bio je ispunjen normalnim stvarima od kojih se sastoje životi većine tinejdžera - učenjem,prijateljima i povremenim jedinicama iz matematike... sve do jednog dana, kada se sve promijenilo.

Unutra. Luksuzan apartman na vrhu hotela Plaza.BB: Mia - mogu li te zvati Mia? Ili bi radije da te zovem Vaše Veličanstvo? Ili Amelia?

Mia Renaldo (MR): Hm, ne, možete me zvati Mia. BB: Mia. Pričaj nam o tom danu. O danu kad ti se život posve promijenio. MR: Pa, hm, tata i ja bili smo ovdje u Plazi, znate, i ja sam pila čaj i počela štucati. Svi su počeli gledati u

mene, a tata mi je, znate, pokušavao objasniti da sam ja nasljednica prijestolja Genovije, zemlje u kojoj živi.Ja sam mu rekla da moram otići u zahod, što sam i učinila pa sam tamo pričekala da me prođe štucavica.Zatim sam se vratila i sjela na svoju st olicu, a on mi je rekao da sam ja princeza. Totalno sam pošizila iotrčala u zoološki vrt gdje sam sjela i neko vrijeme promatrala pingvine. Nisam mogla vjerovati da je to što mi je rekao istina, jer smo u sedmom razredu morali napraviti tablicepodataka za sve europske zemlje, ali ja sam posve propustila onaj dio u kojem piše da je moj tatagenovijanski princ. Samo sam mislila o tome kako ću umrijeti ako ljudi u školi saznaju, jer nisam htjela da

me smatraju luđakinjom kao moju prijateljicu Tinu, koja mora ići po školi u pratnji tjelohranitelja. Ali to jeupravo ono što se dogodilo. Postala sam nakaza, jedna velika nakaza. (Ovo je dio u kojem pokušava spasiti situaciju:)

BB: Oh, Mia, ne mogu vjerovati da je to zaista istina. Sigurna sam da si vrlo popularna.

MR: Ne, nisam. Uopće nisam popularna. U mojoj školi su popularni samo sportaši. I navijačice. Ali ja nisam.Mislim, ne družim se s popularnim ljudima. Nikad nisam pozvana na tulume ni išta takvo. Mislim, na onecool tulume, na kojima ima piva i ljudi se ljubakaju i tome slično. Mislim, ja nisam ni sportašica ninavijačica ni jedna od genijalaca. BB: Oh, pa nisi li ti ipak jedna od pametnih? Čula sam da se jedan od tvojih predmeta zove Nadareni iTalentirani.

MR: Da, ali vidite, NT je samo neka vrsta prostorije za učenje. Na tom predmetu zapravo ništa ne radimo.Osim što se zafrkavamo, budući da profesorica nikad nije tamo, već je uvijek u zbornici preko puta

hodnika, tako da nema pojma što radimo. A mi se samo glupiramo i zabušavamo.

(Očito još uvijek misleći da od ovog intervjua može nešto učiniti:) BB: No pretpostavljam da ti baš i nemaš mnogo vremena za zabušavanje, zar ne, Mia? Na primjer, upravosada sjedimo u apartmanu u kojem je odsjela tvoja baka, glasovita genovijanska princeza udovica, koja to,

ako sam dobro shvatila, podučava kraljevskom ponašanju. MR: Oh, da. Daje mi poduke za princeze nakon škole. Tj. nakon mojih dopunskih satova iz matematike, kojisu nakon škole. BB: Mia, nisi li nedavno čula neke uzbudljive vijesti?

MR: Oh, jesam. Pa prilično sam uzbuđena. Uvijek sam htjela imati mlađu sestru ili brata. Ali oni baš ne želeda se od toga radi velika stvar, znate. Bit će to samo mala svečanost u gradskoj vijećnici... Ima toga još. Još dosta, zapravo. Ali previše je mučno da sada ulazim u to. U osnovi, brbljala sam kao idiot

još sljedećih desetak minuta, dok me Beverly očajnički pokušavala preusmjeriti da govorim o nečemu štobi barem nalikovalo na odgovor na pitanje koje mi je ona zapravo postavila.

No to je bilo iznad, čak i njezinih, impresivnih novinarskih sposobnosti. Izgubila sam se. Kombinacija

živaca i, nažalost moram priznati, sirupa protiv kašlja s kodeinom, bila je kap koja je prelila čašu. Ali Beverly Bellerieve se trudila. To joj se mora priznati. Intervju je završio ovako:



ki@

32

Vani. Ulica Thompson, SoHo.

BB: Ne bavi se sportom, a nije ni navijačica. Ono što Amelia Mignonette Grimaldi Thermopolis Renaldo

jest, dame i gospodo, prkosi društvenim stereotipima koji postoje u današnjim modernim obrazovnimustanovama. Ona je princeza. Američka princeza.

No bez obzira na to, suočava se s jednakim problemima i pritiscima s kojima se tinejdžeri ove zemljesuočavaju svakog dana... s jednom razlikom: jednog dana kada odraste, ona će upravljati državom.

A u proljeće će postat i starija sestra. Da, emisija Twenty-Four/Seven otkrila je da Helen Thermopolis iMijin profesor iz matematike, Frank Gianini - koji nisu vjenčani - u svibnju očekuju rođenje svog prvogdjeteta. Ekskluzivni intervju s Mijinim ocem, genovijanskim princom slijedi nakon reklama... pogledajte u

Twenty-Four/Seven.

Sve se svodi na to da se ja zapravo selim u Genoviju.

Mama, koja je pri kraju intervjua napokon izašla iz kupaonice, i profesor Gianini pokušali su me uvjeriti danije bilo tako strašno. Ali bilo je. O, vjerujte mi da je.

I znala sam da sam nastradala one sekunde kad je počeo zvoniti telefon, odmah nakon kraja intervjua. "Oh, Bože", rekla je mama, odjednom se prisjetivši nečega. "Nemoj se javiti! To je moja majka! Frank,zaboravila sam reći svojoj majci za nas!"

Zapravo, ja sam se potajno nadala da stvarno i zove baka Thermopolis. Baka Thermopolis bila je, po mom

mišljenju, neusporedivo bolji izbor od onog tko je doista zvao: Lilly.

Ajme, kako je bila ljuta."Kako si nas mogla nazvati hrpom nakaza?" izderala se u slušalicu. Rekla sam: "Lilly, o čemu ti to govoriš? Nisam te nazvala nakazom."

"Praktički si objavila cijeloj naciji da se polaznici gimnazije Albert Einstein dijele u različite društveno-

ekonomske klike te da ti i tvoji prijatelji niste dovoljno cool da biste pripadali nekoj od njih!"

"Pa", odgovorila sam. "I nismo."

"Govori u svoje ime! A što s NT-om?"

"Što s NT-om?"

"Upravo si cijeloj naciji rekla da na tom satu samo sjedimo i zafrkavamo se, jer je profesorica Hill uvijek u

zbornici! Zar si glupa ili što ti je? Vjerojatno si je uvalila u nevolju!"

Osjetila sam kako se nešto u meni stisnulo, kao da mi netko jako, jako čvrsto stišće utrobu. "Oh, ne", izustila sam. "Misliš da stvarno jesam?"

Lilly je samo frustrirano uzviknula i zarežala: "Moji roditelji su rekli da prenesem tvojoj mami čestitke."Zatim je tresnula slušalicom.

Osjećala sam se gore nego ikad. Jadna profesorica Hill! Tada je telefon ponovno zazvonio. Bila jeShameeka.

"Mia", rekla je. "Sjećaš se da sam te pozvala na svoj tulum za Noć vještica koji je trebao biti ovaj petak?"

"Da", odgovorila sam.

"E pa, tata mi sada više ne dopušta da napravim tulum."

"Što? Zašto?"

"Zato što zahvaljujući tebi sada misli da je gimnazija Albert Einstein puna ovisnika o seksu i alkoholičara."

"Ali ja to nisam rekla!" Barem ne tim riječima. "Pa, on je tako čuo. Trenutačno je u susjednoj sobi i surfa po Internetu u potrazi za nekom ženskomškolom u New Hampshireu u koju bi me mogao prebaciti od sljedećeg semestra. I rekao je da me više nećepustiti da izađem van s dečkom dok ne navršim tridesetu."

"Oh, Shameeka", rekla sam. "Tako mi je žao." Shameeka nije ništa odgovorila. Zapravo, morala je spustiti slušalicu, jer se toliko rasplakala da više nijemogla govoriti.

Telefon je opet zazvonio. Nisam se htjela javiti, ali nisam imala izbora: profesor Gianini je držao maminukosu dok je ona ponovno povraćala. "Halo?"

Bila je Tina Hakim Baba.

"Oh, moj Bože!" viknula je. "Oprosti, Tina", rekla sam, odlučivši da je najbolje da se odmah počnem ispričavali svakoj osobi kojanazove.

"Oprosti? Zbog čega se ispričavaš?" Tina je praktički hiper-ventilirala. "Rekla si moje ime na televiziji!"

"Hm... znam." I nazvala je nakazom.

"Ne mogu vjerovati!" vikala je Tina. "To je bilo tako cool!"

"Ti se ne... ne ljutiš se na mene?" "Zašto bih se ljutila na tebe? Ovo je nešto najuzbudljivije što mi se u životu dogodilo. Nitko nikada prije



ki@

33

nije izgovorio moje ime na televiziji!"

Ispunio me osjećaj ljubavi i zahvalnosti prema Tini Hakim Babi. "Hm," oprezno sam upitala, "jesu li tvoji roditelji vidjeli intervju?"

"Da! I oni su uzbuđeni. Mama je rekla da ti kažem da je ono plavo sjenilo bilo potez genija. Ne previše, tektoliko da se uhvati svjetlost. Bila je vrlo impresionirana. Rekla mi je još da kažem tvojoj majci da ima neku

odličnu kremu protiv strija koju je kupila u Švedskoj. Znaš, za onda kad se počne debljati. Donijet ću je

sutra u školu pa je možeš dati mami." "A tvoj tata?" oprezno sam upitala. "Ne planira te poslati u neku žensku školu ili nešto takvo?"

"O čemu govoriš? Oduševljen je što si spomenula mog tjelohranitelja. Misli da će sada svatko tko memožda planirao oteti dvaput razmisliti o svojoj namjeri. Ups, imam još jedan poziv. To je vjerojatno mojabaka iz Dubaija. Imaju satelitsku antenu. Sigurno je čula da si me spomenula! Bok!"

Tina je spustila slušalicu. Super. Čak su i ljudi u Dubaiju vidjeli moj intervju. Ja čak ne znam ni gdje jeDubai.

Telefon je opet zazvonio. Bila je baka. "Pa", rekla je. "To je bilo užasno, nije li?"

Rekla sam joj: "Mogu li ikako tražiti opoziv? Jer, nisam htjela reći da moja profesorica iz NT-a ništa ne radii da mi je škola puna ovisnika o seksu. Nije, znaš."

"Uopće mi nije jasno na sto je ta zena mislila", rekla je baka. Bilo mi je drago sto je za promjenu bila na

mojoj strani. Zatim je nastavila, a ja sam shvatila da ne govori o nečemu što ima veze sa mnom. "Nije

pokazala nijednu fotografiju palače! A najljepša je u jesen. Palme izgledaju veličanstveno. To je parodija,

kažem ti. Parodija. Shvaćaš li ti koliko je prilika za promoviranje ovdje potraćeno? Potpuno potraćeno?" "Bako, moraš nešto učiniti", cviljela sam. "Ne znam hoću li se moći sutra pojaviti u školi."

"Turizam u Genoviji loše stoji," podsjetila me baka, "još od kada smo zabranili brodovima za krstarenje da

pristaju u zaljevu. Ali kome uopće trebaju izletnici? S njihovim polaroid fotoaparatima i groznim kratkim

hlačicama? Da je ta žena barem prikazala nekoliko snimaka kasina. I plaža! Ta jedino mi na cijeloj rivijeri

imamo prirodno bijeli pijesak. Jesi li ti toga svjesna, Amelia? Monako mora uvoziti svoj pijesak!"

"Možda bih se mogla prebaciti u drugu školu. Misliš da postoji škola na Manhattanu koja bi primila nekog

tko ima jedinicu iz matematike?"

"Čekaj" baka je rekla prigušenim glasom. "Oh, ne, evo i njega. Nastavlja se i prikazuju neke jednostavno

prekrasne snimke palače. Oh, evo i plaže. I zaljeva. Oh, i maslinika. Prekrasno. Jednostavno prekrasno.

Možda ta žena ipak ima nekih kvaliteta kojima bi se mogla iskupiti. Sada ću vjerojatno morati dopustiti

tvom ocu da je nastavi viđati."

Spustila je slušalicu. Moja vlastita baka mi je spustila slušalicu.

Pa zar sam ja stvarno takav "škart"?Otišla sam u maminu kupaonicu. Mama je sjedila na podu i izgledala prilično nesretno. Profesor Gianini jesjedio na rubu kade. Izgledao je zbunjeno.

Pa, tko ga može kriviti? Prije nekoliko mjeseci bio je samo profesor iz matematike. Sada je otac budućegbrata ili sestre genovijanske princeze.

"Moram naći novu skolu u koju ću ići", izvijestila sam ih. "Biste li mi mogli pomoći u vezi s tim, profesoreG.? Mislim, imate li neku vezu u prof esorskoj udruzi ili tako nešto?"

Mama je rekla: "Oh, Mia. Pa nije bilo tako strašno."

"Bilo je", rekla sam. "Većinu nisi ni vidjela. Bila si tu unutra i povraćala."

"Jesam", odgovorila je mama. "Ali sam sve čula. I što od toga što si rekla nije istina? Naše se društvo premaljudima koji se ističu u sportu oduvijek ponašalo kao prema bogovima, dok je ljude koji se ističu pointelektualnim mogućnostima redovito ignoriralo ili, još gore, rugalo im se nazivajući ih štreberima ilibezveznjacima. Iskreno govoreći, mislim da bi znanstvenicima koji rade na pronalaženju lijeka protiv raka

trebalo dati iste plaće kao što dobivaju profesionalni sportaši. Profesionalni sportaši ne spašavaju živote,za ime Boga. Oni su zabavljači. I glumci. Nemojte mi samo reći da je gluma umjetnost. Poučavanje. To je

umjetnost. Frank bi za to što te naučio kako množiti razlomke trebao dobiti novca koliko i Tom Cruise."

Shvatila sam da mama vjerojatno nije pri sebi od mučnine. Rekla sam: "Pa, mislim da sada idem u krevet."

Umjesto odgovora, mama se nagnula u zahodsku školjku i ponovno povratila. Vidjela sam da je, unatočsvim mojim upozorenjima na potencijalnu opasnost plodova mora za fetus u razvoju, ipak iz Number One

Noodle Son naručila veliku porciju škampi u umaku od češnjaka. Otišla sam u svoju sobu i priključila se na Internet. Pomislila sam da bih se možda mogla prebaciti u istuškolu u koju će Shameeku prebaciti njezin otac. Tako bih barem već imala jednu prijateljicu - pod uvjetom

da će Shameeka nakon onog što sam učinila htjeti sa mnom razgovarati, u što sumnjam. Nitko u Albertu

Einsteinu, osim Tine Hakim Babe koja očito nije imala pojma ni o čemu, neće više nikada sa mnomrazgovarati.

Tada mi se na monitoru pojavila instantna poruka. Netko je htio razgovarati sa mnom.

Ali tko? Jo-C-rox??? Je li to Jo-C-rox?????Ne. Još bolje! Bio je to Michael. Barem je Miehael još uvijek htio sa mnom razgovarati.



ki@

34

Isprintala sam naš razgovor i zalijepila ga ovdje:

CRACKING: Hej. Upravo sam te gledao na televiziji. Bila si dobra.

DBLOUIE: O čemu ti to govoriš? Napravila sam totalnu budalu od sebe. A profesorica Hill? Vjerojatno ćedobiti otkaz.

CRACKING: Pa, barem si rekla istinu.

DBLOUIE: Ali sada su svi ljuti na mene! Lilly je bijesna!

CRACKING: Ona je samo ljubomorna zato što je tebe u tih petnaest minuta gledalo više ljudi nego što jeikada gledalo sve njezine emisije kad se zbroje zajedno.

DBLOUIE: Ne, nije zbog toga. Misli da sam izdala našu generaciju, ili tako nešto, time što samodala da u

gimnaziji Albert Einstein postoje klike.

CRACKING: Pa, to i činjenicu da si rekla da ne pripadaš ni jednoj od njih.DBLOUIE: Pa, ne pripadam.

CRACKING: Pripadaš. Lilly smatra da ti pripadaš ekskluzivnoj i probranoj kliki koja se okuplja oko Lilly

Moscovitz. Ali ti to nisi spomenula i to je ono što ju je uzrujalo. DBLOUIE: Zbilja? To je rekla?

CRACKING: Nije izgovorila, ali sestra mi je. Znam kako razmišlja. DBLOUIE: Možda. Nisam baš sigurna, Miehael. CRACKING: Čuj, jesi li dobro? Izgledala si grozno danas u školi... iako mi je sada jasno zašto. Ovo s tvojommamom i profesorom Gianinijem je baš cool. Sigurno si uzbuđena. DBLOUIE: Valjda. Mislim, pomalo je neugodno. Ali ovaj put se mama barem udaje, kao svi normalni ljudi.CRACKING: Sada ti više neće trebati moja pomoć sa zadaćama iz matematike. Imat ćeš svog osobnoginstruktora kod kuće. Nikada nisam razmišljala o tome. Kako grozno! Ne želim svog osobnog instruktora. Želim da mi Michael idalje pomaže na NT-u! Profesor Gianini je u redu i sve, ali sigurno nije Michael.

Brzo sam otpisala:

DBLOUIE: Pa, ne znam. Mislim, neko vrijeme će biti vrlo zauzet, zbog preseljenja, a onda će doći i beba i tosve.

CRACKING: Bože. Beba. Ne mogu vjerovati. Nije ni čudo da si danas bila tako loše volje. DBLOUIE: Da, stvarno jesam. Bila loše volje, mislim. CRACKING: A ono s Lanom danas poslije podne? To sigurno nije mnogo pomoglo, iako je bilo baš smiješno,to što je mislila da hodamo, ha?

Zapravo, ja nisam vidjela ništa smiješno u tome. No što sam trebala reći? Pa, Michael, zašto ne bismopokušali? Baš. Umjesto toga sam rekla:

DBLOUIE: Da, baš je luda. Valjda joj nikada nije palo na pamet da dvoje ljudi suprotnoga spola mogujednostavno biti prijatelji, bez ikakvog romantičnog uplitanja. Iako moram priznati da je ono što ja osjećam prema Michaelu - pogotovo kad sam kod Lilly, a on izađe izsvoje sobe bez košulje - prilično romantično. CRACKING: Da. Čuj, što radiš u petak navečer?

Zar me poziva na spoj? Zar me Michael Moscovitz napokon poziva na SPOJ?

Ne. To nije moguće. Ne nakon što sam napravila budalu od sebe na državnoj televiziji. No za svaki slučaj odlučila sam se za neutralan odgovor, u slučaju da ga zanima mogu li doći i prošetati sPavlovom, jer će Moscovitzi biti na putu ili nešto slično. DBLOUIE: Ne znam. Zašto?

CRACKING: Pa, znaš, zato što je Noć vještica. Mislio sam da bismo mogli s društvom otići pogledati The

Rocky Horror Picture Show* u kino u Villageu...U redu. Nije spoj.

Ali ćemo sjediti jedno pokraj drugoga u zamračenoj prostoriji! I to je nešto. A Rocky Horror je pomalo

zastrašujući pa će biti u redu ako ga zgrabim za ruku. DBLOUIE: Može, to bi bilo... Tada sam se sjetila. U petak navečer jest Noć vještica. Ali tada je i mamino kraljevsko vjenčanje! Mislim,ako bude po bakinom.

DBLOUIE: Mogu li ti još javiti? Možda ću te večeri imati nekih obiteljskih dužnosti. CRACKING: Naravno. Samo se javi. Pa, vidimo se sutra.

DBLOUIE: Da. Jedva čekam. CRACKING: Ne brini. Rekla si istinu. Ne možeš biti kriva zato što si rekla istinu. Ha! To on misli. Postoji razlog zašto stalno lažem, znate.

*Glazbena horor komedija redatelja Jima Sharmana iz 1975. Kultni film na čijim se projekcijama običnouključuje i publika i čije je sudjelovanje neizostavno za pravi doživljaj filma.



ki@

35

TOP LISTA PET NAJBOLJIH STVARI KAD STE ZALJUBLJENI U BRATA SVOJE NAJBOLJE PRIJATELJICE

1. Možete ga vidjeti u njegovom prirodnom okruženju, ne samo u školi, što vam daje pristup bitniminformacijama, kao što je razlika između njegove "školske" i njegove stvarne ličnosti. 2. Vidite ga bez košulje. 3. Stalno ga viđate. 4. Možete vidjeti kako se ponaša prema majci/sestri/kućnoj pomoćnici (bitni znakovi koji ukazuju na to

kako će se odnositi prema budućoj djevojci). 5. Praktično: u isto vrijeme se možete družili s prijateljicom i špijunirati dečka u kojeg ste zaljubljeni. TOP LISTA PET NAJGORIH STVARI KADA STE ZALJUBLJENI U BRATA SVOJE NAJBOLJE PRIJATELJICE

1. Ne možete joj reći. 2. Ne možete reći njemu, jer bi on mogao reći njoj. 3. Ne možete reći nikom drugom, jer bi oni mogli reći njemu ili, još gore, njoj. 4. On nikada neće priznati što osjeća jer ste vi najbolja prijateljica njegove mlađe sestre. 5. Stalno se nalazite u njegovoj prisutnosti, znajući da o vama nikada, dok god ste živi, neće misliti ništadrugo osim da ste najbolja prijateljica njegove mlađe sestre, no svejedno opet čeznete za njim, sve doksvaka pora vašeg bića ne počne vrištati za njim i dok ne pomislite da ćete vjerojatno umrijeti, iako vašaprofesorica iz biologije kaže da je fiziološki nemoguće umrijeti od slomljena srca.

Utorak, 28. listopada, ured ravnateljice

Oh, Bože! Čim sam danas stupila nogom na sat razredne zajednice odmah su me pozvali u ravnateljičinured!

Nadala sam se da je to zato da provjeri nosim li neki prokri jumčareni sirup protiv kašlja, ali vjerojatnije je

da me pozvala zbog onog što sam sinoć rekla na televiziji. To se, pretpostavljam, posebice odnosi na onaj

dio kad sam govorila o tome kako su u školi svi podvojeni i razdijeljeni na klike. U međuvremenu, svi drugi ljudi u školi koji nikad nisu bili pozvani na tulum nekog poznatog, okupili su se

oko mene. Kao da sam stala u obranu svih bezveznjaka ili tako nešto. Čim sam danas ušla u školu, hip-

hopperi, genijalci, munjare iz dramske grupe, svi su rekli: "Hej! Pokaži im, kumo."

Nitko me nikada prije nije nazvao kumom. Nekako je okrepljujuće. Jedino se navijačice prema meni ponašaju kao i uvijek. Mjerkaju me pogledima, od glave do pete, dok

prolazim hodnikom. A onda se međusobno došaptavaju i smiju. Pa, valjda je zabavno vidjeti amazonku ravnih prsa, visoku dva metra, kao što sam ja kako slobodno luta

hodnicima. Čudim se da nitko preko mene nije prebacio mrežu i odvukao me u prirodoslovni muzej.

Od mojih osobnih prijatelja, jedino Lilly - i, naravno, Shameeka - nisu oduševljene mojim sinoćnjimnastupom. Lilly još uvijek smeta što sam izbrbljala o društveno-ekonomskoj podjeli naše školskepopulacije. No ne smeta joj toliko da bi danas ujutro odbila da je povezemo limuzinom do škole. Zanimljivo je da je Lillyno hladno ponašanje prema meni samo još više zbližilo njezina brata i mene.Michael se jutros, dok smo se u limuzini vozili prema školi, ponudio da zajedno sa mnom pregleda moju

zadaću iz matematike te provjeri jesu li mi jednadžbe dobro ispale. Dirnula me njegova ponuda, a topao osjećaj koji me obuzeo kad je objavio da su mi svi zadaci točni nijeimao nikakve veze s ponosom, već s načinom na koji su nam se dodirnuli prsti kad mi je vraćao papir. Je limoguće da je on Jo-C-rox? Je li?

O-o. Ravnateljica Gupta će me sada primiti.

Utorak, 28. listopada, matematika

Ravnateljica Gupta je vrlo zabrinuta za moje duševno zdravlje. "Mia, zar si doista tako nesretna ovdje uAlbertu Einsteinu?"

Nisam je htjela povrijediti ni išta takvo pa sam rekla da nisam. Hoću reći, iskreno govoreći, vjerojatno se ne

bi ništa promijenilo ni da idem u neku drugu školu. Kamo god da odem, uvijek ću biti nakaza bez prsavisoka dva metra.

Tada je ravnateljica Gupta rekla nešto što me iznenadilo: "Pitam zato što si sinoć u intervjuu rekla da nisipopularna."

Nisam baš bila sigurna što joj to znači. Zato sam jednostavno odgovorila: "Pa, nisam", slegnuvši ramenima. "To nije istina", rekla je ravnateljica Gupta. "Svi u školi znaju tko si ti."

I dalje nisam željela da joj bude krivo zbog mene, kao da je ona kriva što sam ja biološki izrod pa sam jojpažljivo objasnila: "Da, ali to je samo zato što sam princeza. Prije toga me nisu ni primjećivali."

Ravnateljica Gupta je rekla: "To uopće nije istina."

No meni je na pamet padalo jedino: Kako biste vi to uopće mogli znati? Vi niste tamo. Vi ne znate kako je

to.A onda mi ju je bilo još više žao, jer je tako očito da kao ravnateljica živi u oblacima.



ki@

36

"Možda bi," rekla je ravnateljica Gupta, "kada bi sudjelovala u više izvanškolskih aktivnosti, imala jačiosjećaj pripadnosti."

Zinula sam od iznenađenja. "Ravnateljice Gupta", nisam se mogla suzdržati da ne uzviknem. "Jedva imam prolaznu ocjenu iz

matematike. Sve svoje slobodno vrijeme trošim na vježbanje i ponavljanje da bih se mogla provući sdvojkom."

"Pa," rekla je ravnateljica, "za to znam.""A nakon dopunskih satova još imam i poduku za princeze kod bake, tako da, kad u prosincu odem uGenoviju da bih se predstavila narodu kojim ću jednog dana vladati, ne napravim od sebe totalnu budalu,kao što sam to učinila sinoć na televiziji."

"Mislim da je riječ budala možda malo prejaka."

"Stvarno nemam vremena", nastavila sam, a sada mi ju je bilo žao više nego ikad prije, "za izvanškolskeaktivnosti."

"Odbor za izradu godišnjaka sastaje se samo jedanput na tjedan", rekla je ravnateljica Gupta. "Ili bi se

mogla pridružiti trkačima. Oni neće početi s treninzima do proljeća, a tada valjda više nećeš imati podukeza princeze."

Bila sam toliko iznenađena da sam samo zurila u nju. Ja? Trčanje? Ja jedva hodam a da se ne spotaknem o

svoja vlastita divovska stopala. Bogzna što bi se dogodilo da pokušam trčati. A odbor za izradu godišnjaka? Zar zbilja izgledam kao netko tko želi zapamtiti išta u vezi sa svojim

srednjoškolskim iskustvima?"Pa", rekla je ravnateljica, shvativši valjda iz izraza moga lica da nisam oduševljena ni jednim od tihprijedloga. "Bila je to samo ideja. Stvarno mislim da bi ovdje bila mnogo sretnija da se učlaniš u neki klub.Ja, naravno, znam da se ti družiš s Lilly Moscovitz i ponekad se pitam ne utječe li ona možda... pa, ne-

gativno na tebe. Ona njezina televizijska emisija je prilično zajedljiva."

To me šokiralo. Jadna ravnateljica Gupta, više je u iluzijama nego što sam mislila!

"Oh, ne", odgovorila sam. "Lillyna emisija je zapravo vrlo pozitivna. Zar niste gledali onu epizodu

posvećenu borbi protiv rasizma u korejskim delikatesnim trgovinama? Ili onu o tome kako mnoge

trgovine odjećom koje su orijentirane na tinejdžere imaju predrasude prema djevojkama koje nose velike

brojeve, jer ne drže dovoljan broj artikala u broju četrdeset dva, što je u stvari veličina prosječneAmerikanke? Ili onu u kojoj smo u stan jednog covjeka pokušale dostaviti pola kilograma keksa Vaniero,

jer nam je izgledao malo mršavo?"

Ravnateljica Gupta je podigla ruku. "Vidim da si vrlo strastvena kad je to u pitanju", rekla je. "I moram

priznati da mi je drago zbog toga. Lijepo je znati da barem nešto u tebi pobuđuje emocije, Mia, osim štoosjećaš antipatiju prema sportašima i navijačicama."

Osjećala sam se gore nego ikad. Rekla sam: "Ne osjećam antipatiju prema njima. Samo mislim daponekad... pa, ponekad se čini kao da oni upravljaju ovom školom, ravnateljice Gupta."

"Pa, uvjeravam te", rekla je ravnateljica. "To nije istina." Jadna, jadna ravnateljica Gupta.

Ali, smatrala sam da ipak moram malo prodrmati taj njezin svijet iluzija u kojemu očito živi, samo malo. "Hm", rekla sam. "Ravnateljice Gupta. U vezi s profesoricom Hill..."

"Sto s njom?" upitala je ravnateljica.

"Nisam stvarno mislila ono kad sam rekla da je ona uvijek za vrijeme NT-a u zbornici. Bilo je to

pretjerivanje."

Ravnateljica Gupta mi je uputila hladan smiješak. "Ne brini, Mia," rekla je. "Za profesoricu Hill smo se već pobrinuli."

Pobrinuli! Što to treba značiti? Gotovo da me je strah saznati.

Utorak, 28. listopada, NIT

Dakle, profesorica Hill nije dobila otkaz.

Valjda su je umjesto toga samo opomenuli ili tako nešto. Posljedica toga je da se profesorica Hill sada nemiče od svog stola ovdje u NT laboratoriju. Što znači da moramo sjediti na svojim mjestima i stvarno nešto raditi. I ne možemo zaključavati Borisa uostavu. Moramo sjediti i slušati ga kako svira. Slušati ga kako svira Bartoka. I ne smijemo međusobno razgovarati, jer bismo trebali raditi svaki na svojem projektu.

Ajme, kako li su samo svi ljut i na mene. A najviše Lilly. Pokazalo se da je Lilly potajno pisala knjigu o društveno-ekonomskim podjelama koje postoje međuzidovima gimnazije Albert Einstein. Ozbiljno! Nije mi htjela reći, ali je Borisu izletjelo danas za ručkom.Lilly je na njega bacila krumpiriće i uprljala mu cijeli džemper kečapom. Ne mogu vjerovati da je Lilly Borisu rekla stvari koje nije rekla ni meni. Ja bih joj trebala biti najboljaprijateljica. Boris joj je samo dečko. Zašto njemu govori cool stvari, kao na primjer da piše knjigu, a meni



ki@

38

otkad je saznala da je mama trudna. "Što ti to radiš? Tko su svi ti ljudi?"

"Ah, Mia", rekla je baka. Činilo se da joj je drago što me vidi. Iako je, sudeći prema ostacima u kutiji koju je

držao Vigo, jela mnogo čokoladica s nugatom, ništa od toga joj nije ostalo među zubima. To je jedan odmnogih kraljevskih trikova koje me baka još mora naučiti. "Divno. Sjedni i pomozi mi odlučiti koje ćemood ovih čokoladica staviti u kutije koje će gosti na vjenčanju dobiti na poklon."

"Gosti na vjenčanju?" spustila sam se u stolicu koji mi je Vigo privukao i bacila ruksak na pod. "Bako, rekla

sam ti. Mama nikada neće pristati na ovo. Ona ne bi željela nešto ovakvo." Baka je samo odmahnula glavom i rekla: "Trudnice nikada nisu jako racionalna stvorenja."

Rekla sam joj da je, sudeći prema mojim istraživanjima o dotičnoj stvari, istina da hormonalnaneuravnoteženost često kod trudnica uzrokuje nelagodu, ali da nema razloga pretpostavljati da se ta

neuravnoteženost na bilo koji način negativno odražava na mamino mišljenje - posebno zato što znam dabi bilo posve jednako čak i da nije trudna. Moja mama nije tip za kraljevska vjenčanja. Hoću reći, ona sejednu večer mjesečno s prijat eljicama nalazi na partiji pokera uz margarite.

"Ona je", rekao je Vigo, "majka buduće kraljice Genovije, Vaše Veličanstvo. I zbog toga je važno da uživa usvim privilegijama koje joj palača može pružiti."

"A kako bi onda bilo da joj pružite privilegij da si sama isplanira vjenčanje?" rekla sam. Baka se grohotom nasmijala. Gotovo se ugušila u gutljaju Sidecara, koji je pijuckala nakon svakog grizačokoladice kako bi si pročistila nepce. "Amelia", rekla je kad je prestala kašljati - zbog čega se Rommel jako uspaničio, ako je suditi po tome kakoje preokrenuo očima. "Tvoja majka će nam biti zauvijek zahvalna na ovome što činimo za nju. Vidjet ćeš." Shvatila sam da nema nikakvog smisla prepirati se s njima. Znala sam što ću morati učiniti. I odlučila sam to učiniti odmah nakon poduke, na kojoj sam učila kako napisati kraljevsku zahvalnicu. Nebiste vjerovali koliko su svadbenih poklona i stvari za bebe ljudi već poslali mojoj majci na ruke

genovijanske kraljevske obitelji u hotel Plaza. Ozbiljno. To je nevjerojatno. Sve je krcato električnim wok*zdjelama, spravama za pečenje vafli, stolnjaka, dječjih cipelica, dječjih šeširića, dječje odjeće, pelena zabebe, dječjih igračaka, dječjih ljuljačaka, stolića za presvlačenje bebe i čega god hoćete za bebe. Nisam

imala pojma da je za odgajanje djeteta potrebno toliko mnogo stvari. Ali znala sam d a mama neće htjeti ni-šta od toga. Baš i ne voli pastelne boje.

Odmarširala sam do tatina hotelskog apartmana i zalupala na vrata. Nije bio tamo! Upitala sam recepcionarku u predvorju zna li kamo je tata otišao, ali ona je rekla da nijesigurna.

Međutim, bila je sasvim sigurna u jednu stvar, a ta je da je, kad je odlazio, s njim bila Beverly Bellerieve.

Pa, valjda mi je drago što je tata našao novu prijateljicu, ali halo? Zar nije svjestan prijeteće katastrofe kojase razvija pred njegovim vlastitim kraljevskim nosom?

Utorak, 28. listopada, stan

Pa, dogodilo se. Prijeteća katastrofa sada je službeno postala prava katastrofa.

Zato što je baka posve izmakla kontroli. A nisam ni shvatila koliko je to ozbiljno, dok se večeras nisam spoduke vratila kući i ugledala neku obitelj koja je sjedila za stolom u blagovaonici. Da. Cijelu obitelj. Pa, dobro, mamu, tatu i dijete.

Ne šalim se. Isprva sam mislila da su možda turisti koji su negdje pogrešno skrenuli - u našoj četvrti uvijekima mnogo turista. Da su možda mislili da idu u Washington Square Park, ali su završili u našem stanuslijedivši dostavljača kineske hrane. No tada me žena u ružičastom donjem dijelu trenirke jasan pokazatelj da nije odavde - pogledala i rekla:

"Oh, moj Bože! Hoćeš reći da i inače nosiš takvu frizuru? Bila sam sigurna da je to bilo samo zbogtelevizije."

Zinula sam od zaprepaštenja. Rekla sam: "Bako Thermopolis?"

"Bako Thermopolis?" Žena me zbunjeno pogledala. "Valjda ti je sve to kraljevsko ponašanje stvarno lupilou glavu. Zar me se ne sjećaš, dušo? To sam ja, mamek."

Mamek! Moja baka s majčine strane! A pokraj nje, otprilike upola manji od nje s bejzbol kapom na glavi, sjedio je majčin otac, tatek! Nisam

prepoznala tko je bio zdepasti dečko u flanelskoj košulji i tregericama, ali to nije ni bilo važno. Što sumamini otuđeni roditelji, koji prije gotovo nikada u životu nisu napuštali Versailles u Indiani, radili u na-

šem stanu u centru, u Villageu?

Brze konzultacije s majkom razjasnile su stvar. Uspjela sam je pronaći prateći telefonsku žicu prvo unjezinu sobu, a zatim u njezinu garderobu. Mama se nagurala iza police za cipele (koja je bila prazna - sve

cipele su bile na podu) i urotnički šaptala s mojim ocem.

*Wok - duboka tava za pripremanje kineske hrane.



ki@

39

"Nije me briga kako ćeš to izvest i, Phillipe ", siktala je u telefonsku slušalicu. "Reci onoj svojoj majci da je

ovaj put pretjerala. Moji roditelji, Phillipe, znaš što mislim kada su moji roditelji u pitanju. Ako ih ne

makneš odavde, Mia će me morati posjećivati kroz otvor na vratima u umobolnici Bellevue."

Cula sam kroz telefon kako tata nešto mrmlja pokušavajući je umiriti. Mama me primijetila i prošaptala:"Jesu li još tamo?"

Rekla sam: "Hm, jesu. Hoćeš reći da ih nisi ti pozvala?"

"Naravno da nisam!" Rekla je mama razrogačenih očiju. "Tvoja baka ih je pozvala na nekakvo šašavovjenčanje koje misli da priređuje za Franka i mene u petak!"

Progutala sam slinu osjećajući grižnju savjesti. Ups. Pa, sve što mogu reći u vlastitu obranu jest da su stvari u posljednje vrijeme bile vrlo kaotične. Mislim, štozbog toga što sam saznala da mi je mama trudna, što zbog toga što sam se razboljela pa onda sve ono s Jo -

C-roxom pa intervju...

Ah, ma dobro. Nema opravdanja. Ja sam grozna kći. Mama mi je pružila slušalicu. "Želi razgovarati s tobom", rekla je.

Uzela sam telefon i rekla: "Tata? Gdje si ti?"

"U automobilu", odgovorio je. "Slušaj, Mia, rekao sam recepcionaru da sredi sobe za baku i djeda u hotelu

koji nije daleko od vašeg stana. Ime mu je The SoHo Grand. U redu? Samo ih stavi u limuzinu i pošaljitamo."

"Dobro, tata", rekla sam. "A što s bakom i tim cijelim vjenčanjem? Mislim, pomalo je izmaklo nadzoru."

Najblaže rečeno. "Ja ću se pobrinuti za baku", rekao je tata, zvučeći poput kapetana Picarda. Znate, iz Zvjezdanih staza: The

Next Generation. Dobila sam dojam da je Beverly Bellerieve u automobilu s njim pa se pravio vrlo

kraljevski važan pred njom. "OK", rekla sam. "Ali..."

Ne da nisam vjerovala tat i da će srediti stvar ili tako nešto. Samo - pa, radi se o baki. Ona, kad hoće, možebiti vrlo zastrašujuća. Pa čak i vlastitom sinu, sigurna sam. Valjda je znao što mislim, jer je rekao: "Ne brini, Mia. Ja ću sve srediti."

"OK", rekla sam. Bilo mi je žao što sam sumnjala u njega. "I Mia?"

Zamalo sam spustila slušalicu. "Da, tata?"

"Uvjeri majku da nisam znao ni za što od ovog. Kunem se."

"Dobro, tata."

Prekinula sam liniju. "Ne brini", rekla sam mami. "Ja ću se pobrinuti za ovo."

Zatim sam se, uspravivši se, vratila u dnevnu sobu. Djed i baka su još sjedili za stolom. No njihov je prijateljfarmer ustao. Bio je u kuhinji i zavirivao u hladnjak.

"Je li ovo sve što imate za jelo u ovim krajevima?" upitao je, pokazujući na sojino mlijeko i zdjelu soje kojisu stajali na prvoj polici.

"Hm", rekla sam. "Pa, da. Pokušavamo ne držati u hladnjaku hranu k oja bi mogla naštetiti fetusu urazvoju."

Tip me blijedo gledao pa sam dodala: "Obično naručujemo hranu."

Istog trena se razvedrio i zatvorio hladnjak. "Oh, iz Dominosa?" rekao je. "Super!"

"Hm", rekla sam. "Pa, ako želite, možete naručiti iz Dominosa iz vaše hotelske sobe...""Hotelske sobe?"

Okrenula sam se. Mamek mi se prišuljala iza leđa.

"Um, da", odgovorila sam. "Vidite, moj tata je mislio da bi vam možda bilo udobnije u lijepom hotelu negoovdje u stanu..."

"E pa ako ovo nije prevršilo mjeru", rekla je mamek. "Tvoj tatek, Hank i ja prevalimo tolik put da vasvidimo, a vi nas gurnete u neki hotel?"

S novim sam zanimanjem pogledala tipa u tregericama. Hank? Moj bratić Hank? Posljednji put sam gavidjela u vrijeme moga drugog - i posljednjeg - posjela Versaillsu, kada mi je bilo otprilike deset godina.

Hanka je godinu prije toga njegova majka - svjetska pudlica - moja teta Marie, ostavila na imanju

Thermopolisa. Mama ne podnosi tetu Marie, prvenstveno zbog toga što, kako to ona kaže, teta živi uintelektualnom i duhovnom zrakopraznom prostoru (što znači da je republikanka).

Hank je tada bio mršavo, cendravo stvorenje koje je bilo alergično na mlijeko. Ako mene pitate, više nijeonako mršav, ali još izgleda kao da baš ne podnosi laktozu. "Kad je ona Francuskinja nazvala, nitko nije spomenuo ništa o tome da će nas odvući u neki skupi njujorškihotel." Mamek me slijedila u kuhinju i sad je stajala tamo s rukama na svojim obilnim kukovima. "Rekla je

da će ona sve platiti", rekla je mamek. Odmah sam shvatila zašto se mamek brine.



ki@

40

"Oh, um, mamek", rekla sam. "Moj tata će se, naravno, pobrinuti za račun."

"E to je već drugi par rukava", ozarila se. "Hajdemo!"

Pomislila sam da će biti najbolje da odem s njima, tek toliko da budem sigurna da su dobro stigli do hotela.

Čim smo ušli u limuzinu, Hank je, oduševljen brojem gumbića koji su se mogli pritiskati, zaboravio na glad.

Odlično se zabavljao gurajući glavu unutra-van kroz otvor na krovu. U jednom je trenutku gurnuo van

cijelo tijelo, raširio ruke i uzviknuo:"Ja sam kralj svijeta!"

Na sreću, prozori na limuzini su zacrnjeni tako da mislim da me nitko iz škole nije mogao prepoznati, alisvejedno me bilo užasno sram. Zato možete shvatiti zašto sam umalo pala u nesvijest kad me mamek, nakon što sam ih smjestila u hotel isve to, pitala bih li htjela povesti Hanka sa sobom ujutro u školu. "Oh, ne želiš ići sa mnom u školu, Hank", brzo sam rekla. "Hoću reći, ti si na praznicima. Mogao bi raditi

nešto stvarno zabavno." Pokušavala sam se sjetiti nečega što bi Hanku zvučalo jako zabavno. "Na primjer,

mogao bi otići u Harley Davidson Cafe."

No Hank je odgovorio: "Ma kakvi. Želim ići s tobom u školu, Mia. Oduvijek sam htio vidjeti kako izgleda

prava njujorška srednja škola." Prigušio je glas da ga mamek i tatek ne bi čuli. "Čuo sam da sve djevojke uNew Yorku imaju naušnice na pupku."

Hank će biti jako razočaran ako misli da će u mojoj školi vidjeti nečiji probušeni pupak - mi nosimo

uniforme i ne smijemo nositi zavezane krajeve košulje, a la Britney Spears.

Ali nisam uspijevala smisliti kako da se izvučem iz toga da ga vodim sa sobom u školu. Baka uvijek govorida princeze moraju biti dražesne. Pa, ovo je valjda moj veliki ispit.Rekla sam: "OK" Sto baš i nije zvučalo dražesno, ali što sam drugo mogla reći?

Tada me mamek iznenadila zgrabivši me i zagrlivši za pozdrav. Ne znam zašto me to toliko iznenadilo. Toje, naravno, bio vrlo tipičan postupak za jednu baku. Ali pretpostavljam da nisam očekivala tako nešto,budući da je baka s kojom provodim najviše vremena moja baka s tatine strane. Dok me grlila, mamek je rekla: "Ajme, pa ti si sama kost i koža, zar ne?" Da, hvala ti, mamek. Istina je, imam

problema s izraslinama mliječne žlijezde. Ali, mora li o tome glasno govoriti u predvorju SoHo Granda?

"I kad ćeš prestati toliko rasti? Kunem se, gotovo si viša od Hanka!"

Sto je, nažalost, bila istina. Zatim je mamek rekla tateku da se i on pozdravi sa mnom i zagrli me. Mamek je bila vrlo mekana kad sam

je zagrlila. Tatek je pak bio vrlo koščat, prava suprotnost. Bilo mi je nevjerojatno da je ovo dvoje ljudi

uspjelo pretvoriti moju tvrdoglavu, slobodoumnu majku u tako ogorčenu osobu. Mislim, baka je tatu dok jebio mali

ponekad zaključavala u tamnicu dvorca, a on joj ni upola toliko to ne zamjera kao moja mama

svojim roditeljima.

S druge sirane, moj tata je duboko u fazi poricanja i pati od klasičnog Edipova kompleksa. Barem tako tvrdiLilly.

Kad sam se vratila kući, mama se iz garderobe premjestila na svoj krevet, gdje je ležala prekrivenakatalozima Victoria's Secreta i J. Crewa. Znam da se sada osjeća barem malo bolje. Naručivanje stvari izkataloga jedan je od njezinih omiljenih hobija.

Rekla sam: "Bok, mama."

Pogledala me iza kataloga proljetne kolekcije kupaćih kostima. Lice joj je bilo napuhnuto i prekriveno

mrljama. Bilo mi je drago što profesor Gianini nije bio u blizini. Možda bi se predomislio u vezi s

vjenčanjem da je vidio kako je izgledala. "Oh, Mia", rekla je kad me ugledala. "Dođi ovamo da te zagrlim. Je li bilo strašno? Žao mi je što sam takogrozna majka."

Sjela sam pokraj nje na krevet. "Ti nisi loša majka", rekla sam joj. "Ti si dobra majka. Samo se trenutačnone osjećaš dobro."

"Ne", rekla je mama. Šmrcala je pa sam znala da izgleda tako natečeno i grozno zato što je plakala. "Ja samužasna osoba. Roditelji su mi došli iz Indijane da bi me vidjeli, a ja sam ih poslala u hotel."

Vidjela sam da su se mami poremetili hormoni i da nije pri sebi. Da je bila pri sebi, ne bi dvaput razmišljalahoće li poslati roditelje u hotel. Nikada im nije oprostila što

a) je nisu podržavali u njezinoj odluci da rodi mene, b) nisu odobravali način na koji me odgajala i

c) što su glasali za Georga Busha starijeg, kao i za njegova sina.

No bilo da se radi o hormonalnoj neuravnoteženosti ili ne, istina je da mojoj mami sada ne treba takavstres. Ovo je vrijeme kada bi trebala biti doista sretna. U svemu što sam čitala o trudnoći piše da birazdoblje pripremanja za rođenje djeteta trebalo biti razdoblje sreće i slavljenja. I bilo bi, da se nije pojavila baka i počela gurati svoj nos tamo gdje ne treba. Netko je mora zaustaviti.I to ne kažem samo zato što bih stvarno jako, jako željela u petak s Michaelom ići na Rocky Horror.



ki@

41

Utorak, 28. listopada, kasnije navecer

Još jedan e-mail od Jo-C-roxa! Ovaj je glasio ovako:

JOCROX: Draga Mia, šaljem ti samo jednu kratku poruku da ti kažem da sam te sinoć gledao na televiziji.Bila si lijepa, kao i uvijek. Znam da su te neki ljudi iz škole gnjavili zbog intervjua. Nemoj im dopustiti da te

povrijede. Većina nas misli da si sjajna. Tvoj Prijatelj Nije li to preslatko? Odmah sam mu otpisala:

DBLOUIE: Dragi Prijatelju, mnogo ti hvala. Možeš li mi, MOLIM TE, reći tko si? Obećavam da neću nikomereći!!!!!!!!!!!!! Mia

Još mi nije vratio poruku, ali mislim da se vidi da sam bila iskrena s obzirom na količinu uskličnika. Polagano ga iscrpljujem. Jednostavno znam da će uskoro popustiti.

DNEVNIK IZ ENGLESKOG JEZIKA

Moj trenutak spoznaje bio je:

Budi najbolji što možeš, jer to je sve što možeš. Ralph Waldo Emerson

Mislim da gospodin Emerson ovdje govori o činjenici da nam je dan samo jedan život koji možemo živjeti ida ga zato trebamo učiniti najboljim mogućim. Ta misao najbolje je prikazana u f ilmu koji sam gledala na

Lifetime Channelu dok sam bila bolesna. Film se zvao Tko je Julia? Mare Winningham glumi Juliju, ženukoja se probudi iz kome nakon nesreće i shvati da joj je tijelo potpuno uništeno, a da joj je mozak presađenu osobu čije je tijelo bilo zdravo, ali joj je mozak prestao funkcionirati. Budući da je Julia prije bilamanekenka, a mozak joj je sada u tijelu kućanice (Mare Winningham), ona je, naravno, zbog toga uzrujana.

Hoda uokolo i lupa glavom u sve na što naiđe jer više nije mršava, visoka plavuša. Ipak, uz beskrajnu odanost svoga muža - unatoč neizvjesnosti u vezi s njezinim novim izgledom i oneepizode kad ju je nakratko oteo psihotični suprug kućanice čije je tijelo zauzela, zahtijevajući da se vrati

kući i opere mu rublje, Julia naposljetku shvaća da je manekenski izgled manje važan od činjenice da si živ. Film se bavi neizbježnim pitanjem: da vam se dogodi nesreća u kojoj vam je tijelo potpuno uništeno te davaš mozak moraju presaditi u nečije drugo tijelo, čije biste htjeli da to tijelo bude? Nakon dužeg pro-

mišljanja, odlučila sam da bih najradije željela biti u tijelu Michelle Kwan, olimpijske klizačice, jer je onavrlo lijepa i posjeduje vještinu koja se može dobro prodati. Osim toga, svi znaju da je danas vrlo pomodnobiti Azijac. Ili Michelle ili Britnev Spears, tako da konačno imam veće grudi.

Srijeda, 29. listopada

Pa, jedno je sigurno:

Kada vas tip kao što je moj bratić Hank iz sata u sat prati uokolo po školi, to ljudima definitivno odvraćapažnju od toga da ste neku večer na televiziji od sebe napravili potpunu budalu.

Ozbiljno. Ne da su navijačice zaboravile na intervju - još uvijek mi s vremena na vrijeme na hodnikudobacuju ružne poglede. Ali čim su maknule pogled s mene na Hanka, čini se da im se nešto dogodilo.

Isprva mi nije bilo jasno što. Mislila sam da im je samo čudno usred Manhattana vidjeti tipa u flanelskoj

košulji i tregericama.

Onda sam polagano počela shvaćati da nije u tome stvar. Pa, dobro, Hank jest pomalo mišićav i ima lijepu

plavu kosu koja mu pada u prekrasne plave oči. Ali mislim da nije samo to. Mislim da se radi o još nečemu. Kao da Hank zrači onim feromonima o kojimasmo učili na biologiji ili tako nešto. Samo što na mene ne utječu, budući da smo u rodu. Čim djevojke primijete Hanka, oprezno mi se približe i prošapću "Tko je to?" čeznutljivo promatrajućiHankove bicepse, koji se zapravo sasvim lijepo ističu ispod sve te tkanine.

Lana Weinberger, na primjer. Motala se u blizini mog ormarića, čekajući da dođe Josh kako bi mogli početisa svojim jutarnjim ritualom sisanja lica. Tada smo se pojavili Hank i ja. Lanine su se oči - jako obrubljene

olovkom za oči u stilu Bobbi Brown* - naglo raširile. "Koji ti je to prijatelj?" upitala me nekim čudnimglasom, kojim je nikada prije nisam čula da govori. A poznajem je već duže vrijeme. Odgovorila sam: "Nije mi prijatelj, nego bratić."

Lana je, istim čudnim glasom, rekla Hanku: "Možeš biti moj prijatelj."

S velikim osmijehom na licu, Hank joj je rekao: "Ajme, hvala, gospodična."

I nemojte misliti da pod matematikom Lana nije radila sve što je bilo u njezinoj moći ne bi li je Hank

primijetio. Zamahnula je svojom dugom plavom kosom preko moje cijele klupe. Olovka joj je ispala valjda

četiri puta. Stalno je premještala nogu s noge. Profesor Gianini ju je napokon upitao: "GospođiceWeinberger, trebate li možda otići na zahod?" To ju je smirilo, ali samo na pet minuta. Cak se i gospođica Molina, školska tajnica, ponašala neobično i hihotala dok je radila propusnicu za goste

za Hanka.

*Bobbi Brown - Poznata američka vizažistica.



ki@

42

No to nije ništa u usporedbi s Lillynom reakcijom kada smo jutros limuzinom došli pokupiti nju i Michaela.

Ušla je u limuzinu i kada je pogledala na suprotno sjedalo, tako je zinula da joj je iz usta na pod ispao

komadić žvakaće gume Pop Tart. Nikada prije nisam vidjela da je učinila tako nešto. Lilly stvari obično neispadaju iz usta.

Hormoni su vrlo moćna stvar. Nemoćni smo na njihovo djelovanje.

To bi se zacijelo moglo primijeniti i na cijelu priču u vezi s Michaelom. Mislim, na to koliko sam ja

opčinjena njime i to sve. T. Hardy* - srce mu je pokopano u Wessexu, a tijelo u Westminsteru

Hm, pardon, ali to je odurno.

Srijeda, 29. listopada, NIT

Ne mogu vjerovati da se ovo događa. Stvarno ne mogu. Lilly i Hank su nestali. Da, upravo tako. Nestali.

Nitko ne zna gdje su. Boris je izvan sebe. Ne želi prestati svirati Mahlera. Sada se čak i profesorica Hillslaže s tim da je najbolji način da ostanemo pri zdravoj pameti da ga zatvorimo u ostavu. Dopustila nam je

da se ušuljamo u sportsku dvoranu i uzmemo nekoliko strunjača da bismo ih prislonili uz vrata ostave te

tako napravili zvučnu izolaciju. Međutim, ne funkcionira. Mislim da mogu razumjeti Borisov očaj. Hoću reći, kad si glazbeni genij i djevojka s kojom si se priličnoredovito žvalio odjednom nestane s tipom poput Hanka, to ti mora srušiti samopouzdanje.

Trebala sam znati da će se to dogoditi. Lilly je pretjerano očijukala tijekom ručka. Stalno je ispitivalaHanka o životu u Indiani. Pitala ga je je li najpopularniji dečko na svojoj školi i takve stvari. Naravno, rekaoje da jest, premda osobno ne smatram da je biti najpopularniji dečko u srednjoj školi u Versaillesu (što se,inače, u dijalektu Indiane izgovara Ver-Sales) ne znam kakvo veliko dostignuće. Zatim ga je pitala: "Imaš li djevojku?"

Hank je sramežljivo rekao da je imao, ali da mu je "Amber" prije nekoliko tjedana napucala nogu zbog tipa

čiji je otac vlasnik lokalnog restorana Outback Steakhouse. Lilly se pravila da ju je to šokiralo. Rekla je daAmber sigurno pati od graničnog poremećaja ličnosti kad ne vidi koliko je Hank zrela osoba. Toliko me zgrozila ta predstava da sam se jedva suzdržala da ne povratim vegetarijanski burger koji sampojela za ručak. Zatim je l.illy počela govoriti o svim sjajnim stvarima koje se mogu radili u gradu te kako bi Hank to zaista

trebao iskoristiti, umjesto da se vuče ovdje po školi sa mnom. Rekla je: "Na primjer, postoji Prometnimuzej koji je vrlo zanimljiv."

Ne šalim se. Stvarno je rekla da je Prometni muzej vrlo zanimljiv. Lilly Moscovitz.

Kunem se, hormoni su vrlo opasna stvar.

Zatim je nastavila: "A za Noć vještica je parada u Villageu i onda svi idemo na The Rocky Horror PictureShow. Jesi li ikad bio na tome?"

Hank je rekao da nije.

Tada sam trebala shvatiti da se nešto sprema, ali nisam. Zvonilo je i Lilly je rekla da želi odvesti Hanka uškolski auditorij da mu pokaže dio scene za Moja draga gospo koji je ona osobno naslikala (uličnusvjetiljku). Misleći da bi makar i trenutačan predah od Hankovih neprestanih podsjećanja na naš posljednjisusret: "Sjećaš li se kad smo ono bili ostavili bicikle u prednjem dvorištu pa si ti bila sva zabrinuta da netkopo noći ne bi ušao i ukrao ih?" - bilo olakšanje, rekla sam: "U redu."

I to je bio posljednji put da ih je itko od nas vidio.

Ja sam kriva. Hank je očito previše privlačan da bi ga se moglo pustiti među opće pučanstvo. Trebala sam

to prepoznati. Trebala sam shvatiti da će magnetne sile neobrazovanog, ali totalno slatkog mladog farmeraiz Indiane biti jače od privlačnih sila ne-tako-zgodnog glazbenog genija iz Rusije.

Sad sam svoju najbolju prijateljicu pretvorila u preljubnicu i markiranticu. Lilly u životu nije izostala izškole. Ako je uhvate, dobit će kaznu. Pitam se hoće li misliti da je jednosatno sjedenje u školskoj kantininakon nastave s ostalim maloljetnim prijestupnicima vrijedno prolaznih trenutaka tinejdžerske požudeizmeđu nje i Hanka. Michael uopće nije od pomoći. Nimalo nije zabrinut za svoju sestru. Zapravo, čini se da mu je cijela pričavrlo zabavna. Rekla sam mu da bi, koliko smo mi upućeni, Lilly i Hanka mogli oteti libijski teroristi, ali on

je rekao da je t o malo vjerojatno. Smatra da bi bilo razumnije pretpostaviti da uživaju u poslijepodnevnoj

3D predstavi u Sony Imaxu.

Da, baš. Hanku je zlo i u prijevoznim sredstvima. Ispričao nam je sve o tome kad smo se jutros na putu uškolu provezli pokraj žičare koja vozi na Roosevelt Island.

*Thomas Hardy (1840.-1928.). Engleski pisac i pjesnik; radnju većine svojih romana je smjestio u rodnikraj Dorset kojeg je nazvao Wesex; pokopan u crkvi Westminster Abbey u Londonu.



ki@

43

Što će mamek i tatek reći kad saznaju da sam im izgubila unuka?

LISTA PET MJESTA NA KOJIMA SE NAJVJEROJATNIJE NALAZE LILLY I HANK

1. Prometni muzej.

2. Uživaju u govedini s kukuruzom u delikatesnoj trgovini na Drugoj aveniji. 3. Traže ime Dionizija Thermopolisa na zidu imigranata na Ellis Islandu*.

4. Tetoviraju se na St. Marks' Placeu.5. Divlje i strastveno vode ljubav u njegovoj sobi u hotelu SoHo Grand.

OH, BOŽE!

Srijeda, 29. listopada, Svjetska civilizacija

Još uvijek im nema ni traga ni glasa.

Srijeda, 29. listopada, biologija

Još uvijek ništa. DOMAĆA ZADAĆA

Matematika: riješiti zadatke 3, 9,12 na str. 147. Engleski: Trenutak spoznaje!!!!!!!!!!

Svjetska civilizacija: pročitati 10. poglavlje.NT: dajte, molim vas.Francuski: 4 rečenice: une blague, la montagne, la mer, il y a du soleil.

Biologija: pitati Kennyja.

Ma, sigurno - tko može misliti na domaću zadaću kad su mu najbolja prijateljica i bratić nestali u NewYorku????

Srijeda, 29. listopada, dopunski sat iz matematike

Lars kaže da bi bilo prenagljeno da sada zovemo policiju. Profesor Gianini se slaže s njim. On kaže da jeLilly, na kraju krajeva, vrlo razumna djevojka i da je nerealno misliti da bi mogla dopustiti da Hank padne

u ruke libijskim teroristima. Ja sam, dakako, libijske teroriste samo navela kao primjer opasnosti u kakvoj

bi se moglo naći to dvoje. Postoji još jedna, gora mogućnost: Pretpostavimo da je Lilly zaljubljena u njega.

Ozbiljno. Pretpostavimo da se Lilly, protiv svakog razuma, ludo zaljubila u mog bratića Hanka i da se onzaljubio u nju. Događale su se i čudnije stvari. Mislim, možda je Lilly počela shvaćati da, dobro, Boris jegenij, ali da se svejedno smiješno oblači i da ne može disati kroz nos. Možda je voljna žrtvovati one dugeintelektualne razgovore koje je znala voditi s Borisom, zbog dečka čija je jedina prednost to da je, pučkirečeno, dobar komad. A što se Hanka tiče, možda ga je očarala Lillyna superiorna intelektualna strana. Mislim, njezin kvocijentinteligencije lako bi mogao za stotinu bodova premašivati njegov. Ali zar ne vide da, unatoč njihovoj obostranoj privlačnosti, ta veza može voditi jedino u propast? Mislim,pretpostavimo da UČINE ONO, ili tako nešto? I što ako, unatoč svim reklamama na MTV-u, zanemare

siguran seks, poput mame i profesora G.-a? Morat će se oženiti i Lilly će morati otići živjeti u Indianu u

naselje kamp prikolica, jer tamo žive sve majke-tinejdžerice. I hodat će okolo u Wal-Martovim** kućnimhaljinama I pušiti Kool***, dok će Hank radili u tvornici auilomobilskih guma zarađujući pet i pol dolara posalu. Zar sam ja jedina koja vidi kamo sve ovo vodi? Što je svima?

Prvo - grupiranje (ocijeniti simbolima za grupiranje počevši od najunutarnjijeg) Drugo - procijeniti sve potencije

Treće - pomnoži i podijeli slijeva nadesno

Četvrto - zbroji i oduzmi redom slijeva nadesno.

Srijeda, 29. listopada, 19 sati

Sve je u redu. Dobro su.

Kako se čini, Hank se oko pet vratio u hotel, a Michael kaže da se Lilly vratila kući nešto prije toga. Stvarno bih htjela znati gdje su bili, ali sve što su oboje htjeli reći bilo je: "Samo smo se šetali uokolo."

Lilly je dodala: "Bože, možeš li biti još malo posesivnija?" Da, baš.

* Ellis Island - Otočić pokraj Manhattana koji je bio službeno mjesto ulaska u SAD za većinu useljenika

između 1891. i 1943. **Wal-Mart - Lanac dućana u SAD-u u kojima se može kupiti razna vrsta robe po vrlo niskim cijenama.***Kool - Jeftine mentol cigarete.



ki@

44

No sada imam većih briga koje me muče. Danas sam išla na poduku za princeze i upravo kada sam bila naulazu u bakin apartman u Plazi pojavio se tata. Doimao se nervoznim.

Samo dvije stvari na svijetu mogu tatu učiniti nervoznim. Jedna je moja majka. A druga je njegova majka.

Prigušenim glasom je rekao: "Slušaj, Mia, u vezi s vjenčanjem..."

Rekla sam: "Nadam se da si uspio razgovarati s bakom."

"Tvoja baka je već poslala pozivnice. Za vjenčanje, mislim." "Što?"

O, moj Bože. O, moj Bože. Ovo je katastrofa. Katastrofa! Tata je valjda iz izraza moga lica shvatio što sam pomislila, jer je rekao: "Mia, ne brini. Ja ću se pobrinuti zato. Samo sve prepusti meni, u redu?"

Ali kako da se ne brinem? Moj tata je dobar tip i sve. U svakom slučaju, barem se trudi biti. Ali ovdje se radio baki. BAKI. Nitko se ne suprotstavlja baki, čak ni genovijanski princ. I što god da joj je do sada rekao, očito nije upalilo. Ona i Vigo više su no ikad zadubljeni u svadbene

pripreme.

"Poziv na vjenčanje već su prihvatili", ponosno me izvijestio Vigo kad sam ušla, "gradonačelnik, gospodinDonald Trump, gospođica Diane Von Furstenberg, švedska kraljevska obitelj, gospodin Oscar de la Renta,

gospodin John Tesh, gospođica Martha Stewart..."Nisam ništa odgovorila. Samo sam mislila na to što će moja majka reći ako bude hodala prema oltaru, atamo budu John Tesh i Martha Stewart*. Moglo bi se dogoditi da vrišteći pobjegne iz prostorije."Stigla je vaša haljina", rekao je Vigo, dok su mu se obrve pomicale gore-dolje.

"Moja što?" rekla sam. Nažalost, baka me čula i toliko glasno pljesnula rukama, da je Rommel odjurio negdje sakriti se, očitomisleći da je eksplodirala nuklearna raketa ili tako nešto.

"Da te više nisam čula da govoriš što", bjesnjela je baka. "Kaže se molim."

Pogledala sam Vigoa, koji se trudio zadržati ozbiljno lice. Stvarno! Vigo doista misli da je smiješno kad sebaka ljuti.

Ako postoji genovijanska medalja za hrabrost, on bi je trebao dobiti.

"Molim, gospodine Vigo?" rekla sam pristojno.

"Molim vas, molim vas", rekao je Vigo, mašući rukom. "Zovite me samo Vigo, bez ovoga gospodine, VašeVeličanstvo. A sada mi recite, što mislite o ovome?"

Odjednom je iz kutije izvukao haljinu.Ostala sam zapanjena čim sam je ugledala.

Jer, bila je to najljepša haljina koju sam ikada vidjela. Izgledala je točno kao haljina Glinde, dobre vještice izČarobnjaka iz Oza - samo što nije bila toliko blistava. Ali, bez obzira na to, bila je ružičasta, s jako

napuhnutim donjim dijelom, a na rukavima je imala male rozete. Nikada ni jednu haljinu nisam željela kao

ovu i to od trenutka kad sam je ugledala.

Morala sam je isprobati. Jednostavno sam morala.

Baka je nadzirala probu, a Vigo se motao u blizini , često joj nudeći svježi Sidecar. Osim što je uživala usvom omiljenom koktelu, baka je pušila jednu od onih svojih dugačkih cigareta pa je zato izgledala manjeslužbeno nego inače. Stalno je u nešto ciljala cigaretom i govorila: "Ne, ne tako" i "Za ime Boga, Amelia, daj

se ispravi."

Utvrđeno je da je haljina preširoka na prsima (što je još novo?) i da će je morati suziti. Prepravci neće bitigotovi prije petka, ali Vigo nas je uvjerio da će se on pobrinuti da budu završeni na vrijeme. Tada sam se prisjetila za što je ta haljina zapravo namijenjena.

Bože, kakva sam ja to kći? Grozna sam. Ne želim da se ovo vjenčanje ostvari. Ni moja mama ne želi tovjenčanje. Pa zašto onda isprobavam haljinu koju bih trebala nositi na svečanosti koju ne želi nitko osimbake i koja se, ako tata uspije, uopće neće ni održati?

Ipak, mislila sam da će mi srce prepući dok sam skidala haljinu i stavljala je na njezinu vješalicu od satena.Bila je to najljepša stvar koju sam ikada vidjela, a kamoli nosila. Kad bi me bar, nisam mogla a da ne

pomislim, Michael mogao vidjeti u ovoj haljini.

Ili čak Jo-C-rox. Možda više ne bi bio tako sramežljiv pa bi mi u lice mogao reći ono što mi je prije mogaosamo napisati... i ako se pokaže da to nije onaj tip s grahom, možda bismo mogli i izaći. No haljinu poput ove prikladno je obući samo u jednoj prigodi, a to je vjenčanje. I koliko god htjela obući tuhaljinu, definitivno nisam željela da bude tog vjenčanja. Majka mi je i bez toga jedva jedvice uspijevala

zadržati zdrav razum. Vjenčanje na kojem je jedan od uzvanika John Tesh - a tko zna, možda čak i pjeva -

mogla bi biti kap koja bi prelila čašu. Ali bez obzira na to, nikada se u životu nisam više osjećala poput princeze nego kad sam imala na sebi tu h

*Martha Stewart - Autorica knjige iz područja kuhanja, unutarnjeg uređenja doma i si.



ki@

45

haljinu. Šteta što je nikad neću imati priliku obući.

Srijeda, 29. listopada, 22 sata

Dakle, ležerno sam mijenjala programe, znate, u maloj pauzi od učenja i smišljanja događaja koji je ostaviodubok trag na meni o kojem ću pisati u svom dnevniku iz engleskoga, kad sam odjednom prebacila na 67.kanal, jedan od programa otvorenih za javnost. Prikazivala se epizoda Lillyne emisije, Lilly otkriva kako

stvari zaista stoje, koju nikada prije nisam vidjela. To je bilo čudno, jer se Lilly otkriva kako stvari zaistastoje obično prikazuje petkom navečer. Tada sam se sjetila da je ovoga petka Noć vještica pa je Lillyna emisija možda pomaknuta ranije zbogizvještavanja s parade u Villageu ili tako nešto. I tako sam sjedila i gledala emisiju i ispalo je da je to epizoda s pidžama tuluma. Znate, ona koju smosnimile u subotu, kad su sve ostale djevojke priznale svoje podvige u ljubljenju, a ja sam bacila patlidžankroz prozor? Samo što je Lilly izbacila sve dijelove u kojima mi se vidi lice, tako da, ako ne znate da je Mia

Thermopolis imala pidžamu s jagodama, nikad ne biste pogodili da sam u toj epizodi ja. Sve u svemu, prilično bezopasno. Možda bi se neke vrlo puritanistički nastrojene mame mogle naljutitizbog one priče o žvaljenju, ali nema ih baš previše u ovih pet gradskih općina, u koje dopire emitiranje oveemisije.

Tada je kamera nekako čudno poskočila i kad je slika ponovno postala bistra, pojavio se izbliza snimljen

kadar moga lica. Da, upravo tako. MOGA LICA. Ležala sam na podu s jastukom ispod glave i nešto pospanogovorila.Onda mi je sinulo: nakon što su na pidžama tulumu svi zaspali, Lilly i ja smo ostale budne i čavrljale. I ispostavilo se da ME JE CIJELO VRIJEME SNIMALA!

Ležala sam i govorila: "Ono što najviše želim učiniti jest osnovati azil za izgubljene i napuštene životinje.Kad sam jednom bila u Rimu, tamo sam vidjela kako medju starinama i spomenicima luta oko osamdeset

milijuna mačaka. Sve bi bile uginule da ih redovnice nisu hranile i brinule se o njima. Zato mislim da ćuprvo osnovati jedno mjesto gdje će biti zbrinute sve napuštene i odbačene životinje u Genoviji. Znaš? Inikada ne bih dopustila da ih eutanaziraju, osim u slučaju da su zaista bolesne ili nešto slično. I tamo će bitipsi i mačke i možda dupini i ozeloti*."Lilly je nastavila glasom koji uopće nije zvučao kao da je njezin: "Zar u Genoviji ima ozelota?"

Odgovorila sam: "Nadam se da ima. Pa, možda i nema. Ali nije važno. Svaka životinja kojoj je potreban dommogla bi tamo živjeti. I možda bih zaposlila neke ljude iz udruge za obuku i školovanje pasa vodiča pa bi

oni mogli školovati sve pse da postanu vodiči slijepih. A onda bismo ih besplatno mogli dati slijepimljudima kojima su takvi psi potrebni. A mačke bismo mogli voditi u bolnice i domove umirovljenika. Tamo

bi ih bolesnici mogli pomaziti, jer to uvijek pomaže ljudima da se bolje osjećaju - osim ljudima kao što jemoja baka, koja mrzi mačke. Za nju bismo mogli dovesti pse. Ili možda jednog od ozelota."

Lillyn glas: "I to će biti prva stvar koju ćeš učiniti kad postaneš vladarica Genovije?"

Pospano sam odgovorila: "Da, mislim da da. Možda bismo jednostavno mogli cijeli dvorac pretvoriti u azilza životinje, znaš? Tako bi sve lutalice u Europi mogle doći ondje živjeti. Čak i one mačke iz Rima."

"Misliš li da bi se ta ideja svidjela tvojoj baki? Mislim, da joj se sve te mačke lutalice motaju po dvorcu?"

Rekla sam: "Do onda će već biti mrtva pa koga briga?"

O, moj Bože! Nadam se da na televizorima u Plazi nemaju program otvoren za javnost!

Lilly me upilala: "Što najviše mrziš? Mislim, u tome što si princeza?"

"Oh, to nije teško pitanje. Mrzim što ne mogu otići u trgovinu kupiti mlijeko a da se prije toga ne javim

tjelohranitelju koji će me otpratiti. Mrzim to što ne mogu doći ovamo i družiti se s tobom a da se od toga ne

radi čitava predstava. Mrzim sve ove gluposti oko mojih noktiju. Mislim, koga briga kako mi izgledajunokti, zar ne? Zašto je to uopće važno? Takve stvari."

Lilly je nastavila: "Jesi li nervozna zbog svog službenog predstavljanja narodu Genovije u prosincu?"

"Pa, nisam baš nervozna, nego samo... ne znam. Što ako im se ne svidim? Dvorskim damama i to? Mislim,nikome u školi se ne sviđam. Tako da se može dogoditi da se neću svidjeti i nikome u Genoviji."

"Ljudima u školi se sviđaš", rekla je Lilly. Tada sam, točno ispred kamere, utonula u san. Dobro da nisam počela sliniti ili, još gore, hrkati. Ne bih seimala snage sutra pojaviti u školi. Zatim su se na ekranu pojavile ove riječi: Ne vjerujte glamuroznim medijskim nastupima! Ovo je pravi

intervju s princezom Genovije!

Čim je emisija završila, nazvala sam Lilly i upitala je što to, dovraga, izvodi. Samo mije odbrusila iritant nim, superiornim tonom: "Samo želim da ljudi vide pravu Miju Thermopolis."

*Ozelot - Danas ugrožena vrsta iz porodice velikih mačaka, slična leopardu; živi na području od Teksasa doJužne Amerike.



ki@

46

"Ne, ne želiš", rekla sam. "Samo želiš da neka od televizijskih kuća vidi intervju i plati ti mnogo novca zanjega."

"Mia", Lilly je zvučala povrijeđeno. "Kako uopće možeš pomisliti tako nešto?"

Zvučala je toliko zaprepašteno da sam shvatila da sam vjerojatno pogriješila. "Pa", odgovorila sam, "mogla si mi reći.""Bi li pristala na to?" pitala je Lilly.

"Pa", rekla sam. "No... vjerojatno ne bih." "Eto vidiš", odgovorila je Lilly. Mislim da u Lillynu intervjuu nisam ispala totalna budala dugog jezika. Ispala sam samo kao luđakinja kojaobožava mačke. Doista ne znam što je gore. Ali iskreno govoreći, pomalo mi postaje svejedno. Pitam se događa li se to slavnim osobama. Da ti je moždaisprva stvarno stalo od toga što mediji pišu o tebi, ali da ti nakon nekog vremena sve postane ravno.

Pitam se je li Michael ovo vidio, i ako jest, što misli o mojoj pidžami. Meni je ta baš zgodna.

Četvrtak, 30. listopada, engleski

Hank danas nije došao sa mnom u školu. Nazvao me danas rano ujutro i rekao da se ne osjeća dobro. Nečudim se. Sinoć su mamek i tatek nazvali da pitaju gdje se na Manhattanu može otići na njujorški odrezak.Budući da ja ne posjećujem baš često restorane koji poslužuju meso, upitala sam profesora Gianinija za

savjet pa je on rezervirao stol u jednom ne baš jako poznatom restoranu za odreske.

A onda je, unatoč maminom upornom odgovaranju, inzistirao da mameka, tateka, Hanka i mene izvede van

kako bi bolje upoznao svoju buduću svojtu. To je očito bilo previše za moju majku. Ustala je iz kreveta, stavila maškaru, ruž i grudnjak i otišla s nama.Mislim da je to bilo najviše zato da mamek ne bi otjerala profesora G.-a svojim stalnim aluzijama na broj

obiteljskih automobila koje je mama slučajno zatjerala u polja kukuruza dok se učila voziti. Na svoje zgražanje, moram reći da su u restoranu, unatoč povećanoj opasnosti od srčanih bolesti i nekihvrsta raka za koje je znanstveno dokazano da su povezane sa zasićenim mastima i kolesterolom, moj

budući očuh, moj bratić i moji djed i baka s majčine strane - da i ne spominjem Larsa, za kojeg nisam imala

pojma da toliko voli jesti meso te moja mama, koja se obrušila na svoj odrezak kao što se Rosemary

obrušila na onaj debeli komad sirovog mesa u filmu Rosemaryna beba* (koji inače nisam nikada gledala,ali sam čula o njemu) - progutali ono što je po količini vjerojatno odgovaralo cijeloj jednoj kravi. To me jako pogodilo i željela sam im objasniti kako je nepotrebno i nezdravo jesti nešto što je nekada biloživo i hodalo okolo, ali sam se, prisjetivsi se svojih lekcija za princeze, koncentrirala na svoju porciju

povrća na žaru i nisam rekla ništa.

Svejedno, uopće se ne čudim što se Hank ne osjeća dobro. Sve to crveno meso vjerojatno mu još uvijek, čaki sada, stoji neprobavljeno iza trbušnih pločica. (Samo pretpostavljam da Hank ima trbušne pločice, jer ih,hvala Bogu, nisam stvarno vidjela.)

No zanimljivo je da moja majka nakon tog obroka nije po vraćala. Ovo dijete sigurno nije vegetarijanac. Bilo kako bilo, razočaranje koje je uzrokovao Hankov nedolazak u Albert Einstein bilo je očito. GospođicaMolina me vidjela na hodniku i tužno me upitala: "Danas ne trebaš propusnicu za svog bratića?"

Hankov nedolazak očito znači i da moja pošteda od zlobnih pogleda navijačica više ne vrijedi: Lana mejutros povukla za grudnjak na leđima i svojim najarogantnijim glasom upitala: "Zašto nosiš grudnjak? Netreba ti."

Čeznem za mjestom gdje se ljudi jedni prema drugima odnose s uvažavanjem i poštovanjem. To, nažalost,nije srednja škola. Možda Genovija? Ili možda ona svemirska postaja koju su izgradili Rusi, ona koja nam

se raspada iznad glava.

U svakom slučaju, čini se da je Boris Pelkowski jedina osoba kojoj je drago što Hanku nije dobro. Kad smojutros došle do škole, čekao je Lilly pokraj ulaznih vrata. Cim nas je ugledao, upitao je: "Gdje je Honk?"

(Zbog svog jakog ruskog naglaska tako je izgovarao Hankovo ime.)

"Honk - hoću reći, Hank -je bolestan", izvijestila sam ga i ne bi bilo pretjerano reći da je izraz koji jepreplavio njegovo nepravilno lice bio izraz blaženstva. Zapravo, to je bilo pomalo dirljivo. Borisova psećaodanost Lilly može biti dosadna, ali znam da tako mislim samo zato što sam zavidna. Ja želim dečka kojem

mogu povjeriti svoje najdublje tajne. Ja želim dečka koji će me ljubiti na francuski način. Ja želim dečka kojiće biti ljubomoran ako provodom previše vremena s nekim drugim, makar on i bio imigrant poput Hanka.

No ne možemo uvijek dobiti ono što bismo htjeli, zar ne? Izgleda da ću ja dobiti samo mlađeg brata ilisestru i očuha koji zna mnogo o kvadratnoj jednadžbi i koji se sutra useljava k nama sa svojim stolnim

nogometom. Oh, i državno prijestolje jednoga dana. Strašna stvar. Radije bih imala dečka.

Četvrtak, 30. listopada, Svjetska civilizacija

*Rosemaryna beba - Horor redatelja Romana Polanskog iz 1968.



ki@

47

STVARI KOJE MORAM UČINITI PRIJE NEGO ŠTO SE PROFESOR G. USELI

1. Usisati.

2. Očistiti mačji zahod. 3. Odnijeti rublje u praonicu.

4. Baciti stare novine, posebice mamine časopise koji na naslovnoj stranici spominju orgazme - vrlo

važno!!!

5. Ukloniti ženske higijenske proizvode iz svih kupaonica.6. Napraviti mjesta u dnevnoj sobi za stolni nogomet/fliper/veliki televizor.

7. Pregledati ormarić za lijekove: sakriti Midol, Nair, Jolene -vrlo važno!!! 8. Ukloniti knjige Naša tijela, Sve o nama i Kako uživati u seksu s maminih polica.

9. Nazvati kabelsku službu. Neka nam u programe dodaju Classic Sports Network. Maknuti RomanceChannel.

10. Reći mami da prestane vješati grudnjake na kvaku vrata spavaće sobe. 11. Prestati gristi umjetne nokte.

12. Prestati toliko misliti na M. M.-a.

13. Staviti bravu na vrata kupaonice.

14. Toaletni papir!!!!

Četvrtak, 30. listopada, NIT

Ne mogu vjerovati.Opet su to učinili. Hank i Lilly su PONOVNO nestali!

Nisam ni znala za Hanka dok Larsa na mobilni telefon nije nazvala moja majka. Bila je vrlo uzrujana, jer ju

je u atelije nazvala njezina majka, histerično urlajući na slušalicu da je Hank nestao iz svoje hotelske sobe.

Mama je pitala je li se Hank pojavio u školi. A, koliko ja znam, on nije došao u školu. A onda se ni Lilly nije pojavila na ručku. Nije to izvela baš vrlo diskretno. Na tjelesnom smo imali ispitivanje tjelesne kondicije i kad je došla na redda se penje na uže, Lilly se počela žaliti da ima grčeve. Nije mi bilo ništa sumnjivo, budući da se Lilly žali na grčeve svaki put kad dođe vrijeme za ispitivanjetjelesne kondicije. Profesorica Potts poslala je Lilly u školsku ordinaciju i mislila sam da ću je, čudesno

izliječenu, vidjeti na ručku.

No ona se nije pojavila na ručku. Razgovarala sam s medicinskom sestrom i ona mi je rekla da je Lilly imala

jake grčeve te je odlučila otići kući. Grčevi. Ma sigurno. Nema Lilly grčeve, nego se zapalila za mog bratića! Pravo pitanje je koliko dugo to možemo skrivati od Borisa? S obzirom na Mahlera kojemu smo jučer bilipodvrgnut i, svi paze da ne komentiraju kakva je slučajnost da se Lilly ne osjeća dobro u isto vrijeme kad jeHank nestao. Nitko ne želi da ponovno moramo upotrijebiti strunjače. Teške su. Michael, iz mjere opreza, pokušava zabaviti Borisa kompjuterskom igricom koju je izmislio, pod nazivom

Odrubi glavu Backstreet Boyu. U njoj možeš bacati noževe, sjekire i tome slične stvari na članove grupeBackstreet Boys. Onaj tko odsječe najviše glava prelazi na sljedecu razinu, gdje može sjeći glave dečkima izNKOTB pa dečkima iz N Sync-a itd. Igrač koji odsiječe najviše glava dobiva pravo da ureze svoje inicijale na

gola prsa Rickyja Martina.

Ne mogu vjerovati da je na informatici Michael za tu igricu dobio samo četvorku. Profesor mu je skinuo

nekoliko bodova zato što je smatrao da u igrici, za današnju tržišnu potražnju, nema dovoljno nasilja. Profesorica Hill će nam danas dopustiti da brbljamo. To znam, zato što sigurno ne želi opet slušati Borisakako svira Mahlera ili, još gore, Wagnera. Jučer sam, poslije sata, otišla k profesorici Hill i ispričala joj sešto sam na televiziji rekla da je uvijek u zbornici, iako je to bila istina. Rekla mi je da se ne brinem zbog

toga. Gotovo sam sto posto sigurna da je to rekla zato što joj je moj tata, dan nakon prikazivanja emisije ,

poslao DVD player i golemi buket cvijeća..Odonda je postala mnogo ljubaznija prema meni. Znate, meni je jako teško probaviti sve to u vezi s Lilly i Hankom. Mislim, to da je Lilly, od svih ljudi, ispala

takvom robinjom požude. Jer, nije moguće da je ona zaista zaljubljena u Hanka. On je drag dečko i sve - i

vrlo zgodan - ali budimo realni, klikeri mu baš i ne rade najbolje. Lilly, s druge strane, pripada samoj Mensi* - ili bi barem mogla pripadati, da to ne smatra beznadno

buržujskim. Osim toga, Lilly baš i nije ono što bi se moglo nazvati klasičnom ljepoticom - hoću reći, jamislim da je zgodna, ali sudeći prema današnjem, doduše ograničenom, idealu "privlačnosti", Lilly se baš ine bi uklopila u kalup. Mnogo je niža od mene, malo je zdepasta i ima nekako spljošteno lice. U svakom

*Mensa - udruženje natprosječno inteligentnih ljudi.



ki@

48

slučaju, nije tip djevojke na koju biste očekivali da padne tip poput Hanka. Pa što onda djevojka kao što je Lilly i dečko kao što je Hank uopće imaju zajedničko?

Oh, Bože, nemoj odgovoriti na to pitanje.

DOMAĆA ZADAĆA

Matematika: str. 123, zadaci 1-5, 7.

Engleski: u dnevnik opišite jedan dan u svom životu; ne zaboravite na događaj koji je na vama ostavio

dubok trag - trenutak spoznaje.Svjetska civilizacija: odgovoriti na pitanja na kraju desetog poglavlja.

NT: u ponedjeljak donijeti jedan dolar za čepiće za uši. Francuski: une description d'une personne, trente mots minimum.

Biologija: Kenny kaže da se ne brinem, jer će je on napisati za mene.

Četvrtak, 30. listopada, 19 sati, u limuzini na putu do stana

Opet jedan veliki šok. Ako mi život nastavi biti ovako nepredvidiv, morat ću potražiti pomoć psihijatra. Kad sam došla k baki na poduku, na jednom od bakinih malenih ružičastih kauča sjedila je mamek -

mamek - i pijuck ala čaj. "Oh, uvijek je bila takva", govorila je mamek. "Tvrdoglava kao mazga."

Bila sam sigurna da razgovaraju o meni. Bacila sam torbu i rekla: "Nisam tvrdoglava!"

Baka je sjedila na kauču nasuprot mameku, držeći u rukama šalicu i tanjurić. Negdje iza, Vigo je trčkarao

naokolo poput male igračke na navijanje, javljajući se na telefon i govoreći stvari kao, na primjer: "Ne,narančini cvjetovi su za vjenčanje, a ruže za stolove" i "Pa naravno da su janjeći kotleti namijenjeni za

predjelo."

"Kakav je to način tako ući u sobu?" otresla se baka na mene na francuskom. "Princeza nikada ne upada uriječ starijima od sebe, a još manje baca stvari. A sad dođi ovamo i pozdravi me kako dolikuje."

Prišla sam joj i poljubila je u oba obraza, iako to nisam že ljela. Zatim sam prišla mamek i učinila to isto.Ona je počela hihotati, rekavši: "Kako europski!"

Baka je rekla: "Hajde, sjedni i ponudi svojoj baki kolačić."

Sjela sam, da pokažem kako mogu biti vrlo popustljiva, i ponudila mamek madeleine kolačić s pladnja koji

je stajao na stoliću ispred nje, onako kako mi je to baka pokazala. Mamek je, opet hihoćući, uzela jedan kolačić. Učinila je to držeći mali prst u zraku. "Ajme, hvala ti, dušice", rekla je. "Dakle", rekla je baka na engleskom. "Gdje smo ono stale, Shirley?"

Mamek je rekla: "Oh, da. Pa, kao što sam rekla, ona je oduvijek bila takva. Tvrdoglava da tvrdoglavija ne

može biti. Ne čudim se što se toliko protivi tom vjenčanju. Uopće se ne čudim."

Hej, ipak nisu razgovarale o meni. Razgovarale su o mami.

"Mislim, ne mogu vam reći da smo bili oduševljeni kad se to prvi put dogodilo. Naravno, Helen nikad nijespomenula da je on princ. Da smo znali, bili bismo je poticali da se uda za njega."

"Razumljivo", promrmljala je baka.

"Ali sada," rekla je mamek, "pa , ne možemo biti sretniji. Frank je tako drag i simpatičan."

"Onda smo se dogovorile", rekla je baka. "To se vjenčanje mora - i hoće - održati."

"Oh, naravno", odgovorila je mamek.

Napola sam očekivala da će si pljunuti u dlanove i rukovati se, po starom huserskom* običaju koji samnaučila od Hanka. Ali, umjesto toga, svaka je popila gutljaj čaja. Bila sam prilično sigurna da nikoga ne zanima što ja imam reći, ali svejedno sam pročistila grlo.

" Amelia," rekla je baka na francuskom, "i ne pomišljaj na to."Prekasno. Izgovorila sam: "Mama ne želi...""Vigo", pozvala ga je baka. "Imaš li one cipele? One koje pristaju uz princezinu haljinu?"

Kao čarolijom, odnekud se stvorio Vigo noseći najljepši par ružičastih satenskih cipelica koji sam ikada

vidjela. Na prstima su imale iste ukrase kao što su oni na mojoj haljini za djeveruše. "Nisu li dražesne?" rekao je Vigo pokazujući mi ih. "Zar ih ne želite probati?"

To je bilo okrutno. To je bilo podmuklo.

Odmah se vidjelo da je t o bio karakteristični bakin potez. Ali, što sam mogla učiniti? Nisam mogla odoljeti. Cipele su mi savršeno odgovarale i, moram priznati, da sumi prekrasno stajale. U njima su moja golema stopala izgledala jedan broj manja - možda čak i dva broja!Jedva sam čekala kad ću ih moći nositi, a i haljinu također. Možda ću ih, ako vjenčanje bude otkazano, moćinositi na maturalnoj večeri. Ako stvari upale s Jo-C-roxom, hoću reći. "Bilo bi ih šteta vratiti," uzdahnula je baka, "samo zato što ti je mama toliko tvrdoglava."

*Eng. Hoosier - 1) stanovnik Indiane; 2) gruba, neobrazovana osoba.



ki@

49

A onda, možda i ne bi. "Zar ih ne bih mogla zadržati za neku drugu priliku?" upitala sam. Sugestija, sugestija.

"Oh, ne", rekla je baka. "Ružičasta boja primjerena je samo za vjenčanje."

Zašto ja?

Kad je poduka završila - a današnja se očito sastojala od toga da sjedim ondje i slušam kako se moje bakežale na to kako ih njihova djeca (i unučad) ne pošt uju - baka je ustala i rekla mamek: "Dakle, nas dvije smo

se razumjele, Shirley?"A mamek je odgovorila: "Oh, jesmo, Vaše Veličanstvo."

To mi je zvučalo vrlo zlokobno. Zapravo, što više razmišljam o tome, to sam više uvjerena da tata nijeučinio ama baš ništa da izvuče mamu iz ove očito vrlo nezgodne situacije. Baka je rekla da će sutra navečerpo mene, mamu i profesora Gianinija doći limuzina te nas odvesti u Plazu. Kad mama odbije ući uautomobil, svima će biti savršeno jasno da od vjenčanja neće biti ništa. Mislim da ću morati preuzeti stvar u svoje ruke. Znam da mi je tata rekao da je sve pod kontrolom, aligovorimo o baki. BAKI!

Tijekom vožnje prema centru grada pokušala sam iz mamek izvući neke informacije - znate, na primjer,

što su ona i baka mislile kad su rekle da se "razumiju". Ali ona mi nije htjela reći ništa... osim da su ona i tatek previše umorni od silnog razgledavanja grada - da i

ne spominjem brige zbog Hanka koji se još uvijek nije javio - da bi večeras išli na večeru te da će ostati uhotelu i naručiti večeru u sobu.

Tako je i bolje, zato što sam prilično sigurna da bih počela urlati da još jedanput čujem da netko kaže"srednje pečen".

Još uvijek četvrtak, 30. listopada, 21 sat Dakle, profesor Gianini se preselio k nama. Već sam odigrala devet utakmica stolnog nogometa. Ajme, kako

me bole ručni zglobovi. Nije mi baš jako čudno što je on sada stalno ovdje, jer je i prije ionako stalno bio kod nas. Jedine stvarne

promjene su veliki televizor, fliper, stolni nogomet i set bubnjeva u kutu u kojem je inače stajalo maminopoprsje Elvisa Presleyja u prirodnoj veličini načinjeno od metala zlatne boje. Ali najbolji je fliper. Zove se Motorcycle Gang i ima mnogo vrlo realističnih crteža tetoviranih motociklista

koji su se prozvali Hell`s Angels*, obučenih u kožu. Također ima nacrtane djevojke Hell 's Angelsa - koje baši nemaju mnogo odjeće na sebi - kako se naginju, pri čemu se dobro vide njihove goleme grudi. Kad ubacite

lopticu u rupu, fliper aparat počne ispuštati vrlo glasan zvuk turiranja motocikla.

Mama je pogledala fliper i ostala stajati na mjestu, odmahujući glavom. Znam da se to protivi svemu ženskome i da je seksističko i sve to, ali je isto tako i jako, jako zgodno. Profesor Gianini mi je danas rekao da, budući da smo praktički u rodu, smatra da bih ga odsad trebalazvati Frank. Ali ja se nekako ne mogu priviknuti na to. Zato ga zovem samo Hej. Kažem mu: "Hej, možeš limi dodati parmezan?" i "Hej, jesi li negdje vidio daljinski upravljač?"

Vidite? Uopće ne moram koristiti imena. Lukavo, ha?

Naravno, nije to baš tako glatko. Postoji samo jedna sitnica, a to je da bi se sutra trebalo održati jednogolemo slavno vjenčanje koje znam da nije otkazano, a također znam i to da moja majka nema ni najmanjunamjeru da se na njemu pojavi.

No kad je pitam za to, umjesto da poludi, moja se mama samo tajanstveno nasmiješi i kaže: "Ne brini se zato, Mia."

Ali kak o da se ne brinem? Jedino što je sigurno otpalo je odlazak mame i profesora G.-a u vjećnicu pred

matičara. Upitala sam ih žele li još uvijek da se pojavim maskirana u Empire State Building, pomislivši dabih trebala početi izrađivati kostim, ali mama mi je samo tajnovito odgovorila da bismo možda s tim

trebali pričekati. Shvatila sam da ne želi o tome razgovarati pa sam zašutjela i otišla nazvati Lilly. Zaključila sam da bi bilovrijeme da mi objasni što se događa. No kad sam je nazvala, linija je bila zauzeta. Drugim riječima, bilo je vrlo vjerojatno da su ili ona ili Michael

na Internetu. Odlučila sam riskirati pa sam Lilly poslala hitnu poruku. Odmah mi je odgovorila. DBLOUIE: Lilly, pa kamo ste ti i Hank danas nestali? Samo mi nemoj lagati da niste bili zajedno.

ŽENEVLADAJU: Ne vidim zašto bi se to tebe trebalo ticati. DBLOUIE: Pa, recimo samo da ti je bolje da smisliš neko jako dobro objašnjenje ako želiš zadržati svojegadečka. ŽENEVLADAJU: Ja imam savršeno dobro objašnjenje. Ali ga nemam namjeru podijeliti s tobom. Ti bi to

samo izbrbljala Beverly Bellerieve. Oh, da, ne samo njoj, nego i dvadeset dva milijuna televizijskih gleda-

*Hell's Angels - Pakleni anđeli.



ki@

50

telja.

DBLOUIE: Uopće nisi fer. Slušaj, Lilly, zabrinuta sam za tebe. Ti obično ne izostaješ s nastave. Sto je stvojom knjigom o srednjoškolskom društvu? Možda si propustila neke važne događaje koje možeš uvrstitiu nju.

ŽENEVLADAJU: Oh, stvarno? Zar se danas dogodilo nešto što bi bilo vrijedno zabilježiti?

DBLOUIE: Pa, neki ljudi iz cetvrtih razreda ušuljali su se u zbornicu i stavili svinjski fetus u mini hladnjak.

ŽENEVLADAJU: Ajme, nemaš pojma koliko mi je krivo što sam to propustila. Želiš li još nešto, Mia? Jer,upravo pokušavam nešto istraživati na Internetu. Da, željela sam reći još nešto. Zar ona ne zna da nije pravedno viđati se s dva dečka u isto vrijeme?Pogotovo zato što neki od nas nemaju nijednog dečka? Zar ne vidi koliko je to sebično i podlo?

Ali nisam joj to odgovorila. Umjesto toga, napisala sam:

DBLOUIE: Znaš, Lilly, Boris je bio prilično uzrujan. Mislim, stvari su mu definitivno sumnjive. ŽENEVLADAJU: Boris mora naučiti da je u odnosu u kojem se dvoje ljudi voli važno međusobnopovjerenje. A isto vrijedi i za tebe, Mia.

Naravno, shvatila sam da Lilly govori o našem odnosu - između nje i mene. Ali kad malo bolje razmisliš otome, to se ne odnosi samo na Lilly i Borisa ili na Lilly i mene. To se također odnosi i na mene i mog tatu. Ina mene i moju mamu. I na mene i na... pa bilo koga drugog.

Je li ovo, pitala sam se, trenutak spoznaje? Trebam li izvaditi svoj dnevnik iz engleskog?

Upravo se tada dogodilo: netko drugi mi je poslao hitnu poruku. Bio je to Jo-C-rox osobno!

JOCROX: Ideš li sut ra na Rocky Horror?O, moj Bože. O, moj BOŽE. O, MOJ BOŽE! Jo-C-rox sutra ide na Rocky Horror. Isto kao i Michael.

Iz ovoga se može izvući samo jedan logičan zaključak: Jo-C-rox je Michael. Michael je Jo-C-rox. MORA biti.

Jednostavno MORA biti.

Zar ne?

Nisam znala što da učinim. Htjela sam skočiti sa stolice i početi trčati po svojoj sobi vrišteći i smijući se uisto vrijeme.

Umjesto toga sam - i ne znam kako sam uspjela ostati toliko sabrana - otpisala:

DBLOUIE: Nadam se.

Ne mogu vjerovati. Stvarno ne mogu vjerovati. Michael je Jo-C-rox.

Zar ne?

Što da učinim? Što da radim?

Petak, 31. listopada, sat razredne zajednice

Probudila sam se s nekom čudnom slutnjom. Prvih nekoliko minuta nisam znala zbog čega. Ležala sam ukrevetu, osluškujući kišne kapi koje su mi udarale u prozor. Debeli Louie je ležao na kraju kreveta. Šapamaje gnječio poplun i glasno preo. Tada sam se sjetila: danas je, po mojoj baki, dan kad bi se moja trudna majka trebala udati za moga

profesora iz matematike na velikoj svečanosti u hotelu Plaza, uz glazbenu pratnju Johna Tesha koji je bio

toliko ljubazan da svojom glazbenom pratnjom uveliča vjenčanje. Ležala sam tako nekoliko minuta, poželjevši da mi temperatura opet naraste na trideset devet stupnjeva

kako ne bih morala ustati iz kreveta i suočiti se s danom koji će zasigurno biti ispunjen dramatiziranjem ipovrijeđenim osjećajima. Zatim sam se sjetila e-maila koji sam dobila sinoć te sam skočila iz kreveta. Moj tajni obožavatelj je Michael! Michael je Jo-C-rox! I uz malo sreće, do kraja večeri reći će mi to u lice!

Petak, 31. listopada, matematika

Danas u školi nema profesora Gianinija. Umjesto njega na zamjeni je profesor Krakowski. Jako mi je čudno što profesor Gianini danas nije došao u školu, zato što sam sigurna da je jutros bio ustanu. Prije nego što je došao Lars s limuzinom odigrali smo jednu utakmicu stolnog nogometa. Čak smoponudili profesoru G.-u da ga povezemo do škole, ali rekao je da ide kasnije.

Mnogo kasnije, čini se. Zapravo, mnogo ljudi danas nije ovdje. Na primjer, Michael danas n ije išao s nama limuzinom. Lilly je rekla

da je imao nekih problema sa seminarom koji mora predati danas, a išao ga je odštampati u zadnji čas. No ja se pitam nije li pravi razlog u tome što ga je strah suočiti se sa mnom nakon što je priznao da je onJo-C-rox.

Pa, dobro, nije baš stvarno priznao. Ali na neki način je. Nije li?

Gospodin Howell je tri puta stariji od Gilligan. Razlika u njihovim godinama je 48. Koliko godina ima

gospodin Howell, a koliko Gilligan?T = Gilligan



ki@

51

3T = gospodin Howell

3T - T = 48 2T = 48 T = 24

Oh, profesore G., gdje STE?

Petak, 31. listopada, NIT

U redu.

Više nikada neću podcijeniti Lilly Moscovitz. Niti ću ikada više misliti da su njezini motivi išta drugo osimposve altruistične prirode. Evo, to se sada napismeno svečano zaklinjem. Bila sam na ručku kad se dogodilo: Svi smo sjedili ondje - ja, moj tjelohranitelj, Tina Hakim Baba i njezin tjelohranitelj, Lilly, Boris, Shameeka i

Ling Su. Michael, naravno, sjedi s ostatkom Kompjuterskog kluba pa nije bio tamo, ali sve ostale, meni

bitne osobe, jesu.

Shameeka nam je naglas čitala iz nekih brošura koje je njezin otac nabavio iz ženskih škola u NewHampshireu. Sa svakom sljedećom brošurom Shameeka je bivala sve užasnutija, a mene je bilo sve više iviše sram, i to u prvom redu zbog svoga dugog jezika.

Odjednom se nad naš mali stol nadvila sjena. Pogledali smo gore. Tamo je stajala pojava takvog božanskog stasa da mislim da je na trenutak čak i Lilly povjerovala da sedavno izgubljeni Mesija izabranog naroda napokon pojavio.

Ispostavilo se da je to samo Hank - ali Hank kakvog nikada prije nisam vidjela. Na sebi je imao crni

džemper od kašmira, a preko toga pripijeni, crni, kožni kaput te crne traperice koje su izgledale beskrajnoduge na njegovim dugim, mršavim nogama. Plava mu je kosa bila profesionalno isfrizirana i ošišana i - ku-

nem se - bio je tako sličan Keanu Reevesu u Matrvcu da bi čovjek doista mogao povjerovati da je dolutao s

nekog snimanja, samo da mu na nogama nisu bile kaubojke. Bile su crne i izgledale su skupo, ali su

svejedno bile kaubojke.

Mislim da mi se nije samo učinilo da je sva rulja u kantini zinula od čuda kad je Hank sjeo za naš stol - stol

odbačenih, kako sam čula da za nas govore. "Bok, Mia", rekao je Hank.

Zurila sam u njega. Stvar nije bila samo u odjeći. Bio je nekako... drugačiji. Glas mu je zvučao nekako dublje.I mirisao je... pa, fino.

"Onda", rekla mu je Lilly uzimajući kuglicu kremastog nadjeva iz Ring Dinga. "Kako je prošlo?"

"Pa", odgovorio je Hank onim istim dubokim glasom. "Gledate u najnovijeg manekena za donje rublje

Calvina Kleina."

Lilly je polizala kremu s prsta. "Hmmm", rekla je punih usta. "Bravo."

"To je sve tvoja zasluga, Lilly", rekao je Hank. "Da nije bilo tebe, nikada me ne bi angažirali."

Tada mi je sinulo. Hank je bio toliko drugačiji zato što više nije onako huserski otezao u govoru!

"Molim te, Hank", rekla je Lilly. "To smo već raspravili. To što si postigao, postigao si svojim prirodnim

talentom. Ja sam te samo malo usmjerila."

Kad je Hank pogledao u mene, vidjela sam da su njegove nebesko plave oči vlažne. "Tvoja je prijateljicaLilly", rekao je, "za mene učinila nešto što nitko nikad prije nije učinio za mene."

Dobacila sam Lilly optuživački pogled. Znala sam. Znala sam da su spavali zajedno. Ali tada je Hank nastavio: "Vjerovala je u mene, Mia. Vjerovala mi je dovoljno da mi pomogne slijediti moj

san... san koji sam imao još kao mali dječak. Mnogo mi je l judi - uključujući moje vlastite mameka i tateka -

hoću reći, moju baku i mog djeda - reklo da su to pusta maštanja. Rekli su mi da odustanem jer da se to

nikada neće ostvariti. No kad sam ispričao Lilly o čemu maštam, ona je ispružila ruku" - Hank je ispružio

ruku da bi nam to slikovito pokazao, i svi smo -ja, Lars, Tina, Tinin tjelohranitelj Wahim, Shameeka i LingSu - pogledali u tu ruku, na kojoj su nokti bili savršeni izmanikirani - "i rekla: 'Dođi sa mnom, Hank. Ja ću tipomoći da ostvariš svoj san.'"Hank je spustio ruku. "I znaš što?"

Svi smo - osim Lilly koja je samo nastavila jesti - bili toliko zapanjeni da smo samo zurili u njega.

Hank nije čekao da mu odgovorimo. Rekao je: "To se dogodilo. Danas se dogodilo. Moj se san obistinio.

Angažirala me agencija Ford. Ja sam njihov najnoviji maneken."

Gledali smo ga u nevjerici.

"I sve to dugujem", rekao je Hank, "ovoj ovdje ženi."

Zatim se dogodilo nešto stvarno nečuveno. Hank je ustao, prišao Lilly, koja je ništa ne sluteći bezazlenojela svoj Ring Ding te je povukao da ustane.

Tada je, dok je cijela kantina gledala u njih - uključujući Lanu Weinberger i njezino društvo za stolom zanavijačice -moj bratić Hank tako poljubio Lilly Moscovitz da sam mislila da će isisati iz nje onaj Ring Ding. Nakon poljupca, Hank ju je pustio, a Lilly se, izgledavši kao da ju je netko dodirnuo električnim štapom,polako spustila natrag u svoju stolicu. Hank je namjestio revere na svojem kožnom kaputu i okrenuo se



ki@

52

prema meni.

"Mia", rekao je. "Reci mameku i tateku da će morati naći nekoga da me zamijeni u željeznariji. Ne bum se -

hoću reći, neću se više vratiti u Versailles. Nikada."

S tim je riječima odmarširao iz kantine, poput kauboja koji odlazi od revolveraškog obračuna u kojemu jeupravo pobijedio.

Ili bi možda bilo bolje da kažem da je počeo marširati iz kantine. Na Hankovu žalost, nije stigao izaći

dovoljno brzo.Jer, jedan od onih koji su gledali taj vrući poljubac bio je nitko drugi nego Boris Pelkowski. I taj Boris Pelkowski - Boris Pelkowski s aparatićem za zube i džemperom naguranim u hlače - ustao je i

rekao: "Ne tako brzo, frajeru."

Nisam sigurna je li Boris nedavno gledao Top Gun ili tako nešto, ali ovo frajeru zvučalo je prilično prijeteći,pogotovo ako se uzme u obzir Borisov naglasak.

Hank je nastavio hodali. Ne znam je li to bilo zato što nije čuo Borisa ili zato što nije hlin dopustiti da mu

neki mali glazbeni genij koji svira violinu pokvari njegov maestralni odlazak.

Tada je Boris napravio nešto neustrašivo. Uhvatio je Hanka za nadlakticu i rekao: "Ta djevojka koju si

poljubio je moja djevojka, ljepotane."

Ne šalim se. Točno to je rekao. Oh, kako mi je srce zadrhtalo od uzbuđenja kad sam to čula! Kad bi baremneki dečko (dobro, Michael) rekao tako nešto za mene. Ne da sam najJosie djevojka koju je ikada upoznao,

nego njegova djevojka. Boris je Lilly nazvao svojom djevojkom! Nijedan dečko mene nije nazvao svojom

djevojkom. Oh, znam ja sve o feminizmu i o tome da žena nije ničija svojina i da je seksistički tvrditisuprotno. Ali, ah! Kada bi barem netko (dobro, Michael) rekao da sam ja njegova djevojka!

Bilo kako bilo, Hank je samo rekao: "Ha?"

I tada se, niotkuda, pojavila Borisova šaka i zabila se u Hankovo lice. Tres!

Samo što baš i nije zvučalo kao tres. Zvučalo je više kao mukli udarac. Začuo se ogavan zvuk pucanja kosti.

Sve djevojke su ostale bez daha, misleći da je Boris unakazio Hankovo savršeno manekensko lice. Ali nismo se trebale brinuti: zvuk puckanja proizvela je Borisova ruka, a ne Hankovo lice. Hank se izvukao

bez ijedne ozljede. Boris je taj kojem treba gips za ruku.

A znate što to znači: Više nema Mahlera. Juuuupiii!!!

Međutim, jednoj princezi ne dolikuje da uživa u tuđoj nesreći.

Petak, 31. listopada, francuski

Posudila sam Larsov mobilni telefon i u pauzi između ručka i petog sata nazvala SoHo Grand. Mislila sam

da bi netko trebao javiti mameku i tateku da je Hank dobro. Pa, u redu, postao je Fordov model, ali je

dobro.

Mamek je sigurno sjedila uz telefon, budući da se javila nakon što je telefon samo jednom zazvonio. "Clarisse?" rekla je. "Još mi se nisu javili." Što je čudno. Clarisse je bakino ime."Mamek?" rekla sam. "Ja sam, Mia."

"Oh, Mia", nasmijala se mamek. "Oprosti, dušo. Mislila sam da zove princeza. Mislim, princeza udovica,tvoja druga baka."

Rekla sam: "Hm, da. Pa, nije ona. Ja sam. Zovem te da ti kažem da sam vidjela Hanka."

Mamek je tako zakriještala da sam morala odmaknuti mobitel od uha.

"GDJE JE ON?" izderala se. "RECI MU DA MU PORUČUJEM DA ĆE, KAD GA SE JA DOČEPAM..."

"Mamek", uskliknula sam. Bilo je prilično neugodno, jer su razni ljudi u hodniku čuli njezino urlanje te susada zurili u mene. Pokušala sam biti neupadljiva zgurivši se iza Larsa. "Mamek", rekla sam, "potpisao je ugovor s agencijom Ford Models, Inc. On je najnoviji maneken za Calvin

Klein donje rublje. Postat će jako slavan, poput...""DONJE RUBLJE?" zaurlala je mamek. "Mia, reci tom dečku da mi se ODMAH javi."

"Pa, baš i ne mogu, mamek", odgovorila sam. "Budući da...""ODMAH", ponovila je mamek, "ili će se naći u VELIKOJ NEVOLJI."

"Hm", rekla sam. Ionako je zvonilo za početak sata. "Dobro, bako. Hm, vjenčanje se još uvijek održava?"

"Održava li se STO?"

"Vjenčanje", rekla sam, poželjevši da, barem jedanput, mogu biti normalna djevojka koja ne mora ispitivatiljude održava li se još uvijek kraljevsko vjenčanje njezine trudne majke i njezina profesora iz matematike.

"Pa, naravno da će se održati", rekla je mamek. "Što si ti mislila?"

"Oh", rekla sam. "Hm, jesi li razgovarala s mamom?"

"Naravno da jesam", rekla je mamek. "Sve je spremno.""Zbilja?" bila sam silno iznenađena. Nisam mogla zamisliti da je mama pristala na to. Ni u ludilu. "I rekla je



ki@

53

da će doći?"

"Pa naravno da će doći", odgovorila je mamek. "To je njezino vjenčanje, nije li?"

Pa... recimo da je. Ali nisam to rekla mamek. Rekla sam joj: "Naravno." Zatim sam prekinula vezu,

osjećajući se deprimirano.

I to zbog, priznajem, posve sebičnih razloga. Bilo mi je i malo žao zbog mame, jer se stvarno pokušavalasuprotstaviti baki. Mislim, stvarno je pokušala. Naravno da nije ona kriva što je protiv nje bila takva

nemilosrdna sila.Ali najviše mi je bilo žao sebe same. NIKAKO se neću moći izvući na vrijeme da stignem na Rocky Horror.Nikako, nikako, nikako. Mislim, znam da film ne počinje prije ponoći, ali svadbene svečanosti traju mnogo

duže od ponoći. A tko zna hoće li me Michael ikada ponovno pozvati van? Mislim, danas ni jedanput nije dao naslutiti da jezapravo on Jo-C-rox niti je spominjao Rocky Horror. Niti jednom. Čak ni u vezi s Rachel Leigh Cook. A dugo smo razgovarali na NT-u. DUGO. I to o tome da su neki od nas koji su gledali prvu prošlogodišnjuepizodu Lilly otkriva kako stvari zaista stoje bili s pravom zbunjeni Lillynim pomaganjem Hanku da

ostvari svoj san da postane supermodel. Prilog se zvao "Da, ti kao pojedinac m ožeš srušiti seksističku,rasističku manekensku industriju punu predrasuda u vezi sa starosnom dobi i brojevima odjeće" (i to"kritiziranjem reklama koje ponižavaju žene i ograničavaju naš pojam o ljepoti" i "pronalaženjem načinada svoje nezadovoljstvo pokažete reklamiranim tvrtkama" i "davanjem do znanja medijima da želitegledati različitije i realističnije prikaze žena." Također, Lilly nas je potaknula da "prkosimo muškarcima

koji prosuđuju, biraju i odbacuju žene na osnovi njihova izgleda"). Razgovor koji slijedi odvijao se na NT-u (profesorica Hill se vratila u zbornicu - za stalno, nadajmo se) i u

njemu je sudjelovao i Michael Moscovitz, koji, kao što ćete i sami vidjeti, NI JEDNOM nije spomenuo Jo-C-

roxa ili Rocky Horror:

Ja: Lilly, mislila sam da manekensku industriju smatraš seksističkom i rasističkom te omalovažavajućomza ljudsku rasu.

Lilly: Pa? Što želiš reći?

Ja: Pa, Hank kaže da si mu ti pomogla da ostvari svoj san i postane znaš već što. Maneken. Lilly: Mia, kad vidim da ljudska duša vapi za samoostvarenjem, ne mogu se zaustaviti. Moram učiniti svešto mogu da bih toj osobi pomogla da ostvari svoj san. (Ajme, nisam baš primijetila da se Lilly trsi pomoći meni da ostvarim svoj san i poljubim njezina brata nafrancuski način. No s druge strane, nije baš da ona zna za taj moj san.)

Ja: Hm, Lilly, nisam primijetila da imaš jako uporište u ma

nekenskoj industriji.

Lilly: I nemam. Samo sam naučila tvoga bratića kako da na najbolji način iskoristi ono čime ga je obdarilapriroda. Nekoliko jednostavnih lekcija iz izgovora i mode i bio je na dobrom putu da dobije taj ugovor s

Fordom.

Ja: Pa zašto je to morala biti tako velika tajna?Lilly: Imaš li ti pojma koliko je muški ego osjetljiv?

(Tu se umiješao Michael)

Michael: Hej!

Lilly: Oprosti, ali istina je. Hankovo je samopouzdanje već bilo gotovo na nuli zahvaljujući Amber, žitnojkraljici okruga Versailles. Nisam mogla dopustiti da negativni komentari unište ono malo samopouzdanjašto mu je bilo ostalo. Znaš kako dečki znaju biti fatalistični.

Michael: Hej!

Lilly: Bilo je vrlo bitno Hanku pružiti mogućnost da pokuša ostvariti svoj san bez ikakvih utjecaja sudbine.

Znam da inače ne bi imao nikakvih izgleda. Zato sam tajila naš plan čak i od onih do kojih mi je najvišestalo. Bilo tko od vas nenamjerno je najbezazlenijim komentarima mogao uništiti Hankove izglede. Ja: Ma, daj. Znaš da bismo mu bili podrška. Lilly: Razmisli malo, Mia. Da ti je Hank rekao: 'Mia, ja želim bili maneken', što bi učinila? Daj. Nasmijala bise.

Ja: Ne, ne bih.

Lilly: Da, bi. Jer, za tebe, Hank je samo tvoj cendravi bratić iz provincije koji ima problema s alergijama ikoji ne zna što je pecivo. Ali, vidiš, ja sam u njemu vidjela nešto više od toga, vidjela sam čovjeka kakav biHank svojim potencijalima mogao postati...

Michael: Da, čovjeka kojemu je suđeno da ima kalendar sa svojim vlastitim fotografijama. Lilly: Ti si samo ljubomoran, Michael.

Michael: Oh, da. Oduvijek sam želio da na Times Squareu visi golem plakat na kojem sam ja u donjemrublju.

(Zapravo, mislim da je to nešto što bih ja doista rado htjela vidjeti, ali Michael je, naravno, bio sarkastičan.) Michael: Znaš, ja jako sumnjam da će mama i t ata biti dovoljno impresionirani tvojim golemim dobrim



ki@

56

(S desne se strane klavira začuo vrisak. No nije zvučao kao John Tesh, već više kao baka.)

Otac: Naravno, pozivamo vas da nam se pridružite u velikoj dvorani na večeri. Još jednom hvala što sedošli.(Otac je otišao. Izbezumljeni gosti pokupili su svoje stvari i krenuli u potragu za koktelima. Iza klavira se

nije čuo nikakav zvuk.)

Ja: (nikome određenom) Meksiko! Mora da su poludjeli! Ako mama tamo popije vodu, moj će se budući

brat ili sestra roditi s perajama umjesto nogu!Amber: Ne brini se, moja je prijateljica Heather zatrudnjela u Meksiku i pila je vodu tamo i dogodilo joj se

samo da je rodila blizance.

Ja: I imali su leđne peraje, zar ne?

20:20 -John Tesh je ponovno zasvirao. Pa, barem dok se baka nije izderala: "Oh, daj prestani!"

U maminu je pismu pisalo ovo:

Draga Mia,

kad budeš čitala ovo pismo, Frank i ja ćemo već biti vjenčani. Žao mi je što ti nisam mogla reći ranije, alihtjela sam biti sigurna da ćeš, kad te baka bude pitala jesi li znala za ovo (a pitat će te), moći iskrenoodgovorili da nisi i da medju vama ne bude nikakvih ogorčenih osjećaja. (Ogorčenih osjećaja između bake i mene? Što ona misli, koga zafrkava? Pa među nama ne postoji ništadrugo osim ogorčenja! Pa, barem što se mene tiče.)

Frank i ja htjeli smo da budeš na našem vjenčanju više od ičega na svijetu. Zato smo odlučili da ćemo, kad

se vratimo, imati još jedno vjenčanje, koje će biti u najvećoj tajnosti i vrlo privatno. Na njemu će biti samonaša obitelj i naši prijatelji! (Pa, to bi trebalo biti zanimljivo. Većina maminih prijateljica su borbene feministice ili performance

umjetnice. Jedna od njih voli gola stajati na pozornici i lijevati po sebi čokoladni preljev dok recitirapoeziju. Baš se pitam kako će se slagati s prijateljima profesora G.-a, koji, koliko sam razumjela, jako vole

gledati sport.)

Bila si vrlo snažna u cijeloj ovoj ludnici, Mia, i želim da znaš koliko to ja - kao i tvoj otac i tvoj očuh -

cijenimo. Ti si najbolja kći koju bi neka majka mogla poželjeti, i ovaj novi mališan (ili djevojčica) jenajsretnija beba na svijetu zato što ima tebe za stariju sestru.

Već mi nedostaješ, mama

Petak, 31 listopada, 21 sat

U šoku sam. Stvarno jesam.

Ne zato što su mama i moj profesor iz matematike pobjegli. Ako se mene pita, ja mislim da je toromantično. Ne, u šoku sam zbog činjenice da im je tata - moj tata - pomogao u tome. Suprotstavio se svojoj majci. I to u

VAŽNOJ stvari. Zapravo, zbog svega toga, počinjem misliti da se tata uopće ne boji bake! Mislim da se jednostavno ne želizamarati. Vjerojatno misli da joj je lakše popustiti, nego se boriti protiv nje, budući da je opiranje bakiuvijek vrlo nezgodno i iscrpljujuće. Ali ne i ovaj put. Ovaj se put usprotivio. I možete se kladiti da će i platiti zbog toga. Možda se nikada neću oporaviti od ovoga. Morat ću promijeniti sve, ono što sam prije mislila o njemu.

Nešto kao kad je Luke Skywalker saznao da mu je otac zapravo Darth Vader. Samo će kod mene bitisuprotno.

Bilo kako bilo, dok je baka očajavala iza klavira, prišla sam tati i rekla, zagrlivši ga: "Stvarno si to učinio!"

Radoznalo me pogledao. "Zašto si toliko iznenađena?"Uups. Posramljeno sam odgovorila: "Oh, pa zato, znaš."

"Ne, ne znam."

"Pa", rekla sam. (ZAŠTO? ZAŠTO imam tako dugačak jezik?)

Pomislila sam da bih mogla slagati nešto. No mislim da je - tata vjerojat no shvatio o čemu razmišljam, jerje upozoravaju-ćim glasom rekao: "Mia... "

"Oh, dobro", rekla sam preko volje, pustivši ga iz zagrljaja. "Ponekad ostavljaš dojam - samo dojam - da se

malo bojiš bake."

Tata me je zagrlio oko vrata. Učinio je to točno ispred Liz Smith, koja je krenula za ostalima u veliku plesnu

dvoranu. Nasmiješila nam se kao da misli da je to slatko. "Mia", rekao je tata. "Ja se ne bojim svoje majke. Nije ona tako loša kao što misliš. S njom samo treba znatipostupati."

Ovo mi je bila novost.

"Osim toga," rekao je tata, "zar doista misliš da bih te iznevjerio? Ili tvoju majku? Vas dvije se na meneuvijek možete osloniti."



ki@

58

"Dobro", rekla sam.

"Dakle, Sto vas dvoje radite ovdje?" baka je gledah u tatu i mene.

"Mi smo, hm, samo htjeli provjeriti je li li dobro", objasnila sam joj.

"Tako dakle." Zatim je baka učinila nešto iznenađujuće. Primila me pod ruku i, uopće ne pogledavši tatu,rekla: "Hajdemo."

Vidjela sam da je tata preokrenuo očima na ovo očito ignoriranje. Ali nije izgledao uplašeno, kao što bih ja

izgledala."Čekaj, bako", rekla sam. Tada sam ja primila tatu pod ruku pa smo nas troje stajali u hodniku spojeni... tj. ja sam nas spajala.

Baka je samo frknula nosom, ne rekavši ništa. Ali tata se nasmiješio. I znate što? Nisam sigurna, ali mislim da je to možda bio trenutak spoznaje za sve nas. Pa, dpbro. Barem za mene.

Subota, 1. studenoga

Večer ipak nije bila totalni fijasko. Čini se da se većina ljudi dobro zabavljala. Hank sigurno je. Pojavio se upravo na vrijeme za večeru - u

tome je uvijek bio dobar - izgledajući neodoljivo u Armanijevom smokingu. Mamek i tatek bili su presretni što ga vide. Gospođi Gianini, mami profesora Gianinija, se također jakosvidio. Sigurno zbog njegova lijepog ponašanja. Nije zaboravio ono što ga je Lilly naučila o pravilnomizgovoru i samo je jedanput spomenuo da se vikendom voli "hrvati u blatu". A poslije, kada je počeo ples,zamolio je baku za drugi valcer - s tatom je otplesala prvi - čime se u njezinim očima zauvijekzacementirao kao moj idealan kraljevski suprug.

Hvala Bogu da su u Genoviji brakovi među rođacima u prvom koljenu zabranjeni još 1907. No najsretniji ljudi s kojima sam te večeri razgovarala zapravo nisu bili na zabavi. Ne, oko deset sati Lars

mi je pružio svoj mobilni telefon i kad sam, pitajući se tko bi to mogao biti, rekla "Halo?" čula sam kakonešto krči, a onda je mamin daleki glas rekao: "Mia?"

Nisam htjela reći "mama" preglasno, jer sam znala da je baka negdje u blizini. A mislim da će proći još nekovrijeme prije nego što baka oprosti mojim roditeljima zbog ovoga što su izveli. Sakrila sam se iza stupa iprošaptala: "Hej, mama! Je li profesor Gianini od tebe već napravio poštenu ženu?"

Pa, je. Stvar je bila gotova (s malim zakašnjenjem, ako se mene pita, ali, hej, klinac barem neće moratinositi žig nezakonitosti, kao što sam to cijeloga života morala ja). Tamo gdje su njih dvoje bili bilo je tek

šest sati poslije podne pa su bili negdje na plaži i pijuckali (bezalkoholne) pina colade. Natjerala sam

mamu da mi obeća da neće naručiti još, jer tko zna kakav je ondje led.

"Mama, u ledu mogu biti paraziti", rekla sam joj. "U antarktičkim ledenjacima žive nekakvi crvi, znaš. Učilismo o tome na biologiji. Oni postoje već tisućama godina. Iako je voda zamrznuta, svejedno se možešzaraziti. Zato uzimaj samo led napravljen od flaširane vode. Daj, neka mi se profesor Gianini malo javi pa

ću mu točno objasniti što da napravi..."Mama me je prekinula.

"Mia", rekla je. "Kako..." Pročistila je grlo. "Kako je moja majka sve ovo primila?"

"Mamek?" pogledala sam prema njoj. Iskreno govoreći, mamek se ludo zabavljala. Posve je uživala u svojojulozi mladenkine majke. Dosad je plesala s princom Albertom, koji je došao u ime kraljevske obitelji

Monaka, i s princom Andrewom, kojemu, ako mene pitate, čini se uopće nije nedostajala Fergie. "Hm", rekla sam. "Mamek se... jako ljuti na tebe."

To je naravno bila laž, ali laž za koju sam znala da će usrećiti mamu. Jedna od njezinih omiljenih stvari je

da ljuti svoje roditelje."Stvarno, Mia?" upitala je, sva napeta.

"Aha", odgovorila sam, promatrajući kako je tatek toliko vrtio mameka da je ona praktički odletjela ubazen za hlađenje šampanjca. "Vjerojatno više nikada neće htjeti razgovarati s tobom."

"Oh", rekla je mama sretno. "Nije li to grozno?"

Moja urođena sposobnost laganja ponekad zaista dobro dođe. Ali, nažalost, veza nam se tada prekinula. Pa, barem je mama uspjela čuti moje upozorenje u vezi s ledenimcrvima prije no što smo izgubile kontakt. Što se mene liče, pa ja baš i ne mogu reći da mi je to bila najbolja večer u životu - hoću reći, jedina osobakoja je bila približno mojih godina bio je Hank, a i on je bio previše zauzet plešući s Gisele da bi razgovoraosa mnom.

Hvala Bogu, otprilike oko jedanaest sati, tata je rekao: "Hm, Mia, nije li večeras Noć vještica?"

"Da, tata", odgovorila sam.

"Zar ne bi radije bila negdje drugdje?"Nisam zaboravila na Rocky Horror, znate, ali mislila sam da me baka treba ovdje. Ponekad su obiteljske



ki@

59

stvari važnije od prijateljskih stvari - pa čak i od ljubavnih stvari.

No čim sam čula što je rekao, odgovorila sam: "Um, bih."

Film je počinjao u ponoć u kinu u Villageu - nekih pedeset ulica dalje. Ako se požurim, mogla bih stići navrijeme. Pa, Lars i ja mogli bismo stići na vrijeme. Postojao je samo jedan problem. Nismo imali kostime: na Noć vještica ne možeš ući u kino ako dođeš uobičnoj odjeći.

"Kako to misliš da nemaš kostim?" Martha Stewart slučajno je čula naš razgovor. Primila sam donji dio svoje haljine. "Pa", rekla sam neodlučno. "Valjda bih mogla proći kao Glinda - dobra

vještica. Samo što nemam čarobni štapić. A ni krunu."

Ne znam je li Martha popila previše šampanjskih koktela ili je jednostavno takva, ali u sljedećem jetrenutku oko mene počela mahati štapićem načinjenim od hrpe kristalnih štapića za miješanje pića koje jezajedno svezala bršljanom iz stolnog aranžmana. Zatim mi je pomoću ljepila koje je imala u torbici odjelovnika načinila krunu. I znate što? Izgledalo je dobro, baš kao iz Čarobnjaka iz Oza! (Jelovnike je savila tako da je onaj dio na

kojemu je bio popis jela bio s unutarnje strane krune.)

"Eto", rek la je Martha kad je završila. "Glinda - dobra vještica." Pogledala je u Larsa. "A s vama je lako. Viste James Bond."

Lars je izgledao zadovoljno. Vidjelo se da je oduvijek maštao o tome da bude tajni agent.

Međutim, nitko nije bio sretniji od mene. Moj san da me Michael vidi u ovoj prekrasnoj haljini uskoro će se

ostvariti. A što je još važnije, haljina će mi dati samopouzdanje koje mi je potrebno da bih se suočila s njimu vezi s Jo-C-roxom.

I tako sam, s tatinim blagoslovom - htjela sam pozdraviti baku, ali su ona i Gerald Ford plesali tango na

plesnom podiju (ne, ne šalim se) - izletjela odande kao strijela - i uletjela ravno u more novinara.

"Princezo Mia!" vikali su. "Princezo Mia, što mislite o bijegu svoje majke?"

Već sam htjela dopustiti Larsu da me progura u limuzinu a da ništavne kažem novinarima. No tada mi jenešto palo na pamet. Zgrabila sam najbliži mikrofon i rekla: "Samo želim poručiti svima koji ovo gledaju da

je srednja škola Albert Einstein najbolja škola na Manhattanu, a možda čak i u cijeloj Sjevernoj Americi i daimamo najbolje profesore i najbolju učeničku populaciju na svijetu te da svi koji to ne priznaju samo

zavaravaju sami sebe, gospodine Taylor."

(Gospodin Taylor je Shameekin tata.)

Zatim sam gurnula mikrofon natrag u ruke njegovu vlasniku i uskočila u limuzinu.

Zamalo nismo stigli na vrijeme. Prvo, promet prema središtu grada bio je užasan zbog večerašnje parade.Drugo, red za kino protezao se kroz nekoliko ulica! Rekla sam vozaču limuzine da polako vozi uz dugu

kolonu, dok smo Lars i ja pažljivo motrili raznolike skupine ljudi. Nije bilo lako prepoznati moje prijatelje,budući da su svi bili maskirani. Ali tada sam spazila skupinu pravih čudaka odjevenih u vojne odore kao iz Drugog svjetskog rata. Bili su

prekriveni umjetnom krvi, a neki su umjesto udova imali umjetne batrljke. Držali su veliki transparent nakojemu je pisalo Tražimo vojnika Ryana. Pokraj njih stajala je djevojka koja je na sebi imala crni čipkanikombine i umjetnu bradu. A pokraj nje je stajao dečko maskiran u mafijaša, držeći violinski kufer. Violinski kufer ih je otkrio. "Zaustavi automobil!" vrisnula sam.

Limuzina se zaustavila i Lars i ja smo izašli. Djevojka u spavaćici je rekla: "Oh, moj Bože! Došla si! Došla si!"

Bila je to Lilly. A pokraj nje je stajao njezin brat Michael, dok mu se iz vojničke jakne cijedila velika hrpakrvavih iznutrica.

"Brzo", rekao je Larsu i meni. "Stanite u red. Kupio sam dvije ulaznice više u slučaju da ipak stignete."

Kad smo se Lars i ja ugurali preko reda, neki su ljudi iza nas počeli prigovarati, ali Lars se samo okrenuotako da mu se vidio držač pištolja i svi su brzo zašutjeli. Larsov pravi Glock izgledao je priličnozastrašujuće. "Gdje je Hank?" upitala je Lilly.

"Nije mogao doći", rekla sam. Nisam joj htjela reći zašto nije mogao doći. Znate, posljednji put kad sam gavidjela plesao je s Gisele. Nisam željela da Lilly pomisli da su Hanku draži supermodeli od nas, znate. "Ne može doći. Dobro", rekao je Boris odlučno. Lilly ga je upozoravajuće pogledala, a zatim upitala, pokazujući na mene: "Sto bi ti to trebala biti?"

"Ah, da", rekla sam. "Ja sam dobra vještica Glinda."

"To sam i mislio", rekao je Michael. "Izgledaš stvarno... izgledaš stvarno..."

Činilo se da ne može završiti rečenicu. Sigurno izgledam zbilja glupo, pomislila sam, klonuvši. "Izgledaš previše čarobno za Noć vještica", rekla je Lilly. Čarobno? Pa čarobno je valjda bolje nego glupo. Ali zašto to nije mogao reći Michael?

Promotrila sam je. "Hm", rekla sam. "A što si zapravo ti?" Dotaknula je naramenice svojega kombinea te popravila umjetnu bradu.



ki@

60

"Halo", sarkastično je rekla. "Ja sam freudovski slip*."

Boris je pokazao na svoj violinski kufer. "A ja sam Al Capone", rekao je. "Čikaški gangster."

"Bravo, Borise", rekla sam, primijetivši da nosi džemper, i da, nagurao ga je u hlače. Valjda si ne možepomoći da ne izgleda kao potpuni stranac.

Netko me povukao za haljinu. Okrenula sam se i ugledala Kennyja, svog partnera na biologiji. I on je bio u

vojničkoj odori i nije imao jedne ruke.

"Uspjela si doći!" uzviknuo je. "Jesam", rekla sam. Uzbuđenje u zraku bilo je zarazno. Red se počeo pomicati. Michaelovi i Kennyjevi prijatelji iz Kompjuterskog kluba, koji su činili ostatakraskrvavljenog voda, počeli su marširati govoreći: "Jedan, dva, tri, četiri. Jedan, dva, tri, četiri."

Pa, ne mogu si pomoći. Ipak su oni članovi Kompjuterskog kluba. Tek kad je film počeo, postalo mi je jasno da se događa nešto neobično. Vrlo sam se lukavo ubacila u red

tako da zauzmem mjesto pokraj Michaela. Lars mi je trebao biti s druge strane.

Ali Larsn su nekako izgurali, tako da je Kenny sjeo s moje druge strane.

Ne da je to bilo jako važno... tada. Lars je jednostavno sjeo iza mene. Jedva da sam primjećivala Kennyja,

iako je on stalno pokušavao razgovarati sa mnom, i to uglavnom o biologiji. Odgovarala sam na njegova

pitanja, ali sve na što sam mislila bio je Michael. Zar stvarno misli da izgledam glupo? Kada da mu kažemda sam shvatila da je on Jo-C-rox? Cak sam uvježbala i mali govor. Namjeravala sam početi ovako: "Hej, jesili u posljednje vrijeme vidio neki dobar crtić?"

Znam da je jadno, ali što bih drugo mogla reći? Jedva sam čekala da film završi pa da mogu izvršiti svoj napad. Rocky Horror je, čak i ako jedva čekate da završi, vrlo zabavan. Svi se ponašaju kao potpuni luđaci. Ljudi subacali kruh po filmskom platnu, otvarali kišobrane kad je u filmu padala kiša te plesali Pelvic Thrust**. To

je doista jedan od najboljih filmova svih vremena. Gotovo da mi je bolji od Prljavog plesa, koji mi je inačeomiljeni film, osim što, naravno, u Rocky Horroru ne glumi Patrick Swayze. Samo, zaboravila sam da u njemu zapravo i nema strašnih dijelova. Tako da se nisam imala priliku

pretvarati da me je strah pa da me Michael može zagrliti ili tako nešto. Što je, kad bolje razmislite, baš bez veze. Ali, hej, barem sam sjedila pokraj njega, zar ne? I to otpri like dva sata. U mraku. I to je nešto, nije li? A on sesmijao i gledao u mene da vidi smijem li se i ja . To nešto znači, zar ne? Mislim, kad netko stalno provjeravasmiješ li se istim stvarima kao i on? To zasigurno nešto znači.

Jedini problem bio je taj što sam primijetila da to isto Čini i Kenny. Znate, nasmije se i onda pogleda umene da vidi smijem li se i ja. To mi je trebao biti sljedeći znak. Nakon filma, svi smo otišli na doručak u Round the Clock***. I ondje su stvari postale još čudnije. Bila sam već prije u Round the Clocku, naravno - gdje drugdje na Manhattanu možete dobiti palačinke zadva dolara? - ali nikada ovako kasno i nikada s tjelohraniteljem. Jadni Lars tada je već izgledao posveizmoždeno. Stalno je naručivao kavu. Ja sam bila zaglavljena za stolom između Michaela i Kennyja - čudnokako se to stalno događalo - a oko nas su sjedili Lilly i Boris te ostatak cijelog Kompjuterskog kluba. Svi su

govorili u isto vrijeme urlajući, a ja uopće nisam imala pojma kako da spomenem sve ono o crticu, kad jeodjednom, točno u moje uho, Kenny rekao: "Jesi li u posljednje vrijeme primila kakve zanimljive mailove?"

Nažalost, moram priznati da mi je tek tada sinulo. Naravno, trebala sam znati.

To nije bio Michael. Michael nije Jo-C-rox.

Mislim da je jedan dio mene to cijelo vrijeme znao. Mislim, doista nije u Michaelovu stilu da išta radi

anonimno. On jednostavno nije tip koji bi izostavio svoj potpis. Valjda sam pa tila od teškog slučajasamozavaravanja ili nečeg sličnog. Od STVARNO teškog slučaja samozavaravanja. Jer, naravno, Jo-C-rox je bio Kenny.

Ne da s Kennyjem nešto nije u redu. Stvarno mu ništa ne nedostaje. On je zbilja, zbilja drag dečko. Hoćureći, stvarno mi se sviđa Kenny Showalter. Stvarno. Ali on nije Michael Moscovitz.

Pogledah sam Kennyja nakon šio je rekao ono o zanimljivoj pošti i pokušala se nasmiješili. Stvarno jesam. Rekla sam: "Oh, Kenny. Ti si Jo-C-rox?"

Kenny se široko osmjehnuo. "Da", rekao je Kenny. "Zar nisi skužila?"Ne. Zato što sam totalni idiot.

*Eng. Slip 1) kombine; 2) omaška, lapsus, Freudovska omaška je termin iz psihologije i označava omašku ugovoru ili pisanju koja podsvjesno govori o autorovim pravim mislima, željama i si. **Pelvic Thrust - pelvic je zdjelični, a thrust je zamah; ples. ***Round the Clock - restoran koji radi od 00 do 24.



ki@

61

"Aha", rekla sam, natjeravši se da se ponovno osmjehnem. "Naposljetku."

"Fino." Kenny se činio zadovoljnim. "Jer, zbilja me podsjećaš na Josie, znaš. Mislim na Josie iz Josie and thePussycats. Vidiš, ona je pjevačica u rock grupi, a usput se bavi i rješavanjem tajanstvenih slučajeva. Baš jecool. Kao i ti."

Oh, moj Bože. Kenny. Moj partner iz biologije, Kenny. Onaj Kenny, visok metar i osamdeset, totalno

nespretan, od kojega uvijek prepisujem biologiju. Zaboravila sam da je on veliki obožavatelj japanske

animacije. Naravno da gleda Cartoon Net work. Praktički je ovisan o tom programu. Njegov najomiljenijifilm je Batman. Oh, neka me netko upuca. Molim vas, neka me netko upuca.

Nasmiješila sam se. No bojim se da mi je smiješak bio vrlo slab. Ali Kennyju to nije smetalo.

"Znaš, u kasnijim epizodama", rekao je Kenny, ohrabren mojim osmijehom, "Josie and the Pussycats odlaze

u svemir. Tako da je ona i jedna od prvih ljudi koji su istraživali svemir."

Oh, Bože, molim te neka ovo bude samo ružan san. Molim te, učini da ovo bude samo ružan san, da seprobudim i shvatim da ovo nije istina!

Mogla sam jedino zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi što nisam ništa rekla Michaelu. Možete li zamisliti što bibilo da sam došla do njega i rekla mu sve ono , kao šio sam planirala učiniti. Mislio bi da sam zaboravila

popiti lijek ili lako nešto. "Onda," rekao je Kenny, "bi li htjela da se jednom nađemo, Mia? Mislim, ti i ja?"

Oh, Bože. To mrzim. To stvarno mrzim. Znate, kad ljudi kažu "Bi li htjela jednom izaći sa mnom?" umjesto"Bi li htjela izaći sa mnom u utorak?" Zato što u ovom drugom slučaju možete smisliti neki izgovor. Zato

što u tom slučaju uvijek možete reći: "Oh, ne, u utorak imam to i to." Ali ne možete reći: "Ne, ne želim NIKADA s tobom izaći." To bi bilo previše zlobno. A ja ne mogu biti zlobna prema Kennyju. Simpatičan mi je. Stvarno je. Jako je zabavan i drag i sve.

No želim li njegov jezik u svojim ustima? Ne baš. Što sam mu mogla odgovoriti? "Ne, Kenny? Ne, Kenny, ne želim izaci na spoj s tobom, jer sam zaljubljena u

brata svoje najbolje prijateljice?"

Ne možeš to reći. Pa dobro, možda neke djevojke mogu. Ali ja ne.

"Može, Kenny", rekla sam. Napokon, koliko spoj s Kennyjem može biti loš? Ono što nas ne ubije, to nas ojača. Tako barem baka uvijekkaže. Nakon toga, nisam imala izbora nego da dopustim Kennyju da mi stavi ruku oko ramena - jedinu ruku koju

je imao, budući da mu je druga bila čvrsto svezana ispod kostima kako bi što realističnije dočarao teškuozljedu u eksploziji mine.

Međutim, svi smo za stolom bili toliko stisnuti da je Kennyjeva ruka, kojom me zagrlio preko ramena,

gurnula Michaela i on nas je pogledao... I vidio što se događa i htio da Lars to spriječi?Ne. Ne, naravno da ne. Nije moglo biti to.

Ali istina je da se, kad je vidio da se Lars, zaposlen stavljanjem šećera u valjda već petu šalicu kave, uopćene obazire, Michael ustao, rekavši: "Pa, meni je dosta. Slažete li se da završimo za večeras?"

Svi su ga pogledali kao da je poludio. Mislim, neki ljudi su još jeli. Lilly je čak rekla: "Što je tebi, Michael?Moraš odspavati san za ljepotu?"

No Michael je samo izvadio novčanik i počeo brojiti novac za svoj dio hrane i pića. Zatim sam i ja brzo ustala i rekla: "I ja sam umorna. Lars, možeš li pozvati limuzinu?"

Lars je, oduševljen što napokon idemo, izvadio svoj mobitel i počeo birati broj. Kenny je počeo govoritistvari poput: "Šteta što moraš ići tako rano" i "Onda, Mia, mogu li te nazvati?"

Na ovo posljednje pitanje, Lilly je pogledala u mene pa u Kennyja, a onda ponovno u mene. Tada je

pogledala Michaela. Zatim je i sama ustala."Hajdemo, Al", rekla je, tapkajući Borisa po glavi. "Brišemo iz ovog jeftinog jukebox bara."

Samo što je Boris, naravno, nije razumio. "Što je to jukebox bar?" upitao je. "I zašto ga brišemo?"

Svi su počeli kopati po džepovima tražeći novac da plate račun. .. i tada mi je sinulo da ga ja uopće nisamponijela. Novac, mislim. Nisam čak imala ni torbicu u koju bih ga mogla staviti. Na taj je dio mojegasvadbenog ruha baka zaboravila.

Laktom sam gurnula Larsa i prošaptala: "Imaš li novca? Ja sam trenutačno malo kratka na tom području."

Lars je kimmio glavom i posegnuo za svojim novčanikom. Tada je Kenny, primijetivši što se događa, rekao:"Oh, ne, Mia. Ja te častim palačinkama. "To me je, naravno, potpuno izbezumilo. Nisam htjela da Kenny plaća moje palačinke. A, bogme ni Larsovihpet šalica kave.

"Oh, ne", rekla sam. "Nije potrebno."

Čime uopće nisam postigla željeni efekt, jer je Kenny nepopustljivo rekao: "Inzistiram", te počeo bacati

novčanice na stol. Prisjetivši se da bih kao princeza trebala biti graciozna, rekla sam: "Pa, hvala lijepa, Kenny."



ki@

njega Rocky Horror happening. Namjeravamo urlati, ubacujući se između rečenica koje izgovaraju glumci ibacati stvari na ekran.

I postoji velika šansa da će sutra ujutro Michael doći na doručak u donjem dijelu pidžame i u ogrtaču, kojiće zaboraviti svezati kao što je to već jednom prije učinio. Sto bi, ako se mene pita, doista bio trenutak spoznaje. Pravi trenutak spoznaje.

Princezini Dnevnici II - Princeza Pod Reflektorima

Documents

Transcript of Princezini Dnevnici II - Princeza Pod Reflektorima