Radoslav Dodig PODRIJETLO TOPONIMA KOERIN irokobrijeko naselje KOERIN meu jezikoslovcima izazvalo je pozornost, kako zbog rijetka imenskoga oblika tako i zbog spomena na Koerinskoj ploi poetkom 15. stoljea. Koliko znam, prvi je o podrijetlu njegova naziva pisao Jefto Dedijer 1909.,1 rekavi samo da je Koerin "romansko ime". Dominik Mandi iznio je pretpostavku da je naziv Koerin postao od "Collis Cereris" (Cererin brijeg), jer se tamo tovala boica Cerera.2 Marko Vego, koji se bavio kultnim hercegovakim toponimima, odbacio je s pravom Mandievo egzotino tumaenje,3 ali sam nije ulazio u etimoloku ralambu. Od mjesnih istraivaa toponimom Koerin pozabavio se Ante Kraljevi 1990. u zborniku "Krni zaviaj",4 te Drago Mikuli u nedavno objelodanjenoj knjizi o Koerinu.5 Meutim, najiscrpnije i dotad najuvjerljivije tumaenje naziva Koerin dao je Mate imundi 1988. u asopisu "Most".6 Miljenja sam da vrijedi jo jednom izloiti podrijetlo toponima Koerin iz vie poredbenih gledita. Kao to je poznato, naselje Koerin staro je, a njegov prvi pisani spomen zbio se prije 600 godina, na natpisu Vignja Miloevia, koji je ponovo zablistao nakon vaenja iz zida upnoga ureda. Nadgrobni natpis, tradicionalno zvan Koerinska ploa, opisan je u arheolokoj literaturi.7 Koerin se potom spominje u spisima Dubrovakoga arhiva8 i u turskim defterima u 15. st., prvo kao pusto selo, a zatim kao maleno naselje sa sedam kua. 9 Otada tee njegov razvoj, o emu govori popis katolikoga puanstva u Bosni i Hercegovini iz 1743., kada Koerin ima oko 200 itelja,10 priblino koliko i 1768.11 Godine 1971. Koerin1 J. Dedijer, Hercegovina, SEZ, k. XII, Naselja srpskih zemalja, SKA, Beograd, 1909., pretisak V. Maslea, Sarajevo, 1990., 75. 2 D. Mandi, Bosna i Hercegovina, sv. I., Hrvatski povijesni institut, Chicago, 1960., 130. 3 M. Vego, Kultna mjesta u topografiji stare Hercegovine u srednjem vijeku, Starine JAZU, k. 57., Zagreb, 1978., 97. 4 A. Kraljevi, O nazivu mjesta Koerin, Krni zaviaj, 23, Humac, 1990., 52.54. 5 D. Mikuli, Prilog razmiljanju o podrijetlu imena Koerin, Koerin kroz stoljea, Autorska naklada, Koerin, 2004., 15. 18. 6 M. imundi, Slavenski ekonimi Koer, Koerin, Koerinovo i sl., Most, 71. 72., Mostar, 1988., 85. 87. 7 M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, Glasnik Zemaljskoga muzeja, Arheologija, nova serija, sv. XV-XVI, Srajevo, 1961., 261; M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, sv. I., 1962.,12.13.; B. Rupi, Nadgrobni spomenik Vignja Miloevia na Koerinu, Krni zaviaj, 8, Drinovci, 1975., 7. 13. 8 A. Kraljevi, o. c., 52. 9 A. S. Alii, Litica pod turskom vlau u 15. i 16. stoljeu, Glasnik Zemaljskoga muzeja, sv. Etnologija, XXIV/XXV, Sarajevo, 1970., 101. 10 D. Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Institutum Croaticum historicum, Chicago-Roma, 1962., 127; M. Nosi, M. Vidini, Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena 1, Hrvatsko filoloko drutvo, Rijeka, 1999., 76. 11 M. Nosi, M. Vidini, Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena 2, Hrvatsko filoloko drutvo, Rijeka, 2000., 28.

2 je imao 2.536 itelja,12 a 1981. 2.324.13 Vratimo se podrijetlu naziva Koerin. Pojedini istraivai pokuali su prvo razrijeiti toponim erin, povezujui ga valjda s Koerinom, s objanjenjem da je u erinu rije "o mjestu koje je vodoplavno i gdje rastu biljke pogodne za sjeu i pleter".14 Na tu su zamisao doli povezujui naziv erin s natuknicom "erjen" u Skokovu Etimologijskom rjeniku,15 s ikavskim oblikom "erin", to ponegdje znai "vrata ispletena od prua", ili pak da Koerin jednostavno znai "mjesto kod erina". 16 Tvrdilo se takoer da je od sloenice KOERINA nastao dananji toponim KOERIN.17 Kad smo kod toponima erin, tridesetak km jugozapadno od Koerina, recimo da se rije erin javlja u hrvatskome kao erjen, erjan, eranj i eren,18 ruskome eren,19 slovenskome eren20 i ekome een.21 Indoeuropski korijen je *ker()-, u znaenju gorjeti.22 Osim ograde ili ulaza od prua, moe znaiti i ognjite. S njim se mogu povezati junoslavenski mikrotoponimi erjan (Dubrovnik), erenec (Ptuj) i erinka (ibenik).23 M. imundi u svojemu lanku krenuo je od injenice da se radi o toponimu sa slavenskom osnovom. Utvrdio je da, uz hercegovaki Koerin, u okolici Sarajeva postoji selo Koarin.24 Ipak, pomnjivim uvidom u korpus relevantnih zemljopisnih i jezikoslovnih izvora na junoslavenskom prostoru, frekvencija onima s osnovom KO- je sljedea: - Koarim, Koarim Mahala, Viegrad, - Koarim, brdo, Konjic, - Koarin, brdo, Kladanj, - Koani, Koanska Reka, Koanski dol, Koanski Rid, Koani tip, Makedonija, - Koane, Ni, - Koane, Koansko polje, Niki, - Koanik, Kriva Palanka,12 Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Republika Hrvatska, Dravni zavod za statistiku. Zagreb, 1995., 238. 13 Nacionalni sastav stanovnitva SFRJ po naseljima i optinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1991., 85. 14 A. Kraljevi, o. c., 54. 15 P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, sv. I, Zagreb, 1971., 311. 16 Mikuli, o. c., 16. 17 A. Kraljevi, o. c., 54. 18 Skok, o. c., 310.311; Miklosich, F. Etymologisches Woerterbuch der slavischen Sprachen, pretisak Philo Press, Amsterdam, 1970., 33; M. Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, SO-e itluk, itluk, 1981., 107. 19 M. Vasmer, Wrterbuch der russischen Gewssernamen, II. Band, -K, Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1963., 340. 20 F. Bezlaj, Etimoloki slovar slovenskega jezika, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, T. II., Ljubljana, 1982., 52. 21 V. Machek, Etymologick slovnk jazyka eskho, eskoslovenska Akademia vd, Praha, 1971., 100. 22 J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wrterbuch, Francke, Bern, I (1959), 571. 572. 23 Yugoslavia, Index Gazetteer, Showing Place-names on 1:100,000 Map Series, Vol. III, J & K, Survey Directorate, General headquarters, Middle East, Cairo, 1944., 14, 93, 125. 126. (dalje: Gazetteer). 24 M. imundi, o. c., 85.

3 - Koanska, Kratovo, - Koanski Potok, Parain.25 Istina, u bugarskom, poljskom i ruskom jezinom korpusu imundi je naveo opiran popis onima s osnovom Ko-: U Bugarskoj Koerinovo, u Rusiji Koerina, Koerevo, Koarina i dr., u Poljskoj Kocierz, Koczyrz i dr.26 Na prvi pogled privlano je s naim Koerinom povezati bugarsko naselje Koerinovo (2.695 dua) u blizini Blagoevgrada,27 ili selo Koerinovo u Rusiji, Arhangelskaja oblast.28 U Rusiji postoji vie rijeka i potoka slina naziva, primjerice: Koera, Koerova, Koerin Jar u okrugu Kusrk.29 Meutim, nedostaju podaci o njihovu podrijetlu. U svim spomenutim toponimima imundi prepoznaje osnovu ko- i sufikse er i in. Oblik KOER slian je imenici KOAK, tor za ovce, ograeni prostor u tali, emu je sinonim u hrvatskome KOTAC, staja ili obor za domae ivotinje.30 U bugarskom jeziku postoji rije KOER, sa znaenjem "ograeno mjesto u oboru".31 Osnova rijei je u indoeuropskome *kot-, krletka, neto pleteno.32 Hrvatski jezikoslovac i onomastiar Petar Skok pisao je o osnovama na kot- (za koju vee kotac, koak, kotar i Kotor Varo), iji je korijen vidio u indoeuropskome *qet-/*qot-.33 Oblik KOTEC postoji i u slovenskom jeziku u znaenju "krletka, gajba",34 te u ekome.35 Meutim, u slovenskom jeziku postoji i izraz "koa kmeka hia" (odakle toponimi Koer i Koan), ija je osnova kntja, to je u hrvatskom imenica kua.36 Nadalje, M. imundi od osnove ko- u Makedoniji navodi ekonime: Koani, Koita, Koanski dol i druge.37 Mislim da u tom nabrajanju nije bio pozoran, kada je sve obuhvatio jednom osnovom. Uzmimo za primjer poznati toponim Koani. Bugarski etimolozi povezuju ga s imenicom "koan", stabljika zelja ili klip

25Gazetteer, 199. 26 M. imundi, o. c., 86. 27 http://bulgariaplan.energyprojects.net/links/municipalities_b.htm (11. 6. 2006.). 28 http://postindex.otrok.ru/29/23.html (11. 6. 2006.). 29 Vasmer, M., Etimologieskij slovar ruskogo jazika, T. IV, red. O. Trubaev, Azbuka, Sankt-Peterburg, 1996., IV, 340. 30 M. imundi, o. c., 86. 31 Balgarski etimologien renik, red. V. Georgiev, Balgarska akademija na naukite, T. II, Sofia, 1979., 688. 32 L. c., 688. 33 Skok, o. c. T. II., 1972., 168. 34 F. Bezlaj, Etimoloki slovar slovenskega jezika, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, T. II., Ljubljana, 1982., 52. 35 Machek, o. c., 283. 36 Bezlaj, o. c. 52. 37 imundi, o. c. 87.

4 kukuruza,38, koju rije poznaju hrvatski i srpski rjenici,39 kao i slovenski.40 Drugi pak makedonski jezikoslovci smatraju da je etimologija toponima Koani donekle nejasna.41 Tako J. Zaimov Koane dovodi u svezu s imenicom "koara", a M. Fasmer s "koan", stabljika.42 O. Ivanova pak smatra da su Koani u svezi s pridjevskim izrazom "koen", od kok + n, zrno, sjeme, ito.43 U makedonskom toponimijskom sustavu osnova ko- moe imati tri izvora: a) Tip Koanski dol u svezi je s koina, svinjac,44 b) Koev dol od imena Kosta/Konstantin,45 a Koita od ko, ovan,46 to poznaju i Bugari od turcizma ko, ovan..47 Dakle, toponim Koerin iroko je povezan s primjerima iz drugih slavenskih jezika. Smatram, ipak, najvjerojatnijim njegovu osnovu povezati s indoeuropskom *kot-, krletka, pletivo od prua, od glagola *qet-/*qot-, plesti. Na osnovu kot- vezao se sufiks er, prisutan u bosanskohercegovakoj toponimiji, primjerice: M. i V. Guber (Livno), Bier (Kakanj), Kolimer (Tuzla),48 te u zavrnu obliku sufiks in, kao u: Gubin (Livno), ubin (Srebrenica), Tarin (Hadii), Cvilin (Foa), Krnjin (Tomislavgrad), erin (itluk), Dobroin (G. Vakuf), Batin (Posuje), Cazin, Kozin (Sanski Most), odnosno zavretak -erin u uberin (Nevesinje),49 Severin (Bjelovar), Severin na Kupi i Sjeverin (Priboj).50 Koerin bi, dakle, bio panslavenski stoarski izraz, mjesto gdje se nalaze koaci ili staje, odnosno tale. Dokazuju to mnogi mikrotoponimi u Hercegovini i u Dalmaciji, gdje se esto uz vlasnikovo ime, nalazi izraz "tale". Primjerice, Pleaeve tale u sreditu Vida kod Metkovia. S a e t a k Naselje Koerin (Opina iroki Brijeg) privukao je jezikoslovce, koji su pokuali odgonetnuti podrijetlo njegova znaenja. O tome su pisali J. Dedijer, M. Vego, D. Mandi, A. Kraljevi, a posebice M. imundi. Upravo je imundi naznaio kako se u toponimu38 Balgarski renik, o .c., 686. 39 Skok, o. c., T. I., 373; Miklosich, F., o. c., 122; Fasmer, M., o. c., T. II, 356; Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika, Institut za srpskohrvatski jezik SANU, Beograd, k. 10., 1978., 349.350; Hrvatski enciklopedijski rjenik, Ani i dr., Novi Liber, Zagreb, 2002., 585; Osmojezini enciklopedijski rjenik, 2, Leksikografski zavod "Miroslav Krlea" Zagreb, ur. T. Ladan, Zagreb, 1995., 676; Renik srpskohrvatskog knjievnog jezika, Matica srpska, Matica hrvatska, k. III, Novi Sad Zagreb, 1969., 20; M. Stani, Uskoki renik, k. I, Nauna knjiga Beograd, 1990., 382. 40 Bezlaj, o. c., 51. 41 O. Ivanova, Mesnite iminja na oblasta po slivot na Bregalnica, Makedonska akademija na naukite, posebna izdanja, k. 13., Skopje, 1982., 83. 42 Ivanova, o. c., 83. 43 Ivanova, o. c. 83, 182. 44 V. Pjanka, Toponomastikata na Ohridsko-Prespanskiot bazen, Institut za makedonski jazik, Skopje, 1970., 179. 45 Pjanka, o. c., 211. 46 Pjanka, o. c., 177. 47 Balgarski renik, o. c. 685. 48 M. Nosi, Bosansko-hercegovaka ekonimija 1, HFD, Rijeka, 1996., 280. 49M. Nosi, Bosansko-hercegovaka ekonimija 1, HFD, Rijeka, 1996., 273. 50 Imenik naseljenih mesta u SFRJ, Slubeni list SFRJ, Beograd, 1985.,304.- 306.

5 Koerin krije stara sveslavenska osnova KO-, koja je iroko rasprostranjena u junoslavenskim jezicima, te u poljskome i ruskome jeziku. Ipak, treba biti oprezan, jer se radi o vieznanim osnovama. Najvjerojatnijim se ini miljenje da je osnova KO- iz indoeuropske KOT- (od ega je kotac i kotar), a ona pak iz glagola *qet-/*qot-, u znaenju plesti. Osnova KO- nazamjetnija je u izrazima koak, tor za domae ivotinje, koina, obor za svinje, te u koan/koanj, stabljika kupusa, duhana ili kukuruza. U ekonimu Koerin, uz osnovu Ko-, moemo prepoznati i sufikse er i in, koje su estotni u junoslavenskoj toponimiji. Koerin bi, prema tome, bilo mjesto gdje su se nalazili koaci, torovi ili pak tale.