MARTIN HEIDEGGER

- rođen 1889., a umire 1976.- glavna djela - 'Bitak i vrijeme' (1927.), 'Što je metafizika' (1942.), 'Pismo o humanizmu'

(1946.) i 'Na putu prema jeziku' (1959.)- fenomenolog, hermeneutičar- izvršio utjecaj na Hans - Georga Gadamera (suvremena hermeneutika) i Emanuela

Levinasa (fenomenološka etika)- vidimo dvostruku liniju kod Heideggera - egzistencijalna filozofija i fundamentalna

ontologija (propituje bitak, 'Seinvergessenheit' zaboravni bitak)- tu - bitak - čovjek egzistencija- u središtu promatranja stoji egzistencija- čovjek je povijesno biće- Heidegger odbacuje esenciju, propituje egzistenciju- čovjek je zahvaćen poviješću, situacijom i vremenom- ta se analiza događa propitivanjem smisla- čovjek je jedinstvo i cjelovitost- čovjek se doživljava kao tu - bitak, kao onaj koji psotoji u svijetu- Ünterwelt sein - biti u svijetu- čovjek spoznaje da je ništavilo, osjeća se kao da je bačen u svijet - bačenost- zabrinutost - čovjek je zabrinut- briga, tjeskoba, strah, smisao- čovjek se susreće sa smrću, propadljivošću, ali ipak treba otkriti svoj smisao- Heidegger se zalaže za promoviranje ideje filozofije egzsitencije- fundamentalna ontologija - cjelokupna se Heideggerova filozofija temelji na ontološkim

pitanjima- zapadna filozofija je zaboravila misliti na bitak (sein)- srednji vijek esse, a zapadna filozofija sein - 'Platonov nauk o istini' - vraća se na izvore u grčkoj filozofiji- Gadamer se isto vraća na izvore- zašto zaborav bitka - jer je zapadna filozofija propitivala biće, a zaboravila na bitak- a priori spoznaje - ontološko pitanje - mi spoznajemo bića kao stvar po sebi (Kant)- Heidegger primjenjuuje fenomenologiju Edmunda Husserla- dvije su ključne oznake Heideggerove pozicije - fenomenologija i hermeneutika - Heidegger analizira konkretnog čovjeka fenomenološki, pa može označiti kao analitiku tu

- bitka- načini čovjekova bitka se zovu egzistencijali, čovjek se shvaća kao povijesno biće,

situacijsko biće i biće vremena- razlikuje i kategorije koje su statične, logička kategorija, a egzistencijali su nešto što teče- Heideggera se često shvaća kao agnostika- 'Samo nas Bog može spasiti' (Heidegger, 'Der Spiegel', 1976.)- želi se kazati da se Heidegger religioznim temama vraća na početke svojeg filozofiranja,

1920. i 1921. u Friebourgu gdje studentima razlaže religiozna pitanja, bavi se Augustinom, Pavlom i Meister Eckhartom

- Augustin u interpretaciji Martina Heideggera - Heidegger smatra da cjelokupna zapadna teologija, posebice srednjevjekovna, počiva na Augustinu (Ernst Trölch, Adolf Von Harnack i Wilhelm Dilthy - poziva se na njih)

- nastupa fenomenološki i hermeneutički- Heideggera zanima pitanje „kako se religiozni fenomen demonstrira kod pojedinca

vjernika, a ne 'zašto' što je pitanje metafizike“

- u Heideggerovim interpretacijama iznosi dvije teze - 'prava zbilja je duhovna' i 'zlo nije biće'

- Heidegger kod Augustina zanima čovjekova egzistencija, tri termina - pamćenje (memoria, za filozofiju teorija svijesti, a za psihologiju teorija podsvijesti), sretni život (u etičkom vidu, čovjekovu egzistenciju prate iskušenja požuda očiju, tijela i svijeta)

- pojam zaborava, gdje Augustin dolazi do stava 'Bože, ako si bio u mojem pamćenju, kako sam te mogao zaboraviti'

- ključno pitanje koje postavlja Heidegger je pitanje 'sada', tko sam ja sada u Božjim očima, u Božjoj slici, ne zanima me toliko prošlost i budućnost

- pamćenje je riznica nebrojenih slika koje u datom trenutku izlaze na vidjelo i polako pada u zaborav

- kod 'Ispovijesti' nalazi dav pitanja - što znači tražiti i što ja zapravo tražim- ono što prati čovjekovu egzistenciju i sretni život- u traženju te sreće, čovjek nailazi na različita iskušenja (požuda očiju, tijela i svijeta)