Univerzitet u Bihaću

Pedagoški fakultet

Odsjek Bosanski jezik i književnost

Seminarski rad iz predmeta Svjetska književnost

TEMA: Tvrdica, Plaut

Profesor: Azra Verlašević Student: Almedina Mehić

Bihać, 2012. god.

SADRŽAJ

1. Uvod……………………………………………………………………. 3

2. Plaut……………………………………………………………………. 4

3. O Plautovim djelima…………………………………………………... 5

4. Plautova tvrdica……………………………………………………….. 7

5. Zaključak………………………………………………………………. 8

6. Literatura………………………………………………………………. 9

2

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je ,,Tvrdica“ Plaut. Unutar njega prikazat će se rad i djelovanje

pomenutoga autora, značaj dramskih dijala i njihova kompozicija kroz izabranu dramu.

,,Naziv drama ( prema grčkom drama, radnja) upotrebljava se kako za oznaku velike skupine

književnih djela odnosno književnog roda ( dramska književnost ili dramatika za razliku od

epike i lirike) tako i za oznaku jedne dramske vrste unutar dramske književnosti (drama se tad

razlikuje od tragedije i komedije).“

Iz definicije Milivoja Solara vidimo da je drama vrsta književnog roda, koja ima svoja djela,

pisce i dugu tradiciju, naime počeci drame vezuju se za daleku Antičku književnost.

,, Zajedničkim imenom drama nazivamo književne tekstove osobite vrste, takve tekstove koji su

izravno ili posredno namjenjeni izvedbi na pozornici.“ Iz ovoga vidimo glavnu razliku

između drame i ostalih književnih rodova.

Unutar drame, kao književnog roda, razlikujemo komediju, tragediju i dramu u užem smislu.

Svaka od navedenih vrsta ima svoja obilježija i karakteristike specifične samo njoj.

Definirat ćemo komediju, jer u njenim okvirima nalazimo i Plautovu ,,Tvrdicu“.

,, Komedija se, kao i tragedija, razvija iz pučkih obreda, na što upozorava i sam grčki naziv

komodia, nastao od komos, veseli ophod i ode-pjesma.“

U narednim stranicama rada koncentrirat ću se na rimsku komediju koja je nastala po uzoru

na antičku komediju.

3

2. Plaut

Plaut je rođen oko 254. pr. Kr. u gradu Sarsini u Umbriji, najvjerojatnije u prilično siromašnoj

obitelji. Najprije je radio kao radnik na pozornici u Rimu, a zatim je dosta putovao i trgovao,

ali u trgovini nije imao sreće. Kao siromašan vratio se u Rim i tu zarađivao za život radeći u

mlinu. Tu je napisao tri komedije koje je publika dobro primila, pa je, ohrabren tim uspjehom,

napustio mlin i potpuno se predao poeziji, na kojoj je radio sve do svoje smrti 184. p.n.e

Rimski pisac Aul Gelije iz 2. stoljeća poslije Krista prenosi nam sljedeći epitaf koji je

navodno bio postavljen na Plautovom grobu, ali koji ipak nije autentičan:

,,Otkad je Plauta odnijela smrt, komedija tužna

postade, scena je prazna, a Smijeh i Igra i Šala,

stihovi bezbrojni plakati stadoše svi k'o jedan.

Postquam est mortem aptus Plautus, Comoedia luget,

scaena est deserta, ac dein Risus Ludus Iocusque,

et numeri innumeri simul omnes conlacrimarunt.“

4

U antici je Plautu pripisivano oko 130 komedija, od kojih je čuveni rimski polihistor Marko

Terencije Varon u 1. stoljeću pr. Kr. kao autentične izdvojio 21 komediju, koje su zato skupno

nazvane fabulae Varonianae i od kojih nam se u potpunosti sačuvalo njih dvadeset a jedna

(Vidularia) samo fragmentarno.

5

3. O Plautovim djelima

Sve Plautove komedije obrađuju grčki život i običaje te, uz humoristično pretjerivanje, grčki

karakter. Plaut svoj uspjeh kod neobrazovane rimske publike duguje najviše svojoj slobodnoj

i živoj obradi grčkih izvornika, koje je po volji mijenjao, pojednostavljivao i kombinirao

(»kontaminirao«, tj. od dva grčka originala stvarao jednu latinsku preradu), uz unošenje

drugih elemenata čiji je cilj bio da se komadi dopadnu suvremenoj rimskoj publici.

Najćešći motivi u Plautovim komedijama su:motiv roba koji trči, lik roba u ulozi zabavljača

koji slobodno govori i drsko se ponaša (što je Plautova publika možda smatrala uobičajenim

kod Grka), lik odanog roba koji se brine za svoga gospodara (što je trebalo da izazove

odobravanje od robovlasnika prisutnih u publici), grube šale itd.

 Plaut je značajno uvećao muzičko-recitativni element, koji u nekim djelima činio i do dvije

trećine cijele komedije.

U većini komedija zaplet se gradi oko trikova nekog lukavog roba koji treba da svom mladom

i zaljubljenom gospodaru pomogne da osvoji srce neke djevojke, u čemu mu smetaju ili neki

suparnik ili djevojčin strogi otac.

Plautove komedije su gotovo jedini pisani trag govornog latinskog jezika iz toga doba.

Plautov jezik, iako je na granici standardnog književnog latinskog, izrazito je živ i elastičan,

vješto prilagođen svakom liku u komediji.

6

4. Plautova ,,Tvrdica“

Jedna od najpoznatijih i najčitanijih komedija rimske književnosti svakako je ,,Tvrdica“,

Plautvo djelo. Motiv tvrdice ili škrtaca razrađivan je dugo nakon Plauta, mnogi pisci su se

okušali u pisanju dijela na ovu temu i obićno su ta djela bila u obliku komedija. Tako npr.

imamo Molijerovu ,,Škrticu“ za koju se predpostavlja da je inspirisana Plautovom

komedijom. I na južnoslavenskim prostorima ovaj motiv je obrađen od strane najboljih

komediografa. U komediji ,,Skup“ Marina Držića vidimo motive posuđene od Plauta, a dokaz

za to nalazimo u samom prologu gdje autor navodi i ističe ugledanje na Plauta.

U djelu ,,Tvrdica“ obrađen je , na duhovit način, motiv škrtosti ali i prepredenosti jednoga

starca. Iz toga se razvija ostatak radnje. U 4 čina, koliko komedija sadrži, opisana je udaja

kčerke glavnoga lika i njegova stalna briga kako da sačuva i zaštiti svoj ćup sa blagom.

Komedija govori o starcu Euklionu koji čuva blago koje je našao u kućnom ognjištu; usprkos

tome on se svima predstavlja kao siromah. Euklion zbog svog novca i bolesne škrtosti žrtvuje

svoju kćer i želi je udati za Megadora, ali ona voli mladića Likonida (trudna je s njim).

Likonidov sluga Strobil krade Euklionu novac. Završetak komedije je izgubljen, ali u prologu

je navedeno da je sretan: Euklion dobiva novac, a Fedra Likonida. Osim što radnja govori o

karakteru škrtca, sama radnja je građena na nesporazumu i upravo taj nesporazum je ono štoje

najkomičnije u komediji.

Prvi čin: u prvom Činu se upoznajemo sa glavnim likom, Euklion-tvrdica, njegovom

služavkom- Stafila i vidimo sav strah i nepovjerljivost stare tvrdice da će njegovo blago neki

tat opljačkati.

Drugi čin: u drugom činu se upoznajemo sa novim likovima, na scenu ulaze Eunomija i

Megador, sestra koja brata savjetuje da je stasao za ženidbu. Megador govori kakao za ženu

želi susjedovu, Euklinovu, kčerku. Uz tešku muku i nagovore Megador nagovara starca da mu

kčerku da za ženu, njegov glavni uvjet je da se djevojka uda i da je ovaj primi bez miraza, na

šta on i pristaje.

Treči čin: u trečem činu teku pripreme za svadbu, Megador u tvrdicin dom šalje sluge, da bi

oni tamo sve o njegovom trošku uredili i pripremili, međutim stari škrtac vidi opasnost i u

7

tome, on napada sluge ali i smišlja mjesto gdje da premjesti svoje voljeno blago i tako bude

siguran da ga niko neće pronači.

U četvrtom činu jedan od vjernih sluga Megadoreva nečaka pronalazi sakriveno blago i uzima

ga. Kada to starac otkrije jako se ražalosti i krene u potragu za izgubljenim. Likonid koji je

obljubio tvrdičinu kćer i koja nosi njegov dijete, dobija starčevo blago i odluči da će ga

vlasniku vratiti ukoliko on slaže njegova ujaka Megadora i kćer za ženu da njemu. Starac po

svaku cijenu želi svoje blago nazad i pristaje na tu pogodbu.

Glavni likovi:

Euklion - škrt, opsjednut novcem i ne uživa u trošenju nego u gomilanju novca i neprekidno je

u strahu od krađe, zanemaruje kćer; grub je prema slugama, sumnjičav prema bližnjima.

Megador - star, ali bogat susjed, koji za ženu, iskreno i bez loših namjera, želi Euklionovu

kćer

Likonid - mladić zaljubljen u Euklionovu kćer, ali i ona u njega.

8

5. Zaključak

Plautove komedije doživjele su veliki uspjeh, njegove šale uvijek su originalne i uspjele,

nikada nisu dosadne i nezanimljive. Vjerovatno je baš to odredilo njegov visok položaj u

svijetu komediografa. Plautove komedije bile su jako cijenjene u doba kasne Rimske

Republike i ranog Carstva. Jedini problem je predstavljalo to što je jezik suviše arhaičan, to je

umanjilo čitanost njegovih djela. Plaut je ponovo ,,otkriven“ i prilazi mu se sa velikim

interesovanjem u doba renesanse, kada njegova djela postaju uzorom tadašnjih velikih

pjesnika, jedan od najznačajnijih svakako je i Šekspir, kojem je Plaut poslužio kao uzor za

pisanje njegovih komedija. Na osnovu svega može se zaključiti da su Plautova djela velika

umjeća, da su bila popularna i čitana u njegovo doba, ali i danas, što upučuje na svevremenske

motive koji čine njegova djela. Motiv škrtice je bio aktuelan tada ali njegova popularnost nije

vremenom opadala, razrađivana je kroz djela raznih pisaca, sa raznih područija, u raznim

oblicima i formama. Predpostavljam da će se na ove motive obazirati i budući stvaraoci i da

će im uzori biti začetnici i prvi koji su ismijali, kroz svoja djela, ovu čovjekovu osobinu.

9

6. Literatura

Plaut, Tvrica, Bh most, Sarajevo, 2002.g

Solar, Milivoj, Teorija književnosti XIX. izdanje, Školska knjiga, Zagreb,2001.g

http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=plaut

%20tvrdica&source=web&cd=3&cad=rja&ved=0CDcQFjAC&url=http%3A%2F

%2Fkomedijabyplaut.blogger.ba

%2F&ei=bvzZUN6_FoXYtAayooGQDA&usg=AFQjCNFg4HoQPyruyNbJA68221yZHt

jK8A

10