Podsvijesti

Nikola Vučetić

Nikola Vučetić

Podsvijesti

Lektorirao i priredioMario Trupinić

5

PredgovorZbirka pjesama Podsvijesti već svojim naslovom su-

gerira da korpus stihova koji je pred nama progovara iz unutrašnjosti umjetnika koji želi odrediti što dublji temelj čovjekove psihe, onoga što dolazi iz svijesti osobe koja ži-vot ne gleda kao slijed događaja koji su potrebni za nužno preživljavanje, već okolinu i pojave koje se u toj okolini događaju nastoji vrlo kontemplativno obuhvatiti kao po-vijest jednog mladog čovjeka. Ovu zbirku pjesama može-mo promatrati kao jedan dnevnik stihova gdje se pjesnik u većini napisanoga poistovjećuje s lirskim subjektom, od-nosno mnoge Vučetićeve pjesme možemo proglasiti auto-biografskima. Pri analizi naglasak se stavlja na tematsko – motivskoj razini stihova gdje Vučetić svaku temu nastoji podrobno razraditi, i to s velikim brojem motiva i simbola koje mogu izgledati kao puko iskazivanje impresija u že-lji da se izloži duhovna hrana jedne svijesti, ali pozornim čitanjem čitatelj može osjetiti da je riječ o predstavljanju jednog svijeta duboke intime i povratku unutrašnjem biću koje je željno spokoja i koje mora proći kroz splet život-nih događaja. Ti su događaji u zbirci izraženi različitim načinima – bilo da su prikazani eksplicitno ružnim načini-ma ili melankolično u stilu romantičarske tradicije, lirski subjekt svojim unutrašnjim bićem teži duševnoj ljepoti i nekomu idealu kojemu se nikada ne možemo približiti u potpunosti, ali to približavanje idealu toliko je snažno da i samoga čitatelja – recipijenta približava katarzi koja i jest rezultat djelovanja umjetnosti.

Melankoličnim rukopisom Vučetić nas približava ro-mantičarskoj želji za bijegom od realnosti koja je često surova i okrutna, a referiranjem na povijest i tradiciju sela

6

(Vrijeme i bršljani) daje primjere stila romantizma. S dru-ge strane ekspresionističkim izražavanjem iz sebe oslo-bađa svoju nemirnu unutrašnjost lirskim subjektom koji stalno progovara o vanjskoj stvarnosti života.

Čest je motiv nostalgije koji je snažno izražen u pje-smi Dida moj; koliko god pratili suvremene tijekove živo-ta, svatko od nas će zaviriti u svoje djetinjstvo i u njemu potražiti onaj životni temelj čijem je stvaranju sugerirala neka bliska osoba. Djed i baka osobe su koje po svojoj kronološkoj dobi svakako mogu biti izvor mudrosti, a tu mudrost prenose djetetu na toliko jednostavan, infantilan način da dijete tu mudrost upija tolikom snagom kako ne bi ni od vlastitih roditelja. Kroz nostalgiju na djeda i baku, čitamo mudrost koja se uvrstila u temelj odrastanja i na tome temelju osoba će odrasti i u formiranju osobnosti koristiti građu koja će uvijek osobu činiti otpornom na sve probleme jer će se sjećati one dragosti koja ga je u djetinjstvu obuzimala i koja će uvijek biti obrambeni štit okrutnosti odrastanja. Simbol bakinih očiju otkriva onu jednostavnost kojom se služio Cesarić, a koja je toliko kompleksna da pjesmi Dida moj daje najveću vrijednost; vrjedniju od forme pjesme koju će snažna tematika staviti u drugi plan.

Uzimajući u obzir autobiografske podatke Nikole Vu-četića i činjenicu da je zbirka napisana tijekom studiranja i da je najviše pjesama napisano u mjestu boravišta, mo-tivi odlaska i čežnje za rodnim krajem usko su povezani s onim motivima lirskoga subjekta Sergeja Jesenjina koji najveći dio svoje pjesničke građe posvećuje reminiscenci-ji na rodni kraj, svoje selo, odrastanje na selu, seoskoj idili i događajima koji se ne mogu doživjeti u gradu. Pjesma

7

Meandar govori o kavanskom životu o kojemu je pisao i Jesenjin te u koji se uklapao provodeći pijane noći u traže-nju vlastita identiteta. Stihovi od krčme do krčme… sme-žuraju se misli, u ovaj na tašte inspirirajući zrak referiraju se na Jesenjinovu Kavansku Moskvu i na bohemski način života kojemu se odaju mnogi umjetnici u traženju svoga identiteta i zbog revolta prema svakodnevnoj kolotečini.

Invokacija majke u pjesmi Kina danas djelomično pod-sjeća na motiv majke u Jesenjinovoj pjesmi Pismo majci iako ovdje Vučetić progovara i modernim jezikom kad spominje nebodere i glad te tjesteninu kao simbol najjed-nostavnije prehrane i tim simbolom otvara duboku egzi-stencijalnu problematiku. Ne čekaj zoru sinko i Ne čekaj zoru starice obraćanja su lirskog ja i lirskog ti kroz prizmu roditeljskog odnosa čiji intenzitet ljubavi nikada ne jenja-va, ma koliko god bio jak utjecaj odvojenosti i razilaže-nja u životnim pogledima. U pjesmi kobna luna riječ je o smrti mačića, a ti mačići otvaraju isti osjećaj zgražavanja i rastuživanja kao psići u Jesenjinovoj Kuji.

Lutanje, putovanje i kretanje, a sve kroz bohemske po-glede motivi su koji asociraju na velikoga Tina Ujevića, a dovoljno je navesti samo jednu Ujevićevu pjesmu koja to potvrđuje – Odlazak (Tamo da putujem, tamo da tugu-jem).

Vrlo je česta metaforika glazbe (interludij, requiem, Mjesečeva sonata), a čitanjem stihova koji asociraju na glazbu stvara se slika salonskoga života i sliku pjesnikova stvaranja koja je prožeta glazbenošću. Pomisao na glaz-bu uništava suhoparnost izražavanja i često je povezana s melodioznošću stiha, najbolje izražena u naslovu Kuda noć odlazi i koji je primjer upotrebe asonanci kojima se

8

postiže melodioznost (asonanca o,a).Spominjanje slikarskih imena kao primjerice Delacroix

dokazuje Vučetićevu ljubav prema slikarstvu, ali i ljubav za slikanjem i pravljenjem portreta (portret tebe). Spomi-nje vaze i suncokrete koji su bili nepresušna Van Goghova inspiracija, listopadska kiša – samo su neki motivi u koji-ma Vučetić bojom želi prikazati što ljepši osjećaj stvaranja i pokazati da je Vučetić pomalo i zavičajni pjesnik.

Nasuprot romantičarskom ugođaju, možemo zamijetiti i nihilističke stihove u pjesmi kula ničega koji prikazuju nemir, umor, bol i hladnoću u traženju kule kao konstruk-cije podsvijesti koja se u svima nama krije i koje smo mi više ili manje svjesni.

Vulkanskim temperamentom Nikola Vučetić opjeva-va ljubav i ta ljubav kao i samo ljubljenje pretočeni su u stihove koje grade skoro erotske slike, ali i istoj ljubavi prilazi i na platonistički način. Kod žene ne opisuje samo njen unutrašnji i vanjski izgled nego i glorificira njenu ma-gnetsku moć privlačenja kad kaže ljubeći tvoje usne, umi-re tisuće muškaraca.

Zavisnom rečenicom kada bih (pjesma Kada bih) ot-kriva čežnju i vapaj prema imaginarnoj ženi od koje ne očekuje odgovor, ali ona je njegova muza, izraz ljudske patnje i strasti. Neruda istraživanjem nemirne duše gradi slične slike koje često nemaju nikakav logički zaključak, ali isijavaju energiju prema ženskom spolu.

Nasuprot motivima majke, voljene žene i rodnoga kra-ja, u pjesmi alžirski cigani otvara se mitski svijet Cigana o kojemu Vučetić progovara, a to je svijet traganja, lutanja i temperamenta koji se veže na pomisao Cigana. Cigani pu-tuju, zveckanje, zlatnog posuđa, Ciganka pjeva pustinji

9

i putu stihovi su koji prikazuju cigansku sudbinu – patnju kao unutrašnji mrak, a crveni mjesec posebno oduzima dah jer je on kao kod F. G. Lorce znak i simbol nesreće, tajnovitosti i smrti. Putovanja, karavane, naranče i gitare (Španjolska karavana) motivi su istoga tematskoga kruga kao u alžirskim ciganima , ali oni nisu samo preuzimanje najboljih slika F. G. Lorce, već stvaranje sličnih slika u kojima pjesnik želi stvarima i pojavama iz svakodnevnog života dati osobine koje im nikada ne bismo nikada prido-dali.

jenny u beču najbolji je primjer sinteze motiva koje Vučetić primjenjuje u većini svojih pjesama; ljubav kao ideal, a ne kao neko životno postignuće, motivi odlaska, motivi urbane sredine (tramvaj, katedrala, diploma) i na-suprot urbanima motivi prirode (kiša, poljsko podrijetlo), a spominjući prirodu važno je uočiti vodu (kišilo je) . Pje-sma je i jedan od najboljih primjera modernoga pisanja bez poštivanja interpunkcija i metrike stiha, a ako analizi dodamo i motiv vode, pjesmu možemo povezati s jedno-stavnošću i svježinom poezije Jacquesa Preverta (Barba-ra).

Svaka pjesma ima jedinstven oblik i u tom obliku se očituje modernost pisanja, struktura je oslobođena tradi-cionalističke forme, nepoštivanje interpunkcije (u dijelu zbirke), neravnomjeran broj stihova i slogova nekonvenci-onalno su slanje neke estetske poruke. U nekim pjesmama je korištena i metrika i rima te se vidi da pjesnik poštuje i neke tradicionalne forme pisanja

Listajući zbirku, možemo uočiti i fotografije u pozadi-ni nekih pjesama koje su nastale kao pjesnikova impresija stvari i pojava koje se nalaze u našoj okolini, ali te su foto-

10

grafije usko povezane s pjesmama pa dijelu zbirke može-mo pripisati odličnu intermedijalnost, odnosno prepletanje kodova dviju umjetnosti, fotografije i književnosti, na jed-nom mediju – papiru. Kap u rijeci tiskana je na pozadini fotografije panorame Osijeka u kojem Vučetić studira i na kojoj je rijeka Drava, fotografija s kapljicama kiše u po-zadini pjesme Kiša, fotografija rascvjetanog polja ispod matrice teksta pjesme Sunčan dan, pogled kroz prozor ka-vane ispod pjesme Kada bih dodatno simbolizira čežnju, zamišljenost i traganje, crni pas ispod pjesme stray dog, obrisi groblja ispod teksta pjesme Dida moj… Uzimajući zbirku u ruke, analizu možemo primijeniti na naslovnici gdje rijeka ispod mosta simbolizira samu podsvijest i ta rijeka najavljuje da u zbirci nije riječ o plošnom predstav-ljanju tema već najavljuje transcendentalnost zbirke i vi-zualno nas uvodi u pjesnički svijet Nikole Vučetića koji je prepun lutanja, traženja identiteta, sreće, boli, ali taj svijet nije odraz utopije, već repertoar duše koja uživa u traga-nju nečega boljega, ljepšega, uživa u patnji koja donosi duhovne plodove.

Neka svaki čitatelj prosudi o ljepoti zbirke i nadam se da će zbirka imati odjek i naići na dobar prijam i među najzahtjevnijim čitateljstvom te da će ostaviti ugodan do-jam čitanja i da ćemo i sljedeću zbirku pjesama Nikole Vučetića dočekati s pozitivnim iskustvom koje će ostaviti ova zbirka.

Mario Trupinić

Osijek, Cernik, listopad 2008.

11

Mnemozina

vrijeme stvara krug naših životai kao traka automobilske tvornicepostajemo sve kompliciraniji (što je loše)

zidine duše sazivaju stražupredrasuda i pesimizmai ne vidimo više stvaridječjim naivnim, jednostavnim očima (što je loše)

gledaš me i ne razumiješšto to radim pišući ovoali ja ne marim stvarajući svijet u ovomesvojim pokušajima dječjeg pogledajer su oni posljednje dobro svijeta (što je spas)

12

Molitva čekanja

Posljednji tramvaj hodi,panteonu u kojem zelene oči borave,lucidno gledajući u noć i arhanđele –otpalog perja koji se statui erosa mole.

Vjetar odnosi crno perje na sve strane svijeta,dim duhana postaje tamjan,usamljena čaša njegova krvjer ljubav nas vodi u raj ili pakao.

Smiješno, zar ne?Samoća ti nagriza mrene,gubiš li nadu u eros?Postala si suviše prazna za takve vjere.

13

Dodir

Kupi mi mila papira,od pergamenta roznih ružinih latica,jer želim napisati pjesmu…

Bolestan sam večeras od kubanke,sauvingona i sjećanja…

Ni Chopin nije bolji,tapka mi očima u glazbenim čizmama,umirem zimama,u svojoj sobi…

14

Čežnja

Kakav je vjetar kod tebe?Udara li tako jako u zavjese,kao moje srce, mislima na tvoje..

Jesu li ti ruke hladne,stoji li i kod tebe načeto vino, tješeći usne?Stolice su kod mene kaotično raspoređene,zamišljene zbog tebe, gutajući uspomene..

Zadnje će otići za par dana,gotovo mi više ni ne nanosiš bol,još samo par sati, gotovo izliječenih rana..

15

Les Misérables

Blijedo me gledala očima bijelim,Imala je crni ruž toga dana,Gubio sam ju tako lako rukama suhim,U ponoć gdje smo padali do bezdana,A njene usne su samo gledale,Smiješkom njenim topile se moje vjeđe,Tiho i istinski moje ruke su željele,Ali mračno je te večeri, sijalo zviježđe…

A ja sam gledao kroz prozor,Sjećanja tražio u kapljicama kiše,Prazno svjetlo lampe gutalo me u svoj ponor,A suze i lokve nikako smijeh da zbriše!Zašto je zaborav tako dug?A moje srce tako žarko u transu?Kada se duše ne spajaju u vječni krug,A moja duša postaje mračnija, za nijansu…

16

Margaritas ante porcos

Hoćeš li i ti ostati neuzvraćena?Toliko toga ti moram rećiili pak tvoje uši ne čuju više,lagani ritam klavira?Zaspala si među trulim jabukama,u mojoj sobi…Zašto sam zrak?Činim da truneš,zbog čega nema kraja,samo mnoštva boli..U mašti me želiš,a ja u stvarnost zadirem,što li čini usta tako nijemima?Samo šuti, ne reci ništa…Ostala si još jedna u labirintu,u podsvijesti, magli i memli…

17

Pepeljare

Linije slova više nisu iste,one propadaju u pepeljare,zauvijek nestaju u pepelu nečiste..Operi pepeljaru draga,vrati ih na tren,da okusiš sanjarskih riječi slada,nestani bar večeras u tom snu,pođi sa mnom kroz sav život jada,ali prvo, operi pepeljare draga..

18

Dida moj

Bi li ih ti znao?bi li ih ti moj Dida,bolje razumio?Što bi mi ti sad rekao,jesu li bakine oči ovakogutale te,ili si bio kao ja,željan nje…Gubim se u njenim očima,jesi li i ti nekada,u bakinima?Druga vremena,drugih je gluposti mladost željna.Pričat ću ti na grobu,jednog ljetnog dana,kada dođem zapaliti svijećui ništa više ne bude kao nekada…

19

stray dog

crni pas je protrčao makadamom,u pola noći odnio život,otkinuo srce za srnom,dok je krvario, gledao je za mjesecom,pitao klavir poznaje li ljubavnu bol, život, kao što je tužno svirao mol… od suza na skamenjenom licu, jezikom je liznuo napola mrtvu skitnicu, pokušao joj vratiti dah, i lagano otišao umrijeti u mrak…

20

Španjolska karavana

vidio sam danas pred sobom stijene španjolskei dijete kako jede naranču sa snovima u sebi

kako je dalek horizont – prljavo jemore i milijun naranči plove njime

u bijeloj lađi stoji djevai pjeva requiem narančama

suludi snovi - jedna osoba i njena ludostuz dvije gitare, čaj i krišku naranče

21

Kavezi

kavezi – sobe sa i bez balkona,beduinski šatori, parkovi ili pak – kavezi…

sa svakim udarom zime, mračnim krilimadogađaju se načelai ako je ovdje noć, tamo je dan,ipak, toliko je usana suho…

na tvojim usnama,zarobljen gledajući za daljinama,ljubeći tvoje usne,umiru tisuće muškaraca,tisuću puta u bitci za usnama…

kavezi – iznad uličnih lampi, utješni vrtovi,tisuće muškaraca u njima kuju sedefe utjehe,s tmurnim satima i sva prokisla – noć bježi, i dok te ljubim,ljubim tebe?! I dok te grlim,grlim tebe?! I dok te volim,ti mene ne…

22

Kada bih…

Kada bih znao crtati,stigla bi ti slika, na njoj -portret moga radnog stola,izgrižene siluete, prazne…

Kada bih znao pisati,u pismu bi tintu zamijeniletvoje oči, a suze -moje ime…

Ne znam crtati,tvojim tijelom snenim rukama,kipa dugotrajnijeg od mjedi,tebi bih isklesao…

Ne znam pisati,ne plačeš na moj poziv,niti vapim u noć,iščekujući tvoj odgovor…

23

Snježna

Nasukali se oblaci na žalzubatog mjeseca,sove su me nemirno gledale navrhovima krošanja,moj prozor gleda prostranstvasnijega i pahulja,lice sjevera tvojeg blijedog tena,gotskih resa i linija..

Okrećem stranice pobijelom moru slova,nemir me umara,uspomenama sjevernih očiju,snježnog imena,ispisanog stranicama,mojih rječnika…

24

kula ničega

u svemiru u kojem nema prostora,u kuli koja nije nikada sagrađena,sjedi kralj sa žezlom,koji ne postoji…

njegove sobe su od hladnog mramora,bršljani obavijaju portrete njegovih uspomena,a zrak isparava njegovim uzdasima…

podanika nema, njegovu kulu nazivajukulom ničega, pokraj kule leži –srezani trup jablana…

nitko ne zna što je jablan ovdje tražioi zašto se srušen, umoren našao.kula ničega, postoji u nama,u podsvijesti svakog od nas, nesvjesno skrivena…

25

Vrijeme i bršljani

Bilo je to tih godina dida moj,pili smo kavu prije odlaska u šumu,bradvilj se ručno oštrio,išlo se u Vinkovce Ciganima iz Vojvodine,a danas sam bez tebe, brojim dane.

Bio si tako mršav, proja te nije dobropodigla u život, a palentamalo dohranila…, ambar se urušava,čardak je propao, a dorati plaču,znoje grube muke u crnu zemlju.

Išli smo u lov livadama i lenijama,danas palimo svijeće otišlima,postao si jedan od njih,daješ humus jablanima, što na groblju niču,ambarima..., čardacima…, doratima…

26

Babuška

Ne čekaj zoru sinko,ne gledaj čašu!

I ta tvoja crna, prljava marama u koju te ljubim,i te tvoje stare, plave oči,starice moja, plakat ću i Dunav, i Savu, i Dravu,a svakim danom sve više te gubim.

Opet je došlo proljeće ivrtovi tvoji mirišu do neba.

Ne čekaj zoru starice,ne gledaj kapiju staru,ne budi brigu i ne traži slike bolesna,s nadama po prašnjavom ormaru!

27

masline

curi mi svaka kap krvi niz rukunoćas vino ide slatko

pepeljasta mi je krv u tom zanosuu svakoj kapi milijun maslina jecapod suzom alkohola

ali samo noćasdok gledam lunu kako izlazi

28

Kobna luna

Smrt mladih mačića,dvoje ih je bilo bačeno,niz rijeku dok je vjetar pjevao…Kroz vrata na balkonu,noćas mi je mjesec provalio,ne bih li njihov krik naslutioi slovima kojima sada teče krv nevinih,mjesečev sjaj,vjetar i dalje plače,beskrajnom nebu, suzama jal…

29

Sinteza dvoje

Tvoj pogled noćas se ne mijenja,on se topi na mojimsjećanjima koja noćas ne spavaju.Slike su utonule u noć,tako pustu kao što je pusta samoća.Oči boje bijelog zlataviše ne sjaje, otkako suprognane iz moga sna..

30

Jesters dance

Kule babilonske, na livadi,crvenoj od makova, stoji plašt sa žezlom,nebo je bacilo prve suze na njegovu kabanicu,a njegove ruke otkinule dvoje mladih šimšira.

Latice su se sušile i jecale,vjetar ih je nosio po horizontu,u tami kabanice stvorio se smiješak,munje su zabljesnule savanu,kabanica odletjela za laticama,a mi goli plesali na kiši…

31

До свидания

Saslušao bi me rado,sam sam sebi više mrzak,stihovi su mi crni,a ne želim odu o tebi, rano..

“ …nisi ni prvi, nisi ni zadnji… ”…I ako jecam, u posjeti sam,jedno tvoje mjesto,smrtni udar nanosi mi krajnji…

Znam da ćeš me saslušati,ali ne želim,pušim, trpim, pišem i sjedim,a ništa, baš ništa ih ne čini tako bijelim…

32

Kada noć odlazi…

Sonata se kupala u interludijunoći i dana,zora je bila nadolazeći vokal,u glavi je nastala fuga tvoga imena.

Vlakovi su odlazili na sjever,nisam spavao,pratio sam zoru Mjesečevom sonatomi mrak je za vlakovima otputovao..

Punio sam pepeljare čikovima i nesanicom,iščekivao smrt noći,kroz tmurni nebeski pokrov,odlazili su oblaci na put, morajući poći…

Prestala je svirati Mjesečeva,lampe su završile nokturno i fantaziju,počelo je jutro i odjeknula Patetična,kajdanka je usnula u notama što ih samo dani kriju….

33

Delacroix

Da sam slikar, naslikao bih sjećanja,jagodicama bih dirao portret tebe,ako je to jedan od bezbolnijih načina,da sačuvam tebe, rane i sebe, ali jedino da sam slikar…

Sazdao bih platno dugotrajnije od bojagdje vrijeme ne bi igralo ulogu,gdje bi vječno bila moja,u zjenici akvarelnog zaklona,jedino da sam slikar…

Toliko ostaje iza savana, stepa, poljana i noći,pitanja vječita okoravaju,jesi spremna stajati za model Mademoisellei kada će ti posljednji tramvaj kročitiu ustajali grad pod crnom pastelom…?

Vaze i suncokreti ne mijenjajuveo prošlosti, nagrizen ljubičastim zvukovima Mademoiselle,oni samo sušom patetično oklijevaju duše,jadnim usamljenim bojama,slično pastelima, akvarelima i tuševima koji se suše…

Prelijevaš kosu po tijelu kao listopadska kiša grad,obaraš površinu istim jadom i jalomu lokve što rastu u slavu što se ne smije reći,naslikao bih mladenački portret koji stari,jedino kada bih se slikarom mogao zvati…

34

I vrijeme stoji

Tvoje oštre oči prodiru sablasno,moje žude kao bršljani za kišom,moje uši ćute ne bih li ti načuo ime,a moje se ruke tope,neprestanim pljuskovima želja…

Kupam se u labirintima i odsjajima očiju,a zatvorene želje kvase moje noge,zrak miriše tvojom nadobudnošću i kapljicama znoja,zarobljen stojim u amforama vina,ti piješ, polako, polako…

Polako, polako izgaraju čikovi u pepeljarama,lipanj oblake nosi nad isparivajućim tlom,luna je odšetala zorom, žarom svojim crvenim,amfore se ispijaju tvojom požudom,ispijaju polako, polako, vrijeme je odavno…stalo…

35

Maj

To pismo je djelo mojih ruku,mojih očiju, mojih misli…

Sjećaš li ih se?

Toneš u maglu pod suncem, balkone i vaze pune karanfila…

Sjećaš li se lijepoga mjeseca maja?

Opet je tu i krošnje žare kapi ljetne kiše,koje jecaju i ove godine, sparnim zadahom njegova petog sina…

Sjećaš li se mojih irisa i usana?

Ostali su kraj crkve i tvojega tijela,osmijeh mi stvaraš svojom pobožnošću…

Sjećaš li se kiše mila?

Ožarena među karanfilima,nesretna na terasama, ostala si s majem sama…

36

Goruće delte

Osjetio sam ti želju u očima,ništa više od vatre i trenutka,kovala si ih u kotlu nagona…

Ostavljala si čitave delte na mojim leđima,čitavi tokovi vrele krvi su mi kolali,ožareni tvojim noktima…

Sama među lutkama,u sobi sa sirovim željama,sjeti se širokih zjenica i pogleda…

37

jenny u beču

kišilo je lagano na tvoj nos jennytvoja haljina je lijepo stajalaparku i njegovim očimaparku i katedrali kraj schottenadijelile su se diplomezaklonio sam ti leđa sakoomod pamuka sazdanog snovima kraj schottenamilijun ptica pjeva kišia mi smo se rastajalii grubo si pobjegla u suzamajednog lijepog dana tramvajem si odnijelasvoju plavu kosu i poljsko podrijetloprostu dušu i diplomunazad u svijet gdje sam putovao čežnjamaza tobom još jedno vrijemekišilo je lagano na tvoj nos jennynismo smjeli podijeliti nešto na klupamanismo smjeli ostaviti tvoju kosumoje usne i taj parknismo smjeli uživati kišu i ljetnu sparinuslušati ptice i kovati sjećanjaslatke klupe pod lipama padale su u noćimateškim noćimatik nakon našeg rastankakišilo je lagano na tvoj nos jennyne znam bi li me prepoznala sadasjenčam li ponekad tvoje plave kosei slavensko podrijetlo

38

naš susret zabranjen sudbinomkapljicama kiše i klupamanedaleko od schottenaprvi i zadnji put si njime hodalaplave raspuštene kose sva u bojamas kapljicama na nosujennifer

39

Pljusak misli

U životu mi se čini -neki ljudi su ti suđeni,suđeno dolaze,suđeno se pojavljuju,suđeno odlaze u svrhu -da budeš nesretan.

Suđeni smo si,kao što je voda suđena kišii jak vjetar oluji.Dolaziš u moj mali svijet,uvijek kada zažmirim.

Ne tražim te, ali ti me uvijek nađeš,nađeš suđenost,u toj kiši, u toj vodii pitam se : “Zašto te je evolucija izmislila?”“Zašto sam ja tako udaljen od tebe?”jer ponovno se osjećam kao dijete,kada si ti u toj kiši mojih misli!

Raspuknut će mi se grudii ja sada samo želims tobom biti jedno.Moja čežnja se pretvara u bol.

40

Odsjaj

Što misle tvojiplavo obojani kapcikada zažmire?

Sjenča li se mjesecod glatki sloj šminkeili su to tvoje misli,isparavajući k nebu...

Zeleni se poljei tvoje oči sazrijevaju,tisućama žutih maslačaka..

41

Josefine

Napaljena igra u kutiji toplog dodira, pretvarajući se da su moji prsti noge, šetao sam stopalima beskonačnom plažom, toplog žutog pijeska..

Nitko ne zna zašto, čežnja otvara misli kada noć izlazi i ne željeti dodirnuti njene pupoljke uzaludno je opiranje toploj morskoj pjeni i hodu mojih stopala..

Hodajući sam kroz prošlost, ostavljam budalaste pjege po mojoj sobi, pjege po crnom velu mojih neželjenih sjećanja u znanju da sam jedan od mnogih pješaka i zavedenih putnika…

42

Pseta

Večeras mi je pjesma na duši,ne mogu zaspati.

Snježna noć teško prati sani oblaci bježe dalje,raspršuju u daljini,lutaju kao pseta u samotnoj zimskoj tišini.

Umorno bez sna, padaju bijele nevjestei umiru na zemlji, zasićenoj otiscima stopala.Jedno pseto još uvijek luta ulicama,iznemoglo i sneno,samo, hladno i ostavljeno.

43

Smrznuto

Katedrale od leda,s brodovima i lukovima hladnim,zamrznutim stropovima, ugaslim svijećama i oltarima,stoje sa svojim počecima, načelima i krajevima…

Katedrale od leda,u plavim i zelenim prozorima,ponekad otopljenim valovima topline,u čudne dane sretanja i nenamjernoga susreta…

Katedrale ohladnjelih sjećanja,gdje se led topi zbog nenamjernog i čudnog trenutka susreta,trenutka naviranja ostavljene prošlosti i topline,nekada voljenih uz gestu prešutjela pozdrava…

44

sanjar kobnoj luni želim kupiti licitarsko srce,hoće li me voditi po rubovima mekih oblakai pričati mi uspavanke protkanemekim resama njenog brašnastog traga?

reci luno,djevo lorcina, hoćeš li vitičemprese i klesati snove?odvedoše cigani mojega pierrota de lunaierea od mene!

moj sanjar strepi u noći,ostavljen sam, oko ustaprašnjavi trag brašnastog praha,prkosi noći...

45

alžirski cigani

cigani putuju alžirskom pustinjom,teški topot drvenih kotača,uznemiruje isparine vrućeg pijeska,a zveckanje zlatnog posuđa,tjera dan da bude kraći…

plavo je nebo,prostranstva se mute od isparina,njihovi kotači puštaju drvene zvukove,a kamenje gorko mršti lice,kada kotači bezobzirno pređu preko njega…

noć se spustila na žuta prostranstvai mjesec postaje crven,u znak njihovog beskrajnog puta,alge se suše na alžirskim obalama…

ciganka pjeva pustinji i putu,u grudi tamnoplavog odsjaja oaze,ona jeca za maramom, čije je crvenilo,zameo vjetar…

46

Vigor mortis

Pit ću svoje vino hladno,crno i hladno poput Hadovih usana,jer noćas me ponori sparnog pakla samoće guše od još usamljenije noći…Vjetar mi prevrće stranicu,ne želi da tako mlad mislim na tminu,makar nas ona sve na koncu snađe…I ovo svjetlo lampi, i ova noć tako pustai topla, plete moje oči u svoj tamni,monotoni sviter…U daljini tražim misli da ubiju dosadu,ali crnina mi i dalje kapljicama curiniz friško obojane zidove, a vino se hladi..Prijatelju, noćas ću svoje vino piti hladnojer mi je čelo sumorno…Svjetlo se u hodniku pali, a ja se molimda će netko sličan tebi pozvoniti na vrata,ali samo mi ugasla žarulja odgovara,grubim sjenama noći…

47

Meandar

Od krčme do krčme, kelnerice do kelnerice,smežuraju se misli u ovaj na tašte inspirirajući mrak…

Istina u ponor vuče svijetle kose i njegovisparavajući, ljetni zrak…

I moje misli su njegove, a njegova tama udobno govori: Što li?

U sumrak i zoru odgovaram: Svoje modre oči po krčmama proli…

48

Mačka

Bastet, ti moja Bastet,umiljato mi dođi i otresi ruku tu, barabi,neukroćenoj barabi osmjehni noć i reci –da ti mačak prede pred zorom i snu…

Ulična lampa, Bastet,i dalje će obasjavati tvoj kanal i polje,ali ti i dalje lizni krzno to,jer ni jedna Bastet nema slično krzno,niti tolikim ušima sluša bol…

Pred kućom ću zapaliti još jednui dragati te svu, ali ti Bastetpoliži si šapu, ne mari za tuđe problemei ne gledaj nju, jer na kraju,noć će svršiti, a moja pijana želja,okončat će snu…

49

Staklenik

Grubo se čuju tonovi u daljinu,još grublje odgovara daljina tišinom,moje riječi vraćaju se praznom jekomkoja prazni dušu poput plača violine.Djeca voze bicikle,djevojke jedu sladoled,studenti piju po terasama,stari sjede u parkovima, a ja?Plakati želim, no moje oči su kao i ove zatvorene sobe,skrivene i hladne…Budim dijete u sebi, lokvama skačem bos,molim strance slatkiš,cimeta ljubavi..

50

Sunčan dan

Odlazim danas starice,kroz snopove svjetla na drvenom podu,popet ću se i dodirnuti vrhove trešanjau našem malom, skromnom vrtu.

Bježat ću od ptica i njihovih kljunova i očiju,trčati k suncu i nestati,ali ne mari,počni u ljetnoj kuhinji pripremati ručak.

Danas ću otići,smijat ću se nemiru,poljubiti oblake i lijepi sunčan dan,za lagano umiranje.

51

kap u rijeci

moje ime nosi puno znamenaka sa sobommoja pojava je jedna od mnogihmoji koraci su jedni od tisuću mimoišlih

i moje znamenke puno ne značei moja pojava blijedi u kratkom vremenui moji koraci stare s mojom pojavom

ali moj život je valjda(zašto se to uopće pitam?)jedinstven

52

Kiša

Kada kiša padne,tisuću vrata dolazi na površinu,jedna od njih otvara sobutvojih osjećaja, zaboravljena kraljice kiše…

Kada kiša padne,tisuću sjećanja dolazi na površinu,par njih stvori se u tvojim očima,propadaju opet tvoje nade, zaboravljena kraljice kiše…

Kada kiša padne,želiš zaključati vrata sjećanjima,ali tvoji ključevi su slomljene suze u tvojim očima,maštaj i dalje o suncu, zaboravljena kraljice kiše..

53

Pijesak

Ljubav je, kao puno toga,kula od pijeska.Vrijeme je, kao štošta -ubojica krhkih stvari.Voda će rastaliti u sebi i najslađi šećer,a tvoje odluke će pokopati, ovo malo sebe,što ti mogu dati.

Srušiše nam dvorac mila!Carstvo bez dvorova i dragulja,palo je pod nevjerom i ljudima.Podijelili su nas osjećaji i daljina, na istok i zapad.

Sumoran i spokojan sjedim, u svađi s krajem, noći i zrikavcima, još uvijek vodeći bitku, što bi bilo i što bih bioda sam te uspio zadržati.Moje čežnje su sve grublje za podnijeti, noć sve dublja, zrikavci sve glasniji, a naš dvorac -svakom usamljeno provedenom noći,veća iluzija.

54

Danijela

Ljetno doba i u krčmama je zagušljivo,kreda se lako lijepi na štap,ne mogu pogoditi kuglu,jer sviraju tvoju pjesmu prečesto, Danijela…

Svaki moj udarac stvara mi gorki smiješak,kugla se odbija od margine,poput moje čaše na zveket nazdravljanja,jer tvoju pjesmu često sviraju, Danči…

Svjetla obasjavaju to zeleno, zeleno polje,mušice lijepo plešu valcer nad njimi koliko god puta zvečalo nad pjesmom,stezanje u grudima ostaje privatna, iskrena stvar…

Prijatelju, ne vidiš mi jad u očima,slutiš samo moje promašaje česte,ali kriva je kreda drugorazredna i vino,ali ipak, prečesto sviraju takve pjesme…

Razbij piramidu još jednom,neka kugle poteku Stiksom u grob,i udari jako, što jače možeš,probudi mi svijest i uši sjetne, pjesmama proklete…

55

Kina danas

Kraj Žutog mora, u sumrak su polja riže crvena,barke tonu u noć i dječak sjedi na plaži sam,kraj Žutog mora, susjedi zovu na večeru djecu svojui dječak ostaje smežurana čela okupan.

Majko, nema te već dvije godine,a s jedanaest je teško praviti tjesteninu sami nekada mi suze krenu,kad susjedi svoju djecu zovu u sumrak.

Kraj nebodera otac mete prašinui dječak će zbog toga u školu,ali nikoga osim sebe nema,sebe, tjestenine i mjesečine u žutom polju.

56

Memoare

U prelijepom mjesecu maju,volio sam jednom jednu ženu,ne puno starijui sada još uvijek, ne potpuno zaboravljenu.

Sjećanja često bježe dalje,do drugih ljudi koji prave slična iskustva,gube se kao voda kroz ribarske mreže,no neka ostaju,životnim pričama postaju čaršije i međe.

Možda zato što ti nitko prije nije napisao pjesmu,još uvijek ti je zalijepljen komad papira na zidu,a možda stoga što iz tvojih sjećanja tu je moje mjestona kojem ja iz tvoga života,počivam u miru.

57

Životni plašt

Neću umrijeti sam, sa mnom će umrijeti moja samoća.

Ona je poput sjene,samo što po noći ne nestaje,kada svjetlo ugasi se,ona se raspe po cijeloj mojoj posteljii osjećam se kao tropska ribautopljena u tople struje oceana,crnog oceana moje tople samoće.

Neću umrijeti sam, moj plašt će istrunuti.

Puno puta sam zbog nje plakao, nijekao ju, gledao u noć i pisao, koliko god sam ljubio, na koncu, jedino me je ona čekala, u tami prazne sobe - nikada prije mene nije zaspala.

Neću umrijeti sam, sa mnom će umrijeti ona.

Kada u podne raširim ruke, sjena mi oblikuje križ i ne znam koliko dugo traje to prijateljstvo i da li da se zgražam nad njim ili zbližim njemu. Pobjeći ne mogu, ona je uvijek tu i poći će sa mnom,kada moja duša poleti k nebu.

58

Ali

Da sam noć,poklonio bih ti zadnje kapi rose pred svitanje.

Da sam čaša,pila bi iz mene svoju krv pred šankom života.

Da sam zvuk,bila bi jedina orgulja svih drugih glazbala.

Da sam harem,bila bi jedina sultanova ljubav.

Da sam svemir,bila bi veliki prasak iz kojeg je potekao život.

No pošto je ali, riječ ispraznih želja,ostat ću u tebi samo otisak ptice u mekom snijegu...

59

Odleti ljubav

Dječak koji nikada nije želio odrasti,uz prah vile na svojim mislima,leti kroz kaljužu zvijezda u noći,na tvoj jastuk i ulazi ti u san.

Jutro trči k noći i donosi snove,briše maglu u prostranstvima besanai donosi ti čudan prizor,kojega gubiš pri buđenju kada ti je najbliži.

Dječaka koji nikada nije želio odrasti,dozivaš da doleti, ali ne možeš ga uhvatiti,i kao što mreža pušta vodu,budiš se u svijetu koji je pregrub,za jednu malu, djetinjastu i nesazrelu odu.

60

Vida pasada

Vraćam se na jug,kastanjete udaraju slavu toreadorima,amfore vina i srebrni mač,zaštitni su znak ovih slova…

I dok pobjeda ne bude svakidašnja,neće moje srce spavati,a ni tvoje grudi…

Topot konjanika nas odvodi duboko u prošlost nekad znanu, nekad maslinastu, u polje Andaluzije…

U prošlom životu sam bio taj,nitkov, koji je brao naranče i strepio pred tvojim ocem u nehaj, a znao i volio te kakva jesi…

Kojeg si roda?Roda sam od onih, koji umiru kada ljube…

61

Pirov poraz

Po vjetru morskoga zraka u drveću,osjetim da si u blizini.

Moje misli zrače radijus koji te dohvaća.

Sjeća moje tijelo na tvoječudne crte lica i uravnotežene oči.

Moji demoni i japijemo grimizno vino i sa samoćom slušamo vjetar,dok se svađamo koji dio tvojega tijela i osmijeha,ostavlja jači pečat žara u biblioteci mojih misli.

Prolazno, sve ljubavne bitke završavaju porazom,i baš zbog toga odlazim u euforiju i agoniju do kraja,jer najslađe borbe su one, čiji je ishod nemoguća romansa,ograničena vremenom.

Daljina ubija zvuk tvojih suza sve tiše,možda se u životu sretnemo opet,a možda nikad više.

62

Staklo

Naslikaj mi staklenu sobuu kojoj je moj život zatvoren,u kojoj je zadimljeno i lica dolazei odlaze nasmiješeno, kada uzmu,što trebaju.

Isprazna je to i iscrpljujuća nemam,kojoj moraš odvratiti osmijehom.Naslikaj mi dušu i šareno drvo,koje će polako rasti u mojoj sobi,usisati sav dim, a lica pretvoriti u cvjetove dobra.

Naslikaj i jedan pupoljak posvećen sebi,jer dim guši bez cvata,a ako mi uveneš ti,razbit ću sobu i ljude, i lica, i uništiti harmoniju u besmislici života bez ljubavi.

63

kapljica iz mnemozine

kada smrt pokuca na vrata,imat će boju tvojih očijui u tom trenutku,sjetit ću se svih trenutaka,vrijednih pažnje jednoga života...

sjetit ću se tebe,i možda će mi usamljenost govoriti tvoje ime,a možda ću to biti ja,nikad ne prežalio te...

kada budem sam i umirao,makar sada mlad,znam da ćeš mi doći u takvim trenutcimai uzeti mi noge,i izuti mi obuću,i pokleknut ću pred tobom,toliko voljenom...

64

Autobiografija

Rodio sam se 1986. godine, 17. lipnja, u Slavonskom Brodu. Ponosan sam na izdavanje svoje prve zbirke pjesa-ma koja je napisana tijekom studiranja njemačkoga jezika i njemačke književnosti u Osijeku.

Autobiografija treba dati neke osnovne podatke osobe koja se predstavlja, ali čovjek često ne zna tko je, odnosno može napisati svoj životni put, ali teško može na papir prenijeti svoju dušu i svoju unutrašnjost. Pisati sam po-čeo u 14. godini, no svjesno stvarati pjesme s formama, dubljom simbolikom, motivima i svime što pjesmi daje estetsku vrijednost, naučio sam tek na prvoj godini studija. Učlanio sam se u književni klub na fakultetu i u Udrugu pjesnika grada Osijeka. Ovu zbirku pjesama posvećujem dragim ženama koje su obilježile moj najljepši dio života te smatram da sam tu ljubav kroz svoje pjesme uistinu i potvrdio. S nazivom Podsvijesti pokušao sam kroz stihove opisati ljudsku psihologiju i prodrijeti u najdublju osob-nost ljudi koji su mi se učinili kao dobra, humana bića. Analizirao sam sebe i svoje čežnje i želje te ih tražio u dru-gima. Istina, ljudi su pomalo prozračna bića, koja se lako i očito čitaju, i sve to zbog jedne potrebe koja je svima nama svojevrsna, a to su želje. U svojoj podsvijesti tražio sam motive za ovu zbirku, tražio sam ih i u podsvijestima drugih ljudi i nadam se da sam svojim pisanjem to i uspio te da je ova zbirka dobar odabir materijala koji sam dugo vremena skupljao i da sam spomenutu podsvijest uspio preslikati na stranice ovoga djela. Komunikacija koju sam imao s tim osobama bila je jedan od poticaja pisanja ove zbirke, a smatram da s nekim bolnim pjesmama nosim

65

svoj križ. Sa svakom pjesmom koju napišem, doživim jed-nu vrstu duhovnog pročišćenja.

Svjesno pisanje pjesama započelo je na prvoj godi-ni studija gdje sam počeo čitati djela hrvatskih i stranih književnika. Književnici koji mi stvaraju najveći užitak čitanja jesu Neruda, Lorca, Jesenjin, Prevert, Cesarić… Poezija koju ovdje predstavljam čitatelju napisana je kao istinski doživljaj svijeta u kojem se nalazim. Ona je posve-ćena svim studentima, svim ženama, svim lakrdijašima i dobrim ljudima koji znaju kako proživjeti ovu slučajnost života i ne izgubiti se kao pojedinac u bezumlju ljudske gluposti.

Nikola Vučetić

Osijek, rujna 2008. godine

66

SadržajPredgovor ....................................................................... 5Mnemozina ....................................................................11 Molitva čekanja ............................................................ 12Dodir ............................................................................ 13 Pepeljare ....................................................................... 14Čežnja .......................................................................... 15 Les Misérables ............................................................. 16 Margaritas ante porcos ................................................. 17 Dida moj ....................................................................... 18Vrijeme i bršljani .......................................................... 19 Babuška ........................................................................ 20masline ......................................................................... 21 stray dog ....................................................................... 22Kobna luna ................................................................... 23 Sinteza dvoje ................................................................ 24Jesters dance ................................................................. 25Španjolska karavana ..................................................... 26До свидания ................................................................ 27Kada noć odlazi ............................................................ 28Delacroix ...................................................................... 29Kavezi .......................................................................... 30I vrijeme stoji ............................................................... 31Maj ............................................................................... 32Goruće delte ................................................................. 33

67

Kada bih... .................................................................... 34jenny u beču ................................................................. 35Pljusak misli ................................................................. 37Odsjaj ........................................................................... 38 Snježna ......................................................................... 39Josefine ......................................................................... 40Pseta ............................................................................. 41Smrznuto ...................................................................... 42kula ničega ................................................................... 43sanjar ............................................................................ 44alžirski cigani ............................................................... 45Vigor mortis ................................................................. 46Staklenik ...................................................................... 47Meandar ....................................................................... 48Mačka ........................................................................... 49Danijela ........................................................................ 50Sunčan dan ................................................................... 51Kina danas .................................................................... 52Memoare ...................................................................... 53Životni plašt ................................................................. 54kap u rijeci .................................................................... 55Ali ................................................................................ 56Odleti ljubav ................................................................. 57Vida pasada .................................................................. 58Kiša .............................................................................. 59

68

Pirov poraz ................................................................... 60Staklo ........................................................................... 61kapljica iz mnemozine .................................................. 62Pijesak .......................................................................... 63Autobiografija .............................................................. 64