PRED IZAZOVIMA Miko Tripalo BUDUΔNOSTI RAD U HRVATSKOJ: … · sezonski rad, zaposlenost u...

Urednici:Vojmir FraniËeviÊ

Vlado PuljizRAD U HRVATSKOJ: PRED IZAZOVIM

A BUDUΔNOSTI

PRED IZAZOVIMA BUDUΔNOSTI

Centar zademokracijui pravoMiko Tripalo

Pravnifakultet

SveuËiliπtau ZagrebuRA

D U HR

VATS

KOJ:

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

PolazeÊi od velikog znaËaja društvenih

promjena koje radikalno transformiraju

svijet rada, Centar za demokraciju i pravo

Miko Tripalo organizirao je 20. XI. 2008.

godine znanstveni skup Rad u Hrvatskoj:

pred izazovima buduÊnosti. Namjera skupa

bila je propitati, u kontekstu globalizacijskih

i europeizacijskih procesa, ali i nadolazeÊe

ekonomske krize, stanje i trendove u Hrvatskoj,

izazove pred kojima stoje akteri tržišta i politika

rada te pridonijeti dijalogu meu socijalnim

partnerima kao i zakonskim promjenama. U

knjizi je, uz Uvod i Pogovor dvojice urednika,

tiskano dvanaest radova prezentiranih na

skupu. Autori su ugledni hrvatski sociolozi,

psiholozi, pravnici i ekonomisti. U knjizi je

rijeË o ponudi rada, politikama zapošljavanja,

regionalnoj nezaposlenosti, diskriminaciji žena,

samozapošljavanju, plaÊama, kvaliteti radnog

života, upravljanju ljudskim resursima, zaštiti na

radu te pravnom reguliranju rada i socijalnom

dijalogu.

I

Predgovor

RAD U HRVATSKOJ: PRED IZAZOVIMA BUDUĆNOSTI

II

Rad u Hrvatskoj - pred izazovima budućnosti

Nakladnici

CENTAR ZA DEMOKRACIJU I PRAVOMIKO TRIPALO

PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Za nakladnike

JOSIP KREGAR

Urednik nakladničke djelatnosti

IGOR GLIHA

Lektura

VESNA RADAKOVIĆ-VINCHIERUTTI

Korektura

VANJA MLADINEO

Rješenje korica

BORIS LJUBIČIĆ

Grafi čka priprema i tisak

SVEUČILIŠNA TISKARA d.o.o., ZAGREB

III

Predgovor

RAD U HRVATSKOJ:PRED IZAZOVIMA

BUDUĆNOSTI

Urednici

Vojmir FraničevićVlado Puljiz

Zagreb, 2009.

Centar zademokracijui pravoMiko Tripalo

IV


ISBN 978-953-270-037-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 714803.

Objavljivanje ove knjige pomogli su:

EKONOMSKI INSTITUT iz ZagrebaKONČAR INŽENJERING ZA ENERGETIKU I TRANSPORT D.D.

(KET) iz ZagrebaZM – VIKOM d.o.o. iz Šibenika

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA REPUBLIKE HRVATSKE

V

Predgovor

Sadržaj

O autorima ................................................................................ VII

VOJMIR FRANIČEVIĆ iVLADO PULJIZPredgovor .................................................................................. XI

Sažeci / Abstracts ...................................................................... XVII

VLADO PULJIZUvod: Društveni procesi i svijet rada ....................................... 1

MAJA VEHOVEC Ponuda rada i izazovi starenja radne snage – Hrvatska u EU perspektivi ........................................................................ 17

ALKA OBADIĆ Trendovi i novi koncepti politika zapošljavanja u Europskoj uniji i Hrvatskoj ........................................................................ 49

VALERIJA BOTRIĆ Regionalna dimenzija nezaposlenosti u Hrvatskoj ................... 81

BRANKA GALIĆ iKRUNOSLAV NIKODEM Neki aspekti diskriminacije žena pri zapošljavanju u Republici Hrvatskoj ................................................................................... 107TEO MATKOVIĆ Razmjeri, oblici i kvaliteta samozaposlenosti u Hrvatskoj ....... 131

VI


DANIJEL NESTIĆPlaće u Hrvatskoj: trendovi, problemi i očekivanja ................. 165

BRANIMIR ŠVERKO iZVONIMIR GALIĆKvaliteta radnog života u Hrvatskoj: subjektivne procjene tijekom posljednjih 15 godina ................................................... 197

NINA POLOŠKI VOKIĆ Ugrožava li menadžment ljudskih potencijala položaj sindikata? – Odnos sindikata i menadžmenta ljudskih potencijala u zadovoljavanju potreba zaposlenika ................... 225

MARINKO Đ. UČUR Uvjeti rada i sigurnosti zdravlja radnika.................................. 259

ŽELJKO POTOČNJAK iVIKTOR GOTOVACRad i pravni oblici rada u Republici Hrvatskoj ........................ 277

SVJETLANA ŠOKČEVIĆ Mogućnosti i izazovi socijalnog dijaloga u Hrvatskoj ............. 303

JASMINKA KULUŠIĆPoslodavac i novi Zakon o radu ............................................... 325

VOJMIR FRANIČEVIĆPogovor: Rad u Hrvatskoj – Izazovi i dileme ........................... 359

Kazalo imena i pojmova ............................................................ 381

VII

Predgovor

O autorima

Valerija Botrić znanstvena je suradnica u Ekonomskom institutu, Zagreb. Od 1997. godine radi u Odjelu za nacionalne račune. Bavi se makroekonomskim primijenjenim istraživanjima ekonomskog rasta, međunarodne trgovine, inozemnih direktnih investicija, infl acije, plaća i (ne)zaposlenosti, o kojima je objavila veći broj radova u domaćim i inozemnim časopisima.

Vojmir Franičević redoviti je profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije Osnove ekonomije i Politička ekonomija. Bavi se pitanjima ekonomske teorije, poduzetništva, različitim aspektima političke ekonomije tranzicije te, u novije vrije-me, problemima ekonomike i politike rada.

Branka Galić izvanredna je profesorica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nositeljica je kolegija So-ciologija rada i organizacija te Sociologija porodice. Na sveučilištima u Zagrebu i Splitu pokrenula je kolegije koji se bave problemima žena i rodnih odnosa. Bavi se teorijskim i empirijskim istraživanjima rodnog identiteta, rodne stratifi kacije, diskriminacije i seksizma te feminističkim teorijama i pokretima.

Zvonimir Galić viši je asistent na Katedri za psihologiju rada i ergo-nomiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje drži nastavu iz motivacije i radnog ponašanja. Objavio je više radova o psihosocijalnim aspektima nezaposlenosti i zapošljavanja, zadovoljstva poslom i procjenama ličnosti.

VIII


Viktor Gotovac asistent je na Katedri za radno i socijalno pravo Prav-nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U području radnog prava bavi se utjecajem globalizacije na fl eksibilizaciju radnog prava, rješavanjem radnih sporova i sudjelovanjem radnika u odlučivanju. O tome je objavio radove u knjigama i znanstvenim časopisima.

Jasminka Kulušić bila je direktorica radno-socijalnih poslova u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, članica Odbora za rad i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora te više odbora Gospodarsko-socijalnog vijeća. Bavila se pitanjima radnoga prava, pojedinačnih i kolektivnih radnih odnosa, socijalnog dijaloga, te osobito pitanjima fl eksibilnosti i sigurnosti u radnom i socijalnom pravu, što je i predmet doktorskoga rada koji je 2008. obranila na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rije-ci te knjige Isplati li se fl eksibilnost (2009). Tragično je preminula 23. VI. 2009.

Teo Matković asistent je na Katedri za socijalnu politiku Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se područjima obrazovanja, zaposlenosti i nezaposlenosti te uz njih vezanim socijalnim politikama. O tim je temama objavio više rado-va. U svojem doktorskom radu, koji priprema, bavi se tranzicijom iz obrazovanja u svijet rada u Hrvatskoj.

Danijel Nestić viši je znanstveni suradnik na Ekonomskom institutu, Zagreb. Njegovi istraživački interesi usmjereni su na politiku plaća, nejednakost i siromaštvo. Bavio se istraživanjem razlika u plaćama između žena i muškaraca, fi skalnim posljedicama starenja stanovništva i međunarodnim usporedbama cijena i dohodaka. Uključen je u pripremu redovitih kratkoročnih makroekonomskih prognoza za Hrvatsku.

Krunoslav Nikodem docent je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nositelj je kolegija Sociologija cyber kulture na diplomskom studiju, te sunositelj kolegija Sociologija reli-gije i Uvod u sociologiju kulture na preddiplomskom studiju sociolo-

IX

Predgovor

gije. Bavi se teorijskim radom i istraživanjima religijskog identiteta, modernizacije, biotehnologije i cyber kulture.

Alka Obadić docentica je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjeluje u nastavi na kolegijima Gospodarstvo Hrvatske, Ekonomika obrazovanja, Ekonomska politika i Makroekonomija. Istražuje ekonomiju rada, ekonomiku obrazovanja, fi skalnu i regio-nalnu politiku, procese pridruživanja Europskoj uniji i dr. O tome je objavila veći broj radova u inozemnim i domaćim publikacijama.

Nina Pološki Vokić izvanredna je profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije Menadžment ljud-skih potencijala (MLJP), Menadžerske vještine i Menadžment. U najužem su području njezina interesa istraživanje i mjerenje MLJP-a te važnost ljudskih potencijala i MLJP-a za organizacijski uspjeh i efi kasnost poduzeća. O tome je objavila veći broj radova. Suautorica je sveučilišnih udžbenika iz područja menadžmenta.

Željko Potočnjak redoviti je profesor na Katedri za radno i so-cijalno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2001. do 2009. godine bio je sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske. Autor je devedesetak znanstvenih i stručnih radova. Predsjednik je Hrvatske udruge za radno i socijalno pravo te član Izvršnog odbora Međunarodne udruženja za radno pravo i pravo socijalne sigurnosti. Sudjelovao je u radu radne grupe za pripremu Zakona o radu te je vodio radnu grupu za reformu mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.

Vlado Puljiz umirovljeni je redoviti profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, donedavno predstojnik Katedre za socijalnu politiku pri Studijskom centru socijalnog rada. Utemeljitelj je uglednog časopisa Revija za socijalnu politiku. Bavi se problemima sociologije sela i socijalne politike, osobito socijalnom državom, mirovinskim sustavom i obiteljskom politikom. O tim je područjima objavio brojne znanstvene radove.

X


Svjetlana Šokčević predsjednica je Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske. Radi i na Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu, na kojoj predaje kolegij Uređivanje i nadzor zaštite na radu. Oso-biti interes iskazuje za industrijske odnose, uvjete rada i socijalni dijalog. Autorica je više desetaka radova, od znanstvenih radova do priručnika za radničke predstavnike. U 2006. godini postigla je tripartitnu međunarodnu nominaciju za nagradu ILO Decent Work Research Prize 2007.

Branimir Šverko umirovljeni je redoviti profesor, donedavno pred-stojnik Katedre za psihologiju rada i ergonomiju pri Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je više od 120 radova iz područja ljudskih sposobnosti, profesionalne orijentacije i selekcije, motivacije i radnog ponašanja. Danas vodi longitudinalno istraživanje psiholoških aspekata nezaposlenosti.

Marinko Đ. Učur redoviti je profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Predaje i na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, na Visokoj školi zaštite na radu u Zagrebu te na Veleučilištu u Rijeci. Objavio je više od 200 stručnih i znanstvenih članaka i nekoliko knjiga. Poseban interes iskazuje za specifi čne radne odnose: dopunski rad, sezonski rad, zaposlenost u djelatnostima morske tehnologije i dr.

Maja Vehovec znanstvena je savjetnica u Ekonomskom institutu, Za-greb, i voditeljica Odjela za ljudske potencijale. Znanstvena područja njezina interesa su tržište rada, ljudski potencijali i ulaganja u znanost i visoko obrazovanje te industrijska politika. Članica je uredništva dvaju ekonomskih časopisa. Sudjelovala je u većem broju međunarodnih istraživačkih projekata.

XI

Predgovor

Vojmir Franičević i Vlado Puljiz

Predgovor

Gotovo dva desetljeća reformi, praćenih dramatičnim geopolitičkim i institucionalnim promjenama, nedvojbeno su u velikoj mjeri utje-cala na ekonomski, socijalni i politički položaj rada u Hrvatskoj. U pitanju su posljedice ekonomske liberalizacije, privatizacije, razvoja poduzetništva, posvemašnje marketizacije, političke pluralizacije, slobodnoga interesnog udruživanja (sindikati, udruge poslodavaca, nevladine organizacije itd.), procesa europeizacije, ali i sve intenziv-nije izloženosti Hrvatske globalizacijskim procesima. Sve je to snažno utjecalo na brojne aspekte rada, zapošljavanja, tržišta rada, organiza-cije i uvjeta rada, interesnog organiziranja i artikulaciju specifi čnih interesa u svijetu rada, kako ekonomskih tako socijalnih i političkih. Specifi čni hrvatski kontekst, obilježen značajnim demokratskim i institucionalnim »defi citima«, ali i normalizacijskim procesima pridruživanja EU, dao je tim transformacijskim procesima poseban pečat. To se osobito ogleda u položaju rada, u slabostima njegova organiziranja, ali i zaštite prava radnika. S druge strane, politika rada prestala je biti monopolom države, poslodavaca i sindikata – aktivnost organizacija civilnoga društva donosi znatne promjene u prirodi i sadržaju socijalnoga dijaloga.

Smatrajući da je rad i danas u Hrvatskoj jedna od najizazovnijih tema, što je potvrdila i ekonomska recesija, kao članovi Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo inicirali smo pluridisciplinarni znan-stveni skup Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti. Temeljne motivacije skupa, koji je održan u prostorijama Rektorata Sveučilišta u Zagrebu 20. 11. 2008. godine, bile su:

XII


(i.) propitati, u kontekstu globalizacijskih i europeizacijskih procesa na tržištu rada i u politici rada, stanje i trendove u Hrvatskoj te izazove pred kojima stoje ovdašnji akteri tržišta i politika rada,

(ii.) propitati mogućnosti dijaloga među znanstvenicima i stručnjacima različitih područja i usmjerenja koji dijele zajednički interes za istraživanja rada te, konačno,

(iii.) pomoći socijalnim partnerima u traganju za ekonomski održivim i poticajnim, a socijalno prihvatljivim i pravednim dogovorima, te pridonijeti zakonskim i institucionalnim reformama koje se odnose na niz spornih pitanja i problema u svijetu rada (od kompetitivnosti, fl eksibilizacije radnih odnosa, zapošljavanja »ranjivih« skupina, do organizacije rada, diskriminacije, pitanja socijalne sigurnosti, zdravstvene zaštite radnika i dr.).

Koliko smo u tome uspjeli, najbolje će pokazati poglavlja knjige koja je, poštovani čitatelji, pred Vama. Sudionici skupa te autori prilo-ga u ovoj knjizi ugledni su sociolozi, psiholozi, pravnici, ekonomisti, eksperti za pojedine aspekte rada i tržišta rada, ali i, neki među njima, neposredni akteri politike rada, a napose socijalnoga dogovaranja i partnerstva. Vjerujemo da će upravo ta raznolikost pristupa, metodolo-gija, pa i interesa, koji su predstavljeni ovom knjigom pridonijeti toliko potrebnim raspravama, kao i daljnjim istraživanjima rada, tržišta rada, njihove pravne, ekonomske i socijalne regulacije. Promjene svijeta rada u Hrvatskoj u posljednjim su desetljećima bile, i još su uvijek, vrlo intenzivne, obilježene inherentnim proturječnostima. Istodobno, sve je očiglednija potreba za socijalno-političkim artikuliranjem te uspostavom uvjeta za »dostojan rad«, uvjeta koji, pokazuju to i radovi skupljeni u ovoj knjizi, u znatnoj mjeri još uvijek nedostaju.

Knjiga tematski pokriva tri cjeline: tržište rada i zapošljavanje, uvjete rada te regulaciju radnih odnosa i socijalno partnerstvo. Ra-dovima sudionika skupa prethodi uvodno poglavlje Vlade Puljiza te ih zaključuje svojim tekstom Vojmir Franičević.

U uvodnom poglavlju Vlade Puljiza propituje se širi kontekst, uzroci i manifestacijski oblici povijesnih i aktualnih globalnih trendo-va na tržištu rada. Prije svega, riječ je o prelasku iz faze fordističkog

XIII

Predgovor

salarijata, obilježenoga stabilnim radom, u fazu postfordističkoga fl ek-sibilnog, individualiziranog, prekarnog rada, te o posljedicama koje iz toga slijede za suvremenu organizaciju rada i socijalne sigurnosti.

U prvome dijelu knjige različitim aspektima tržišta rada i zapošljavanja bave se Maja Vehovec, Alka Obadić, Valerija Botrić, Branka Galić i Krunoslav Nikodem te Teo Matković. Maja Vehovec propituje posljedice ubrzanog starenja stanovništva na hrvatsko tržište rada. Upozorava na činjenicu da Hrvatska ima relativno nisku stopu zaposlenosti, posebice starijih kontingenata stanovnika. To upućuje na potrebu da se rezerve starije radne snage u narednom razdoblju aktiviraju i prevladaju sadašnji nepovoljni indeksi ovisnosti aktivnog i neaktivnog stanovništva. Alka Obadić raspravlja o europskoj strategiji zapošljavanja, usmjerenoj na dinamiziranje tržišta rada. Zemlje članice Europske unije najviše sredstava troše na aktivne mjere na tržištu rada, dok je Hrvatska pretežno zaokupljena pasivnim mjerama, pa utoliko zaostaje za europskim trendovima. Autorica se zalaže za novi koncept politike rada, inspiriranoga modelom danskoga »felxicurityja«. Vale-rija Botrić analizira regionalne razlike u nezaposlenosti u Hrvatskoj te mogućnosti njihove konvergencije. Analizira četiri varijable: unutrašnje migracije, odnos ponude i potražnje na regionalnim tržištima rada, udio zaposlenih u poljoprivredi te udio zaposlenih u industriji. Pokazuje se kako su sve četiri relevantne za objašnjenje stopa nezaposlenost na razini županija te se zaključuje kako je daljnja divergencija izvjesnija uz sadašnje uvjete. Branka Galić i Krunoslav Nikodem bave se diskri-minacijom žena na tržištu rada u Hrvatskoj. Njihov se rad temelji na rezultatima empirijskog istraživanja nezaposlenih žena, koji upućuju na značajnu prisutnost različitih oblika eksplicitne i implicitne diskrimina-cije pri zapošljavanju, kao i na česta kršenja zakona koji se odnose na ro-dnu ravnopravnost. Teo Matković analizira trendove samozapošljavanja u Hrvatskoj. Autor, pored ostalog, upozorava na porast nepoljoprivredne samozaposlenosti u Hrvatskoj. Samozaposlenost se, zapaža autor, nakon 2001. godine stabilizira, što znači da sve manje osoba ulazi u takav oblik zaposlenosti, ali ga isto tako sve manje njih napušta.

O nekim pitanjima uvjeta rada pišu Danijel Nestić, Branimir Šverko i Zvonimir Galić, Nina Pološki Vokić te Marinko Đ. Učur.

XIV


Danijel Nestić analizira kretanje plaća u Hrvatskoj. Pokazuje se da je udio plaća u BDP-u Hrvatske posljednjih godina opao, što znači da je rad postao manje cijenjen u odnosu na druge faktore proizvodnje, prije svega kapital. Nejednakosti u raspodjeli plaća blago su porasle u posljednjih deset godina. Autor predviđa da će ekonomska recesija u 2009. godini donijeti velike promjene u gornjim kretanjima te posebice upozorava na problematično reguliranje minimalnih plaća za radnointenzivne sektore. Branimir Šverko i Zvonimir Galić izlažu rezultate empirijskih istraživanja, koja su provedena od 1993. do 2008, o kvaliteti radnog života u Hrvatskoj. Oni pokazuju da je u proteklih 15 godina kvaliteta radnog života u Hrvatskoj porasla, budući da je percipirani stupanj ostvarenosti većine promatranih karakteristika rada statistički znatno porastao. Ipak, u percepcijama nekih aspekata radnih uvjeta nije bilo poboljšanja, posebice kada je riječ o slabije obrazovanim kategorijama zaposlenika. Nina Pološki Vokić upozo-rava na važan fenomen opadanja utjecaja sindikata te propituje tezu o njihovoj supstituciji menadžmentom ljudskih potencijala (MLJP) u hrvatskim poduzećima. Empirijski podaci prikupljeni u Hrvatskoj, na uzorku srednjih i velikih poduzeća, indiciraju da je briga za za-poslenike veća u poduzećima koja nemaju sindikate, pa ih, dakle, menadžment ljudskih resursa uspješno zamjenjuje. Marinko Đ. Učur bavi se zaštitom na radu i zaštitom zdravlja radnika u Hrvatskoj te ih smatra nezadovoljavajućima – i stvarno i normativno. O tome svjedoči podatak da se ozljede na radu i profesionalne bolesti ne smanjuju, a osposobljavanje za zaštitu na radu, premda vrlo važno za kvalitetu i sigurnost rada, zapostavljeno je u mnogim radnim sredinama. U radu se pomno analiziraju obveze i poslodavaca i zaposlenih te se posebno upozorava na važnost razvoja pravnih normi te prevencije koja je danas u drugom planu.

Naposljetku, u prilozima Željka Potočnjaka i Viktora Gotovca, Svjetlane Šokčević te Jasminke Kulušić raspravljaju se pitanja re-gulacije i socijalnog partnerstva. Željko Potočnjak i Viktor Gotovac raspravljaju o kompleksnoj problematici reguliranja rada, kako unutar radnog odnosa tako i izvan njega. Autori zaključuju da normativni op-timizam dovodi do neživotnih rješenja koja se u praksi ne primjenjuju,

XV

Predgovor

a da je, suprotno tome, usmjerenost pravnih odnosa iz rada na osigura-vanje temeljnih prava i vrijednosti radnika pravi put koji treba slijediti pravna regulativa. Drugim riječima, potrebna je promocija rada, a ne pravno uređenog odnosa. Svjetlana Šokčević u središte svoje analize stavlja socijalni dijalog, koji je eminentno europski koncept. Njezina je ocjena učinaka socijalnog dijaloga u Hrvatskoj negativna – on je neučinkovit, posebice na sektorskoj razini – pa u tome Hrvatska ne slijedi svoje europske uzore. Stoga je potrebno mijenjati strategiju, strukture, način vođenja i, općenito uzevši, pristup socijalnom dijalo-gu. Jasminka Kulušić izlaže evoluciju temeljnih hrvatskih propisa o radu, od nekadašnjih administrativno-ugovornih, preko »fi ktivne fl ek-sibilizacije« 2003. do »rigidne fl eksibilizacije« 2007, a pod snažnim utjecajem harmonizacije s europskom pravnom stečevinom. Ona upozorava na izostanak defi niranih ciljeva u najnovijim intervencijama u radno pravo, koje stoga nedovoljno pridonose unapređenju pravne regulative, osobito kada je riječ o potrebama poslodavaca.

Konačno, u Pogovoru knjige Vojmir Franičević raspravlja o iza-zovima i dilemama pred kojima se nalazi rad i akteri politika rada u kontekstu koji je i globalizacijski i europeizacijski, ali i transforma-cijski, kontekstu koji je jedna od temeljnih poveznica svih radova u ovoj knjizi. Raspravlja se o izazovima produktivnosti i kompetitivnosti rada; o njegovoj fl eksibilnosti i sigurnosti, posebice kada je riječ o »ranjivim« skupinama na tržištu rada; te, konačno, o pitanjima insti-tucionalnih manjkova i manjkova sposobnosti reformiranja i vođenja aktivnih i koherentnih politika. Nadamo se da će prilozi ovoj knjizi – sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku, bilješke o autorima te kazalo imena i pojmova olakšati njezino korištenje.

Sa zadovoljstvom želimo istaknuti kako nam je u pripremi znan-stvenog skupa te objavljivanju ove knjige pomogao niz institucija i pojedinaca. Osobito želimo zahvaliti:• Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na gostoprimstvu i potpori

koju nam je pružio u održavanju Skupa kao njegov suorganiza-tor,

• Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje je dalo fi nancijsku pomoć održavanju Skupa,

XVI


• sponzorima koji su svojim donacijama pomogli izdavanje knjige: ZM-VIKOM d.o.o. iz Šibenika, Končar-inženjering za energetiku i transport d.d. (KET) iz Zagreba i dr.,

• Ekonomskom institutu u Zagrebu; neki prilozi iz ove knjige dio su istraživačkog projekta »Društveno-ekonomske dimenzije ne-zaposlenosti, siromaštva i društvene isključenosti« (MZOŠ, 002-0022469-2462), iz čijih smo sredstava također dobili fi nancijsku pomoć,

• dvojici recenzenata na trudu i komentarima te svima koji su nepo-sredno radili na pripremi Skupa i knjige.

Urednici

XVII

Predgovor

Sažeci / Abstracts

Maja Vehovec

PONUDA RADA I IZAZOVI STARENJA RADNE SNAGE – HRVATSKA U EU PERSPEKTIVI

Tema rada su demografske promjene smanjivanja i starenja popu-lacije u EU, što znatno utječe na promjene ponude rada i na ukupni ekonomski rast. Gubitak populacije radne dobi treba se kompenzirati da bi se spriječio budući pad ekonomskog rasta. Fokus istraživanja je na povećanju participacije radne snage pomoću kohorte starijih radnika, jer nije moguće očekivati veću kompenzaciju iz neto migracijskih priljeva. Polazište su projekcije stanovništva te njihovi učinci na promjenu ponude rada, kao i na cjelokupni ekonomski rast. Budući da se od neto migracijskih tokova ne očekuje veći utjecaj u priljevu radne snage, težište analize usmjereno je na mogućnosti povećanja participacije stari-jih radnika. U prvome dijelu rada polazi se od usporedbe demografskih trendova između dviju grupa zemalja, EU-15 i EU-10, dok se u drugome dijelu uspoređuje Hrvatska s novim zemljama članicama EU-10 te s Bugarskom i Rumunjskom. Demografske promjene u ponudi rada u Hrvatskoj, koje su već započele i za koje se očekuje da će se dugoročno još više produbiti, vrlo su slične demografskim trendovima promjena u novim zemljama članicama EU. Danas tržište rada u Hrvatskoj pokazuje malu stopu aktivnosti i nisku stopu zaposlenosti starijih radnika (55–64 godina), što upućuje na postojanje unutrašnjih skrivenih rezervi pomoću kojih se može povećati participacija radnika. Istraživanje završava diskusijom o hrvatskim perspektivama prilagodbe na izazove starenja radne snage i realnost produljenja radnoga vijeka.

XVIII


Ključne riječi: smanjivanje i starenje radne snage, strukturne promjene ponude rada, stariji radnici, participacija radnika, EU, Hrvatska.

Maja VehovecLABOR SUPPLY AND THE CHALLENGE OF AN AGING WORKFORCE – CROATIA IN EU PERSPECTIVE

This paper is dealing with demographic changes engendered by a declining and aging population in the EU, the resultant contraction in labor supply and the signifi cant impact it will have on the overall economic growth. Shrinking numbers in the working-age population must be compensated for in order to prevent future decline of economic growth. The focus of analyses in this paper is on increasing the labor force through participation of older workers, because it is not realistic to expect signifi cant relief from net migration fl ows. The fi rst part of the paper starts with a comparison of demographic trends between two groups of countries, EU-15 and EU-10, while in the second part Croatia is compared with new member states of EU-10 plus Bulgaria and Romania. Demographic changes in the labor supply in Croatia, already visible and expected to deepen in the long run, are very similar to demographic trends in new EU member states. Presently the labor market in Croatia is showing a low activity rate as well as low employment rate of older workers (age 55–64). These indicate the existence of hidden internal reservoir from which it is possible to increase the labor force participation rate. The research analysis ends with a discussion of Croatian adjustment perspectives on workforce aging and the looming certainty of a longer working life.

Keywords: workforce decreasing and aging, structural changes in labor supply, older workers, worker participation, EU, Croatia.

XIX

PredgovorSažeci - Abstracts

Alka ObadićTRENDOVI I NOVI KONCEPTI POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA U EUROPSKOJ UNIJI I HRVATSKOJ

Europsko tržište rada prema brojnim pokazateljima zaostaje u dinamici u odnosu na svoja dva najžešća konkurenta (Japan i SAD). Kako bi se ubrzalo smanjivanje toga jaza te povećala konkurentnost europskoga gospodarskog prostora, izrađena je Europska strategija zapošljavanja, s namjerom poticanja pozitivnih trendova koji ponajpri-je uključuju dinamiziranje pokazatelja na tržištu rada. Nezaposlenošću su posebno zahvaćene žene i invalidi, te mladi. Upravo u okviru Lisa-bonske strategije pomoć je usmjerena njima. Očito je da je nezapos-lenost u EU uglavnom strukturne prirode, što je slučaj i u Hrvatskoj. U radu se analiziraju osnovni trendovi na tržištu rada EU i RH, te stanje u pogledu sustizanja i udovoljavanja Lisabonskim ciljevima u starim i novim članicama EU. Ujedno se upozorava na temeljne učinke Europske strategije zapošljavanja radi smanjivanja udjela strukturne nezaposlenosti. Jedan od osnovnih načina smanjivanja toga udjela je primjena politika zapošljavanja, što se posebno istražuje. Rezultati istraživanja pokazuju kako se u posljednjih dvadesetak godina u starim članicama EU izdaci za politike zapošljavanja pretežito usmjeravaju na obučavanje i usavršavanje u okviru aktivnih mjera, dok su u Hr-vatskoj one još uvijek usmjerene na pasivne mjere. Rad odgovara na pitanje kako razvijati novi koncept politika zapošljavanja u okviru uspješnog danskog modela fl eksigurnosti.

Ključne riječi: Europska strategija zapošljavanja, politike zapošljavanja, fl eksibilizacija radnih odnosa, fl eksigurnost.

Alka ObadićTRENDS AND NEW CONCEPTS OF EMPLOYMENT POLICIES IN EUROPEAN COUNTRIES AND CROATIA

European labor market lags behind the markets of its two greatest competitors (Japan and Unites States) according to numerous labor

XX


market indicators. In order to narrow this gap faster and increase the competitiveness of the European economic area, the European Em-ployment Strategy has been formulated. Its purpose is to stimulate positive trends which primarily include making the labor market indicators more dynamic. Unemployment is mostly spread among vulnerable groups, such us women, disabled persons and young people. Within the framework of the Lisbon Strategy, assistance is directed towards these groups. Unemployment in the EU is mainly of a structural character, which is also true in Croatia. This paper analyzes some basic trends of the EU and Croatian labor markets and the success of old and new EU member states in catching up and at-taining the Lisbon goals. At the same time, it also discusses the impact of European Employment Strategy on decreasing the proportion of structural unemployment. One of the essential means of lowering this proportion is the implementation of employment policies, also specifi -cally analyzed in the paper. Results of research show that, in the last twenty years, the funds for employment policies in old EU member states within the framework of active labor market policies have been mainly focused on training and life-long learning. In Croatia they are still directed to passive measures. The paper aims to answer the question of how to develop the concept for a new employment policy within the framework of the successful Danish fl exicurity model.

Keywords: European Employment Strategy, employment policies, fl exibility of labor conditions, fl exicurity.

Valerija BotrićREGIONALNA DIMENZIJA NEZAPOSLENOSTI U HRVATSKOJ

U radu se analiziraju postojeće regionalne razlike u nezaposlenosti u Hrvatskoj, njihova dinamika tijekom vremena, te se razmatraju mogućnosti njihova smanjivanja u budućnosti. Kako bi se odgovorilo na pitanje koji su potencijalni mehanizmi smanjivanja regionalnih raz-lika, u empirijskoj se analizi razmatraju odrednice županijskih stopa

XXI


nezaposlenosti. S obzirom na ograničenja u dostupnosti raspoloživih izvora podataka u Hrvatskoj, razdoblje analize je relativno kratko i obuhvaća razdoblje 2002–2007. Kratkoća razdoblja utjecala je i na broj odrednica koje se istodobno mogu uključiti u analizu. U ovom su radu odabrane četiri varijable – unutrašnje migracije, odnos potražnje i ponude na lokalnom tržištu rada, udio zaposlenosti u poljoprivredi te udio zaposlenosti u industrijskim djelatnostima u županiji. Provedeni rezultati analize pokazali su da su sve odabrane varijable signifi kantne za županijske stope nezaposlenosti, a na temelju uspostavljenih trendova na lokalnim tržištima veća je vjerojatnost da će postojeći mehanizmi voditi daljnjem povećavanju regionalnih razlika, nego konvergenciji.

Ključne riječi: nezaposlenost, regionalne razlike, Hrvatska.

Valerija BotrićREGIONAL DIMENSION OF UNEMPLOYMENT IN CROATIA

This paper analyzes regional differences in unemployment in Croatia and their dynamics, as well as the possibilities for their con-vergence. In order to determine potential mechanisms for regional convergence, the empirical analysis is focused on the county unem-ployment rates. Due to the issue of data (un)availability, the analyzed period is relatively short and covers only years 2002–2007. This has infl uenced the number of variables that could be simultaneously in-cluded in the regression. Four variables were chosen in the empirical section – internal migrations, relationship between demand and supply on the local labor market, share of agricultural employment, and share of industrial employment in the county. The results show that all the selected variables are relevant determinants of the county unemploy-ment rates. Furthermore, judging from the established trends on the local labor markets, the probability that the existing mechanisms will lead to a divergence in unemployment rates is higher than the prob-ability of a more even distribution of unemployment in Croatia.

Keywords: unemployment, regional differences, Croatia.

XXII


Branka Galić i Krunoslav NikodemNEKI ASPEKTI DISKRIMINACIJE ŽENA PRI ZAPOŠLJAVANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Rad se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja »Identifi ka-cija standarda diskriminacije žena pri zapošljavanju« koje je proveo Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i autorima članka. Istraživanje je provedeno u listopadu 2007. godine na reprezentativnom uzroku od 1017 nezaposlenih žena. Uzorak je slučajan i stratifi ciran po regijama, odnosno županijama, konstruiran na temelju baze podataka Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Reprezentativan je za populaciju nezaposlenih žena (ne za cjelokupnu populaciju Republike Hrvatske). Istraživanje je provedeno individualnim anketiranjem u prostorijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Upitnik je sadržavao pitanja koja obuhvaćaju razne oblike diskriminacije žena pri zapošljavanju (ili na prethodnim poslovima), stavove o rodnim ulogama (primjerice u politici, poslovanju, kućanskim poslovima i društvu općenito), te pitanja o mogućnostima i spremnosti za zapošljavanje, siromaštvu, religioznosti, političkim orijentacijama, opravdanosti davanja mita, osnovnim sociodemografskim karakteristikama ispitanica itd. U ovom radu analizira se dio dobivenih rezultata. U tom smislu polazi se od opće hipoteze da su žene pri traženju zaposlenja u Hrvatskoj u nepo-voljnijem položaju od muškaraca, pri čemu poslodavci imaju važnu ulogu u stvaranju i održavanju spolne/rodne segregacije te diskrimi-nacije žena pri zapošljavanju. U zaključku se, na temelju provedene analize, ističe kako su rezultati istraživanja pokazali značajnu prisut-nost (eksplicitne ili implicitne) spolne diskriminacije žena prilikom traženja posla u Hrvatskoj, uz istodobno kršenje Zakona o radu i o ravnopravnosti spolova RH.

Ključne riječi: diskriminacija, žene, zapošljavanje, rodna jedna-kost, politička zastupljenost.

XXIII


Branka Galić and Krunoslav NikodemSOME ASPECTS OF EMPLOYMENT DISCRIMINATION AGAINST WOMEN IN REPUBLIC OF CROATIA

This paper is based on the results of an empirical survey “Identifi -cation of standards for employment discrimination towards women”, which was conducted by the Offi ce for Gender Equality of the Go-vernment of the Republic of Croatia, in co-operation with the Croatian Employment Service and the authors of this paper. The survey was carried out in October 2007, on a representative sample of unemployed women in Croatia (N=1017) in the offi ces of the Croatian Employ-ment Service (individual poll). The sample is random and stratifi ed by region and constructed according to the database of Croatian Employment Service. The questionnaire contained questions about different forms of employment discrimination against women, gender role attitudes (in politics, business, households and society in general), and questions about respondents’ estimate of their own employability and willingness to accept a given job, as well as questions about the fi nancial situation, religious affi liation, political beliefs, acceptability of bribes and some other basic socio-demographic characteristics of respondents. In this paper we analyzed some of the results, start-ing with a general hypothesis that women seeking employment in Croatia are handicapped compared to men, with employers having an important role in creating and maintaining gender segregation and discrimination against women in employment. Our conclusion em-phasizes, among other things, that the survey indicates a signifi cant presence of explicit and implicit gender discrimination in the process of employing women, which is a violation of the Labor and Gender Equality Act of the Republic of Croatia.

Keywords: discrimination, women, employment, gender equality, political representation.

XXIV


Teo MatkovićRAZMJERI, OBLICI I KVALITETA SAMOZAPOSLENOSTI U HRVATSKOJ

Samozaposlenost je oblik zaposlenosti u kojem radnik nije u zaposleničkom statusu, već zarađuje izravno od profi ta ostvarenog prodajom roba ili pružanjem usluga – dakle kao »sam svoj gazda«. Taj je oblik zaposlenosti dominirao u 19. stoljeću, da bi kasnije u industrijaliziranim zemljama postojano gubio na opsegu i važnosti. Iako je bilo prisutno i u vrijeme socijalizma, u Hrvatskoj se tranzicijom samozapošljavanju vraća popularnost, trend koji je u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća bio prisutan diljem razvijenih zemalja. No između 1996. i 2007. godine na agregiranoj razini dogo-dilo se vrlo malo promjena u raširenosti samozaposlenosti, koja se kretala između 18,5 i 22,5 posto od ukupne zaposlenosti. Pri tome su se posebno robusnima na promjene pokazali formalni oblici samozapos-lenosti (vlasnici poduzeća i obrta), čiji je udio u ukupnoj zaposlenosti bio najstabilniji. Niti jedna institucionalna promjena, rast ili stagnacija BDP-a nisu izravno potaknuli ili suzbili samozaposlenost, iako postoje indicije da je rast nezaposlenosti u kasnim 1990-ima potaknuo rast nepoljoprivredne samozaposlenosti. Prikaz dinamike ulaza i izlaza iz samozaposlenosti kazuje o stabilizaciji samozaposlenosti nakon 2001. godine, otkad sve manje osoba ulazi u taj oblik zaposlenosti, ali ga sve manje i napušta.

Ključne riječi: samozaposlenost, zaposlenost, Hrvatska, tran-zicija.

Teo MatkovićSCOPE, FORMS AND QUALITY OF SELF-EMPLOYMENT IN CROATIA

Self-employment refers to an employment status where a worker is not an employee, but her remuneration is directly dependent upon the profi ts derived from the goods and services produced. In other

XXV


words, self-employed person is »one’s own boss«. Self-employment was a dominant form of employment in the 19th century, but later began declining in scope and importance. Although self-employment was present in Croatia during socialist times, it was only after the beginning of transition that this form of employment fully re-emerged, as it did in many advanced industrial countries during 1970s and 1980s. Despite initial boom, between 1996 and 2007, very little change occurred in prevalence of self-employment at the aggregate level. During this period, self employment varied between 18.5 per cent and 22.5 per cent of total employment. Small business owners and artisans proved to be particularly resilient to change, their share in total employment remaining the most stable. Institutional change, growth or stagnation of GDP did not push the level of self-employment either upwards or downwards, although there are some indications that unemployment growth in late 1990s contributed to the growth of non-agricultural self-employment. The dynamics of entry into and exit from self-em-ployment points to the stabilization of self-employment after 2001. Since then, both the number of those entering into self-employment and those exiting has been steadily decreasing.

Keywords: self-employment, employment, Croatia, transition.

Danijel NestićPLAĆE U HRVATSKOJ: TRENDOVI, PROBLEMI I OČEKIVANJA

Tema rada su osnovni trendovi u razini i raspodjeli plaća u Hr-vatskoj. Govori se i o pitanju određivanja visine minimalne plaće te donosi kratak pregled očekivanih kretanja plaća u sljedećim godinama. Usprkos solidnom realnom rastu plaća nakon 2000, udio plaća u raspodjeli BDP-a je smanjen. Takva tendencija ukazuje da je rad u Hrvatskoj postao relativno manje cijenjen u odnosu na druge faktore proizvodnje, što je tendencija i u mnogim drugim državama. Pokazuje se da je u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina došlo do umjerenog rasta nejednakosti u raspodjeli plaća. Smatra se da

XXVI


će novi sustav minimalnih plaća donijeti dodatne napetosti u radno intenzivnim sektorima. Zaključak je da bi recesija, koja je započela u 2009. godini, mogla donijeti znatne promjene u trendovima kretanja plaća i dovesti do povećanih socijalnih tenzija.

Ključne riječi: udio plaća u BDP-u, raspodjela plaća, minimalna plaća, Hrvatska.

Danijel NestićWAGES IN CROATIA: TRENDS, PENDING ISSUES AND EXPECTATIONS

This paper explores the main trends in wage levels and wage distribution in Croatia. It also looks at the mechanism of setting the minimum wage and discusses possible changes in wage dynamics in the coming years. The wage share in the GDP distribution in Croatia has been declining since 2000 despite a solid real wage growth that has occurred. Such tendency of relative depreciation of the value of labor can also be observed in many other countries. Wage inequality in Croatia has been modestly increasing in the last ten years. It can be argued that the new minimum wage system would additionally strain the labor-intensive sectors of the economy. The paper concludes that the 2009 recession might challenge previously established wage trends and bring about increased social tensions.

Keywords: wage share, wage distribution, minimum wage, Croatia.

Branimir Šverko i Zvonimir Galić KVALITETA RADNOG ŽIVOTA U HRVATSKOJ: SUBJEKTIVNE PROCJENE TIJEKOM POSLJEDNJIH 15 GODINA

Cilj ovog rada bio je istražiti kakva je kvaliteta radnog života u Hrvatskoj tijekom posljednjih petnaest godina. Podaci su dobiveni

XXVII


višegodišnjim istraživanjem (od 1993. do 2008. godine) na prigodnim uzorcima zaposlenih koji omogućuju kros-sekcijske usporedbe rezultata (N=2990) i dopunjeni su istraživanjem na reprezentativnom uzorku za-poslenih u Hrvatskoj (N=474), provedenim u rujnu 2008. Ispitanici su, na numeričkoj ljestvici od pet stupnjeva, trebali procijeniti u kojoj mjeri su ostvarene sljedeće ključne karakteristike posla: (1) visina plaće koja omogućuje pristojan život, (2) pravednosti plaće prema zaslugama, (3) dobri (fi zički) uvjeti rada, (4) sigurnost posla u kojem ne prijeti otkaz; (5) sposobno rukovodstvo koje dobro vodi posao i brine se o ljudima, (6) ugodni suradnici koji se potpomažu, (7) mogućnosti napredovanja prema sposobnostima, (8) mogućnosti sudjelovanja u odlučivanju o pitanjima koja se odnose na rad pojedinca te (9) zanimljiv i poticajan posao koji čovjeka veseli. Podaci pokazuju statistički znatan porast percipiranog stupnja ostvarenosti za većinu procijenjenih karakteristika rada. To upućuje na zaključak da je u promatranom razdoblju kvaliteta radnog života u Hrvatskoj bila u porastu. No unatoč tom porastu, pro-sudbe stupnja ostvarenosti nekih aspekata rada (osobito mogućnosti napredovanja i sudjelovanja u odlučivanju) i nadalje su niske, osobito za niže obrazovane skupine zaposlenih.

Ključne riječi: kvaliteta radnog života, zadovoljstvo poslom, karakteristike posla.

Branimir Šverko and Zvonimir Galić QUALITY OF WORKING LIFE IN CROATIA: SUBJECTIVE RATINGS DURING THE LAST 15 YEARS

The purpose of this study was to assess the quality of working life in Croatia during the last fi fteen years. The data was collected annually since 1993, in a series of cross-sectional surveys (N= 2990). Additio-nally, a representative sample of Croatian employees was surveyed in 2008 (N=474). The participants were asked to indicate (on a 5-point rating scale) to what extent they had available in their jobs the fol-lowing key work qualities: (1) good pay providing for a decent life; (2) fair, merit-based pay; (3) good physical working conditions; (4)

XXVIII


secure job without threat of job loss; (5) good management, capable and considerate towards subordinates; (6) agreeable and supportive co-workers; (7) possibility of promotion according to one’s abilities; (8) opportunity for participation in decisions concerning one’s job; (9) interesting job that is stimulating and enjoyable. The results revealed an increase in the perceived availability of most of the assessed job aspects, which indicates that the quality of working life has improved during the observed period. However, the perceived availability of certain job aspects (in particular, the possibility of promotion and the participation in decision-making) has remained very low, particularly for less educated employees.

Keywords: quality of working life, job satisfaction, job charac-teristics.

Nina Pološki VokićUGROŽAVA LI MENADŽMENT LJUDSKIH POTENCIJALA POLOŽAJ SINDIKATA? – ODNOS SINDIKATA I MENADŽMENTA LJUDSKIH POTENCIJALA U ZADOVOLJAVANJU POTREBA ZAPOSLENIKA

Smanjenje sindikalnog članstva, te kao posljedica toga opadanje utjecaja i moći sindikata, prisutni su zadnjih desetljeća svugdje u svi-jetu. Kao jedan od značajnih razloga za navedeno ističe se menadžment ljudskih potencijala (MLJP). Teza o supstituciji sindikata MLJP-om te rast prisutnosti i važnosti MLJP-a u Hrvatskoj sredinom prvog desetljeća 21. stoljeća poticaji su za ovaj rad, jer otvaraju pitanje kako se navedeno odražava na položaj sindikata u Hrvatskoj. Odgovor na to pitanje dan je na dvije razine – teorijskoj i empirijskoj. Na teorijskoj razini opisane su sličnosti i razlike između sindikata i MLJP-a u brizi za zaposlenike, opisana je Guestova kategorizacija politika radnih odnosa te je razvijena kategorizacija odnosa sindikata i MLJP-a od četiri stupnja (potpuna strategija MLJP-a, sinergija sindikata i MLJP-a, dualizam sindikata i MLJP-a te dominacija sindikata). Na empirijskoj razini, radi prihvaćanja/odbacivanja hipoteze o supstituciji sindikata

XXIX


MLJP-om, određivana je povezanost prisutnosti sindikata i kvalitete zadovoljavanja potreba zaposlenika na uzorku 81 velike i srednje ve-like hrvatske organizacije. Analiza literature potvrdila je prisutnost hipoteze o supstituciji sindikata MLJP-om u teorijskim promišljanjima i zemljama diljem svijeta, dok empirijski rezultati, usprkos tome što nisu statistički značajni, daju naslutiti da je u Hrvatskoj briga za za-poslenike veća u organizacijama koje nemaju sindikate te da sindikate posljedično MLJP može uspješno zamijeniti.

Ključne riječi: sindikat, menadžment ljudskih potencijala (MLJP), odnos sindikata i MLJP-a, Hrvatska.

Nina Pološki VokićDOES HUMAN RESOURCES MANAGEMENT ENDANGER UNIONS? – THE RELATIONSHIP BETWEEN UNIONS AND HUMAN RESOURCES MANAGEMENT IN PROVIDING SERVICES TO EMPLOYEES

The decline of union power, as a direct consequence of falling union membership, is the reality of a contemporary business environ-ment in the last few decades. One of the signifi cant reasons for this is said to be human resources management (HRM). The impetus for this paper came from the union substitution thesis, as well from a tre-mendous growth in the presence and importance of HRM in Croatian organizations at the beginning of the 21st century, as they both bring the future of trade unions in Croatia into question. The answer to this question can be found on two levels – theoretical and empirical. On a theoretical level, the paper describes the similarities and dissimilari-ties between trade unions and HRM in caring for employee needs, the employment relations policy choices conceptualized by Guest, and develops a four degree categorization of union-HRM relationship (total HRM strategy, union-HRM synergy, union-HRM dualism, and union dominance). On an empirical level, in order to accept or reject the union substitution hypothesis, the paper assesses the relation-ship between the existence of unions and the quality of employees’

XXX


needs fulfi llment on sample of 81 medium-sized and large Croatian companies. The literature review confi rmed the union substitution hypothesis, while empirical results, although not statistically signifi -cant, imply that non-unionized Croatian companies are taking better care of their employees than unionized ones, and that consequently HRM can successfully replace unions.

Keywords: unions, human resources management (HRM), rela-tionship between unions and HRM, Croatia.

Marinko Đ. UčurUVJETI RADA I SIGURNOSTI ZDRAVLJA RADNIKA

Područja zaštite na radu, zdravstvene zaštite i zdravstvenog osig-uranja na radu bitne su determinante rada općenito, a posebno rada u radnom odnosu. Uvjeti rada u Hrvatskoj (fi zičke, ekonomske i pravne naravi) nisu zadovoljavajući. Ozljede na radu i profesionalne bolesti se ne smanjuju. Nakon donošenja Zakona o zaštiti na radu (1996), donesen je određeni broj podzakonskih i drugih autonomnih akata, ali je na snazi nekoliko onih starih i dvadesetak godina. Autonomna regulativa je ograničena na nekoliko pitanja i odnosa iz te složene i za-htjevne oblasti. Osposobljavanje u području zaštite na radu ne provodi se sustavno. To se odnosi i na poslodavce i posloprimce. Doneseni su novi propisi o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju na radu. Evidentirane su organizacijske i fi nancijske promjene, ali suštinskih promjena nema. Obveze poslodavca (materijalne, fi nancijske) su veće kada je riječ o sigurnosti i zdravlju pri radu s računalom, pri uporabi radne opreme, na privremenim i pokretnim gradilištima, pri ručnom prenošenju tereta, zaštiti na radu u radnim prostorijama i prostorima, pravima radnika profesionalno izloženih azbestu, o izloženosti buci na radu i dr. Nema sigurne djelatnosti pa zbog toga zaštita zdravlja i zaštita na radu ne mogu biti »dovršen« proces, već stalni aktivni odnos brojnih subjekata. Budućnost zahtijeva bolje uvjete rada i siguran rad te se, i u skladu s europskim stremljenjima, osobit naglasak stavlja na preventivno djelovanje.

XXXI


Ključne riječi: rad, zdravlje, sigurnost na radu, zaštita na radu, poslodavac, posloprimac.

Marinko Đ. UčurWORKING CONDITIONS AND HEALTH SAFETY OF WORKERS

The areas of work safety, health protection and health insurance of the employed are, generally, important determinants of labor, and particularly of labor under the labor contract. Working conditions in Croatia (physical, economic and legal) are not satisfactory. The number of work place injuries and profession-related illnesses is not declining. Following the passing of the Law on Work Safety (1996), other regulation and sub-legal acts were also passed, but a number of old ones (even twenty years old) still remain in effect. Autonomous regulation is limited to just a few issues and relationships in this com-plex and challenging area. Neither employers nor employees receive systematic training in work safety. New regulation was passed on employment health protection and health insurance. Though some fi nancial and organizational changes happened, no substantive change occurred. Material and fi nancial obligations of the employer have become more signifi cant when referring to working on a computer, exposure to workplace noise, using work equipment, work at tempo-rary and mobile construction sites, manual cargo transfers, protection in the workspace, rights of workers exposed to asbestos, and others. Since there are no safe professions, the protection of health and workplace protection can never be a completed process, but has to be a continuous active relationship between many actors. The future demands better working conditions and safety in the workplace, so there is a particular accent on preventive action, in accordance with the European tendencies.

Keywords: work, health, work safety, workplace protection, em-ployer, employee.

XXXII


Željko Potočnjak i Viktor GotovacRAD I PRAVNI OBLICI RADA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Promatrajući pravne oblike rada u Republici Hrvatskoj, autori u ovom radu nastoje obuhvatiti pojavnosti rada koje postoje u Repub-lici Hrvatskoj te pokušavaju doći do zaključka o smislenosti pravnog uređenja rada. Polazeći od sveobuhvatnog »prava rada«, korpusa pravnih pravila koji u sebi obuhvaća sve pravne oblike rada u radnom odnosu, ali i izvan njega, autori ne diferenciraju elemente različitih pravnih oblika rada u Republici Hrvatskoj, već rad i pravne oblike rada identifi ciraju kako bi se, s gledišta radnog prava, utvrdila vri-jednost njihova pozitivno-pravnog uređenja. Rad stoga nije analiza pojedinačnih različitih pravnih oblika rada, niti se pravni oblici vri-jednosno ocjenjuju, nego se analitički pristupa implikacijama posto-janja više pravnih oblika rada, posebno s obzirom na rad u radnom odnosu. U tome se dijelu iznose i određene teze u vezi suvremenih pravno-političkih diskusija s obzirom na fl eksibilizaciju radnog za-konodavstva i tržišta rada.

Ključne riječi: rad, radni odnos, bitni elementi radnog odnosa, radno pravo, fl eksibilizacija.

Željko Potočnjak and Viktor GotovacLABOR AND LEGAL FORMS OF LABOR IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Presenting the legal forms of labor existing in the Republic of Croatia, the authors are attempting to consider all the present forms of labor in Croatia and trying to come up with conclusions about the purposefulness of legal regulation of labor. Starting from the compre-hensive »labor legislation«, corpus of legal norms including all the legal forms of labor, within or without the employment relationship, authors do not differentiate between various elements of legal forms of labor in the Republic of Croatia. Rather, they attempt to identify labor and legal forms of labor in order to determine the value of posi-

XXXIII


tive regulation of legal forms of labor, from the employment legisla-tion perspective. This paper, therefore, is not an analysis of different individual legal forms of labor, nor does it evaluate these legal forms. It does however examine the implications of multiple legal forms of labor, particularly taking into account labor within the framework of the employment relationship. In this section certain theses relating to contemporary legal and political discussions on fl exibilization of employment legislation and labor markets are presented.

Key words: labor, employment relationship, essential elements of employment relationship, employment legislation, fl exibilization.

Svjetlana ŠokčevićMOGUĆNOSTI I IZAZOVI SOCIJALNOG DIJALOGA U HRVATSKOJ

Pri sagledavanju budućnosti individualnih i kolektivnih radnih odnosa u Hrvatskoj treba imati u vidu, među ostalim, europski kon-cept socijalnog dijaloga. Njegova je uloga naglašena u Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, čija se glava »XI. Socijalna politika, izobrazba, stručno osposobljavanje i mladež« realizira kroz taj dijalog. Učinci socijalnog dijaloga u Hrvatskoj, osobito na sektorskoj razini, koji bi po svojoj efi kasnosti bili usporedivi s europskim uzorima, gotovo da ne postoje pa negativna ocjena Europske komisije s tim u vezi nije neočekivana. Time u Hrvatskoj postaje upitna sposobnost provedbe europeiziranoga radnog prava, pa su pred socijalnim ak-terima očito velike promjene: ne samo promjene strategije, strukture i sustava djelovanja te novog načina vodstva, već i promjene načina razmišljanja.

Ključne riječi: partnerstvo, socijalni dijalog, vodstvo, komu-niciranje.

XXXIV


Svjetlana ŠokčevićPOTENTIALS AND CHALLENGES OF SOCIAL DIALOGUE IN CROATIA

When taking stock of the future of individual and collective labor relations in Croatia, one has to bear in mind, among other factors, the European concept of social dialogue. Its role was emphasized in the Treaty on the European Union, where an entire chapter entitled ’XI. Social Policy, Education, Vocational Training and Youth’ was to be implemented through social dialogue. The effects of social dialogue, comparable by their impact to those of European models, are almost non-existent in Croatia, especially at the sectoral level, so the fact the European Commission’s assessment is negative in this respect comes as no surprise. This raises doubts about whether European labor law can indeed be implemented in Croatia and implies that social dialogue protagonists are about to be faced with profound changes. These changes do not only require the change of strategy, structure and ac-tion systems, as well as a new leadership style, but also a change in the existing way of thinking.

Keywords: partnership, social dialogue, leadership, communica-tion.

Jasminka KulušićPOSLODAVAC I NOVI ZAKON O RADU

U radu se daje prikaz evolucije temeljnoga hrvatskog propisa o radu, njegovih načela i ciljeva: od prijelaza sa statusnog na ugovorni radni odnos i dominacije poduzetnički poticajnog pristupa u 1995, preko fi ktivne fl eksibilizacije 2003. godine kojom je sustav učinjen rigidnijim, do kontroverzne rigidne fl eksibilizacije 2007. godine ko-jom se vrši potpuno usklađivanje s europskom pravnom stečevinom. Prikazane su okolnosti donošenja novog propisa starog naziva kroz sociološku i ekonomsku dimenziju, te okolnosti europskih integracija. Naglašava se (s iznimkom harmonizacije s acquisom) izostanak

XXXV


defi niranja ciljeva najnovije intervencije u radno pravo te zahtjevi poslodavaca – njihovi ciljevi, razlozi i konkretni prijedlozi de lege ferenda.

Ključne riječi: radno i relevantno socijalno pravo, poslodavci, fl eksibilizacija, fl eksigurnost.

Jasminka KulušićEMPLOYER AND NEW LABOR ACT

This paper analyzes the evolution of the fundamental Croatian labor regulation, its principles and goals; from the change from ad-ministrative to contractual work relationships and the domination of entrepreneurial approach in 1995, through fi ctitious fl exibilization in 2003 which made the system more rigid, to controversial rigid fl exibilization in 2007 as a means to harmonize legislation with the acquis communautaire. The paper describes the process of passing the new law with the old name, through a sociological and economic prism, as well as the circumstances concerning the European integra-tion process. The emphasis is put on the absence (with the exception of harmonization with the acquis) of the defi ned goals of the newest intervention in labor law, and concerns of the employers – their goals, rationales and proposals de lege ferenda.

Key words: labor and relevant social law, employers, fl exibiliza-tion, fl exicurity.

XXXVI


1

Društveni procesi i svijet rada

Vlado Puljiz

UVOD: DRUŠTVENI PROCESI I SVIJET RADA

1. Rad u povijesnoj i globalnoj perspektivi

1. 1. O značenju i prirodi rada

Moderna su društva utemeljena na radu. Rad je u središtu socijal-nog poretka i osnovna je determinanta individualnog i kolektivnog identiteta1. No nije uvijek bilo tako. U predindustrijskim društvima rad je bio sinkretički integriran u cjelinu ljudskih aktivnosti2. Tek se u industrijskom društvu razvilo apstraktno značenje rada. U svojem današnjem značenju rad je, dakle, konstruiran, instrumentalan, raz-mjenjiv na tržištu te je, kako su ga defi nirali klasični teoretičari 19. st. A. Smith i K. Marx, postao »faktor proizvodnje«.

Često se, u antropološkom smislu, govori o dvostrukoj prirodi rada (»rad kao muka« i »rad kao radost stvaranja«). Radi objašnjenja te an-tinomije vrijedi podsjetiti da francuska riječ travail (rad) ima korijen u latinskoj riječi tripalium, koja je označavala pomagalo koje su koristile žene prilikom rađanja djece. A upravo je rađanje, kako je dobro znano, istovremeno i muka i radost stvaranja novog ljudskog bića3.

1 Rad je, kako u enciklici »Laborem exercens« iz 1981. godine navodi papa Ivan Pavao II., »možda bitni ključ« cijelog socijalnog pitanja.

2 U nekim starim društvima nije postojala posebna riječ koja bi razlikovala proizvodnu djelatnost od drugih oblika ljudske aktivnosti, a isto tako nije bilo ni termina koji bi sintetizirao rad promatran na apstraktnoj, konstruiranoj razini.

3 Vrijedi podsjetiti da je upravo čin rađanja (l’ enffantement) u Historijskom rječniku francuskog jezika (Dictionnaire historique de la langue française) još nazvan »rad dje-

2

Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti

Priroda je rada u suvremenim društvima, naravno, mnogo složenija od pojednostavljene dihotomije »muka – stvaranje«. Primjerice, M. Jahoda ističe da rad, osim svoje manifestne funkcije priskrbljivanja dohotka, »nameće vremensku životnu dinamiku, stvara socijalne kon-takte izvan obitelji; defi nira ciljeve koji nadilaze pojedinačne vizije ljudi; rad određuje socijalni identitet i potiče ljude na akciju« (1984, cit. prema Méda 2004, 31). S druge strane, nezaposlenost podriva socijalnu koheziju, slabi ili pak razara ljudske veze, ukratko, smanjuje socijalni kapital. »U našem društvu rad je postao norma: radeći, ljudi stječu sredstva za život, ali je rad isto tako glavno poprište na kojem se pokazuju ljudske sposobnosti, doprinosi, neka korist društvu, te se sudjeluje u konstrukciji novih stvari« (Méda 2004, 32).

Danas smo u procesu velike transformacije rada koja bitno utječe na ukupne društvene odnose. Dok je u socijalnoj državi rad bio u te-melju društvene organizacije i prava na njoj zasnovanih, u uvjetima fl eksibilizacije i prekarizacije rada to postaje sve upitnijim; uostalom kao i veza između socijalne države i samog rada. Radi boljeg razu-mijevanja onog što se događa u suvremenom društvu, vrijedno je ukratko podsjetiti na glavne etape koje su obilježile svijet rada tijekom posljednja tri stoljeća, tj. otkada se u Europi počelo razvijati urbano – industrijsko društvo.

1. 2. Tri faze u razvoju rada

Ovdje ćemo se poslužiti shemom evolucije rada koju je razvio francuski sociolog Robert Castel (1995). Naime, u svom poznatom djelu o metamorfozama socijalnog pitanja, Castel defi nira tri faze transformacije rada koje su se dogodile tijekom posljednjih dvjesto godina.

(1) Prvu fazu naziva proleterskom, a smješta je u 19. st., dakle u razdoblje početne kapitalističke industrijalizacije kada je u središtu

teta« (travail d’enfant), što je bila jedna od prvih upotreba riječi »travail« u francuskom jeziku (Méda 2004, 3).

3


industrijskog načina proizvodnje parni stroj. Podsjetimo da su tadašnji industrijski radnici većinom siromašni došljaci sa sela, iščupani iz svojih tradicionalnih korijena, ili su pak bivši prosjaci i skitnice re-presivnim mjerama natjerani na rad u nehumanim uvjetima rudnika i tvornica. U tom su vremenu radnici, u doslovnom smislu riječi, obespravljena masa koja živi na rubovima društva. Kako piše Auguste Comte, proletarijat doduše pripada društvu, ali u njemu nema svoje defi nirano mjesto; proleteri su bačeni na društvene margine, njihovi radni i životni uvjeti iznimno su teški. Radni angažman im je nestabi-lan, a odnos s poslodavcem reguliran građanskim ugovorom u kojem je radnik u potpuno inferiornom položaju. Radnik lako gubi svoje radno mjesto i ostaje bez sredstava za život. Kod njega se smjenjuju razdoblja rada i nezaposlenosti. (Pojam »nezaposlenosti« u današnjem smislu te riječi tada ne postoji; on se u SAD-u i Francuskoj javlja krajem 19. st.) Ono što radnici zarade dostaje tek za osnovne egzistencijalne potrebe njihovih obitelji. Takvo je društvo konfl iktno i pod stalnom prijetnjom socijalne revolucije. To je temeljni razlog zbog kojega je u zapadnim zemljama krajem 19. i početkom 20. st. došlo do prvih zakona o socijalnom osiguranju namijenjenih ublažavanju životnih rizika, kao što je nesreća na poslu, bolest i starost, prvo siromašnih, a potom svih radnika. Uz to, sami uvjeti rada (radno vrijeme, sigurnost na radu, rad djece itd.), pod pritiscima međusobno konkurirajućih kapitalističkih vlasnika, prijete dugoročnoj opstojnosti i kvaliteti ključnog izvora akumulacije kapitala te potiču na državne regulacije...Na potrebu poboljšanja položaja radnika, pored ostalog, upozorava i poznata enciklika pape Lava XIII. »Rerum novarum« iz 1891. godine u kojoj govori o »pravednoj plaći«.

(2) Nakon razdoblja proleterskog rada, obilježenog borbom za elementarna prava radnika, u 20. st. slijedi razdoblje salarijata (franc. salaire: plaća), »razdoblje zaposlenosti«. Osnovno je obilježje sala-rijata plaća, dakle kontinuirana novčana retribucija za rad. Međutim, salarijat u socijalni položaj radnika unosi nekoliko bitnih novina. Prije svega – stabilnu strukturu radnih odnosa. Središnji je instru-ment te strukture radni ugovor. No, ovaj put zaposlenik nije direktno suprotstav ljen poslodavcu, nego je dio radnog kolektiviteta koji,

4


posredstvom sindikata, osigurava njegov radni status. U tome je bitan kolektivni ugovor kojim radnik prevladava nekadašnji, krajnje neravnopravan »face to face« odnos s poslodavcem. Poznati francuski pravni teoretičar Leon Duguit na sljedeći način defi nira novi radni ugovor: »Kolektivni je ugovor nova pravna kategorija koja je potpuno strana tradicionalnim kategorijama građanskog prava. U stvari, to je konvencija – zakon koji regulira odnos između dvije klase« (Duguit 1920, 135). Drugim riječima, radnici su zaštićeni kolektivnim nor-mama, koje s vremenom bivaju postulirane u međunarodnim doku-mentima, prije svega Međunarodne organizacije rada, iz kojih ulaze u radna zakonodavstva pojedinih država.

Još su dvije stvari važne za salarijat. Iako su radni uvjeti strogo regulirani i inzistira se na radnoj disciplini, te iako prevladava repeti-tivni rad na traci (»razmrvljeni rad«, kako ga naziva G. Friedmann)4, položaj se radnika u salarijatu znatno poboljšao i to u dvostrukom smi-slu riječi. Prvo, radničke plaće premašuju elementarne egzistencijalne potrebe, kako je to bilo u razdoblju proleterskog rada. Zahvaljujući tome radnici postaju sudionici ne samo masovne proizvodnje, nego, također, i masovne potrošnje5. Važnijim od povećanih plaća čini se socijalno osiguranje (ono donosi tzv. sekundarnu plaću), odnosno pristup radnika i njihovih obitelji javnim uslugama, u prvom redu obrazovanju i zdravstvenom osiguranju, ali isto tako mirovinama te drugim socijalnim davanjima. »Ako je pauperizam bio najveće zlo industrijskog društva na njegovim počecima, obvezno socijalno osiguranje javlja se kao njegova protuteža – kao postignuće društva salarijata« (Castel 1995, 542). Drugim riječima, u vrijeme salarijata industrijsko-urbano društvo uspostavilo je socijalnu državu koja je preuzela jamstvo prevladavanja ili ublažavanja glavnih socijalnih ri-zika, kao i osiguranje osnovnih egzistencijalnih uvjeta građana. Tako se postupno, u raznim varijantama, sukladno konkretnim povijesnim

4 Podsjetimo da je u ovom razdoblju glavna pokretačka snaga u industriji postala elek-trična energija, što je bilo važno za strukturiranje i organizaciju rada.

5 Pozitivni učinak povećanih radničkih plaća na potrošnju (konkretno na kupovinu auto-mobila) uočio je i sam Henry Ford, kada je u svojoj automobilskoj kompaniji dvostruko povisio plaće radnika, na pet dolara dnevno (»Five dolars per day«).

5


okolnostima pojedinih zemalja, konstituira sustav socijalne sigurnosti, prevladavaju ili bar ublažavaju socijalni konfl ikti. Istovremeno se kod širokih slojeva stanovništva socijalnim pravima legitimira vladajući poredak6. Dakle, salarijat donosi znatan napredak u radnim i životnim uvjetima ljudi, zaposlenost stavlja u središte ljudske egzistencije7. Glavni pravni instrument salarijata je »rad na neodređeno vrijeme«, koji podrazumijeva stabilnu zaposlenost. Salarijat je svoj vrhunac dosegnuo u prva tri poslijeratna desetljeća, koje je J. Fourastié nazvao »slavnih trideset godina«, a G. Esping-Andersen »zlatnim dobom socijalne države«. U korporatističkim modelima to dolazi do vrhunca. Naime, rad postaje integralnom sastavnicom postizanja temeljnog društvenog i političkog konsenzusa.

(3) Novi procesi u svijetu rada, uostalom kao i u društvu općenito, koji su na djelu posljednja četiri desetljeća, nagovijestili su kraj faze salarijata kakvog smo poznavali sredinom 20. stoljeća. Središnji pojam kojim se uobičajeno označava novo razdoblje je »fl eksibilizacija rada«, mada su promjene koje ga obilježavaju mnogo šire od onoga što fl eksibilizacija rada podrazumijeva.

Na fl eksibilizaciju rada utjecalo je nekoliko društvenih procesa: u prvom redu globalizacija, tehnološka revolucija, tercijarizacija ekonomije te druge društvene promjene, među kojima i proces indi-vidualizacije.

Globalizacija je središnji pojam našega doba. Ona je višedi-menzionalan fenomen. U ekonomskom smislu, globalizacija podrazu-mijeva sve intenzivnije povezivanje svijeta u proizvodnji, razmjeni dobara i usluga, a posebno u fi nancijskoj sferi. Na kulturnom i

6 Valja podsjetiti na tezu Josipa Županova, našeg poznatog sociologa, koji je tvrdio da je u socijalizmu postojao implicitni sporazum između vladajuće nomenklature i širokih slojeva građana, a koji se sastojao u formuli »Vi nama vlast, a mi vama zaposlenost i socijalnu sigurnost«. Socijalizam je pao onda kada vladajuća elita, zbog ekonomske krize, više nije bila u stanju ispunjavati svoj dio navedenog sporazuma. Stoga je ona izgubila legitimitet za upravljanje društvom i socijalistički se poredak slijedom toga urušio (Županov 1995).

7 »Stvarajući model u kojem je sigurnost unaprijed i načelno smještena u rad, uistinu se napušta radnička klasa obilježena bijedom i stvara se izvanredna kombinacija rada i zaštite koja rad čini apsolutno nužnim, središnjim u potpunom smislu riječi« (Méda 2004, 51).

6


političkom planu globalizacija se obično veže uz »slobodnu cirkula-ciju informacija, novi koncept globalnoga građanstva, ugrožavanje tradicionalnih kultura i socijalne kohezije, proces individualizacije, opću tendenciju prema marketizaciji dobara, usluga i odnosa« (Palier 2003, 147–148). Uz globalizaciju je vezano slabljenje države – na-cije te afi rmacija tzv. kompetitivne države koja na svjetskom tržištu, posredstvom nacionalnih poduzeća, sudjeluje u privlačenju kapitala. Globalizaciji su, među ostalim, pridonijeli međunarodni sporazumi o carinama i trgovini, prvenstveno u okviru WTO-a i OECD-a, na-predovanje nadnacionalnih integracija, kao što je Europska unija, te formiranje novih gospodarskih zona u svijetu s niskim proizvodnim troškovima. Osobito je za ekonomsku globalizaciju važno kretanje fi -nancijskog kapitala, mobilnost kojega doseže za nekadašnje poimanje nezamislive razmjere8. Globalizacija je znatno smanjila klasične kom-petencije kejnzijanske države–nacije, pa tako i mogućnosti njezinog utjecaja na tržište rada kao i intervencije u socijalnoj politici. Danas se govori o svojevrsnom osamostaljenju fi nancijske od proizvodne sfere, u kojoj fi nancijski kapital stječe nadmoć i presudno utječe na sudbinu poduzeća. Ekonomski analitičari upozoravaju da nekadašnje menadžersko postupno ustupa mjesto tzv. patrimonijalnom poduzeću, kojim dominiraju akcionari, vlasnici kapitala. Oni žele brzu dobit i nije im stalo do poduzeća kao zajednice rada i kapitala dugoročnijeg karaktera, koja integrira ekonomske i socijalne komponente, kako je to bilo u vrijeme salarijata. Odatle potreba da se poduzeće stalno prilagođava imanentnoj logici kapitala za ostvarivanjem dobiti u okolnostima koje se stalno mijenjaju. Drugim riječima, poduzeće, podređeno vanjskim utjecajima, mora biti fl eksibilno da bi se održalo u kompetitivnoj okolini. Razumljivo je da se ta, izvana determinirana, fl eksibilnost prenosi na zaposlene u poduzeću koji moraju prihvati-ti stalne promjene. U toj prilagodbi, prvenstveno nadnacionalnim kretanjima kapitala, poduzeća traže pomoć i intervenciju već dosta

8 Prema jednom izvoru, na svjetskom tržištu kapitala 1990-ih svakog se dana »razmjenji-valo« oko 1400 milijardi dolara, od čega je oko 85% činio tzv. vrući novac. (Hofmann i Hofmann 1997).

7


oslabljene države – nacije9. U tom procesu susrećemo, za radnike veoma turbulentne, operacije kao što su downsizing, outsourcing, reingenering i slične, koje podrazumijevaju razne oblike fl eksibili-zacije zaposlenosti i preoblikovanja klasičnog poduzeća.

Promjene u svijetu rada, pa tako i fl eksibilizacija, znatnim su dijelom proizišle i iz nove tehnološke revolucije, prije svega in-formacijsko-komunikacijske. Ta se tehnološka revolucija začela u svjetskoj ekonomskoj krizi sedamdesetih godina 20. st. (kompjutor kao njezin simbol otkriven je sredinom sedamdesetih godina!). Ona je tijekom posljednja četiri desetljeća unijela ogromne promjene u svijet rada. U tom kontekstu govori se o dematerijalizaciji ekonomije, informatičkom društvu, društvu znanja i slično. Moderno se poduzeće strukturira oko istraživačko-razvojne (research-development) jezgre u kojoj je visokokvalifi cirano osoblje, sposobno za inovacije i organiza-cijsku transformaciju. Niže kvalifi cirani se potiskuju prema zonama uslužnog, povremenog i nesigurnog rada.

Tercijarizacija ekonomije sljedeći je proces koji utječe na promjene u svijetu rada. Naime, sve je više ljudi zaposleno u tercijarnom sek-toru, od kojih su mnogi dosta slabo plaćeni10. Uslijed toga dolazi do diferencijacije plaća i širenja siromaštva među perifernim dijelovima radništva. Kao što je poznato, u uslugama se najviše zapošljavaju žene. Usluge su velika zona nesigurnog rada. Mnoge su usluge, npr. u ugostiteljstvu i turizmu, sezonske prirode. Ne treba posebno isticati koliko su zaposleni u uslugama izloženi pritisku komercijalizacije i udovoljavanja prohtjevima klijenata. Treba podsjetiti na proces indi-vidualizacije, koji podrazumijeva afi rmaciju prava pojedinca da živi prema vlastitom izboru te, shodno tome, zadovoljava svoje potrebe. Tako dolazi do zaokreta od masovne, uniformne, prema individuali-ziranoj potrošnji sukladno ukusima potrošača. Pred tim usponom in-

9 »Europske su se zemlje tijekom posljednja dva desetljeća intenzivno koristile deregula-cijom privremenog zapošljavanja kako bi na margini povećale fl eksibilnost tržišta rada, a tranzicijske su zemlje u novije vrijeme posebno dosljedno primjenjivale tu strategiju, što je rezultiralo još manje restriktivnom regulacijom privremene zaposlenosti« (Šošić 1995, 82).

10 U SAD-u je 1997. godine u uslugama bilo zaposleno 73 posto svih zaposlenih, a u Njemačkoj 62,8 posto. U tome su većinu činile žene (ILO/BIT 1999).

8


dividualizma moderna se poduzeća prilagođavaju i slijede fl uktuacije na tržištu roba i usluga11.

1. 3. Oblici i posljedice fl eksibilizacije

Postoje različiti oblici fl eksibilizacije. Tako se razlikuje interna i eks-terna fl eksibilizacija. Interna fl eksibilizacija podrazumijeva preraspo-djelu radne snage i poslova unutar samog poduzeća. Ona se, također, može sastojati od intervencije u plaće radnika. S druge strane, eksterna fl eksibilizacija podrazumijeva prilagodbu broja zaposlenih zahtjevima tržišta. Eksterna se fl eksibilizacija često sastoji u prenošenju radnih operacija izvan samog poduzeća, na vanjske radne jedinice, ili pak u druge zemlje koje imaju manje troškove rada. Slično tome, OECD razlikuje »numeričku« i »funkcionalnu« fl eksibilnost. Prva podrazu-mijeva sve kvantitativne oblike fl eksibilnosti, kako unutar tako i izvan poduzeća, a odnosi se na plaće i broj zaposlenih. Druga je kvalitativna i pretežno se odnosi na adaptaciju radne snage. Neki autori razlikuju »fl eksibilnost kapitala« od »fl eksibilnosti rada«. Fleksibilnost kapitala je kvalitativna i funkcionalna, ali podrazumijeva i tzv. eksternali-zaciju poslova. To znači prepuštanje određenih zadataka vanjskim poduzećima ili pak pojedincima. Fleksibilizacija rada tiče se plaća i same zaposlenosti, dakle prilagodbe broja radnika ili njihova radnog angažmana potrebama poduzeća (Salama 2005, 47–48). Sve to dovodi do povećane fl uktuacije radne snage te atipičnih oblika zaposlenosti, kao što su rad s djelomičnim vremenom, rad na određeno vrijeme, rad na distancu, neovisan rad i sl. (u Francuskoj su npr. pobrojili 17 vrsta atipičnih radnih ugovora12). Ilustrativan je podatak prema kojem je nakon 1994. oko 80 posto neto stvorenih radnih mjesta u Europskoj

11 Primjer utjecaja individualizirane potrošnje na proizvodnju je tzv. tojotizam, nastao u Japanu, koji je inaugurirao prilagodbu proizvodnje automobila individualnim narudž-bama. Suprotan tojotizmu je fordizam, u kojem je proizvodnja automobila determinira-na odlukama samog poduzeća.

12 Upravo je u Francuskoj došlo do velike pobune mladih ljudi protiv jednogodišnjeg radnog ugovora (CPE – contrat de première emploi), nakon kojeg je poslodavac bez ikakvih dodatnih uvjeta mogao otpustiti mladog zaposlenika.

9


uniji bilo s djelomičnim radnim vremenom, a dvije trećine od toga su zauzele žene (Sarfati 2002, 40). Osobito su novi, fl eksibilni oblici radnog angažmana zahvatili mlade generacije zaposlenih, dakle one na počecima radne karijere, pa su stoga pogodnije za zapošljavanje na atipičnim oblicima rada. Radna snaga srednje dobi u većoj mjeri zadržava stabilni radni status, dok je starija radna snaga, osobito u prvoj polovini devedesetih godina, u znatnoj mjeri najviše reducirana putem prijevremenog umirovljenja (u to su doba u mnogim zemljama mirovinski fondovi fi nancijski destabilizirani).

Posljedice fl eksibilizacije su brojne, a ovdje će se upozoriti na neke od njih. Jedna je prekarizacija (nesigurnost) zaposlenosti, koja je postala temeljno obilježje svijeta rada posljednjih desetljeća, baš kao što je pauperizacija obilježila 19. stoljeće. Prekarizacija se očituje u tri dimenzije: destabilizacija stabilne zaposlenosti, ekspanzija fl eksibilnih oblika rada te defi cit radnih mjesta. Kada je riječ o indi-rektnim posljedicama prekarizacije, neki autori upozoravaju da ona, dugoročno promatrano, deformira ličnost zaposlenih te ometa razvoj njihova karaktera utemeljena na pozitivnim vrijednostima, kao što je povjerenje, stabilnost i socijalni kapital. U novim obilježjima rada pronalaze se uzroci koji dovode ne samo do nesigurnosti zaposlenih, nego i do šire erozije socijalnog karaktera. Ovdje smo na terenu rasprava o negativnom individualizmu, koji podrazumijeva deso-cijalizaciju individue. A. Fox takav individualizam naziva »tržišnim individualizmom« (market individualism), jer individuu usmjerava na ostvarivanje osobnog interesa i odbacivanje ili pak zanemarivanje neinteresnog socijalnog povezivanja.

Nadalje, kriza zaposlenosti i fl eksibilizacija rada utjecali su na sustave socijalne sigurnosti. »Veza između rada i socijalne zaštite osla-bila je i sve manje djeluje, budući da postoji masovna nezaposlenost; sve su više na djelu neizvjesni uvjeti rada; množe se različiti oblici ugovora o radu; sve su više prisutni aranžmani u sivoj zoni između priznatog i nepriznatog rada i neradnih aktivnosti, kao što je dodatni rad, razne vrste staža i rad u fi ksiranim shemama« (Castel 1995, 620). Moglo bi se reći da je fl eksibilna zaposlenost, na neki način, u sukobu s tradicionalnim sustavima socijalne sigurnosti koji su bili

10


utemeljeni na stabilnoj zaposlenosti s punim radnim vremenom, koja je bila dominantna u prvim poslijeratnim desetljećima.

Neki autori upozoravaju na dualizaciju rada, što znači da se na jednoj strani selekcioniraju dobro plaćeni kvalifi cirani radnici i viso-ko obrazovani kadar, koji su u svijetu rada privilegirani insideri. Na drugoj je strani nekvalifi cirano, fl ukturirajuće, slabo plaćeno, lako zamjenjivo osoblje, koje pripada kategoriji outsidera.

Dosta je indikatora koji pokazuju opadanje utjecaja sindikata, moćne organizacije radnika iz doba salarijata. Tako podatak iz Ve-like Britanije otkriva da se između 1980. i 1995. godine članstvo u sindikatu smanjilo za 38 posto, a pokrivenost zaposlenih radnika kolektivnim ugovorima za 71 posto (Puljiz 2006). (O tome je riječ u prilogu N. Pološki Vokić u ovoj knjizi).

U širem kontekstu zanimljivo je pitanje u kojoj mjeri tehnološke promjene, kao jedan od velikih pokretača transformacije rada, utječu na položaj radnika, posebno na njihov umor i zadovoljstvo radom. Brojna istraživanja pokazuju da promjene koje donosi tehnološka revolucija s jedne strane pospješuju autonomizaciju rada, a s druge strane, pojačavaju selektivnost i diskriminaciju zaposlenih s obzi-rom na sposobnosti adaptacije na nove radne uvjete. »Istina je da se unapređuje autonomija rada, ali se više radi o kontroliranoj au-tonomiji nego o spontanoj i dobrovoljnoj kooperaciji zaposlenih. U isto vrijeme, dok poduzeća proširuju odgovornosti radnika u izvedbi poslova, ona propisuju što se od njih očekuje i tako se osiguravaju u postizanju defi niranih ciljeva, što objašnjava širenje formalizacije sustava individualne evaluacije« (Méda 2004, 88). Drugim riječima, nastaje kombinacija određene autonomije i vremenske presije na izvršavanju radnih zadataka13.

Naravno, postoje i druge posljedice društvenih procesa na svijet rada, o kojima ovdje nismo govorili, a koje zaslužuju posebnu pažnju.

13 Istraživanja pokazuju da je smanjena ne samo sigurnost na radu »plavih« nego i »bije-lih« okovratnika, pa neki autori ironično zaključuju da se prekarizacija rada »demokra-tizirala«.

11


2. Mogući scenariji za budućnost

Postavlja se pitanje: je li u svijetu zahvaćenom globalizacijom, intenzivnim tehnološkim progresom i procesima individualizacije moguće pronaći novu formulu koja će uskladiti potrebu za povećanom produktivnosti i prilagodbom rada na jednoj, te sa socijalnom kohe-zijom bez koje društvo ne može funkcionirati na drugoj strani? 14

Odmah recimo da postoje nastojanja, posebno u Europi, da se uskladi fl eksibilizacija i kompetitivnost na tržištu. U tom je pogledu posebno zanimljiv i popularan model danskog »fl exicurityja« (o tome u svom prilogu u ovoj knjizi piše A. Obadić). On predstavlja kombinaciju fl eksibilnog tržišta rada i socijalne države koja jamči visoku razinu socijalne sigurnosti (Klammer 2005). Danski »fl exicurity« temelji se na konsenzusu socijalnih partnera, države, sindikata i poslodavaca. Naime, Danska nema visoku razinu pravne zaštite radnog odnosa. Otkazni su rokovi dosta kratki, ali su zato poduzeća stimulirana da kreiraju nova radna mjesta i poboljšavaju situaciju na tržištu rada, pronalazeći tako posao za otpuštene radnike. To znači da su radnici socijalno osigurani i da primaju naknade onda kada se nalaze u vremenskom intervalu između dvaju radnih angažmana, bilo da se radi o nezaposlenosti, obrazovanju, obiteljskim obvezama ili nečem drugom. Radi se o »pre-nosivoj socijalnoj sigurnosti«, kako ju u svojem izvještaju naziva A. Supiot (1999) i njegova radna skupina, koja je taj problem analizirala za potrebe europskih institucija. U Izvještaju Supiot polazi se od činjenice da živimo u svijetu nesigurnosti, u kojem, s obzirom na socijalni status, nismo jednaki pred životnim rizicima. Naime, rizicima su znatno više izloženi radnici u poduzećima koja su pod pritiskom međunarodne konkurencije. U njima je vanjski rizik s tržišta prenesen s poduzeća na radnike. Kada profi t počne opadati, vlasnici ga nastoje kompenzirati otpuštanjem, odnosno fl eksibilizacijom radne snage. Supiot i suradnici

14 Ovdje zanemarujemo neoliberalni scenarij koji podrazumijeva odvajanje ekonomskog od socijalnog, a koji se otprilike svodi na to da ljudi optimaliziraju svoj životni ciklus i da je njihova zaštita od socijalnih rizika posljedica slobodnog izbora, kojeg oni slo-bodno ostvaruju na tržištu. U tome se socijalna zaštita reducira na nužnu solidarnost s najslabijim pojedincima i skupinama (Freyssinet 2002).

12


razvijaju tezu o »fl uidnom društvu«, u kojem treba radnicima pružiti nužnu sigurnost u vremenu prijelaza iz jednog u drugi socijalni status. Novim pristupom »fl uidnom društvu« treba osigurati ne samo pravnu zaštitu, nego i materijalnu sigurnost radnicima koji su se našli u »tran-zicijskim intervalima« između dvaju radnih angažmana.

No, bilo bi pogrešno novu politiku »fl eksigurnosti« svoditi samo na danski model, ma koliko on bio privlačan i uspješan15. Ovdje bi se na kontinuumu intenziteta fl eksigurnosti mogli poredati drugi modeli aktivne politike na tržištu rada, kojima se nastoji stvoriti široki društveni okvir aktivacije radne snage, kako je to, uostalom, istaknuto u Lisabon-skoj strategiji Europske unije i u njezinim kasnijim dokumentima.

3. Kratke naznake o hrvatskim prilikama

O stanju rada u Hrvatskoj opsežno se raspravlja u drugim prilozima u ovom zborniku radova. Mi ćemo se ovdje ograničiti tek na naznake nekih kontekstualnih polazišta za razumijevanje evolucije i stanja zaposlenosti te uvjeta i regulacije rada u našoj zemlji.

Slijedimo li Castelovu shemu, možemo reći da Hrvatska, kao pretežno seljačka zemlja, osim u marginalnim razmjerima, nije imala fazu proleterskog rada. Što se tiče faze salarijata, ona se podudarila sa socijalističkim razdobljem nakon Drugog svjetskog rata. Tada je industrijski rad, kao i svaka zaposlenost u državnom odnosno društvenom sektoru, bio statusno zaštićen i privilegiran, dok je pri-vatni sektor (seljaci i obrtnici) tretiran ostatkom »starog društva« koje socijalističkim razvojem treba prevladati16. To je ubrzalo transfer stanovništva iz poljoprivrede (pretežno privatne) u nepoljoprivre

PRED IZAZOVIMA Miko Tripalo BUDUΔNOSTI RAD U HRVATSKOJ: … · sezonski rad, zaposlenost u...

Documents

Transcript of PRED IZAZOVIMA Miko Tripalo BUDUΔNOSTI RAD U HRVATSKOJ: … · sezonski rad, zaposlenost u...