Michel Foucault - Sto Je Prosvjetiteljstvo

5/24/2018 Michel Foucault - Sto Je Prosvjetiteljstvo

1/15

Ogled Michela Foucaulta o prosvjetiteljstvu objavljen je prvi put na

engleskom jeziku u knjizi: P. Rabinow (ur.! "he Foucault Reader! Pantheon

#ooks! $ew %ork &'). Ovdje donosimo prijevod s *rancuskoga! premasljede+em izdanju: Michel Foucault! ,its et -crits! sv. ) (&'/&')!

0allimard! Pariz! &''1.! str. 123/1.

Michel Foucault

to je prosvjetiteljstvo?

Kada za naih dana kakav asopis postavi pitanje svojim itateljima, toje stoga kako bi ih upitao za njihovo nahoenje u predmetu o kojemu svatkove ima svoje miljenje: nema opasnosti da bi se mnogo toga saznalo. Udevetnaestome stoljeu, pak, bilo se sklono ispitivati javnost o problemimana koje se, naprotiv, jo nije imalo odgovora. Ne znam je li to bilouinkovitije bilo je zanimljivije.

!ilo kako bilo, shodno tome obiaju jedan je njemaki mjesenik,#erlinische Monatschri*t, u prosin"u #$%&., objavio odgovor na pitanje: 4asist 5u*klrung#' ( odgovor je bio Kantov.

)manji tekst, mo*da. No, ini mi se kako njime u povijest miljenjaneprimjetno ulazi pitanje na koje moderna +ilozo+ija nije bila kadraodgovoriti, ali kojega se nikada nije ni uspjela rijeiti. evo dva su vestoljea kako ga, u razliitim obli"ima, ponavlja. )d -egela do -orkheimeraili -abermasa, preko Nietzs"hea ili a/a 0ebera, gotovo da nema +ilozo+ijekoja se, posredno ili neposredno, nije suoila s tim istim pitanjem: koji jedakle to dogaaj koji se naziva5u*klrung, a koji je, u veoj ili manjoj mjeri,odredio ono to mi danas jesmo, to mislimo i to inimo' 1amislimo da#erlinische Monatschri*tposoji jo za naih dana te da svojima itateljimapostavi pitanje: 23to je moderna +ilozo+ija'4 moglo bi joj se mo*daodgovoriti odjekom: moderna +ilozo+ija jest ona koja pokuava odgovoriti napitanje nabaeno, dva stoljea su tome, s toliko lakomislenosti: 4as ist5u*klrung6

17 #erlinische Monatschri*t! prosinac &).! br. 89.! str. )&/)'&.


2/15

88 E M U Broj 10

1austavimo se na nekoliko trenutaka na tome Kantovom tekstu. 5 vierazloga zavreuje da mu se pokloni pozornost.

#6 Na isto to pitanje odgovorio je u istome asopisu takoer i osesendelssohn, dva mjese"a ranije. Kantu taj tekst nije bio poznat dok jesastavljao svoj. 7akako, susret njemakoga +ilozo+ijskog kretanja s novimrazvojima *idovske kulture ne datira od toga trenutka. !ilo je tridesetakgodina tome otkako se endelssohn ve zatekao na tome raskri*ju, udrutvu s 8essingom. (li sve do tada radilo se o tome da se *idovskojkulturi dade pravo graanstva u njemakoj misli 9 ono to je 8essingpokuao uiniti u ,ie ;uden39 ili pak da se izdvoje zajedniki problemi*idovske misli i njemake +ilozo+ije: ono to je endelssohn uinio uRaspravama o besmrtnosti du


3/15

Michel Foucault to je prosvjetiteljstvo? 89

2blistava ?uropa neprispodobive "iviliziranosti4, koja naposljetku obiluje2svim dobrima koja sainjavaju radost ljudskoga *ivota4.

eutim, nain na koji Kant postavlja pitanje o 5u*klrungu posvema jedrugaiji: niti doba svijeta kojemu se pripada, niti dogaaj kojemu seopa*aju predzna"i, niti osvit kakva dovretka. Kant 5u*klrungde+inira naposvema negativan nain, kao 5usgang, 2izlazak4, 2ishod4. U drugimnjegovim tekstovima o povijesti dogaa se da Kant postavlja pitanja oporijeklu ili da de+inira svrnost nekog povijesnog zbivanja. U tekstu o5u*klrungu pitanje se tie istoga aktualiteta. Ne pokuava shvatitisadanjost polazei od nekoga totaliteta ili budua ozbiljenja. )n tra*irazliku: kakvu razliku donosi danas spram juer'

6 Neu zalaziti u pojedinosti unutar teksta koji usprkos svoje sa*etosti nijeuvijek jasan. Naprosto bih htio iz njega izvui tri ili etiri znaajke koje mi se

ine va*ne za shvatiti kako je Kant postavio +ilozo+sko pitanje o sadanjosti.Kant odmah naznauje da je taj 2izlazak4 koji karakterizira 5u*klrungpro"es koji nas rijeava stanja 2maloljetnosti4. ( pod 2maloljetnou4shvaa odreeno stanje nae volje koje nas nuka prihvatiti autoritet nekogadrugoga kako bi nas uveo u podruja gdje treba uptrijebiti um. Kant daje triprimjera: u stanju smo maloljetnosti kad nam knjiga dr*i mjesto razuma, kadnam duhovni voa dr*i mjesto savjesti, kad lijenik odluuje mjesto nas onaoj prehrani @zamjetimo uzgred kako se lako prepoznaje registar trijukritika, premda to tekst ne kazuje izrijekom6. U svakome sluaju5u*klrungse odreuje promjenom ve opstojeega odnosa izmeu volje, autoriteta iupotrebe uma.

=otrebno je takoer napomenuti kako taj izlazak Kant predstavlja napoprilino dvoznaan nain. Karakterizira ga kao injeni"u, pro"es koji seodvija ali ga takoer i predstavlja kao zadatak i obavezu. >e od prvogaodjeljka naznauje kako je ovjek sam odgovoran za svoju maloljetnost.


4/15

90 E M U Broj 10


5/15


time se nalazi stavljen u odreeni polo*aj, u kojemu mora primjenjivatipravila i sljediti pojedinane svrhe. Kant ne zahtjeva da se iskazuje slijep i

nerazuman posluh, ve da se svoj um upotrebljava prilagoeno zadanimaokolnostima a um se onda mora podiniti tima pojedinanim svrhama.


6/15

92 E M U Broj 10

uvjete u kojima je upotreba uma legitimna za odreenje onoga to se mo*eznati, to se treba initi i emu se smije nadati. Nelegitimna upotreba uma

je pak ona iz koje se, s iluzijom, raaju dogmatizam i heteronomija doimse, naprotiv, legitimna upotreba uma jasno de+inirala u njezinim naelimakako bi se mogla osigurati njezina autonomija. Kritika je svojevrstan brodskidnevnik uma koji je postao punoljetan u5u*klrungu a obratno,5u*klrungje doba Kritike.

=otrebno je takoer, vjerujem, pot"rtati odnos izmeu toga Kantova teksta idrugih tekstova posveenih povijesti. =otonji, veinom, pokuavajude+inirati unutarnju svrnost vremena i toku prema kojoj se kree povijestovjeanstva.


7/15


kako se stav moderniteta, nakon to se oblikovao, naao u srazu sastavovima 2protumoderniteta4.

Kako bih ukratko okarakterizirao taj stav moderniteta, posegnut u zaprimjerom koji je gotovo nu*an: radi se o !audelaireu, jer upravo je on tajkod kojega se openito prepoznaje jedna od najzaotrenijih svijesti omodernitetu u devetnaestome stoljeu.

Aesto se pokuava modernitet okarakterizirati svijeu o diskontinuitetuvremena: raskid s tradi"ijom, osjeaj novine, vrtoglavi"a od onoga to sezbiva. ( to je odista ono to se ini da !audelaire kazuje kada modernitetde+inira 2onim prolaznim, izmiuim, kontingentnim4F. eutim, za njega,biti modernim, ne znai prepoznati i prihvatiti to neprestano kretanje, tonaprotiv znai zauzeti odreeni stav s obzirom na to kretanje a taj voljni,te*ak stav sastoji se u tome da se uhvati neto od vjenoga to nije onkraj

sadanjega trenutka, niti iza njega, ve u njemu. odernitet se razlikuje odmode koja samo slijedi tijek vremena to je stav koji omoguuje da se uhvationo ega ima 2herojskoga4 u sadanjemu trenutku. odernitet nije inosjetljivosti za izmiuu sadanjost to je htijenje za 2heroiziranjem4sadanjosti.

1adovoljit u se "itiranjem onoga to !audelaire ka*e o slikarstvusuvremenik. !audelaire se izruguje onim slikarima koji, smatrajui odjeuljudi devetnaestg stoljea preru*nom, *ele samo prikazivati antike toge. Nomodernitet slikarstva za njega se nee sastojati u uvoenju "rnih odora naplatna. oderno e slikarstvo biti ono koje e taj tamni redingot pokazatikao 2nu*nu odoru naega doba4. e Peintre de la vie moderne (?likar modernoga Civota! uOevres completes! Paris! 0allimard! niz D#ibliothEue da la PliadeG. &'2!sv. 88.! str. 2'1.6 8bid.! D,e l@hroisme de la vie moderneG (DO heroizmu u modernomeCivotuG! op.cit.! str. )').


8/15

94 E M U Broj 10

sabire u pamenju. Aovjeku +lanerije !audelaire suprotstavlja ovjekamoderniteta: 2)n ide, tri, ie. 5asvim sigurno, taj ovjek, taj samotnik

obdaren *ivom matom, vazda putujui kroz veliku pustinju ljudi, imauzvieniji "ilj od istoga +lanera, openitiji "ilj, drugaiji od izmiuega u*itkaokolnosti. te ono neto to e nam se dopustiti da nazovemomodernitetom. Njemu se radi o izdvajanju u modi onoga to ona mo*esadr*avati od poetskoga u povijesnome.4 ( kao primjer moderniteta!audelaire navodi "rtaa Gonstantina EuIsa. Naizgled +laner, sakupljarijetkosti 2on ostaje posljednji posvuda gdje svjetlo mo*e bljetiti,odzvanjati poezija, vrvjeti *ivot, titrati glazba, posvuda gdje strast mo*eba"iti svoje oko, posvuda gdje se prirodni ovjek i ovjek konven"ijepokazuju u bizarnoj ljepoti, posvuda gdje sun"e obasjava kratke radostiizopaene *ivotinje.4$

No ne treba se tu zavaravati. Gonstantin EuIs nije +laner ono to ga, u!audelaireovim oima, ini modernime slikarom to je to u asu kada itavsvijet uranja u san on se daje na posao, te ga preobra*ava. =reobrazba kojanije nitenje zbiljskoga, ve igra izmeu istine zbiljskoga i koritenjaslobode 2prirodne4 stvari bivaju tu 2vie nego prirodne4, 2lijepe4 stvaribivaju tu 2vie nego lijepe4, a jedinstvenosti se pokazuju 2obdarenenadahnutim *ivotom kao dua autorova4%. 1a stav moderniteta visoka jevrijednost sadanjosti nerazdvojiva od pregnua da je se zamisli, da je sezamisli drukije no to ona jest i da je se preobra*ava ne unitavajui je,ve je zadr*avajui u onome to ona jest. !audelaireovski modernitet jevje*ba u kojoj je krajnja pozornost za zbiljsko sueljena praksi slobode kojaistovremeno to zbiljsko potiva i naruava.

6 eutim, !audelaireu modernitet nije tek naprosto oblik odnoenjaprema sadanjosti to je takoer i nain odnoenja koje treba uspostavitiprema samome sebi. >oljni je stav moderniteta vezan uz neizostavanasketizam. !iti modernim, to ne znai prihvatiti sebe sama onakvim kakvimse jest u protijeku trenutaka koji prolaze to znai uzeti samoga sebe kaopredmet slo*ene i teke razrade: ono to !audelaire naziva, shodnorjeniku epohe, 2dendizmom4. Neu podsjeati na i vie nego poznatestrani"e: one o 2surovoj, zemnoj, prljavoj4 prirodi one o neizbje*nojovjekovoj pobuni u odnosu prema samome sebi one o 2doktrinielegan"ije4 koja 2svojim ambi"ioznim i poniznim pristaama4 nala*esamosilnikiju dis"iplinu nego i najstranije od religija naposljetku, strani"eo asketizmu dendija koji iz svoga tijela, svojega ponaanja, svojih osjeaja istrasti, svojeg opstojanja ini umjetniko djelo. oderni ovjek, za

7B. #audelaire! >e Peintre de la vie moderne (?likar modernoga Civota! op.cit.! str. 2'H/2').88bid.! str. 2').


9/15


!audelairea, nije onaj koji ide prema otkriu samoga sebe, svojih tajni isvoje skrivene istine on je onaj koji pokuava sam sebe izmislititi.


10/15

96 E M U Broj 10

u"jeni bez uvoenja 2dijalektikih4 nijansi u pokuaju da se odredi to bimoglo biti dobro a to loe u5u*klrungu.


11/15


No, ja upravo vjerujem da se toj temati"i, koja se tako esto iznova javljala iuvijek ovisila o humanizmu, mo*e suprotstaviti naelo stalne kritike i

stalnoga stvaranja nas samih u vlastitoj autonomiji: to jest naelo koje je usr*i povijesne svijesti koju 5u*klrung ima o samom sebi. z tog gleditaprije bih vidio napetost izmeu5u*klrungai humanizma nego li identitet.

U svakome sluaju, ini mi se opasnim stapati ih a uostalom i povijesnonetonim. (ko je pitanje ovjeka, ljudske vrste, humanista, bilo va*notijekom itavoga osamnaestog stoljea, rijetko je, vjerujem, 5u*klrungsamsebe smatrala humanizmom. >rijedno je truda ujedno napomenuti kako je,tijekom devetnaestoga stoljea, historiogra+ija humanizma u esnaestomestoljeu, koja je bila od tolikoga znaenja za ljude kao to su 5ainte!euveili !ur"khardt, uvijek bila odvojena a katkada i jasno suprotstvljenaprosvjetiteljstvu i osamnaestome stoljeu. 7evetnaesto je stoljee

pokazivalo te*nju njihova suprotstavljanja barem isto toliko koliko i njihovastapanja.

U svakome sluaju, vjerujem da podjednako kao to treba izbjeiintelektualnoj i politikoj u"jeni 2biti za ili protiv 5u*klrunga4, treba izbjeihistorijskome i moralnome kon+uzionizmu koji mijea temu humanizma spitanjem 5u*klrunga. (naliza njihovih slo*enih odnosa tijekom dvaposljednja stoljea bio bi posao koji treba poduzeti, znaaj kojega bi bio utome da bi pomalo razbistrio svijest koju imamo o nama samima i o naojprolosti.

!. Pozitivno.No, imajui na umu ta upozorenja, oito je potrebno pru*itipozitivniji sadr*aj onomu to bi mogao biti +ilozo+ski ethoskoji bi se sastojaood kritike onoga to govorimo, mislimo i inimo, kroz povijesnu ontologijunas samih.

#6


12/15

98 E M U Broj 10

za svrhu omoguenje meta+izike: ona je genealoka u svojoj svrnosti iarheoloka u svojoj metodi. (rheoloka, a ne trans"endentalna, u smislu da

nee pokuavati izluiti univerzalne strukture svake mogue spoznaje ilisvakoga mogueg djelovanja, ve baviti se diskursima koji artikuliraju onoto mislimo, govorimo i inimo kao ujedno povijesne dogaaje. ( ta ekritika u tome smislu biti genealoka da nee iz +orme onoga to mi jesmoizvoditi ono to nam je nemogue uiniti ili spoznati, ve e iz kontigen"ijekoja nas ini da jesmo ono to jesmo izluiti mogunost da vie ne budemo,inimo ili mislimo ono to jesmo, inimo ili mislimo.

)na ne pokuava omoguiti meta+iziku koja bi napokon postala znanouona pokuava otisnuti koliko god je dalje i ire mogue beskonani radslobode.

;6 (li kako se ne bi naprosto radilo o potvrivanju ili o praznome snu o

slobodi, ini mi se da bi taj povijesnokritiki stav morao biti takoer ieksperimentalan stav. -ou rei da taj rad izvren do grani"a nas samihmora s jedne strane otvoriti polje povijesnih ispitivanja, a s druge prionuti naistra*ivanje zbilje i aktualiteta, kako bi istovremeno dohvatio toke u kojimaje promjena mogua i po*eljna te odredio toan oblik koji treba dati tojpromjeni. 3to e rei da se ta povijesna ontologija nas samih mora odvratitiod svih tih projekata sa zahtjevom na globalnost i korjenitost. 1apravo, iziskustva je znano da je zahtjev za izbjegavanjem sustava aktuliteta, kako bise pru*io "jeloviti program drukija drutva, drukijeg naina miljenja,drukije kulture, drukijeg vienja svijeta, samo u stvari vodio k obnavljanjunajopasnijiih tradi"ija.

=rednost dajem sasvim jasnim trans+orma"ijama koje su se mogle zbitiproteklih dvadeset godina na odreenome broju podruja koja se tiumodusa naega bivanja i miljenja, rela"ija autoriteta, odnosa spolova,naina na koji per"ipiramo ludilo ili bolest, prednost dajem i tek djelominimtrans+orma"ijama koje su nainjene u suodnosu povijesne analize ipraktikoga stava s obeanjima novoga ovjeka koja su najgori politikisustavi ponavljali tijekom dvadesetoga stoljea.

Cilozo+ski ethossvojstven kritikoj ontologiji okarakterizirao bih, dakle, kaopovijesnopraktiko ispitivanje ogranienj koja mo*emo prekoraiti, tedakle kao rad nas samih nad nama samima kao *ivima biima.

6 No bilo bi neprijeporno posvema legitimno uputiti sljedeu primjedbu:ograniimo li se na tu vrst uvijek djelominih i mjesnih ispitivanja i

istra*ivanja, ne postoji li opasnost da dopustimo da nas odrede openitijestrukture za koje se izla*mo mogunosti da o njima nemamo niti svijesti nitida njima ovladamo'

Na to postoje dva odgovora. stina je da trebamo napustiti nadu da bismoikada mogli domoi se oita koje bi nam moglo omoguiti pristup potpunoj i


13/15


konanoj spoznaji onoga to mo*e sainjavati naa povijesna ogranienja.( s toga oita, samo teorijsko i praktiko iskustvo koje stjeemo o naima

ogranienjima i njihovima moguim prekoraenjima uvijek je ogranieno,odreeno i dakle za ponoviti.

No to nee rei da se itav rad mo*e izvriti tek u neredu i kontigentnosti.


14/15

100 E M U Broj 10

umna*ati i istanivati koliko god se *eli ali sva e ona odgovarati nasljedeu sistematiza"iju: kako smo se sazdali kao subjekti naega znanja,

kako smo se sazdali kao subjekti koji upra*njavaju ili trpe odnose moi,kako smo se sazdali kao moralni subjekti naih djelovanja.

Op+enitost. Naposljetku, ti su povijesnokritiki upiti zapravo pojedinani utom smislu da se uvijek odnose na jedan materijal, jednu epohu, jedankorpus odreenih praksi i diskursa. eutim, barem na ljestvi"i zapadnihdrutava iz kojih potjeemo, oni imaju svoju openitost: u tome smislu da suse sve do naih dana uvijek iznova javljali tako primjeri"e odnosi izmeuuma i ludila, ili bolesti i zdravlja, ili zloina i zakona problem mjesta kojetreba dati spolnim odnosima, itd.

No, ako spominjem tu openitost, onda ne stoga kako bih kazao da joj trebanai slijed u njezinu metahistorijskom kontinuitetu kroz vrijeme, a nita vie

ni kako je treba slijediti u njezinim varija"ijama. )no to treba dokuiti jest ukojoj mjeri ono to o njima znamo, obli"i moi koji se u njima upra*njavaju iiskustvo koje u njima stjeemo o nama samima sainjavaju tek povijesne+igure odreene stanovitim oblikom problematiziranja koje de+inirapredmete, pravila djelovanja, moduse odnosa prema sebi. =rouavanje@modusa6 problematiza"ije @to jest onoga to nije ni antropoloka konstantani kronoloka varija"ija6 je dakle nain analiziranja, u njihovu povijesnojedinstvenomu obliku, pitanjopega dosega.

D

1akljuna rije kako bih zavrio sa Kantom i vratio mu se. Ne znamhoemo li ikada postati punoljetni. nogotota u naemu iskustvu nasuvjerava da nas povijesni dogaaj5u*klrunganije uinio punoljetnima, teda jo uvijek mi to nismo. pak, ini mi se kako se tom kritikom propitivajusadanjosti i nas samih, koje je Kant +ormulirao re+lektirajui o 5u*klrungu,mo*e dati smisao. Aini mi se kako upravo taj nain +ilozo+iranja nije bio bezznaaja, a ni bez uinka, u protekla dva stoljea. Kritiku ontologiju nassamih svakako ne treba uzimati kao kakvu teoriju, doktrinu, niti ak kaokakav trajni korpus znanja koje se nakuplja treba je zamisliti kao stav,ethos, +ilozo+ski *ivot u kojemu je kritika onoga to mi jesmo istovremenopovijesna analiza ogranienj koja su nam postavljena kao i dokaznjihovoga mogua prekoraenja.


15/15


problematizirale openitosti naega odnosa prema stvarima, prema drugimate prema sebi samima. Njihova se praktika koheren"ija nalazi u brizi

posveenoj podvrgavanju povijesnokritike re+leksije ispitu konkretnihpraksi. Ne bih znao treba li danas kazati kako kritiki posao jo uvijekukljuuje vjeru u prosvjetiteljstvo no on iziskuje, miljenja sam, rad nanaim ogranienjima, to jest strpljivi trud koji daje oblije nestrpljivostislobode.

=reveo s +ran"uskoga:

Michel Foucault - Sto Je Prosvjetiteljstvo

Documents

Transcript of Michel Foucault - Sto Je Prosvjetiteljstvo