HRVATSKA MLADA LIRIKA- 1914. g. izdaje je Društvo hrv. književnika i u njoj je zastupljeno 12 pjesnika:

Ivo AndrićVladimir ČerinaVilko GabarićFran GalovićKarlo HäuslerMilan VrbanićZvonko MilkovićStjepan ParmačevićKamovNikola PolićTin UjevićLjubo Wiesner

- uzori ovim pjesnicima su Vidrić i Matoš- teže izraziti najsuptilnije osjećaje ljudske duše tako što

poistovjećuju raspoloženje lir. subjekta s krajolikom- u pjesmama prevladavaju opisi pejsaža- naglašen je artizam i esteticizam, prevladavaju kozmopolitske

teme- njihova poetika nastavlja se na maniru idiličnog pejsaža (sunčevi

zalasci, igra svjetla i sjene, ljubavna bol i osamljeništvo)- lir. subjekt traži samoću u prirodi, daleko od ljudi- prevladavaju tople boje, arhaični interijeri, osjećaji straha,

nemira, melankolije i apatičnosti, njeguje se kult prošlosti i tradicije

PJESNIŠTVO HRV. EKSPRESIONIZMA- pojam dolazi od lat. riječi expressio = izraz- umjetnički pokret u slikarstvu, glazbi i književnosti u Europi od 1910-1925- u Hrv. traje od 1910. do 1928.- razvio se kao bunt, krik na krizu europskog društva i njegove duhovne situacije- učestali su motivi beznađa, boli, patnje, nezadovoljstva, straha i rata- dolazi do rastakanja i disociranja lir. subjekta- za ekspresionizam je karakteristična i figura sinegdohe koja je često povezana s

estetikom rugobe- važan je i motiv grada – lir. subjekt traži identitet u urbanoj sredini grada, a nalazi ga u

subkulturi (kavane, kabarei)- izrazita je vizualizacija, prevladava poetika boja- pjesme su pisane slobodnim stihom, a dolazi i do formalne destrukcije- najznačajniji pjesnici: Krleža, Šimić, Donadini, Krklec, Andrić, Šop- u Hrv. se javljaju 4 vrste ekspresionizma:

1. Aktivistički – predstavnik je Krleža2. Fenomenologijski – predstavnik je Šimić, tu spadaju i Donadini i Krklec3. Kozmički – predstavnici su Josip Kosor, Miličić te dijelom Cesarec4. Kaotički i sutonski – predstavnici su Šop i Sudeta

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ- 1920. g. objavljuje svoju jedinu zbirku pjesama «Preobraženja»- zbirka se sastoji od 48 pjesama posvećenih djevojci Tatjani Marinić- pisana je slobodnim stihom- specifičnost Šimićeve upotrebe slobodnog stiha očituje se na podlozi na kojoj

izgrađuje svoj stih, a to je pučki deseterac- u zbirci stih nerijetko obnaša zadaću sintaktičke cjeline, no češće se sintaktička cjelina

grafički pažljivo dijeli kroz nekoliko stihova – Šimić pazi na odnos bjeline i teksta- najzastupljenije Šimićeve teme su smrt, bolest, siromaštvo i ljubav- u Šimića je krik izričaj, poanta svih sadržaja, uzrok i forma pjesme- dominantna je plava boja, gdje god se javlja, metaforički ili metonimički, svjedoči o

irealnome- osim plave, prisutne su i žuta i crvena boja- lirski subjekt je disociran- stanje disociranosti i rastrgnutosti preobražava se u duhovno- zbirkom vlada želja da se prodre u bit stvari, do preobražaja bića u bitak

Najznačajnije pjesme: Pjesnici, Moja preobraženja, Mladić, Mati, Opomena, Rastanak sa sobom, Molitva za preobraženje, Gorenje

DOBRIŠA CESARIĆ- kao 14-godišnjak objavljuje svoju prvu pjesmu «I ja ljubim» u zagrebačkom listu

Pobratim pod pravim imenom Dobroslav- 1923. god. upoznaje Krležu i od tada počinje njihova suradnja- koristi vezani stih pa ga u formalnom smislu možemo nazvati nastavljačem Matoša i

Vidrića- u tematskom je pogledu sličnost sa ta dva pjesnika samo prividna – kao i Vidrić koristi

kontraste, kao i Matoš gradi pjesme sa simboličkim karakteristikama, no Cesariću kao ishodište služi konkretan doživljaj; konkretizacija u pejsažu ide gotovo do opipljivosti

- u njegovoj poeziji nalazimo elemente ekspresionizma: socijalna lirika, ali ne u smislu aktivizma kao kod Krleže ritmički stih teme – vidljive iz naziva pjesama poput Oblak, Krik, Poludjela ptica odsutnost slikovitosti uvođenje elemenata razgovornog jezika

- nalazimo i elemente romantizma: romantička emocionalna recepcija muzikalnost refren emocionalna ponavljanja, pitanja, uzvici

- jedna od ključnih tema njegove lirike jest misao o vječnom povratku kao npr. u pjesmama Povratak, Pjesma mrtvog pjesnika, Kad budem trava

- na nju se nadovezuje i motiv kruga kao životnog principa

- ključni princip u komponiranju često su ponavljanja, odn. paralelizmi (npr. ponavljanje stiha u 7. i 10. strofi Vagonaša ili ponavljanje prve strofe u Baladi iz predgrađa)

Zbirke:Lirika – Krik, Oblak, VagonašiSpasena svjetla – Slap, Voćka poslije kišeIzabrani stihovi – Balada iz predgrađaPjesme – Pjesma mrtvog pjesnika, Tiho,o tiho govori mi jesenOsvijetljen put, Goli časovi, Izabrane pjesme, Moj prijatelju, Slap

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ- prvu pjesmu (Tužna jesen) objavio je u đačkoj "Omladini" 1922. pod pseud. Margan

Tadeon- pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u "Književniku" i "Hrvatskoj reviji"- jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio se za intimne i zavičajne teme

FAZE:1. FAZA (1920-35)

- napustivši zavičaj te prešavši u Zagreb, ostaje mitski povezan s prirodom  i djetinjstvom rodnoga Rastušja

- u pjesmama Visoka žuta žita, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Sunce nad oranicama, Moja baka blagosilje žito itd. on nudi "autentičnost izgubljenog djetinjstva kao arhetipske vrijednosti"

- gubitak zavičajnih veza pokazuje se kao gubitak kontakta s mjestom pripadanja, pa njegovom lirikom prevladava osjećaj osmljenosti i otuđenosti

- prevladava jednostavan i jasan jezik, stil prividne naivnosti i spontanosti te povratak kao ključna tema

2. FAZA (1936-45)- prelazi u novo razdoblje u kojem je očitije suprotstavljanje urbanoga i ruralnoga,

europskoga i zavičajnoga, prošlosti i budućnosti- gubitak veza sa zavičajem, djetinjstvom i oranicama sve se jasnije pokazuje kao

gubitak kontakta sa smislom života, čime se pjesnik dotiče ne samo egzistencijalističke, već i ontološke strane čovjekova života

3. FAZA (1951 >)- lirska fraza postaje preciznija i eksplicitnija- lirski subjekt postaje kritički distanciran, nerijetko ironičan i autoironičan, skeptičan i

rezigniran, nenametljivo meditativan i kontemplativan, ali i dalje nesklon i imaginativnosti i eksperimentu (Elegijoa o pjesniku koji nije dugo godina pjevao ( 1953))

- pozornost sa Slavonije i Rastušja sada se preusmjerava prema novim, u prvom redu urbano-povijesnim i metapoetsko-intertekstualnim sadržajima (Prsten, Kad me više ne bude, Na grobu George Trakla, Ljudski vijek, Želiš li napisati pjesmu, Razgovor sa sjenom visoke planine, Sjeni Julija Klovića).

- sa zbirkom Prijateljstvo riječi (1981.) pjesnik raskida s idealiziranim, bukoličkim karakterom svojeg pjesništva, a s Kruhom svagdanjim (1986) sasvim prekida izravne veze s Rastušjem

- piše slobodnim stihom

- naročitu ulogu u građenju stiha posvećuje pauzama i stilogenome pozicioniranju pridjeva

- prevladava sklonost prema sintaktičkim ponavljanjima, sporom tempu i ritmu, narodnom osmercu i desetercu te daktilskom početku, a naročito završetku stiha

- vokabular mu je jednostavan i biran, stil anegdotalan i sažet, formiran pod utjecajem Biblije, narodne pjesme te Šimića, Leopardija i Hölderlina.

sve to pridonosi komunikativnosti njegove lirike koju je moderno pjesništvo gubilo- naročito je utjecao na krugovašku pjesničku generaciju

IVAN GORAN KOVAČIĆ- napisao je zbirku od 7 novela Dani gnjeva u kojoj u ideološkom smislu slijedi

radićevsku politiku okrenutosti selu i pojedincu- pišući o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima uspio je iskazati idiličan sklad

između seljaka i prirode, ali i sve ono što narušava taj sklad (nepravda, polit. i gospod. manipulacije)

- napisao je i zbirku kajkavskih pjesama Ognji i rože koja je posthumno objav.- u njegovim djelima javljaju se i tamni motivi smrti, krvi i jeze, koji će kulminirati u

antiratnoj poemi Jama- poema se sastoji od 10 pjevanja, pisana je jampskim 11-ercima organiziranima u

sestine- Kovačić u njoj progovara o zločinima koji su dolazili iz redova njegova naroda- lirski subjekt je civil koji je u ratu odveden na masovno gubilište i jedini preživio

pogubljenje- naknadno govori partizanima – osloboditeljima – o stradanjima nevinih žrtava i o

svom izlasku iz jame- poema počinje bez uvoda, nakon čega slijedi trodjelni razvoj:

o put prema jami / pakluo boravak u jamio izlazak iz jame / put u slobodu

- pad u jamu lociran je u sredinu poeme (5. pjevanje) čime je djelo i simetrički razdijeljeno

- dubinska tema poeme zapravo je prikaz svijesti u graničnoj situaciji i posljedice koje taj događaj na svijest ostavlja

- sljepilo lirskog subjekta omogućilo je dublje i dalekosežnije viđenje od onoga što ga posjeduje običan pogled

- zbog trodjelne kompozicije, stroge metričke i strofičke forme, Jama se često promatrala kao odjek Danteove Božanstvene komedije