Ninja VB 15 - Derek Finegan - Sablast Iz Močvare

74
Ninja Vanredni Broj 15

description

Ninja VB 15

Transcript of Ninja VB 15 - Derek Finegan - Sablast Iz Močvare

  • Ninja Vanredni Broj 15

  • U polju je tiho.

    Leti leptir.

    Leptir je zaspao...

    Haiku, stih roen iz uma i ruke neumrlog japanskog pesnika Ho Sina raao je nove sli-

    ke pred sklopljenom oima oveka koji je kao kamena statua sedeo u gotovo praznoj pro-

    storiji glatkog poda. Gole grudi jedva primetno su mu se pomicale pokazujui da ipak die;

    vlaan vazduh sa okeana pomerao je zavesu otvorenog prozora, ali to nije smetalo telu

    naviknutom da neprestano kontrolie svoj odnos sa okolinom.

    Prevario bi se onaj ko bi pomislio da je ovek u dubokom transu, da mu se moe

    neopaeno prii; jedan deo njegove podsvesiti neprestano je bdeo, brzinom misli

    analizirajui svaku senzaciju koja je stizala iz spoljnog sveta. Nijedan pokret zavese, nijedan

    um bunog grada nije promicao tom paljivom straaru, ali to, opet, nijednog trenutka nije

    naruilo duboku koncentraciju s kojom je mozak radio napajajui se slikama i zvukovima

    izvuenim iz dubine memorije...

    ...Haiku govorio je sensei Tanaka zagledan u pergament u svojiim rukama haiku

    se jednostavno ne moe prevesti na tvoj jezik, Lesli. Niti na bilo koji drugi jezik sveta.

    Uitelju. . . osmelio se mladi. Ali ja. . . ja vidim ono to je Ho Sin video.

    ..

    Ti samo misli da to vidi. iroko polje koje drema na podnevnom suncu.

    Leptira koji leno prelee sa cveta na cvet. I kako taj leptir najzad i sam pada u dubok, miran

    san. Te slike, jedna za drugom, u loginom nizu, odgovaraju tvom shvatanju i nainu

    posmatranja prirode. Ho Sin je to video drukije, veruj mi, uzbuen onim to ta slika zapravo

    nije pokazivala. Ne radi se samo o stotinama godina koje su prole otkako je taj stih nastao;

    Ho Sin je sve to video kao jednu celinu, trenutak otrgnut iz mnogo vee celine venosti u

    kojoj smo polje, leptir, on, ti i ja samo sitni delovi neeg to ne poznaje vreme... Pogledaj

    ovo!

    Mladi je gotovo pobono prihvatio pergament ija se boja udno slagala sa bojom

    smeurane koe starevih ruku. Vesti, naizgled nemarni potezi kiicom pre mnogo stotina

    godina ostavili su neunitivi trag od crnog tua.

    Ne gleda ga dobro, Lesli...

    Da li je to u glasu senseija zaigrao smeh? Bila bi to zaista retka prilika.

    Zato?

    Nisi sklopio oi...

    Potezi kiicom ostali su i pred zatvorenim oima, ali je iznenada svaki hijeroglif tradi-

    cionalne japanske azbuke imao novo znaenje, a njihovo jedinstvo davalo je novu sliku, pot-

    puniju od varljivog utiska koji je odavalo svakodnevno tumaenje natpisa.

    Mladi je otvorio oi.

    Shvatio sam, uitelju ree tiho.

    ta?

    Pesnik nije govorio o onome to je zaista video u polju. Bila je to slika iz njego-

    ve due, stanje u kojem se u jednom trenutku sam naao...

    Ponovo tih, utav smeh naizgled krhkog starca.

    Blizu si istine, Lesli. Pesnik se stopio sa svetom oko sebe, traei u njemu ono

    to e najbolje odslikati njegovo raspoloenje. To je upravo ono to elim da i ti postigne...

    Ne, ne da razvije vetinu haiku stihova, bilo bi to zaista previe. elim samo jedno: da

    oseti kako je sve oko tebe jedna celina i da svom telu dopusti da se u nju ulije. Mora

  • sluati svoje telo, Lesli: ono e ti rei ta se dogaa u blizini mnogo pre nego to to otkrije

    ulima na koja si do sada bio naviknut da se oslanja.

    Haragei? tiho je upitao mladi.

    Da. Haragei. Videe, no e ti rei da se kraj tebe nalazi oruje u ruci oveka

    spremnog da ubije; svaki predmet u tami koji bi mogao postati opasan po tebe slae u prostor

    signale koje telom moe osetiti, a razumom protumaiti, Lesli. Zato? Zato to e no, tvoje

    telo, oruje u tuoj ruci, biti jedna celina, a ne prosti zbir elemenata pred borbu koja svakog

    trenutka moe poeti... Ako zaista eli da postane nina, to je prvo i najvanije to

    mora nauiti. Oruje, samo po sebi, nije opasno, opasan je ovek koji ga dri u ruci i

    rukovanje svim vrstama oruja bie i najlaki deo tvoje obuke. ..

    ovek po imenu Lesli Eldirid otvori oi, ispunjavajui plua vlanim vazduhom koji

    je donosio slani ukus okeana. Podigao se na noge jednim hitrim i lakim pokretom u kojem

    nije bilo nieg nepotrebnog. Kao dobro uhodana maina njegovo telo munjevito je reagovalo

    na zahteve mozga, skraujui na stote dolove sekunde ono na to obini ljudi troe itave

    desetine.

    Istina, njegovo telo i jeste bilo maina...

    Maina za ubijanje.

    Maina za ubijanje izgraena i uhodana u najboljoj tradiciji stoleima stare vetine

    ninucu, sada stavljene u slubu oveka koji je iznad svega drugog voleo pravdu.

    Pokreti tela postajali su sve bri, u ritualu iji je cilj bilo angaovanje svakog njegovog

    miia, svake tetive napete do krajnjih granica ljudskih mogunosti. Podsealo je to na ples,

    sa sve brim pokretima koji su se neosetno prelivali jedan u drugi brzinom koju ljudsko oko

    vie nije moglo da prati.

    Kao tigar spreman za napad, on iznenada zastade. Sklopljenih oiju upijao je umove

    iz okoline, doputajui konano svojim miiima da se opuste.

    Da. Neko je bio pred njegovim vratima.

    Neujno, kao maka, nina u nekoliko dugih koraka pree prostor do vrata. Zastao je

    pred njima u trenutku kada je odjeknuo prigueni zvuk zvona.

    I to je potvrivalo ono to je govorio haragei. Opasnost sebe nikada ne najavljuje na

    tako buan nain.. .

    Sem toga, zvuk urnih koraka, sam nain na koji je zvono pritisnuto, kratko i nervo-

    zno, odavao je jo neto. Pred njegovim vratima nalazila se ena.

    On sa iviluka dohvati svileni kimono i navue ga. Otvorio je vrata kada je zvono

    zazvonilo po drugi put, sada ve neto due, nestrpljivije.

    Oh! ena se trgla, iznenaena njegovom pojavom. To nije, meutim trajalo

    dugo. Mister Eldrid?

    Da. Ja sam Eldrid. A vi ste Ceril Skarf, zar ne?

    Nije mogao da prikrije divljenje u svom pogledu. Istina, ovo lice ve je viao na fo-

    tografijama, ali malo boje i papira nisu mogli doarati od uzbuenja zarumenele obraze i

    blistave oi, jo manje pokrete njenog vrstog, bujnog tela savrenih proporcija. Nije bila

    mlada, ali bi to smeo rei samo onaj koji je znao godinu njenog roenja. Kao to je to znao

    nina...

    Ceril Bejsingstok ispravi ga ona samouverenim tonom svetske ene. Zadr-

    ala sam prezime svog poslednjeg mua, mister Eldrid u njenom dranju sada se jedva

    nasluivalo uzbuenje od pre nekoliko trenutaka i bila je ponovo savrena dama iz dobre

    porodice koja bezbrino nosi svoju odeu nabavljenu u najskupljim buticima Rima ili Pariza.

    ta mogu da uinim za vas, gospoo Bejsingstok?

  • Neete mi najpre dozvoliti da uem? osmeh koji je njeno svee lice uinio

    jo mlaim. Lesliju, meutim, nije promakao iskusni pogled kojim je procenila vrste linije

    njegovog snanog tela pod kimonom.

    Oprostite ree on povlaei se da je propusti. Znam da je trebalo odmah

    da vas pozovem, ali sam zbog neeg stekao utisak da vam se uri...

    Zaista? ona se malo iznenaeno osvrtala po prostranoj dnevnoj sobi ureenoj

    u klasinom japanskom stilu.

    Ovaj.. . kod vas se sedi na podu?

    Ponekad Lesli odgurnu laka vrata koja skliznue u stranu. Iza njih nalazila se

    mala soba oveka sa Zapada: veliki pisai sto, telefon, kalendar na zidu, klub garnitura i bife

    za posetioce. Ali verujem da e vam ovde ipak biti ugodnije. Pie?

    Hvala klimnu ona glavom, graciozno ispruajui svoje duge noge poto je

    sela. Nije u tom pokretu bilo svesne potrebe da izazove divljenje mukarca pred sobom;

    Ceril Bejsingstok, nekada Ceril Skarf, bila je naviknuta na divljenje mukaraca i sve to je

    inila bilo je podsvesno potinjeno takvom cilju...

    Posluivi je starim francuskim konjakom koji je probala sa izrazom lica pravog

    poznavaoca, Lesli zauze mesto za svojim pisaim stolom.

    emu mogu da zahvalim za ovu posetu, gospoo Bejsingstok?

    Izraz na njenom licu nije se promenio.

    Moj otac je nestao, mister Eldrid.

    Nestao?

    Da.

    U Floridi?

    Da. Znali ste da je otiao na odmor?

    Svakako klimnu nina glavom, nastojei da ne oda svoje misli. Filip Skarf i

    on u poslednjih nekoliko meseci postali su veoma dobri prijatelji, bez obzira na razliku u

    godinama. U njihovom odnosu vladalo je uzajamno potovanje koje je udilo mnoge pozna-

    nike starog naunika, jer on ak ni njima nije odao tajnu istraivanja kojima se bavio uz

    nininu pomo.

    A sada, iznenada, kada se njihov rad upravo bliio vrhuncu, Filip Skarf je nestao.

    Kada se to dogodilo?

    Ona obori pogled, nervozno se igrajui ve ispranjenom aom.

    U stvari, ne znam tano... vidite, on i ja, kao to znate, nismo iveli zajedno.

    Moj otac nikada nije odobravao nain ivota koji sam odabrala, s pravom ili ne... Nai

    kontakti svodili su se na boine estitke i povremena vianja, u proseku moda svega

    jednom meseno. On je imao svoj rad, a ja... ona slee ramenima.

    Da, znam tiho ree Lesli.

    Avanture gospoe Bejsingstok, bive gospoe Mendoza, bive gospoe Norton, bive

    gospoice Skarf ponekad su nalazile mesta i u drutvenim hronikama listova koji se takvim

    temama obino nisu bavili. Bilo je i razloga za to, jer je iz svakog svog braka Cenil Skarf

    izlazila bogatija za poneku fabriku, plantau ili paket akcija koje su na kraju godine davale

    masne dividende.

    Pa, eto, tako se i ovoga puta dogodilo. Malo me je iznenadilo kad me je pozvao

    telefonom i rekao da putuje na odmor; koliko znam, to je trebalo da mu bude prvi pravi

    odmor posle majine smrti, a od tada je prolo ve vie od devet godina. Verujem da znate

    da je on svoj rad uvek stavljao iznad svega drugoga?

    Sasvim tano. Imao sam ast da izvesno vreme saraujem s njim na jednom pro-

  • jektu.

    Da, vidim da ste ga dobro poznavali osmehnu se Ceril. Poelela sam mu

    prijatan odmor i na tome se zavrilo. ekala sam da mi, po obiaju, poalje razglednicu sa

    nekoliko redaka; to je uvek inio kada bi putovao negde na neki kongres ili nauni skup.. .

    Ali ovoga puta razglednica nije stigla?

    Ne. Kako ste pogodili?

    Nije bilo naroito teko osmehnu se Lesli. Zbog ega biste inae

    pretpostavili da je nestao, zar ne?

    To je bio moda najmanji problem slee ona ramenima, pruajui au da je

    Lesli ponovo napuni. Meutim, prekjue me je zvala gospoa Guzman, domaica imog

    oca. Bila je veoma uzrujana, jer se otac nije javio telefonom, to je, izgleda, bio njegov

    obiaj.

    Da Lesli klimnu glavom. Nije joj odao da je i sam bio zabrinut za Skarfa.

    Naime, naunik je odleteo na Floridu ne radi odmora, ve da bi u miru sredio njihove zajed-

    nike beleke i ve je trebalo da mu se javi. ..

    Pokuala sam da stupim u vezu sa hotelom u mestu Sebi, gde je trebalo da

    odsedne, ali mi oni nisu mogli pamoi. Da, mister Skarf je imao rezervisanu sobu kod nas,

    ali se nije pojavio u najavljeno vreme, tako su mi rekli. Zvala sam i policiju u Majamiju,

    ali...

    Ali oni i bez toga imaju pune ruke posla prekide je Lesli sa osmehom.

    Svakako su vas hladnokrvno obavestili da e pribeleiti ime vaeg oca i obavestiti vas im

    neto doznaju o njemu. Lista nestalih osoba, samo u Floridi, gospoo Bejsingstok, u ovom

    trenutku svakako ima nekoliko hiljada imena. Policija tu bukvalno nita ne moe uiniti i

    zato nita i ne preduzima. Dobra stvar u svemu tome je to bar znamo da je va otac iv; u

    suprotnom biste svakako ve bili obaveteni.

    Tako neto su mi otprilike i rekli klimnu Ceril glavom. Razmiljala sam

    ta da preduzmem, a onda sam se setila vas. Iz prianja svoga oca, stekla sam utisak da ste

    prilino odluan i sposoban ovek, ovak od akcije, on se upravo tim reima posluio...

    I?

    Htela sam... mislim, da li biste eleli da mi pomognete u traganju za ocem,

    mister Eldrid? Novac nee predstavljati nikakav problem, verovatno znate da su moji bivi

    muevi spremni dobro da plate kako bi me skinuli sa vrata. ..

    Novac u svakom sluaju ne predstavlja problem lice nine ostalo je mirno.

    Ni u kom sluaju ne bih se ni prihvatio tog posla za novac. Va otac, gospoo, bio mi je

    prijatelj. A ako ve elite da utroite deo para koje su vam muevi tako velikoduno poklo-

    nili, zbog ega ne angaujete neku detektivsku agenciju. Majami je prepun ljudi izvebanih

    da za male pare uu u trag nevernim enama, odnosno muevima; jedan starac za njih

    svakako nee predstavljati veliki problem.

    Ona se ugrize za usnu i lice joj obli jedva primetno rumenilo. Sada je uzbueno disala

    i Lesli sa zadovoljstvom primeti kako joj se pune grudi diu pod lakom haljinom od tankog,

    gotovo providnog materijala.

    Oprostite ako sam vas uvredila poe ona tiho. Vidite, Lesli... nee vam

    smetati ako vas zovem, Lesli? Vidite, otac mi je toliko priao o vama, da imam utisak da vas

    ve dugo poznajem. On. . .

    Kada vam je toliko priao o meni, ako ste se viali u proseku jednom meseno?

    Njeno lice sada buknu. Zabacila je glavu ponosnim pokretom, izbacujui grudi napred.

    ujte, mister Eldrid, ja nisam dola da...

  • Oh, ponovo sam mister Eldrid? Ostanite kod Leslija, meni nimalo me smeta

    ako me zovete po imenu. Naravno, i ja bih eleo vas da zovem Ceril...

    Za svoj trud bi nagraen blistavim osmehom. Gospoa Bejsingstok oigledno je bila

    ena kod koje zbunjenost nije dugo trajala.

    Onda e sve biti u redu ree zanosnim glasom. Prihvatate ovaj posao, zar

    ne?

    Posao? ini mi se da nismo razgovarali ni o kakvom poslu? podie Lesli

    obrve.

    Ona se uspravi naglim pokretom, sputajui au na sto. Hodala je svesna svoje lepote,

    kao da u tih nekoliko koraka do njega eli da mu da do znanja koliko bi mogao dobiti

    prijateljstvom s njom.. .

    Sada je stajala tako blizu njega da ga je gotovo dodirivala. On podie pogled prema

    njenim tamnim, dubokim oima.

    ao mi je ree Ceril promuklim, uzbudljivim glasom. Bojim se da sam

    vas pogreno procenila, Lesli...

    On ustade, i dalje je gledajui u oi. Jedno od njih, svejedno koje, naini iznenadni

    pokret koji rastojanje izmeu dva tela svede na onu toliko eljenu nulu. Poljubac je bio tako

    dug da se ena morala otrgnuti iz njegovog zagrljaja kako bi dola do daha.

    Ovo.. . dahtala je. Ovo je...

    Ovo je samo poetak mirno ree on, jo uvek oseajui dodir njenog tela na

    svojim grudima. Nastavak, na alost, moramo odloiti. .. Nadam se da ete mi dopustiti

    da pretraim stan vaeg oca, moda emo tamo nai reenje njegovog iznenadnog nestanka.

    ..

    Odmah? njen pogled nehotice odluta prema konom kauu sa kojeg je

    trenutak ranije ustala.

    Odmah osmehnu se on. A ovo, drugo. . . imamo jo mnogo vremena, zar ne?

    Da uzdahnu ona s tragom razoaranja u glasu. Imamo jo mnogo

    vremena.

    Kao i uvek kada je ulazio u radnu sobu doktora Skarfa, Lesli oseti pritajeno uzbuenje

    pred tim minijaturnim hramom nauke. Imanje koje je nasledio od svog oca, veoma uspenog

    poslovnog oveka, Filip Skarf iskoristio je da svoju jednospratnu vilu na obali okeana

    pretvori u pravi mali raj za naunika zaljubljenog u svoj posao, ulaui u nju svaki dolar

    zaraen od lanaka u naunim asopisima i predavanja koja je u svoje vreme drao po

    najpoznatijim svetskim univerzitetima. Ogromna biblioteka koja je obuhvatala sve oblasti

    ljudskog znanja, laboratorija opremljena ureajima o kojima su ak i uveni instituti jo uvek

    razmiljali, hrpa asopisa sa lancima ispodvlaenim olovkama raznih boja na ogromnom

    radnom stolu za koji je, meutim, Skarf veoma retko sedeo. Ako ve nije radio u laboratoriji,

    onda je etao po velikom, urednom parku, sa rukama na leima, zagledan sebi pred noge kao

    da meu vlatima bujne kalifornijske trave trai odgovor na ono pitanje koje ga je muilo ve

    desetinama godina.

    ta je ovek? ime se to, zapravo, izdvaja od milionima godina duge linije

    ivotinjskih predaka od kojih je nastao? Zbog ega je jedino ljudski mozak sposoban za

    apstraktno razmiljanje, za stvaranje umetnikih dela od kojih zastaje dah, za postupke kojih

  • bi, kada bi to bila u stanju, morala da se stidi i najgora zver iz preistorijske praume?

    Ljudski mozak, taj savreni mehanizam sposoban za najvee podvige i najgora

    zverstva, ta hrpa sive materije jedva neto vea od kalifornijskih narandi iz njegovog vrta,

    fascinirao je doktora Skarfa. Kako mozak radi, kakve su njegove konane mogunosti i ima

    li uopte ikakvih ogranienja u njima; bila je to grupa pitanja koja su ga godinama muila.

    Ali, to nije bilo sve: moe li se rad ovekovog mozga podraavati na vetaki nain, moe li

    se stvoriti ureaj koji bi, bar u onim najjednostavnijim zadacima, mogao duplirati reenja

    kakva mozak daje ili bar pokuati da dostigne ono to nijedna maina ne moe: da nae

    reenja problema ije sve pojedinosti nisu poznate i tako reava pitanja koja je ovek sada

    reavao samo intuitivno. ..

    Ceril Bejsingstok je bez mnogo interesovanja prela pogledam preko urednih nizova

    knjiga u policama du zidova i nemarno se spustila za radni sto, odgurnuvi hrpu asopisa da

    naini mesta svojim laktovima. Pogledom je pratila Leslija koji je, naizgled besciljno, etao

    unaokolo, zavirujui u ormane, zastajui as ovde, as onde da dohvati neku knjigu i paljivo

    je prelista pre nego to je vrati na njeno mesto. Gospoa Guzman, Meksikanka srednjih

    godina, stajala je uz vrata, neprestano briui ruke svojom keceljom. Videlo se da joj se

    nimalo ne dopada ova situacija koja je toliko odudarala od navika koje su doktor Skarf i ona

    gajili godinama.

    Moete ii, gospoo Guzman nemarno dobaci Ceril okreui se domaici.

    Niste nam vie potrebni...

    Ostanite, gospoo Guzman, molim vas ree Lesli diui pogled sa knjige

    koju je prelistavao. Hteo bih da vas pitam: da li se doktor Skarf pred polazak na put

    ponaao drugaije nego obino?

    Pa, svakako da jeste gospoa Guzman govorila je engleski bez ikakvog

    naglaska.

    Vidite, on je esto putovao, ali uvek na neke naune sastanke i kongrese. .. imao

    je jedan kofer koji je uvek nosio na takva putovanja i ja sam ga obino pakovala. Znalo se ta

    sve nosi, znate, te stvari godinama se nisu menjale, sve dok ne bi dotrajale. Ovoga puta.. .

    Ovoga puta neto se promenilo? osmehnu se Lesli da bi je ohrabrio. ta

    to, gospoo Guziman?

    U stvari, to se ne bi moglo ba precizno rei. .. ena je oklevala. Pre

    svega, rekao mi je da nabavim neke nove stvari, i to lake, s obzirom da je u ovo doba godine

    na Floridi mnogo toplije nego ovde. A onda... imala sam utisak da je mnogo raspoloeniji

    nego inae, ak se nekoliko puta i naalio sa mnom, a to se ve godinama nije dogodilo.

    Radovao se, dakle, tom putovanju?

    Da. U to moete biti uvereni.

    Lesli klimnu glavom, jer je i sam stekad takav utisak prilikom poslednjeg sastanka sa

    Skartfom. Naunik je tada rekao kako misli da je otkrio reenje problema koje je tako dugo

    traio, ali da bi eleo da sve svoje zabeleke sistematizuje i jo jednom pregleda pre nego to

    one dobiju svoj konani izgled. Filip Skarf je uvek bio perfekcionist; otuda i iznenadno

    putovanje na Floridu koje je prkosilo ustaljenim navikama. Zbog neeg, stari naunik je

    smatrao da e mu promena vazdutha prijati, da e na nekom drugom mestu moi objektivnije

    da razmotri sve svoje nalaze i zakljiuke. Lesli se sloio s njim; u svakom sluaju, odmor je

    bio potreban Filipu Skarfu.

    Traite neto posebno u tim knjiurinama s dosadom u glasu progovori Ceril

    Ili tek onako preturate po njima?

    Pokuavam da utvrdim koje je knjige va otac poneo na Floridu odgovori

  • Lesli.

    Imao je obiaj da svoje primedbe upisuje olovkama raznih boja na marginama.

    Po svemu sudei, dobar deo takvih knjiga vie nije ovde. Vi ste ih pakovali, gospoo

    Guzman?

    A ne! odmahnu ona glavom. Gospodin Skarf nikada mi nije doputao da

    mu diram knjige. Zapakovao ih je, kao i obino, sam u jedan koveg koji je uputio na adresu

    svog hotela. Oprostite, neko je na vratima.

    Gospoa Guzman je oigledno imala bolji sluh od mnogo mlae Ceril, jer je ova iz-

    nenaeno podigla pogled kada je Meksikanka pohitala iz biblioteke. Lesliju, naravno, zvuk

    zvona sa ulaznih vrata nije promakao. Odloivi knjigu koju je drao u rukama, on se

    neupadljivo pomae nekoliko koraka u stranu, tako da ga sa vrata ne mogu odmah videti. Ne

    zato to bi moda predoseao opasnost, jednostavno, bila je to navika koju se isplatilo

    negovati, proverena u mnogim neoekivanim situacijama.

    Ponaate se kao da ete mog oca pronai upreovanog meu stranicama neke od

    tih dosadnih knjiga ree Ceril, proteui se na stolici. Lesli je utia pokretom ruke, jer je

    po koracima gospoe Guzman nasluivao da se dogodilo neto neobino.

    Ovaj.. . Meksikanka je zbunjeno krila ruke traei rei. Dva oveka su

    pred vratima, kau da imaju poruku od gospodina. . . ele da mu ponesu neke knjige i

    zabeleke, koliko sam ih razumela.

    Lesli se pomeri jo korak u stranu.

    Uvedite ih ree kratko. I nastojte, molim vas, da se ponaate malo prirod-

    nije, da ne pokaete svoju nervozu. Moi ete?

    Iako joj je lice malo prebledelo, Meksikanka odluno klimnu glavom. Ceril se zbu-

    njeno zagledala u ninu.

    Mislite da su to.. ?

    Ne znam. Ostanite na tom mestu i ako vidite da e doi do guve bacite se iza

    stola. Dovoljno je masivan da vas zatiti.

    U oima joj se pojavi strah, ali Lesli nije imao vremena za Ceril; pred vratima biblio-

    teke ve su se uli koraci: sitni i uurbani gospoe Guzman i samopouzdani, gotovo leni

    koraci dvojice ljudi od kojih je jedan bio natprosene visine i teine.

    Gospoa Guzman ih je mudro propustila ispred sebe, zastavi na otvorenim vratima.

    Zahvaljujui njegovom poloaju, Leslija nisu odmah primetili. Moglo im se to oprostiti:

    Ceril Bejsingstok, kao i uvek, neodoljivo je privlaila muke poglede.

    Usne jednog od njih, onog krupnog, sa bikovskim vratom i obrijanom glavom, skupie

    se kao da eli da zvizne od divljenja. Drugi ovek, visok i vitak, obuen sa nemarnom

    elegancijom oveka koji mnogo troi na sebe, utivo skide eir sa glave. Ceril ih je ra-

    doznalo posmatrala; elegancija jednog upadljivo je odudarala od primitivnog lica i izlizane

    jakne od dinsa drugog posetioca.

    Pretpostavljam da ste vi kerka starog gospodina Skarfa poe medenim

    glasam onaj uglaeni. Drago mi je to smo vas zatekli kod kue, tako da vam direktno

    moemo preneti pozdrave od vaeg oca. Ujednno, zamolio me je da vam poruim kako mu

    odmor prija i kako e se zadrati due nego to je mislio.

    Odlino! Ceril prevrete svojim divnim oima, tako da se Lesli morao diviti

    prisustvu duha koje je pokazivala, prihvatajui odmah ponueni gambit. Moram priznati

    da to i meni odgovara, gospodo... Znate kako je, kerka se osea mnogo bolje kad tata nije

    kod kue!

    Propratila je to znaajnim pokretom tela sraunatim da njihovu panju privue na sebe

  • i u tome je uspela kod momka sa obrijanom glavom. Lesli se gotovo nasmejao primetivi

    njegovu oputenu vilicu i brz pokret grkljana kada je progutao pljuvaku. Drugi se, meutim,

    bolje savlaivao. Osvrnuo se oko sebe i tek tada primetio Leslija koji je stajao nekoliko

    koraka dalje, kao kip sa prekrtenim rukama.

    Odao ga je nervozni trzaj ruke koja je na trenutak poletela prema depu sakoa, a zatim

    produila navie, gladei ionako ve glatku kosu sjajnu od briljantina.

    Oprostite, gospodine ree onim istim prefinjenim glasam nisam vas

    odmah primetio.. . S kim imam ast?

    Lesli se osmehnu, ali taj osmeh nije obeavao nita dobro.

    ini mi se da ste vas dvojica zaboravili da se predstavite ree. A to se

    mog imena tie... zovem se Eldrid..

    Oprostite uglaeni se i dalje topio od ljubaznosti, dok je njegov partner na

    trenutak odvojio pogled od grudi Ceril da bi se okrenuo Lesliju. Procenivi pogreno

    da je pred njim ovek s kojim bi lako mogao izai na kraj, on se ponovo okrete prema eni.

    Moje ime je Epsom produi elegantni posetilac moj partner je Kramar.

    Kako rekoh, gospodin Skarf nas je poslao da...

    Kada ste poslednji put videli Filipa Skarfa? prekide ga Lesli vrstim glasom.

    Njegov ton konano prodre i do mozga krupnog oveka i on se podozrivo okrete prema

    Leslaju, bacajui iskosa pogled na svog efa.

    Videli? Pa jue, kada smo poleteli iz Floride. Vidite, imali smo nekog posla u

    San Francisku, a on. ..

    Gde?

    Epsomovo lice postepeno je gubilo svoj samouvereni izraz. Po svemu, situacija mu se

    nije naroito dopadala.

    Oprostite, a s kojim pravom vi mene ispitujete? ree on uvreanim glasom.

    Zaboga, hteli smo oveku samo da uinimo uslugu, a vi...

    Gde ste videli Filipa Skarfa? Leslijev glas nije trpeo pogovora.

    Gde? A gde bismo ga do avola, videli nego u hotelu Leon, gde je i odseo! Va

    ton mi se ne dopada, gospodine, moram vam to rei. Mi nismo nikakvi...

    Rekao vam je, dakle, da pozdravite njegovu kerku produi Lesli,

    premetajui neupadljivo teinu tela na none prste kako bi imao bri odraz ako doe do

    borbe. Mene nije pomenuo?

    Ne, koliko se seam, nije. Sluajte, mister, meni se uri... ako moete da mi date

    te knjige i ostalo, dajte, a ako ne ... on slae ramenima kao da mu je svejedno hoe li

    knjige dobiti ili ne.

    Imate li spisak knjiga?

    Malo umiren, Epsom iz depa sakoa, levog depa, izvue paljivo presavijen komad

    hartije i prui ga Lesliju. inilo se da jo uvek gaji nadu da e njegova prevara uspeti, jer je

    sebi dopustio i nekoliko paljivijih pogleda u pravcu Ceril koja se, opet, pravila kao da se i

    dalje dosauje.

    Spisak je bio otkucan rukom i na njemu se nalazilo desetak naslova kojih, Lesli je bio

    siguran, nikada nije bilo u biblioteci doktora Skarfa. Kao ni zabeleka u utoj svesci

    zahtevanih na samom kraju spiska. Meutim, naslovi tih knjiga i njihov redosled moda su u

    sebi skrivali neku poruku od Skarfa i Lesli paljivo gurnu hartiju u dep, a onda podie

    pogled prema neobinom paru.

    U redu ree mirno. Dosta je bilo komedije. Ko vas je poslao?

    Epsom je u deliu sekunde shvatio da je njegovoj igri kraj i oi mu se zakrvavie od

  • gneva. Ruka mu jo jednom polete prema depu i nina mu dopusti da iz njega izvue pitolj

    i tako stekne lanu iluziju sigurnosti. tavie, saekao je da se ve podigne prema njegovim

    grudima pre nego to je desnom nogom zadao strahovit udarac koji je zavrio na

    Epsomovom pleksusu. Iz plua napadaa umno izlete vazduh i on se zgri na tepihu,

    koprcajui se.

    Kremer, mnogo snaniji i zato i mnogo sporiji, tek sada je, kao tenk, kretao prema

    njemu, brundajui neto nerazumljivo kroz stisnute zube. Nina s lakoom odbi teak udarac

    namenjen njegovoj glavi i izbee medvei zahvat aka koje su podseale na vesla. Kao zmija

    provukao se ispod Kremerovog pazuha; u prolazu je zadao jedan jedini kratki udarac vrhom

    ukruenih prstiju leve ruke, dovoljan da s treskom poalje grmalja na pod gde je podigao

    itav oblak sitne praine.

    Leslijev pogled srete se sa od uzbuenja rairenim oima Ceril Bejsingstok.

    Rekao sam vam da se zaklonite iza stola ako doe do guve. Niste me

    posluali ...

    Ona lagano odmahnu glavom, jo uvek fascinirana onim to je videla.

    Nije bilo nikakve opasnosti, zar ne?

    Nije, ali je moglo biti slee Lesli ramenima. Gospoo Guzman... kuda ste

    krenuli?

    Meksikanka, lica bledog od straha, zastade u mestu. Onih nekoliko sekundi, koliko je

    borba trajala, nije se ni pomerila od okvira vrata o koji se vrsto drala obfema rukama.

    Kako ... zar ... zar neemo pozvati policiju?

    Ima vremena za to, gospoo Guzman osmehnu se Lesli. Neka to bude

    moja briga. Vi sada moete ii, verujem da imate posla na nekom drugom mestu u kui.

    ena nekoliko puta klimnu glavom, a onda nestade, plaljivo zatvarajui vrata za

    sobom.

    Jadna gospoa Guzman prigueno se nasmeja Ceril. Kladim se da za sve

    ove godine kod oca nije doivela ni stoti deo ovog dananjeg uzbuenja!

    Lesli joj dobaci Epsomov revolver i ona ga spretno uhvati.

    Znate da rukujete ovom stvaricom?

    Da. tavie, kau da veoma pristojno gaam.

    Odlino. Drite na oku ova dva dripca, ja moram na nekoliko minuta da preem

    u laboratoriju da neto proverim. Ne verujem da e se tako brzo osvestiti, ali ipak ... za svaki

    sluaj. I jo neto ...

    ta?

    Nemojte oklevati da pucate. Ovo su svakako otmiari vaeg oca i ubeen sam da

    nimalo ne bi prezali da vas ubiju ako im se ukae prilika. U redu?

    U redu.

    Glas joj je bio tih, ali odluan, a revolver je drala na nain koji je pokazivao da e

    zaista umeti da ga upotrebi ako to bude potrebno.

    Osmehnuvi se, Lesli baci jo jedan pogled prema dvojici onesveenih ljudi na podu,

    a onda pohita kroz susedna vrata u laboratoriju. Imao je jednu ideju koju je to pre eleo da

    proveri, a za to mu je bio potreban kompjuter doktora Skarfa, jedan od najboljih ureaja te

    vrste na Zapadnoj obali.

    ekajui da kompjuter pone da funkcionie, on jo jednom zamiljenim pogledom

    prelete preko onih nekoliko redova na hartiji koju je dobio od Epsoma. Uz neoekivanu

    posetu dvojice gorila, to mu je govorilo veoma mnogo, a najvanije od svega bilo je to da je

    doktora Skarfa neko oteo pre svega u elji da iskoristi njegovo znanje.

  • Bolje od svih drugih, moda ak i bolje od samog Skarfa, koji je tako malo znao o

    pravom licu drutva u kojem je iveo, nina je shvatao kakvo se opasno oruje moglo stvoriti

    na osnovu Skarfovih saznanja. Neko je oigledno nasluivao ime se doktor bavio; konano,

    to i nije bilo naroito teko doznati, s obzirom na itavu seriju lanaka u asopisu koje je

    Skarf objavio pre neto vie od godinu dana.

    Nina iznenada podie pogled sa ekrana preko kojeg je u ovom trenutku prolazio niz

    geometrijskih figura kojima je kompjuter sam sebe testirao.

    Neto nije bilo u redu .

    Tamo, iza visokih prozora koji su gledali u veliki vrt vile doktora Skarfa...

    Odbacivi hartiju od sebe, nina skoi na noge. U jednom jedinom dugom skoku naao

    se pred vratima biblioteke.

    Pucnji, itav rafal praen treskom stakla, odjeknuli su u istom trenutku kada su nje-

    gove noge ponovo dotakle izlizani tepih.. .

    Noena njegovom teinom vrata su odletela u stranu, odbila se od zida i ponovo za-

    lupila; sve to nije trajalo vie od desetog dela sekunde, ali je to vreme bilo dovoljno nini da

    proleti kroz njih i baci se na pod ispod prozora, posut sitnim komadima razbijenog stakla.

    Jo u letu, nina pogledom proceni situaciju u biblioteci. Kremer i Epsom leali su ne-

    pomini, tamo gde ih je i ostavio. Ceril je ovoga puta nestala iza stola, verovatno

    nepovreena, jer se nad stolom videla ruka sa revolverom ija se cev neodluno kretala tamo

    i amo.

    Posle prvog rafala pucnjeva vie nije bilo. Otri sluh nine razabrao je korake dvojice

    ljudi na mekoj travi vrta. Ti koraci urno su se udaljavali.

    Ostani dole, Ceril! uzviknu on, vinuvi se kroz ve razbijeni prozor sa

    laktovima napred kako bi zatitio lice. Doekao se na noge, spreman da naini novi skok u

    stranu, ali za tim nije bilo potrebe. Dva oveka ve su zamakla za ugao vile i on pohita za

    njima.

    I pored sve njegove brzine, begunci su imali preveliku prednost. Snani motor pred

    ulazom u vilu zaurlao je pre nego to je dospeo do njenog ugla. Kroz gusto iblje razabrao je

    samo dugu tamnu siluetu kola koja su, zakripavi gumama na asfaltu, jurila u pravcu grada.

    Nina zastade u mestu, oslukujui motor napetog lica, nastojei da u svoje pamenje

    uree karakteristini zvuk snane maine. Ako se dogodi da jo jednom susretne vlasnika tih

    kola, njih dvojica imae o emu da porazgovaraju.

    A imao je utisak da e se susresti. I to veoma brzo.

    Laganim korakom vratio se do prozora i zavirio unutra. Ceril, je oprezno izvirivala iz-

    nad stola, u njenim oima nije bilo straha. Jednim pokretom Lesli ponovo uskoi u biblio-

    teku.

    O? Ceril se uspravljala, odlaui oruje na sto. Nisi se nikada bavio

    skokom u vis, a? Hmm. .. dobar materijal ini mi se.

    Ne odgovorivi, nina se nae nad dva nepokretna tela. Upravo onako kako je i oe-

    kivao; Epsom i Kremer bili su mrtvi, pogoeni preciznim hicima u glavu i gornji deo tela.

    Ceril oprezno zaobie vlanu tamnu mrlju koja se lagano irila po tepihu. Prostorija je

    zaudarala na barutni dim, na strah i na sveu ljudsku krv...

    Pogledi im se susretoe.

  • Mister Eldrid zainteresovanim glasom ree ena. ovek od akcije od

    glave do pete, zar ne?

    Lesli slee ramenima, izbegavajui odgovor na njeno neizreeno pitanje. Jo jedan

    podatak, novi podatak, proirivao je sliku o nestanku Filipa Skarfa. Onaj koji je to uinio nije

    imao mnogo smisla za alu; utoliko vie rauna vodio je o sopstvenoj sigurnosti, a to je

    znailo da e biti veoma teko ui mu u trag.

    Otiite do gospoe Guzman ree mirno i spreite je da pozove policiju,

    ako to ve nije uinila. Potrebno mi je jo nekoliko minuta u laboratoriji vaeg oca, Ceril.

    Koliko znam, u ovo doba druge posluge nema u kui?

    Nema odvrati ona s vrata. Gospoa Guzman uglavnom radi sama,

    ponekad zatrai pomo jedino kada je u pitanju veliko spremanje.

    Pretres depova dvojice mrtvih nije mu otkrio nieg novog, sem da su obojica zaista

    doli sa Floride, to su potvrivale vozake dozvole izdate u Majamiju. Praen ispitivakim

    pogledom Ceril, koja se ve vratila sa svog zadatka, on bez rei ponovo pree u laboratoriju.

    Njegov mozak u meuvremenu je razmiljao o ifri koja se krila u Skarfovoj poruci.

    Po svemu sudei, voa otmiara bio je suvie inteligentan da bi nauniku uspelo da u tekkst

    ubaci rei koje bi dale blie podatke o mestu gde se nalazi; poetna slova naslova, meutim,

    mogla su znaiti neto drugo, naroito kombinovana sa rednim brojevima ispred njih. Na taj

    trag Leslija je navelo to to Skarf nije za svaki naslov koristio redni broj, ve je brojeve

    ubacivao samo tek ispred svakog drugog ili treeg reda.

    Matori je lukav, osmehnu se Lesli u sebi, oseajui pogled ene koja je krenula za

    njim. Hitro je otkucao kombinaciju slova i brojeva dobijenu odvajanjem poetnih slova i

    upisanih brojeva. Kompjuter nije reagovao: kombinacija nije davala nikakvu ifru pod kojom

    je neto bilo uneto u njegovu memoriju.

    Strpljivo, Lesli otkuca novu kombinaciju, izostavljajui ovoga puta slova ispred kojih

    je redni broj upisan.

    Da!

    Na ekranu zelene boje zatreperie slova koja su se neprestano palila i gasila. Lesli se

    glasno nasmeja.

    ta to treba da znai? radoznalo upita Ceril. Lesli. Prvi dan.

    Va otac je, zbog neeg, bio veoma oprezan, Ceril. Ostavio je u memoriji

    kompjutera tekst iji je sadraj namenjen samo meni. Ako se ne varam, ifra pod kojom se

    taj tekst nalazi predstavlja datum naeg prvog susreta .. . Sad emo to proveriti. . .

    Lesli se jo jednom morao osmehnuti, dok je otkucavao brojeve na tasteru, iako ga je

    donekle dekoncentrisalo to to se Ceril oslonila grudima o njegovo rame, zainteresovano se

    naginjui napred da bolje vidi ekran. Setio se svog prvog susreta sa ustrim, ivahnim i

    hrabrim doktorom Fifipom Skarfom ...

    Njegovo velianstvo Sluaj i ovoga puta je odigralo glavnu ulogu. Lesli je tih dana do-

    zvolio sebi malo odmora, ali je jedne veeri ipak odluio da poseti noni lokal u lukoj e-

    tvrti i prikupi neke zanimljive informacije. Nije bilo naroito kasno kada je izaao, ali su se

    ulice ve praznile, tako da je jo izdaleka video grupicu u naizgled ivoj raspravi.

    Zainteresovan, pribliio se upravo u trenutku kada je grupica anela pakla, obrijanih

    glava i sa ogromnim kukastim krstovima okaenim o debele lance na grudima poela svoju

  • veernju zabavu sa oniskim, krhkim stariem, koji je kooperno mahao svojim

    kiobranom, izazivajui pravu buru smeha kod napadaa. Lesli je, meutim, dobro znao kako

    te igre zavravaju: jednom kada im slabani otpor rtve dosadi, izudarae ga, isprazniti mu

    depove i pokupiti se na svojim bunim motociklima pre nego to se iko i seti da pozove

    policiju.

    Kalifornijski aneli pakla poznati su po svojoj borbenosti i bezobzirnosti, ne jednom

    vee bande suprotstavljale su se i policiji u obraunima u kojima je mrtvih bilo na obe strane.

    Ova banda, meutim, nije spadala u tu kategoriju, pa je nina dosta lako izaao sa njima

    nakraj, uprkos lancima i olovnim palicama kojima su bili naoruani. U svemu tome Lesliju je

    najvie imponovala hrabrost Filipa Skarfa; vrsto steui drku kiobrana, uspeo je da zada

    nekoliko ne ba bezazlenih udaraca dok je panja bande bila usmerena prema iznenadnom

    napadau.

    Tako je poelo njihovo poznanstvo, neto kasnije obogaeno i zajednikim radom na

    problemu koji je obojicu privlaio.

    A sada je Filip Skarf nestao i neko drugi poeleo je da se poslui opasnim plodovima

    toga rada ...

    ta to znai? upita Ceril odmiui se od Leslija. Niz slova i brojeva koji se

    pojavio na ekranu nije svakako nita govorio.

    Va otac je veoma inteligentan odgovori nina, napeto pratei nizove slova

    koj su se smenjivali. I oprezniji nego to sam mislio. Rezultati do kojih je doao mogli bi

    biti zloupotrebljeni ako bi doli u pogrene ruke; ovom porukom uverio me je da je i na to

    raunao. Nije poneo zabeleke sa sobom na Floridu, oslanjajui se na svoje izvrsno

    pamenje, ve je rezultate prikupio ovde, u memoriji kompjutera, pod ifrom do koje sam

    samo ja mogao doi.

    Ona se strese.

    Lesli, nee se ljutiti to ti govorim ti Mislim, tako se dugo poznajemo, da ...

    itava tri sata osmehnu se Lesli. Ne, Ceril, ne smeta mi. Reci ta si htela.

    Nisam ni sanjala da se otac bavio tak opasnim poslom. Prokletstvo, pa njega

    oruje nikada nije zanimalo! Otkud sad iznenada tako opasno otkrie?

    Vremena se menjaju zamiljeno ree Lesli. Oruja, u klasinom smislu te

    rei vie nisu naroito zanimljiva. Meutim, ono to je tvoj otac otkrio opasnije je moda i

    od nuklearne bombe, jer .. . on zauta.

    Jer?

    Bolje je da to ne zna, Ceril re on neno. Veruj mi...

    Ona se ugrize za usnu.

    U redu. Ali ... znai li to da njemu preti. . . ozbiljna opasnost?

    Da i ne. Da, jer njegovi otmiari nee prezati od ubistva u asu kada im vie ne

    bude potreban .. . ali taj as nee doi tako brzo. Ubeen sam da tvoj otac nee lako odati

    svoju tajnu.

    Ohh... a ta ako .. . ako ga budu muili?

    Lesli odmahnu glavom, iako se i sam bojao takve mogunosti.

    Nee, jer e se on praviti kako eli da sarauje. I ovaj spisak on glavom

    pokaza na hartiju pred sobom to pokazuje. Verovatno im je rekao kako mora raditi jo

    izvesno vreme da bi doao do rezultata i zahtevao literaturu koju oni na drugi nain nisu

    mogli dobiti. ini mi se da su ovde u pitanju retke knjige do kojih se teko dolazi... a neki od

    naslova svakako su i izmiljeni. Ne brini, Ceril, imaemo dovoljno vremena da ga prona-

    emo ... pretpostavljam da e i ti krenuti sa mnom?

  • Ja? Zato to sam ti zaista potrebna? upita.

    On se okrete i privue je sebi, stavljajui joj ruke na bokove. Koa joj je bila uzbud-

    ljivo glatka i topla pod taknom tkaninom.

    Nikada nisam beao od lepih ena, Ceril ree tiho. Ali postoji jo jedan

    razlog to elim da bude uz mene. Razmisli malo .. .

    Oni bi me mogli iskoristiti kao sredstvo pritiska na oca?

    Upravo tako. Verujem da bi Filip Skarf mogao podneti veliki deo onoga to bi

    oni mogli smisliti, ali njegov otpor ne bi trajao dugo ako bi mu pokazali ta sve mogu uiniti

    s tobom.

    Shvatam klimnu ona glavom. Bie opasno, zar ne?

    Veoma, ali e posle bar imati ta da pria drutvancetu iz det-seta.

    Ona se odvoji od njega.

    Ve sam primetila da sa izvesnim prezirom govori o mom nainu ivota i

    drutvu u kojem ivim ree. Zato, Lesli? Zar je tako loe provoditi svoj ivot u

    potrazi za zabavom, u druenju sa zanimljivim, poznatim linostima? Mi nikome ne

    smetamo, do avola!

    Vara se, Ceril mirno odvrati on.

    To smeta mnogima .. . recimo svoj onoj deci koja upravo u ovom trenutku

    negde u Africi umiru od gladi. Razmisli koliko bi se njihovih bednih obroka moglo kupiti za

    novac koji si ti utroila, recimo, na tu haljinu u Parizu, ili gde si je ve kupila.

    Njima nee pomoi ni ako budem ila u pocepanoj pamunoj haljini prkosno

    ree ona. Taj problem niko od nas ne moe reiti, Lesli, i neu dozvoliti da mi to

    neprestano prebacuje!

    Niko od nas pojedinano to zaista ne moe reiti sloi se on. Svi zajedno

    bismo mogli ... ali ti i tvoje drutvo nita ne inite da biste neto izmenili.

    A ti?

    Ja inim.

    ta?

    On se uspravi, iskljuujui vetim pokretima ureaje oko sebe.

    Nastojim da ovaj svet uinim boljim u meri u kojoj to mogu postii ree.

    Ali, nemojmo sada o tome, Ceril. Nije trebalo ni da poinjemo, zar ne? Trenutno je ipak

    mnogo vanija sudbina tvog oca.

    Ona klimnu glavom. Osmehnuvi se, Lesli je ponovo privue u zagrljaj.

    Pre nego to sa tebe svuem tu skupu haljinu iz Pariza aputao je moram

    te na neto upozoriti ...

    Ve znam osmeh joj je bio topao.

    Postoji ena koju voli, Lesli.

    Zar se to vidi na meni?

    Ne, ali ene to jednostavno osete. Ne eli da je povredi?

    Nju takve stvari ne mogu povrediti, Ceril. Vaspitana je sasvim drugaije od

    prosene amerike ene.

    Nije Amerikanka?

    Ima dravljanstvo, ako je to ono to eli da pita. Inae, otac joj je bio Japanac.

    Gle, gle! u osmehu Ceril Bejsingstok naziralo se malo prezira. Sad znam

    gde si nauio tako da se bori? Od nje, a?

    Poneto i od nje sloi se Lesli. Zna, ene ako odlue da se zaista bore za

    neto, bore se daleko upornije i moram rei nemilosrdnije nego mukarci. To je

  • dragocena lekcija koju sam nauio od Sumiko.

    Ceril je zamiljeno hodala unaokolo, praena Leslijevim pogledom punim divljenja.

    Kada polazimo?

    On baci pogled na runi sat.

    Veeras. Mislim da emo imati neki avion do Majamija ili Tampe. Imae

    dovoljno vremena da se pripremi?

    Osmehnula se.

    Malo zna o meni, Lesli Eldride. Nikada ne nosim prtljag kad putujem, ako tu

    ne rauna ekovnu knjiicu. Sve to mi je potrebno uvek mogu i da kupim, zar ne?

    Sve to je oveku potrebno nekada se ne moe kupiti mirno ree Lesli.

    Shvatit e to kad postane malo starija i kada ti dosadi potera za zabavom po egzotinim

    mestima

    Starija? frknu ona. Do avola ta misli koliko ja imam godina?

    Trideset dve.

    Prokletstvo! morala se nasmejati.

    Moj kozmetiar me je ubeivao da izgledam kao da imam najvie dvadeset pet!

    I u pravu je, zaista tako izgleda. Nesrea je u tome to sluajno znam godinu

    tvog roenja, Ceril. Nisam mislio na godine kada sam rekao starija. Mislio sam na ovo vreme

    kada sve zabave postanu prazne i nijedno mesto na ovom svetu ne bude moglo da ti ponudi

    nita novo ... a takvo vreme je za enu uvek stranije nego za mukarca, veruj mi.

    O tome u razmiljati kada to vreme doe prkosno ree ona. Kad

    kreemo?

    Odmah ... ako si ozbiljno mislila da ti nikakav prtljag nije potreban.

    Mislila sam ozbilnjo. A ti? Kako e ti ostaviti svoju dragu Sumiko?

    On se uspravi, visok, irokih ramena i ozbiljnog lica na kojem su sada veselo

    svetlucala dva plava oka.

    Ona je ve navikla na iznenadne rastanke. Jedan telefonski razgovor bie sasvim

    dovoljan.

    Prtljag?

    Sve to mi je potrebno nalazi se u kolima pred vilom.

    Vidi, vidi! iako je nastojala da joj glas bude ironian, nije ba u potpunosti

    uspela. Izgleda da smo po tome veoma slini, a? Srodne due, tako se to zove? Iako jo

    uvek sumnjam da tebe privlai samo moje telo.

    Odnekud se mora poeti osmehnu se Lesli pruajui joj ruku a svaki

    poetak je teak. Hajde, da damo uputstva gospoi Guzman, pa da krenemo. Dug je let do

    Floride...

    Devojka u dugoj tankoj haljini od divne prirodne svile podie svoju crnokosu glavu i

    oslunu. Nena ruka sa finom etkicom kojom je vukla sitne poteze tuem po hartiji zastade

    neodluno. Da li to telefon zvoni?

    Da, sada je bila sigurna. Ispravila se jednim hitrim pokretom, kao maka, ispravljajui

    naizgled krhko telo majim protezanjem tako da se tanka haljina zatee na njenim vrstim

    oblinama. Paljivo je odloila etkicu i pohitala prema aparatu u susednoj prostoriji.

    Nean zvuk zvona odjeknuo je jo jednorn pre nego to je podigla slualicu,

  • zabacujui dugu crnu kosu sa lica sa ogromnim tamnim oima koje su sada ozbiljnog izraza

    prouavale njen lik u ogledalu.

    Osmehnula se svojoj slici u ogledalu kada je prepoznala glas sa druge strane.

    Ja sam ree neno Lesli Eldrid.

    Ne mogu doi...

    Izraz oekivanja u njenim oima nestade, ali ona ne dozvoli da joj se razoarenje

    pokae i u glasu.

    Oh? Posao?

    Vrlo hitan. Filip Skarf je nestao, svakako otet.

    Shvatam. Ide na Floridu, zar ne?

    I to odmah. Zovem sa aerodroma. Pit jo nije doao?

    Ne. Lesli... ona zastade, posramljena pitanjem koje je elela da postavi.

    Ima sve to ti je potrebno?

    Naravno po glasu je znala da se sada osmehuje. A sada pitaj ono to si e-

    lela da pita ...

    Neka ena putuje sa tobom?

    Ceril Bejsingstok. Ona je Skarfova kerka.

    Znam. Divna je, Lesli.

    Jeste. Ne znam, meutim, koliko ozbiljno shvata sve ovo... i sama zna kako je

    do sada ivela. Meutim, moram je povesti kako je otmiari ne bi iskoristili da ucenjuju

    njenog oca.

    Svakako sada se ona osmehivala.

    Ima li uputstva za mene i Pita...

    Ozbiljno je nekoliko puta klimnula glavom dok su joj se u pamenje urezivale pre-

    cizne instrukcije koje joj je Lesli dao. Onda je nekoliko trenutaka vladala tiina ...

    Sumiko? Jo si tu?

    Naravno da sam tu. A gde bih bila?

    Znam. Kad sve ovo proe ostajemo na Floridi, vai?

    Ona podie obrve.

    ekaj malo. Ovo je prvi put da ujeim kako treba tamo da doem!

    Nisam ti to rekao? Do avola, postajem zaboravan! smejao se Lesli.

    Naravno da e doi ovamo im ti i Pit obavite posao u San Francisku. Ko e paziti na Ceril

    dok ja budem tragao za Skarfom?

    Pa Pit je za to svakako mnogo pogodniji od mene!

    Nee biti po njegovom ukusu. Pre svega, nije riokosa; sem toga, zna da je

    uvek zazirao od ena koje imaju previe para i previe pameti! Sluaj, moram da urim, ve

    pozivaju putnike za Majami .. . vidimo se uskoro i budi oprezna!

    Ti budi oprezan, gorilo!

    Ja? Draga, vrlo dobro zna da meni ne moe niko nita!

    Ja mislim na Ceril Bejsingstok ... kau da ona prosto prodire mukarce . ..

    to znai da bi ti morala da se zadovolji onim to ostane od mene, je li? Ne

    brini, nije ona tako opasna ...

    Ponovo nekoliko trenutaka utanja. Kada je Sumiko ponovo progovorila, glas joj je

    zvuao mnogo ozbiljnije.

    Les ...

    Znam. uvau se. Ne brini, Sumiko.

    Ostala je jo neko vreme sa slualicom u ruci kada je Lesli prekinuo vezu. Trgla se tek

  • kada je otro odjeknulo zvono sa vrata. Saekala je, brojei u sebi. Dve sekunde kasnije

    jedan kratak i otar zvuk, pa jo jedan, sada tri sekunde kasnije. Osmehnula se i spustila

    slualicu.

    Sada se zauo klju u vratima i ona su se otvorila da propuste krnog mladia neto

    due plave kose na ijim je irokim ramenima gotovo pucala jakna od dinsa. Njegovo

    preplanulo lice razvue se u osmeh kada je ugleda pred sobom.

    Zdravo, Japanko! ree. Da li me to oi varaju, ili zaista mene eka pred

    vratima?

    Osmehnula se. Tabasko Pit, jedan od najstarijih Leslijevih prijatelja i dragocenih

    saradnika, uvek je uspavao da joj popravi raspoloenje svojim vedrim smehom i grubom

    srdanou.

    ekaj da pogledam! govorio je on, prouavajui je pogledom od glave do

    pete.

    Hmmm. .. trebalo je da Lesli doe, ali se javio i rekao da je spreen, je li tako?

    erlok Holms! klimnu ona glavom.

    Do avola, Pite, kako ti je to uspelo?

    Nita lake! on je neno obgrli oko ramena dok su prelazili u susednu

    prostoriju.

    Obukla si haljinu zbog koje bi te odmah uhapsili tamo u kraju odakle sam

    doao... ali ti oi govore da nije sve ilo onako kako si zamislila. Prema tome ... ima li piva?

    Zna gde stoji ona predanim pokretima poe da skuplja pribor za crtanje sa

    stola.

    Tabasko Pit zastade sa otvorenom konzervom u ruci.

    Veliki poglavica ima posla za nas?

    Veliki poglavica je sada ve u avionu za Majami sa jednom plavuom iz det-

    seta, nasmeja se Sumiko. Na alost, nije provod u pitanju ... ona je Ceril Bejsingstok,

    kerka doktora Filipa Skarfa, sea se da su on i Lesli dugo saraivali na nekom poslu o

    kojem ni ja nisam doznala mnogo... E, taj doktor Skarf je nestao negde na Floridi, pa je Les

    krenuo u poteru. Dovoljno za poetak?

    Taj momak uvek izabere najlepi deo posla proguna Pit bacajui se u fotelju

    koja zakripa pod njegovih sto osamdeset funti kostiju i miia. A nama je ostavio

    preturanje po pranjavim kartotekama, i starim kompletima listova, kladim se. ta ovoga

    puta traimo?

    Lesli mi se maloas javio sa aerodroma ... u poslednje dve godine, rekao je, ne-

    koliko bogatih ljudi nestalo je na Floridi dok su bili na odmoru. Na posao je da utvrdimo

    sve to se o njima moe doznati, a naroito o okolnostima pod kojima su nestali. Zabavno,

    zar ne?

    Kao i uvek uzdahnu Tabasko, otvarajui drugu konzervu piva. Kad

    poinjemo?

    to pre, to bolje. Rekao je da doemo za njim im ovde okonamo posao, zna.

    Decembar nije lo mesec u San Francisku, ali .. .

    Ali je na Floridi svakako mnogo prijatniji dovri Pit umesto nje. Ti si sa-

    vreno u pravu, mala. Hajde, oblai neto pristojnije, pa da krenemo. Boga mu, otkad nisam

    video Majami!

    Pola sata kasnije Pit zaustavi svoj otrcani ford pred redakcijom Egzaminera, zgra-

    dom u starom delu grada koja je jo uvek izgledala kao i onda kada je podignuta, devedeset

    godina ranije. Ipak, iza zidova od crvene cigle nalazila se jedna od najkompletnijih arhiva na

  • Zapadnoj obali i neretko se deavalo da se i policijski inspektori, u strogoj tajnosti obrate

    starom Patu OMaliju za neki podatak koji nisu uspeli da pronau u svojim

    kompjuterizovanim kartotekama.

    Kao i obino, mali Irac jarkocrvene kose nad izboranim licem sedeo je u svom stakle-

    nom kavezu, budno motrei na rad est ili sedam devojaka koje su na kartice prenosile

    sadraj sa gomila iseaka iz svih veih listova Amerike i mnogih drugih krajeva sveta. Bud-

    nost je na ovom mestu svakako bila neophodna, jer su mnogi obletali oko OMalijevih

    devojica, odabranih na osnovu dva glavna kriterijiuma: lepota i efikasnost. I pored udne

    odanosti koja je vladala izmeu tih ljupkih devojaka i namorastog starog Irca, mnoge nisu

    uspevale da odole ponudama za mnogo bolje plaena radna mesta; postati jedna od O

    Malijevih devojica bila je preporuka bolja od preporuke bilo koje veoma ugledne i skupe

    kole za sekretarice na Zapadnoj obali.

    Pite! dreknu OMali kad Tabasko otvori, bez kucanja, vrata njegove kancela-

    rije. Napolje, barabo! Koliko sam ti puta rekao da ovde neu da te vidim!

    Pit sa osmehom podie obe ruke u vis.

    Ne pucaj, OMali, ovde sam sasvim slubeno, asna re. Saekaj najpre da vidi

    koga sam ti doveo, boga mu!

    Izmakao se malo u stranu da propusti Suimiko koju su njegova iroka plea sve dotle

    zaklanjala. OMali ivahno skoi na noge, urno vraajui krajeve koulje u pantalone sa

    starinskim hozntregerima.

    Sumiko! uzviknu hitajui joj u susret. Niije mogue da si se predomislila?

    Hoe li konano pristati da radi za starog Pata?

    Ne, Pate ... osmehnu se ona, steui njegove ilave, ali jo uvek snane ruke.

    ao mi je.. . mislim da bi bilo pravo uivanje raditi za tebe, ali...

    Znam, znam gunao je toboe ljutito Irac. Ti i ovaj veliki majmun uvek

    imate neke zagonetne poslove o kojima najradije nita ne bih ni eleo da ujem. Pa, kai,

    devojice... ta mogu da uinim za tebe?

    Pit se ve spustio u glomaznu fotelju za posetioce, preputajui devojci udobnije mesto

    pored stola. Bilo je, meutim, jo razloga za to; odgurnuvi nogom vrata ormaria pored sebe

    prouavao je njegov sadraj zamiljeno vrtei glavom. Kao i obino, piva tu nije bilo, a ak i

    da ga je bilo nikada ne bi pristao da ga popije, s obzirom da Pat OMali nije verovao u

    friidere postavljene u kancelarijama.

    U meuvremenu, Sumiko je ve poela svoje objanjenje i OMali je zamiljeno kli-

    mao glavom dok je sluao.

    Uvek mi je drago ree kad dou ljudi koji znaju ta u stvari trae. Hmm...

    to e biti kod Mini. Nova devojka, ali se odlino snala on pritisnu dugme interfona na

    svom stolu. Mini, poalji mi kartice Neobjanjeni nestanci, otmice i slino, Florida i

    susedne drave, poslednje dve godine . . . Hvala!

    Mini Erlander? zainteresovano upita Tabasko. veanka, pet stopa i etiri

    palca, riokosa? Mogla nam je ba i doneti te kartice, Pate ...

    Zbog takvih sam i uveo ovaj kr koji se stalno kvari! frknu Irac, pokazujui

    ureaj za prijem pneumatske pote. Evo ga opet, sto mu gromova! Mini! Mini! ... ova

    prokleta stvar opet je negde zapela! Kod mene gori crvena lampica!

    Nisi pritisnuo dugme interfona! isceri se Pit. Hoe da ja odem i kaem joj

    da je dolo do zastoja, a?

    Ne? Aha . .. evo ga!

    Uz glasnu lupu, donosei sa sobom oblai sitne praine, iz otvora na ureaju izlete

  • glatki cilindar koji OMali veto otvori. U njemu se nalazio tanak sveanj kartica, uredno

    povezanih gumenom vrpcom.

    Da vidimo... mrmljao je OMali zagledan u sadraj kartica. Hmmm ...

    hmm ... hej. Pite, pa ti si stvarno na neto krupno naleteo, boga mu ...

    Desetak minuta kasnije injenice zapisane na OMalijevim karticama poele su da se

    uklapaju u sliku koja je ve neto govorila; crveno lice Irca postepeno je postajalo sve za-

    miljenije i on je rasejano zazvidukao neku melodiju koja je, inilo se Pitu, bila popularna

    negde krajem ludih dvadesetih.

    Po ko zna koji put Tabasko Pit se uverio da je OMaliijeva kartoteka gotovo neiscrpni

    izvor informacija. Potrajalo je to gotovo dva asa, istina, ali je posle tog vremena pred njim

    bio iscrpan spisak svih osoba nestalih na Floridi pod neobjanjenim okolnostima u poslednje

    dve godine. est imena privlailo je posebnu panju; svih est bili su bogati poslovni ljudi ili

    bogati naslednici., svi su nestali u vreme kada su se na Floridi nalazili na odmoru ili

    oporavku i u svih est sluajeva poslednji put su vieni na krajnjem junom delu poluostrva,

    u pojasu letovalita nanizanih du obale izmeu Palm Bia i rta Sebi.

    I jo neto. Moda najinteresantnije od svega ...

    Nekoliko dana pred svoj nestanak, sva estorica sastavila su nove testamente i propi-

    sno ih overila kod uglednih advokata na Floridi. Gnev naslednika bio je uzaludan: bogatstvo

    estorice nestalih bilo je na potpuno zakonit nain ustupljeno fondacijama malo poznatih

    imena koje su se bavile iskljuivo radom u dobrotvorne svrhe.

    OMali jo jednom prelete pogledom preko spiska od est imena, dopunjenog gusto is-

    pisanim redovima teksta o svakom pojedinom sluaju. Kao u transu, preao je prostor do

    ormara u uglu i iz njega izvukao flau sa tenou tamne boje.

    Hej, polako! Pit ga dohvati za rukav. Ostavi i nama neto!

    Zavei! proguna Irac. Sigurnim pokretom ruke ponovo je pritisnuo dugme

    interfona.

    Mili! dreknuo je. Ovamo!

    Sumiko se osmehnu izrazu na Pitovom licu. Podsealo je na etvorogodinjeg deaka

    koji zablenut u ekran oekuje da konano pone njegov omiljeni crtani film.

    Devojka koja je graciozno unela u OMalijevu kancelariju svojih pet stopa i etiri pal-

    ca raskone vedske lepote potpuno je zasluivala takvo neto. I moda ak i mnogo vie od

    toga, sudei bar prema ledenom pogledu kojlim je oinula Tabasko Pita.

    Mili, duo OMali je iznenada postao veoma nean uzmi ovu hartiju,

    prekucaj tekst i napravi mi tri kopije. Strogo poverljivo, naravno, kao i uvek? Pet minuta,

    vai?

    Pet minuta? veanka podie obrve.

    Vi nas ba ne tedite, efe!

    Pet minuta vrsto odvrati OMali.

    O kej?

    Dobacivi jo jedan ledeni pogled Pitu, devojka nestade kroz vrata sleui ramenima.

    OMali je razneeno gledao za njom.

    Pravo blago, asna re gunao je.

    Jedna od mojih najboljih devojica. Zamislite, hteli su da je zaposle u

    gradonaelnikovoj kancelariji, jedva sam je ubedio da ostane!

    A zbog ega su vam potrebne dve kopije, Pate? umea se Sumiko u razgovor.

    Sve dotle ona je paljivo pratila ta se zbiva oko nje, nastojei da svaki detalj uree u svoje

    pamenje.

  • Kako zato, devojice? zinu OMali.

    Do avola, jedna je za tebe, a original ostaje u mojoj privatnoj arhivi. A druga

    kopija ... he-he-he, drugu uvam za jednu posebnu priliku!

    Hoe da se kandiduje za Pulicerovu nagradu, a? proguna Pit.

    Ja? Taman posla! U pitanju je neto drugo ... OMali se zavereniki osvrte

    oko sebe. Vidi, ovih dana, pred kraj godine, razgovara se o tome da se smanji budet za

    arhivu u Egzamineru ...

    Pa?

    Oduvek sam znao da si glup! cerekao se Irac. Sedeu mirno na tom

    sastanku i sluati ta momci imaju da kau, a onda im lepo poturiti ovo pare hartije pod nos

    i pitati ih koliko bi neki od konkurentskih listova platio za takvu informaciju. Hi-hi-hi. .. ve

    vidim kakva e lica da naprave!

    A ta ako neko to provali pre tebe? nasmeja se Pit.

    Taj neko moe biti samo ti? pretei je reao OMali. Prema tome ...

    on siunom pesnicom zamahnu Pitu ispred nosa.

    Ne brinite umirivala ga je Sumiko ovaj materijal svakako neemo

    objaviti. Hvala vam mnogo, Pate, znala sam da ste vi prijatelj na koga se uvek mogu osloniti

    ...

    Naravno, draga moja! ljubazno se osmehivao Irac, iako su mu oi i dalje

    besno sevale u Pitovom pravcu. A ako ti ikada zatreba posao, zna gde moe da me

    nae. O kej?

    Mili Erlander jo jednom se bez rei pojavi u kancelariji, spustivi na efov sto tri

    uredno otkucana lista hartije. Ovoga puta nije ak ni pogledala u Pitovom pravcu, ali je svaki

    pokret njenog raskonog tela jasno govorio da je i te kako svesna njegovog zadivljenog po-

    gleda.

    Hvala jo jedinom, Pate ree Sumiko, ustajui. Jednu kopiju paljivo je

    savila i gurnula u svoju torbicu. Razmisliu i o vaoj ponudi, ali ne verujem da e se neto

    promeniti...

    Znam osmehnu se ljubazno starac,

    Bilo bi i teta tako neno bie zatvoriti u jedan od ovih staklenih kaveza. Nego.

    .. ovaj sluaj te zanima zbog neega posebnog? Ili je u pitanju opet onaj tvoj tajanstveni

    prijatelj?

    Ona ga blago potapa po miica.

    Sve ete ve na vreme doznati, Pate ree. I naravno, Egzaminer e

    dobiti ekskluzivno pravo na sve novo to budemo otkrili. .. Idemo, Pite!

    Vukui za ruku Tabaska koji je dobacivao einjive poglede prema jednom od stolova,

    Sumiko jo jednom mahnu OMaliju. Lice joj je, meutim, postalo veoma ozbiljno kada su

    se nali sami u liftu.

    Kada imamo prvi avion za Floridu, Pite? upitala je.

    Ne znam, ali je trebalo da pita OMalija ree on. Taj matori je zlatni

    rudnik informacija . . . ekaj, neemo valjda odmah za Lesliijem?

    Ovde vie nemamo ta da radimo odluno ree devojka. Zar tebi neto

    nije palo u oi?

    Kako da ne! uzdahnu Tabasko. Ona veanka, boga mu!

    Suvie je krupna, ak i za tebe! nasmeja se devojka. Ali, alu na stranu.

    Nisi primetio da je u svih est sluajeva istragu vodio jedan isti policajac, kapetan Frejberg iz

    Majamija?

  • To nisam odmahnu Pit glavom. Hmm . .. kapetan Frejberg . .. to ime mi se

    nimalo ne dopada, zna ...

    Onda to pre menjaj miljenje o oveku koga uopte i ne poznaje

    posavetova ga Sumiko ozbiljnim glasom. Mogue ak i da doivi prijatno iznenaenje,

    jer e kapetan Frejberg biti prvi ovek s kojim emo se upoznati na Floridi!

    Zgrada aerodroma u Majamiju bila je klimatizovana, ali se Ceril odmah poalila kako

    joj je pretoplo u haljini u kojoj je doputovala.

    Samo pet minuta, Lesli, molim te urno je dobacila i otrala prema nizu

    butika poredanih du jednog zida velike aerodromske zgrade. Odmahnuvi glavom, nina se

    spusti na jednu od konih fotelja, privlaei uz nju crnu torbu, neobino slinu torbama u

    kojima sa nose tapovi za golf. Sadraj te torbe svakako bi jako iznenadio svakog radoznalca

    koji bi dobio priliku da zaviri u nju, ali takvih, ba do sada, nije bilo.

    Ispod polusputenih trepavica Lesli se po navici osvrtao oko sebe traei poglede i lica

    koji bi vie nego to je to normalno bili zainteresovani za njega. Nije zapazio nita sumnjivo

    u aerodromskoj vrevi koja e svoj vrhunac dostii tek za nekoliko dana, pred poetak

    boinih praznika.

    A ipak, ovo je bilo mesto odakle se moralo krenuti u traganje za doktorom Skarfom;

    jer, naunik je nestao pre nego to se uopte i pojavio u rezervisanom hotelu. Otmiari su

    svakako prouili njegove navike pre poetka poduhvata i obavili svoj posao brzo i veto tako

    da to niko ne primeti... ali .. .

    Ali je sada na njihovom tragu bio jedan nina!

    Znao je odakle e poeti i sada je smireno sedeo, oputajui svoje mono telo i

    prikupljajui energiju koju e zahtevati dugo i naporno traganje. Ceril e neko vreme moi

    da bude uz njega, iskustvo mu je govorilo da je mukarac uvek manje upadljiv kada je u

    drutva upadljivo lepe ene, jer tada na njega niko ne obraa panju ...

    Kao sada, na primer... Do uiju mu dopre nekoliko tihih zviduka divljenja, a po zvuku

    koraka nasluivao je da mukarci usporavaju ili zastaju u hodu kako bi neto pogledali.

    Osmehnuo se za sebe, jer je ve znao o emu se radi.

    Kako ti se dopada?

    Lagano je podigao pogled sa zelenih cipela gotovo neverovatno visokih potpetica, uz

    dugu suknju koja je, meutim, gotovo potpuno otkrivala levu nogu ene. Vitki struk bio je

    nesputan, otkriven, dok je oko grudi bila uvezana samo tanka marama koja se samo nekim

    udom drala na njima, s obzirom na svoje dimenzije.

    Dakle? Ceril nestrpljivo zacupka nogom. Ili na svoj odvratni muki nain

    eli da mi kae kako sam ostala due od pet minuta?

    Divno! osmehnu se Lesli, uspravljajui se da bi joj obavio ruku oko golih ra-

    mena. Upravo ono to mi je trebalo!

    Misli na mene?

    Vie na tvoju haljinu. .. ako se to uopte sme nazvati haljinom!

    Ona mu isplazi jezik.

    Ti uopte i ne zna ta je haljina, deko! I to se vidi na tebi, da zna. Idemo li?

    Lesli dohvati torbu sa poda.

    Idemo . .. najpre da naemo taksi.

  • Zato ne bismo iznajmili kola? namrti se Ceril. Mnogo zgodnije, zna .. .

    Jeste, ali ja elim taksi.

    Ovaj decembar bio je neobino topao, ak i za Majami, tako da ih zapahnu talas vrelog

    vazduha im su izali iz zgrade. Lesli zamiljeno pogleda dugi niz taksija poredanih pod

    nadstrenicom koja ih je titila od sunca. Ako je ita moglo razdrmati zadremale vozae, to je

    svakako morala biti Ceril u svojoj smeloj garderobi.

    ovek u prvom vozilu, jednom prastarom bjuiku koji je, meutim, blistao od

    istoe, nije skrivao svoje divljenje.

    Kuda, gospoo? zapitao je kada su se smestili na zadnje sedite i Lesli se

    pritajeno osmehnu. Kao to je i oekivao, njega niko nee zapaziti, sem kao tipa koji se

    nalazio u drutvu raskone plavue.

    Sreom, doktor Skarf retko se kretao u drutvu raskonih plavua...

    Zaista, kuda? podie Ceril obrve.

    Rt Sebi?

    Rt Sebi, gospoo? To vam je malo predaleko za taksi, ali, ako ve insistirate...

    Moda emo i do rta umea se Lesli ali bih pre toga hteo da porazgovaram

    sa tobom, prijatelju.

    Sa mnom? po prvi put taksista baci pogled na Leslijevo lice. O emu?

    Traimo jednog oveka, oca ove gospoe objasni nina. Jedino to znamo

    jeste da je sleteo u Majamiju i od tada mu se gubi svaki trag.

    Taksista tiho zviznu.

    Ne zamerite to ovako govorim, gospoo ree, ali... da li je va otac,

    mislim... voleo ene?

    I potraio skriveni kutak sa nekom damom? osmehnu se Ceril. Ne, na

    alost, ta mogunost otpada ...

    Postoji li u blizini neko mesto sa klima-ureajem? upita Lesli. Bjuik

    nije lo, ali bih eleo da na miru porazgovaramo. Naravno, plaam ekanje.

    Taksista slee ramenima.

    Meni odgovara. U ovo doba dana ionako nema mnogo posla zbog ega bi se

    isplatilo priti se na aerodromu . .. Tu, na dve milje odavde je motel, ispred samog grada.

    Nita naroito, ali zato ima hladovinu kojoj nikakav klima-ureaj nije ravan? Moe?

    U redu osmehnu se Lesli, zavalivi se udobnije u sedite i sklapajui oi,

    kako bi se lake koncentrisao na kartu junog dela Floride koju je dugo prouavao u avionu.

    Jo jednom je podsetio sebe na poloaj Majamija, odakle su se na tri strane sveta pruali

    mnogobrojni putevi i pruge, kao pipci nekog arobnog pauka koji svojom lepotom privlai

    ljude u mreu iz koje se teko iskobeljati...

    Tu smo ree taksista nekoliko minuta kasnije i Lesli otvori oi. Mali motel

    nije bio naroito upadljiv, moda i zato to je od bunog autoputa bio odvojen palmovom u-

    micom, ali se Lesliju dopao dugi trem ukraen raskonim suptropskim cveem koji je vodio

    svud oko jednospratne zgrade od drveta.

    Mmm... uzdahnu Ceril, uvlaei miris cvea punim pluima. Lesli zabrinuto

    pogleda u nju, plaei se da ne izgubi onu maramu, ali je ona, uprkos svim iskuenjima,

    vrsto stajala na svom mestu. Taksista ih pouzdanim korakom povede kroz jedan polumrani

    prolaz, odakle se ulazilo u patio, kvadratni prostor oivien slepim belim zidovim.a Nekoliko

    palmi irilo je svoje kronje, stvarajui prijatan hlad nad stolovima i stolicama poredanim

    oko vodoskoka koji je umirujue umelo.

    I Lesli punim pluima udahnu snani miris cvea kojeg je bilo svuda unaokolo. Mir i

  • tiina u ovom vrtu podseali su ga na japanske vrtove, iako su od opteg utiska donekle odu-

    darale pravilne linije stolova i stolica od pletene trske, obojene belom bojom.

    Divno mesto, a? ree taksista sputajui se u jednu od stolica. Lesliju se

    dopadalo njegovo iroko, iskreno lice i vrst pogled tamnih oiju koje su svojom dubinom

    pokazivale da u ilama ima bar mali deo indijanske krvi. esto navraam ovamo da se

    odmorim i malo osveim.

    udno da ovako zgodno mesto nema vie gostiju primeti Ceril, dotiui

    rukom mlaz vode iz vodoskoka. Gledajte, nigde nikog ivog ... kao zaarani vrt!

    Ljudi su glupi slee taksista ramenima. Jedva milju odavde, takoe pored

    samog puta, nedavno je otvoren novi motel, udovite od stakla i betona koje mami

    bletavim svetleim reklamama i ogromnim reklamnim tablama. asna re, izbegavam da

    uem tamo, i pored najboljih klima-ureaja... sve je automatizovano, boga mu, i nema s kim

    ni re da progovori ... A ekajte samo da vidite Estrelu!

    Estrela? radoznalo upita Ceril, ispruajui svoje duge noge tako da ih hlade

    kapljice sa vodoskoka. Ko je Estrela?

    Estrela je vlasnica ovog mesta objasni voza, osvrui se oko sebe. udno,

    jo uvek je nema. Obino odmah izae sama pred goste.

    Tu sam, Dani, ne brini... Dobar dan, gospodo.

    Lesliju nisu promakli tihi koraci u onom istom prolazu kojim su i sami doli i stoga je

    bio prvi koji je primetio vitku enu u jednostavnoj pamunoj haljini koja nije bila nainjena

    sa eljom da previe otkrije skladno telo hitrih pokreta. Duga crna kosa padala joj je na

    ramena, na preplanulom licu isticale su se pune usne sa tek neto malo tragova rua. Ipak,

    najjai utisak na tom licu visokih jagodica ostavljale su oi: crne, duboke i mirne kao no.

    Lesli ustade, praen iznenaenim pogledom taksiste.

    Sedite ree Estrela sa prijatnim osmehom. Vi sve ovde gost, zar ne? ime

    mogu da vas posluim?

    Dozvolite da ja preporuim! umea se taksista, podiui ruku. Kod Estrele

    ete popiti najbolji mint-hulep sa ove strane zaliva, asna re... a kad smo ve kod toga,

    zaboravio sam svoje ime: Danijel Miel, zvani Dani. Ovo je Estrela, a ovo su...

    Ceril i Lesli ree ovaj drugi sa osmehom na licu. Sasvim dovoljno za

    poetak, zar ne? Naravno, pod uslovom da i mi vas moemo zvati Dani i Estrela?

    Ozbiljno klimnuvi glavom, tako da joj crna kosa na trenutak prekri lice, devojka ne

    stade izmeu dva stabla palme odakle se otvarao prolaz u drugi deo motela. Dani je ushieno

    gledao za njom, na trenutak zaboravljajui ak i na Ceril.

    Estrela je divna devojka ree tiho

    Ne ide joj ba dobro otkako je taj novi motel otvoren, ali je nikada neete uti da

    se ali... Meutim, zaista ne znam koliko e moi da izdri.

    Nina se malo pomeri na svom mestu kako bi na oku istovremeno mogao drati oba

    ulaza u patio. Neto neprijatno, neto to je odudaralo od malopreanje atmosfere mira

    iznenada je zalebdelo u vazduhu. I Ceril kao da je to osetila; povukla je nogu dalje od vode i

    zimogroljivo obuhvatila rukama ramena.

    Dani Miel je mirno odbijao dimove svoje cigarete, ali i njemu zasmeta iznenadna

    tiina

    Gle? ree kao za sebe. Estrela je danas neuobiajeno spora ...

    Dani... zausti Lesli oslukujui. Nije bio siguran, ali mu se inilo da odnekud

    iz dubine zgrade dopire jedan neprijatan glas.

    Muki glas.

  • Molim? taksista izvue cigaretu iz usta. Prouavao je Leslijevo lice

    skupljenih obrva.

    Sem problema u poslu .. . ima li Estrela kakvih drugih problema?

    Dani lagano odmahnu glavom.

    Ne, koliko ja znam. Ali...

    esto se dogaa da poslovni ljudi ne biraju sredstva da uklone potencijalnu kon-

    kurenciju tiho ree Lesli. A ovo mesto uz malo bolju reklamu moglo bi postati jedno

    od najpopularnijih u Majamiju. Ko je vlasnik ovog motela?

    Ko e ga znali? uzdahnu taksista, gnjeei cigaretu u pepeljari. Uvek se

    pojavljuje neka korporacija u kojoj ...

    Nije zavrio, jer se nina iznenadnim pokretom uspravio i bukvalno poleteo u pravcu

    prolaza izmeu dveju palmi. Do njegovih otrih uiju ovoga puta je jasno dopro priguen

    enski krik...

    Uski polumrani hodnik koji se otvorio pred njim vodio je levo i desno, u dubinu

    zgrade. Hitrim i neujnim korakom skliznu na desnu stranu, tamo gde se hodnik irio u

    ljupki mali hol sa recepcijom.

    I hol je bio potpuno prazan, ali on bez oklevanja pree preko njega. Pored pulta

    recepcije nalazila su se vrata sa natpisom Upravnik i on ih naglim pokretom otvori,

    zastavi u stavu koji mu je omoguavao da iz njega trenutno pree u napad. Ili u odbranu,

    ako se za tim ukae potreba. ..

    Estrela je stajala oslonjena leima o suprotni zid, a preplanulo lice bilo joj je sivo od

    straha, oi prikovane za blistavu otricu brijaa kojim se nemarno poigravao visok momak

    irokih ramena u kariranoj koulji, farmerkama i izmama dubokim do kolena. Na zvuk

    otvaranja vrata pogledao je preko ramena, ali u njegovim oima straha nije bilo, ve samo

    ozlojeenosti to ga prekidaju u njegovoj omiljenoj zabavi.

    ta hoe? zareao je, okrenuvi se Lesliju. Brijaem je nervozno gladio

    masnu nogavicu pantalona.

    Lesli je gledao u devojku, ali mu nije promakao ni jedan jedini siuni pokret otrice.

    Estrela, ta ovaj tip hoe od vas? upita mirno.

    Ona otvori usta, ali iz stisnutog grla ne izae nikakav glas. Samo je grevito odma-

    hnula glavom, kao da se gui.

    Nadmono se iscerivi, tip sa britvom leno poe prema Lesliju, kao da eli da ga

    zaplai samom svojom pojavom. Ovaj je stajao nepokretno, naizgled oputen, kao da ne zna

    ta da preduzme.

    U holu iza njega zau se topot koraka; stizao je Dani Miel, naglo se zaustavljajui

    pred otvorenim vratima, Lesliju iza lea. Nina jasno u uzdah njegovog iznenaenja.

    Rasti... Rasti Maral!

    Malo pokoleban Leslijevom nepokretnou, nepoznati zastade, pretei suavajui oi.

    Deko ree pusti me da proem!

    ta si hteo od devojke?

    To se tebe ne tie, zna.. .

    A ta ako me se tie?

    Pokret desne ruke nepoznatog bio je munjevit, ali ga je najavio iznenadni blesak u

    ledenim plavim oima. Nina jedva primetnim pokretom tela izbee horizontalni udarac koji

    bi mu otvorio utrobu, a podlaktica napadaa sudari se sa Leslijevom podlakticom. Britva

    izlete iz njegovih prstiju i zazveketa po mermemom podu hola, zaustavljajui se pod

    Danijevim nogama.

  • Ne! virisnu Estrela. Ne ovde...

    Lesli klimnu glavom.

    U redu, Estrela... pokretom glave pokaza vrata razoruanom tipu koji ga je

    zaueno gledao, trljajui povreenu ruku. Ti, napolje! I da te ovde vie nisam video!

    Pognute glave, nepoznati projuri kraj njega, gotovo se spotakavi o niski prag kance-

    larije. Lesliju pade, u oi pogled kojim ga je ispratio Dani; u tom pogledu bilo je mrnje, ali i

    mnogo vie straha!

    Devojka se odvoji od zida, briui nadlanicom sitne kapi znoja sa lica. Pokuala je da

    progovori, ali je Lesli uutka pokretom ruke.

    Ne govorite sada ree neno. Dani, nadam se da nas i ti moe posluiti

    tim uvenim mint-hulepom, ako ovde nema niko? drugog. Hajde, Estrela, idemo u patio da

    porazgovaramo.

    Uhvativi pod ruku zbunjenu devojku, on je povede hodnikom. Ceril ih je ekala na

    istom mestu, ali su joj oi bile ispunjene strahom.

    Les! ta se ovde dogaa, do avola? Obojica ste otrali kao.. . kao. ..

    Nita naroito osmehnu se nina.

    Jedan neprijatan tip uznemiravao je nau domaicu. ..

    Estrela se ve bila pribrala kada se Dani pojavio sa velikim bokalom i etiri ae na

    posluavniku. Pogledavi se, njih etvoro utke podigoe ae da nazdrave jedno drugom.

    utanje je potrajalo jo nekoliko trenulaka.

    Dakle, Estrela? tiho ree nina.

    Ona klimnu glavom.

    Ne bi trebalo da vas zamaram svojim problemima, ali. ..

    Ali je mnogo bolje kad nekom kae ta te mui! glas Danija Miela bio je

    vrst, prijateljski.

    Pa. .. devojka uzdahnu ini mi se da je to prilino poznata pria... Vlasnik

    tog prokletog novog motela zbog neeg misle da bih im ja mogla smetati. Pre desetak dana

    posetio me je jedan veoma ljubazan i lepo vaspitan gospodin po imenu Karberi ili tako

    nekako i predstavio se kao advokat. Ni njegova ponuda da kupi motel nije bila smeno niska.

    .. mislim, jasno se videlo kako je spreman da da i vie ako budem uporna. Meutim. ..

    Pogreie ako ovo mesto proda, Estrela mumlao je Dani. Ja ga ne bih

    dao za sve pare na ovom svetu.. .

    Ona mu na trenutak dotae ruku i lice joj ozari osmeh.

    Sreom, nisi na mom mestu, Danijele Miele, i zato uti! Iako si potpuno u

    pravu ni ja ovo mesto ne bih prodala.. . sve dok me okolnosti zaista ne primoraju na to!

    Odbili, ste, dakle, Karberijevu ponudu? umea se Lesli.

    Da, odbila sam i pomislila kako je time itava pria zavrena. Bojim se da nisam

    sasvim ozbiljno shvatila njegova pomalo nedefinisana upozorenja na kraju razgovora. Znate

    ve ono: usamljena ena, bez oslonca, a svata se moe desiti, svet je pun opasnih ljudi i tako

    dalje. . .

    I onda je danas doao Rasti Maral. . .

    Glas Danija Miela bio je jedva ujan i Lesli ga otro pogleda. Mrnje je ponovo bilo

    u oima mladia, ali sada mnogo vie nego straha.

    Ko je Rasti Maral, Dani? upitao je.

    Rasti Maral je aligator iz movare govorio je Miel kroz stisnute zube.

    Okrutan i hladan, veoma opasan kada su u pitanju rtve slabije od njega. .. ali, Rasti Maral

    ima uvek mone prijatelje kojima s vremena na vreme zatreba kakav prljavi posli kao

  • ovaj danas!

    Meni nije izgledao naroito opasno osmehnu se nina.

    Nemoj da te to prevari, Lesli... Rasti esto radi sam, ali za tili as moe okupiti

    itavu bandu tipova. . .

    Hmmm.. . znai li to da Estrela ipak treba da proda ovaj motel?

    Dani stee zube. Videlo se da kljua od gneva, ali njegovo utanje ipak nije trajalo

    dugo.

    Da ree na kraju. Drugog izlaza nema...

    Lesli se okrete devojci koja je sve vreme utala, jedva dodirnuvi svoju au.

    Mislite li i vi tako, Estrela?

    Dani je u pravu. . . moram ga prodati, dok je cena iole pristojna. Verovatno zna-

    te kako ti ljudi posluju: kako vreme bude odmicalo, cena e biti sve nia.

    A ako vam neko pomogne?

    Bledo se osmehnula.

    Kako? Ovde nema nikoga ko bi se usudio da se suprostavi Rastiju Maralu. ..

    bolje reeno, ljudima koje on predstavlja. . .

    Ja bih to smeo.

    Ona ga pogleda malo zaueno. Dani Miel je sumnjiavo odmahivao glavom; videlo

    se da ga samo pristojnost spreava da ne prsne u smeh...

    Hvala gotovo proaputa Estrela ali... ,

    Ja to i mogu, Estrela glas nine bio je pouzdan, uverljiv. Meutim, ovde

    sam se naao zbog drugog posla. Mislim ipak da u moi da vam pomognem, ako i vi i Dani

    pomognete meni.

    Kakav posao?

    Oni trae jednog oveka, Estrela objasni taksista. Oca ove ljupke dame. . .

    ali ga nee nai, naravno. ao mi je to to moram rei, Ceril, ali. .. moda je i bolje da se ne

    zanosi lanim nadama. ..

    Lesli poloi ruku preko sada hladnih prstiju Ceril na stolu..

    Zbog ega tako misli, Dani? Zna neto o njemu?

    O njemu ne. . . ali znam da u poslednje vreme mnogo ljudi nestaje, Lesli. I ni-

    jedan jo nije pronaen. . .

    Ah! uzviknu Estrela. Misli da. .. ?

    Da, Estrela. Bojim se da je i on jedna od rtava sablasti iz movare...

    Neobini par je ve satima radio u Leslijevom stanu; krupni mladi i krhka devojka

    strpljivo su preturali po starim isecima iz novina koje je nina godinama prikupljao u svojoj

    linoj arhivi. Nije bila ni izbliza tako potpuna i tako pregledana kao arhiva Pata O Malija,

    ali je zato bila bolje prilagoena njegovim potrebama, pre svega zato to je pruala mnogo

    vie detalja o svim neobinim dogaajima koje su novine beleile. Njen krupan nedostatak

    ipak je bilo to to se ograniavala na zbivanja u Kaliforniji i na Zapadnoj obali; ni vreme ni

    prostor nisu nini doputali da je proiri, to je znailo da se materijal o zagonetnim

    nestancima na Floridi ograniavao uglavnom na ono to su o tome pisali listovi u San

    Francisku.

    Meutim, materijala je i tu bilo previe, to su Sumiko i Tabasko Pit veoma brzo shva-

  • tili. Sledio je i najtei deo posla: izvui samo stvarne injenice skrivene u hiljadama krupnih

    i uzbudljivih rei kojima novinari najee prikrivaju ono to nisu uspeli da doznaju o

    sluaju koji prate. Gotovo instinktivno, njih dvoje su izbegavali lanke sa krupnim naslo-

    vima, znajui da takav naslov obino slui samo kao dimna zavesa iza koje najee nema

    ba nikakve korisne informacije.

    Sreom, bilo je ipak dovoljno lanaka iz kojih se sr mogla izvui i Sumiko je list za

    listom hartije prekrivala svojim urednim, sitnim rukopisom. Gotovo iznenaeno je podigla

    pogled kada je shvatila da nema vie nijednog iseka na mestu gde ih je Pit doturao sa druge

    strane stola.

    Nema vie?

    Kao da ti ovo nije bilo dovoljno? proguna Pit ispravljajui svoja mona lea

    tako da stolica zakvrcka pod njim. Pogledaj koliko je sati, boga mu! U ovoj kui se

    izgleda ne veera?

    Vrati onda te iseke na mesto, a ja u pogledati ima li ega u Leslijevom

    friideru. Vai?

    Mogli smo negde da izaemo na veeru. . . sit sam suve hrane!

    Devojka odmahnu glavom.

    ao mi je, Pite. Imamo jo puno posla ove noi...

    On tuno pogleda listove hartije naslagane pred njom.

    To smo mogli da ostavimo i za sutra. . . ali se tebi oigledno veoma uri da

    stigne na Floridu! Nema nimalo srca, zna; na tvom mestu ja bih Lesliju dopustio bar

    nekoliko dana uivanja sa onom njegovom plavuom.

    Smeei se, Sumiko nestade u susednoj prostoriji, a mladi, zviduui, poe da vraa

    fascikle sa isecima na njihovo mesto u Leslijevom ormaru. Ovakvi poslovi mu se nisu

    dopadali, ma koliko bio svestan njihovog znaaja; i sam je eznuo da jednom ve krenu na

    Floridu i suoe se sa problemima koji se reavaju na mnogo jednostavniji i efikasniji nain:

    snagom ruku i pesnica.

    Posle veere Sumiko sede za pisau mainu da sredi svoje beleke. Pit ostade pred

    televizorom sa konzervom australijskog piva u ruci, svestan da taj predah nee dugo trajati i

    da e Sumiko od njega uskoro zatraiti da pregleda beleke kako bi uporedili svoje utiske o

    njima.

    Lice devojke bilo je umorno kada mu je konano prila sa svenjem hartija u rukama

    Pit je paljivije pogleda. Ne, bilo je tu jo reeg, sem umora.

    Straha. . .

    ta se dogodilo?

    Pogledaj ovo, Pite. . .

    On pogledom prelete preko uredno otkucanih redova. Poslednja dva lista, sa podacima

    o poslednje dve otmice bili su prekriveni i sa najvie teksta. Debelim crnim flomasterom na

    oba lista bilo je podvueno nekoliko redova.

    Taj Dejv Belinski, novinar iz Majamija bio je bri od nas tiho ree devojka.

    On je prvi povezao sve sluajeve nestanka i potraio zajedniki inilac. .. i naao ga.

    Kapetana Frejberga?

    I njega, ali mislim da tu nema nieg Pite. Kapetan Frejberg je jednostavno zadu-

    en za takvu vrstu sluajeva.

    Pit jo jednom pree pogledom preko hartije. Rei koje mu sve do tada nisu govorilo

    mnogo sloie se u mozaik sa novim znanjem.

    Proklestvo! procedi kroz vrsto stisnute zube. Zar je mogue da ovo

  • nisam odmah primetio?

    Mogue je, Pite bledo se osmehnu devojka. ak je i meni isprva

    promaklo. Oigledno, ni urednik nije imao mnogo poverenja u teoriju Belinskog.

    S tim momkom bi trebalo to pre razgovarati ree. Ima li tu negde imenik

    Majamija? I koliko je sada tamo sati?

    Imam neto bolje od imenika; Pite. Leslijev kompjuter kome je to jedan od

    uzgrednih poslova. A to se vremena tie, hmmm.. . da vidimo: sada je pola deset u San

    Francisku, a na Floridi e biti. . . tri sata kasnije. Vreme nije ba zgodno za pozive, zna. . .

    Je li? isceri se Tabasko. A kada jutarnji listovi idu u tampu, a? Kladim se

    da emo nekoga nai u njegovoj redakciji. . . naravno, samo ako ta glupa maina bude umela

    da nam nae broj.

    Osmehnuvi se bez rei, Sumiko dotae rukom jedno mesto na zidu i jedan njegov deo

    beumno s kliznu u stranu, otkrivajui uski prolaz iza kojeg se videla omanja prostorija

    ispunjena raznovrsnim elektronskim ureajima. Devojka sigurnim pokretima pree preko

    tastera i jedan ekran pred njom se osvetli. Trenutak kasnije na njemu zaigra dugi niz

    telefonskih brojeva na koje se mogao dobiti list Majami Star.

    Evo ti, Pite ree ona. Ako eli, mogu ukljuiti ureaj kojii e pozivati sve

    ove brojeve istovremeno dok ne uspostavi vezu sa jednim od njih...

    Nisam zinao da je Lesli toliko lenj, boga mu! Pitovo lice, meutim

    pokazivalo je divljenje, a ne gnev Mrzi ga da sam okree brojeve svojim dragocenim

    rukama, je li?

    Pit privue sebi jedan od nekoliko aparata koji su se nalazili u prostoriji. Govorio je

    tihim glasom, tako da ga je Sumiko jedva ula. Na vezu sa Floridom zaista se nije dugo

    ekalo. ..

    Grubo lice mladia bilo je zamiljeno kada je konano spustio slualicu, zahvalivi se

    sagovorniku sa druge strane.

    Neto nije u redu, Pite? u tihom glasu devojke oseala se primesa straha.

    Nita nije u redu, mala. Belinski je mrtav. Ubijen. Pre est dana.

    Ubijen?

    Da. ist, profesionalno obavljen posao, bez ikakvih svedoka. Neko je mirno

    uao u njegov stan i ispalio mu u glavu tri hica iz kolta 45, tako da su ga jedva identifikovali.

    Policija, naravno, pojma nema ko je to mogao uiniti i verovatno e sve i ostati na tome, iako

    je Star obeao nagradu od pet hiljada dolara za svako obavetenje o ubici Dejva

    Belinskog.

    Ima li to veze sa naim sluajem, Pite?

    A ta ti misli? Naravno da ima, boga mu! mladi lupi pesnicom po fotelji

    pod rukom. Proklestvo!

    To ti nee pomoi, zna! osmehnu se Sumiko. Dakle, Belinski nije nestao

    u movari. ..

    Ne, draga moja, nije nestao u movari, ali je to bar to se nas tie, potpuno isto.

    Uostalom, ta sablast moda povremeno i naputa svoje blato i da bi ispalila nekoliko hitaca

    iz kolta. Vebe radi, verovatno. Ponekad zaista ujutru ne vredi izlaziti iz kreveta!

    Ako je tako, onda je ubica grdno pogreio odluno ree Sumiko. Belinski

    jeste prvi primetio da su dvojica od estorice nestalih sasvim sigurno nestali u movarama

    oko jezera Okiobi, ali se za ostalu etvoricu to moglo samo sumnjati. Video si one iseke,

    Pite: jadnog Belinskog su svi ismevali, a neki od njegovih kolega lansirao je ak i posprdni

    naziv sablast iz movare, proglaavajui tu sablast za krivca za sva nedela koja se dogode

  • na jugu Floride. . . Meutim, sada kada je Belinski uutkan, neko e ga valjda i ozbiljnije

    shvatiti...

    Teko slee Pit ramenima. Mi, ljudska bia, teko priznajemo svoje

    greke. Hmm... ta teorija Belinskog mi se sve vie dopada. Neto se dogaa u tim

    movarama, a naroito kada na dosadanjih est dodamo i sluaj doktora Skarfa.. .

    On nije nestao u movarama, Pite.

    Je li? A gde je onda nestao, doktore Votson?

    Devojka se prigueno nasmeja.

    erlok Holms ponovo u akciji! U stvari, u pravu si, nisam dovoljno dobro

    razmislila; mi ne znamo gde je Skarf nestao, to znai da movara jo jednom dolazi u

    obziir.. . Trebalo bi upozorili Leslija na to.

    Kako?

    Sumiko baci pogled na sat.

    Trebalo je ve da nam se javi, zar ne?

    Kao da ne poznaje Leslija. Javie se tek kada bude bilo potrebno da nam se

    javi... Hajde, vreme je da poe na spavanje, Sumiko. Previe si umorna da bismo noas

    mogli jo neto korisno uraditi. . . ako se ita uopte moe uiniti sa rastojanja od nekoliko

    hiljada milja. .. Sutra se rano ustaje. . . pokuau da rezerviem karte za prvi jutarnji let

    prema Floridi.

    A ta ako nam se Lesli ne bude javio pre nego to krenemo?

    Boji se da ga neemo nai? Pit se glasno nasmeja. I neemo... sve dok on

    ne bude poeleo da ga naemo. Ali e utoliko sigurnije on pronai nas...

    Ceril je lagano odmahivala svojom ljupkom glavom s jedne na drugu stranu.

    Sablast iz movare? Vi... mislim, to nije neka loa ala, zar ne?

    Lesli je utao, alei to nije imao dovoljno vremena da detaljno proui sve sluajeve

    nestanaka na Floridi. Da, neko je pre ili kasnije morao povezati sline injenice i potraiti

    reenje; ali, da e to reenje u pomo