Lynn Shepherd

FATALNABLISKOST

2

Prijevod djela:A treacherous likeness

S engleskog jezika preveo:Mladen Kopjar

Prepjevao stihove:Tomislav Brlek

3

... kao što srce ljudsko,u snu kad gleda preko gladna groba

varavu sliku sebe vidi...

Percy Bysshe Shelley, Alastor, 1816.

4

Autoričina napomena

Ono što slijedi plod je mašte, ali ta je mašta utemeljena načinjenicama.

Fatalna bliskost rekonstruira događaje iz života nekih odnajglasovitijih mladoromantičara - pjesnika Percyja Bysshea Shelleyja,njegove žene Mary, njezine polusestre po očuhu Claire Clairmont i lordaByrona, oca Claireina djeteta.

U posljednja dva stoljeća mladoromantičari su nadahnuli mnogeumjetnike koji su o njima napisali stotine knjiga i uprizorili niz drama ifilmova, a postoje i brojni prikazi onog slavnog ljeta 1816. koje suproveli zajedno na Ženevskom jezeru kada je začet Frankenstein. Ipak,ostale su mnoge praznine i čudnovat muk, mnogo neobjašnjivog, abiografi nam u vezi s tim mogu ponuditi samo nagađanja.

Fatalna bliskost pokušaj je da se između tih praznina isplete novapriča, nova pripovijest koja će ispuniti taj muk.

U bilješci na kraju romana navodim što je u njemu stvarno, a štoizmišljeno, no sve sam se vrijeme pokušavala vjerno držati onoga štosam pročitala o životu i osobinama tih iznimnih i osebujnih ljudi.Povijesna vrela otkrivaju priču protkanu ljubavlju i smrću, tajnama iizdajom. Moja verzija te priče još je mračnija, ali uistinu mislim da dajeuvjerljiv odgovor na mnoge enigme koje Shelleyje prate čak i danas jernikad nisu bile dokraja objašnjene.

5

6

PRVI DIO

1850

7

PRVO POGLAVLJE

Zapadni vjetar

Ova je priča počela usred guste, jesenske magle, a sada već bjesnizapadni zimski vjetar. Visoko gore, na dubokom, teškom, sivom nebuklize rasuti oblaci, a nevidljivi uzduh pod nogama nekom čarolijompodiže mrtvo lišće. Suho lišće žute, crne, pepeljaste i jarkocrvene bojevjetar podiže iz blatnih žljebova uz pločnik kovitlajući ga u zapusima.Nije to vrijeme za šetnju; samo prodavač peciva prkosi jakom vjetruboreći se, napola svijen pred njegovim ledenim naletima, da zadrži šeširna glavi i krpu na košari s pecivima. Nije to vrijeme za pješačenje ni zadokonu šetnju pa ćemo se načas skloniti u elegantnu georgijansku vežu ipromotriti tu georgijansku ulicu. Na jugu, na istoj razini s ulicom, tromovijuga smeđo- siva rijeka, na sjeveru buja ranojutarnji promet naStrandu. Ali ovdje je sve tiho i jedini je prolaznik velika crna mačkakoja se šulja kaldrmom, potom silazi niz stube u podnožju kuće tikispred nas. Štakor koji joj visi iz čeljusti nalik je na raskuštrane brkove.Na gornjim katovima kuća svjetla je teško vidjeti premda je posluga upodrumima budna i zaposlena već više od dva sata. No čini se da postojiiznimka. U kući nasuprot nama, visoko iznad ulice, prozorsko je krilootvoreno. Ako se samo malčice približimo, ugledat ćemo priliku kojastoji na prozoru.

Mladić je to. Blijed je, a oči su mu upale i umorne. Ili se bar takočini odavde. Možda je to samo odsjaj plavkastog stakla, a možda je biobudan cijele noći i sada ondje stoji jednako mučen svojim mračnimbrigama. No jedno je sigurno: Charles Maddox, koji pilji niz gotovo

8

praznu ulicu, i ne zna da smo ovdje. Sluša udaranje prozorskih krila,jedini zvuk koji se čuje u visokoj i tihoj kući. Uzdahne razabravšiduboko tkanje tišine shvaćajući da se ništa nije promijenilo. Dva kataispod, u sobi većoj i otmjenijoj od njegove, pokraj lijepog mramornogkamina u kojem plamsa vatra nad kojom netko stalno bdije, leži njegovprastric, nepokretan, u istom hladnom spokoju koji ga je pogodio prijeviše od tri tjedna. Još diše - još je živ - no život je to na koji padadrhtava sjena, sjena koju je nemoguće izbjeći.

Charles se okrene natrag prema sobi. Živi ovdje već više od mjesecdana i sada taj tavanski prostor napokon izgleda kao da u njemu netkostalno prebiva. Nema više sanduka za čaj u kojima je, noseći ih gotovocijelim gradom, na treći kat prenio svoje stvari. Na njihovu su mjestu,cijelom dužinom zida, nove police. Knjige je smjestio u nizove, a zbirkupredmeta u grupe koje je označio više ili manje uredno ispisanimoznakama: Etnografija, Zoologija, Povijest, Mineralogija. Knjige supohabane od stalne uporabe, no predmeti su raspoređeni s velikompomnjom. Novčići su poredani kronološkim redom na novom crvenombaršunu, a školjke i komadiće koralja napokon je izvadio iz staklenke ukoju ih je spremio još za školskih dana. A ako bolje pogledate, vidjetćete da ove raznolike, naoko nepovezane predmete Charles nije smjestiosamo na najpraktičniji način već i na najviše mjesto od poda premda jeteško reći je li ih time htio zaštititi od mačka ili mačka od njegoveradoznalosti. Usput, Grom je trenutačno odveć zauzet - časti seulovljenim štakorom i ne zanimaju ga Charlesovi rariteti od kojih nijedan nije ni približno tako ukusan (iako je nekoliko šarenih prepariranihptica na najvišoj polici tu i tamo malko očerupano i izgrebeno, što dajenaslutiti da je Grom, poput svog vlasnika, vjeran istinskim znanstvenimmetodama te da se uvjerio u nejestivost ptica vlastitim čudnovatimeksperimentom).

Charles ode do stalka s lavorom i na trenutak se zagleda u svoje oči.Lice koje zuri u njega iz zrcala naborano je od spavanja, tamne brončanekovrče raskuštrane, ali posjekline na čelu nisu ostavile ožiljak. Nije damu je stalo. Lavor na stalku bio je obrubljen ledom, no kad je otvorio

9

vrata, nije ga dočekala topla voda. Upravo se spremao glasno zazvatiBillyja u prizemlju kad je primijetio nekadašnjeg prastričeva vjernogpomagača kako, polako se uspinjući, skreće uza zavoj na stubama dok ukvrgavim rukama stišće vrč iz kojeg se diže para. Prije mnogo godinaAbel Stornaway bio je čovjek od kojeg su strahovali u mračnimkrugovima londonskog društva, no kad ga pogledaš sada, nikad ne bipomislio takvo što: noge su mu iskrivljene, leđa svijena, a pramenovikose mlohavo mu vise s naborane ćele prekrivene mrljama. Godine sumu oduzele snagu, kao i detektivu kojemu je služio, no Abelu jeoslabjelo samo tijelo, a njegovu gazdi nakon mnogih desetljeća svenuo jeum.

Abel spusti vrč na stalak za lavor i stane promatrati Charlesa kakoodmata zavoj s desne ruke. Možda ste Charlesa već susreli pa znatekako je i zašto zaradio tu ozljedu. Znate i to da strpljenje nije osobinakoja bi se mogla povezati s tim mladićem pa ste možda iznenađeni štojoš nosi zavoj iako mu je ruka vjerojatno već gotovo posve zacijeljela.No nakon što je pala i posljednja vrpca zavoja, postalo je jasno zašto gaje nosio: pod zavojem je ozljeda bila skrivena, a bez njega se nije moglone zamijetiti da Charlesu nedostaje jedan prst. Charlesu obično nijemrsko suočiti se sa stvarnošću koliko god neugodna bila. Štoviše,njegova tvrdoglava odlučnost da postupa upravo tako te da na toprisiljava druge više no jednom priskrbila mu je nevolje. No očito je daima nešto u vezi s ovim slučajem što ne može podnijeti, barem ne zasad.Abelovim sjajnim, znatiželjnim očima nije promaknulo da je čisti zavojveć bio pripremljen. Charles je smjesta ponovno zamotao ruku.

- Što želiš, Abele? - upita Charles. Pitanje bi svakome zvučalo kaopovod za razgovor, no zapravo su, znala su to obojica muškaraca, samoželjeli promijeniti temu.

- Obično vodu pošalješ gore po dečku, što znači da me sada želišnešto pitati.

- Sjećate se posjetnice koju smo dobili, gospon Charles? Jeste linešto poduzeli u vezi s tim?

Charles odmahne glavom i priđe ormaru s odjećom, što je bio

10

učinkovit premda pomalo kukavički način da izbjegne Abelov pogled.- Još ne, Abele,- Takvi ljudi ne vole da ih se pusti čekati. To nije uljudno, gospon

Charles, ni pametno, ne za ljude koji se bave ovim našim poslima.Premda je znao da ne bi smio, Charles se osmjehnuo na riječ našim i

na trenutak se zapitao koliko dugo Abel nije radio na nekom slučaju -zapravo, koliko dugo Maddox nije radio na nekom slučaju. Vidio jedokumente u radnoj sobi i znao da se njegov prastric bori za razum punodulje no što je pretpostavio one noći prije nekoliko tjedana kad je Abeldošao po njega. Kad su se vratili, zatekli su Maddoxa kako mlatararukama poput luđaka u smradu svojih fekalija. No ipak, suprotno svimočekivanjima i liječničkim mišljenjima, maestralni je detektiv nekolikoputa ipak došao k sebi i tada je, oštrinom i pronicavošću svojih uvida,bio kao nekad, a onaj luđak u njemu doimao bi se poput prilike iz nekogopscenog sna. Taj lucidni Maddox, a ne onaj ludi, pomogao je Charlesuda riješi svoj posljednji slučaj - Maddox koji ga je naučio svemu što znao umjetnosti i znanosti istrage, Maddox koji sada i jest i nije, koji leži usobi ispod njegove, ukočen i izoliran u svom umu na nekom jezivom,mučnom mjestu.

- Ne možete ga probuditi tako da stražarite nad njim - kazao je tihoAbel.

- Doktor je...- Što on zna? - odbrusi Charles sijevajući svojim plavim očima. - Ne

zna nam reći ni što mu je, a još manje kako ga izliječiti.- Možda nema lijeka, gospon Charles. Možda ćemo ga morati pustiti

da ode.Charles se okrene, a Abel opazi da je podigao bradu susprežući

suze. - Znam koliko vam znači, ali ne možete po cijele dane biti pokrajnjega. On to ne bi htio.

- Trebao sam biti ovdje. Trebao sam nešto napraviti. Abel uzdahne.Već je neko vrijeme slutio da ga to muči.

- Ne bi to ništa promijenilo, gospon Charles. Napadaj ga je obuzeotako naglo da bi sve bilo isto tko god da je bio tu. A niste bili tu jer ste

11

radili svoj posao. To bi i on htio. Isto kao što bi htio da odete do onoggospona koji je ostavio svoju posjetnicu. Ak’ ni zbog čega drugog, ondaiz pristojnosti.

- Čemu? - slegne Charles ramenima. - Vjerojatno je riječ o nekombeznačajnom slučaju. Posluga krade vilice za kolače. A i ne treba namnovac.

- Posao je sam po sebi nagrada, kako je moj stari znao reći. A vimorate malo van iz ove kuće. Napregnite mozak. Pa makar se i pokažeda je riječ o sitnoj krađi.

Charles duboko udahne pa kimne.- U redu. Obavit ću to ovog jutra.Polako se okrene i promotri svoju malu kolekciju košulja.- Pretpostavljam da bih trebao biti pristojno odjeven kad već idem u

posjet baronetu - promrsi.Pola sata kasnije, sišavši u prizemlje, Charles na trenutak zastane na

vratima salona na kojima su zastori bili rašireni. Abel je pokušavaonahraniti Maddoxa kašom iz zdjele. Lijeva je strana starčeva lica bilaobješena, a lijeva ruka i šaka kao da su mu bile svinute i neprirodnoukočene. Jasno je što se dogodilo. U Londonu postoje liječnici kojiimaju dovoljno znanja da dijagnosticiraju moždani udar, ali pomoći,unatoč tome, nema. Većina kaše već je završila na ubrusu ispod starčevebrade, svezanom poput dječje podbradače. Na svaki Abelov pokušajžlicom starac bi se oglasio tihim, ojađenim jecajem. Prije mjesec danaMaddox bi, frustriran, u bijesu zavitlao zdjelu na pod, ali sada više nemani volje ni snage čak ni da laganim pokretom odgurne hranu. S obziromna oštroumnost koju je nekoć imao te strahopoštovanje koje je budio,ovo je uistinu bilo gorko poniženje. Prizor je Charlesu bio mučan te seodmakne i krene prema vratima. No u tom se trenutku nečega sjetio pakorakne natrag u sobu.

- Abele, nisi li rekao da je moj stric dobio napadaj zato što je vidioposjetnicu onog muškarca?

Abel prestane žlicom grabiti kašu te podigne pogled.- Hja, ne mogu reći da je baš tako.

12

- Ali vas ste dvojica upravo o tome razgovarala neposredno prijenapadaja?

- Je, tako je bilo.- A posljednje što je izgovorio prije no što se srušio bilo je ime,

žensko ime.- Jest, gospon Charles. Zadnje što mi je rekao bilo je: - Mary. Mislio

sam da je to ime žene koju je ljubio u davna vremena, još prije nego štoste se vi rodili. Al’ ste vi rekli da bi mogla biti riječ o nekoj posvedrugoj ženi.

Charles izvadi posjetnicu iz džepa i ponovno je pogleda.- Da - reče tiho - mislim da bi to mogla biti neka sasvim druga žena.Charles se zaputi prema Belgraviji iako je do tamo trebalo prijeći

dobar komad puta, osobito po ovakvom vremenu. Odlučio je pješački,ali nakon deset minuta borbe s vjetrom, stišćući oči pune prašine,priznao je poraz i stao u red za omnibus. Ranojutarnja je gužva jenjala paje uspio pronaći prazno sjedalo. Uvukao je ramena, a omnibus se polakoprobijao između bučnih kola, kočija, teretnih kola i fijakera zbijenih dužStranda, skrenuvši potom u St. Martin’s Lane. Ova je ruta inače prepunatorbara, prosjaka, uličnih pjevača i kotlokrpa, no po ovakvom vremenusamo su najhrabriji kupci i prodavači vani prkoseći vjetru.

A Charles je, radeći u policiji, naučio da većina uličnih prodavača ipiljara jedva spaja kraj s krajem i da su na rubu gladi.

Pola sata kasnije Charles je izašao iz omnibusa i našao se u potpunodrukčijem okružju. Krenuo je preko djevičanskih trgova Belgravije punihštukatura - četvrt je tako duboko ukorijenjena u londonski krajolik da jeteško povjerovati kako su ovdašnje kuće sagrađene tek potkraj 1820- ihgodina. Neke od kuća pokraj kojih je Charles prolazio čak nisu bile nidovršene. No unatoč tome, te prilično ružnim hrpama šute i odbačenihcigala po uglovima, u tim savršeno čistim, bijelim kućama stanujunajbogatiji ljudi na svijetu. Velik novac osigurava neopipljiva dobra istokoliko i opipljiva, a najvrednija od njih u ovom razvratnom i prljavomgradu skrivena su od očiju javnosti. Nasuprot prilazu na Chester

13

Squareu pred velikim vratima s osam rešetki stajao je vratar, pristojan nomalko svadljiv, te ustrajno od Charlesa tražio da mu pokaže posjetnicuostavljenu u Buckingham Streetu. Tek ga je onda propustio. Charles jeposjetnicu još jednom morao pokazati, ovoga puta batleru koji mu jeotvorio vrata kuće na broju dvadeset četiri.

- Očekuju li vas? - upitao je muškarac prezirno pogledavajućiposjetnicu, koja je u međuvremenu dobila i uši, očito se pitajući je li juCharles izvadio iz kante za smeće.

- Možda ne ovog jutra - odgovori Charles cinično - ali budući da sams posjetnicom dobio i poziv da dođem u posjet, pretpostavljam da mojdolazak neće biti potpuno iznenađenje.

Batler se lagano namršti.- Pogledat ću jesu li gazda ili gazdarica kod kuće.Vrata se zatvore. Pet minuta Charles je toptao nogama na stubama

pokušavajući se ugrijati ne mareći pretjerano što ga u kući zasigurnodobro čuju.

Batler ponovno otvori vrata.- Pođite za mnom, molim.Charles ga je poslušno slijedio niz hodnik te uza stube. Činilo se da

uljudno gleda preda se, ali poduka njegova prastrica bila je vrlo korisna.Iz naoko beznačajnih stvari može se mnogo toga doznati. Kuće, životinjei odjeća, govorio je njegov prastric, često otkrivaju više o njihovimvlasnicima nego oni sami (i iz Charlesove se ekscentrične zbirkepredmeta moglo štošta doznati o njemu, a pogotovo iz njegoveposvemašnje nebrige za svoj izgled te pažnje koju je posvećivao svommačku). Kuća je bila uređena uobičajeno. Vlasnici su vjerojatno smatralida je namještena ukusno, no Charlesu se učinila malko previšeukrašenom i dosadnom. Jednako kao i onaj kartončić, sedam s petcentimetara, jedino iz čega je dosad mogao izvući kakav- takavzaključak. Zamijetio je da su presvlake u kući od prilično loše tkanine, anamještaj je vjerojatno bio rabljen. Kao da je postojao nesklad izmeđužudnje za raskoši i nevoljkosti da se za nju plati. Upitao se jesu li zanapetost između ta dva osjećaja kriva stajališta gazde ili gazdarice i u

14

kojem omjeru.Batler mu je otvorio vrata salona pa ih tiho zatvorio za njim. Soba u

koju je ušao bila je plava, ali ne posve istih nijansi, kao da su pojedinipredmeti kupljeni kod različitih prodavača. Charles je očekivao da će ukući ove obitelji biti i polica s knjigama, ali umjesto njih, ormarići s objestrane kamina bili su pretrpani ukrasima i porculanskim figuricama, anašla se među njima i pokoja lutka. Knjige su pak bile poslagane u dvijevitrine smještene ispod portreta koji su visjeli na zidu između dva visokaprozora s kojih se pružao pogled na trg. Charles je napravio korak- dvaprema portretu muškarca. Nije to bio portret muškarca kojem je došao uposjet, već njegova oca. Ili barem nekog njemu sličnog. Obrubljenaodveć kitnjastim zlatnim okvirom, slika je visjela iznad niskog stolića nakojem se, uz knjige, ispod staklene kupole nalazio aranžman voštanihljiljana te svijeća u srebrnom svijećnjaku. Bila je upaljena premda je biodan. Na bočne strane vitrina s knjigama netko je brižljivo zalijepiotamnoplave papire ukrašene zvjezdicama. Sve je to bilo uznemirujuće,kao da se nalazio u hramu, patetično do gadljivosti. Ali portret ga zbogtoga nije privlačio ništa manje. Već ga je negdje vidio - bez sumnje kaoilustraciju u nekoj knjizi. Promatrao ga je s profesionalnim zanimanjem.Tehnički gledano, slika nije bila za pohvalu. Zbog lika, a ne stila, taj ćerad, međutim, postati jedan od najprepoznatljivijih portreta stoljeća.Tamni sako i bijela košulja raširena ovratnika, neposlušne kovrče idubok pogled, a u dugim, mršavim prstima pero. Muškarac s portretaumro je u izgnanstvu, kao skitnica, »izopćenik iz ljudskog društva«,osuđivan zbog svojih uvjerenja i napadan zbog svog ponašanja. Njegovadjela, koja su bila povučena iz prodaje, uglavnom nitko nije čitao. Aopet, do kraja stoljeća ova je slika postala ikonom, sinonim za riječ»romantičar«, sinonim za pjesnika, genija i nepriznatog tvorca općihzakona. Prikladan je to navod jer portretirani je muškarac, kao što natpispotvrđuje:

Percy Bysshe Shelley 4. kolovoza 1792. - 8. srpnja 1822.Natkrilio sjeni noći je ove; Ni kletve zavist, ni bolna poruga, Nemir

15

što se krivo radošću zove, Ne mogu više doseći do njega.

Charles se primakne bliže, iznenađen datumima. Pjesnik, dakle, nijeimao ni trideset godina kad je umro, a portret je zacijelo naslikan kratkovrijeme prije toga. Na pjesnikovu su licu neke gotovo dječjekarakteristike - slabašno rumenilo, kao u djevojčice, i ružičaste usne.Ako 1822. nije navršio ni tridesetu, to znači (računa brzo Charles) da jenjegov sin sada tih godina.

- Svi to rade.Charles se okrene; bio je odveć zaokupljen slikom da bi čuo korake

koji su mu se približavali.- Molim?Muškarac koji je stajao ispred Charlesa bio je krupan, trbušast i

gotovo desetak centimetara niži od njega. Imao je vodenaste oči, potištenpogled, kukasti nos i bezličnu žućkastocrvenu bradu koju bi trebalopošteno podrezati. Riječ »bezličan« zapravo ga najbolje opisuje jer nanjemu nije bilo ničeg neobičnog ili osebujnog pa je Charles, štoviše,najprije pomislio da je riječ o namješteniku u kući - tajniku ilimajordomu. No kad je muškarac počeo govoriti, Charlesu je postalojasno koliko je pogriješio.

- Slika. Svi koji uđu ovamo promatraju je na takav način. Riječ je okopiji, naravno. Prava je u maminoj sobi. Ali rekli su mi da ni ova nijeloša. Ja to ne bih znao. Nikad nisam imao oko za umjetnost.

Govorio je odsječno, poput ljudi koji su se školovali u javnimškolama, a unatoč tome što je izgledom bio bliži pedesetima negotridesetima, nešto je na njemu podsjećalo na školarca. Dijelom je,nesumnjivo, riječ bila o nespretnosti, koja kod većine ljudi njegova ranganestane puno prije no što postanu punoljetni, a Charles je slutio da nijeoduvijek bio predodređen za titulu koju njegov preminuli otac nijedočekao te da je novac koji je dobio s titulom stigao kasno, nakongodina oskudice. A to, razmišljao je Charles, objašnjava i izgled kuće.Muškarac je prišao stolu u središtu sobe te odsutno počeo prčkati pomodelu jedrilice. Charles zapanjeno pogleda jedrilicu pa muškarca jer

16

Shelley se utopio ploveći upravo na takvoj brodici. Njezina nestabilna iekstravagantna konstrukcija, što Shelley nije znao uočiti, te manjakulaganja u opremu, povela je njega i još dvoje ljudi u smrt. Pa kako ondanjegova udovica i sin mogu podnijeti taj svakodnevni podsjetnik svakiput kad uđu li ovu sobu? No domaćin je Charlesa ponovno naveo napogrešno razmišljanje.

- Prekrasna je, zar ne? - reče on pokazujući Charlesu da sjedne. -Eirene. Četrdeset sedme dao sam da mi sagrade njezinu imenjakinju uMallaby’su u Putneyju. Iste sam godine otplovio na njoj u Norvešku.Klizi da ne može ljupkije. Jednostavno guta vjetar. Mama je ne može nipogledati. Ne mogu je kriviti. Uvijek ju je sve zabrinjavalo. A jedrenjeosobito.

- Ništa se drugo ne može ni očekivati - zamuca Charles.- Ali baš čudno, nije li? Da čovjek najviše uživa u dokonom jedrenju

na brodicama, a otac mu se utopio na jednoj. Nikad si to nisam mogaoobjasniti.

Vratio je jedrilicu natrag na stalak te se svom težinom zavalio u sofusučelice onoj na kojoj je sjedio Charles. Zurio je u Charlesa češkajućibradu. Činilo se da je nemiran, stalno je pogledavao prema vratima, kaoda nekoga očekuje.

- Slušajte - reče napokon. - Maddox, zar ne? Stvar je priličnočudnovata, to je činjenica.

Charles je čekao ne znajući čime bi potaknuo muškarca da nastavigovoriti.

- Posve sam navikao - pokušao je nakon nekoliko trenutaka - bavitise osjetljivim pitanjima. Znam da čovjek vašeg položaja...

Sir Percy odmahne rukom.- U redu, u redu. Nije riječ o tome, uopće nije riječ o tome. Stvar

je... U tom se trenutku otvore vrata i u sobu ude žena, žustro poputprofesionalne domaćice. U svakom slučaju bila je odjevena kaodomaćica - u jednostavnu haljinu, očito već iznošenu, i praktične cipele.Charles je točno zaključio da je to gazdarica kuće premda, bilo mu jejasno, ni ona nije rođena u staležu kojem sada pripada. Shvativši to,

17

odmah je ustao znajući iz iskustva da će takva žena još revnije ustrajatina priznavanju svoga statusa.

- Ispričavam se, Percy - kazala je i sjela pokraj supruga. - Dragamadre jutros nije dobro i jedva je podnijela što sam je morala ostaviti.

Sir Percyju je laknulo što je oslobođen zadatka koji mu je, očito,zadavao dosta neprilika. Nakon što je upoznao ženu s Charlesom, utonuoje natrag u sofu i preuzeo, pretpostavio je Charles, svoju uobičajenu,sporednu ulogu.

- Je li vam Sir Percy ispričao u kakvom smo neugodnom položaju? -započne žena odmjeravajući Charlesa od glave do pete bez ikakvenelagode. Koliko se njezin suprug spustio u sofi, toliko se ona izdigla nanjoj. Kao da sjedi na grani, nametnula se slika Charlesu. Doista, sjedećitako, izgledala je kao ptica. Charles je u sebi tražio točnu prispodobu, akad se odlučio za usporedbu s goluždravom golubicom, jedva jesuspregnuo osmijeh. Usporedba je bila prilično zlobna, ali i neporecivoprikladna za ženu tako punašnu, sivu i izbočenih prsa koja, po svemusudeći, unatoč bistrim očima, nije baš osobito bistra i umom. Vanjština jeodgovarala usporedbi, no hoće li to našeg mladića navesti da opasnopodcijeni ženinu inteligenciju, to ćemo tek vidjeti.

- Kanio sam prijeći na to, ljubavi - promrmlja njezin suprug - baš kadsi ušla.

- Ah, dobro - kazala je ona. - U tom slučaju uštedjet ćemo navremenu ako vam dam bilješke koje sam pripremila. Ne moram ninapominjati da su iznimno povjerljive te da se ne smiju otkrivati iliprepisivati bez našeg izričitog dopuštenja.

Charles je bio iznenađen već treći put u ovoj kući: nikad mu se prijenije dogodilo da mu klijent unaprijed pripremi informacije o slučaju.Uzeo je papire koje mu je pružila, ali nije imao ni minutu za čitanje jer jeona ponovno počela govoriti:

- Kao što vidite, naša draga madre bila je već nekoliko puta žrtvasličnih sramotnih slučajeva. Nitkovi i varalice pokušavali suzloupotrijebiti njezinu blagu narav i iskoristiti njezinu bezgraničnuodanost prema dragom pokojniku iz posve koristoljubivih razloga.

18

Charles podigne pogled s papira preneražen njezinim zloslutnimtonom, kao i onim što je rekla. Očito se o pjesniku i njegovoj ženi smijegovoriti samo s najdubljim poštovanjem te sada zna čija je ideja hram nastoliću te tko u ovoj kući - doslovce i metaforički - održava plamen.Pročisti grlo.

- Ove bilješke bit će vrlo korisne kao podsjetnik, lady Shelley, alimožda biste mi na početku mogli opisati, svojim riječima, kakav je to»neugodan položaj« koji ste spomenuli. Biste li bili tako dobri?

Lady Shelley baci pogled na supruga pa se okrene prema Charlesu.- Možda znate - započela je - da je u prvim godinama braka madre

podosta vremena provela putujući kontinentom te da je u Engleskojživjela na više adresa. Stoga je imala nesreću, što je možda biloneizbježno, da joj se dokumenti izgube ili da ih negdje ostavi pa su nekipali u ruke beskrupuloznih ljudi.

Charles kimne jer nekakvu je reakciju morao pokazati. Ona udahne ibrzo nastavi.

- Posljednjih godina, kako je ugled dragog pokojnika rastao, a svijetnapokon počeo cijeniti uzvišenost njegova genija, počeli su nam sejavljati neki ljudi tvrdeći da posjeduju te izgubljene dokumente.

Charles je njezine riječi dočekao sa sumnjom jer su mu nalikovale napripremljeni govor. Pomislio je koliko je samo detektiva sjedilo ovdje islušalo sve to.

- Neki od dokumenata - nastavila je - pokazali su se autentičnima imadre ih je većinu otkupila. U ostalim slučajevima riječ je bila opokušaju prijevare.

Charles spusti pogled na bilješke.- Pretpostavljam da govorite o slučaju spomenutom ovdje, u koji je

bio upleten George Byron?Lady Shelley prezirno frkne nosom.- On sebe tako naziva i tvrdi da pripada lozi makar i kao izvanbračno

dijete, ali vjerujte mi, on je sin lorda Byrona isto koliko i ja ili - pogledauokolo tražeći još besramniju i nevjerojatniju usporedbu - vi.

Uvrijeđen tom primjedbom, iako bez razumne osnove, Charles joj, ne

19

bez oštrine u glasu, dobaci:- Bio on njegov izvanbračni sin ili ne, iz ovih bilježaka proizlazi da je

uistinu posjedovao neke dokumente gospođe Shelley.Lady Shelley podigne nos kao da je osjetila smrad.- Neki su bili autentični, istina. Nikad nismo otkrili kako ih se taj

podlac dočepao. No većina dokumenata koje je pokušao prodati sirotojdragoj madre bila je u cijelosti krivotvorina.

- Tako, dakle - kazao je Charles. - A drugi slučaj? Memoari?Iznenada se začuo klepet; prozor se našao na udaru vjetra, a plamensvijeće ispod portreta zatitrao je bacajući sablasne sjene na pjesnikovolice. Lady Shelley naglo ustane i žurno priđe stoliću pa dlanovima okružiplamen sve dok se nije uspravio.

- Posluga ima strogu naredbu da se svijeća ni u jednom trenutku nesmije ugasiti - reče ona te se vrati na sofu.

- Počeli smo razgovarati o memoarima, lady Shelley. Njezino se licesmrači, a tanke usne skupe.

- To je bio slučaj druge vrste. Pjesnikov bratić Thomas Medwinnastojao je doći do novca na temelju njihova slabog poznanstva kad subili dječaci, objavom teksta koji je drsko nazvao Život. Riječ je bilaopodlom pokušaju iznude.

Charles se namršti.- Nisam siguran da vas pratim. Kako je takvim memoarima mogao

iznuditi novac?- Ponudom da ih ne objavi, naravno - odbrusi lady Shelley pomalo

kreštavim glasom. - Rekao je našoj madre da može spriječiti njihovoobjavljivanje ako mu plati dvjesto pedeset funti. Toliko nije imala, a da ijest, ne bi mu platila.

- Dakle, on je otpočetka znao da gospođa Shelley neće htjeti da se timemoari objave?

- Ni ti ni bilo koji drugi. Madre je u tome uvijek ostajala pri svome.Ako tko bude pisao pjesnikovu biografiju, to će biti ona. Ali sada jošnije vrijeme za to. Svijet još nije spreman.

Charles je bio spreman kladiti se da je to još jedan od njezinih

20

pripremljenih govora. Obrazi su joj se prilično zarumenjeli, a Charles jeslutio i zašto. Neki aspekti Shelleyjeva života mnogo su manje biliprihvatljivi 1850. nego što su bili u podosta slobodoumnijoj prvojčetvrtini devetnaestog stoljeća. Doista, teško se mogu zamisliti dvanazora odbojnija puritanskom viktorijanskom građanstvu od ateizmaislobodne ljubavi.

- Znači, pokušala je nagovoriti tog Medwina da bude obziran?- Tako je. Zapravo, mislim da su upravo to bile njezine riječi:

obzirnost i suzdržanost. Ali nitkov nije mario za to. Jadna madre bila jegotovo luda od brige pitajući se što bi sve mogao iznijeti.

- Pravi prostak - promrmlja Sir Percy. - Ova zemlja ide k vragu.Charles ih naizmjence pogleda.- A memoari? Jesu li objavljeni? Lady Shelley se primirila.- Jesu, prije otprilike tri godine. Ispostavilo se da nisu tako štetni za

piščevu slavu kako se madre bojala, ali su svejedno bili šokantnonetočni u mnogim datumima i činilo se da ih je autor napisao samo kakobi si pridao značenje u pjesnikovu životu koje zasigurno nije imao.

Kako ona to zna, upitao se Charles budući da je nemoguće da ga jeupoznala. Odluči da će to preskočiti.

- Mislim da ste rekli da je bilo još sličnih slučajeva. Sir Percy sepromeškolji na sofi.

- Bio je tu i onaj Gatteschi, ali to je bilo četrdeset pete.Žena ga oštro pogleda te mu nečujno uputi znak. Charles, želeći malo

pogurati razgovor, upita.- Gatteschi?Lady Shelley izvadi rupčić i zamahne njime kao da želi otjerati tu

neugodnost.- Bilo je to prilično mučno, ali na kraju se ništa nije dogodilo, hvala

Bogu. Madre ga je upoznala u Parizu. Bio je vrlo zgodan, vrlo elegantan,ali bez ikakvih načela. Draga madre uvijek je silno vjerovala ljudima, ataj je užasni čovjek to iskoristio. Obmanom je pridobio njezinopovjerenje i na kraju dobio neka pisma koja se tiču njezine prošlosti ičija bi objava, po svoj prilici, dovela do kobnih posljedica.

21

- Shelleyjeva pisma?- Ne - odgovori ona porumenjevši u licu. - Bila su to pisma koja je

madre pisala Gatteschiju.Vrlo zanimljivo, pomisli Charles. Zašto bi povjerila tako pogubne

pojedinosti gotovo potpunom strancu? I što je zapravo još mogla otkriti ada svi to već nisu znali - i osudili?

- Ali kao što sam već rekla - nastavila je lady Shelley - na pomoćinam je, nasreću, bio pouzdani prijatelj, a i policija se pokazalaiznenađujuće učinkovitom, za Francuze. Sva su pisma zaplijenjena iuništena.

Ali cijela je ta afera našu madre užasno izmučila. Hvala Bogu, sadaima mene da je štitim. A ja nikako neću dopustiti da se takvo što dogodiopet.

Charles pomisli shvaća li ona da to što je rekla baca loše svjetlo načovjeka za kojeg se udala - jer on je taj koji bi trebao štititi svojuobudovjelu majku ako se za tim pokaže potreba. Ali ako je ijedno odnjih dvoje bilo svjesno te činjenice, ničim to nisu pokazivali. Možda jeSir Percy toliko navikao na takve komentare da ih je jedva primjećivao.

Muž i žena neko su vrijeme šutjeli, a onda se on slabašno nakašljao,a ona obrisala oči. Činilo se da već i sama pomisao na pjesnika injegovu udovicu kod lady Shelley izazivaju najdublje osjećaje, koje jekod njezina supruga nemoguće pobuditi. U viktorijansko doba nijepostojao izraz groupie,1 no ispred Charlesa je sjedila upravo takvaobožavateljica. Od prastrica je naučio da je tišina moćno oružje i da ćevećina ljudi požuriti ispuniti je. Ali čini se da su ovo dvoje bili iznimka.

- Zaključujem da ste me pozvali jer se opet nešto dogodilo. LadyShelley podigne pogled i pokaže svoje neprivlačno okruglo, gnjevno lice.

- To je sramotno, vrlo sramotno. Doznali smo da se osoba koju jemadre davno poznavala neočekivano vratila u London te možda čak isada torbari po gradu s pjesnikovim osobnim dokumentima pokušavajućiih prodati najboljem ponuđaču.

Opet neko poznanstvo, pomisli Charles. Lady Shelley već se drugiput koristi tim izrazom i jasno je da je riječ o njezinu izrazu za sve one

22

koje smatra nedostojnima da igraju ulogu u Shelleyjevu životu, a koju imje sudbina tako olako dodijelila.

- Poznavala ju je? Pritom mislite na prijatelja, poštovatelja, moždarođaka?

- Svakako ne rođaka - odvrati ona spremno.- A dokumenti koje ta osoba, kako tvrdi, posjeduje. Jesu li

autentični?Supružnici ponovno razmijene poglede.- Možda - kazao je Sir Percy nakon nekoliko trenutaka. - Nismo ih

još vidjeli, teško je reći.- Ali ako su autentični - ustrajao je Charles - nije posrijedi kazneno

djelo niti vidim kako bi se njihova prodaja mogla spriječiti. Predmetikoji su pripadali poznatim osobama uvijek će naći kupca.

- Oh, što se toga tiče, nemamo nikakvih iluzija - kazala je ladyShelley. - Pomirili smo se da ćemo morati platiti cijenu ma koliko bilalihvarska. Jedina nam je briga da našoj madre osiguramo duševni mir.

- U tom slučaju - kazao je Charles pripremajući se ustati -preporučujem vam da unajmite odvjetnika, a ne detektiva. Nemamiskustva u takvim posredovanjima i ne vidim kako bih vam mogaopomoći.

- Oh, imamo odvjetnika - dobaci lady Shelley prilično nehajno - alion ne može učiniti ono što možete vi.

Charles je pogleda iznenađeno.- A što to ja mogu? - upita.Lady Shelley zausti odgovoriti, ali Sir Percy je zacijelo osjetio nešto

u Charlesovu glasu pa se naglo i nespretno nagnuo naprijed.- Čujte, Maddox, bit ću iskren. Ova podla afera dovela nas je u

škripac. Što god da poduzmemo, neće biti dobro. A sirota majka nije onošto je bila. Glavobolje. Nesvjestice. Katkad je djelomično paralizirana.Grozno. Zvali smo mnoge liječnike, ali ni jedan od njih nije nam znaoreći u čemu je problem. Zadnje što želimo jest da se to neugodno stanjerazvuče kao prošli put, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom. Prihvatitćemo što nas ide i platiti cijenu, no najprije moramo znati koliko je tih

23

dokumenata. Ne želimo kupiti gomilu pisama, a onda otkriti da ih imajoš. Našli bismo se na početku, a opet morali platiti. Razumijete?

Charles kimne. Razumije on to savršeno. Štoviše, suosjećajniji jenego što par pretpostavlja, i to ne samo zato što je ucjenjivanje oduvijeksmatrao jednim od najgnusnijih zločina. I ne znajući, Sir Percy ga jepogodio u bolnu točku: i sam je suočen s bolešću ljubljene osobe, a nijepronašao liječnika koji bi mu mogao pomoći.

- Znači, želite da budem vaš špijun? - upitao je naposljetku.Nije namjeravao biti netaktičan. Lady Shelley ljutito podigne glavu,

ali je suprug uhvati za ruku.- Možete to i tako nazvati, Maddox, Mi to vidimo ovako: zaštitit ćete

moju krhku staru majku od osobe koja je godinama crpila život iz nje.Možda nije bilo pjesnički, ali činilo se da je iskren. Charles pogleda

sad jedno, sad drugo i donese odluku,- U redu. Vidjet ću što se može učiniti. No neću vam ništa obećati.

Vjerujem da ste već obaviješteni o visini mog honorara?Sir Percy kimne.- Ako je tako, javit ću vam se s vijestima za nekoliko dana.Ustanu i Sir Percy mu pruži ruku. Koža mu je bila topla i malko

ljepljiva na dodir premda se ne može reći da je soba bila pregrijana.Lady Shelley zatrese zvonce, a potom priđe malom pisaćem stolu u kutusobe i izvadi ceduljicu.

- Ovo je ta osoba - priđe Charlesu.Prezime i adresa. Nekoliko trenutaka kasnije pojavio se batler. Idući

prema vratima, Charles se nečega sjetio pa se okrenuo.- Još samo jedna stvar, Sir Percy. Zašto ste izabrali mene? Postoji

mnogo drugih detektiva kojima ste se mogli obratiti. Je li me tkopreporučio?

Sir Percy se nakašljao.- Moja je žena neki dan pregledavala majčine dokumente i naišla na

ime vašeg prastrica. Čini se da je jednom pomogao djedu u nekommanjem pravnom problemu. A kad smo čuli da preuzimate njegov posao,malo smo se raspitali o vama, kako je to već uobičajeno, i zaključili da

24

ćete biti dobri kao i svaki drugi detektiv.Nije to bila neka pohvala, ali Charles je ionako pitanje postavio iz

drugog razloga.- Sir Percy, djed kojeg ste spomenuli bio je s majčine ili očeve

strane? Je li zapazio neko oklijevanje?- Djed Godwin - odgovori lady Shelley koraknuvši naprijed.- A tako - odvrati Charles, ponovno primijetivši kako lady Shelley

prisvaja muževe rodbinske veze i insinuira prisnost s osobama kojenikako nije mogla upoznati.

- Opet, mislim da je moj stric odmah prepoznao prezime Shelley. SirPercy je stajao leđima okrenut prozoru, a lice mu je bilo u sjeni.

- Ma nemojte reći? - oglasi se s malko izvještačenim veseljem. - I štoje stari momak rekao?

Charles odmahne glavom.- Nisam u mogućnosti razgovarati s njim. Pretrpio je težak napadaj

onog dana kad ste došli i otad nije progovorio. Pretpostavljam da ta dvadogađaja nisu povezana. Osim, naravno, ako mi vi ne kažete drukčije.

Nastala je neugodna tišina. Lady Shelley potom je ispratila Charlesado vrata.

- Ako pronađete bilo kakve dokumente koji se tiču djeda, moratenam ih donijeti - kazala je živahno. - Mi smo, kao što znate, strastvenikolekcionari svega što ima veze s dragim pokojnikom.

Charles na to samo pozdravi, pođe za batlerom niza stube te izađe nahladan i vjetrovit trg.

Iz tamnih oblaka punih kiše pale su prve ledene kapi. Charlespodigne ovratnik i ubrza korak. Razmišljao je kako će obaviti ono na štoje upravo pristao, no misli su mu stalno bježale na muškarca kojega jeupravo upoznao, a koji mu se učinio tako običnim. Ironično seosmjehnuvši, pomislio je kako znanstvenici koji tvrde da se osobineprenose s generacije na generaciju griješe i da ovdje na Chester Squareumogu pronaći iznimku. Jer ako se talent, intelekt ili genij doista moguprenijeti na potomke, kakvo li je čudo taj muškarac morao biti - međuneposrednim su mu predcima četiri ponajveća književna uma u

25

posljednjih dvjesto godina!Dok je on odmicao prema Eccleston Streetu, stojeći na prozoru

salona promatrali su ga Shelleyji.- Pa - reče Sir Percy te se okrene prema svojoj ženi. Njegove je

vedrine nestalo.- Ne čini mi se da išta zna ma što ti mislila.- Ne možemo si dopustiti da budemo spokojni - odgovori lady

Shelley oštro i dalje gledajući na trg. - Previše je toga na kocki.Nekoliko metara od Shelleyjeve kuće na pločniku pod brijestom,

sklonivši se od vjetra, sjedio je prosjak bez obje šake i škarama, koje jedržao nožnim prstima, izrezivao figure. Na prekrivaču ispred sebenovčićima od pola penija pričvrstio je harmoniku od papirnatih lutakakoju je izrezao da je ne otpuhne vjetar. Lady Shelley se mrštila i lupalapo prozoru te zapovjednički pokazala vrataru da udalji prosjaka.

- Bojim se da bi sve moglo izazvati strašnu pomutnju - promrmlja SirPercy. - Kad sam bio dijete, majka ničim nije dala naslutiti što sedogodilo.

- Zar je to mogla učiniti a da ti ne uništi djetinjstvo i zatruje prošlost?Da ti u umu ne stvori čudovište koje čak ni godine njezine nesebičneljubavi ne bi mogle otkloniti? Meni nije iznenađenje što je te događajeprekrila velom zaborava te što ih s gorčinom spominje samo u svomdnevniku.

- I nema pogreške? Sigurna si da je pisala o Harriet?- Nisi ti - naglasila je njegova žena - listao te papire. Nisi ti čitao

kako je ta bijedna djevojka uistinu umrla. Možeš li zamisliti što bi sedogodilo kad bi takav dokument postao javan? Kakve bi se skandalozneglasine širile? Mi znamo tajnu te žene, ali to ne bi spriječilo prostusvjetinu da od nje napravi nevinu i napuštenu suprugu. I to nakon svegašto sam učinila da joj izbrišem svaki trag.

- Ali ako spališ ono što si pronašla... Ženino se lice zažarilo.- Možemo li biti sigurni da toga nemali? Kakve zapise ono staro

zabadalo Maddox možda čuva? Jedno je, uvjeravam te, više nego jasno:on je imao prste u tome. Bio je upetljan u sve što se događalo te užasne

26

zime. Pomisli što bi to značilo, što još zna, a mi nismo ni slutili. Što bisve mogao reći!

Sir Percy odmahne glavom.- Koliko sam shvatio, on nije u stanju bilo što reći.- Ali možda ima dokumente, Percy, bilješke koje je pravio u to

vrijeme i koje bi mogle biti mnogo vjerodostojnije i štetnije od lupetanjatoga ludog starca.

- Ne misliš li da je riskantno unajmiti njegova nećaka? Meni se činida je prilično oštrouman.

- Ako je doista takav - odvrati zajedljivo lady Shelley - trebao bi bitisposoban riješiti drugi, nama preči problem. No ne smije doznati da gaželimo iskoristiti za mnogo važniji zadatak.

Pogledala je kroz prozor. Vratar je, prosjaka, grubo ga podignuvši nanoge, vukao niz ulicu dok je vjetar raznosio papirnate lutke po pločniku.

- Ipak, Jane - reče Sir Percy, koji je stajao iza njezinih leđa ne bi libilo najbolje jednostavno sve ostaviti kako jest. Naposljetku, ako svihovih godina ništa nije izašlo na vidjelo...

- Koliko ti puta moram reći? - okomi se ona na njega. - Ne možemobiti sigurni da će tako i ostati. Ako se pokaže da se starac nećeoporaviti, ovaj će momak jednom svakako pretražiti njegove papire. Atko zna što bi mogao iskopati, koje bi skrivene dokumente mogaopronaći. Puno je bolje da to preduhitrimo, da već sada reagiramo.

Sir Percy je zabrinuto zavrtio glavom. Njegovi rumeni obrazi postalisu blijedi.

- Nisam sretan zbog toga, Jane. A i ono što predlažeš čini mi seprilično nisko. Ispod časti, ako baš želiš znati.

Ona ga utiša brzim pogledom i još se jednom okrene prema prozoru.Njezino okruglo, neprivlačno lice odjednom je otvrdnulo i postaloratoborno.

- Ako uspijemo smisliti kako izbjeći takav tijek stvari, to bolje. Alireći ću ti ovo: neću dopustiti da moj trud bude uzaludan, da propadneono što sam gradila tolike godine.

Stisnula je oči i spustila glas pa se činilo da govori sama sebi.

27

- Neću dopustiti da se sablast te žene vrati i proganja nas, da sve štoje ova obitelj postigla bude uništeno zbog nje.

28

DRUGO POGLAVLJE

Pitanje

Vrativši se u Buckingham Street, Charles otvori vrata salona ipogleda unutra. Nije očekivao nikakvu promjenu, ali ipak ga preplavimalodušje kad ugleda Maddoxovu glavu kako visi na jednu stranu dokmu se tijelo trza kao da su ga opsjeli demoni. Činilo se da starčeve mislibezglavo lutaju tamom njegovih snova, tamom dubljom od mraka kojimogu vidjeti budne oči. Charles je načas oklijevao na vratima. Htio jesići u prizemlje i upitati Abela zašto je ostavio Maddoxa samog kadopazi pokret na drugoj strani sobe i shvati da Maddox nije sam. Molly jebila s njim. Na koljenima je razgrtala komade drva na ognjištu kako biosnažila vatru, a potom je ustala i nečujno prišla Maddoxu, koji je ležaoomotan prekrivačem u svom omiljenom naslonjaču. Molly privuče druginaslonjač i sjedne pokraj njega te ga primi za suhu, staru ruku. Dok muje nježno milovala čupavu sijedu kosu, ništa nije govorila - nijeprogovorila od dana kad je primljena u službu. A potom Charles začujekako djevojka, zatvorenih usta, tiho i zaneseno pjevuši melodiju koju jeveć više puta čuo. Kako se zvuk dizao i spuštao, starčevo je tijelopostajalo sve spokojnije, a lice izborano mukom sve glade. Charles seprvi put osjećao kao uljez u ovoj sobi. Još je trenutak promatrao prizor,a onda je tiho zatvorio vrata, spustio se u prizemlje i izašao. Zabljesnulesu ga zrake sunca koje je u zlato obojilo ulicu ispod tamnog, modro-ljubičastog neba.

Na Strandu je promet bio posve zakrčen. Kad je Charles stigaoonamo, shvatio je zbog čega. Iz smjera Holborna približavale su se tri

29

goleme piramide na štropotavim teškim kolima koja su vukla dva teretnakonja. Od vrha do dna piramide su bile ukrašene hijeroglifima, zubatimkrokodilima i zagonetnim izduženim mačkama. Četiri mladića, samo skomadom tkanine oko bokova, hodala su uz svaki kut kola i dijelilaletke kojima su pozivali uvijek kritičnu londonsku publiku u Egipatskudvoranu na Piccadillyju, gdje će moći pogledati Panoramu Nilagospodina Bonomija, predstavu kojoj po zabavi i poučnosti nije bilopremca i tijekom koje će gledatelj ploviti rijekom više od tisuću petstokilometara do drugog slapa te pod svjetlom baklji posjetiti hram u AbuSimbelu. I sve to samo za jedan tričavi šiling. Charles se osmjehnevlasnikovu poimanju odijevanja drevnih Egipćana (ne prvi put jer je ovudioramu vidio prije godinu dana, na početku njezina prikazivanja kad je,zapravo, bio prilično impresioniran) pa hitro zaobiđe pozornika snažnihprsa koji se prijeteći približavao faraonovu kočijašu naređujući mu dakrene dalje.

Na drugoj strani ulice Charles se polako probijao kroz mnoštvouzbuđenih gledatelja, odrpanaca i balavih džepara. Kliznuo je u BedfordStreet do Nattali & Bonda, trgovaca rabljenim knjigama, odakle je nakonnekog vremena izašao sa zamotuljkom Shelleyjeve poezije. Želio je iMedwinove memoare, ali je gospodin Bond izrazio sumnju da ih jemnogo tiskano. Ipak, obećao je (za malu nagradu) da će se raspitati oknjizi među kolegama trgovcima i javiti Charlesu može li se nabaviti.Četiri knjige u Charlesovu zamotuljku imale su zlatnim reljefimaukrašene hrptove i glatke marmorirane kartonske korice, ali činilo se daje samo prva bila malko pohabana. Charlesov je dojam bio točan - kadje stigao kući, otkrio je da u trima knjigama listovi uopće nisu bilirazrezani, što baš nije bilo obećavajuće. Snuždeno je sjeo i počeo čitatiKraljicu Mab, prvu knjigu, no samo dvadeset minuta kasnije odložio juje posve smeten. Nejasno se sjećao da bi poema trebala biti gnjevannapad na mnoge pojave, od religije i jedenja mesa do institucije braka,pa je očekivao vatrenu polemiku. No umjesto toga, bio je to beskrajanuvod napučen karakterima sasvim druge vrste. Charlesu nije bilo jasnokako bi to Smrt, San ili Vilinska Kraljica mogli biti važni za zadatak koji

30

je trebao obaviti, što pak, po njegovu mišljenju, ometa posao. I tko je taIanthe s tamnoplavim očima koju Shelley spominje, koja spava i moždase nikad neće probuditi? Ponovno je uzeo knjigu i, pomalo frustriran,prelistao je sve do bilješki o poemi koje je napisala gospođa Shelley.Pokazalo se da su one otkrivale više o njezinu vjernom štovanjuuspomene na muža nego o značenju onoga što je napisao, Charles se natrenutak zamislio nad tim vrlo literarnim brakom. Što bi Shelley mislioda je doživio da ga žena zasjeni vlastitom slavom, pitao se Charles.Zamislimo Shelleyja u 1850. ili, još bolje, u 2013. - čovjeku na pamet nebi pala Kraljica Mab, Adon, pa čak ni Nebeska ševa, negoFrankenstein. I tada je, kao i sada, Mary bila priznata i nju se slavilo.Možda se Mary i morala nakloniti poetskom geniju svog muža, ali njezinje odvratni literarni potomak bilo ono što traje. Ili, točnije, predodžbakoju smo o njemu stvorili. Jer Charlesu je bilo dobro poznato - nekakoje uspio odgledati dokraja mučnu burlesknu verziju djela u kazalištuAdelphi prije godinu dana - da su mit od čudovišta napravilekarikaturalne dramatizacije, a ne spisateljičina daleka, misaona proza.

Upravo se spremao nastaviti čitati kad se na vratima pojavio Abelnoseći tanjur s ovčetinom i krumpirom. Charles je bio toliko zaokupljenknjigom da je posve zaboravio na ručak.

- Je l’ bilo zanimljivo, gospon Charles? - upitao je Stornawayspuštajući vruć tanjur oprezno na stol. - Znači, nisu bile nikakve vilice zakolače?

Nije to rekao slavodobitno pa Charles na osmijeh pristojno uzvratiosmijehom.

- Možeš se opustiti, Abele. Pokazalo se da jedaći pribor nije pretrpionikakve gubitke. Riječ je o nečem dosta složenom.

Nije ni znao koliko je bio gladan pa se spremno prihvatio vilice inoža te s tekom počeo jesti meso. Abel se još vrzmao očito žudeći zadetaljima. Charles bi ga, zapravo, ionako uskoro pozvao.

- Abele, sjećaš li se slučaja Williama Godwina? Nešto u vezi spravom.

- Je l’ to bio onaj advokat, gospon Charles?

31

Charles napravi grimasu jer je nedavno imao ne baš sretno iskustvo sodvjetnicima,

- William Godwin, dragi moj Abele, nije ni blizu bio odvjetnik. Bioje filozof, i to slavan. A u slobodno vrijeme i pisac romana, ako mu se tapromjena od uzvišenog k banalnom uopće može knjižiti. Osim toga, to jebio djed mog novog klijenta, a čini se da je i moj stric prije podostagodina radio za njega.

Abelovo živahno staro lice postalo je zabrinuto. Uvijek se ponosiosvojim pamćenjem, ali budući da je svjedočio dugom slomu mnogoistančanijeg uma no što ga je on imao, bio je pretjerano uznemirensvakom slabošću svog vlastitog.

- Kad je to bilo, gospon Charles? Charles slegne ramenima.- Nisam siguran. Sir Percy mi to nije rekao.- Sjećam se - govorio je polako - da sam jedno vrijeme osamsto

šesnaeste izbivao iz Londona. Kad je umro moj stari. A godinu danaprije, tu negdje, zbog jednog slučaja bio sam u Irskoj zbog krijumčarenogprstena.

Starac se sjećao svoje uspješne prošlosti sa sjajem u očima, na štose Charles osmjehne.

- Abele, bi li pregledao spise za mene i pokušao pronaći Godwinovoime?

Sada se osmjehne Abel. Nije mu promaknulo da se na obrazimanjegova mladog gospodara, nakon više od tjedan dana, pojavio žar.

- Bit će mi zadovoljstvo, gospon Charles.Nakon sat vremena Charles se spustio u prizemlje s praznim

tanjurom te u kuhinji zatekao Molly kako sjecka povrće za večeru.Ovlaš ga je pogledala, a onda ponovno spustila pogled. Koža joj je takotamna da Charles nije mogao vidjeti je li se zarumenjela. Inače pozornoprati govor tijela, tu tehniku smatra dijelom svog posla, no rijetko jeprimjenjuje na sebi i ljudima s kojima je u osobnom kontaktu. Jedino jeMaddox iznimka, a njegova ga nemoć toliko opterećuje da u njegovuumu zauzima prostor koji inače ostavlja za beznačajne (čitaj: privatne)aktivnosti. Što se ove djevojke tiče, na neki mu je način bilo stalo do

32

nje, no samo su dvaput dijelili krevet, i to još dok stric nije bio bolestan.Charles nije mogao odlučiti je li mu laknulo ili mu je žao što je počeloili što je, čini se, jednako tako naglo i prestalo.

Molly je, činilo se, bila usredotočena na luk i repu pa je Charles,malo postajavši, odložio uprljani tanjur i izašao. Stoga nije vidio kako jenjoj, čim je izašao, ispao nož iz ruku. Okrenula se prema prozoru i,snažno se obujmivši rukama, stala gledati kišu.

* * *

Dva sata kasnije, sklonivši se pod krošnju goleme bukve, ne bašsigurnog zaklona, Charles je osluškivao kišu udaljen samo nekolikometara od adrese u St. John’s Woodu koju mu je dala lady Shelley.Promatrao je dvokatnu vilu bijela pročelja ispred koje se nalazio mali vrtte stube koje su vodile do puzavcem prekrivenog trijema na povišenomprizemlju. Takva bi kuća danas stajala dobra tri milijuna (ovu je odavnozamijenila stambena zgrada od crvenih cigala), ali 1850. ovaj dioLondona nije bio nimalo prestižna četvrt kao što je danas, u dvadesetprvom stoljeću. U to ga se doba u najboljem slučaju doživljavalo kaodražesno, ali beznačajno, predgrađe, a u najgorem kao boravištebesramnih i grešnih ljudi. George Eliot uskoro će postati jedna od naj-ozloglašenijih - odabrala je St. John’s Wood za zajednički život s jošuvijek oženjenim Georgeom Henryjem Lewesom. Baš su u ovoj ulici trisamozvane dame držale kuće ili su njih držali u njima, a muškarci kojisu plaćali stanarinu nisu jedini diskretno ulazili i izlazili po mraku. Sveje to pratio Charles utaborivši se nasuprot vili Carlo zaklonjen novinama,zahvalan što je, ako ništa drugo, barem vjetar napokon oslabio. Još senitko nije pojavio, ni na prozoru ni na vratima, niti se i po čemu moglanaslutiti dob ili broj stanara u kući. Pomalo zapušten vrt i malaoštećenja, vidljiva tek nakon pomnog promatranja, možda bi i moglanešto otkriti.

Motrenje je Charlesu bilo najzamorniji dio posla - najmanje mu jebilo po volji jer je po prirodi bio nemiran i nestrpljiv. Nasreću, nijemorao dugo čekati. Vrata su se napokon otvorila, a na stubama se

33

pojavila sluškinja odjevena za kupnju, s pletenom košarom u ruci. Nekoje vrijeme stajala boreći se s velikim crnim kišobranom. Iznenada, niže uulici, začuje se uzvik. Charles se okrene i ugleda dva dječaka kakopreko lokvi trče prema njemu. Nigdje nije bilo ni majke ni dadilje, alipremda su im bijele čarape bile uprskane blatom sve do koljena, očitonisu bili ulični derani. Jurili su prema Charlesu vičući na sav glas; starijise dječak približavao mlađemu, koji se okretao da vidi gdje mu je brat.No okliznuo se, izgubio tlo pod nogama i teško pao licem u žlijeb uzpločnik prepun otpalog lišća i psećeg izmeta. Niz bijelu čarapu poteklaje krv, no Charles se suzdržao da ne potrči i pomogne dječaku, što sepokazalo dobrom odlukom - profesionalno gledano - jer je na prozorukuće opazio brz pokret. Potom su se otvorila vrata. Charles nije mogaovidjeti priliku koja se na njima pojavila, ali sluškinja je očito dobilanaputak. Brzo se spustila do ulice i sagnula nad uplakanim djetetom,uhvatila ga za ruku pa oba dječaka povela uza stube u kuću. Trebalo jeto pomno razmotriti pa Charles presavije novine te se udalji.

U drugom dijelu Londona, pokraj nove željezničke postaje Waterloo,u četvrti s nizom sumornih sivih kuća u kojoj danju sve odjekuje odprodornih zvižduka lokomotiva, a noću se polugola ljudska robaeksplicitno pokazuje kao nekoć u Sohou, Charles je bio na novomzadatku. St. John’s Wood možda je glasovit po grijehu, ali se ondje timene razmeću, što je suptilnost kakve nema ni u jednoj kući u GranbyStreetu. No u ovo doba zavjese su bile navučene, plinske svjetiljke nisugorjele, a još nije bilo ni uobičajene gužve mladih aristokrata, dokonihšetača i poslovnih ljudi. Charles se uputio prema maloj kući pri krajuulice, zaobišao je i pokucao na stražnja vrata. Potrajalo je dok se iznutranisu začuli koraci. Ukućani rade noćnu smjenu, a još nisu bila ni četirisata. Napokon se začulo struganje zasuna i vrata su se malko otvorila.Provirila je djevojka pogledavši ga sumnjičavo, no kad ga je prepoznala,jače je otvorila vrata. Na licu je imala tragove sinoćnje šminke, a ispodneurednog bijelog kućnog ogrtača vidjela joj se spavaćica.

- Maddox, je l’? Što radite tu?- Trebao sam doći prije. Da ti kažem što se dogodilo. Djevojka

34

prekriži ruke.- Nema zašto. Pročulo se po ‘Aymarketu u nekoliko sati. Jeste ga,

kao što ste obećali, je l’ da? Gada što je udesio našu Liz?Charles odmahne glavom.- Nažalost, ne onog izravno odgovornog. Bio je odveć lukav za nas.

Ali čovjek koji ga je unajmio platit će za to. Policija će se pobrinuti.Djevojka frkne nosom i stane ga pozorno promatrati, no na kraju

zaključi da je njezin zavjet ispunjen jer, kad je opet progovorila, u glasujoj se više nije osjećala gorčina.

- Niste trebali prelaziti toliki put da biste mi to javili. Mogli steposlati poruku po onom vašem momku.

- Da, mogao sam - kazao je Charles premda nije ni najmanje biosiguran da bi bezbrižnom, ali prilično neodgovornom Billyju povjeriozadatak u Granby Streetu ili na sličnom mjestu.

- Imam u planu jedan posao. A mislim da bi ga ti mogla obaviti.Djevojka ga pogleda napola zatvorenim očima.

- Hoćete da se kresnem s nekim, ha? Ne biste me se sjetili da je uigri nešto drugo.

Charlesov je pogled bio čvrst.- Ne. Ništa takvoga. Oprosti, ne znam kako se zoveš.- Kad vam nikad nisam ni kazala. Zovem se Nancy, Nancy Dyer,- U redu, Nancy. Ako me pustiš unutra, objasnit ću ti.Soba je izgledala isto, baš je se takve sjećao, no danje svjetlo nije joj

išlo u prilog. Ono što je obasjano svjetiljkom izgledalo sugestivno,premda i podosta otrcano, sada je bilo samo otrcano. Sag je mjestimičnobio toliko pohaban da su mu se vidjele niti, a zidove je prekrivalaugljena prašina. Osjećao se slabašan djevojčin parfem i miris jeftinogvina, vrlo sladunjava mješavina. Djevojka je hitro maknula donje rubljes kreveta, a zatim se naslonila na stolac. Bila je odveć napeta da bi sjela.- Pa? O čemu se radi?

Charles pogleda uokolo, a onda sjedne na, nadao se, razumnuudaljenost.

- Lizzie bi katkad obavljala poslove za mene. Na primjer, dolazila bi

35

do informacija. Postavljala bi pitanja koja ja nisam mogao postaviti. Ibila je dobra u tome.

Na djevojčinu se licu pojave istodobno nevjerica i prijezir.- Što, bila je vaš cinker? Dok ste bili pajkan? Charles se nelagodno

promeškolji u stolcu.- Imali smo dogovor; tražio sam njezinu pomoć samo kad bih bio

apsolutno siguran da ćemo tako ispraviti nepravdu. I samo ako je riječbila o moćnim ljudima, koji inače ne bi bili uhvaćeni. Kunem ti se da odnje nisam tražio da dobavlja informacije po svojoj volji ma kakvi godzločinci bili posrijedi.

- Znači, samo ljudi kao onaj što ju je dao ucmekati.- Točno. Takvi ljudi. Ljudi zaštićeni svojim novcem i položajem.

Djevojka podigne obrvu.- Al’ se ipak morala ševiti s njima. Nema boljeg mjesta od kreveta

da natjeraš muškarca da propjeva.Charles se zarumeni, nije bilo pomoći.- Pokatkad je bilo tako, da. Ali uvijek bih joj platio dobrano više od

onog što je obično tražila. I uvijek sam bio u blizini. Pobrinuo bih se danikad ne bude ozlijeđena.

Djevojka napravi grimasu.- Bolje nego što ja mogu kazati za svog Arnieja. Boli njega briga što

će biti sa mnom. Samo da širim noge i zaradim pare, da ih može spiskatina džin.

Charles se nagne naprijed.- U svakom slučaju, ne tražim to od tebe. Ne, ovaj put sve je mnogo

jednostavnije.Uto se začula škripa. Charles se okrene. Na vratima je stajala mala

djevojčica golih nogu; na lišcu je još imala tragove jastuka, a u ruci ječvrsto držala krpenu lutku. Lagano se zanjihala, razrogačila oči pastavila prst u usta. Charlesu je srce stalo. Sjetio se tog pokreta, istihzelenih očiju, zlatnih kovrča. Sjetio se djevojčice koja se znala čvrstouhvatiti, kao i ova, za nešto što ju je moglo utješiti bolje nego bilo kojalutka - za ruku svog starijeg brata. Za njegovu ruku. Još je osjećao

36

toplinu njezinih prstiju - a toliko je godina prošlo - dok je jedan po jedannjezin prst odmicao od svojih, okretao joj leđa jer mu je bilo neugodnoda ga vide s njom. Bilo ga je sram sestrinih suza kako to može biti samodesetogodišnjeg dječaka. I tada se dogodilo. U gužvi, u djeliću sekundeprije no što je majka svrnula pogled s druge strane ceste... I shvatila dajoj je kći nestala. Nije mogao znati - nikako nije mogao pogledati umračni bezdan budućnosti i vidjeti sve posljedice koje će prouzročititrenutak te dječje nepromišljenosti. No to je njegovo prokletstvo. Sada izasvagda. Ne može si oprostiti jer ne može popraviti. Sestra je nestala, amajka se zauvijek izgubila u ludilu nepodnošljive boli.

Djevojčica ga je stidljivo promatrala, a zatim oklijevajući koraknulaprema njemu. Charles se protiv volje trgnuo, a djevojčica napravilaplačnu grimasu. Nancy požuri prema svom djetetu i podigne ga.

- Dođi ovamo, dušo - šaputala je. - Mislim da gospodin nije navikaona curice kao što si ti.

- Kako se zove? - upitao je Charles stegnuta grla.- Lizbeth - odgovorila je Nancy tiho. - Po Liz. Ona joj je bila kuma.

Neslužbeno, štono se kaže. Al’ ja je zovem Betsy.Nježno ljuljuškajući dijete, pogleda Charlesa u lice.- Oprostite, znam ja da je i vama bila draga. Charles proguta slinu.- Nije riječ o tome. Elizabeth je ime... bilo je ime moje sestre.

Djevojka kimne, svjesna promjene, jednako kao što bi to uočio i Charlesna njezinu mjestu. Neko su vrijeme šutjeli, a onda se djevojčica počelavrpoljiti. Njezina majka ustane.

- Dat ću joj nešto da pojede i staviti je na spavanac. A onda mimožete kazati o čemu se radi. Ovako i onako to se ne tiče nje.

- Zapravo, vidjet ćeš da je se tiče - kazao je Charles polako.Kad je izašao, kiša je već bila prestala, a u okolnim kućama zasjala

su prva svjetla. Hodajući natrag prema Waterloo Roadu, opazio je da jejedna zavjesa kliznula ustranu - u uskoj dnevnoj sobi tri su se kurvepripremale za večernji posao. Djevojka u prozirnoj košulji i prugastimgaćicama vezivala je steznik drugoj, a treća je, držeći nogu na stolcu,navlačila čarapu preko bedra. Charles uspori; zadivljen tom savršenom

37

kompozicijom koju kao da je posložio nizozemski majstor. Djevojkenisu bile svjesne da ih promatra te su se, unatoč bijednoj prirodi svojetrgovine, smijale - barem zasad. U tom se neukusno uređenom sobičkuosjećala ljubav. Charles je prizor promatrao koji trenutak, a onda jepolako krenuo dalje. Djevojka u košulji nježno je odmaknulaprijateljičine uvojke i lagano joj poljubila golo rame.

Za razliku od Granby Streeta, prozori u Buckingham Streetu neotkrivaju ni najmanju intimnost. Charles jedva da je otvorio vrata kad nanjega navali Abel. Očito je iščekivao njegov dolazak te je sad uzbuđenouhvatio Charlesovu ruku.

- Mislim da sam ga našao, gospon Charles, onaj dosje koji ste tražili.Charles je skinuo kaput i položio ga na stol u predvorju. Na vrhu

stuba koje vode u kuhinju pojavio se Billy.- Odličan posao, Abele. Idem odmah gore s tobom. Billy, objesi ovo,

molim te.Njih se dvojica upute u radnu sobu, a Billy, podignuvši kaput,

rukavom obriše vlažnu mrlju na ulaštenom drvu. Neko je vrijeme stajao,licem u sjeni, i promatrao kako se dvije figure polako penju uza stube inestaju iza ugla.

Dosje je ležao otvoren na radnom stolu pokraj uljane svjetiljke.Rukopis je bio miran i samouvjeren, Maddox je to napisao u naponusnage, ali Charles je primijetio nešto drugo. Za razliku od svih ostalihregistara poredanih na policama u radnoj sobi, ovom je uklonjen jedandio. I to ne samo dva ili tri lista - pri kraju je nedostajalo baremtridesetak stranica. Čak je i Maddoxov prikaz ubojstava na RatcliffeHighwayu - što je možda i najpoznatiji zločin devetnaestog stoljeća -opsegom zavrijedio tek polovicu ovdje uklonjenih stranica.

- To je dosje iz 1816., gospon Charles - kazao je Abel bez daha.Charles je primaknuo svjetiljku bliže registru.

- Znao sam da se sve dogodilo kad me nije bilo. Inače bih se sjetio.Charles je jedva primijetio starčevo olakšanje što ga sjećanje nije izdalo,toliko se zadubio u stranicu pred sobom. Papir je izblijedio, a redci štosu slijedili neposredno nakon dijela koji je nedostajao bili su zamrljani

38

tintom. No ispod njih Charles je uspio razabrati ime: William Godwin,cijenjeni gospodin, te niže:

Za iskazane usluge, iznos od 30/-

A onda je slijedila uistinu prava rijetkost u ovim registrima, što jeCharlesu bilo dobro poznato - samo jedna riječ, dodana kasnije idrukčijom tintom:

Neplaćeno.

Charles podigne pogled.- Znači li ti to išta, Abele? Abel je izgledao smeteno.- Ne, gospon Charles, ne bih rekao da mi to išta znači. A nisam ni

znao da je gazda rezao stranice iz svojih dosjea. Uvijek se ponosio što bizabilježio sve do u tančine i po redu.

Charles zabrinuto kimne. Maddox je uvijek pazio što će od aferasvojih klijenata otkriti javnosti, ali pitanje časti mu je bilo da u svojimpovjerljivim zapisima ne vrda i da ne falsificira. Charles je u registrimačitao izvješća koja bi, čak i danas, promijenila pogled na mnogeMaddoxove slavne suvremenike - slučajevi su to koji uključujupremijere, moćne poslovne ljude, plemiće koji su imali pravo na mjestou Gornjem domu. A opet, Maddox je svu tu gradu ostavio netaknutu. Pazašto je onda u ovom slučaju napravio takvu neobičnu iznimku? Kakavje to posao obavio za Godwina da je bilo tako nužno izbrisati mu svakitrag?

- Nikad nikom nije dao da gleda te registre - kazao je Abel. - Osimvama, naravski. Htio je da ih jednog dana vi uzmete.

Što, s obzirom na okolnosti, nije bila osobito utješna pomisao.Charles ponovno pogleda ostatke odrezanih stranica pa palcem pomnoprijeđe preko papira. Rubovi su bili mekani: što god da je Maddoxuklonio, očito je to učinio prije podosta vremena. Charles raširi registar ipodigne stranicu prema svjetlu, ali precrtani redci i dalje su bili

39

nečitljivi.- I ja sam to probao - uzdahne Abel. - Ništa nisam mogao vidjeti.

Charles spusti registar i ustane.- Možda ipak postoji način - kazao je pa pozvao Billyja. - Bit će

riskantno, papir je star, ali možda upali.Nakon pet minuta mladić se spustio s tavana, kamo ga je poslao

Charles, noseći drvenu kutiju s bravom. Vrlo je slična liječničkomkovčežiću, a kad je Charles podignuo poklopac, Abel je ugledao nizstaklenih bočica pedantno označenih etiketama.

- Što je to, gospon Charles? - upita Abel te posegne za najbližombočicom. No Charles mu zadrži ruku.

- Budi oprezan, Abele. U nekim je bočicama kiselina. Ili otrov.Abel uzmakne i polako svoje staro tijelo spusti na rezervni stolac. Za

to je vrijeme Charles navukao velike kožne rukavice i u porculanskuzdjelicu ulio podosta bistre tekućine. Razrijedio ju je vodom pa nanio natintu gustim bijelim perom. Polako i vrlo oprezno, potez po potez. Kad jeto završio, zavalio se u stolac i pričekao trenutak- dva dok kemikalije nalistu nisu počele izbijati u mjehurićima. Zatim je iz kutije uzeo krpicu injome laganim dodirima uklonio tekućinu. Abel ustane iz škripavogstolca i stane iza Charlesova ramena. Kiselina je ovdje- ondje progorjelapapir, a riječi koje su ostale izblijedjele su u žućkastosmeđu boju. Ah suse mogle pročitati.

... .k. v. navod da je riječ o ubojstvu, videći ga samog po sebirazumljivim ... .da opravdane ljutnje i nepodnošljive tuge. Ali nakon ....idio, vjerujem da se s optužbom pogriješilo ... .zi počinitelja. Njezinasmrt...

... .ak iako nije bilo udarca, nije primijenjen otrov, nikakvo oružje .eupotrijebljeno. Kakvu sam god ulogu ja odigrao, kakvu gododgovornost m.ram snositi u budućnosti, sada znam na kome ležiistinska krivnja. .ve od užasne smrti tog. nevinog stvorenja...

... .am optuživao njega - sudbom određenog da donosi smrt ipropast svim. onima koji nesrećom zađu u njegovu blizinu, bilo

40

njegovim djelima ili ... nemarom, bilo s.amjerom ili ne. Al vaj put... sambio u krivu.... .e smrtan kao... srca hladnog kao zimski led.

Charles jedva da je disao. U ušima je osjećao snažne otkucaje srca.Još od dana kad se vratio u ovu kuću i saznao za Sir Percyjevuposjetnicu te da mu je stric utonuo u obamrlost od koje samo smrt možebiti dublja, pitao se kako to već i pogled na Shelleyjevo ime može namahizazvati takav užasan napadaj. Možda su ove riječi odgovor na to pitanjeili barem njegov početak. Jer pred Charlesom nije bila samo optužba zaubojstvo već je proizlazilo i da je riječ o Maddoxovu vlastoručnompriznanju da je bio sudionik. Je li ga onog dana strahovito pogodilosjećanje na tuđu krivnju ili vlastita savjest?

- Znaš li što ovo znači, Abele?Ali po izrazu starčeva lica već je znao da je uznemiren otkrićem kao

i on sam.- Bi li Fraser što znao? Je li tada bio u Londonu? Abel kimne.- Bio je. Pamćenje mu nije kakvo je bilo nekad, gospon Charles. Ali

mu mogu poslati pismo da ga pitam.- Učini to - kazao je Charles zamišljeno.- I pogledaj, molim te, gdje bi mogli biti ti listovi koje je uklonio.

Neka ti Billy pomogne. Moguće je da su još uvijek negdje u kući.

* * *

Kad je sljedećeg jutra napustio Buckingham Street, Charles je većbio donio odluku. Nije bio naivan i bio je svjestan rizika: znao je da onošto je otkrio može na vidjelo iznijeti nešto iz prastričeve prošlosti što jestarac svim silama nastojao skriti. Ali također je znao - ili baremsumnjao - da je to na neki način povezano s odlukom Sir PercyjaShelleyja da ga unajmi, no nije imao nikakvu namjeru da konspirativno,makar i trideset godina poslije, zataji ubojstvo. To više ako je žrtva bilažena ili dijete. Jer izraz »nevino stvorenje« zacijelo upućuje baš na to.Posao koji je Maddox obavio za Williama Godwina očito nije bionevažna pravna stvar, u što ga je Sir Percy želio uvjeriti, pa je Charles

41

sada trebao mnogo objektivniji izvor informacija od filozofova unuka.Zapravo, nikako si nije mogao predočiti zašto je čovjeku poput Godwinauopće zatrebala pomoć detektiva, a ako je još i bilo živućih ljudi kojiznaju odgovor na to pitanje, Charles ih nije znao pronaći. No pisaniprikaz Godwinova života mogao bi sadržavati neku sitnu indiciju, i to jeono za čim je Charles odlučio tragati. Rano je, prerano je bilo zagospodina Bonda (a što se gospodina Nattalija tiče, on »kasni« već petgodina, pa i više) te je Charles ubijao vrijeme jedući kruh s maslacem iispijajući kavu s tezge na Strandu. Promatrao je kako se teretna kola svoćem i povrćem penju prema Covent Gardenu. Pratili su ih odrpaniulični derani nadajući se da će im se dokotrljati koja naranča. Pritom subili dovoljno bistri da se drže podalje kako ih trgovci ne bi moglidohvatiti bičem.

Četvrt sata poslije zaslon knjižare napokon se podignuo, ali prošlo jejoš dugih pet minuta dok se vrata nisu otvorila, a na njima se pojavilootmjeno, ponešto cinično lice Archibalda Bonda. Bio je odjeven, kao iuvijek, u besprijekorno odijelo diskretnih sivih tonova, a njegove bijelepamučne rukavice bile su savršeno čiste, baš kao i njegova roba. Kosuje zagladio uz glavu, a u zraku se osjećao nenametljiv miris pomade.

- Oh, gospodine Maddox - uljudno se osmjehnuo kad je spazio svogklijenta pa mu pridržao vrata. - Bojim se da još nemam vijesti za vas.

Charles se na trenutak zbunjeno zapiljio u njega, no onda se sjetio očemu je riječ. O Medwinovim memoarima.

- Ne - kazao je slijedeći Bonda u trgovinu. - Nije riječ o tome. Ovajput tražim nešto drugo. Biografiju Williama Godwina.

Iako je nebo obasjano zimskim suncem bilo vedro, unutra je vladalapolutama. Oko visokih polica koje su se uzdizale od poda do stropalebdjela je prašina, a zrak je vonjao po pljesnivim starim knjigama isuhom papiru. Bond poravna hrpu primjeraka Illustrated London Newsapotpuno bespotrebno, zaobiđe pult i stane na svoje uobičajeno mjestoiza njega. Bondov je pomoćnik u stražnjem dijelu trgovine, stojeći naknjižarskim ljestvama, peruškom brisao prašinu s vrhova knjiga. Radiovdje otkad Charles pamti, a za sve to vrijeme jedva da se promijenio;

42

činilo se da se preuranjeno osušio u starca davno prije no što se Charlesuopće rodio. Na mjestu jednog oka ima izobličenu duboku šupljinu, adrugo mu luta uznemireno, što možda objašnjava zašto gospodin Bondnajviše voli da ostane u sjeni. Ali ne bi mogao bez njega: SeftonBondovu nagomilanu robu poznaje bolje od svoga gazde i treba mu samotrenutak da stavi svoj hrapavi i žilavi prst na knjigu koju kupac traži.

- Biografija Williama Godwina - ponovio je Bond. - Nisam siguranda vam mogu pomoći.

- U tom slučaju - odvrati Charles pomalo grubo - siguran sam da ćuu nekoj drugoj trgovini...

Bond podigne ruku.- Pogrešno ste me shvatili, gospodine Maddox. Sumnjam da vam

mogu pomoći jer ne vjerujem da takva knjiga uopće postoji. Mogu vamponuditi vrlo lijepo izdanje Istraživanja o političkoj pravdi, jedvakorišteno, te malko požutjeli, ali inače sasvim upotrebljiv primjerakRazmišljanja o obrazovanju, društvenim normama i književnosti, no štose memoara tiče...

Bond nemoćno i teatralno raširi ruke, a Charles nervozno udari popultu podignuvši prašinu. Vlasnikovim licem preleti sjena nemira.

- Čudno je to, slažem se s vama - kazao je Bond umirujućim glasom- s obzirom na autorov neosporiv ugled. Mislim da je njegova kći kanilanapisati takve memoare, no koliko mi je poznato, još se nisu pojavili.

Charles se baš spremao otići kad ga Bond zazove.- Nakon što ste jučer otišli, saznao sam da imamo jedan primjerak

Shelleyane koji bi vas mogao zanimati.Charles se namršti. Shelleyana? No ipak ga je zanimalo. Bond se

spustio ispod pulta te se začas pojavio s malom knjigom u ruci. Bio jeto, neosporno, prekrasan primjerak sjajno ulaštenih žućkastosmeđihkorica od kože te s hrptom u koji je bio utisnut niz zlatnih ljiljana.

Bond pobožno spusti knjigu na pult, otvori je na naslovnoj stranici paje okrene prema Charlesu. Ilustracija prikazuje golu djevojku u snu, nogei donji dio trupa okruženi su joj tamnim oblacima, dok iznad nje lebdiprikaza koja drži prut ovijen lišćem. Iznad slike stoji naslov:

43

KRALJICA MABPercy Bysshe Shelley

- Piratsko izdanje koje je 1829. tiskao John Brooks iz Oxford Streeta- kazao je Bond tiho gladeći dlanom papir kao da je riječ o relikviji.

- Prekrasno, nešto prekrasno. A za kolekcionare je osobito zanimljivošto sadrži posvetu iz originalnog izdanja, koju je pjesnik poslije pokušaozatajiti. Mislim da je čak posvetu izrezivao iz primjeraka koje je davaoprijateljima.

Charles spusti pogled na knjigu, a zatim okrene list.

ZA HARRIET *****

Čija je ljubav što sjajeći kroz svijetodbija prezira otrovne strijele?Čija je topla i pristrana hvala,

vrline najslađa nagrada?

Pod čijim pogledom oživjela moja dušaistinom i odvažnom vrlinom zrije?

Čije oči promatrah nježno,ljude to više voleći?

Tvoje, HARRIET! - bila si moj viši duh;bila si moje pjesme nadahnuće;

tvoje su te rane ružice divlje,mada svijam ih ja.

Na srce svoje privij ovaj dokaz ljubavi;I znaj, mada vrijeme mijenja i godine idu,

svaki cvijetak u mom srcu ubranono tebi posvećuje.

44

Ove posvete nije bilo u izdanju poeme koje je Charles imao uBuckingham Streetu. Podignuo je pogled prema Bondu. Te upitao: -Znate li tko je ta žena?

Bond, se malko nagne prema njemu.- Pjesnikova supruga - kazao je u povjerenju. Charles se namršti: -

Ali njegova supruga zove se Mary.Bond se lukavo osmjehne, kako to već čine oni koji su bolje upućeni

u stvari.- Gospodine Maddox, mislim da govorite o njegovoj drugoj ženi.

Svoj prvi bračni pokušaj pjesnik je imao s gospođicom HarrietWestbrook. S djevojkom kojoj je posveta bila upućena.

Charlesu poskoči srce.- A što se dogodilo s njom?Bond raširi ruke u bijelim rukavicama.- To vam, bojim se, ne znam reći.Uto se iz stražnjeg dijela trgovine začuje kašalj, suh i znakovit.

Sefton je nečujno sišao s ljestava i, premještajući se s noge na nogu,rukom pozvao gazdu. Bond se pogledom ispriča Charlesu pa se povučeprema svom pomoćniku. Kratko se posavjetovao sa starcem te se vratiodo njega.

- Gospodina Seftona, kao i uvijek, pamćenje služi izvrsno. Sjeća seda se na sudu lorda kancelara vodio slučaj u kojem je stranka biogospodin Shelley, što je izazvalo podosta bure - njegov tast, gospodinWestbrook, tražio je skrbništvo nad njegovom djecom. Čini se da je nakraju izgubio slučaj. Iz svega se može zaključiti jedino da je mlada ženaumrla neko vrijeme prije toga.

Charles upita: - Kad je to bilo?- Prije trideset i više godina. Bojim se da gospodin Sefton nije u

mogućnosti biti sasvim precizan.- No je li moguće da se to zbilo već 1816.? Bond se lagano namršti.- Pretpostavljam da je moguće, ali zašto vas zanima baš ta godina?

No Charles je već izašao iz trgovine.Što je to, razmišlja Charles pruživši korak po Bedford Streetu, moglo

45

nagnati bilo koji sud u ovom kraljevstvu da liši Engleza skrbništva nadnjegovom zakonitom djecom? Štoviše, bogatog muškarca iz ugledneobitelji. O kakvom je grijehu riječ, kakav je to užasan zločin počinioShelley da je zaslužio tako okrutan i neuobičajen postupak? To jestpravo pitanje, ali za čovjeka Charlesove snalažljivosti ne bi moralo bititeško naći odgovor. Zapravo, možda je već tu na adresi Strand 136, nakojoj se nalazi tvrtka W. H. Smith &Son (prezime te gospode možda vamje poznato). Čitaonica nije impozantna kao ona u Britanskom muzeju,koju je Charles obično pohodio, ali novinski arhiv je iznimno dobropopunjen, a prostorija je topla i kad je vani hladno, što se vidi popopularnosti sjedišta najbližih vatri. Charles se približio policama snovinama. Odlučio je započeti s dnevnim izvještajima sa suda lordakancelara iz prosinca 1816. A ako ne nade ništa, vratit će se još dalje uprošlost. No ispostavilo se da pothvat ni izbliza neće biti tako složen. Uroku od sat vremena u Morning Chronicleu pronašao je tri članka oslučaju, od kojih je najzanimljiviji bio onaj od 26. kolovoza 1817. -sudski izvještaj u kojem se navodi da je proteklog dana Sir SamuelRomilly, odvjetnik gospodina Westbrooka, izjavio da se njegov klijentprotivi Shelleyjevu skrbništvu nad djecom iz dva razloga: prvo, zbognjegovih opasnih i neprikladnih stajališta o religiji i braku te drugo(ovdje je Charles malo jače stisnuo papir), zato što je Shelley otvorenoživio u divljem braku s drugom ženom dok mu je prva supruga još bilaživa.

Charles je prepisao članak, a onda još pola sata uzalud tražioobavijest o smrti Harriet Westbrook. Ništa. Što je čudno i moždaznakovito. Ali ako mu mrtvi izmiču, možda će žive pronaći lakše. Stogaje ostavio novine i latio se registra vestminsterskih birača iz 1818., ukojem je pronašao jednog Johna Westbrooka koji je stanovao u ChapelStreetu, župa St. George, Hanover Square. Daljnji dokaz da je Charlespronašao pravog čovjeka bio je navod da je Westbrook glasao za SirSamuela Romillyja, koji je vodio njegov slučaj na sudu. Charles u sebinapravi brz izračun - Westbrook bi danas bio star koliko i Maddox, akone I stariji, pa je s malo nade u uspjeh skinuo s police imenik londonske

46

pošte. Jasno, u Chapel Streetu danas više nema Westbrookovih i nepostoji mogućnost da ispita obitelj kad bi ga i primili. Postoje, dakako,imenici i za ostale dijelove države, ali Charlesu nije bilo poznato je liJohn Westbrook imao sina ili druge kćeri koje su se, k tome, mogle iudati te promijeniti prezime. Tražio bi iglu u plastu sijena velikom kaopolovica Engleske. Stoga je vratio imenik natrag na policu. Temeljnipolicijski posao dao je određene rezultate, no više nije bilo mnogo togašto bi Charles ovdje mogao otkriti. Usto, prošlo je podne i čitaonica sepočela prazniti. Vratio je notes u kaput i izašao na Strand. No umjesto daskrene lijevo, prema Buckingham Streetu - prema ugodi što bi mu jepružila dobro razgorena vatra i Mollyn mesni puding - zaputi se nasjever, prema Bow Streetu i policijskoj postaji.

Ta visoka, otmjena zgrada na rubovima najopasnijih gradskih četvrtinekoć je bila Charlesovo svakodnevno odredište. Tri je godine proveoovdje, učio zanat, upoznavao London i postao - kad je otpušten zbogneposluha - detektiv dostojan da naslijedi čak i izvanrednog Maddoxa.Uspinjući se stubama, nije mogao posve suspregnuti laganu bojazanpremda je njegova svađa s inspektorom Bucketom, po svemu sudeći,bila iza njih, a zamijenilo ju je ponešto rezervirano prijateljstvo. Uprihvatnom uredu bila su samo dva pijana starca koja su, skljokavši sena pod, zaspala te dječačić od pet- šest godina koji je stalno govorio daće pronaći put kući ako mu pokažu gdje je Fleet Lane. Policajac izapulta nije primjećivao dječaka jer je odveć bio uznemiren zavijanjem ikrikovima što su odzvanjali iz ćelija ispod njih. Stoga je Charles natrenutak čučnuo i dječaku dao upute, a onda iz džepa izvadio papirić ipredao ga policajcu. Muškarac je isprva bio sumnjičav, ali pročitavšiime na papiriću, kazao je: - Pobrinut ću se da dobije poruku, gospodine.- Recite mu da ću biti u Bijelom srcu.

Krčma je bila krcata, kao i svaka krčma blizu Covent Gardena natržni dan. Charles kinine gostioničaru (još jednom starom znancu iz danaprovedenih u londonskoj policiji) i tako zasluži malen ali skrovit odjeljaku stražnjem dijelu prostorije te dvije čaše piva - na drveni stol ih zvekneiscrpljena konobarica jedva ga i pogledavši. Charles naruči mesnu pitu i

47

pečenu tikvu pa se nasloni i spremi na čekanje. Gosti ove krčme teško bise mogli nazvati biranim društvom. Štoviše, nekoć su tu krčmu čestoposjećivali ulični razbojnici, a bila je i postaja na putu iz zatvora uNewgateu do vješala u Tyburnu (usput, možda je tako i nastala fraza»biti na kolima«2 budući da je osuđenicima bilo dopušteno da sidu skola na posljednje piće, a krvnici bi morali ostati gdje jesu, trijezni). Notoga prosinačkog popodneva gostionica je bila puna žena koliko imuškaraca, od kojih je većina pušila glinene lule, a svi su bili urazličitim fazama nezadovoljstva izazvanog pićem. Charles je mirno, neuplećući se u razgovor, slušao prepirke, koje su postajale sve glasnije. Aonda je na vratima opazio crvenokosu glavu svog starog kolege. Ustao jei pozvao ga rukom. Sam Wheeler u svom visokom šeširu i službenomzimskom kaputu s debelim kožnim ovratnikom krene kroz gomilu, kojaje očito znala kojim se poslom bavi jer mu se, dok je prolazio, otvaraoput, a žamor se stišavao. Nije bilo otvorenog neprijateljstva, nisu se čuleuvrede, ali se na licima gostiju razabiralo da su oprezni, kao da u sebigovore - »drot«.

Sučelice Charlesu bilo je prazno mjesto, no nije se iznenadio što jeSam zaobišao stol i stisnuo se na klupu do njega. Ni jedan policajac kojiima zrnce soli u glavi ne bi u gostionici sjeo leđima okrenut surovimuličnim trgovcima. Sam je bio odveć bistar da bi to učinio.

Dohvatio je svoje pivo, a onda posegnuo u džep i na stol predCharlesa stavio njegovu poruku.

- E pa, pogledao sam, kako si i tražio - obrisao je pjenu s usta tenastavio. - Ali nisam ništa našao. Tad još nije bilo policijskih dosjea, al’imamo neke zapise koje su napravili runnersi.3 Samo nigdje ne piše ništao smrti ni ‘Arriet Shelley ni ‘Arriet Westbrook. Ni za osamsto šesnaestuni za proteklu godinu.

- Nije bilo ni neidentificiranih žrtava njezinih godina? Sam jeizgledao sumnjičavo.

- Je l’ ti stvarno misliš da bi se tip kao što je Shelley mogao riješitižene i negdje skriti tijelo? Pjesnik, je l’ tako? I to još iz aristokracije?‘Ajde, Chas, ma zar je moguće?

48

- Svejedno. Je li bilo mladih žena čija tijela nitko nije tražio? Samuzdahne.

- Nije, bar koliko sam vidio. Al’ nisam imao baš puno vremena.Imam ja i svoga posla.

Charles je žalosno napućio usne, a njegov je prijatelj znao da boljuispriku od toga vjerojatno neće dobiti.

- Onaj zapis što si ga pronašao, u kojem se govori o ubojstvu -nastavi Sam otpivši novi gutljaj piva. - Jesi Y ti siguran da se radilo oposlu za Godwina?

Charles se počne igrati papirićem na stolu kako bi prikriorazdraženost.

- Godwinovo ime bilo je odmah ispod zapisa u registru. Moralo jebiti riječ o toj istrazi, što bi drugo bilo? A i nije to sve. Uvjeren sam dasu me Shelleyji upravo zbog toga i unajmili. Raspitao sam se i nikomenije poznato da su me istraživali, kako su mi rekli. Ne, nisu me izabralizato što sam dobar u svom poslu, izabrali su me zbog mog podrijetla.Zato što Maddox nešto zna. A o čemu god da je bila riječ, zapisano je nastranicama koje nedostaju.

Sam slegne ramenima.- Al’ ne znači da se mora raditi baš o ubojstvu, zar ne? Mislim, takvi

se ljudi jako uznemire i zabrinu kad nama slični počnu čeprkati ponjihovim privatnim stvarima. Ona priča iz novina koju si pronašao, da jeShelley živio u divljem braku s drugom ženom, to ti nije stvar koju bi onivoljeli vidjeti. Ne sad.

- A osobito ne zato što su učinili sve što je u njihovoj moći da ostanepod tepihom - dometnuo je Charles.

- Pa i da jesu, ne mogu dokazati da je ta Arriet ubijena. Mogla jeumrijeti na sto načina. Kozice, tifus, kod rađanja...

- Živjela je odvojeno od svog muža.Nastala je tišina. Charles podigne pogled i opazi da Sam proučava

njegovu zavijenu ruku.- Gle - kazao je spustivši ruku pod stol - shvaćam što govoriš, ali

jednostavno ne vjerujem da je sve tako jednostavno. I, još važnije, ni

49

Maddox nije vjerovao u to.Sam ga pomno promotri.- Znači, još mu nije bolje. Charles odmahne glavom,- Ali jasno ti je, kao i meni, da on ne bi napisao takvo što da nije bio

apsolutno siguran u ono što tvrdi. Čak i ako nije imao nužan dokaz datakvu optužbu iznese u javnost.

Sam kimne. Čak i 1850. Maddoxa su se sjećali u londonskoj policijii Sama nije trebalo podsjećati na njegova postignuća i više nego zasluženugled.

Priđe im konobarica koja je nosila dva tanjura pokrivena limenimpoklopcima te ih položi na stol. Zrakom se raširio slastan miris mesa iumaka te se dva muškarca bace na hranu kao da su izgladnjeli.

- Nešto si mislim - prozbori Sam minutu kasnije usta punih pite. - Tošto je napisao tvoj stric... Očito nije samo on držao da je riječ oubojstvu. Očito je netko razgovarao s njim o tome, a on mu nijepovjerovao, bar ne otprve.

Charles ga ispitivački pogleda.- Upravo sam bio na pragu tog otkrića, Same - reče.- Ne, hoću reći, je F ti palo na pamet da se, možebitno, radi o istoj

osobi koju trebaš špijunirat za Shelleyje? Ja bih rekao da im je ta osobapokazala neke svoje dokumente, za koje oni pojma nisu imali i eto tiodmah nevolje. Dam se kladiti da Shelleyji prije toga uopće nisu čuli zaMaddoxa.

Charles se zapiljio u njega poput čovjeka koji je upravo doživiootkrivenje. A i jest.

- Sjajno, Same, sjajno. Pitao sam se odakle odjednom u svemu tometakva žurba, zašto Shelleyji nisu pokušali pronaći mog strica prije mnogogodina ako su se bojali što bi mogao objelodaniti. Ali ako su tek sadsaznali da je bio uključen u sve to, to sve objašnjava. To mora bitiodgovor. Mora.

Sam se nakesi. - Drago mi je što mogu pomoći. Charles podignevilicu, no odmah je spusti.

- Još jedna usluga, Same. Možeš li opet pogledati zapise runnersa za

50

1816.? Ovaj put ne zbog Harriet, nego zbog mog strica. Pogledajspominje li ga se negdje, ima li kakva naznaka što je tada radio?

Sam obriše usta rukavom.- Može. Nego, jesmo l’ sad za puding, a?

51

TREĆE POGLAVLJE

Lutalica

U Buckingham Streetu vrijeme kao da je stalo. Kuća kao da jeutonula u beskrajnu sadašnjost: Molly kuha, Billy puni kante za ugljen,Abel sjedi pokraj Maddoxa, a starac još, kao u snu iako je na javi, lutakroz maglovitu divljinu svog nepristupačnog i zamračenog uma. Charlesse stubama uspne u radnu sobu te ponovno pregleda registre za godineprije 1816., za slučaj da je previdio kakav trag. Ali ne pronađe ništa.Ništa, čudnovato, osim da u registru za 1814. nedostaju listovi s krajagodine. No ovdje nema precrtanih riječi, ni prije ni poslije izrezanihstranica, a time ni traga njihovu sadržaju.

Dok je vraćao registre na policu, začuo je zvuk zvona u prizemlju.Mislio je da je to mesarov pomoćnik, no na vratima radne sobe pojaviose Billy.

- Neka vam je ženska došla u posjet, gospodine Charles.Charles uzdahne. Mladić zna dobro s Maddoxom i dovoljno je

snažan da ga podigne, što Abel očito više ne može, no cijena koju za totreba platiti - a valuta je svojevrsni neposluh - svakoga dana polakoraste.

- Kako se to izražavaš, Billy? Billyjev se obraz trzne.- Eh, gospodine Charles, ne bih je nazvao damom ak’ me razumijete.

A rekao bih da je malko previše dotjerana za »ženu«.Charles ustane.- Hvala, Billy. Možeš je uvesti u radnu sobu. Usput, možda bi

jednaku pozornost mogao posvetiti razlici između »dobro i samo

52

dovoljno« ulaštenih čizama.No Billy nije razumio sarkazam. Samo se osmjehne i izađe iz sobe.Kad se vrata otvore, uđe Nancy. Charles ju je jedva prepoznao.

Nosila je lijepu tamnoplavu haljinu, bijeli čipkasti ovratnik i šeširić svrpcom pod bradom, dovoljno čedan i za vjeroučiteljicu.

- Oh - izusti Charles, na tren ostavši bez riječi. - Izgledaš...- Kako valja? Bar jedanput? - osmjehne se Nancy. - Ha, nije da sam

se namučila. Sve sam to već imala. Bila sam sluškinja dok nisamzatrudnjela s Betsy, a onda su me izbacili na ulicu. Ova mi je odjećakorisna za momke što hoće ostvariti maštarije da ševe guvernante, ameni je cilj svima udovoljiti. Mogu i govor promijeniti ako treba. Što jedobro za ovaj naš posao.

Charles dohvati jedini stolac u sobi i ponudi Nancy da sjedne,nesvjesno prilagodivši svoje manire njezinoj haljini.

- I? Kako je prošlo? Je li uspjelo? Nancy kimne.- Moram vam priznati da ste dobro znali što će upaliti.- Znači, povela si dijete sa sobom? Nancy zagladi haljinu.- Još bolje. Stavila sam jastuk ispod podsuknje i glumila da sam

trudna. I pazila sam da Betsy bude gladna. Stojim ja tako pred kućom nakiši, dijete vrišti, a ja se pravim kao da ću se svaki čas onesvijestiti.Sluškinja me pokupila u tren oka, odvela me u dnevnu sobu i dala mi dasjednem. Onda je pošla po čašu mlijeka za Betsy.

- I? Što je bilo potom?- Dobro sam bacila pogled po sobi, kao što ste rekli, al’ nisam

vidjela nikakvu kutiju s papirima. Vidjela sam samo hrpetine knjiga na,bit će, nekom stranom jeziku, i slike, al’ mnogo toga bilo je poslaganopokraj zidova. Reklo bi se da je sve baš stiglo ili da nekamo ide. E, al’nakon minute eto ti nje.

- Sluškinje?- Ne, ne. Došla je žena čija je to kuća. Mislim, nije njezina, kako će

se vidjeti, nego je samo unajmljuje.Charles se namršti.- Jesi li sigurna? Nije bilo muškarca s njom? Muža, brata ili nekog

53

takvog?Nancy odmahne glavom.- A, nema takvog kod nje. A što je još bolje, nema ni vjenčanog

prstena. Zapravo, mislim da njoj muško i ne treba baš puno. Meni se činida su prema njoj bili loši pa je odlučila da joj je bolje samoj. Bog zna daje kužim.

Charles je nekoliko trenutaka pozorno promatrao dok mu je umupijao ovo novo otkriće. Odmah je pretpostavio da u vili Carlo živimuškarac. Možda mu je to dalo uvid u karakter lady Shelley, ali čak iprema njezinim normama, čini se da nema opravdanja za takvuneuljudnost - spominjati ženu samo po prezimenu.

- Al’ Betsy joj se odmah svidjela - nastavi Nancy. - Stavila ju je nakoljena i sva treperila oko nje. Kazala je da je podigla petnaestero tuđedjece, krava sirota. A ja mislila da je meni teško.

- Sasvim si sigurna da je riječ o pravoj kući - Charlesovo pitanje biloje blesavo i djevojka je uvrijeđeno podignula nos, kao da joj je natuknuoda je glupa.

- Nego što! A ionako ju je sluškinja zazvala po imenu. Ušla je u sobus pismom za nju. Mora biti da se radilo o nekom računu jer je izgledalavrlo zabrinuto. Stavila ga je na stranu i kazala da će još malo pričekatina svoj novac. Nisam znala što je točno htjela kazati, al’ mi je bilo jasnoda je malo kratka s gotovinom. I tad mi je nešta palo na pamet -osmjehnula se Charlesu, očito oduševljena sama sobom. - Ne možetepogoditi što?

Charles, poprilično nemiran, odmahne glavom.- Pitala sam je zna li možda gdje bi se moj brat mogao smjestiti na

koji tjedan. Kazala sam da se vraća iz tuđine i da mu treba soba dok sisam ne nade nešto svoje. I neba mi, progutala je! Kazala je da na katuima dvije sobe za goste i nek brat samo dođe pa pogleda. Kazala je dane može poreći da joj novac treba. Dakako, postavila mi je sto pitanja -je l’ mi brat fin momak, čime se bavi i tako to. Al’ sam ja bacala hvaluna hvalu, a ona samo slušala i upijala. Kazala sam joj da ima škole, al’da je slikar pa zna s rukama i da će joj drage volje obaviti što treba po

54

kući. Ima samo jednu sluškinju, a ja sam već u toj sobi vidjela da trebapopraviti nekoliko stvarčica pa sam znala da će to dobro proći.

I dalje se smješkala, očito očekujući da joj Charles čestita nadomišljatosti, ali on nije baš shvatio.

- Ne vidim kako nam to može pomoći, Nancy. Tko je taj tvoj brat?Djevojka se, uživajući, glasno nasmije: - Pa vi, dakako! Charles širomotvori usta.

- Ja?Nancy pljesne rukama.- Sjajno, zar ne? Makar ja to i sama kazala. Sad možete ući onamo i

njuškati koliko vas je volja. Mislim da sam zaslužila ostatak novca,nema greške.

Charles se mehanički maši džepa razmišljajući o onome što jeučinila. S jedne strane, majstorski je to potez i dijelom je, ne može sipomoći, impresioniran njezinom snalažljivošću. Kao što je i rekla, nemaboljeg načina da provede svoju istragu - i tajnu i javnu - onu koju sutražili Shelleyji i onu koju si je sam stavio u zadatak. Prije samo mjesecdana spakirao bi svoj kovčeg i otišao. Ali kako da ode sada kad jeMaddox u takvom stanju?

Nancy je očito slutila da dvoji o nečemu pa je pokušavala uhvatitinjegov pogled.

- Učinila sam kako valja, je l’ da jesam? Mislim, to što sam vasubacila onamo. Oprostite što sam rekla da ste slikar, al’ morala samnešto brzo smisliti. Sjedila sam sred svih onih slika i to mi je prvo palona pamet. A i sve te strane knjige! Mislila sam da bi joj se mogaosvidjeti netko tko je također putovao.

Charles se osmjehne i preda joj kovanice.- Dobro si obavila posao, Nancy. Možda i predobro. Problem je što

ću biti odsutan, samo to. Moj je prastric vrlo bolestan i teško mi ga jeostaviti.

- Al’ imate dosta ljudi ovdje, zar ne? Mislim, onaj momak i onaj staričovac. Pa cura - ona crna. Čuva mi Betsy u prizemlju. Da vam kažem poistini, malo sam je gledala ispod oka jer mi ne izgleda baš svoja, ak’

55

znate što mislim. Al’ svidjela se Betsy.- Ne može govoriti - kazao je Charles malo porumenjevši, što Nancy

nije promaknulo, a to bi joj opažanje, pomislila je, moglo u budućnostibiti dobrodošlo.

- Molly razumije što joj se kaže, ali ne može odgovoriti. Zbog toga sečini nedokučivom. Ali to je sve, dijete je s njom posve sigurno.

- Dobro onda - ustane Nancy. - Vrijeme je da pođem. Trenutak sustajali sučelice, a potom je ispružila ruku, kao da je osjetila da ovuepizodu treba zapečatiti na normalniji način.

- Bilo mi je drago poslovati s vama, gospon Maddox. Valjda će opetbiti prilike. Već dugo nisam ovako lako zaradila novac.

Ispratio ju je do odmorišta na stubama i promatrao kako silazi.Pažljivo je podigla skute haljine, kao da je uistinu dama koju glumi.Ovdje, uz ogradu stuba, Charles je imao pogled na predvorje. Vidio jekako se Molly na koljenima igra s djetetom. Gledajući ih, makar samona časak, shvatio je da je djevojci namijenio ne samo tišinu nego imirnoću, bilo u kuhinji, na ulici ili u svom krevetu. Puzala je popločicama kao da je i sama dijete, kotrljala kolut špage naprijed - natrag,a Betsy je radosno vrištala i trčkarala oko nje pokušavajući ga dohvatiti.Prvi put otkad je Charles poznaje Molly se smiješila. Taj blistavi, gotovorazdragani osmijeh bio je to izražajniji jer je skrovit, neprimjetan. NoCharles se zacijelo pomaknuo ili je bacio sjenu jer je ona iznenadapodignula pogled. Nekoliko su se trenutaka nepomično promatrali. Izraznjegova lica zbrisao je njezin. Uto je Nancy podignula kćer u naručje teje, spustivši se niza stube, izašla na vjetrovitu ulicu.

Charlesu je bio potreban cijeli sat da se uvjeri kako je Nancyn planizvediv, a sljedeći mu je zadatak bio da u to uvjeri Abela. No, nanjegovo iznenađenje, nije ga dočekao nikakav otpor. Abel nimalo nijesumnjao da kućanstvo može sasvim dobro funkcionirati i bez njega. -Kao što sam rekao, gospon Charles, interesi vaših klijenata na prvom sumjestu, a vaš bi prastric bio ponosan što tako mislite.

Charles je bio dovoljno fin da se zbog tih riječi zacrveni - nije Abeluspominjao svoja najnovija istraživanja niti da namjerava prevariti ili, u

56

najmanju ruku, obmanuti svoje klijente pa se zbog starčeve iskrenostimalo i posramio. Ali samo malo jer Abel bi, govorio si je Charles,zasigurno shvatio. Da zna.

- Dolazit ću barem jednom dnevno - kazao je brzo - da vidim je lisve u redu. A ako bude bilo kakvih promjena, odmah pošalji po mene, ubilo koje doba. Ili ako se stricu stanje pogorša.

- Hoću. Ništa se ne brinite, gospon Charles. On i ja dugo smo sesami snalazili, a sad imam i Billyja i curu da mi budu na pomoći. Tihnekoliko dana bit će sve kako treba, nemojte se brinuti.

Charles uzdahne. - Dobro. U tom ću slučaju pokušati nagovoriti tudamu da me primi na stan. Barem na tjedan dana ili koliko mi već budetrebalo da otkrijem što tražim. Ali moram ti reći, Abele, jedva mogupodnijeti i samu pomisao na to da ću biti zatvoren u toj maloj kući smrzovoljnom starom usidjelicom.

* * *

U devet sati sljedećega jutra Charles se već uspinjao stubama dovile Carlo i, prije no što će pozvoniti, zastao je da udahne malo zraka.Morila ga je briga da nikako neće proći kao slikar, ali je Abel smatraoda, ako ništa drugo, tako barem izgleda (no ako je i aludirao na to zbogne baš čiste Charlesove kose i odjeće, to mu je potpuno promaknulo).Vrata mu je otvorila sluškinja koju je vidio na ulici kad je posljednji putbio ovdje.

Lyn Charles dodirne šešir. - Moja je sestra jučer bila ovdje ipredložila mi da dođem.

- Ah, da, gospodine - kazala je vedro. - Gazdarica vas očekuje.Uđite, molim.

Odvela je Charlesa u dnevnu sobu u kojoj je zacijelo bila i Nancy. Injega se odmah dojmio njezin izgled - sve se činilo improvizirano,namješteno tek privremeno. Zapravo, soba je izgledala kao njegov tavanprije tjedan dana, no baš kao i Nancy, nije mogao odrediti je li taprivremenost posljedica iseljenja ili useljenja. Nije imao dara za jezike,no činilo se da je Nancy bila u pravu kad je procijenila da je ovdje vrlo

57

malo knjiga na engleskom - izgleda da ih je dosta na ruskom ili nekomdrugom jeziku koji se koristi ćirilicom, dok je većina ostalih natalijanskom. Grafike i slike prikazivale su talijanske pejzaže i vedute -na dvjema slikama koje su visjele iznad kamina prepoznao je veduteFirence, a na većoj, naslonjenoj na suprotni zid, Napuljski zaljev i Vezuv.Iz vulkanskoga se kratera u bistro kampanijsko nebo podizala viticadima.

- Jeste li posjetili Italiju? Kad ste bili na putovanju?Ni jedna mrzovoljna usidjelica ne bi ovako govorila. Glas poput

meda, silno melodiozan, glas koji kao da suspreže smijeh. Charles seokrenuo i učas su svi njegovi unaprijed stvoreni zaključci o ženi koja jestajala pred njim pretvoreni u prah. i pepeo. Bila je nešto niža od njega,vitka, glatke maslinaste kože i sjajne crne kose bez ijedne sjedinepremda joj je, pretpostavljao je Charles, zacijelo bilo pedeset godina?Čak i pedeset pet? No ono što ga je posve zarobilo bile su njezine oči.Kao da se utopio u njihovu crnilu, u kojem se šarenica i zjenica nisurazaznavale. Tako su prodorno blistale da je za trenutak poželio skrenutipogled. Ali nije mogao. Nešto ga je u tim očima držalo prikovanoga paje samo kimnuo, a i to je učinio vrlo nespretno. Žena ga je, međutim, kaoda je bila savršeno naviknuta na dojam koji ostavlja; kratko promotrilaglave nakrivljene ustranu dok joj je oko usana titrao smiješak. Potom muje dostojanstveno ponudila ruku.

- Tako prekrasna zemlja, zar ne? Claire Clairmont. Drago mi je štovas mogu upoznati.

Ime je to koje je vama možda dobro poznato, ali Charlesu nijeznačilo ništa, kao ni mnogima 1850. godine. Jer pojedinosti Shelleyjevaosobnog života tada su još uvelike bile nepoznate, a neke su ostaletajnom čak i u dvadeset prvom stoljeću. Charles je trenutak razmišljao bili poljubio ponuđenu mu ruku pitajući se koliko je drugih muškaraca topomislilo ili učinilo.

- Mislit ćete da sam neozbiljna, ali propustila sam pitati vašu sestrukako se zovete - nastavila je rukujući se s njime. Charles je kroz zavojosjetio slabašan pritisak njezinih prstiju; ona je zavoj, dakako,

58

primijetila, ali je odlučila ništa ne pitati.- Charles - osmjehne se on posve razoružan, zaboravivši na oprez. -

Charles Ma - izusti, no na vrijeme se zaustavi osjećajući kako mu obrazigore.

Kako je mogao biti tako glup, pomisli.- Mab - dovrši on neuvjerljivo znajući da je samo pogoršao svoju

pogrešku. - Charles Mab.- Doista? - kazala je gledajući ga cinično. - Jako neobično prezime.

Mislim da još nikad nisam naišla na njega. Barem ne u svakidašnjemživotu. Osmjehnula se i rukom mu pokazala na naslonjač.

- Vi ste slikar, gospodine Mab?Charles je već bio posve crven u licu te mu nije preostalo drugo

nego se i dalje koprcati u nadi da će se izvući iz mulja. Kimnuo je.- A što točno slikate?Charles proguta slinu. Grlo mu je iznenada postalo vrlo suho. Iza

njezina lijevog ramena ugledao je Napuljski zaljev.- Morske pejzaže - odgovori već posve očajan. - Oluje. Brodolome.

Takve prizore.Njezino se lice smrači. - Bojim se da more baš i ne volim. A osobito

ne u tom smislu.Opet je pogriješio, pomisli psujući u sebi. Brodolomi? Za Boga

miloga! Ne bi nikako smio načinjati teme koje imalo podsjećaju naShelleyja, a posebno ne sada. Pa nije u kući ni pola sata!

- Ali niste li u vrlo teškoj situaciji?On se zapilji u nju. Zar ga je uistinu otkrila tako brzo? - Hja!- Hoću reći - nastavi ona vedro. - London nije baš najbolje mjesto za

traženje takvih prizora. Ne mogu se sjetiti mnogo brodoloma na Temzi.Premda, priznajem, godinama nisam živjela ovdje.

- Živjeli ste u Italiji, gospođice Clairmont?Morao je biti oprezan, sam je sebe stjerao u zamku jer je za mjesto

svoje izmišljene pustolovine odabrao zemlju u kojoj nikad nije bio. Nouz malo sreće i pokoju varku, ono što je godinama čitao o Italiji bit ćemu dovoljno da isplete uvjerljivu priču. Osim toga, taj instinktivni izbor

59

mogao bi mu ipak dobro poslužiti jer je, iz dosad prikupljenihinformacija, razumno zaključiti da je ova žena susrela Shelleyje u Italiji,vjerojatno u jednoj od onih razuzdanih boemskih zajednica engleskihizgnanika koji su se kao rojevi ljetnih kukaca skupljali oko Firence iVenecije. Premda nije bio religiozan u konvencionalnom smislu, Charlesje imao prilično kruta stajališta - kruće no što biste očekivali od njega - itakvo je ponašanje smatrao dokonim ugađanjem vlastitim hirovima, štoje bilo moguće samo malobrojnim neodgovornim pojedincima s mnogonovca, i to novca koji, k tome, nisu zaradili sami. No čini se da se ovuženu, barem za ovo posljednje, ne može optužiti.

- Najvažniji dio života provela sam u Italiji - kazala je malko senagnuvši u stolcu. - Pod time mislim na najdragocjeniji dio, a ne najdulji.Nekad sam vjerovala da sam ondje pokopala sve što sam voljela.

Nastupila je tišina, a ona se jače ogrnula maramom, koja se činilaiznošenijom i znatno starijom od kompleta koji je nosila. Time kao da jepokazivala istančan prijezir prema ograničenjima londonske mode kojasapinje tijelo.

- Hladno mi je - kazala je primijetivši njegov pogled. - Čak i nakontoliko vremena provedenog u pogubnim ruskim pustošima i dalje mi jehladno.

Znači, knjige na ruskom nisu samo dokaz neobična dara za jezike,nego još neobičnije karakterne snage; malo bi Charlesovih muškihpoznanika razmišljalo o putovanju na to neukroćeno i daleko mjesto, ačini se da se ova žena na to odlučila posve sama.

- Ne možete zamisliti toliku suprotnost - nastavila je susprežućidrhtaje. - Nakon zlatne, tople i mirisne Italije, našla sam se u ledenojpustinji bez ijedne staze. Kilometri i kilometri bez ijednog stabla.Jednom sam usred zime putovala iz Sankt Peterburga do Moskve. Šestopedeset kilometara kroz pustoš u saonicama. Čak i pod tri sloja krznahladnoća je bila nepodnošljiva. Suze su mi se smrzavale na trepavicama.

Charles se zabrinuo jer je razgovor skrenuo dobrano - preneseno idoslovce - na pogrešnu stranu.

- Čuo sam da je Sankt Peterburg veličanstven grad.

60

- To je svakako bio dojam koji je njegov graditelj želio postići -primijetila je ravnodušno. - Da, ima mnogo palača, kupola i tornjeva, sveje blještavo, svježe obojeno i pozlaćeno. Ali ja sam imala dojam da samu zemlji iz bajke. Kao da neka zla vještica u svakom trenutku možepucnuti prstima i cijeli bi grad nestao. No to je možda više odraz mojemelankolije od koje sam patila u to vrijeme. Ipak, ondje sam ostvarilajedno poznanstvo koje ću zauvijek nositi u srcu.

Osmjehnula se. Očito je da je imala prilično različit pogled navrijednost »poznanstva« od lady Shelley.

- Moja je prva ruska učenica bila iz Sankt Peterburga. Sada jekraljevna Černjiševa - zatreperi ponos na ženinu licu - ali za mene ćeuvijek biti samo Betsy. Zasigurno kao vama vaša Betsy.

Nasreću, Charles se već uspio malko pribrati pa se prikladnoosmjehnuo. Valjda, nadao se, kao pravi ujak.

- Vaša je nećakinja divno dijete - nastavila je gospođica Clairmont; au glasu joj se osjetila čežnja. - Tako prekrasne oči i odlučna mala brada.A vaša sestra čini se zdravom. Doista može biti sretna što je izbjeglamučnine koje se često javljaju u prvim mjesecima trudnoće.

Ponovno se obujmila rukama i skrenula pogled. Charles je rijetkoimao prilike susresti se s ljudima čije se raspoloženje tako brzomijenjalo pa nije znao kako nastaviti, no u pravi čas spasio ga je dolazaksluškinje.

- Ispričavam se, madam, ali soba je spremna. Gospodin je možepogledati.

Oboje ustanu, a gospođica Clairmont pokaže sluškinji da Charlesapovede gore.

- Nadam se da će vam se soba svidjeti, gospodine Mab, i da će bitiprikladna za slikara poput vas.

Da je uistinu bio slikar, Charles je siguran da bi mu se soba iznimnosvidjela. Bila je čista i prazna, s uzanim krevetom. Svjetlo je dopiralokroz prozor s kojega se pružao pogled na mali vrt iza kuće. Bio je punmrtvog crnog lišća i sav obrastao trnovitim grmljem.

Spustivši se u dnevnu sobu, zatekao je gospođicu Clairmont kako

61

stoji pokraj vatre i grije ruke. Promotrio je njezin profil i ponovno ga sedojmila ljupkost njezina lica i putenost figure. Ako je još ovakoprekrasna, kakva je tek bila nekad? Već je bio posumnjao da ga Shelleyjiobmanjuju, a sada je siguran u to: žena pred njim očito nije bilasposobna nikoga proganjati, a osobito ne uporno i okrutno, kako je totvrdio Sir Percy. To je bilo očito, no mnogo je toga još bilo nejasno.Kako je došla do Shelleyjevih dokumenata, koje navodno posjeduje i jeli doista moguće - kako je to zaključio Sam - da se, tvrdeći da jeposrijedi ubojstvo, nekoć obratila Maddoxu premda je tada zasigurnobila tek mlada djevojka?

- Oh, gospodine Mab - prekine mu ona misli te se nasmiješi. - Kakavste sud donijeli?

- Soba je dražesna, gospođice Clairmont. Ako vam odgovara, odmahbih se uselio. Mislim da ste mojoj sestri rekli da je najamnina tri šilingatjedno.

To je vrlo visoka najamnina za takvu sobu, u takvoj ulici, ali neće toCharles platiti.

Gospođica Clairmont još mu jednom pruži ruku: - Očekujemo vassutra. Sigurna sam da ćete sa sobom ponijeti sav slikarski pribor.

Charles je to posve previdio pa u sebi opsuje Nancy, što je biloprilično nezahvalno od njega. Ali zar nije mogla reći da je pisac, liječnikili neko treće zanimanje samo da nema toliko profesionalne prtljage.

- Također, mislio sam - započne tobože nesigurno.- Da?- Čini mi se da bi vašem vrtu dobro došlo malo pozornosti. Vrlo rado

ću nešto svojeg slobodnog vremena odvojiti da ga uredim.Ona se osmjehne: - Kuća nije moja pa ni za vrt nisam osobito

vezana. Ali ako vas kopanje po šikari zabavlja, u tome vas nećusprečavati.

Vrativši se u Buckingham Street, Charles je žurno napisao porukuShelleyjima, naznačivši da je pronašao način da priskrbi informacije kojetraže, ali da želi predujam kako bi pokrio najamninu i sporedne troškove.Čini se da se talent nije dalje širio po obiteljskom stablu Godwinovih, no

62

škrtost, po svemu sudeći, jest. A Charles se nije želio izložiti trošku kojimu možda nikad neće biti nadoknađen. Poslao je Billyja na ChesterSquare s porukom, sarkastično se nasmijavši pri pomisli koliko ćeogorčena biti lady Shelley kad ugleda tog nesimpatičnog mladca kakooskvrnjuje njezinu ekskluzivnu četvrt. Potom baci pogled na Maddoxapa pode u nabavu osnovnog slikarskog pribora. Sjeti se da je vidio pločus natpisom Proizvođač materijala za umjetnike u High Holbornu pa sezaputi u tom smjeru. Vrijeme se pogoršalo i ne bi bilo nikakvo čudo dado sumraka počne padati snijeg. Kad je stigao do trgovine, jedva jeosjećao stopala pa je želio što prije obaviti kupnju. Uostalom, treba musamo stalak, koji list papira i jeftina boja. Ali kad je otvorio vrata ibacio pogled na krcate police, postalo mu je jasno da to neće biti takojednostavno. Ima tu blokova za crtanje svih veličina i oblika, naslaganihuz hrpe prozirnog papira, papira za preslikavanje, grafitnog papira,pergamenta i ploča za crtanje; tu su zatim vodene boje u školjkama,vodene boje u kutijama, uljane boje u tubama i mjehurima, kistovi oddevine i sobolove dlake, bijela talijanska kreda, crna francuska kreda,švicarski krejon, držači za krejone, gumena pera te posljednje, ali ne inajmanje važno - odličan izbor šiljatih smotaka papira (čija je primjena -barem Charlesu - bila nepoznata).

Na Charlesovo olakšanje iza pulta je stajao kršan i proćelav mladić,koji je prepisivao stavke u glavnu knjigu. Pogledavši tako kasnog kupca,zarumene mu se krupni obrazi, no samo zakratko. Brzo se pokazalo da jeCharles bio jedan od onih iritantnih kupaca koji uporno traže jednu stvar,a sasvim je jasno da im je potrebno nešto posve drugo. Nakonpetominutnog pokušaja da Charlesu objasni prednosti stvrdnutih bojaprema bojama u prahu, mladićeva je vedra uljudnost nestala, a lice mu jeprekrila sjena laganog zamora.

- Ne bi li bilo bolje da gospodin razmotri nešto prikladnije njegovu,recimo to tako, trenutačnom iskustvu? Imamo veći broj krasnih kompletavodenih boja koje su idealne za, hm, početnike.

Charles se ljutito zapilji u njega. - Koliko vam puta još moram reći?Ne želim ono što upotrebljavaju početnici.

63

- Ako je gospodin čvrsto odlučio baciti svoj novac...- Gospodin je, u ovom slučaju, više nego zadovoljan što baca tuđi

novac. Dakle, samo vi složite sve što mi je potrebno i pošaljite to uBuckingham Street još danas. Jesam li bio jasan?

- Savršeno ste jasni, gospodine - odvratio je mladić, kojem su sezacrvenjele uši.

- Možda bi gospodin mogao razmotriti još nešto - dodao je tiho kadse Charles već primaknuo vratima. - Kad bih, teoretski govoreći,savjetovao kupca koji se želi, iz svojih razloga, predstaviti kao slikar,vjerojatno bih mu preporučio da nabavi primjerke svojih tobožnjih djela.Razumljivo je da će ih netko htjeti vidjeti.

Charles se okrene. - A gdje bi ih, po vašoj preporuci, teoretskigovoreći, on mogao nabaviti?

Mladić ponovno spusti pogled na glavnu knjigu. - Predložio bih muda pokuša kod Ackerman’sa. Na Strandu.

Charlesu je Ackerman’s, dakako, bio poznat. Ne samo da je blizukuće već je riječ o svojevrsnoj londonskoj instituciji premda je vrijemenjegove najveće slave, od 1810. do 1820., davno prošlo. Kad je Charlesstigao onamo, na prozorima je već gorjelo plinsko svjedo. Više je ljudipregledavalo grafike na stalcima, a nekoliko mladih djevojaka, podbudnim okom svojih gardedama, ispijalo je čaj za pultom i listalo knjiges klišejima. Charlesa, jasno, nisu zanimale ni grafike ni klišeji, no dooriginalnih djela, pokazalo se, bilo je jednako lako doći. Kad je pola satakasnije izašao iz trgovine na gusti snijeg, pod rukom je nosio smotakpapira. Mala ali prikladna zbirka morskih prizora bila je spremna zapokazivanje.

Snijeg je padao i na Chester Squareu, vrdožio se ispred praga kućena broju dvadeset četiri i taložio na stubama za podrum, kamo segolubovi, naučili su to dobro, nisu usuđivali sletjeti. Lady Shelley sjedilaje u svom osobnom salonu na drugom katu pokraj vatre, s Charlesovimpismom u rukama. Na obrazima su joj dvije rumene mrlje, a na usnamapobjedonosni smiješak.

- Vidiš - kazala je mužu koji je netom ušao u sobu. - Sve je ispalo

64

kako sam ti rekla. Treba samo čekati i prilika će se pojaviti. I pojavilase. Pojavila se.

* * *

Idućega jutra prije osam sati Charles se vratio u St. John’s Wood.Pod rukom je nosio stalak, a na ramenima naprtnjaču, u kojoj je, osimslikarskog pribora, bila i nova odjeća te knjiga iz njegove zbirkeShelleyjevih djela. Sluškinja se iznenadila što je došao tako rano, aliCharles si je želio dati dovoljno vremena da razmjesti svoje nove stvari,a svakako je to želio učiniti prije no što gospođica Clairmont ustane. Većje razvio iznimno korisno poštovanje za sposobnost rasuđivanja svojenove gazdarice pa si nije smio priuštiti još jedan krivi potez. U početkuje bio pomalo šeprtljav, ali za otprilike sat vremena mapa s radovimanaoko je nemarno bila odložena na komodi, tri košulje visjele su naprečki za vješanje slika, a nedovršen (i zato vrlo jeftin) prizor Cobba4 uLyme Regisu pažljivo je postavljen na stalak. Charles je zastao s rukamana bokovima procjenjujući dojam. Približio se svom cilju, u to nemasumnje, ali zbog nečega još nije izgleda posve autentično. Sve je malčiceodveć novo. Ali taj je problem lako riješiti u nekoliko minuta: trebažrtvovati jednu košulju - zamrljati je i poprskati bojom kako bi izgledalanepatvoreno, oguliti stalak uz nekoliko dobro odmjerenih udaraca i odvodene boje napraviti blatne lokvice.

No što sada? Jutro je možda bilo čak i zabavno, ali Charles nijezaboravio na razlog svog boravka u ovoj kući. Pozorno je zatvorio vrataza sobom i spustio se niza stube. U kuhinji, u podrumu, pripremalo sejelo, osjećao se miris, a kroz poluotvorena vrata vidio se mali stol ublagovaonici. No postavljen je bio samo za jednu osobu. Očito je da seCharlesa ne očekuje niti je dobrodošao. Nije se imao pravo osjećatiuvrijeđenim, ali nakon jučerašnjeg toplog dočeka osjećao se baš tako.Švrljao je po hodniku još nekoliko minuta, ali nitko nije dolazio pa munije preostalo ništa drugo nego da se povuče u svoju sobu i nastavi čitatiprilično teškog Shelleyja, Sluškinja mu je na poslužavniku donijelavečeru pa je, nakon ponoći, odlučio poći spavati. Počeo se svlačiti kad

65

začuje zvuk - melodiju iz prizemlja. Samo nekoliko taktova. Zapitao seje li mu se samo pričinilo.

Otvorio je vrata i izašao na odmorište naprežući uši u tišini. Utoponovno začuje zvuk. Ženin glas. Prekrasan. Dirljiv, čeznutljiv, diže se ispušta, poput valova nesnosne tuge. A kad glas potone posljednji put,Charles začuje kako žena plače. U tami, sama.

Kad se Charles sljedećeg jutra probudio, dočekalo ga je oštro zimskosvjetlo i visoki oblaci kako klize po blijedom nebu. Vrt je izgledao divnopod mrazom, poput gravure, i Charles poželi jutro provesti vani, nazraku, podalje od te skučene sobe i gustog i zamršenog Shelleyjevateksta. Brzo se odjene i siđe u kuhinju, gdje je sluškinja ribala pod. Onamu se osmjehne, najprije stidljivo, a onda, kad joj rekao da želi raditi uvrtu, sasvim otvoreno. Dala mu je ključ male šupe u kojoj su bivšistanari ostavili pijuke, motike i ostali alat. Zrak je bio leden i Charles jejedva osjećao prste, no nakon što je prekopao jedan dio vrta, počupaosuhe stabljike i pokupio lišće, toliko se oznojio da je morao skinutikaput. Dok ga je vješao o naslon klupe, ugledao je sluškinju kako garukom poziva u kuću.

- Gospođica Clairmont pita biste li joj se pridružili za objedom,gospodine.

- Mili Bože, zar je već toliko sati? - osmjehne se Charles pa provučeruku kroz kosu dobrano pritom zamrljavši čelo blatom.

- Sa zadovoljstvom. Recite joj, molim vas, da ću oprati ruke ipridružiti joj se za koji časak.

Stol je ponovno postavljen u blagovaonici, ali ovoga puta za dvoje.Vatra je upaljena, zdjela s juhom stajala je na ormariću, ali gospođiceClairmont nije bilo. Charles je prvi put boravio u ovoj prostoriji pa je toiskoristio da je razgleda i prouči je. Knjige su još bile u sanducima, slikenagomilane uza zidove, pa klavir, stolac za klavir prekriven finimzelenim brokatom, niski ormarić od mahagonija... U ormariću su(ustanovio je ubrzo Charles) bile samo stvari koje se i inače stavljaju utakav komad namještaja. Nije otkrio ništa posebno pa pride ldaviru dapogleda note, koje su bile raširene, pitajući se je li to pjesma koju je čuo

66

sinoć. Bila je riječ o Mozartovoj ariji; note su požutjele, a tu i tamonalazile su se bilješke zapisane oblim, skladnim rukopisom. Na prednjimkoricama izblijedjelim slovima pisalo je: »Za C«. Charles otvori note nastranici na kojoj ih je našao, no papir mu ispadne iz ruku i klizne podklavir. Tiho opsuje i hitro se spusti na koljena pitajući se kakav li ćesamo dojam ostaviti ako ga gazdarica zatekne na sve četiri.

Morao je pomaknuti stolac da dosegne note, no nije mogao. To mu jebilo čudno, no onda podigne zeleni brokat i shvati u čemu je griješio. Ili,točnije, lukavštinu gospođice Clairmont. Ispod stolca bio je uguran malidrveni kovčeg. Putni kovčeg.

Srce mu je zakucalo brže. Pomno je vratio stolac i note u položaj ukojem ih je našao, a kad se njegova domaćica pojavila na vratima, stajaoje tamo gdje je trebao biti - iza svog stolca. Duga crna kosa gospođiceClairmont bila je spuštena, a tamnoplava joj haljina pripijena uz tijelo;nije moguće da je takvo što proizvedeno ili kupljeno u Engleskoj. Dok jeprilazila Charlesu, šuštala je svila njezine haljine, a s kože joj se širioteški miris mošusa.

- Smatrala sam da zaslužujete nekakvu nagradu za svoj trud -osmjehnula se. - Taj je vrt uistinu bio grozno zanemaren.

Charles se spremao reći da je uživao u razgibavanju (što bi bilaistina), ali čini se da gospođica Clairmont nije očekivala odgovor.

- I, je li vam soba u potkrovlju po mjeri? - nastavila je. - Annie i jajučer smo čule toliko lupanja i škripanja da smo bile sigurne kako ste seupustili u ozbiljno renoviranje.

Charles se zarumeni.- Morao sam naći pod kojim kutom svjetlo najbolje pada. Znate kako

je.Gospođica Clairmont sjedne za stol i zazvoni malim srebrnim

zvoncem.- Svakako si to mogu predočiti. Jednom sam pozirala za portret, ali

ne mislim da je ispao osobito uspješno. Sigurna sam da je umjetnik imaonajbolju namjeru, ali na slici izgledam kao da imam strašnu zubobolju.

- Vaš portret nije lako naslikati.

67

Gospođica Clairmont se nasmije - vedro, ugodno, otvorenih usta.Charles joj je vidio bijele zube i crveno grlo.

- Smatrat ću to komplimentom, gospodine Mab, čak i ako niste takomislili! - kazala je razmotavajući ubrus. - Molim vas da budete galantni ine razbijate mi iluzije. Jako je mnogo vremena prošlo otkad samposljednji put dobila takvu laskavu pohvalu od tako šarmantnogmladića.

Sluškinja je došla poslužiti juhu, i tako spasila Charlesa od novihnepromišljenih komplimenata. Juha od mesa bila je odveć vodenasta, akotleti žilavi, no Charles nije, opčinjen svojom sugovornicom, previšemario za to. Doista, već dugo, unatoč hrani, nije ovako uživao zaobjedom. Gospođica Clairmont bila je očaravajuće društvo - bila jenačitana, vidjela je svijeta i bila dobro informirana pa je lako skretala saživog razgovora o britanskoj politici na zabavne i samoironične priceosvom životu u »ledenom kavezu«.

- Ne biste vjerovali kakva zbrka i nered vladaju čak i unajotmjenijim ruskim kućanstvima, gospodine Mab - govorila jeCharlesu dok je sluškinja skupljala posuđe i stavljala vrč za kavu išalice na sredinu stola. - Jednom sam izbrojila da dvadesetero djece trčiu istoj kući, a sva su manje- više bila pod mojom brigom. Ne mogu bitiposve sigurna da je riječ o toj brojci jer, iskreno, nikad nisam točno znalatko je u kući, to se mijenjalo iz sata u sat. Kad uzmete u obzir zakonitudjecu, nahočad i siročad i loše organizirano pleme bratića, polubratića,starih sluškinja i idiotskih teta, možete si zamisliti s kakvom sam segalamom iprepirkama morala suočavati svaki dan. Bilo je to, gospodineMab, kao da živim u vječnoj državi Saturnaliji.

- Zacijelo je bilo potrebno mnogo hrabrosti da se sami odvažite natako daleko putovanje.

Sjena joj preleti licem.- Smatrala sam da nemam drugog izbora. Mislila sam da ću u Rusiji

moći zaboraviti sve nesreće koje su uništile moju mladost, svu mukukoja me snašla u Italiji. Ali što sam bježala dalje, to me prošlost sve višeproganjala. Rane su se tako duboko usjekle u moje srce da ne vjerujem

68

da će ikad zacijeljeti.Charles je posumnjao da je namjerno tajanstvena, pa i, oštrije rečeno,

manipulativna: siguran je da bi svatko tko bi čuo tako intrigantan uvodželio znati i ostatak, no dao bi se kladiti da bi bilo kakvo pitanje u tomsmjeru bilo dočekano šutnjom i povlačenjem. Ali ako ona tako želi,spreman je na tu igru. Uostalom, ima drugih informacija za kojima ovdjemora tragati.

- Žao mi je što čujem da ste u Italiji bili nesretni, da vam je zemljakoju oboje volimo donijela takvu bol.

- Ne krivim krajolik, gospodine Mab - kazala je sumorno. - Akomene pitate, mislim da su Talijani iznimno gostoljubivi. Doduše, jesupomalo prepredeni i ne baš najčišći...

Lice joj je poprimilo hladan izraz, ali ništa nije rekla.- Ispričavam se - izusti Charles nakon stanke. - Nisam smio biti

nasrtljiv.Ona brzo kimne pa podigne šalicu i otpije gutljaj. Tišina je sada bila

mekša te potraje još koji trenutak. Iznenadni val njezina mirisačudnovato prodre u gorku aromu guste crne kave kakvu Charles jošnikad nije kušao. Zapitao se treba li otići ako ju je uvrijedio, no baš kadse spremao ustati, ona opet progovori. Glas joj je bio tih, a pogled dalekda se činilo kako govori sama sebi.

- Zadržala sam se u Italiji gotovo pet godina stalno se nadajući nekojpromjeni nabolje, ali od toga ništa. Onog dana kad sam otišla, kao da je inebo dijelilo moju tugu. Kiša je lijevala po kočiji, a ja sam jedva moglapogledati kroz prozor, u stabla i planine koje sam nekoć toliko voljela.Na svakom sam se brežuljku prisiljavala izaći van i gaziti po blatu, krozmaglu, očajnički pokušavajući umrtviti srce izmarajući tijelo. Kad sam tevečeri pisala dnevnik - ukočena u stolcu u nekoj groznoj potleušici -zaklela sam se da više nikad neću posegnuti za perom samo da bihzapisala takvu turobnu, nevjerojatnu muku.

Ušla je sluškinja kako bi zamijenila prazan vrč za kavu novim.Potaknula je vatru, naklonila se gazdarici, koja to nije primijetila, tezatvorila vrata za sobom.

69

- Otad sam se mnogo puta pitala - nastavi tiho gospođica Clairmont -kako bi izgledao moj život da sam izabrala drukčiji put. No u ljubavisam uvijek bila beznadni idealist. Tutto, o niente.

- Molim?Ona ga iznenađeno pogleda, a na usne joj se vrati iskra smiješka.- Sve ili ništa. Vi me, putnik po Italiji, to pitate? Čovjek bi pomislio

da ste pokupili nešto od jezika kad ste već toliko vremena proveli ondje.Charles si natoči još kave.- Putovao sam s dvojicom prijatelja. Jedan je tako dobro govorio

talijanski da nisam imao nikakve potrebe naučiti ga.Gospođica Clairmont ironično se osmjehne.- Prije mnogo godina i ja sam imala slično iskustvo. Samo što su u

tom slučaju mene uzeli da budem treća, da budem prevoditeljica. Ili sumi barem tako rekli. Katkad mi se čini da sam cijeli život provelaslužeći drugima bez ikakve zahvale i priznanja. Jedno od to dvoje ljudiimalo je dovoljno drskosti reći mi da sam si sama kriva za svoj čemerjer pretjerano slijedim putove i žudnje svoga srca. \'7da da sam si samakriva, a uvijek sam bila prisiljena raditi sve što mi je srcu mrsko!

U glasu joj se osjećalo mrzovoljno samosažaljenje, a s obje straneusta pojavile su joj se duboke bore pretvorivši je u razdražljivusredovječnu ženu. Charles se zapitao govore li možda te nagle promjeneraspoloženja, koje je ranije odbacio kao puku hirovitost, na nešto dublje,možda i uznemirujuće. Njezin ga je nastup očarao, tu nema dvojbe, alikarakter koji je skrivala iza njega činio se mnogo složeniji. Ne samo daje bio nepredvidiv nego je bio možda i - opasan.

Charles pročisti grlo. - Život guvernante je, siguran sam, vrlo težak.Osobito za nekog tko je tako mlad i daleko od kuće.

Ona uzdahne, a on, s malo srama, primijeti suze u njezinim očima.- To sam prihvatila, ali priznajem da sam vodila dugu i gorku bitku

da se pomirim sa životom koji sam bila prisiljena voditi. Ne, nije meiscrpio rad. Iscrpila me ljubav.

Naglo ustane i stane ispred prozora okrenuvši Charlesu leđa.Pogleda uprta u vrt, kao da se zagledala u prošlost.

70

- Kad mi je majka bila bolesna, živjela sam s njom u sobi jedvavećoj od ove blagovaonice. Bilo je mjesta samo za jedan krevet, pa samviše od godinu dana svake noći spavala na kauču. No i dalje sam moralaraditi od jutra do mraka da ne skapamo. Sve to vrijeme nisam imalapredaha. Oni koji su mogli pomoći - koji su trebali pomoći - okrenuli sumi leđa govoreći da bi takav život bio pravi pakao. I bio je. Bio je.

U glasu joj se osjećala tuga i duboka, nepodnošljiva, dugopotiskivana ogorčenost.

- Šest dana u tjednu morala sam trpjeti vožnju u puzavom,smrdljivom omnibusu kako bih učila talijanski razmaženu, glupudjevojčicu, a sve čemu sam se imala vratiti bili su prljavi ostatci objedai majka koja me jedva mogla prepoznati. Koja bi, dok mene nije bilo,izlazila van i lutala ulicama polugola ne znajući tko je ni gdje se nalazi teslučajnim prolaznicima dijeleći novac za koji sam se toliko namučila.

Spusti svoju ponosnu glavu i punom se težinom nasloni na prozor.Charles korakne prema njoj, razapet između sažaljenja i strašnogpriznanja.

- Što su rekli liječnici? Zar joj nisu mogli pomoći? Ona malo podigneglavu, ali se ne okrene.

Tvrdili su da pati od živčane groznice. »Ispadi u radu njezinihživčanih središta« ili nešto slično. Na kraju se dan i noć grčila, mumljalai potezala si odjeću. Nije imala odmora, niti ga je davala meni. Nemožete ni zamisliti kako je bilo.

- Mogu - reče on tiho. - Više nego što biste očekivali. Moj prastricpati od vrlo slične boljke. Činimo sve što možemo za njega, no to jesvejedno jako malo. Ali nadamo se. Nadamo se.

Gospođica Clairmont se okrene i Charles opazi suosjećanje unjezinim sjajnim očima.

- Žao mi je, gospodine Mab. Iskreno. Bojim se da je riječ o stanju izkojeg nema povratka.

Charles proguta slinu i kimne.- Ispričajte me, moram napisati neka pisma - reče ona. Charles se

nakloni i pomakne, a gospođica Clairmont mu u prolazu spusti dlan na

71

ruku - on na časak osjeti toplinu njezine kože - i izađe.Charles je dobro znao da ne smije pretražiti kovčeg po danu. Kad je

tog popodneva krenuo put Buckingham Streeta, već se počelo mračiti, abolesna žućkastosiva boja neba najavljivala je grmljavinsku oluju. Vatraje u salonu dogorijevala, a vjetar šibao stijenke dimnjaka. Charles sesmjestio pokraj strica s čašom brendija u ruci. Abel je spavao s drugestrane vatre, a Maddox mirno sjedio. Ruke su mu se povremeno trzale, aglava mu se pomicala dok je gledao po sobi. Charles ga uhvati zahladnu, suhu, beživotnu ruku.

- Kako si, striče?Rekao je to ne očekujući odgovor, ali iznenađen primijeti da je

starac, čini se, reagirao. Ili je to možda bilo slučajno. Primakne mu semalo bliže. Na drugoj strani prostorije Abel je i dalje drijemao, iznenadašmrcnuo pa se ponovno naslonio na jastuke.

- Žao mi je što u posljednje vrijeme toliko izbivam, striče. Radim najednom slučaju.

Opet onaj jedva zamjetan pokret.- Zapravo, mislim da si jednom i sam radio za tu obitelj. Prije mnogo

godina. Godwinovi?Sada je siguran. Starac je reagirao na pitanje. Charles se nagne

naprijed u naslonjaču. - Sjećaš li se tog slučaja?Maddox trzne glavom te usmjeri pogled pokraj Charlesova lica.

Charles se okrene, ali ondje nije bilo nikoga - nikoga i ničega, osimstolića pokraj zida s ostatcima prastričeva ručka i njegova registra za1816. Zacijelo ga je donio Abel da ga prouči. Charles brzo dohvatiregistar i pažljivo ga spusti u Maddoxovo krilo.

- Jesi li ovo želio, striče? Jesi li mislio na to?Starac ga je nepomično promatrao, a onda spustio pogled na registar.- Sjećaš li se ičega u vezi s tim?Maddox je, piljeći u njega, kvrgavu ruku polako primicao registru.

No komad ugljena, uz bezbroj iskri, padne iz kamine te Charles požurimaknuti ga da ne zapali sag. Kad se okrenuo, starac je, uz čudnovat,prigušen krik, širom otvorenih očiju, pokušavao ustati iz naslonjača

72

zaplećući nogama o pokrivač.- Što se tu događa, gospon Charles? - povikne Abel prenuvši se iz

sna. Lice mu je bilo uznemireno.- Nešto mi je pokušavao reći, Abele. Nešto o slučaju.Abel ga pogleda iskosa očito ne vjerujući, no u službi je naučio da

valja držati jezik za zubima. Maddox Charlesovim tvrdnjama nije daopotvrdu - objesio se postrance u pranećakovim rukama, glava mu jevisjela, a iz usta mu je curila slina.

- Možda se samo uplašio groma - natukne Abel dok je s Charlesompolako vraćao Maddoxa u uspravan položaj. Charles ga poduprejastucima.

- Oluja samo što nije počela.Maddox je sumnjičavo gledao u obojicu, a onda se zgurio u

naslonjaču i podignuo ruke kao da se želio obraniti od udarca. Najtužnijidio njegova propadanja u posljednjih nekoliko mjeseci možda je to što jei sam bio toga svjestan, istina - na mahove. Čudnovat san u koji je znaoutonuti, ako ništa drugo, spašavao ga je od toga, ali kad bi se koprena,kao sada, podigla, nije li to bilo fatalnije od umne tišine?

No kako bilo, bio je to svojevrstan napredak, ponavljao je Charles usebi sjedeći za večerom i promatrajući Maddoxa kako jede i pije - uzeoje više hrane i brendija nego u cijelom tjednu, kako je primijetio Abel.Sve u svemu, Charlesovo srce danima nije bilo vedro kao sada dok jestajao u predvorju i spremao se za povratak na drugu stranu grada.

- Jeste li sigurni, gospon Charles? - brinuo se Abel gledajući u noćnonebo proparano bljeskovima munja.

- Nije vrijeme za landranje po vani kad tu imate topli krevet.- Neću landrati, Abele, Idem ravno do Stranda da pozovem fijaker.

Tvoja je jedina briga moj stric. Mogu sasvim dobro paziti sam na sebe.Bilo bi čudno da se ne vratim ovakve olujne noći, a osim toga, moramnešto obaviti. Nešto zbog čega, ako se tako pokaže, neću morati ostationdje odveć dugo.

- Pa ako hoćete, gospon Charles - kazao je Abel, kojega očito nijeuspio uvjeriti u to. - Dajte barem da odem gore po Molly pa nek vam

73

donese zimski kaput. Gazda ima jedan dobar kaput, a njemu neće faliti.- U redu - osmjehne se Charles. - To i nije loša ideja.No prođe pet minuta, a kaputa nigdje. Teške kapi kiše zabubnjale su

po pločniku. Charles, živčan, priđe stubama i vikne: - U čemu jeproblem, Abele?

Trenutak kasnije Abel se pojavio na odmorištu, posve smeten.- Nemojte zamjeriti, gospon Charles. Samo nebo zna kamo se djenula

ona Molly. - Billy kaže da joj je jutros bilo zlo, ali je večeru za vašegstrica spremila kako spada.

Charles krene prema vratima. Nema veze, mogu i bez kaputa. Pošaljipo mene ako budem potreban. U protivnom, vraćam se sutra popodne.

Kiša je lijevala dok je Charles žurio prema Strandu kroz nabujaležljebove i brazde koje su napravili kotači. Nije stigao ni do kraja ulice, anoge su mu već bile natopljene blatom i razvodnjenom balegom. Ipak,sreća ga nije posve napustila i za nekoliko je minuta pronašao fijaker.Doviknuo je vozaču adresu i smjestio se na vlažno kožno sjedištegledajući kako kiša svjetluca na plinskom svjetlu ispred trgovina, kojesu još bile otvorene. West End je bio pust, a St. John’s Wood još više. Ktome, nije bilo svjetala na prozorima vile Carlo kad je Charles skočio sfijakera i stubama požurio do ulaznih vrata. Stajao je u predvorjučekajući da dođe do daha te osluškujući ima li na katu koga budnog.Ništa nije čuo. Račvasta munja plavičastim sjajem zatreperi pozidovima, a potom se začuje snažna grmljavina, no na katu nije čuo nikretnje ni bilo kakav zvuk.

Brzo i nečujno uđe u blagovaonicu pa klekne pokraj stolca za klavir imakne s njega brokat. Pokuša podignuti poklopac kovčega, ali je on, kaošto je i očekivao, bio zaključan. Posegne u džep i izvadi prsten sključevima koje je nosio baš za ovakve situacije. Bio je uvjeren da ćejedan ključ odgovarati takvom uobičajenom komadu prtljage. Ali desetminuta kasnije, nakon što je isprobao brojne ključeve, bio je prisiljenpriznati da kovčeg - kao i, čini se, sve ostalo u ovoj kući - možda i nijetako običan kako je bio pretpostavio. Okretao ga je u rukama,proučavao poklopac i šarke. Večeras je već jednom imao sreće, a ona ga

74

je i dalje pratila: kovčeg je na jednom od svojih mnogih putovanjazaradio uleknuće ili ga je oštetila voda pa je drvo na stražnjoj strani biloiskrivljeno. Poklopac stoga nije prianjao savršeno uza nj. Kad se Charlessagnuo da to pogleda izbliza, opazio je u kovčegu snop papira. Nasreću,imao je pravi alat i za to: mala kliješta sa zavinutim vrhom, relikt izkratkog razdoblja koje je proveo učeći za liječnika prije no što jeodustao i postao policajac. Kliješta je zadržao, za razliku od mnogihstvari iz tog vremena, smatrajući da bi se jednom mogla pokazatikorisnima. Već su mu mnogo puta poslužila, a poslužit će i sada. Jednomse rukom nasloni na kovčeg, a drugom polako ugura kliješta u izbočinu,isprva vodoravno, a zatim ih, kad su se šiljati vrhovi našli unutra, polakozavinu poluokretom. Čekao ga je još delikatan posao, ali uvijek je imaomirnu ruku - kliještima pažljivo stisne snop papira i počne ga polakoizvlačiti, centimetar po centimetar. Iznenada papiri zapnu i začuje sezvuk paranja, ali Charles je naposljetku ipak izvukao pet- šestravnomjerno ispisanih listova. Bez naslova, bez zaglavlja. Stranice suočito bile dio mnogo većeg rukopisa, no ništa od toga nije bilo važno. JerCharles je morao pročitati samo desetak redaka da bi pronašao ime kojeje tražio cijelo vrijeme.

Shelley.

Trgne se i podigne pogled kad ga, onako na djelu, obasja munja, paodjekne snažna grmljavina. No potom se spustila još dublja tama. Nitkose nije pojavio. Charles ustane i tiho se popne stubama do svoje sobe teupali malu svjetiljku pokraj kreveta i počne čitati.

75

ČETVRTO POGLAVLJE

Ljubav, nada, žudnja i strah

... trebala misliti, ali kako god bilo, nisam marila. Bilo mi je samovažno da ga vidim, bilo sporazumno, bilo varkom. Nije došao na prvisastanak koji sam zakazala i sada mi je žao što nisam mogla uvjeritisvoje siroto srce da ne traži utočište kao neki zadihani bespomoćni zec ujazbini risa, čija je jedina namjera proždrijeti ga. Poslije mi je pisao dasam za aferu kriva sama - da ni jedan muškarac ne bi uspio stoičkiodoljeti osamnaestogodišnjoj djevojci kad bi mu se usred noći pojavilapred krevetom, da sam ga progonila nakon onog prvog susreta u Londonui da sam se probijala Europom tisuću tristo kilometara samo kako bih gaponovno vidjela. Ne mogu to poreći. No da sam barem moglapredvidjeti, poput Sibile iz Kume, da će cijena tih nekoliko kratkihtrenutaka radosne strasti biti gubitak, kajanje i tuga koja će trajati cijeliživot! Kako sam mogla znati one noći u Ženevi dok sam s prozora svojesobe gledala kako se njegova kočija polako približava vratima, da jemoja mračna sudbina već zapečaćena, da je sjeme koje će donijeti takoprekrasan, ali i strašan plod, već zasađeno?

Kako nisam dobila odgovor na poruku, pobrinula sam se da ujutrobudem na terasi. Sjedila sam, tobože zaokupljena knjigom, stalnopromatrajući čamce na jezeru. Voda je na suncu svjetlucala poputdragulja i činilo se dobrim znakom - tada - što je zrak čist i što se moglovidjeti kako se bijeli vrh Mont Blanca veličanstveno uzdiže iznadljubičastih planina i raspršenih oblaka. Zrak je mirisao po proljetnomcvijeću, a mlado lišće vinograda na drugoj obali živopisno se zelenjelo.

76

Kakav dražestan dan! Nakon otprilike sat vremena ugledala sam barkukoju sam tražila. Ni jedan muškarac nije se mogao mjeriti s njegovimprofilom, s njegovim ponosnim i uspravnim držanjem. Prepoznala sam gaiako je još bio daleko. Polidori ih je pokušavao okrenuti jalovobućkajući po vodi i njišući barku u plićaku, pokazujući time da se kaoveslač, barem u mojim očima, ne snalazi ništa bolje nego kao liječnik.No u tom trenutku bila sam silno zahvalna zbog njegove nesposobnostijer sam tako dobila nekoliko minuta potrebnih da se nas troje, Shelley,Mary i ja, do njihova približavanja kopnu nađemo u šetnji obalom,tobože sretnom slučajnošću.

Mnogi su me ispitivali o tom trenutku - prvom susretu dvojicenajboljih pjesnika svoga doba. Čitala sam zapise o tome koji su menasmijali, potajice, u duši. Sada moram priznati da stvarnost nije bilaravna očekivanjima; zapravo, bio je to susret obilježen nelagodom nasvim stranama. Mary tada još nije znala za moju tajnu, a znajući da jeobmanjuje, Shelley je bio rastresen i usiljen. Unatoč svom njegovuotvorenom prijeziru prema staležima i novcu, bio je punstrahopoštovanja vidjevši ta omražena svojstva utjelovljena u takoenergičnom i slavljenom čovjeku. Da, Byron je privlačio poglede stojećitamo do koljena u vodi - skrivajući tako svoje deformirano stopalo, našto je uvijek pazio - s crvenim šalom vezanim oko glave poput turbana.Mogla sam vidjeti kako se gosti okupljaju na hotelskoj terasi i šapćurukama prekrivajući usta. Pretpostavljala sam što govore - takvi ljudiuživaju draškati se govorkanjima o stvarima koje prividno osuđuju, aByron ne samo da je proživio, kako se hvalio, sto godina u samodvadeset pet nego se pobrinuo da za još upola manje vremena osiguradovoljno mesa za stoljetni skandal.

Za razliku od njega, siroti Shelley uvijek se gnušao takvih drskihispitivačkih pogleda, zbog kojih mu je bilo tako neugodno da su ga,nema sumnje, njegovi neupućeni promatrači smatrali prilično neobičnim -nisu mrmljali samo zbog njegove čudnovate odjeće i neukroćene koseveć i zbog vriskova demonskoga smijeha kojima se oglašavao kad godbi Byron rekao nešto zabavno. Zapravo, kad god bi nešto rekao. Što se

77

tiče Njegove Milosti, po načinu kako je dizao usnicu vidjela sam da muje teško uskladiti sjajna djela što ih je čitao s autorom koji se činio teknezgrapnim mladcem. Ja sam govorila malo, zadovoljna čekanjem ipromatranjem, jer Shelleyjev susret s Byronom nije bilo jedinoupoznavanje kojem sam željela svjedočiti. Moja Milost dotad još nijesrela slavnu »gospođu Shelley«; naravno, tada nije imala nikakvo pravoda ju se tako zove - tada još ne. Stajala je ondje gledajući onim svojimblistavim očima, a kosa joj je padala u laganim valovima po ramenima, skojih ju je podizao vjetar s jezera. Predvidjela sem da će se zaljubiti unju - svi su se ostali već zaljubili, pa zašto bi on bio iznimka, on koji jeznao cijeniti njezino podrijetlo? U Londonu sam mu rekla da me to nezabrinjava, da ću jednostavno udvostručiti svoje napore kako bih dobrostajala u Marynim očima, ali nisam bila iskrena. Nisam ga željela dijeliti- nimalo, da budem iskrena - a osobito ne s njom, polusestrom koja seprema meni nikad nije ponašala sestrinski.Već sam platila cijenu koju mije donio folie à trois i čvrsto sam odlučila da se neću dati uvući u jošburniji vrtlog koji sa sobom nosi folie à quatre.5 Ali prema njihovuprvom rukovanju prosudila sam da se ne moram bojati. Činilo se kakone doživljava Mary odveć posebnom. I uistinu, drugi su mi poslijegovorili da ju je moj Albe uvijek smatrao priprostom i, štoviše, velikomi besramnom lažljivicom (doduše, kako je to znao, nije mi poznato).Uzdišem dok pišem njegovo ime.Tada sam ga zvala Albe nježno seigrajući njegovim inicijalima L. B. No kad ga se danas sjetim, to mi jesudba i prokletstvo, ta slova mi znače samo »licemjerna beštija«.

Planirajući ovaj susret učetvero, moj je prvi cilj bio osigurati pozivna većeru i tako razviti poznanstvo koje će ostalima izgledati slučajnounatoč tome što sam, zapravo, sve pomno smislila. No taj prvi korakuspio mi je samo napola jer je Byron za nekoliko minuta, priličnootvoreno, ponudio mjesto za svojim stolom samo Shelleyju, potom sežurno naklonio meni Mary, a onda zatoptao natrag prema barci.

Njegove sobe u Angleterreu su, dakako, bile mnogo luksuznije odnaših. I dok smo mi žene bile potjerane u naše udaljeno gnijezdo namršavu večeru, Njegova Milost kraljevski je častila svoje goste

78

pečenom svinjetinom i oblišem,6 uz nekoliko boca odličnog klareta.Kažem »goste« jer je ondje bio i Polidori koji je, izgleda, zlobno i podloinsinuirao da Shelley ima dvije žene - to mi je Shelley, na nesreću,izbrbljao nekoliko dana poslije, iz čega se rodila moja žestoka odbojnostprema tom čovjeku.Ali dotad su stvari već odmaknule. Svi bismozajedno doručkovali čim bi se Byron ustao - a uvijek je to bilo okopodneva - a poslijepodne bi on i Shelley plovili jezerom u unajmljenojbarci, Shelley za veslima, a Byron pjevajući, kako je tvrdio, albanskepjesme. No takvu glazbu nisam nikad svirala, a uključivala jekakofonične grlene zvukove zbog kojih su obitelji na piknicima bježalepoput poplašenih kokoši. Može biti, dakako, da je upravo to želiopostići. Za to smo vrijeme Mary i ja, za vrućina, čitale latinske italijanske tekstove, a kad bi sunce počelo zalaziti, šetale bismo vrtom smalim Williamom gledajući zečeve, kukce te guštere nepomičnih sjajnihočiju koji su se grijali na toplom kamenom zidu. Naravno, to nije moglopotrajati - privlačili smo previše neugodne pozornosti, a osim toga, našesu sobe bile odveć skupe pa smo se svi složili, nas petero (jer Polidorise i dalje gurao), da bi bilo mudro povući se na osamljenije mjesto. Nočinilo se kako nikako ne možemo spriječiti znatiželjne poglede, a poslijesmo otkrili da je vlasnik bijednog malog hotela gostima iznajmljivaoteleskope kako bi nas mogli špijunirati s terase i pritom se mahnitozgražati misleći da vide svima izložen ženski donji veš, a zapravo je riječbila o čistim Byronovim stolnjacima ostavljenima da se osuše na suncu.

No brzam sa svojom pričom. Nakon mnogo rasprava i nesuglasica,naposljetku smo otkrili dva susjedna posjeda na južnoj obali jezera kojasu bila prihvatljiva kako Byronovim prohtjevima tako i našim priličnoskromnim džepovima. Byron je unajmio vilu Diodati, a mi smo uzelidražesnu kućicu u blizini, u Montalègreu, koju je Shelley obožavao jer jeimala malo pristanište na kojem je mogao usidriti brodicu koju je Byron,na njegov nagovor, već bio kupio. Od jednih do drugih ulaznih vrata biloje jedva deset minuta - znam jer sam svaki dan pješačila amo- tamo.Ujutro sam sa Shelleyjem i Mary odlazila na doručak ili u knjižnicu, ukojoj sam za radnim stolom prepisivala ispravljeni rukopis Childea

79

Harotda; poslijepodne bih odlazila na večeru, a kasnije, po mraku, uByronov krevet. Uvijek po mraku jer je inače bilo nemoguće izbjećiPolidorija, koji bi se kao nekakav zloduh pojavljivao kad god bihpokušala uhvatiti svojeg Albéa nasamo.Tom bi čovjeku uvijek hitnotrebala neka stvar koje se nalazila samo u sobi u kojoj bismo bili nasdvoje, a u svakoj takvoj prilici njegovo bi lice, koje je tako očitosmatrao iznimno lijepim, iskrivio najprezirniji mogući podsmijeh. Taj jepodsmijeh, razumije se, pokazivao samo meni, dobro pazeći da takvudrskost ne primijeti plemić koji ga je zaposlio. Doista, postao je takonametljiv da sam se počela pitati je li ga ondje kao špijuna postavilalady Byron ili neki drugi član njezine grozne obitelji. Nisam mogla nipretpostaviti da ga je za njuškanje platio sam izdavač Njegove Milosti.

I tako sam se, kad bi svi u obje kuće pozaspali, šuljala do vileDiodati uzanim putem kroz vinograd; u gustišima su titrale krijesnice, ana svježe pokošenoj travi hvatala se rosa. Voljela bih da su nam ulogebile obratne, da je Byron dolazio k meni, lud od ljubavi, šepajući poljetnoj mjesečini. Ali nije bilo tako. Shelley mi je jednom rekao dapostoje dvije Claire - jedna je blaga i vedra, a druga nervozna, zatvorenai sjetna. Posve sigurno, moja najveća slabost uvijek je bila što se poputtrske na vjetru povijam pred voljom onoga koga volim. Jednaka jeslabost bila reći to Albéu. Rado bih bila rekla da me Byron zaveosvojom slatkorječivošću - da je pisao pjesme za mene, kao što ih jepisao za druge - ali nije. Jurila sam za njim bezglavo se nadajući da ćeljubav doći, da će strast potrajati.Ali nije. Predala sam mu se, kao što suto činile i činile bi druge žene, ali ja nisam bila u njihovu položaju. Janisam bila otmjena dama, sposobna skriti svoj grijeh pod maskom braka.Ja sam vjerovala - učili su me vjerovati - u slobodnu ljubav, da jeobećanje kako ćeš zauvijek voljeti istu osobu apsurdno koliko iobećanje da ćeš se čvrsto držati iste vjere. A to jest bila moja vjera. Utom sam duhu otišla Byronu i smatrala sam da me prihvatio kao vjernikau isti nesebični ideal. Kako sam mogla znati, s jedva osamnaest godina,da muškarci poput njega iskorištavaju tu pokvarenu doktrinu kako biutažili svoju pohotu, kako bi okrutno nanijeli više boli no što je može

80

prouzročiti tobožnja tiranija institucije braka, koju navodno preziru?Do polovice lipnja shema tog ljeta 1816. bila je iscrtana. Byron i

Shelley postali su pobratimi po pjesništvu; svakoga su dana pronalazilinovu zajedničku strast, novu zajedničku zanimaciju. Mislim da smo svibili pomalo ošamućeni takvim bogatstvom misli, razgovora, smijeha iuzajamnog zadovoljstva. Sjećam se jedne blažene večeri kad smobesciljno plovili jezerom dugo nakon sutona. Objesili smo ruke s objestrane brodice i gledali u bistru vodu, a potom u vedar svod iznad našihglava na kojem su zvijezde počinjale svjetlucati jedna po jedna te sepotom skupile u jedinstveno svjetlo na sve mračnijem nebu. Bila je toposljednja vedra noć u iduća dva tjedna; do jutra se s jure dovaljalagomila sivih oblaka, a iznad jezera bjesnio je žestok vjetar. Čak niShelley nije kanio broditi po takvom vremenu, a Byron je bio odveć lijen- ili plašljiv - da to pokuša. I tako smo gotovo dva tjedna provelizatvoreni zajedno oko kamina u salonu vile Diodati dok je kiša lupala povisokim prozorima, a magla se podizala s jezera. Nabacivali smo sezamislima kao da se igramo šarenim lopticama i jedni drugimapripovijedali priče iz književnosti, povijesti i, katkad, priče iz našihživota. Sjećam se da je Shelley jedne noći potanko ispričao Byronu kakoje upoznao Mary. Slušajući ga, okrenula sam se prema Mary i vidjela, natreperavu svjetlu vatre, da joj je lice suzdržano i blijedo. Kao i ona, i jasam znala da je sve to velika laž. Nije podigla glavu i pogledala me uoči. Možda nije mogla, ali tada sam se zapitala je li počela vjerovati uono što su oboje - jer tako im je odgovaralo - govorili naivnom svijetu,pred kojim je tako dobro krila svoju uskogrudnost i pakost da je navidjelu ostala samo blistava ljepota njezina uma.

No tog ljeta nije marila pokazivati tu ljepotu. Rijetko kad je tih dugihvečeri govorila; sjedila bi blijeda u sjeni, gledala, slušala i - nemasumnje - prosuđivala. Kad sad pomislim na ta dva tjedna, čini mi se daje salon bio nabijen mrežom prešućenih osjećaja - zapletenim električnimvezama, sličnim onim strujanjima o kojima su jedne večeri raspravljaliShelley i Polidori govoreći da bi se njima jednog dana mogla otključativrata smrti i mrtvima vratiti životna toplina. Bile su to nevidljive veze,

81

ali neodoljive. Koliko im je srž bila eksplozivna, toliko su im posljedicebile neizvjesne. Moja veza s Byronom - vedra tajna u mračnoj;Polidorijeva s Mary - on je nju proganjao, ona mu nije uzvraćala;Shelleyjeva s Byronom - gorljiva fascinacija, što je Byron uvijek osjećaoi sam prema sebi; i moja s Mary, najkontradiktornija i najizdržljivija odsvih veza - takva je bila već tada, a danas je još više.

Sada se ne mogu sjetiti što nas je točno navelo da govorimo oduhovima. Nitko nije mogao znati što će se na kraju izroditi iz toga, alikako god, bilo je posve prirodno da nam se misli kreću u takvommorbidnom smjeru - ižlijebljene svijeće bacale su drhtave sjene, a vjetarje zavijao oko zidova kao vila narikača. No sjećam se da je jedne večeriByron s kata donio knjigu starih njemačkih priča strave i da je silnouživao pompozno ih čitajući glasnim i jezivim tonom. Zapamtila sampriču o lubanji koja je oživjela kako bi optužila svog ubojicu, pa jošjednu, o dvije sestre koje su bile tako slične da ih se teško moglorazlikovati, te treću, o sablasti koja je bila prokleta da poljupcem ubijasvakog svog novog baštinika. Drhtala sam dok je Byron tražio mojpogled slušajući kako se odvratna utvara naginje nad kolijevku; srce mise ispunilo zlom slutnjom - zamišljala sam ga kako izvodi isti opakobred, kako izdiše isti hladan otrov u četo svog vlastitog djeteta. Shelleyje dotad već bio vrlo uzbuđen i sav užaren. Govorio je - blebetao,zapravo - da je kao dječak pokušavao dozivati duhove i da je jednomcijelu noć sjedio u kosturnici i naglas čitao iz knjige čarolija nadajući seda će vidjeti kako se s hrpe starih kostiju diže blijeda sablast. Zvučalo jedjetinjasto; govorio je kreštavim, visokim tonom, kao i uvijek kad bi biouzbuđen, a ja sam na liječnikovu licu ponovno opazila onaj ciničnipodsmijeh. No Polidori će uskoro svojim očima vidjeti da Shelley negovori o prolaznom mladenačkom hiru, već stalno prisutnom užasu kojiga, bez upozorenja, može natjerati u jadnu, kukavnu histeriju ili umjesečarenje, iz noći u noć, iz kojeg bi se budio nakon više sati nesjećajući se gdje je bio ni što je radio.

Byron je tada teatralno bacio knjigu, ustvrdivši da je to smeće kojezaslužuje prijezir i da naši združeni umovi zasigurno mogu smisliti

82

dostojnu stravičnu priču. Još bolje, viknuo je Shelley, neka svatko odnas razradi vlastitu priču - međusobno ćemo se natjecati u užasavanju paneka nam od straha i oči ispadnu iz duplji! Njegove su oči već tada bilemahnite i na Marynu sam licu vidjela bojazan - uvijek se trudila izbjećisvaku situaciju koja bi mogla izazvati ponovni napadaj, ali Shelley sinije dao proturječiti. Odmah je dohvatio svoj notes, rekavši da ima idejuza priču koja će se temeljiti na njegovoj mladosti. Ponovno sam vidjelaonaj Maryn pogled, ponovno joj je preko lica prešla nemirna sjena, alinije rekla ni riječ, Polidori je objelodanio da će staviti na stranu dramukoju piše (nisam bila osamljena u mišljenju da je riječ o potpunobezvrijednom tekstu) i da već ima zamisao za priču o ženi koja umjestolica ima lubanju. Shelley se na to cičavo nasmijao, rekavši da mu možedati savršen mode! - prepredenu, ružnu, hermafroditsku zvijer od ženekoja mu je jednom život pretvorila u pakao. A onda mu se, na tupomisao ili sjećanje, lice smračilo pa se bacio u naslonjač pokraj vatre,ustvrdivši da se najveći užasi ne kriju u umjetnoj strukturi sablasti, već ustrašnim dubinama čak i najdobronamjernijeg ljudskog srca. Sjećam seda je dalje govorio šapatom, a ja sam se zagledala u svoju nutrinu sneizrecivim gnušanjem i uplašila se kao da sam sama zloduh -uzmaknula sam jer sve mi je bilo bolje od propitkivanja sebe.

Mary je tada otišla do Shelleyja. Nešto mu je blago govorila i stavilaruku na čelo, zagledana u njegove oči. Vidjela sam da mu objašnjavakako je zamisao nerazborita, da iz nje ne može izaći ništa dobro, ali nijega mogla odgovoriti. Za to vrijeme Byron se ispružio na salonskuležaljku i počeo velikom brzinom diktirati tekst Polidoriju, koji se trudiozapisati svaku riječ u svoj kožom uvezan notes. Što se mene tiče, većsam se jednom okušala u pisanju, a Shelley me ljubazno ohrabrio rekavšida imam dar koji je vrijedan njegovanja. Stoga nisam vidjela razlog da isama ne pokušam napisati priču o duhovima. Mary se svojski potrudilaobeshrabriti me, ali ja sam se odavno riješila shvaćanja koje su mi drugitako revno nametali u djetinjstvu - uključujući nju - da je uzaludno, unašoj obitelji, uzimati pero u rake ako ne možeš napisati djelo koje ćesvojom izvornošću sve druge knjige baciti u sjenu. Morala sam se stoga

83

nasmijati u sebi kad sam vidjela da je podosta uzrujana što trenutačnonema još nikakvu ideju, ali neka pitanja koja je zatim postavilaPolidoriju u vezi s raspravom koju smo bili vodili o galvanizmu ielektricitetu dala su mi naslutiti da to razmatra kao temelj svoje priče.Premda je naoko ravnodušno zahvalila na odgovoru, vidjela sam da jeodmah krenula na kat, gdje je smjestila svoj pisaći stol. Isti sto! koji ćeposlije zlosretno ostaviti na čuvanje onom groznom Maddocksu.

Ali da se vratim svojoj priči. Te smo noći spavali u vili Diodati, štose često događalo u ta dva tjedna. Kad se Byron sutradan pojavio naručku, Shelley je već daleko odmaknuo sa svojom pričom. Kosa mu jebila neuredna, a na rukama je imao mrlje od tinte. Mary ga je pokušalaprivoljeti da nam se priključi za stolom, ali on je grubo otresao njezinuruku. Ostatak popodneva sjedio je za svojim pisaćim stolom okrenutimprema vodi; jednom je rukom pisao, a drugom vadio ribiz i komadićeustajalog kruha iz džepa svog dugačkog sivog kaputa i trpao ih u usta.Kako su sati prolazili, vrijeme se pogoršavalo i u zraku smo osjećalisumporasti začetak grmljavine. Već smo vidjeli oluje u toj regiji, osobitona putovanju preko Alpa kad smo se branili od hladnoće stišćući sejedni uz druge te napredujući kroz pusti bijeli krajobraz pokraj izbočenihlitica i golemih, prijetećih stabala. No ni jedna oluja nije bila strašnapoput one koju smo te noći doživjeli u vili Diodati. Kad se spustilatama, vjetar je počeo urlati, munje su skakale s jednog vrha planine nadrugi obasjavajući pruge oblaka koji su velikom brzinom prelazili prekorazljućenog neba, a voda jezera bila je uzburkana kao tekućina ualkemičarskoj retorti. Kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve jasnije da tajgolemi sraz prirodnih sila uznemiruje Shelleyjeve živce do gotovo bolnogvrhunca, dok se Byron, za razliku od njega, uzbudio na posve drukčijinačin. I to u tolikoj mjeri da smo se on i ja nakon večere diskretnopremjestili u njegovu sobu ostavivši druge da se na raznolike načinebave svojim knjigama.

Kad sam ponovno sišla, sat u predvorju otkucao je pola dvanaest, aoluja je bila na vrhuncu. Byron je, kao i uvijek, bio okrijepljen vođenjemljubavi I s obnovljenim je zanosom bio počeo nanovo govoriti kako

84

bismo trebali uprizoriti svatko svoju fantazmagoriju. Ugasimo svasvjetla, rekao je, i zatražimo da se mrtvi pojave, da nam se obrate. Jerčega se imamo bojati? Nisam ubojica, premda se čini da obitelj moježene smatra da sam sposoban za još mračnije i sramnije zločine. Nebojim se da će sablast doći kazniti mene. Uistinu?, odvratila samvragolasto. Ne bi te tražili otac uništene kćeri ili posramljeni iprevareni muž? Ili neki Commendatore7 odlučan da se osveti? Byronme tada čudnovato pogledao pa, odjenuvši ogrtač, natrag sjeo za radnistol. Podrugljivo sam se naklonila njegovim leđima i uputila se natrag usalon, gdje sam se pridružila ostalima što sam neprimjetnije mogla.Dakako, ipak sam privukla uobičajeni Polidorijev pogled pun drskogprijezira. A onda, kad je otkucala ponoć, vrata salona otvorila su se uzškripavi tresak - na plavo- bijelom bljesku munje stajala je prilikaraširenih ruku, ogrnuta u crni plašt s kapuljačom koja joj je prekrivalalice. Izgledala je kao oživjelo čudovište iz gotičkog romana ili vampirkoji se, sav svjetlucav od ljepljive paklene rose, vratio iz truleži.Vidjelasam kako je Shelley prestravljeno skočio iz naslonjača, a prekoPolidorijeva lica kliznuo je ironični smiješak. I on je, kao i ja, znao da jeByron uživao izvoditi ovakve okrutne lakrdije - zar me nije, samo kojunoć prije, bockao insinuacijama da je otac kćeri vlastite sestre? Moji suživci mogli izdržati ovu posljednju psinu, ali bojala sam se za Shelleyjakoji je, nakon što je toliko dana proveo sputan u kavezu, bio u stanjunajveće napetosti. A na trenutak - najkraći mogući trenutak - zapitalasam se je li i Mary možda povjerovala u prikazu jer sam na bljeskumunje načas vidjela njezino lice i na njemu opazila ne samo stravu nego inešto što se gotovo moglo nazvati ekstazom.

No sve je to prošlo vrlo brzo. Byron je smaknuo kapuljaču inasmijao se, glasno objelodanivši da je ovo noć za priče o natprirodnompa, premda nemamo na raspolaganju nikakve čarolije, zasigurno smo iviše nego sposobni kod publike izazvati hladan znoj užasa samo svojimriječima - barem oni među nama čija djela mogu s pravom očekivativječnu slavu (ovo posljednje je, bez sumnje, bilo upravljeno Polidoriju).Stoga ćemo sada, u ponoć - zamahnuo je na kraju rukom prekrivenom

85

crnom tkaninom - naglas pročitati što smo napisali. Mary je odmah stalaprosvjedovati rekavši da nema ništa da podijeli; vidjela sam da ju jeliječnik brzo pogledao i nešto kratko zabilježio u svoj pakleni notes.Shelley se, s druge strane, oporavio od šoka. Štoviše, činilo se da je odsvih nas upravo on najželjniji početi prvi. Sam je zatvorio kapke, aposluga je upalila vatru i ugasila svjetiljke. Pitala sam se što Byron imaponuditi znajući koliko je malo snage tog dana posvetio peru, no pokazatće se da je imao prilično drukčije zamisli. U sobi se smračilo, a mi smoponovno zauzeli svoja mjesta oko vatre; plamen je bacao groteskneraspiesane sjene po zidovima sve nas redom pretvarajući od smrtnika učudovišta. Polidori je bio budan, ali i suzdržan - vječni promatrač, Maryje naoko smjerno sklopila ruke u krilu, a njezine je prave osjećajeotkrivala jedino samrtna bjelina oko usana. I Shelley, iznimno čudan -širom je otvorio oči kao da trpi bol, a disao je brzo i plitko. Takvog samga već vidjela jednog drugog stravičnog dana koji smo proživjelizajedno. Dana koji sam već spominjala i kojeg se užasavam spomenutiponovno.

Byron je zauzeo mjesto u središtu kruga, raširio je noge i podignuoruku polako pokazujući na svakog od nas, jednog po jednog. Svi su se smukom trudili izdržati njegov pogled, ali ja... Iz kojeg bi razloga menitrebalo biti nelagodno pred njim? A onda je počeo zvučno čitati. Nesvoje djelo, nego Christabel. Coleridgeovu Christabel. I premda sam jeuvijek mrzila, morala sam priznati da je to bio odličan izbor za tu noć.Jeziva priča o vještici- zmiji koja se utjelovljuje u izgubljenoj i nevinojdjevojci. Sjedili smo ondje šutke, nepomični dok se Byronov glasmiješao s lupanjem kiše po prozorima i tutnjavom gromova, bliskom idalekom, a u sobi je postupno postajalo sve hladnije i hladnije.Vatra seveć rasplamsala, ali činilo se kako je nemoćna pred hladnoćom koja jetada, u tom čudnom i silno napetom ozračju bila nalik ledenom dahusmrti. Byron je bez stanke čitao pjevajućim glasom, a kad se približiodijelu u kojem se vještica počinje svlačiti, vidjela sam kako je Shelleypostao bolno nemiran; jednu je ruku držao uz bok, a prsa su mu se snaporom dizala i spuštala u pokušajima da se smiri.

86

Pod lampom se dama sagnei polako se ogléda;

pa uzdahom jeku vagne,lako drhtureći, sprijeda

ispod grudi pas razmrsi:svilena joj halja s prsi

niz noge spuzne, pokažedojku njenu i pol boka –bezbojne, ružne, nakazne

U tom se trenutku jedan kapak otvori i tresne o zid, a Shelley ustanei zatetura s takvim bolnim vriskom da se moglo pomisliti kako mu netkočupa srce iz grudi. Ne, ne!, viknuo je i, ridajući i posrćući, otrčao izsobe. Mary smjesta ustane, ali Polidori je zaustavi i povjeri na briguByronu. Dohvati najbližu svijeću i krene za Shelleyjem. Mary je većgorko plakala u naručju Njegove Milosti, a ja sam, ne želeći bitigledatelj tamo gdje sam navikla igrati glavnu ulogu, izašla u predvorje.Isprva sam htjela tek udahnuti malo zraka i rastjerati otrovno ozračjesalona, no odmah sam čula tihe glasove i uvidjela da se Shelley skloniou blagovaonicu. Pokraj nje se nalazila mala ostava i, dok se svjetlostmunje ponovno obilno ulila kroz prozore, a grom raskolio zrak iznadkuće kao da kida planine same, otvorila sam vrata i kliznula u mrak.

I danas vjerujem kako nisu znali da sam ondje. Ni jedan mi to nijerekao, a sada su obojica već dugo mrtva - jednog je ubila voda, drugogvlastita ruka. U svakom slučaju, tada nisu ničime pokazali da su ištaprimijetili. Nijema i tiha, malko sam otvorila vrata između ostave iblagovaonice i ugledala Shelleyja kako leži na kauču na suprotnoj straniprostorije; lice i košulja bili su mu potpuno mokri. Bilo mi je odmahjasno da mu je Polidori vodom polio lice kako bi ga umirio. Držao jekomadić tkanine na Shelleyjevu nosu i tražio od njega da duboko diše. Utom sam se trenutku gotovo odala jer sam bila bijesna što daje eterčovjeku u takvom grozničavom, živčanom stanju. Zar nije znao kakve toposljedice može imati? Namjera mu je bila, nema sumnje, izazvati

87

letargiju,ali već sam svjedočila upotrebi etera i znala sam da možepotaknuti još snažnije uzbuđenje. Idućih nekoliko trenutaka na jedvitesam jade ostala stajati na mjestu, ali činilo se da kod Shelleyja nemanuspojava kojih sam se bojala. Umjesto toga, polako je klizio u neobičnomeđustanje; opušteno je ispružio tijelo, ali mu jezik nije mirovao - počeoje nadugačko brbljati, bizarno i besmisleno, miješajući polusjećanja sistinskim strahovima i dugo izgovarane laži probijale su se premasvjetlu. Prvi sam ga put čula da priznaje istinu o Harriet i cijeloj tojgroznoj aferi, ali već je u sljedećem trenutku nepovezano blebetao odemonu s njegovim liem i nepoznatom progonitelju koji je odbio potućise s njim, što se nije poklapalo ni s čime što sam znala - ni tada niposlije - o njegovu životu. A onda mi se krv počela lediti. Dahćući,počeo je opisivati kako je, dok je Byron čitao, gledao Mary i umjesto njevidio čudovišnu priliku žene golih grudi - na mjestu bradavica bile su očikoje su piljile u njega. Promucao je kako mu je ta užasavajuća vizijazagospodarila umom i, kad je Byron čitao o vještici, o njezinojunakaženoj ruci i grudima, u misli mu je došla slika djevojčice koju jepoznavao prije mnogo godina, čije ga lice još proganja na javi i nedopušta mu da se smiri.To je priča koju piše, šapnuo je tada širomotvorenih očiju, to je priča koja će u čitateljima probuditi užas i bolesnistrah od onog nevidljivoga što vreba na njih u njihovim dušama.

Uto sam čula da se vrata salona otvaraju i da me Byron doziva pasam kliznula van.

Nisam bila jedina koja je te noći loše spavala. Kad sam, na sivomsvjetlu zore, krenula u prizemlje, pronašla sam Mary samu.Trgnuia sekad me ugledala, kao da je krivac uhvaćen na djelu. Poslije je govorilada je tog jutra okupljenom društvu objelodanila da je smislila priču. Toje bila laž: nikad to nije izjavila, ni tada, ni bilo kojeg dana tog ljeta. Kadsam je tog jutra prenula, nije pisala za radnim stolom - bila je nakoljenima pred umirućom vatrom i bacala u plamen list za listom ispisanne njezinim, već Shelleyjevim rukopisom. Pritisnula sam je pa mi jepomalo razdraženo odgovorila da mu priča koju je započeo škodi - da gaje ponovno pronašla kako mjesečari i da joj se požalio kako su mu

88

osjetila dovedena u stanje takve neprirodne napetosti da vlati trave igrane drveća vidi mikroskopski detaljno. Njezina je dužnost, rekla jenaglasivši tu riječ, da spriječi da se to zlo dalje razvija i zato je na sebepreuzela da uništi Što je napisao i tako osigura da genij i dar trošiisključivo na vrijedne teme, a ne na nekakve fantazije prikladne samo zadječju sobu. Pogledala sam je pomalo prezrivo, u iskušenju da jezapitam tko prosuđuje koje su to »vrijedne teme«, on ili ona, ali sam sesuzdržala. No poslije sam u sebi propitkivala njezinu ustrajnu tvrdnju daje priča čista izmišljotina i da nema nikakve veze sa stvarnošću. Čulasam kako Shelley govori da je poticaj dobio iz sjećanja, ali možda jeznala, iz vlastitih saznanja o njegovu životu, da je ponovno podlegaoonom ulančavanju činjenica i mašte koje ga je mučilo otkad ga poznajemi koje ga je često ostavljalo u sumnji što je stvarnost, a što tlapnja.

»I čime će si sada ispunjavati vrijeme, rekla sam naglas, kad vidi dasi mu spalila priču?To nije tvoja briga«, odgovorila mi je Mary. Potomje žaračem potaknula pepeljaste duhove Shelleyjeve priče, promatralakako se plamen na trenutak uzdiže, a onda se okrenula na peti i otišla.

Ipak sam dobila odgovor na svoje pitanje. Prije nekog vremena svemi je postalo jasno. Priča zbog koje je postala slavna, zbog koje jepostala priznata gotovo poput muškarca za kojeg se udala, priča koja jezačeta - dopuštam - iz njezine zamisli, u tjednima i mjesecima koji suuslijedili postajala je sve više Shelleyjeva. Sama je priznala - jer kako semogla pretvarati - da joj je pomagao u pisanju, da su često šetali irazgovarali o priči dok je nastajala i da je unio mnoge promjene urukopis. Ali ja znam da joj je pomogao mnogo, mnogo više. Vidjela samje kako piše dok on diktira, vidjela sam Shelleyja kako ispravlja njezineprijepise i unosi izmjene i u Ženevi i poslije, kad smo se vratili uEnglesku. Zašto bi inače slao rukopis nakladnicima pod svojim imenom?Zašto samo ta knjiga nosi znamen genija, a sve što je Mary napisalaposlije nema ni iskre izvornosti? I zašto bi knjiga inače govorila - takobolno i užasavajuće - o onome koji sam sebe smatra odvratnim iprezrenim izopćenikom iz društva, o progonitelju koji postaje progonjen,zauvijek mučen gnusnim zločinom koji je, kako vjeruje, počinio?

89

PETO POGLAVLJE

Grobnica sjećanja

Charles odloži rukopis. Misli su mu plele. Nije bio siguran što ćeotkriti, ali zasigurno nije očekivao stričevo ime. Znao je da je Maddoxradio za Godwina, ali zašto bi čuvao stvari njegove kćeri i još zauzvratbio proglašen groznim? A usto mu je to prouzročilo takvu patnju. I što jes ubojstvom, ako ga je uopće bilo? Charles je došao ovamo - sMaddoxovim riječima u mislima - tražeći žrtvu, Harriet. I jest jepronašao, ali nije pronašao njezina ubojicu. Barem ne prema rukopisu.Da, Harriet se spominje, kao i laži koje su govorili Shelley i Mary, alinema užasavanja, prirodnog zgražanja, koje bi se mladoj ženi poputClaire sigurno omaklo kad bi znala da je »istina o cijeloj toj groznojaferi« to da je Shelley ubio vlastitu ženu. A ona nije bila bojažljiva,strahom sapeta djevojka. Užasi i groza u rukopisu prikazani su detaljno,ali sve to u cijelosti potječe od drugih događaja - od Shelleyjeva strahazbog neke mrtve uspomene ili davnoga sna i od njezina vlastita sjećanjana stravičan događaj koji je nekoć pretrpjela uz njega, događaja koji je,zauvijek takav kakav jest, zakopan u njezinu umu.

Ali ako pitanja o Harriet ostaju, Charles barem zna odgovor nazagonetku o Claire i kako je postala tako prisna sa Shelleyjima. Ta ježena polusestra Mary Shelley. Kad sad bolje promisli, Charles se sjećaokako se William Godwin nakon smrti Mary Wollstonecraft ponovnooženio. A ako je imao drugu ženu, sasvim je moguće da je imao ipastorčad. Ali zbog tog je odgovora Charles osjetio još veći prijezirprema lady Shelley i njezinu mužu. Jer premda Claire i Mary nisu sestre

90

u pravom smislu te riječi, iznimno je pakosna konstrukcija po kojoj nepostoji nikakva »veza« između njih. A ako postoji žena sposobna zatakvu uskogrudnost, lady Shelley je ta. Sada je i jasno zašto strahuje odClaire. Užasava je pomisao što bi sve Claire mogla otkriti ako odlučiobjelodaniti svoje zapise. Jer postoji još jedno otkriće, sadržano čak i utih nekoliko stranica - otkriće koje Charles nije mogao previdjeti i kojebi u javnosti, koja ništa ne sluti, odjeknulo snažno poput grmljavine. Akoje vjerovati onome što je upravo pročitao, Claire Clairmont je, osimMary Shelley, jedina živuća osoba koja zna istinu o autorstvuFrankensteina. Charlesu je bilo sasvim očito zašto su lady Shelley injezin muž željeli da ta istina ostane skrivena, kakvu god cijenu moraliplatiti i kakva bi god neoprostiva književna izdaja bila posljedica toga.

Charles se ispružio na krevetu razmišljajući o Claire - kako li jemlada bila kad su se ti događaji zbivali. Mlada i lijepa. Dovoljno lijepa,čini se, da bude priležnica takvog ljubavnika kao što je bio lord Byron.A možda i ne samo to. Charles se prisjeti svih onih aluzija o zasađenomsjemenu i još skrivenim tajnama te se zapita je li se toga ljeta začelo joššto osim čudovišnog književnog potomka. Je li Claire Clairmont rodiladijete lordu Byronu? To bi objasnilo njezinu čeznutljivu privrženost tuđojdjeci i tajanstvene naznake onog što joj se dogodilo u Italiji. A ako jeuistinu rodila dijete, gdje je ono sada? Je li na to mislila kad je rekla daje ondje pokopala sve što je voljela? Charles zatvori oči zamišljajućiozračje u toj kući pokraj jezera prije toliko godina: zamračenu sobu,grmljavinu, sugestivne sjene što titraju po zidovima. Zrak koji su udisalibio je do napetosti isprepleten požudom, inteligencijom i mogućnostima,ali i pun gorčine zbog izdaja koje će slijediti. Ljubav i nada; žudnja istrah. I Claire... i Claire.

Spavao je dva sata, a onda se prenuo iz sna; sivo jutarnje svjetloprobijalo se kroz tanke zastore, a dolje u kuhinji sluškinja je, čulo se,već počela s poslom. Tiho je opsovao - sada više nije mogao papireneopazice vratiti na mjesto pa ih je ugurao u Shelleyjevu knjigu, omotaoje krpom i sve skrio na dno svoje kutije s bojama. Potom se žurno umioledenom vodom iz lavora pa tiho kliznuo niza stube te se išuljao iz kuće.

91

Dugim koracima krenuo je natrag prema gradu. Zrak i gibanje malkosu mu razbistrili misli pa je počeo graditi novu teoriju prikladnijučinjenicama, je li moguće da je William Godwin unajmio njegova stricazbog slučaja koji se vodio na sudu lorda kancelara o skrbništvu nadHarrietinom djecom? Datumi se poklapaju, a Sir Percyjevo spominjanje»manjeg pravnog problema« možda je u sebi sadržavalo više istine nošto je Charles isprva smatrao, a njegova je pak želja da umanji značenjetog skandala bila vrlo razumljiva s obzirom na okolnosti. Charlesu nijebilo teško povjerovati da se Godwin obratio čovjeku poput Maddoxaako je tražio dokaze koji bi doveli do oduzimanja skrbništva Shelleyju ilidiskreditacije Westbrookovih. Možda je nategnuto, ali to bi mogloobjasniti i zašto je Maddox preuzeo da čuva Maryn pisaći stol; možda jevjerovao da bi u njemu moglo biti dokumenata koji bi bili korisni -točnije, koji ne bi bili korisni kad bi ih objelodanio. No ništa od toga,naravno, ne objašnjava tvrdnju o ubojstvu. Što je razlog da Charles sada,unatoč nagonskoj antipatiji prema svemu što je u vezi s njegovimklijentima, ima čvrstu namjeru raditi baš ono za što su ga Shelleyji platili- ili barem ostavljati takav dojam. Do daljnjeg, dok ne otkrije što želiznati. Premda to njega i Claire stavlja na suprotne strane. Premda je (štoćete sigurno primijetiti) strašno podbacio ne zadržavši prikladnuprofesionalnu distancu prema toj ženi, koju će možda morati nadmudriti,koja za njega više nije gospođica Clairmont, nego Claire unatoč tome štoje sasvim jasno vidio da joj ne može potpuno vjerovati. Možda čaknimalo.

Kad je skrenuo na Strand, već je počela padati kiša koja mu se uslabom tanašnom mlazu slijevala niz vrat i ledila ga. Ulica je bila pusta,samo su ulični prodavači užina vukli svoje pokretne tezge do svojihuobičajenih mjesta na pločniku, mršav pas čudnovato izbočenih rebaranjuškao je po odvodnim kanalima tražeći ostatke hrane. Charles nijeočekivao veću živost u kući svoga strica, ne u ovo doba dana, alipretpostavljao je da je vatra upaljena, a zastori razvučeni. No kad jeotvorio vrata, dočekala ga je hladna i zamračena unutrašnjost i znao je danešto nije kako treba. Stajao je u predvorju pitajući se što da najprije

92

učini, a onda je začuo zvukove koji su dopirali sa stuba u stražnjemdijelu kuće. Čudnovati, prigušeni, isprekidani zvukovi koje Charles nijemogao odmah prepoznati. Više znatiželjan nego uznemiren, spustio se ukuhinju, ali zvukovi, ma što to bilo, nisu dolazili odavde. Prostorija jebila prazna, a peć hladna. A onda je opet začuo zvuk i shvatio što jeposrijedi. U praonici kuhinjskog suda, iza napola zatvorenih vrata, netkoje povraćao u metalno vjedro, svaki put prigušujući zvuk dlanom.Charles se namršti. To će naučiti Billyja da ne provodi večeri ispijajućiloše pivo s mladim uličnim prodavačima namirnica. Možda će idući putbiti razumniji. Okrene se kako bi otišao i gotovo se sudari s Abelom,koji se tromo spustio niza stube gunđajući jer peć nije upaljena, doručaknije spremljen, a voda još ne ključa.

- Gospon Charles - vidjelo mu se da je zabrinut - nismo mislili daćete doći tako rano. Hoćete doručkovati?

Charles odmahne glavom. - Ne, Abele, ne sada. Kad gore donesešdoručak za strica, i ja ću nešto pojesti. Nadajmo se da će Molly uskorobiti bolje. Očito je da se na Billyja ujutro ne možemo osloniti.

Povisio je glas smatrajući da momku neće škoditi da čuje kako jenjegovo ponašanje neprimjereno. Abel ga čudno pogleda, ali Charles nijemario za to. Billyju treba čvršća ruka i, kad riješi slučaj i trajno se vratiu kuću, pobrinut će se za to. Spusti ruku na starčevo rame kao da želinaglasiti da njega ne krivi ni za što. Tek je tad opazio da je na stoluporuka naslovljena na njega. Rukopis je bio Samov. Charles je pročitapa se brzo popne do salona. Maddox je još spavao. Charles ga jepromatrao nekoliko trenutaka pa polako zatvorio vrata, spustio se uprizemlje i izašao van.

New Cut, Lambeth, glasila je Samova poruka. Charles je uskorootkrio da je tržni dan. Nije se prodavalo samo voće, povrće i cvijeće,kao na prilično starijoj i cjenjenijoj tržnici na sjeveru, u Covent Gardenu,bilo je tu kilometar tava i vrčeva, lonaca s ručkom i dugmadi za košulje,kolača i čajnih pogača, ukiseljenih morskih puževa i pudinga od šljiva,kotlića i limenki za čaj, cipela, plahti i pečatnog voska, kupusa ikonopaca te gotovo svih namirnica i predmeta koji bi mogli u svakom

93

trenutku zatrebati u viktorijanskom kućanstvu. Pravo trgovanje počinjaloje tek navečer, ali su prodavači već postavljali robu, a neke tezge čuvalisu budni momčići prepredenih lica, koji su dobili nekoliko penija dapaze na robu. Charlesovo je odredište bilo na drugom kraju, premaWaterloo Roadu, a ispostavilo se da je riječ o pročelju trgovine srešetkama na izlogu i vratima s kojih se ljuštila boja. No u ovom seprostoru očito već neko vrijeme nije trgovalo. Iznad ulaza bile suobješene šarene svjetiljke, a izlog je bio oblijepljen plakatima sprikazom vodviljskih atrakcija, slikama glavnih glumaca, pjevača iglazbenika, koji se katkad drže dramatično, katkad melankolično, akatkad i provokativno, već prema potrebi. Veliki sivi štakor njuškao jepo smeću nagomilanom pokraj ulaza.

Nekoliko trenutaka poslije stigao je Sam, malko sopćući; dug kaputpokrivao mu je odoru i džepove pune jabuka. Charles se osmjehnuo -neke se stvari nikad ne mijenjaju.

- Pa - reče kad se Sam približi. - O čemu je riječ? Nešto sipronašao?

- Pogledao sam one zapise, kako si rekao, i jest, ima nešto krajemosamsto šesnaeste Što bi te moglo zanimati. Al’ sve nešto ovamo-onamo, zakučasto, i teško mi je bilo shvatiti što se točno dogodilo pasam malo popričao s inspektorom Bucketom. On me i uputio na starkeljušto je tad radio u Bow Streetu i koji bi se toga mogao sjećati. E, usput,rekao mi je da te pozdravim. Inspektor.

Charles kimne.- Tko je taj čovjek? I što, zaboga, radimo ovdje?- On ovdje radi - odgovori Sam, naherivši glavu prema ulazu.- Kao vratar kabarea u New Cutu.Sam otvori vrata. Charles ga je slijedio duž dugačkog, uskog i

neosvijetljenog hodnika. Zrak je bio težak od mirisa znoja i ustajalogpiva.

Nakon dva skretanja, lijevog pa desnog, napokon su dospjeli upredvorje malog kazališta, koje je bio ugurano u skučeni prostor izmeđutemelja kuće i prvog kata. Stolci su u redovima bili smješteni na daske

94

položene na podne grede; daske su već bile uleknute pod težinom. Iznadnjihovih su se glava još vidjeli ostatci tapeta s cvjetnim uzorkom; nekoćje to zacijelo bila spavaća soba. Stara je žena polagano mela papiriće,boce, kosti i prazne pletenice duhana duž klupa pokraj prostora zaorkestar, a na pozornici je muškarac s malom šiljatom bradom, vjerojatnoTalijan, svirao klavir prateći dva muškarca odjevena u žene, koji supjevali i šepirili se na daskama urešeni šljokicama i perjem tejarkoplavim perikama. Charles je već bio u kabareti pa je trebao znatišto ga očekuje, ali čak je i on bio iznenađen otvorenom bestidnošću,kako u riječima tako i u kretnjama. U stražnjem dijelu kazališta nizmlađahnih uličnih prodavača zvižducima i klicanjem pozdravljalo jesvaku nepristojnost. Odjeljak za prodaju karata u ovo je doba dana bioprazan, ali Charles je uskoro naišao na prljavog, mrkog mladića te gaposlao po čovjeka kojega je tražio.

- Nemoj ga prosuđivati po ovom mjestu - upozorio ga je tiho Sam. -Bit će da nema drugog načina da zaradi kruh. Bucket je rekao da je usvojim danima bio odličan policajac. To nam svima dođe kao opomena,zar ne?

Charles pogleda prema suprotnoj strani kazališta i ugleda kako im se,između niza sjedala, približava muškarac. Odijelo mu je bilo drečavo,baš kao i mjesto na kojem je radio: jarkocrvena kravata, vezom ukrašenprsluk, plave hlače od lažnog baršuna. No koža mu je bila blijeda, azamućene oči obrubljene crvenim kolutima. Zasigurno je dvadesetgodina mladi od Maddoxa, ali jasno je da ovom starom policajcu životnije bio lak kao slavnom detektivu. Unatoč uspravnim leđima koja suodavala stari ponos, posrnuo je jednom- dvaput, a i ruke su mu,primijetio je Charles, podrhtavale.

- Zove se Finch - šapnu mu Sam. - U Bow Streetu je počeo raditiosamsto petnaeste. Najprije sitne posliće, koliko sam mogao razabrati.

Al’ Bucket se zaklinje da se čovjek u njega može pouzdati. Makarzna popiti, još nije prolupao.

Sam se zacrveni, svjestan svoje netaktičnosti, ali Charles je samoodmahnuo glavom.

95

- Ne brini se, Same, znam što si htio reći.- Dvije karte za večeras, mlada gospodo - kazao je muškarac

cvrkutavo prilazeći im malko se ljuljajući. - Dva penija za dobra mjesta,odmah u prvom redu. Večeras dajemo Krvavu nevjestu, a zbog velikogzanimanja publike, gospođica Meredith produljila je za tjedan dana svojangažman kod nas kako bi se opet pojavila u ulozi Emily. Ljupko jezivoubojstvo, a nakon toga slijedi uobičajeni dodatak, glazba i ples. Ovdjeimamo mnogo zgodnih dama koje se ne libe malčice pokazati noge vrlojmladoj gospodi poput vas.

- Nismo ovdje radi predstave - kazao je Charles pomalo hladno.Premda je bio udaljen metar od starca, mogao je osjetiti džin u njegovudahu. - Želim od vas saznati nešto o događaju iz osamsto šesnaeste kadste radili u Bow Streetu.

Muškarčevo lice postane suzdržano, a veselog namigivanja nestanekao da ga nije ni bilo. - Davno je to bilo - započne on oprezno, aliCharles ga preduhitri. Izvadi zlatnu funtu iz džepa i spusti je na pultodjeljka za karte.

Finch spusti pogled pa ga opet podigne prema Charlesu.- Tada sam bio mlad. Nisam siguran da vam mogu pomoći.- Dogodila se te zime - dometnuo je Sam. - Malo sam pogledao

zapise, radi se o slučaju što ga je vodio gospodin Maddox. Ondje jošpiše da je Sir Nathaniel bio zadovoljan što je sve obavljeno premapropisima i kako valja.

- Gospodin Charles Maddox? - upita Finch. - Na njega mislite?- Ovaj momak ovdje - kazao je Sam nagnuvši se naprijed i spustivši

glas - njegov je pranećak. Preuzeo je njegov posao, da tako kažem.- U tom slučaju, bit ću počašćen pružiti vam pomoć - ispružio je

Finch ruku i stao mirno. - Nikad nisam radio s vašim stricem, gospodine,ali mi je poznat njegov ugled.

Charles se naklonio i, trenutak oklijevajući, rukovao s muškarcem.- Sjećate li se slučaja koji je spomenuo Sam?Muškarac svom težinom sjedne na pult odjeljka pa ponovno podigne

pogled prema Charlesu. - Zasigurno je riječ o onoj djevojci, gospodine.

96

Mislim da na nju nisam pomislio sve do danas. Ali zasigurno je riječ onjoj.

- O kojoj djevojci govorite? - upita Charles. - Kako se zvala? Finchslegne ramenima. - To nikad nisam saznao. Pokopali su je podprezimenom Smith, ali ne znam je li joj bilo pravo. Vjerojatno nije, rekaobih. No sjećam se da je bila u ranim dvadesetima, a govorili su da je izdobre obitelji. Ja nikad nisam vidio tijelo. Slučaj je trebao pripasti nama- svi su momci tako tvrdili - ali šef nam je rekao da gospodin Maddoxima sve pod kontrolom i da je zatražio diskreciju. Tako nešto. Charles iSam se pogledaju.

- A kako je umrla - upita Charles tiho.- Utopila se, gospodine. Jednog zimskog jutra našli su joj tijelo na

površini Serpentinea.- Zar ne vidiš - uzbuđeno je Charles upitao Sama kad su se nakon

deset minuta ponovno našli na Waterloo Roadu. - To je morala bitiHarriet Shelley. Pravi datum, prava dob i utopila se, Same. Zar se nesjećaš što je zapisao Maddox: »...nije bilo udarca, nije primijenjen otrov,nikakvo oružje nije upotrijebljeno«? Od svih smrti koje su je moglesnaći samo se utapanje slaže s ubojstvom koje spominje Maddox.

- Oprosti, Chas - odvrati Sam odmahujući glavom. - Ne mogupovjerovati u to. Kako bi gospodin kao što je Shelley mogao ubiti svojuženu i izvući se? Teško moguće.

- Ma daj, Same! Znaš dobro kao i ja da se mogao pobrinuti da sveizgleda kao samoubojstvo.

Sam izvadi jabuku iz džepa i zagrize. Jabučni je sok prskao ponjegovu kaputu. - Ma je l’ ti stvarno misliš da bi tvom stricu topromaknulo? Od svih policajaca i detektiva u Londonu on bi prvi našaotragove. Njega ne bi nitko mogao zavarati.

Charles naškubi usta i skrene pogled.- A ne možeš biti ni siguran da je to stvarno bila ona. Onako, skroz

siguran.- A tko je onda to bio, k vragu? - odbrusi mu Charles. - Moj stric u

to vrijeme nije imao drugih slučajeva, ništa što bi objasnilo kako mu se u

97

rukama našao slučaj smrti mlade žene i zašto je učinio sve što je mogaoda zataška stvar.

Ali Sam opet odmahne glavom. - Nije bilo zataškavanja ako seradilo o samoubojstvu. To je samo bio način da stvar ne dode u novine,zato su joj, bit će, dali promijeniti ime. Jasno ti je zašto bi to netko tražiood njega. Već je i prije radio takve stvari za klijente.

Charles se složi. - Istina, Same. Ali jedna činjenica ostajeneobjašnjena. Zašto je, pobogu, u sve bio uključen Godwin? On injegova obitelj bili su zakleti neprijatelji Westbrookovima. Zašto bi iprstom maknuo da im pomogne ili trošio novac da zaštiti ženu koju jenjegova vlastita kći davno istisnula.

Ali na to pitanje Sam nije imao odgovor.

* * *

Vila Carlo činila se napuštenom dok se Charles kasnije togpopodneva uspinjao prilaznim stubama. Stavio je ključ u bravu i ušao ukuću. U dnevnoj sobi vatra je dogorijevala, žeravicu je gušio pepeo, anije bilo sluškinje da doda ugljena. Charles je ostao u hodniku pitajućise je li ovo idealna prilika da vrati na mjesto ono što je uzeo.Namjeravao je čekati da padne mrak, no tada će u kući biti i ostalistanari. Bilo bi opasno pa makar i spavali. Činilo se da je sada kad nemanikoga tko bi ga mogao opaziti, pravo vrijeme. Naposljetku je donioodluku te je čvrstim korakom krenuo na kat, uzeo papire pa se vratio uprizemlje i dugačkim koracima prišao stolcu za klavir. Uklonio jedraperiju i bučno okrenuo kovčeg kako bi mogao ugurati papire natrag.U tom je trenutku iza sebe začuo tih, jedva čujan zvuk. Okrenuo se iugledao - Claire.

- Što vi to radite?- Ja... ja... - zamuckivao je Charles. Lice mu se zažarilo.Ona krene prema njemu šušteći haljinom, a Charles osjeti njezin teški

miris.- Mogu li vas - sjedne nasuprot njemu mirno popravljajući skute

haljine - poštedjeti neugodnosti? Ne trudite se smisliti priču koja će,

98

znamo to dobro i vi i ja, biti laž od početka do kraja.On je pogleda u oči - te crne, sjajne oči - ali ne može razabrati što se

vidi u njima. Bijes? Sažaljenje? Možda čak, što bi bilo i najčudnije,zadovoljstvo? A onda spusti glavu i skrene pogled.

- Ako vi niste spremni govoriti, taj zadatak onda pripada meni -kazala je i, kad joj više nije mogao vidjeti lice, napokon razvukla usne uosmijeh koji je dosad svojski susprezala.

- Riječ je, dakako, samo o teoriji, ali mislim da sam vas prekinula upokušaju da vratite moje papire tamo gdje ste ih našli. Štoviše, mislimda ste napravili bilješke o onome što ste pročitali kako biste o tomotkriću mogli izvijestiti svog šefa. A možda bi - podigne obrvu - riječšefica bila prikladnija. Recite mi, koliko dugo vas plaća ona odvratnalady Shelley?

Charles nije očekivao da bi jedna žena mogla tako govoriti o drugojma koliko ona koja je to izgovorila bila atipična. Stoga njegova reakcijanije bila neočekivana.

- Oh, nema sumnje kako mislite da je moj izraz pretjeran. Ne bistetako mislili da ste zbog nje trpjeli koliko i ja svih ovih godina.

Vidjevši da se izraz njegova lica promijenio, dodala je: - No moždasu vam rekli da ja progonim njih.

Nasmije se. - Eto, morat ćete sami odlučiti kome vjerovati. Ali nije livaša prisutnost ovdje najsnažniji mogući dokaz protiv njih? Na kraju,nisam ja postavila doušnika iza posvećenih vrata Chester Squarea.

Charles je piljio u nju, što bi u drugim okolnostima bilo iznimnoneuljudno ponašanje jednog gospodina prema dami. No Charles još nijesreo damu poput Claire, a i on bi se teško mogao nazvati finimgospodinom. Ne sada kad je otkrila što je radio.

- Ali kako?Ona se ponovno nasmije.- Zar doista mislite da nisam znala zašto ste ovdje? Moj dragi

gospodine Mab? Još uvijek ste Mab? Odmah sam vas otkrila. Skrivaliste se na drugoj strani ulice više od sata, po kiši. Priznajem da vam jeprikrivanje bilo relativno uspješno, ali ljudi koji su proživjeli ono što

99

sam ja i čuvali tajne koje sam ja čuvala postanu oprezniji prema takvomupornom motrenju. Istina, načas me uhvatilo malodušje kad sam shvatilada je vaša ljupka »sestra« obična varalica, ali moja je sudbina bila takva- oni kojima sam darovala svoju naklonost pokazali bi da je nisu bilinimalo vrijedni, a to se zbivalo tako često da me to danas rijetko pogađa.

Glas joj je poprimio razdražljiv ton koji je Charles već bio čuo, alinije baš bio u situaciji da joj se suprotstavi.

- Osim toga - vrati joj se vedrina u glasu brzo kao što je i nestala -da sam ja zabadala nos u vaše stvari kao vi u moje, otkrila bih da jevaša slikarska mapa nespojiva zbrka radova koje su očito naslikalerazličite ruke, i to ne osobito vješte. Što god da ste, svakako niste slikar,gospodine Maddox.

Doista ga je držala u šaci. Charles razjapi usta, posve zbunjen - čak iako je bio tako glup da otkrije svoju igru, zasigurno ničime nije odaosvoje ime. Kako, zaboga?

Ona ga je promatrala tajanstveno se smiješeći, lagano nakrivljeneglave, namatajući oko prsta uvojak kose.

- Sličite mu, znate - reče tiho nakon nekoliko trenutaka. - Jako. Bioje vrlo zgodan muškarac.

- Tko? - upita gotovo šapćući.- Vaš imenjak. Prvi Charles Maddox. Zacijelo vaš djed, nije li?Charles odmahne glavom, smeten zapanjujućim preokretom.- Prastric. Nikad se nije ženio. Claire uzdahne.- Kakva šteta! Mili Bože, sigurno je prošlo više od trideset godina

otkako smo se prvi put sreli - kazala je pa zastala i naglo, ukočena lica,pogledala Charlesa. - Ali vi to, dakako, znate. Nema sumnje da sterazgovarali s njim i od njega čuli svaku pojedinost.

Spustila je glavu, ali Charles je prije toga opazio drhtaj straha unjezinim očima - nestao je tako brzo da ga je Charles jedva uspioprimijetiti, ali bio je dovoljan i tren. Nazovite to intuicijom ilidetektivskim instinktom, ali kad je otvorio usta da joj odgovori, iz njih jepotekla laž: Moj stric nije dovoljno priseban da bi govorio o prošlosti,gospođice Clairmont. Ali da, čitao sam njegove zapise i znam što se

100

dogodilo.I sada je bio siguran. Tijelo joj je odavalo nemir znakovima tako

neznatnima da su bili gotovo neprimjetni - sitna napetost njezinih prstiju,kratkotrajni drhtaj oko usta - no Charles je iznimno dobro čitao misliizrečene tijelom. Nešto se tih godina dogodilo, nešto čemu je Maddoxsvjedočio, a ona nije željela da se za to sazna. Nešto mnogo opasnije odobičnog skandala jer je ova žena provela život prezirući društvenekonvencije, ne mareći za posljedice. Što god bilo posrijedi, Maddox jepostao sudionik te tajne, a ona je sada smatrala da ju je otkrio i Charles.Ta mu je tajna dala moć nad njom. Ili bi mu je dala da je Charles znao očemu je riječ - da je znao što piše na onim odrezanim stranicama koje jetobože pročitao. No to će sada biti teško otkriti a da pritom ne otkrije dase pretvara i tako prepusti svoju prednost. Nekoliko su trenutaka šutjeli;ona je disala brzo i plitko, a on je jedino bio svjestan škripca u kojem senašao. Jer ovo nije bilo prvi put da Charlesova domišljatost radi protivnjega, a neće biti ni posljednji.

- I tako - napokon je progovorila gospođica Clairmont gledajući ga uoči - ja sam razotkrila vas samo kako bih i sama bila razotkrivena.Nisam posve iznenađena. Čini se da svom prastricu ne sličite samoizgledom.

Zastane pa doda: - Vi ste na potezu, gospodine Maddox.Zureći u nju, opazio je da ga te prekrasne oči izazivaju. To je bio

odveć izravan i otvoren pogled za viktorijansku damu i još jedan dokaz -ako je uopće bio potreban - koliko su joj malo značila pravila ponašanjai koliko ju je njezin životni put udaljio od suvremenika. I Charles je težionekonvencionalnom - volio je za sebe misliti da mu, kao i njoj, nije stalodo toga što drugi misle ili očekuju od njega. Upravo je stoga odlučio -premda će zbog toga postati dvostruki spletkar, prema njoj i premaShelleyjima - staviti ponudu na stol. A kad je jednom stavi na stol, zauzmak više neće biti mogućnosti.

- Predlažem da budemo od koristi jedno drugome, gospođiceClairmont. Želim saznati ono što mi stric u svom sadašnjemzdravstvenom stanju ne može otkriti, a vjerujem da biste vi mogli. A u

101

zamjenu...- U zamjenu?- U zamjenu ću se potruditi da vam pomognem u ovoj situaciji. Ona

ga načas promotri, a onda se osmjehne.- Ugovor s đavlom. A Belzebub nikad nije bio tako zavodljiv. U

redu, gospodine Maddox, slažem se. Ali uz jedan uvjet. Poput duha izŠeherezadine priče, dat ću vam što želite, ali samo triput. Imate pravo natri pitanja i svaki ću vam put odgovoriti. Ah tu je kraj. Mora postojatineka granica, čak i kad je posrijedi istina. Što kažete? Nije li to pošteno?

Charles je oklijevao nespokojno se pitajući nije li joj dao prednost i -posve nenamjerno - bolji dio pogodbe. Ali bilo je već kasno. Kimne.

- Pošteno je.- A vi ćete se zauzvrat zauzeti za moj cilj? Ponijeti se kao moj vitez?

On se hladno osmjehne.- U razumnoj mjeri, gospođice Clairmont. Mora postojati neka

granica, čak i kad je posrijedi viteštvo.Ona visoko podigne obrvu i dobaci: - Touché.Claire stane i zatrese zvonce pa sjedne na stolac, uz lagani drhtaj.

Jače privije uza se svoju iznošenu maramu. Charles ju je već vidio.Ustane i potakne vatru koliko je god mogao.

- Budući da imamo toliko toga za pretresanje, mislim da će namoboma koristiti malo okrepe.

Na vratima se pojavi sluškinja, a Claire je pošalje u kuhinju pokavu. Ponovno popravi skute haljine.

- Pa što me želite pitati?Potičući vatru, Charles je poticao i svoje misli. Tri pitanja, tri

odgovora. Tri mogućnosti, samo tri, da dobije podatke koje želi. Alikako da ih izvuče a da pritom ne oda pravi razmjer svog neznanja?

Sjedne na sofu sučelice njoj i iz džepa izvuče notes. Više se ne moženatrag.

- U zapisima koje sam pročitao spominjete mog prastrica.Ona se na trenutak zbunjeno zagleda u njega, ali onda joj se pogled

razbistri.

102

- Oh, mislite na onog užasnog Maddocksa?. To je potpuno drugičovjek. Osamsto sedamnaeste unajmili smo kuću od njega, u Marlowu, iostavili mu različite stvari na Čuvanje. Nakon što smo otišli u Italiju, tajgnusni čovuljak neke je stvari prodao, a za ostale nas je pokušaoucijeniti.

- Tako dakle - kazao je Charles pomislivši da je njegovanajizglednija teorija upravo pala u vodu.

- Znači, to je prezime samo čudnovata slučajnost? Claire uzdahne.- Slučajnost je još čudnija - Shelley je već i prije toga, dok je živio u

Walesu, u mjestu Tremadoc, susreo muškarca po imenu Maddocks.Takvo neobično ponavljanje imena događalo mu se tako često da je,mislim, iskreno vjerovao kako se to događa s nekim ciljem - da se utome krije neka viša svrha. Vjerovao je da će u tim ponavljanjimanekako uspjeti promijeniti prošlost. Ili, ako je ne promijeni, da će sebarem iskupiti za nju.

Charles se namršti.- Nisam siguran da vas shvaćam.- Teško je to objasniti, osobito onima koji ga nisu poznavali.Ona duboko udahne. - Kad mu je bilo sedamnaest godina, Shelley se

zaljubio u jednu od svojih sestrični. Po onome što se govorilo, bila je toprekrasna djevojka. Harriet Grove. Želio se njome oženiti, ali je njezinaobitelj to spriječila - navodno su otkrili neka njegova pisma njoj upućenai ocijenili ih uznemirujućima. Znam da je neko vrijeme bio očajnonesretan, a kad je upoznao Harriet Westbrook, jedan dio njega zacijelo jesmatrao kako je njezino ime znak da može spasiti svoju prvu ljubav - iliistjerati iz nje zle duhove. Vjerujem da se njome oženio nadajući seupravo tome, ali taj im je brak oboma donio samo veliku nesreću. Isto seponovilo i kad je upoznao Mary. Harriet je jednom ustvrdila da je imejedino čime je Mary privukla Shelleyja. Bila je to tako neobična tvrdnjada je nikad nisam zaboravila.

- Ali zasigurno je mislila na njezino prezime, da je Shelleyja privukloto što je bila kći Williama Godwina i Mary Wollstonecraft.

- Ne - odvrati Claire tako nepopustljivo da se Charles iznenadi. -

103

Nije bila riječ o tome. Barem ne isključivo o tome. Stvar je bila u imenuMary. Kad sam poslije, nakon mnogo godina, upitala Shelleyja za to, onse samo nasmijao i promijenio temu. Što ste, primjećujem, upravonapravili i vi, gospodine Maddox. Vaše drugo pitanje?

Charles je malo otezao, a onda upita:- Čitajući stričeve zapise, naišao sam na nešto što nisam očekivao

niti to mogu objasniti. Na tvrdnju o ubojstvu.Promatrao ju je, kao i ona njega, budno pazeći na svaki pokret, svaki

znak.- Gdje ste to pronašli? - upitala je napokon, posve bezizražajna lica.- Na kraju izvještaja o poslu koji je obavio za Williama Godwina.

Papir je oštećen i neke riječi nedostaju pa ne mogu biti siguran što jetočno mislio. Ali mora biti povezano s tim slučajem. Nema drugogobjašnjenja.

Njezino je lice bilo mirno, ledeno; otvorila je usta, ali neko vrijemene reče ništa.

- Mislim - progovorila je naposljetku - da mogu riješiti vašuzagonetku. Što je vaš stric točno napisao?

- Spominje se opravdana ljutnja i nepodnošljiva tuga, da nije biloudarca, da nije primijenjen otrov...

- Harriet - reče ona naglo. - Pisao je o Harriet.Charles se nagne naprijed na sofi osjećajući kako mu navire

uzbuđenje - imao je pravo, imao je pravo.- Želite li reći da je Harriet Shelley ubijena. Ali odmahnula je

glavom.- Ne, gospodine Maddox, nije ubijena. Počinila je samoubojstvo. U

to nema nikakve sumnje. Ta se sirota budalasta djevojka ubila, a Shelleyse nikad nije mogao riješiti uvjerenja da je on kriv za to. Ali on nije bioodgovoran, gospodine Maddox, ni u kakvom konkretnom ni kaznenomsmislu. Premda to nije spriječilo one podle Westbrookove da tvrdesuprotno. Osobito Harrietina sestra Eliza, koja je iznosila svakojakeodvratne optužbe te unatoč činjenici da je Shelley bio gotovo dvjestokilometara daleko kad je Harriet umrla te da je nije vidio mjesecima.

104

- A vi znate da je sve to točno - sami ste bili ondje.- Ne - odvrati ona hitro igrajući se resama marame, - Nisam bila

ondje. Neću okolišati, gospodine Maddox, a osim toga, vi nesumnjivoznate da sam tada bila trudna. Cijelu tu zimu ostala sam u Bathu jernisam željela da moja majka i Godwin saznaju za to.

- Kako onda možete biti sigurni?- Molim vas, gospodine Maddox - okomi se ona na njega. - Ne

mislite li da bi Westbrookovi, da je bilo i najmanje naznake da je riječbila o ubojstvu, odmah zahtijevali da se povede kazneni postupak? Ne,unatoč svim njihovim podmuklim insinuacijama, Čak su i oni moralipriznati da je Harriet ostavila oproštaj no pismo prema kojem si je samaoduzela život, svojim izborom. Uostalom, kako bi se Shelley okoristiotakvim zločinom? Nije imao potrebu riješiti se svoje žene. Pa učinio jeto mnogo godina prije.

Charles uzdahne. Dakle, to je tužna istina o »cijeloj toj groznojaferi«: Harriet Shelley stradala je sama, od očaja. Shelley ju je zaveo,oženio se, a onda odbacio. Ostavio ju je s dvoje djece, da proživi svojegodine oslanjajući se na milostinju svoje obitelji, da polovicu životaprovede kao ni djevojka, ni udana žena, ni udovica, ni supruga. Nikakvočudo što je njezin otac tako očajnički želio dobiti skrbništvo nadnjezinom djecom i nikakvo čudo što Sir Percy i njegova žena sada istotako očajnički žele da njezina sudbina ostane zaboravljena i nepoznata.

Claire ga pogleda. Bilo je nekakve oštrine u iznenadnom drhtajunjezinih usana. Optužbe koje je Shelley morao trpjeti možda su bileneosnovane, čak i zlonamjerne, ali ovdje je riječ o šokantnomsamoubojstvu djevojke koja se udala sa šesnaest, postala majka sasedamnaest i umrla s jedva navršenom dvadeset jednom godinom. Nojedini izraz na Claireinu licu bila je ljutnja i gorčina, je li, pitao seCharles, postala toliko zaokupljena tugom zbog vlastite prošlosti da jojnije ostalo suosjećanja ni za koga drugog, čak ni za one kojima je životpodijelio lošije karte nego njoj?

- Možda nisam bila u Londonu - nastavila je - ali znam da je ElizaWestbrook bila... vrlo energična žena i nisam nimalo iznenađena što je

105

pokušala uvjeriti vašeg strica da podrži njezine odvratne tvrdnje i tako ihučini vjerodostojnima. Nema sumnje da je u njemu vidjela vrlo korisnogsaveznika. Sigurna sam da je to objašnjenje koje tražite.

Charles se prisjeti ostalog dijela Maddoxova zapisa i morao jepriznati da je njezino tumačenje uistinu odgovaralo činjenicama, baremkoliko ih je on mogao razabrati. Gospođica Westbrook mogla se obratitinjegovu stricu, koji je potom za nju istražio okolnosti Harrietina utapanjate na kraju zaključio kako Shelley, unatoč svom prijezira vrijednomponašanju, nije kriv ni za kakav zločin. Uostalom, zar pri kraju odlomkaMaddox nije izričito priznao kako je bio u krivu?

Claire je u međuvremenu sklopila ruke u krilu.- Neću se pretvarati da mi je jasna logika vaših pitanja, gospodine

Maddox, ali preostalo vam je još samo jedno.Charles ju je promatrao. Nepomično je gledala u vatru prstima

motajući rese svoje marame. Da je igrač pokera (a nije), znala bi da jeono što ju se sprema upitati njegov džoker. Karta čiju će vrijednostsaznati tek na kraju igre.

- Što se dogodilo - započne polako - onog stravičnog dana o kojemste pisali? Dana koji vas je toliko zgrozio da ste se užasavali spominjatiga ponovno?

- Kao da ne znate! - zaustavi dah, a onda dlanom pritisne drhtaveusne.

- Mogu li vas podsjetiti, gospođice Clairmont - kazao je gledajućikako joj se obrazi žare - da ste obećali reći mi istinu. Da je naš dogovorutemeljen na tome. Ima nešto, toliko ste natuknuli, što je učinio Shelley,za što je znala njegova žena.

Ona ga naglo pogleda.- Nešto što ju je sve ove godine sprečavalo da napiše prikaz njegova

života. Zar ne?- Njegova ga je žena - šapne ona očiju svjetlucavih od suza - izdala.

Kad se samo sjetim što je sve Shelley doživio od nje.- Što ju je onda priječilo - što je učinio?- Ništa nije učinio - odbrusi mu ona gledajući ga prkosno, sva

106

rumena u licu. - Ništa, kažem vam. Nitko ga nije poznavao tako dobrokao ja i kunem vam se da nije postojao čovjek moralniji od njega, čovjekkoji bi tako suptilno razlikovao dobro od zla.

- Unatoč tome što ste sami napisali da ga je mučilo to što je vjerovaoda je počinio nekakav gnusni zločin? Da ga je proganjao bolesni strah odonog nevidljivog što vreba u njegovoj duši?

Ona podigne bradu. - Unatoč tome. Ne biste smjeli vjerovati svemušto pročitate, gospodine Maddox, čak ni zapisima svoga strica.

- Onda mi recite, gospođice Clairmont, recite mi u što da vjerujem.Recite mi što znate.

Jedva je disao željno iščekujući da nastavi, da kaže nešto više. Aliništa od toga. A kad je napokon ponovno progovorila, lice joj je biloblijedo.

- Imali ste tri pitanja, gospodine Maddox, i odgovorila sam vam. Akose pokojniku počast može odati jedino otkrivanjem mučnih stvari izprošlosti, onda ću to učiniti, ali na svoj način i kada ja to odlučim, asvakako ne na vašu zapovijed.

Brzo ustane i priđe prozoru. Držeći maramu oko sebe, zagleda se usivilo pospanog dana.

Charles se upita znači li to da ga je otpravila i je li ovo čudnovatosaslušanje završilo, no uto se začuje kucanje na vratima i ude sluškinja skavom. Spusti poslužavnik na stol pokraj vatre, a prije no što ode - morase napomenuti - znatiželjno iskosa pogleda gazdaricu. Claire se odmakneod prozora, a Charles se zapita vidi li to suze na njezinim obrazima.Šutke priđe stolu i primi se tanjurića i žličica, a kad Charlesu ponudišalicu kave, ruka joj je ponovno bila posve mirna. Nagnula se i pritomjoj je pramen kose ldiznuo preko ramena te lagano dodirnuo Charlesovobraz. Potom se vratila na svoj stolac, otpila gutljaj kave pa pažljivoodložila šalicu i zagladila svoju svilenu haljinu.

- Ispunila sam svoj dio pogodbe. Sada je red na vas. Charles sepolako uspravi u svom sjedištu.

- Što želite da učinim? Ona se lagano osmjehne.- Shelleyji su vam rekli, ne sumnjam, da je vaš jedini zadatak otkriti

107

kakve dokumente posjedujem, no bojim se da ćete uvidjeti kako se vašauloga špijuna vrlo brzo pretvara u ulogu kradljivca. Jer ta žena nećeprezati ni od čega kako bi zaštitila krhku obmanu koju je gradila svihovih godina. Zapravo, netko bi mogao pomisliti da je ona kći, a jadniPercy samo zet, tako revno ona tetoši svoju dragu madre.

Claire zastane, ali Charles je - ovaj put - bio dovoljno razborit i nijejoj dopustio da izvuče iz njega. Uostalom, njezine su riječi malkopreizvještačene, malko previše uvježbane. Zavali se u sofi strahujući dabi i takvim malim pokretom mogao odati smjer svojih misli.

- Bojim se da je jadni Percy uistinu jadna treća strana u tom braku -nastavi ona. - Ako se to može nazvati brakom. Koliko sam čula, nekatajanstvena bolest stalno pričinjava teškoće lady Shelley pa jedva imavremena, ili želje, obavljati bračne obveze. Zar je onda čudno da nijerodila nasljednika? Nije to neka velika šteta. Može ona gledati na svenas svisoka, kao da je rođena u hermelinu, ali iz pouzdanog sam izvorasaznala da brak njezinih roditelja ne bi izdržao pomnije ispitivanje.Zapravo, da uopće ne bi zaslužio izraz brak.

Charles se s nelagodom promeškolji. Ovo već nalikuje na objedemrzovoljne stare usidjelice, kao što je u početku pogrešno pretpostavio.Zacijelo je naslutila što misli jer joj se sljedećeg trenutka izraz licapotpuno promijenio. A to je već vidio mnogo puta i svaki bi put ostaozatečen.

- Molim vas da mi oprostite, gospodine Maddox - kazala je bezbrižnose nasmijavši. - Tolike godine koje sam provela živeći sama pretvorilesu me, bez ikakve sumnje, u ekscentričnu i kivnu usidjelicu.

On se zarumeni, kao da je krišom pročitala njegove misli.- Zasigurno ne.- Nema potrebe da mi laskate - prekine ga ona. - Sada više ne.

Uvijek sam bila prilično dobra mrziteljica, a sada imam dovoljnonamirnica da do kraja života hranim tu svoju sposobnost. Ne moguoprostiti toj ženi ono što mi je učinila, ali ono što je učinila Shelleyjuuistinu je neoprostivo. U ovih nekoliko tjedana koliko sam u Londonusaznala sam - neću vam dosađivati kako - da Jane Shelley ne samo da

108

uništava dokumente već tajnim dogovorom stvara krivotvorine, snamjerom da ukloni činjenice koje smatra »nezgodnima« i tako sepobrine da njezina verzija Shelleyjeva života bude jedina koja će ostatiza budućnost.

Charles, piljeći u nju, upita: - A Shelleyjeva udovica odobrava tekrivotvorine?

- Mary! - izgovori ona prezrivo. - Vlastita joj je slava jedino što joj jeuistinu važno, njezina besprijekorna i uzorna reputacija. Nezadovoljna ješto je posljednje mjesece Shelleyjeva života otrovala svojom hladnoćomi suzdržanošću pa se sada odriče i sjećanja na njega. Odgojili su je,gospodine Maddox, da vjeruje kako je miljenica cijeloga društva, »tajljupki lik što motre sve ga zjene«,8 i otkad je znam, gorljivo je nastojalazadržati taj položaj ma koliko to koštalo ljude oko nje. Ma koliko tokoštalo Shelleyja. Ma koliko to koštalo mene. Mary je razarala svakumoju radost. Sve pogreške u mom životu - najstrašnije pogreške - nastalesu zbog nje.

Govorila je o mržnji, a za ono što je Charles vidio na njezinu licu inije bilo druge riječi. Mržnja je to koja je čvrsto pustila korijenje unjezinu srcu i čini se da joj nanosi gotovo fizičku bol. Charles seprisjetio njezinih zapisa o onom ljetu u Ženevi i napetosti izmeđupolusestara, vidljive čak i ispod maske uglađenosti, premda njezin uzroknikad nije otvoreno iznesen. Je li ta nesnošljivost između njih dvije bilaprisutna uvijek, čak i za dugih i samotnih godina koje su provele živećidaleko jedna od druge?

- Jedno sam naučila - kazala je tiho, kao da odgovara na njegovopitanje - i to na teži način: ljubav i mržnja mogu postojati jedna uz drugu.Štoviše, s vremenom mogu postati gotovo nerazlučive. U stanju smovezati se za nekoga odveć duboko i žestoko da bismo bili nježni, noprekid takve veze rasparat će nam srce više no ljubav kako je običnoshvaćamo.

To je istina koju je i Charles naučio. Zapravo, ljubav mu je uvijekbila samo bol. Gubitak sestre, odsutnost majke, hladnoća distanciranogoca, užasno propadanje prastrica koji mu je postao zamjena za oca. Sve

109

veze koje mu je podario život pretrpjele su takav neuspjeh da nije bilonikakvo čudo što se opirao svojevoljno povećati njihov broj.

Nastupila je tišina.- I dalje ne znam - reče Charles naposljetku - kako vam mogu

pomoći. Što moram učiniti?Ona podigne glavu. - Morate im reći istinu, onaj njezin dio koji ja

odredim. Otiđite na Chester Square i recite Sir Percyju i njegovojprostačkoj ženici da sam razotkrila njihovu prijevaru, njihovu sramnuspletku. Recite im da ih prezirem iz dubine duše, ali da sam bolesna,umorna i da želim mir koji mi život još može pružiti. Stoga sam spremnarazmotriti prodaju svojih dokumenata. Svih. Pod pretpostavkom da sepregovori vode isključivo preko vas.

Pogleda ga, no on odmahne glavom i reče isto ono što je već biorekao u salonu lady Shelley, samo iz prilično drukčijih razloga:

- Ali ja nemam iskustva u takvim stvarima. Potreban vam jeodvjetnik jer je posrijedi mnogo novca.

- Nije riječ o novcu. Ne želim njihov novac. Hoću da pomisle kakosam toliko potištena zbog prošlosti da više ne želim da me išta veže snjom. Iz gorkog iskustva znam da meni neće povjerovati, ali ako im vi tokažete, povjerovat će. A kad otkriju istinu, bit će prekasno.

Charles se namršti: - Prekasno?Ona mu se osmjehne, prepredeno i znakovito.- Dosad ste zasigurno već shvatili. Nemam namjeru prodati im ni

jedan papir, ni jedan redak. Sve što od vas želim jest da mi pribavitevrijeme, vrijeme koje mi je potrebno da završim svoju knjigu i da punaistina o našim životima napokon bude objelodanjena. Vrijeme koje mi jepotrebno da se pobrinem da objavljivanje knjige ni na koji način nećemoći biti spriječeno.

- Namjeravate objaviti ono što ste napisali? Je li to pametno? Nećeteli se tako izložiti...

- ... skandalu i sramoti? - dovrši ona živahno. - Izdržala sam mnogogore oluje. Skrivam se već trideset godina, klonila sam se svjetla kaoneko odvratno stvorenje iz podzemlja, a cijenu sam platila kad sam

110

vidjela da su se te dvije žene proglasile jedinim čuvaricama istine oShelleyjevu životu. Ali sada me onaj podlac Medwin spomenuo u svojimmemoarima i strgnuo zaštitnički veo koji sam obavila oko svog imena.Nemam više što izgubiti. Ne želim da moje sjećanje bude prepuštenozaboravu u kojem sam provela svoj život. Koračala sam njime bezvodiča i bez partnera i prije nego što odem želim napisati priču koju seprije nisam usuđivala ispričati.

Zaplakala je, no Charles se uspio oduprijeti porivu da ustane i utješije. Govorio je u sebi da ne smije popustiti i nije mu bilo jasno kako seipak našao na koljenima pred njom grleći je dok su mu tijelo potresalinjezini drhtavi jecaji. Njezin je miris bio tako jak da bi ga mogao posvesvladati, a kad je okrenuo glavu, na usnama je osjetio svu mekoćunjezine kose. Zacijelo je bila dovoljna stara - sigurno jest - da mu budemajka, ali činilo se da mu to nije smetalo i osjećao je da mu tijeloodgovara na pobudu, da se komeša. Ustao je, a obrazi su mu biligrimizni. U njezinim je očima najprije opazio zbunjenost, a ondaspoznaju.

- Oprostite mi - rekla je gledajući u pod; no ovoga puta u njezinuglasu nije bilo živahnosti, već samo žaljenja. - Oprostite mi.

- Nemate se zašto ispričavati - odvrati on hrapavim glasom. Nešto sepromijenilo između njih. Krhkost njihova odnosa postala je nedvojbena.

Charles je osjećao njezin teški miris na svojoj koži dok ga jepromatrala. Odvratio je pogled. Lice mu je bilo smeteno. Claire ustane ipriđe stolcu za klavir. Iz džepa haljine izvadi ključić, pomakne brokat ustranu i otvori kovčeg. Na škripu poklopca Charles podigne pogled iostane zapanjen onim što je vidio. Pretpostavljao je da je prikupila dostamaterijala, ali ipak se silno začudio količini papira u kovčegu. Bilo je tuuredno uvezanih smotaka povezanih izblijedjelim vrpcama, ali i nemarnoubačenih papira. Naoko je to bila prava zbrka, ali papiri su zacijelo biliposloženi nekim redom jer je Claire za samo nekoliko trenutaka pronašlašto je tražila.

- Znam da ono što sam vam ispričala budi nepovjerenje u vama -okrenula se prema njemu s papirom u ruci. - Tražim mnogo od vas, a sve

111

samo na temelju moje riječi. Pa se pitate, čak i sada, možete li mivjerovati.

Zausti da joj odgovori, no ona ga zaustavi:- To nije bio test, gospodine Maddox, samo zapažanje. Nisam imala

namjeru pokazati vam ovo, nisam imala namjeru pokazati vam bilo štonakon što ste odlučili ukrasti ono što niste mogli dobiti na pošten način.Ali predomislila sam se.

Spusti pogled na pismo koje je držala čvrsto ga stišćući, kao da je urukama držala prošlost.

- Shelley mi je ovo napisao tri mjeseca prije svoje smrti. Tada nisamznala kakav će me jad uskoro snaći. Niti da mi nakon njegove smrti nećepreostati ništa drugo nego umiranje.

- Ali... ali imali ste svoje dijete, zar ne? - upita Charles.Ona polako podigne pogled prema njemu. Lice joj je izgledalo

oronulo, a oči se napunile neutješnom tugom.- Zar ne znate? No, da, kako biste i mogli znati? Kad je ovo pismo

stiglo do mene, moje milo već je bilo mrtvo.

112

ŠESTO POGLAVLJE

Sjećanje

La Signora Clairmontpresso al Professore Bojti

Piazza dei PittiFirenze

Pisa, ponedjeljak, 3. travnja 1822.

Moja najdraža i prekrasna djevojko,

Dišem ti ovo pismo uživajući u večeri lijepoj i vedroj poput tvogbjeloputog lica, ljubavi moja. Sjećaš li se da sam ti prošlog ljeta pisao opogledu iz ove iste sobe - o zalasku sunca, usnulim lastavicama išišmišima koji lete ljubičastim sumrakom? Oh, da se to vrijeme moževratiti, makar i na tren, jer danas je svom silinom bjesnjela oluja. Nosada su kiša i vjetar stali, prolazno je zatišje, pa sam uzeo pero i okružiose čarobnim krugom misli posvećenih tebi.Ti i ja smo tako dugo živjeliuzbudljivo, ali nijemo - životom koji se izvana doima hladnim, a unutraje gorjela vatra - da ćeš se sigurno začuditi, usudim se reći, ovakvompočetku. S mnogo smo se opreza laćali naših pera, upotrebljavali tolikeskrivene lukavštine, da me sada, dok ti pišem ovako otvoreno, bezvrdanja, obuzima nekakvo divlje veselje. Korit ćeš me zbog lakoumnosti- jer uvijek sam ti savjetovao da krotiš svoje srce i obuzdavao porivetvoje strastvene prirode. Ali tako je kako je. Nakon onoga što se danas

113

zbilo, moram riječima olakšati dušu.Bok me silno boli, a moj iscrpljeni um potresa zatvor u kojem se

nalazi. Više od dva dana jedva da mogu gledati, oči i apetit još uvijek sumi slabi. Ali ne i moja odlučnost. Ovog jutra riješio sam da više nećučekati i da ću joj odmah reći za svoju odluku i obećanje. Više od šesttjedana nismo dijelili sobu; ona nikad nije bila sklona, kao što znaš,ranom ustajanju, ali sam ipak bio iznenađen kad sam je pronašao ukrevetu, a već je bilo podne. No bilo mi je potrebno da je promotrimsamo nekoliko trenutaka i da sve shvatim.Vidio sam je u sličnom stanjupreviše puta da ne bih znao što znači bljedilo njezina lica i nemarnoraspuštena kosa. Opazila me, uspravila se u krevetu, nazvala meživotinjom, krvolokom i još kojekakvim gadnim imenima zato što je opetprisiljavam da trpi neizrecivu bol rađanja samo kako bi joj dijeteponovno umrlo na rukama. Ne može mi oprostiti tri mrtva djeteta, reklaje u divljem bijesu - ne može biti prirodnog, sretnog završetka te novetrudnoće i proklinjat će taj dan dokle god bude živa. Potom je okrenulalice prema zidu rekavši da smo osam godina proveli zajedno te da bimožda imala priliku biti sretna tek kad bi se bez traga izbrisalo i uništilosve što se za to vrijeme zbilo.

Prišao sam krevetu i kleknuo pokraj nje rekavši da joj nikad nisamhtio nanijeti bol, da bih učinio sve što je u mojoj moći da joj olakšammuku te da ću se, ako želi, pozabaviti svojom starom zamisli oekspediciji na Istok, gdje bih mogao ući u posve novu sferu života.Rekao sam joj da ne znam koliko je to izvedivo s obzirom na stanjemojih financija, ali da bih opet mogao popričati s Medwinom, vidjetikoliko mi može posuditi i što se u pogledu svega toga može učiniti. Nojedva da sam završio rečenicu kad se okrenula prema meni i takonasmijala da mi je i duša prozebla. »Misliš i nju povesti sa sobom?«viknula je. »Misliš me ostaviti ovdje, trudnu s tvojim djetetom, kao štosi jednom ostavio onu glupačicu Harriet? Nadaš se da ću se ja ubiti kaoi ona i da ćeš ponovno biti odriješen od žene koja ti je dosadila? Nećeš«,rekla je, lica izobličenog od gnušanja. »Nećeš me se tako lako riješiti. Tii ja vezani smo zauvijek. Znaš to i znaš zašto je tome tako - to je veza

114

koju nikad nećeš moći presjeći.«Naravno da sam to znao - naravno da i ti to znaš. Bila si s nama kad

se moj William razbolio, kad su mi umrle kćeri - sjećaš se kako jebjesnjela na mene govoreći da je patnja koju sam joj prouzročiopokvarila njezino mlijeko i otrovalo dojenčad dok ih je dojila. Ali sve toznaš. Bile su ti jasne, čak i prije no meni, kobne posljedice togpogibeljnog stanja uma koje ju je ponovno posve obuzelo, te crnemelankolije koju smatra najužasnijim naasljeđem svoje majke i koju nijedan liječnik nije uspio ublažiti. Nisam li te preklinjao da odgodišposjet svom vlastitom voljenom djetetu jer nisam želio da je ostavišsamu, u strahu da je očaj ne bi nagnao na zlosretan kraj? Sada kadapišem ove riječi, ponovno se prisjećam tog dana, onog strašnogprosinačkog dana u Skinner Streetu kad sam saznao za Harrietinu smrt.Stale su me proganjati uspomene na nju, a duhovi tih starih sjećanja kaoda su mi upućivali prijekore na koje nisam imao odgovor. Mary je višeod svih znala za te osjećaje - znala je za te užasne asocijacije - a jecanjena tu sobu zauvijek je zasjenjeno slikom koja mi stalno dolazi u misli.Njezino lice dok sjedi u naslonjaču u kutu i, kao i uvijek, šutke slušadok ja Godwinu neprestance iznova govorim o svom protivljenju braku,iz filozofskih razloga, i želji da odgodom ženidbe za godinu dana pružimuspomeni na Harriet onoliko poštovanja koliko sam još mogao. A ondaje ustala i prišla mi poput mišice - uvijek bi to lukavo izvodila - ali očisu joj isijavale zvjersku surovost. »Naravno da si slobodan učiniti štoželiš«, rekla je - jednu ruku je položila na moje rame, a drugu na svojtrbuh - »a ja sam slobodna učiniti što ja želim i kažem ti, ako se neoženiš mnome, više neću živjeti, ubit ću sebe, i svoje dijete zajedno sasobom.«

Pogled koji sam vidio tada, vidim i sada. Baš kao što sam ga vidio ikad je Clara umrla, a ona je svu krivnju svalila na moja pleća. Dan zadanom, u histeričnim napadajima, otrovnim osvetničkim riječimagovorila mi je kako mi nikada neće oprostiti što sam se više brinuo zatebe i tvoje dijete nego za nju i naše. Dužan sam, govorila je, ispravitiužasnu nepravdu koju sam joj učinio, dužan sam zamijeniti dijete koje je

115

izgubila. Što god da je ona hulja od sluge o tome izjavljivala - kakve godda su laži ispričane i što god da je Byron povjerovao - to je jedini iistinski razlog zbog kojeg smo u Napulju posvojili Elenu. Pronašao samto slatko dijete i donio ga kući jer me Mary preklinjala da to učinim.Bila je tako sićušno dijete, moja Elena, blistavih zelenih očiju i kovrčavezlatne kose. Kako bi ijedna žena mogla pogledati to dijete, držati ga urukama a ne osjetiti majčinsku ljubav? Kako je mogla biti gluha za njezinplač, slijepa za njezine potrebe, kako joj je mogla uskratiti hranu? Nodjelo je već bilo učinjeno i na svim papirima bila su naša imena. A kadje Mary počela uporno tražiti da smjesta napustimo grad, nisam vidiodrugog rješenja nego da dijete ostavim ondje. Od svega što se zbilo, odsvega za čim žalim i što bih htio promijeniti, samo si to ne mogu nikakooprostiti. A kad je stiglo pismo iz sirotišta kojim su me obavijestili da jeElena umrla, imao sam osjećaj da se razaranje koje me pustoši pretvorilou zrak koji me obavija i okužuje što god dotaknem. Nikad nisam mogaootvoreno govoriti o svom postupku i slijedom toga svi su me proklelikao lašca i nečovjeka. Mary je uvijek ustrajno tvrdila da je našasluškinja raširila glasinu - da je to sve Elisino djelo - a ja ne mogudokazati suprotno. No ostaje mi sumnja da je, na neki način, ona bilaizvor. Kako bi inače Hoppnerovi čuli za to? Zašto bi ikad pomislili da jeElena tvoje dijete, tvoje i moje? Zašto bi inače tvrdili da sam ti davaoagresivne ljekarije koje su trebale uzrokovati pobačaj i da sam to sirotodijete donio kući samo zato što te ogavne metode nisu dale rezultata? Odsvih gnusnih optužbi, ta je najgora. Ti znaš bolje od bilo koga da nikadne bih mogao počiniti takav neopisiv zločin, ubiti živo biće, a još manjenevino djetešce. I da nikad, oh, nikad, ne bih mogao naškoditi tvomdjetetu. Svom djetetu.

Predugo sam se držao lažne nade da bismo se Mary i ja mogliponovno razumjeti. Da bismo se mogli zajednički otkupiti za onemračne, užasne smrti i riješiti se kletve prema kojoj ponavljamo prošlost.Mislio sam da će kći Williama Godwina i MaryWollstonecraftzapljeskati mojoj ambiciji da iskujem novu vezu, utemeljenu na načelimakoja su iznijeli upravo njezini roditelji. Mary je uvijek govorila da

116

priznaje ta načela - pobjegla je sa mnom obećavajući da ih priznaje. Dasam barem znao prije no što smo iz Londona prvi put otišli u Francuskukako će se, unatoč svim svečanim obećanjima, pretvoriti u mojuljubomornu, za me prikovanu protivnicu.

Da me barem njezino podrijetlo i ime nisu zaslijepili i skrili mi onošto se skriva u njezinu srcu. Ali njezino je prokletstvo, kao i moje, što jeosoba koja posjeduje takve izvanredne potencijale toliko nesposobnaiskoristiti ih za obiteljski život.

Ali istinu zboreći, krivnja je moja - samo moja. Kad smo se upoznali.vidio sam samo njezin uzvišeni duh, njezine neobuzdane i plemeniteosjećaje. Vidio sam samo sjajnu kći sjajnih roditelja, samo strast unjezinim pokretima i pogledima. Čak sam bio ponosan na količinu gnjevai mržnje koju je mogla pokazati vidjevši u tome, tada, najlaskaviji dokaznjezine silne ljubavi. Bilo je opojno biti tako voljen nakon krotkih,pokornih zagrljaja moje sirote male Harriet, bilo je očaravajuće imatidjevojku koja je s divljenjem slušala svaku moju riječ i koja mi sezaneseno bacala u zagrljaj.

Sjećam se trenutka kad mi je objelodanila da je moja - krv mi jeuzavrela, ali taj žar nije ni izbliza bio ravan vatri koja je gorjela u njoj.Sjećam se kako me protiv svakog razloga, posve nepromišljeno, povuklana tratinu koja je prekrivala grob njezine majke - vruć dan, miris ljetnetrave, otkucaji njezina srca i njezine usne čvrsto pritisnute uz moje. A nistotinu metara dalje, na suncu i u sjeni one stare vrbe, odmarala si se ti,moja predraga Claire. I u svoj toj strasti čuo sam tvoj glas. Pjevala si.

dok pišem niz vruć mi obraz suza tečepatit srce može, zaboravit neće!

A poslije - nakon što smo prešli Rubikon i više nije bilo povratkanisam mogao podnijeti ono što si mi tako silno nastojala reći. Tvoja suupozorenja bila samo laži, opake izmišljotine proizišle iz mračne iosvetoljubive zavisti, kako je to ona uporno tvrdila. Jest, priznala je dasu je mučili »djevojački problemi«, ali sve je to pripisala kivnosti svoje

117

pomajke i očevu nemaru. »Koji bi to otac,« rekla je, »poslao tako mladudjevojku od kuće na tako dugo vremena?« Zasigurno samo onaj koji podutjecajem mrzovoljne druge žene zanemaruje ljupkije i nadarenije dijetesvoje prve žene. Tada mi nije rekla da bi uvijek ona započinjala onežestoke svađe koje bi poremetile mir u cijeloj kući. Tada mi nije reklada onaj liječnik nije došao pogledati osip na njezinoj ruci, već zato što suse tvoja majka i Godwin bojali mnogo užasnijeg zla. Ne, tvoje riječi,jedino tvoje riječi, mogu biti obrazloženje svemu tome.

Kakvim smo samo drukčijim putem mogli poći ti i ja da sam tebevidio onog dana kad su me prvi put pozvali u Skinner Street, kad mi jeGodwin rekao da ni njegova kći ni pokćerka nisu kod kuće, ali da će si udogledno vrijeme dopustiti »to znatno zadovoljstvo« i upoznati me sasvim djevojkama u obitelji. Tužno ćeš se osmjehnuti i odmahivatiglavom na moju mimikriju, ali brzopleto obećanje da ću mu olakšatiživot u starosti ne prestaje me proganjati od dana kad sam ga dao.Založio sam vlastitu budućnost, budućnost mog dječaka, a još ne moguutažiti njegove nezasitne prohtjeve, još u pismima od mene traži novac -još, još novca.

Ti si me, moja predraga djevojko, uvijek razumjela - stavljala simelem na moju klonulu ostarjelu dušu, njegovala si me kad god sam biobolestan i ohrabrivala svaki moj rad. Zašto bih inače - čak i u snažnimnaletima grozničave strasti - želio da pođeš s nama kad smo bježali uFrancusku? Kad sam to iznio Mary, isprva se činilo kako se slaže smojim prijedlogom, no nakon nekoliko trenutaka objelodanila je, sleđenalica, koje sam tada nesrećom upoznao, da ćeš nam koristiti kaoprevoditeljica i da će ti to i reći. Kazat ćeš da sam bio naivan, da samodmah trebao uvidjeti što se krije iza tih riječi, ali vjerovao sam joj kadje govorila o slobodnoj ljubavi i da je naša međusobna strast nevina,daleko iznad dosadne isključivosti suvremenog ćudoređa. No već nakondana putovanja otvorile su mi se oči - shvatio sam da te njezinoshvaćanje naše veze osuđuje na zanemarivanje baš kao i najuskogrudnijii najokrutniji ugovor o braku. I unatoč svoj ljubavi koju mi je izjavljivalau lice, dok sam je držao u rukama, već tada joj je srce zaposjela zloba.

118

Nisam to želio vidjeti - možda nikad ne bih saznao za to da je nisipronašla kako, s perom u ruci, radi na onoj priči. Na priči o tebi, kojoj jedala naslov Mržnja. Na priči koju sam bacio u vatru čim smo se vratilinatrag u Englesku.

Posljednjih mjeseci postali smo jedno drugom stalna muka. Ne prezamučiti me kao što muči i sebe, kao da smo uistinu postali jedno tijelo,prokletstvom spojeno u vječni savez živućeg i onog koji želi umrijeti.Posramljuje me pred našim prijateljima svojim ponašanjem, zlovoljom,oštrim i zajedljivim jezikom. Vidio sam kako joj se lice iskrivi i pozeleniod ljubomore kad god te netko spomene, čuo sam što govori o tebi kadmisli da me nema u blizini. Ostavi je, reći ćeš, ostavi je i dođi k meni.No za što me sve može optužiti u silini svoje osvete ako je napustim kaojadnu Harriet? A kad se sad sjetim tog sirotog djeteta, koje me voljelo inije mi učinilo ništa nažao, kad se sjetim na kakve sam riječi bionagovoren, svih pisama koja sam bio prisiljen napisati nakon što sam jenapustio, svih riječi koje su mi bile diktirane i kojima sam je optuživaoza podlu i nisku sebičnost u trenutcima kad je bila tako blizu porođaja,kad se sad svega toga sjetim, osjećam kako mi se ledi krv u žilama. Spunim je pravom Harriet mogla jadikovati da sam se pretvorio uvampira, da se prema njoj ponašam poput zvijeri.

Užasno žaljenje okužilo je cijeli moj život poput prikaze iz košmarakoja se vratila da zatamni vedro jutro. Misli iz prošlosti progone mepoput varave slike mene sama - poput gnusnog demona koji utjelovljujesve što je okrutno, izopačeno i odvratno u najdubljoj tami moje duše.Katkad se pitam nisam li, na koncu, upravo ja progonitelj i bježim li odneke odvratne izrasline svoga uma.Ti mi govoriš da su to samo noćnemore - da me nitko ne progoni, da me nitko potajice ne prati - ali kažemti: spazio sam ga, čak i ovdje. Spazio sam ga čak i u Italiji, uvijek prirubu mog vidokruga, nikad posve otkrivenog, nikad dokrajazamijećenog. Osjećam se kao da u zrcalu zatječem odraz svog lica, očijumutnih kao da su ispod vode. Oči su to čovjeka koji je već mrtav.

Oprosti mi, ljubavi moja, na tako dugom i konfuznom pismu. Nikadnisam pisao na takav način i nikad više neću. Ali sada, na nekoliko

119

trenutaka, mogu si olakšati dušu otvarajući je tebi. Još bi mi mnogolakše bilo da te vidim - da stavim glavu na tvoje meke grudi i osjetimnježne otkucaje tvog srca. Znam da imaš i svojih muka - da si zabrinutaza svoju dragu Allegru i ne vjeruješ da će se Byron brinuti o njoj, što jekao otac dužan. Ali bojim se da nemaš drugog izbora nego da se nadaškako će se Byron s vremenom promijeniti. Tko zna što se sve možedogoditi u kratkom roku od nekoliko mjeseci? A što god se riječimabude dalo učiniti, ja ću pokušati. Napravio bih sve samo da umanjimtvoju patnju. Ne mogu podnijeti pomisao na tvoje samotne suze, plačkoji nitko ne čuje - pretrpio bih svaku bol kad bih ti tako mogaopriskrbiti i trenutak olakšanja. Znam da se ona u tome ne slaže sa mnom- smatra da nije moja briga upletanje u tuđe stvari, da nas se ništa odtoga ne tiče. Ali barem u jednom ima pravo: ne smiješ uzeti dijete.Byron to ne bi dopustio - brzopleti pokušaj da je odvedeš, što si uposljednje vrijeme razmatrala, imao bi pogubne posljedice, osobito zatebe, moja predraga djevojko. Znam da misliš kako je samostan nezdravaokolina, svakog ljeta puna kužnih isparavanja, ali molim te da se prisjetišda je Allegra, kad sam je posljednji put vidio ondje, bila dobra zdravlja ivedra. Viša je nego kad si je ti vidjela posljednji put u to nema sumnje,ali u svakom drugom pogledu odmah se u njoj može prepoznati djetešcekoje si jednom držala na prsima - oči su joj one iste tamne, ljubičasto-plave boje, kosa crna i sjajna, malo joj je lice jednako ljupko, malabrada jednako odlučna. I dalje je živahna i dalje vragolasta i dalje je - o,kako prekrasno - tvoje dijete.

Imao sam šestero vlastite djece, a samo jedno mi je ostalo. Dvoje miih je od srca otrgnula podla presuda tiranskoga suda, a troje je zauvijekpredano u željezni zagrljaj hladne zemlje. A sada ću dobiti još jedno.Dijete koje ne želim - koje nisam očekivao - zapravo, dijete koje jedvada se može pripisati meni, tako rijetko sam dijelio krevet s njom. Prijenekoliko dana Jane Williams me povukla u stranu i otvoreno se zapitala,kako ona to već zna, je li možda onaj grubi i nasilni svat EdwardTrelawny Maryn ljubavnik. Jer se tako prisnima čine. Ali ako dijete ijest njegovo, ona mi to ne želi priznati. Dijete je moje, kaže, ja sam ga

120

začeo, ja ga moram i hraniti. Plod još jednog prokletog proljeća, jednakplodu svih onih proljeća koja nisu donijela ponovno buđenje, već samosmrt i tugu.

u postelji tu pustoj mrzloj ležah: ni životom lak, ni od smrti težak

Moram završiti, moja najdraža djevojko. Čujem njezine korake, a neželim da me nađe kako pišem, ne usuđujem se dati joj novu izliku zaobračun. Drži se, draga moja, jer sve još može biti dobro. Bila je reklada ima predosjećaj kako će ova trudnoća završiti preuranjeno i premda,kunem se svime, ne želim takav kraj, ako se njezina slutnja pokažetočnom, ovo će biti posljednje ljeto koje provodim s njom kao svojomženom. Pronaći ću načina, draga djevojko. Ne planiraj put u Beč prije nošto zajedno porazgovaramo o ovome. Sve još može biti dobro. Znaj da tevolim i da sve može biti dobro.

Pozdravljam te, najdraža ljubavi. I ne zaboravi odmah spaliti ovopismo.

121

SEDMO POGLAVLJE

Mary

Vatra je bivala sve slabija i žeravica se hranila sama sobom. Slikanije bila ugodna pa Charles ustane i priđe prozoru; trebalo mu je svjetla izraka. Misli su mu bile mračne, pune nijema bijesa. Claire mu je dalaovo pismo - koje nije spalila, koje je često čitala i gdjegdje ga umrljalasuzama - držeći ga dokazom Shelleyjeve ljubavi prema njoj. No zaCharlesa ovo pismo nije bilo dokaz ljubavi, nego smrti. Žena prijetisamoubojstvom kao užasnom osvetom. Troje je nevine djece umrlo, ačetvrto je odbačeno jer joj nije bilo po volji. Naravno, djeca umiru, nitkoto ne zna bolje od Charlesa - u prvoj četvrtini devetnaestog stoljećagotovo trećina djece umrla je prije pete godine. Ali Shelieyje je gubitaktroje djece u nizu naveo na zaključak da je na djelu nešto još potresnijeod obične nesreće. Čak ni stalna majčina skrb nije bila dovoljna, čini se,da poništi golemu, egocentričnu nebrigu koja je uvelike obilježilaShelleyjev život. Unatoč svim njegovim kricima samoopravdanja, taj ječovjek očito vjerovao da mrtvo djetešce može lako biti zamijenjenodrugim, nasumce izabranim i da se majčinska ljubav može prenositiležerno kao stara dječja odjeća.

I gdje je Shelley uopće pronašao djevojčicu koju je donio kući? Je lije otkrio u onom napuljskom sirotištu ili ju je možda opazio kad je načasbila ostavljena na nekoj krcatoj tržnici pomislivši da će imati bolji životako je odgoji kao svoju? Je li je u tom trenutku uzeo sa sobom I predaoje svojoj očajnoj, ucviljenoj ženi kao zamjenu za dijete koje je, kako jeona tvrdila, on ubio ne bi li vidio da s majčinskog lica nestaje maska

122

prezira. Iznenadni val mučnine gotovo preplavi Charlesa - sjetio se svojesestre, plavokose i zelenooke djevojčice koja je ugrabljena na ulici,nakon čega joj se izgubio svaki trag. Možda je ostavljena da umre kao tadjevojčica jer se otimaču nije svidjela, kao što mu se, na isti način, ne bisvidjelo ni štene ili porculanska lutka.

Možda smatrate da je Charles izveo krupne zaključke iz vrlooskudnih izvora i da je mnogo toga projicirao na temelju boli koju je sampretrpio, ali mogli biste promijeniti mišljenje kad saznate ono štoCharlesu nije bilo poznato: da Shelley nije ni pokušao vidjeti svoja prvadva djeteta nakon parnice za dobivanje skrbništva premda mu je»tiranski sud« dao to pravo; da je jednom uzeo odlutalu djevojčicu, kojusu njezini roditelji poslije pronašli tek pukom slučajnošću. A možda stečuli, kao i ja, priču koju još, nakon tolikih godina, pripovijedaju nekioksfordski turistički vodiči - Shelley je jednom prilikom na glavnoj ulicizamijenio dva dojenčeta i nastavio mirno hodati, silno oraspoložensvojom podvalom i ne mareći za to hoće li zamjena ikad biti primijećenai hoće li podmetnuta djeca ikad biti vraćena u naručje pravih majki.

Charles si je sada jasno mogao predočiti u kakvoj se bizarnoj iklaustrofobičnoj atmosferi, do samog kraja, odigravao taj čudnovatimenage9 - Shelley je za sebe izgradio naopaki svijet, a onda više nijemogao pobjeći. Claire ga je s pravom nazvala folie à trois jer imanekakve primjese ludila u svim tim odjecima, poluodrazima, timbeskonačnim obrascima koji su se ponavljali i neprekidnoj vrtoglavicikoju je izazivalo stalno propitkivanje što je istina, a što himba. Dvije suga žene uvijek vukle u suprotnim smjerovima - jedna mračna, drugavedra; jedna strastvena, druga hladna; jedna uvijek temperamentna, drugastalno suzdržana. I što da Charles misli o muškarcu u središtu te zbrke -o muškarcu koji je istodobno bio vrijedan sažaljenja i poguban, koji jeistodobno bio blag i strašan? Jer unatoč toj njegovoj priči o ljubavi islobodi, ostaje činjenica da je Shelley ostavio svoju mladu i trudnu ženui na ludo drndanje Europom poveo dvije tinejdžerice, koje su takopostale izopćenicima iz društva - jedna trudna s nezakonitim djetetom, adruga s malom mogućnošću da ikad ude u konvencionalni brak Istina,

123

Shelley je mogao tvrditi da djevojke, odgojene u Godwinovu domu,ionako nisu marile za takve konvencije, ali Charles nije sumnjao da bifilozof, ma koliko zagovarao seksualne slobode i jednakost spolova,užasnuto uzmaknuo pred mogućnošću da njegova kći ta načela provedeu djelo, i to na tako očit i nepovratan način. Doista, upravo se to danaslutiti iz pisma. Ne bi bilo potrebe da Shelley raspravlja o odgodibraka s Mary nakon Harrietine smrti da Godwin nije uporno tražio da sevjenčaju, i to smjesta. I nije li Shelleyjev pokušaj da svu krivnju za lošepostupanje prema prvoj ženi pripiše Mary malko sramotan? Zar jeuistinu bio tako slab, tako podložan manipulaciji? Charles uzdahnepomislivši na Claire, sjetivši se suza u njezinim očima dok mu je davalapismo - pismo koje je svih ovih godina čuvala kao zavjet ljubavi. Da,može ga se čitati i na taj način, ali i posve drukčije - kao besramanpokušaj da Shelley održi osmogodišnji status quo koji joj je donio samobol i ukrade joj ono života i ljubavi koje bi još mogla pronaći. Što jedublje Charles ponirao u Shelleyjevu prošlost, to je ona postajala svemračnija. S pravom ga je Maddox mogao optužiti da donosi smrt ipropast svima oko sebe, s pravom je mogao zaključiti da mu je srcehladno kao zimski led.

Charles se okrenuo od prozora prvi se put pitajući, s iznenadnombojazni, je li uvučen u isti naopaki svijet obmane i smicalica u kojem jenjegov stric vidio ubojstvo, a riječ je bila o samoubojstvu. U svijetfantazmagoričan poput vizije iz Shelleyjevih noćnih mora, koja po svemuizgleda kao stvarnost, ali je riječ samo o bolnom vijuganju razdraženemašte. Vrijeme je da se povuče crta; vrijeme je da se ponovno zadobijestanovit odmak, stanovita objektivnost. Charles zatrese zvonce, a vratase gotovo odmah otvore.

- Mogu li razgovarati s tvojom gazdaricom, Annie?- Osjeća se slabo, gospodine. Rekla je da vam predam ovo.

Moj je dio pogodbe obavljen. Očekujem da vi sada ispunite svoj.Nećete biti primljeni u ovu kuću dok to ne učinite. Nisam dobro - da,bolesna sam već mnogo godina - i potreban mi je odmor. A već ste mi

124

priredili sasvim dovoljno muke.

C. C.

Sadržaj i stil poruke, primijetio je, nisu se slagali sa sigurnim iglatkim rukopisom te zdravim rumenilom njezinih obraza koje je vidio nisat prije. Osim toga, Charles ne može prihvatiti ni to da joj je priredioneku istinsku muku. Možda ju je doveo u nepriliku, da, a i uzrujao ju je,no situaciju je tako lukavo okrenula u svoju korist da mu se činilo kakoje sve isplanirala. Što ga je zbunjivalo, sada još više, baš kao i njezinenagle promjene raspoloženja. Sluškinja je još čekala.

- To je poruka, gospodine? Madam je rekla...- Da, da. Možeš joj reći da ću učiniti ono što traži. Kako smo se i

dogovorili.Sluškinja se nakloni.- Madam je rekla da mi date pismo, gospodine. Bila je izričita.

Charles uzme pismo sa stola i preda ga sluškinji koja pogladi stranice ipažljivo ih vrati natrag u kovčeg.

- Trebam li vam spremiti večeru, gospodine?- Ne, Annie. Zapravo, nisam siguran kada ću se vratiti. Otići ću na

kat i uzeti neke stvari. Za slučaj da mi zatrebaju.- U redu, gospodine. Obavijestit ću madam.Na ulici je sipila kiša, a dnevno se svjetlo gubilo u sve gušćoj magli.

Da je Charles uopće imao namjeru otići na Chester Square, bilo biprekasno. Kad je skrenuo u Buckingham Street, magla se već bilazgusnula u tešku smeđu paučinu i, tek kad se približio kući na nekolikometara, opazio je da netko stoji na prilaznim stubama. Čovjek nešto nižiod njega i malo mršaviji. Pomaknuo se, a svjetlo s prozora na katuobasjalo mu je lice. Charles ubrza korak dok mu je srce lupalo. - Same?- vikne. - Same?

Čuvši njegov glas, Wheeler se trzne, pa kroz maglu krene premanjemu, - U redu je, Chas. Nemaš se što brinuti. Stari Stornaway se malozanio, to ti je sve.

125

- Zanio se čime - energično upita Charles zgrabivši Sama za ruku.- Što se događa? Što radiš ovdje?- Kad je Abel rano popodne otišao na kat vidjeti kako je tvoj stric,

našao ga je kako leži na podu, a svuda su bile razbacane knjige i papiri.- Kako to misliš na podu? Je li ozlijeđen?Charles se pokušao progurati pokraj Sama, ali ga policajac zadrži.- Polako, Chas. Kao što sam rekao, sad je sve u redu. Zaradio je

nekoliko kvrga i posjekao se tu i tamo. Pregledao ga je doktor i kazao danije ništa.

- Pregledao ga je doktor? I nitko se nije sjetio poslati po mene?- Hja, Abel vjerojatno nije mogao misliti tako bistro. A Bow Street je

puno bliže od St. John's Wooda.- Ali zašto ti? Zašto policija? Sam slegne ramenima.- Pomislio je da je netko provalio u kuću.- I? Je li provaljeno?- Nema takvih tragova. A onaj tvoj momak se kune da su sva vrata

bila zaključana.- Ništa nije uzeto? Ništa ne nedostaje? Sam odmahne glavom.- Rekao sam Abelu da baci pogled nakon što smo ga smirili. Bio je

malo posramljen. Shvatio je da je dignuo paniku nizašto. Ovako se meničini - tvoj se stric probudio dok nikog nije bilo pokraj njega i pokušaoprolistati knjige pokraj Abelova naslonjača. Samo, malo je nestabilan pase spleo o pokrivač ili nešto drugo i srušio gomilu stvari. To je ionakonajjednostavnije objašnjenje.

Charles je gledao kroz njega. Sjetio se da je vidio strica kako setrudi ustati. Da, lako je moguće da je ponovno pokušao učiniti neštoslično. No zašto ga je, zaboga, Abel ostavio samog?

- Hvala ti što si došao, Same - kazao je naposljetku. Sam seosmjehne.

- Ma ništa. Znaš da bih uvijek došao.Rukovali su se i Sam je pružio korak prema Strandu tiho zviždeći.

Charles je, pak, grabio stubama prelazeći po dvije odjednom. Što god dase bilo dogodilo, soba je bila uredna. Abel je sjedio u naslonjaču pokraj

126

kamina, s pokrivačem na koljenima. Bio je blijed, a problijedio je jošviše ugledavši Charlesa.

- Nije me bilo kratko, gospon Charles - započne. - Opet sampregledavao one stare registre, za slučaj da sam što propustio. Samo nasekundicu sam ostavio vašeg strica i otišao gore. Sjeo sam načas i... I nisam ne znam kako sam mogao zaspati, to uopće ne sliči meni!

Charles se s time morao složiti, no s obzirom na njegovo trenutačnoraspoloženje, to je kod njega izazvalo još veću sumnju. Abelu nije rekaoništa, nego je prišao stricu i kleknuo pokraj njega. Čelo mu je mjestimicebilo oguljeno i, osim modrice, činilo se da nema drugih ozljeda. No kadje Charles pokušao nježno dodirnuti oguljotinu, starac otvori oči iprigušeno krikne podigavši ruke da zaštiti lice. Oba su mu dlana bilaizgrebena. Charles se namršti, umiri strica šapatom pa se okrene premaAbelu.

- Sam mi je rekao da su na podu bile knjige koje je stric, po svemusudeći, želio dohvatiti. Gdje su?

Abel pogleda prema stolu pokraj vatre.- Hja - izusti neodlučno.Charles ustane i ode do police s pet registara. Uzme onaj na vrhu, za

1816. - registar iz kojeg se izrodio cijeli ovaj slučaj. Kožni je uvez biooprljen, a rubovi stranica zacrnjeni. Charlesovo srce zakuca brže dok gaje otvarao tražeći Maddoxove bilješke o Godwinovu slučaju - njegovnavod o ubojstvu. Ali papir je bio pougljenjen te mu se počeo trusiti podprstima. Ništa nije ostalo; riječi koje je Charles bio odgonetao više nepostoje, ime je uništeno. Nema više ničega što bi moglo pokazati da jeoptužba iznesena.

- Što se dogodilo s ovim registrom? - upitao je tiho.- Kad sam ušao, gorio je, gospon Charles. Gazda je ležao na podu, a

registar je bio u vatri. Billy ga je izvadio, ali već je bio izgorio.- Jesi li zato pomislio da je netko bio ovdje? Abel porumeni.- Činilo mi se da bi teško mogla biti riječ o slučajnosti, gospon

Charles. Da je u vatri bio baš taj registar, od svih, a baš radite na slučajuiz te godine. Ali mladi gospon Wheeler dobro je pregledao prizemlje i

127

siguran je da nitko nije mogao ući. Pa sam zaključio da je gazda greškombacio registar u vatru. Sjedio je u tom naslonjaču do kamina, a ja samregistar ostavio na stolu pokraj njega kad sam pošao gore. Mogu sipredočiti kako se to dogodilo.

Charles pogleda Abela, a onda naslonjač. I on je mogao zamislitikako se to moglo dogoditi. Ali, kao i Abel, imao je dvojbi glede takvenevjerojatne slučajnosti i skloniji je bio u svemu vidjeti plan, a nenezgodu. No ako je netko doista namjerno bacio registar u vatru, je linepoznati uljez manji ili veći razlog za uznemirenost od mogućnosti da jestric sam pokušao spaliti registar? Nije li, zapravo, to već jednompokušao kad je bjesnjela oluja? Charles je tada mislio da mu stric želireći nešto u vezi sa slučajem, ali možda je zapravo želio doći doregistra, možda ga je želio uništiti. Je li starac sve ovo vrijeme gledao islušao što se događa, zarobljen u svom nijemom tijelu, užasnut onim štobi Charles mogao otkriti i što bi moglo izaći na vidjelo o njegovojvlastitoj prošlosti? Ali ni to nema smisla. Jer ako je Harriet uistinuskončala samoubojstvom, a ne ubojstvom, čega se onda ima bojati?

Charles je sjeo pokraj strica i uhvatio ga za pjegavu ruku. Starčev jepuls treperio kao ptica podrezanih krila. Oči su mu bile otvorene, ali nijeprepoznao Charlesa, Nije reagirao.

- Je li ti se javio Fraser - upitao je Charles pogleda prikovana zaMaddoxovo lice. - Sjeća li se Godwinova slučaja?

- Još mi se ni javio, gospon Charles. Ak' se javi, budite sigurni da ćuvam odmah reći.

Billy je donio čaj i Abel ga zaposli oko Maddoxa. Billy staneužurbano podvrtati pokrivače i popravljati jastuke.

- Gdje si ti bio kad se ovo dogodilo, Billy? - upita ga Charles.- Dolje u praonici suda, gospodine Charles. Glancao sam vaše čizme,

kako ste tražili. Čuo sam gospodina Stornawaya da viče i odmah došao.- A Molly?Billy zaobiđe naslonjač kako bi natočio čaj.- Ne znam, gospodine Charles. Možda je bila na tržnici. Nisam je

vidio.

128

- Je li jedno od vas dvoje ostavilo vrata otvorena? Možda samo natren? Jeste li možda vidjeli koga nepoznatoga da zastajkuje pred kućom?

- Ne, ja nisam - odgovori Billy donoseći čaj. - A za Molly ne znam.Najbolje će biti da je sami pitate, gospodine Charles. Od nje ćetesigurno izvući više nego od mene ak' me razumijete.

Možda zbog njegova tona, možda zbog izraza njegova okruglaružičastog lica, Charlesa odjednom obuzme snažan poriv da ga udari. Nosuzdrži se. Jedva.

- Usput, Billy - reče on oštro - nisam li te još prije nekoliko tjedanaupozorio da se ne opijaš u društvu uličnih prodavača?

Billyjevo lice poprimi još zagasitiju nijansu crvene.- Jeste, gospodine Charles. Dobro sam vas čuo. Otad se nisam opio.- Ne laži mi, Billy. Znam da si sinoć opet bio vani s prodavačima.

Neću to trpjeti, čuješ li? Vraćaš se kasno, bučiš i onda još povraćaš ukuhinji.

Billy nevino razrogači oči, ogorčen - ili je barem dobro uvježbao tajizraz.

- Sigurno ste se zabunili, gospodine Charles. Nisam to bio ja, vjerujtemi na riječ.

Ali Charles je mladića već prečesto bio uhvatio u laži.- Ako saznam da si mi opet lagao...- Al' istinu vam govorim, gospodine Charles. Nek sad ovdje padnem

mrtav ako lažem. Nisam to bio ja, kad vam kažem. A ako baš hoćeteznati...

- Dosta mi je tvoje drskosti, Billy. Ako se to dogodi opet, otpustit ćute, i to bez plaće. Nećeš dobiti drugu priliku. Jesam li bio jasan?

Momak spusti pogled i promumlja: - Jeste, gospodine Charles.Dobro. A sad mi donesi papir i omotnicu iz radne sobe. Napisat ćuporuku koju ćeš odnijeti na Chester Square.

Billy kimne, a Charles ga otresito otpravi. No kad mladić stigne dovrata, opazi da mu je Charles već okrenuo leđa. Promotri ga nekolikotrenutaka igrajući se novčićima u džepu hlača s prijezirom u očima.Prijezirom koji lukavci uvijek pokazuju prema onima koji sebe smatraju

129

pametnima, a ne vide ono što im je pred nosom.

* * *

Sljedećeg se jutra Charles probudio iz teška sna. Sanjao je da seutapa. Grom mu je sjedio na prsima i piljio u njega pogledom koji svakivlasnik mačke odmah prepoznaje. Charles ga je maknuo sa sebe - štonije bio lak zadatak s obzirom na Gromovu težinu - i uputio se do stalkaza lavor. Težak san donio mu je glavobolju i tamne sjene ispod očiju. Jošgore, pred njim je bio susret s lady Shelley.

Ostavili su ga da čeka na Chester Squareu, kao i prije, ali ovoga putazbog drugog razloga, za koji Charles nije znao. Na prozoru na drugomkatu stajala je gazdarica kuće i promatrala Charlesa koji je hodao amo-tamo po pločniku vukući noge i trljajući ruke da se ugrije. Soba u kojojse gazdarica nalazila, barem na prvi pogled, bila je zrcalni odraz salonaispod nje, koji smo već upoznali. Isti visoki prozori, isto slabašno svjetlokoje se probija kroz dugačke zastore od muslina, isti portret koji visi naistom mjestu kao i dolje u salonu. No ova je slika original, a ne kopija.Ali na stolu ispod nje nema svijeće, nema umjetnih voštanih ljiljana -samo obična bijela vaza u kojoj su peteljke obrasle zelenim lišćem,okrunjene grozdovima sićušnih ružičastih cvjetova. Zrak je prožetneodoljivim slatkim mirisom. Pomalo neuobičajena soba. Profinjenost,ukus, odmjerenost; otmjeni namještaj i police pune knjiga, koje su tu dabi se čitale, a ne samo gledale - jer naslagane su bez reda, s prazninamana mjestima gdje su stajale knjige koje su izvučene van. U jednom kutusobe mali je krevet sa zavjesama. Na njemu sjedi pjesnikova udovica igleda prema svjetlu i muževu portretu.

Da ste se zatekli u toj sobi, prva bi vam pomisao bila, sigurna sam,da žena izgleda lomno. Poput djeteta. Žena čija se sjena provlači cijelomovom pričom i čije ime stoji iza onog monstruoznog i izobličenog stvora,tijelom je tako nježna da svatko u njezinoj blizini izgleda nezgrapno ineprikladno. Najočitiji je primjer njezin sin, koji u ovom trenutkuprilično nespretno pali svoju lulu treščicom zažarenom u vatri.Približimo li se krevetu, vidjet ćemo da je ta žena nekoć zacijelo bila

130

lijepa, baš kao i njezina polusestra, no priroda te ljepote posve jedrukčija. Sve je na Claire bilo živahno i izražajno - put, kosa, figura,izbor odjeće. Za razliku od nje, Mary je sva blijeda i krhka - koža joj jebijela, oči sive, a prugasta svilena košulja za spavanje blagih boja. Onaznamenita kosa posijedjela je, ali još gdjegdje zasvjetluca zlatno-crvenim sjajem.

- Točno je tako kako je Percy objasnio, modre - kazala je ladyShelley okrenuvši se od prozora. - Dobili smo apsolutno i bezuvjetnojamstvo da nije ostalo nikakvih zapisa o toj strašnoj zimi. Te stranicenedostaju, a ni temeljitom pretragom kuće nije pronađeno ništa. Straniceje, nema sumnje, stari odavno uništio, a sada nije u stanju otkriti bilo štoo njihovu sadržaju.

Žena na krevetu skrene pogled sa sina na njegovu ženu, ali ne rečeništa. Tek je tankim prstima malo jače stisnula koperdeku.

- Znači, nemate se čega bojati - nastavi mlada žena. Opazila jesvekrvin pokret i pogrešno zaključila, predmnijevam, što znači. Žustro jeprišla krevetu i sjela pokraj nje te je uhvatila za ruku.

- Nitko ništa neće otkriti o Harriet. Ni o tome kako je umrla ni osvim prljavim okolnostima koje su pratile njezinu smrt. Sigurni smo. Viste sigurni.

Mary Shelley najprije pogleda nju, a zatim, mimo nje, portret kojivisi na zidu. Sir Percyju je bilo nelagodno - nemirno je prčkao po svojojluli. Žena ga ljutito pogleda pa se ponovno okrene svekrvi.

- Draga Jane - kazala je napokon starija žena muklim glasom, kao dadanima nije govorila. - Uvijek si se tako silno brinula za mene, uvijek sitako odlučno štitila moje interese.

Lady Shelley se blago osmjehne i pogladi nepokretnu svekrvinu rukukoju je držala u svojoj ruci.

- A opet - nastavi gospođa Shelley, polako ali promišljeno, kao da jojje svaka riječ teret, ali ipak mora biti izgovorena - voljela bih da sipopričala sa mnom prije no što si se upustila u takav pothvat.Savjetovala bih ti da nikome ne otkrivaš tako mnogo informacija i da nasne ostavljaš na milost i nemilost tom priprostom čovjeku.

131

- Rekao sam ja to Jane - započne Sir Percy.- A znaš dobro kao i ja - nastavi njegova majka, prekinuvši ga - da se

Claire ne može vjerovati. Bilo je opasno pružiti joj tako pozornogslušatelja kakav je zacijelo taj mladić. Lako mogu zamisliti, bojim se,kakve mu je laži ispričala o našem djetinjsrvu, o Švicarskoj i svemu štose dogodilo poslije.

Jane Shelley nešto zausti, ali Mary je spriječi odmahujući glavom, nonekako nespretno, kao da joj ti pokreti nanose bol.

- To sam, moja draga Jane, već otrpjela. Ono što me trenutačnozabrinjava jest što je još rekla tom mladiću - što mu je možda pokazala.

- Mislila sam da je Clairmontova te zime bila u Bathu - dometnula jelady Shelley očito smetena. - Što bi ona mogla znati o Harriet?

Mary Shelley izvuče ruku iz snahina stiska i prisloni je uz čelo,- Nije vam dobro, madre - upita zabrinuto lady Shelley.- U redu je, draga - odvrati Mary Shelley naposljetku. - Prolazna

slabost, to je sve. Već sam navikla.Pogleda sina i snahu, a kad ponovno progovori, činilo se kao da e

izgubila nit razgovora. - Znate li, je li vam doušnik rekao? Jesu li u tojkući otkriveni neki drugi zapisi koji se tiču Shelleya? Odnosno, mene?

Baronet i njegova žena se pogledaju.- Nisam znala - započne lady Shelley - da ste imali i drugih poslova s

tim Maddoxom.Mary Shelley se lagano zarumeni.- »Poslovi« su preteška riječ. Riječ je bila o manjoj stvari koja se

odnosi na vrijeme što ga je Shelley proveo u Walesu prije no što smo seupoznali.

Sir Percy se namršti: - Misliš na onaj čudni incident u Tremadocu1813.?

Glas Mary Shelley postao je ravnodušan.- Nije bilo nikakvih posljedica. Zapravo, sumnjam da je tako

trivijalni događaj zaslužio da bude dokumentiran. Uostalom, kao štokažete, da su takvi dokumenti izašli na svjetlo dana, nema sumnje dabiste za to znali.

132

Začuje se kucanje i u sobu uđe batler: - Stigao je gospodin CharlesMaddox, madam.

- Hvala, Emersone - ustane lady Shelley prilično nezgrapno. - Odvediga u salon.

- Što ćete mu reći? - upita Mary Shelley gledajući kako se krupni likmlade žene priginje nad njom,

- Ne morate se zabrinjavati, madre. Nemamo više potrebe za timdrskim mladim skorojevićem. Saslušat ću što mi ima reći, zahvaliti muna trudu i obavijestiti ga da smo odlučili odustati od potrage zadokumentima gospođe Clairmont. Platili smo mu i više nego dovoljno zanjegovo vrijeme. Završit će na tome.

- Misliš da će to samo tako ostaviti? - upita je Sir Percy.Ona se zadovoljno osmjehne. - Kakvog izbora ima? Dođi, Percy,

ostavimo dragu madre da se odmara.Nakon što su otišli, soba je utonula u tišinu. Žena na krevetu nije se

ni pomaknula, ali ne zato što je bila spokojna. Lice joj je bilopreplavljeno brigom, a rukom je ponovno stiskala koperdeku. Nakonnekoliko trenutaka okrene se, s podosta muke, prema malom putnompisaćem stolu koji je stajao na krevetu, nadomak njoj. Lijeva joj jestrana tijela bila ukočena, što se sada lako moglo uočiti, a podsjećalo jena bolest od koje je patio i Maddox. Njezin putni pisaći stol manji je iotmjeniji od Claireina kovčega, ali ova kutija od palisandrovine takođerje, očito, iskusila godine i godine putovanja, jednako nemirne selidbe sjednog mjesta na drugo. Kad je podignula poklopac, pokazao se veliksvežanj pisama, uredno omotan satenskom vrpcom, s pokojom laticomprešanog cvijeća. A pokraj pisama primjerak Adona - tako upropaštenmrljama od vode da je naslov bio jedva čitljiv - koji je pronađen uShelleyjevu džepu kad je more izbacilo njegovo istrunulo i napolapojedeno tijelo. Mary Shelley se na trenutak zagleda u knjigu, a ondadohvati svežanj pisama i pažljivo ga položi u krilo. Sva su pisma bilanapisana istom rukom. Sva, osim jednog. A ono je ležalo preklopljeno nadnu kutije, bez vrpce, zaboravljeno.

Mary Shelley bila je poznata, kazuju nam, po svojoj suzdržanosti;

133

bila je tako izvježbana u skrivanju svojih osjećaja da su čak i njezininajbliži osuđivali tu ledenu hladnoću. Možda baš to može objasnitinjezin čudnovato prazan izraz lica koji je imala dok je čitala pismo kojeje bila skrila od cijeloga svijeta. Ili je možda Leigh Hunt bio u pravu,možda je doista bila »vatrena bujica ispod Heklina snijega«. Posegnulaje za konopom na zidu i zatresla zvono. Za nekoliko trenutaka stigla jesluškinja vedra pjegava lica, a Mary je pošalje u prizemlje po papir itintu.

- Ni u kom slučaju, Alice, nemoj smetati lady Shelley ili mom sinu.

* * *

Charles je slijedio batlera uza stube do plavog salona u kojem je svebilo isto kao i prije. Drangulije, vitrine s knjigama, svijeća kojapostojano gori. Charles priđe portretu, ovoga puta pod dojmom natpisaispod njega. Nema slavljenja veličanstvenog pjesnikova genija, što bi bionatpis koji bi, siguran je Charles, izabrala lady Shelley, već je riječocitatu u kojem se, u najboljem slučaju, očituje podvojenost izmeđuzavisti, klevete, mržnje, boli i nemira koji je istodobno bio muka iužitak,ali više ne može dodirnuti pjesnika. Je li, upitao se Charles, njegovaudovica odabrala te riječi?

- Dobro jutro, gospodine Maddox.Lady Shelley bila je odjevena u jednostavnu sivu haljinu, a na

prilično muškobanjastu licu imala je nekakav samodopadan izraz.Sjedne, ali Charlesu ne pokaže da učini isto.

- Pa? Što mi imate reći?To što mu se obratila kao običnoj, unajmljenoj radnoj snazi, dakako,

nije važno, ali neuljudnost je Charlesa zapekla pa on odvrati jednakonepristojno: - Što vi imate reći, lady Shelley?

Očito nije navikla da joj se obraćaju na takav način pa se, zgrožena,trzne.

- Ne razumijem vas.- Propustili ste mi reći kad smo se upoznali, da je osoba koja vas

navodno proganja dama.

134

- Teško da je ona dama i teško da nas navodno proganja. Charleszanemari njezine riječi: - I da je, ako ne već vaš, onda sigurno rod vašegamuža.

Ona se ukoči.- Nema apsolutno nikakve krvne veze između njih. Ona nije rod ni

njemu ni našoj madre.- Vjerujem kako bi većina razboritih ljudi u tome stala na moju

stranu, lady Shelley. Ali ostavimo to za trenutak po strani. Kakva godbila konačna istina, očito je da su se prema gospođi Clairmont vrlo lošeodnosili i lord Byron i gospođa Shelley i sam Shelley dok je bio živ.

Na obrazima lady Shelley pojavile su se tamnocrvene mrlje.Promatrala je Charlesa podrugljivo i prezirno.

- Oh, jasno mi je, sve mi je jasno. Prevarila vas je, kao i sve druge.Ta bi žena trebala nastupati na pozornici, tako se vješto pretvara. Clairemučenica, nasamarena sirota Claire, hrabra i nevina Claire, koju je cijelisvijet izdao. A mislila sam da ste inteligentni.

Charles uvrijeđeno podigne bradu: - Mene nije lako prevariti, ladyShelley.

- Ha! - otpuhne prezrivo. - Muškarac ste, nije li tako? A time ste ižrtva njezinih mutnih lukavština kao i svaki drugi pripadnik vašeg jadnogspola.

Iz takvog odrješitog podcjenjivanja cijelog muškog roda dalo senaslutiti kako nema spokoja u braku Shelleyjevih, ali Charles je to većnaslutio, čak prije Claireinih zajedljivih opaski.

Lady Shelley se uspravi u naslonjaču.- Toj ženi nema dražeg nego prikazivati se bespomoćnom žrtvom,

napuštenom i prevarenom. Budala ste ako ste povjerovali ma i jednojnjezinoj riječi. Ne znate ništa o njoj. Baš ništa.

- Znam dobro prosuditi ljude, lady Shelley.- Ako vjerujete u to, bit ćete još jadniji i ranjiviji pred njezinim

trikovima. Da vidimo - sklopi ona čvrsto ruke u krilu. - Nagađam,dakako, ali mislim da ste se već, unatoč vašem očitom oduševljenjunovom poznanicom, više no jednom našli zatečeni njezinim

135

neočekivanim, hirovitim predomišljanjima.- Hja, teško da...- Štoviše, pretpostavljam da ste joj bar u jednoj situaciji, na vaše

poprilično iznenađenje, pružili utjehu fizičke, da ne kažem intimneprirode. Možete li reći suprotno?

Charlesovi se obrazi žare. Okrene se u nelagodi. Lady Shelley se,pak, nadmoćno osmjehne.

- Posljednji sam put gospođicu Clairmont vidjela prije više odgodinu dana na našem posjedu u Sussexu. Njezina je nećakinja boravilakod nas - na njezin zahtjev, moram naglasiti - i tijekom tog posjeta sezaručila za vrlo naočita mladića. Bila je to prilično impulzivna romansa -oboje su bili razočarani u ljubav i pronašli su prirodnu, ganutljivu utjehujedno u drugome. Stvari su se vrlo lijepo razvijale sve do onoga jutrakad je gospođica Clairmont najavila svoj dolazak. Sirota madre upala jeu moju sobu hvatajući zrak: »Ne idi, draga. Ne ostavljaj me samu snjom. Truje mi život od moje treće godine.« Upravo sam se bilapripremala za odlazak u grad, samo zato da bih izbjegla mogućnost da sesusretnem s tom ženom, ali kad sam vidjela da je madre takouznemirena, nisam više mogla otići. I dobro da sam ostala jer segospođica Clairmont počela oštro protiviti zarukama čim je čula za njih.Nije bila u našoj kući ni pola sata kad je njezina sirota nećakinja jecajućidotrčala u moju sobu i bacila mi se pred noge: »Spasite me! Spasite meod moje tete - kleči na podu salona i proklinje me!« Nisam htjeladopustiti takvo ponašanje u svojoj kući pa sam odmah zaključala dragumadre u sobu radi njezine sigurnosti i sama se spustila u prizemljegospođici Clairmont. Pronašla sam je, žao mi je što to moram reći, umahnitom stanju. Ridala je, vrištala i svima nama upućivala grozneoptužbe: svoju je nećakinju krivila za nezahvalnost, a madre i mene jeoptuživala da smo joj nećakinju poticali na gadljiv odnos premaroditeljima. Izgovorila je i mnoge druge odvratne riječi koje nisuprikladne za ponavljanje. U tom sam trenutku shvatila da nemam izboranego naglas reći - da me gospođica Clairmont čuje - kako ću pozvatiliječnika da joj da nekakav lijek. I mogu vam reći da je upalilo. Odmah

136

je postala tiša i naručila kočiju. Nitko je od nas više nikad nije vidio, nosaznala sam da nas bez imalo skrupula vrijeđa iza leđa makar nam toviše ne može činiti u lice.

Lady Shelley postrance pogleda Charlesa, koji je još uvijek stajaookrenut leđima.

- To je samo jedan primjer - nastavi ona - premda ekstreman, onogšto je lord Byron znao nazivati njezinim »bedlamskim ponašanjem«.Tijekom godina smo ga svi imali prilike vidjeti. Krv Clairmontovihdonosi samo patnju, a ta žena je prokletstvo i pošast za sve koji jeokružuju. I šarlatanka, moram reći, baš poput njezine majke, koja uopćenije bila udana za njezina oca, što vam govorim kao činjenicu ma tko godon bio.

Posljednjom je rečenicom pretjerala. Charles se, bijesna lica, okreneprema njoj.

- Jeste li čuli onu staru, lady Shelley, o ljudima koji imaju nešto naduši? Kako nije preporučljivo da sami počnu bacati kamenje na druge?

Lady Shelley je izgubila pobjedonosno držanje. Gnjev koji je Charlesvidio u njezinim očima bio je snažniji od njegova i, da se u tom trenutkunisu otvorila vrata, tko zna što bi rekli jedno drugome. Sir Percy ihpogleda oboje i opazi da se puna prsa njegove žene ogorčeno nadimlju.

- Odlučio sam baciti pogled jer sam čuo galamu sve do dnevne sobe.Jane?

Lady Shelley započne uz dosta muke.- Čini se da je gospodin Maddox u iskušenju da povjeruje

izmišljotinama - otrovno se ona zapilji u Charlesa - gospođiceClairmont. Zapravo, čini se da je spreman povjerovati da smo miprogonitelji u svemu ovome, mi i naša draga madre.

Sir Percy napravi korak- dva.- Moram reći, Maddoxe, da vam to ne bi bilo nimalo mudro. Ta vam

je žena jako prepredena. Mogla bi vas odvesti daleko, a na pogrešan put.Potpuno pogrešan put.

- Reci mu - zatraži smrknuta lady Shelley. - Reci mu za svoju sestru.Reci mu što se dogodilo Clari.

137

Sir Percy odmahne glavom.- Nisam siguran da bi to... Mislim, ipak je to obiteljska stvar.- Reci mu, Percy.On izvadi lulu iz džepa svog prsluka samo kako bi nešto imao u

rukama jer, činilo se, nije imao namjeru zapaliti je.- Osamsto osamnaeste, kad su majka i otac bili u Europi,

Clairmontova si je utuvila u glavu da joj je kći u opasnosti, i to natemelju naklapanja. Navodno je saznala kako je Byron tvrdio da ćenjezinu kćer, kad bude dovoljno odrasla, uzeti za svoju ljubavnicu. Bilaje to, jasno, potpuna glupost, to je bila i njegova kći, je li, noClairmontova se dovela u stanje krajnje histerije i ocu nije ostavilaizbora nego da s njom krene na put po Italiji. Čini se kako se NjegovaMilost složila da Clairmontova vidi dijete, ali samo ako otac i majkabudu prisutni. Jedini je problem bio što je otac propustio spomenuti daje ostavio majku u Bagni di Lucca. Prljavo, vruće ljeto, petodnevnoputovanje, bolesno dijete i dječačić kojeg je trebalo vući sa sobom -grozna situacija za ženu samu. Naposljetku je stigla onamo i našla ocaposve zaokupljena Clairmontovom i njezinim derištem. Djetetu, pak, nijebilo ništa bolje, a lokalni nadriliječnici bili su posve beskorisni. Majka jeustrajala da dijete odvedu uglednom liječniku u Veneciju, ali kad sustigli onamo, nisu ga mogli pronaći unatoč velikom očevu trudu. Grčevi,dizenterija. Bilo je beznadno. Dijete je umrlo u svratištu, na majčinimrukama.

Nastupi tišina. Sir Percyjev okljaštren i monoton način govora samoje naglasio krajnji užas koji je zacijelo preplavio Mary Shelley togadugačkog dana kad satima nije bilo nikakve pomoći. Charles je shvatiokakva je to izdaja zatrovala brak Shelleyjevih i zašto je Mary krivilamuža za djetetovu smrt. I ne samo muža nego i polusestru, koju jezacijelo smatrala jednako krivom, jednako sebičnom. Charles je obećaoda će biti Clairein vitez, da će učiniti sve što je u njegovoj moći da jojpomogne u sukobu protiv ovih ljudi, ali nikad mu nije bila mrskija, nikadnije imao manje povjerenja u nju nego u tom trenutku.

138

Duboko udahne. Ako to već mora učiniti, onda je najbolje da to učinibrzo.

- Bit ću kratak, Sir Percy. Pretpostavljam da obojica želimo da seova stvar završi što je brže moguće.

Charles je opazio da se lady Shelley narogušila na riječ »obojica«,koja tako otvoreno isključuje nju, ali nije rekla ništa.

- Tijekom svog boravka u Sr. John's Woodu ustanovio sam dagospođica Clairmont uistinu posjeduje, kao što ste i sumnjali, znatnukoličinu Shelleyjeve dokumentacije. No s obzirom na njezinu vezu svašom majkom, to teško da vam može biti iznenađenje.

Sir Percy se još više zarumeni i s nelagodom proguta slinu.- Nastavite - kazao je.- Moglo je biti od pomoći da ste mi, kad sam posljednji put bio

ovdje, rekli o kome je zapravo riječ. Ali nije važno. Na redu sučinjenice. Gospođica Clairmont me jedne večeri uhvatila kakopregledavam te dokumente i smjesta me optužila da radim za vas.Uslijedila je - možda biste to mogli i tako nazvati - iskrena razmjenamišljenja, ali na kraju smo postigli dogovor.

- O kakvom je dogovoru riječ?- Zatražila je od mene da vam priopćim kako je voljna prodati

dokumente.To je, dakako, bila istina, do određene granice, ali s obzirom na svoje

maloprijašnje podosta licemjerne izjave, može se reći da je Charlesovaistina ovdje, u najboljem slučaju, malko bila iskrivljena.

Sir Percy se okrene pa mu Charles više nije mogao vidjeti lice.- Sve dokumente? - upita.- Sve što ima - odvrati Charles. - Rekla je da ne želi da je išta više

veže s prošlošću.Sir Percy kimne. Ostao je okrenut leđima.- Ali postoji jedan uvjet. Zatražila je da ja pregovaram s vama u

njezino ime.Sir Percy podigne glavu.- I vi ste se složili?

139

- Jesam.Lady Shelley nezgrapno ustane.- Mislim da smo čuli sve što smo trebali čuti. Razmotrit ćemo

ponudu gospođice Clairmont i u dogledno vas vrijeme obavijestiti onašoj odluci. Dotad od vas očekujem da vratite sav predujam koji jošniste potrošili, osim prikladnog honorara za potrošeno vrijeme.Doviđenja.

Charles je slijedio batlera niza stube s nejasnim osjećajem poraza.Dvostruko posredovanje uvijek je bila opasna igra, a ima dojam da suShelleyjevi cijelu stvar odigrali s posve drukčijom nakanom, koju su -nije bio siguran kako - i ostvarili. Ta ga je slutnja pratila dok je prelaziotrg i, tek kad je zastao da prijeđe Eccleston Street, shvatio je da ga netkoslijedi. Djevojka. Rukom je čvrsto pridržavala kapu, a pregaču joj jenadimao vjetar. Trčala je prema njemu i dozivala ga.

- Gospodin Maddox - upita ga sopćući kad ga napokon sustigne. -Imam pismo za vas. Od moje gazdarice.

Charles uzme papir koji mu je pružila.- Od lady Shelley - kazao je pomalo razdraženo - nije valjda da ta

vražja žena već sad traži natrag svoj novac.- Ne, gospodine. Od gospođe Shelley. Rekla mi je da vam pismo

predam tek nakon što napustite kuću.Charles je pogleda, a zatim uzme pismo.- Hvala - reče i ugura pismo u unutarnji džep kaputa.- I još je rekla da, ako želite odgovoriti, pismo naslovite na mene.

Znate, sva joj pisma otvaraju.- U redu... - Alice. Alice Parfitt. Djevojka se nakloni i ode.Kanio se vratiti pješice, ali se predomislio i pričekao omnibus. Za

ovo doba dana vozilo je bilo relativno prazno pa je krenuo u stražnji diou kojem su sjedile tri zdepaste žene s košarama punim povrća te staracpun čireva u sivom kaputu sa zakrpama na laktovima, koji jeneprestance nešto mumljao. Kad je pronašao mjesto na kojemu mu nitkonije mogao viriti preko ramena, izvadio je pismo i rasklopio ga. Rukopisje bio nesiguran, a tinta se slabo vidjela: Samo je pokoja riječ bila

140

tamnije boje kao da je gospođa Shelley čvršće stisnula pero.

Gospodine Maddox,Vas ne poznajem, ali prije mnogo sam se godina, jednom ili dvaput,

susrela s Vašim prosincem. Sumnjam da bi me se sjetio - život mu je, nakoncu, zasigurno bio neuobičajeno ispunjen ljudima i događajima. Alija njega pamtim i još se i sad sjećam kakav je pronicav um imao pasam se istinski ražalostila kad sam čula da je odnedavno boleston. Aopet, jedan dio mene gotovo mu zavidi - bilo je trenutaka kad bih radozamijenila bol koju donosi svijest za takvu blaženu umrtvljenosttrenutaka kad sam žudjela za zaboravom. Ali udaljila sam se odpredmeta. Ovo ni u kom slučaju nije pismo sućuti.

Moj me je sin upravo obavijestio da Vas je angažirao u slučajudokumentacije gospođice Clairmont; time Vam, dakako, ne otkrivamništa novo. Međutim, također mi je priznao da Vas je dijelom unajmiozato što će tako možda otkriti postoje li kod Vašeg strica još zapisi oslučaju koji je vodio za mog oca u zimi 1816. Da se Percy najprijeobratio meni, zahtijevala bih od njega iskrenije postupanje te Vam sadapišem, ako ne da opravdam njegovu obmanu, onda barem da Vam jeobjasnim.

Nakon što mi je umro muž, sama sam godinama izdržavala sebe isvoje jedino preostalo dijete, a moj savjesni i odani sin Percy sadaosjeća veliku obvezu da se, zauzvrat, brine o meni. Njegova se ženaprema meni uvijek ponašala izuzetno zaštitnički, a osobito je pazila nastvari koje bi mogle naškoditi ugledu mojeg muža ili mene. Stoga ćete,nadam se, razumjeti da je njihovo zanimanje za izgubljene dokumenteVašeg strica bilo potaknuto isključivo tom prirodnom, istinskipohvalnom brigom. Posve slučajno dogodilo se da je gospodin Maddoxradio za mog oca u vrijeme kad je prva supruga mog muža tragičnoskončala i Vaš je stric pritom bio upoznat s određenim činjenicama idogađajima, samim po sebi nevažnima, ali koje bismo mi, dakako,željeli zadržati za sebe. Budući da sam se susrela s Vašim stricem,makar i nakratko, uvjerena sam da bi, kad bi bio u mogućnosti govoriti

141

u svoje ime, poštovao tu želju - štoviše, da bi kao glasoviti meštar svogzanata shvatio kao obvezu držati sve te podatke u tajnosti. To samuvjerenje prenijela svom sinu. Također sam ga uvjerila da se,zasigurno, možemo pouzdati u to da ćete se Vi, kao jedini baštinikgospodina Maddoxa, a sada i sljednik njegova posla, čvrsto držati istogčasnog kodeksa.

Voljela bih da je to sve što Vas imam zamoliti, ali sada se moramdotaknuti mnogo delikatnije stvari. Vašeg sam strica doživjela kaorazboritog i diskretnog čovjeka te ću Vam komptimentirati ipretpostaviti da dijelite njegove osobine i profesionalna načela. Imajućito na umu, sada moram prijeći na gospođicu Clairmont i moga mužama koliko željela izbjeći tu odvratnu temu. No budući da ste proveli,kako su mi rekli, toliko vremena u njezinu društvu, željela bih da znateistinu. Ne sumnjam da Vam je vrlo uvjerljivo opisala svoju prošlostpritom me prikazavši kao čudovišnu i bezosjećajnu suprugu koja danasne poštuje čak ni uspomenu na svog muža. Nemojte me pogrešnoshvatiti - nije me briga što govori o meni jer mi je do vlastitog ugledastalo vrlo malo. Ali jest me briga što govori o Shelleyju ili što bi onjemu mogla objaviti. Znam da postoje navodi kako je gospođicaClairmont bila njegova ljubavnica, ali uvjeravam Vas, gospodineMaddox, kao i druge prije Vas, da je to opaka laž. On nikada nije bio uneprikladnoj vezi s njom i nepodnošljivo mi je da još - nakon svih tihgodina - mora trpjeti takve klevete. Ne mogu sa sigurnošću tvrditiodakle te optužbe dolaze, ali upoznali ste je, razgovarali s njom isigurna sam da ste zamijetili njezinu sklonost fantaziji i melodrami, štojoj je svojstveno, ja je prepoznajem jer sam se i sama trudila da mimoratoborne i često histerične žene, kakva je gospođica Clairmont danas,vidim bojažljivu djevojku koja vjeruje ljudima, kakva je bila kad smo seupoznale. Djevojku koja je cijeli svoj život silno nastojala pronaćiljubav, ali nije uspjela. Uvijek sam pokušavala ispunjavati svojedužnosti prema njoj, ali još dok smo bile djeca, često sam se pitalamuči li je neka mana - neki kobni nedostatak zbog kojeg me u svemuoponaša. Što god sam imala, željela je imati i ona. Moju odjeću, moju

142

frizuru, čak i - na moj užas - mog Shelleyja. Sanjalo sam - nakon Što mije izjavio ljubav, nakon naše odluke da zajedno pobjegnemo - o slobodi,no onda sam, na svoje zaprepaštenje, shvatila da je vezana uz mene jošsnažnije no prije. Čak ni danas ne znam kako ga je uvjerila da jepovede s nama jer nije nam trebao prevoditelj niti smo željeli društvo.Znam samo da sam te ljetne zore sišla niza stube i pronašla je saspakiranim kovčegom, s ogrtačem na ramenima i s nevjerojatnoČudnim izrazom na licu - prijetila je da će probuditi cijelu kuću ako nepristanem da pođe s nama.

Uslijedilo je šest najčudesnijih tjedana u mom životu. Bila samuzbuđena što sam pobjegla iz Engleske - što sam zajedno s njim,zaljubljena. Oh, taj prvi pogled na Alpe, na njihove ledene vrhunce,bijele šiljke koji se uzdižu k čistom plavom nebu. Čak ni naš nesretnimanjak novca nije mogao umanjio moju sreću. No ipak, već tada samznala - sa šesnaest godina - da nije prikladno - da nije zdravo - dagospođica Clairmont tako juri za Shelleyjem. Nije bilo u redu što ga jeizazivala da se s njom kupa gol u jezeru pokraj ceste. Nije biloprimjereno što je tražila da spava u krevetu s nama, čak i da je uistinu -kako je tvrdila - vladala najezda štakora. Kad smo Shelley i ja bilisami, samo nas dvoje, sve je bilo kako treba; no kad je ona bila snama, uvijek bi nastao kaos i jad. Ali Shelley je od prvog trenutka usvemu tome bio potpuno nevin. Mogli biste reći da je bio stariji - da jeod nje mogao zahtijevati da se ponaša razumnije - ali niste gapoznavali i ne znate da je na mnogo načina još uvijek bio dijeli Više odsvega volio je puštati papirnate brodiće po Serpentineu i kotrljatibilijarske kugle po sagu s našim sinom Wiliiamom. Uvijek je biraodjecu za prijatelje u igri i pouzdanike - štoviše, znao je reći da svakipravi sljedbenik Platona mora voljeti djecu jer ona su naši učiteljifilozofije.Volio je djecu gotovo u istoj mjeri koliko je mrzio bilo kakvougnjetavanje pa je upravo stoga jednom prilikom pokušao oteti svojesestre iz Škole tvrdeći da ih tamo zlostavljaju. Njegova pažljivost premagospođici Clairmont proizišla je iz istih tih čistih osjećaja. U njegovimočima ona je uvijek bila ono dijete koje je upoznao u kući moga oca.

143

Bucmasto, živahno, podosta zahtjevno dijete, u velikoj potrebi zaljubavlju i pažnjom koje mu majka nikad nije pružila i koje stogazavređuje svu njegovu nježnost Što god ona nagađa danas - što god jeplanirala tada - njegov um time nikad nije bio ukaljan. Moj brak,gospodine Maddox, od početka do kraja bio je pun strasti. Pun ljubavikoja je mogla završiti samo smrću. A kad je, no kraju, krenuo na putkoji ga je zauvijek oteo iz mog zagrljaja, posljednje pismo nije napisaonjoj, nego meni - svojoj »najdražoj i najmilijoj Mary«.

Ovime mi nije namjera nepotrebno ocrniti ime gospođice Clairmontniti želim uzdići sebe vukući nju po blatu. I ne pokušavam prikriti svojevlastite mane kao supruge - kakve god da je pogrde iznijela, zaslužilasam ih. Posljednjih mjeseci muževa života prisjećam se jedino sgnušanjem. Tog sam užasnog zadnjeg ljeta razmišljala samo kako daodvedem sina iz tog pustog i prokletog mjesta. A kad som se vratilaShelleyjevim zapisima da pripremim svoje izdanje njegova djela, bilasam potresena do srži. Nakon dugo vremena ponovno sam čitalanjegove riječi i činilo mi se kao da sam natjerana popiti svaku kapgorke vode iz bunara koji nema dna - spoznala sam muku koju jeprolazio i bila prisiljena priznati da sam sama skrivila tu bol svojimbijesom, hladnoćom i neprestanim prohtjevima.To je, ne sumnjam, pričakoju ste doznali od gospođice Clairmont, ali nije riječ o jedinoj istini otom užasnom vremenu, jer oni neupućeni, koliko god da se približiti, nemogu vidjeti pravo stanje odnosa dviju tako blisko povezanih osoba. Viste mladi, gospodine Maddox, i prošlost Vas još ne vreba. Nadam se danikad nećete biti prisiljeni shvatiti da ljubav - ljubav koja se daje iprima - može istodobno biti najveća patnja i najdivniji užitak. Unatočsvemu što smo zajedno pretrpjeli - unatoč tome Što smo izgubili trojeslatke djece, jedno za drugim - ostao mi je vjeran do posljednjegtrenutka.

Prečesto je sudba genijalnih ljudi da su daleko ispred svogvremena, a Shelley nije bio iznimka. Njegova nebeska duša nije imalamjesta u ovom prostom i hladnom svijetu. Ako njegov um i jest činiopogreške, njegovo srce nije i samouvjereno mogu ustvrditi da je po

144

karakteru - kad bi ga se sudilo nepristrano - bio plemenitiji od svihsvojih suvremenika. Upravo odatle izviru moja nepopustljiva i duganastojanja da ga zaštitim i da spriječim objavljivanje lažnih zapisa onjegovu životu, kojima bi se samo okaljala uspomena na njega. Što godpročitali - što god da je napisao onaj smutljivac Thomas Medwin ili bilotko drugi - ni jedan prikaz nije se istinski približio stvarnosti, ni što setiče Shelleyja ni što se tiče nas koji smo bili dio njegova života. Nekadsam željela sama napisati takve memoare, ali je moj svekar zaprijetioda će mi oduzeti i onu mršavu novčanu pripomoć koju mi je davao akose takva knjiga ikad pojavi. A sada kad je mrtav, ja sam prestara iodveć bolesna da se prihvatim pera. Svih tih godina sa Shetleyjem mojapredodžba raja bila je - život bez gospođice Clairmont. Tada meproganjala svojom prisutnošću, a i sada me proganja iako je nemapokraj mene. Čini mi se kao da je na djelu Božja kazna određena zbognekog užasnog grijeha koji sam počinila bez svog znanja i zbog kojegse još i danas iskupljujem. Jer na moje posljednje dane sjenu bacastrah da će zadaću, koju više nisam u stanju ispuniti ja, nakon mojesmrti prisvojiti ona. Tvrdit će da ga je ona najbolje poznavala i, predočima svijeta, preoteti mjesto koje sam u njegovu srcu imala samo ja.Stoga Vas usrdno molim, poniznošću udovice i očajem žene koja zna dajoj nije preostalo još mnogo vremena, da prema njoj upotrijebite savsvoj utjecaj. Nema sumnje da će u godinama koje dolaze biti onihmanje inteligentnih od Vas, ali beskrupuloznih, koji će pokušati zadržatidokumente koje je nagomilala i iskoristiti ih u svoju korist, no tada ćeova snaga koju još imam već dugo biti samo prah. Isti prah u koji su seveć pretvorili moj suprug i svako moje milo dijete, osim jednog. Stogaje bolje da gospođica Clairmont pusti mrtve neka spavaju u miru i onošto je preostalo nakon njih prepusti tišini i zaboravu.

M. W. S.

Charles polako spusti papir i zagleda se kroz prozor omnibusa.Upravo prolaze Oxford Streetom; oko muškarca pokraj kojeg pleše

145

medvjed na lancu okupila se gomilica ljudi. Životinja ima ogrlicu sašiljcima, a dvije male djevojčice prisiljavaju ga da se podigne na stražnjenoge naizmjence ga bockajući zašiljenim štapovima. U isto vrijemekvrgavi starac vrti vergl, a bosonogi dječak prikuplja u kapu novčiće odpola penija. Dok je omnibus prolazio pokraj medvjeda, Charles poglediu njegove prazne i beživotne oči. Životinja se trzne, a Charles skrenepogled, s nelagodom shvativši da je i sam u sličnoj situaciji. Najprije jebio poguran u jednom smjeru, zatim u suprotnom, vjerovao je jednoj ženipa drugoj, a sad je siguran da ne može vjerovati ni jednoj.

Nije čak ni upoznao Mary Shelley, a već zna da laže. Jer znana mu jejedna činjenica, što ona i ne sluti. Shelleyji nisu izgubili troje mile djece,nego četvero. Troje vlastite i jedno koje su posvojili. Ali malu Elenu nijespomenula u pismu. Čini se kako je djevojčica već godinama ne samoprah nego je i zaboravljena i neće naći svoje mjesto ni u jednoj verzijipjesnikova života kojoj će dopuštenje za objavu dati njegova žena ilisnaha. No premda je Charles u pitanje dovodio Marynu vjerodostojnost,ni u jednom trenutku u pitanje nije dovodio njezinu inteligenciju. Claireje s njim možda razgovarala pomno planirajući poteze, ali ova žena ješahovski strateg bez premca. Njezina je predstava tako dotjerana, takolukava da Charles vjeruje kako ju je izvela već mnogo puta, osobitopred svim onim nadribiografima koji su tijekom godina gorljivo željelidoznati golu i nemilosrdnu istinu. Pred svim onim ljudima čiju jeinteligenciju i čast nesumnjivo hvalila. Jer nije li šah, na kraju, igražrtvovanja? Moraš znati koliko točno možeš izgubiti da bi postigao višicilj. Iznijevši na vidjelo sinovu nevještu obmanu. Mary Shelley otkrila jeCharlesu samo ono u što je već sumnjao: da mu je predala tek pijuna,ništa više. U igri je zasigurno mnogo vrednija figura. Kad bi je baremmogao otkriti.

Charles se nasloni u sjedištu razmišljajući o obmani. Jednom je, kaodječak, bio strastveni kolekcionar, ne samo predmeta nego i riječi -čudnovatih izvedenica, osebujnih kovanica, zbirnih imenica. Osobito suga fascinirali nazivi za skupine životinja i uvijek bi ushićeno dodao nekinovi na listu u svom malom notesu. Što su bili bizarniji, to su mu se više

146

sviđali: razmetljivci za paunove, šištavci za čvorke, ubojice (kakoproročanski) za vrane. No u jedan naziv nije mogao proniknuti i sada seprisjetio kako je jednog jutra otišao ocu u radnu sobu i upitao ga zaštose vivci nazivaju »obmanjivačima«. Što su te lijepe ptice učinile da bibile rako optužene? Njegov je otac uzdahnuo, skinuo naočale i snaporom se okrenuo prema dječačiću koji ga je vukao za sako. Riječ jeo nepravilnoj etimologiji, ozbiljno ga je poučio. Riječ izvorno nije glasilaobmanjivač, nego se tijekom stoljeća iskrivila od riječi ostavljač. Alizašto, ustrajao je Charles, uzbuđen što je zadobio toliko očeve pažnje,zašto baš taj naziv? Zato što roditelji vivca napuštaju svoje gnijezdokako bi grabljivce zaveli na pogrešan trag i tako zaštitili svoje ptićenaoko ih ostavljajući. A nije li, razmišlja Charles, baš takvu obmanusada izvela Mary Shelley? Suočena s potencijalnim protivnikom, udaljilase od tajne koju čuva - što god ona bila - i krenula u suprotnom smjeru,u nepristupačni gustiš svog odnosa s Claire. Samo Charles sluti kakoMary ne štiti svog potomka - ne ovaj put. Jer zašto bi inače zatražila dajoj Charles odgovori preko sluškinje? Što god da prikriva, to se ne tičenjezina sina - štoviše, on o tome zacijelo nema pojma jer inače ne bi bilopotrebe za takvim manevrom. Ništa u ovom pismu, barem na površini, neiziskuje da Charles uopće odgovori na njega, a njoj je ipak toliko staloda mogući odgovor dođe isključivo u njezine ruke pa je poslala sluškinjuu trk za njim kako bi mu to prenijela. Charles ponovno pogleda pismo.Ima nešto u njemu - nešto ostavljeno na čistini poput zamke u travi.Nešto što bi, da zna njezinu tajnu, možda bio prisiljen osporavati ilipobijati. Poput Claire, sva žena strahuje od onog što bi Charles mogaoznati. Pitanje koje se sada postavlja jest dijele li žene istu tajnu. Štoviše,postoji li između polusestara neki tajni dogovor o prikrivanju? Je limoguće da postoji pakt o šutnji koji traje čak i danas unatoč njihovuljutom neprijateljstvu i svim godinama dubokog nepovjerenja?

Dok se omnibus trucka po kaldrmi prema Regent Streetu, Charlesponovno počne čitati pismo. Polako, rečenicu po rečenicu,podvrgavajući svaki izraz kazuističkom pregledu. I tada, dakako, opazipogrešku koja se njega tiče mnogo osobnije no tajne Shelleyjeve

147

prošlosti. Jer na prvoj stranici Mary Shelley piše o stričevim zapisimakao izgubljenima. Charlesu je ta riječ u prvom čitanju promakla, ali sadamu odjekuje u glavi. Kako je moguće da ta žena zna da stričevih zapisanema? Bio je oprezan i nikome to nije spomenuo - ni Shelleyjima niClaire. Čvrsto je stegnuo čeljust. Znao je on točno kako je Mary Shelleydobila taj podatak pa, kad je stigao u Buckingham Street, bio je punžestokoga gnjeva.

- Billy! - zaurla odgurnuvši vrata tako snažno da su se zatresla našarkama. - Dovući se ovamo, gnusobo! Odmah!

Nekoliko trenutaka nije se čulo ništa, a onda mladić izađe izakuhinjskog stubišta.

- Gospodine Charles?Ali Charles ga je već uhvatio za grlo i pritisnuo uza zid.- Kako se usuđuješ, govno jedno podmuklo? Koliko su ti platili:

Nekoliko šilinga? I to nakon što smo te primili k sebi i dali ti posao!- Što vi to govorite - promuca Billy, ljubičast u licu. - Nisam ništa

napravio.- Ne laži mi! - vikne Charles te ga snažno tresne o zid.- Znam što si učinio. Ti si im rekao da u registru nedostaju stranice.

Ti si ga bacio u vatru. Platili su ti da ga uništiš. Platili su ti da ga spališ.- Kog bih vraga ja mogao znati o nekom registru? Ne znam ni čitati,

majku mu.- Bio si ondje, onog dana kad sam odgonetavao zapis. Znao si kako

izgleda.- Ne znam o čemu govorite - jaukne mladić. - Boli me to! Charles ga

stisne još jače, ali uto osjeti ruku na svom ramenu. Netko ga zatrese ipokuša odvući od Billyja.

- Nije bio dečko, gospon Charles. Nije bio Billy.Abel. Vodenastih očiju na osušenom licu.- Što to, dovraga, govoriš, Abele?- Nije to dečko napravio, gospon Charles, nego ja. Jako mi je žao.

Nisam znao, to je sve što mogu teći.Charles polako olabavi stisak i mladić izmigolji na sigurnu

148

udaljenost. Teško je disao, a na vratu mu je ostao crven trag.- Vidite? Rekao sam vam. Uvijek sam vam ja nešto napravio, a nizani

ništa kriv, kao onaj dan kad...- Savjetujem ti da zavežeš, Billy - kazao je Charles tiho zureći u

starca. - A tebi, Abele, savjetujem da mi kažeš istinu.- To se dogodilo jedan dan kad vas nije bilo, gospon Charles. Onaj ti

ni gospon opet je došao...- Sir Percy Shelley?Starac proguta slinu pa kimne.- Onaj koji je ostavio posjetnicu. Došao je i pitao za vas, a ja sam

mu rekao da vas nema. Onda je pitao jeste li našli kakve dokumente i jasam...

- Da?Abel ponovno proguta slinu.- Rekao sam mu što smo otkrili. Za one stranice koje fale. Žao mi je.

Mislio sam da, s obzirom na to da vam je klijent, ne biste imali ništaprotiv. Mislio sam - zavrti on tužno glavom - da će biti od pomoći.

Charles se zapiljio u Abela, posramljen jer mu ništa nije rekao osvojoj sumnjičavosti prema Shelleyjima - nije mu dao uputu da bilo štotaji pa ga sad ne može kriviti. Duboko uzdahne i korakne prema starcu.

- Što si mu točno rekao, Abele?- Samo da su stranice iz registra za osamsto šesnaestu već odavno

izvađene. Da smo ih tražili, ali ih nigdje nismo mogli naći.- Ništa o zapisu koji sam otkrio? Abel odmahne glavom.- Ne, gospon Charles. I kunem se da nisam bacio knjigu u oganj. Vaš

je stric to napravio, kako sam vam već rekao.- Dobro - kimne Charles pa se okrene prema Billyju.- Siguran sam da si dolje dobio neko zaduženje ili već nešto. Nastavi

s poslom.Mladić ga kratko pogleda ispod oka pa, šepajući, pode natrag u

kuhinju teatralno trljajući vrat. Charles, promatrajući ga, krene premastubama, no Abel ga uhvati za kaput.

- Je l' sve u redu, gospon Charles? Nisam pogriješio?

149

Charles na trenutak zastane pa mu lagano dodirne ruku.- Sve je u redu, Abele. Ali sada me ispričaj, imam posla.Krene uza stube, a Abel ga je pratio pogledom zabrinuta i blijeda

lica.Charlesovo je srce, nakon što je za sobom zatvorio vrata svoje

tavanske sobe i naslonio se na njih, još kucalo prebrzo. Malko ga jegrizla savjest zbog Abela, no što se Billyja tiče... Billy se izvukao bezkazne za mnogo toga što je počinio otkad je u ovoj kući i Charles se nijekajao što je smanjio taj omjer premda mladić ovoga puta uistinu nijezaslužio da ga se tako izgrdi. Skinuo je kaput i bacio se na krevet,spustivši pismo Mary Shelley na pokrivač pokraj sebe. Pročitao ga jetreći pa i četvrti put, ali zagonetka skrivena u njemu i dalje mu jeizmicala. Sklopio je pismo i vratio ga u džep. Bjesneći na Billyja,ponovno je ozlijedio ruku pa ode do stalka za lavor po novi zavoj. Alikolut zavoja nije bio na mjestu gdje ga je ostavio. Pogledao je prematavanu kad mu sine da je Maddox, da se toga sjetio, tamo imao mnogodobrih mjesta da skrije izrezane stranice. Mogao ih je skriti ispodbaršunaste podstave kutije u kojoj je Charles izložio svoje novčiće ili ukorice oštećene perzijske sablje na kojima nije ostao ni jedan dragulj.Osim toga, na dnu škrinje u kojoj Charles drži svoje kemikalije postojitajna ladica za koju zna samo on. Ali, jasno, papiri nikako ne mogu biti uovoj prostoriji - Maddox ni jednom nije bio ovdje otkad se Charlesdoselio, a ako te stranice još uvijek postoje, izrezane su i skrivene jošdavno. Gotovo sigurno prije putovanja Italijom s kojeg se Maddox prinekoliko mjeseci vratio promijenjen, kao star čovjek. Charles je prvi putpomislio da je Abela trebao detaljnije ispitati o tom putovanju; jedva daišta zna o njemu - ni gdje su točno išli, ni zašto je Maddox uložio takavnapor te, u tako poodmakloj dobi, otišao na svoje prvo i jedinoputovanje izvan granica zemlje. Već neko vrijeme Charlesu je bilo jasnoda je njegov prastric počeo propadati mnogo prije no što je to itkomogao pretpostaviti. Jasno mu je i da su stričevi zastrašujuće agresivniispadi i napadaji ludila počeli tek nakon njegova povratka iz Italije, zbogčega se Charles i doselio u kuću u Buckingham Streetu. U kuću u kojoj,

150

usput budi rečeno, sada živi već nekoliko tjedana, a nije naišao ni najedno skrovište - ni jedna vrata nisu neobjašnjivo zaključana, ni jedanormar zagonetno zabrtvljen. Jedini dio kuće u kojem se Chatles nijeponašao kao domaćin bio je salon, koji je sada više no ikad bio stričevosobni prostor. Zapravo, tek je nekoliko prostorija korišteno prije no štose Charles uselio i zaposlio Billyja i djevojku. Kako ne Maddox stario,njegov se prostor sužavao pa još ima spavaćih soba na drugom katu ukoje Molly nije ušla te su ostale prepuštene vlazi i prašini. Charles znada je te sobe pretražio Abel, ali je li imao smjelosti zadirati u gazdinosobni prostor? I nije li upravo salon najvjerojatnije mjesto za skrovište?

Kad je bio dječak, pokušavao je slijediti Maddoxove metode,oponašati njegovu temeljitost u radu i britkost uma. Sav uspjeh koji jepostigao, kako u policiji tako i u vlastitom poslu, duguje tome. Koliko lije samo puta, tijekom godina, čuo kako Maddox izgovara rečenicu:

Nema zagonetke, ma koliko bila teška, koja se ne može riješitiupornom primjenom logike i opažanja. Logika Charlesu zasad nije bilaod pomoći; možda se opažanje pokaže korisnijim. Charles ponovnosjedne na krevet i zatvori oči. Već je upotrebljavao tu tehniku - način dapročisti svoju moć zapažanja i ukloni nevažne stvari, da dopusti svomumu da bude slobodan. Kad bi se sada spustio u salon, sva njegova čulabila bi pod opsadom: miris vatre, kucanje sata, uzrujano premještanjenjegova strica u snu. Ovdje, u tami ispod spuštenih vjeđa, nema ničegšto bi ga ometalo.

U svojim mislima stoji sada u središtu te otmjene sobe i počinje sepolako okretati istražujući prostor kao da ga vidi prvi put, metar pometar, centimetar po centimetar, kao da je riječ o nekom renesansnomkazalištu sjećanja u kojem se svaki predmet ne promatra samo za sebe,već kao znamenje nečeg drugog - kao mjesto mogućeg skrovišta. Sobasada izgleda - barem mu se tako čini - isto kao u doba kad je bio dječak:knjige, poprsja filozofa, slika vrtova ispred vile d'Este obješena izmeđudvaju visokih prozora. Knjige bi bile odveć prozirno skrovište, biste suod masivnog kamena - Charles je to dobro znao jer je jednu, kao dječak,pokušao podići. A možda bi slika mogla biti mjesto za skrivanje, možda

151

ima prostora između platna i okvira. Ali riječ je o omiljenoj Maddoxovojslici i Charles sumnja da bi se stric izvrgnuo opasnosti da je ošteti.Charles ju je kao dječak jako volio - aleje tamnih čempresa, dugi nizovimalko odmaknutih kipova, prilike napola pokrivene sjenama i u središtu,na vrhu uzvisine, vila koja blista između stabala, impozantna i zlokobna,nimalo slična ni jednoj kući koju je vidio. Svaki put kad bi ga odveli uposjet prastricu, slika bi ga iznova privukla: boje, meki sfumato, kao ipriča koja se, kako mu se činilo, nameće iz tog prizora. Priču je, usput,jednom pokušao zapisati. Počeo je neodlučno, ali samouvjerenost jepolako bivala sve veća te je na koncu otac od njega zatražio da mupokaže što to radi cijeli dan samo kako bi odbacio Charlesov trud kaoprazan dječji hir koji ne zavređuje njegovo vrijeme. Šteta, reći ćete vi iocijeniti znakovitim to što Charles više nikad nije pokušao napisati ništaslično i što se tog događaja jedva i sjeća. A i šteta je, možda ćetepomisliti, što sada sliku ne promatra kao priču ili umjetničko djelo, većsamo i isključivo kao predmet - kao dokaz koji bi možda mogao neštootkriti. U mislima je vidio kako se na kistom istočkanim bojama, prekocijelog platna, ukoso širila zraka sunčeva svjetla. I onda, odjednom, svemu postane jasno. Postane mu jasno kao znanstveniku, što on jest,dakako, među ostalim, i bio. Naime, na mjestu gdje je visjela slika nikadnije bila pod izravnim sunčevim svjetlom; jedino svjetlo na njoj odraz jezrcala obješenog na suprotnom zidu, iznad kamina. Zrcalo se, prisjetio seCharles uzbuđeno, oduvijek činilo odveć kićeno za tako klasično,jednostavno uređenu sobu. Sjetio se jednog dosadnog davnog popodnevakad ga je Maddox prisilio, bio je tada mnogo mlađi i nemirniji, da staneispred zrcala dok mu je on pokazivao rezbarije i bogate detaljeobjašnjavajući mu da je točno ime za stil u kojem je okvir izrađen - nebarok, nego... nego... Charles je tragao za pravim nazivom. Počinje sa r -rokoko? Ne, nije to, nego nešto slično. Ne rokoko, nego rocaille.10

Charles je, ne znajući dobro francuski, tupo zurio u strica, nimalopametniji, a Maddox mu je pokazao obilje izokrenutih pužića inazupčanih kapica upitao ga na što mu nalikuju.

- Na školjke, striče Maddox. Poput onih koje sam našao na plaži u

152

Fileyju prošloga ljeta, samo što su ove veće. Mnogo veće.- Pa što onda znači riječ rocaille?Charles se bio namrštio pa nesigurno upitao: - Shelley?11 Nikad mu

nije bilo jasno zašto je Maddox na taj odgovor s užitkom prasnuo usmijeh.

No sad mu jest jasno.Pojurio je niza stube u salon dok je Molly na odmorištu dugačkom

peruškom skidala paučinu.- Abele! - vikne. - Gdje si, Abele?- Što trebate, gospon Charles? - upitao je Abel, koji je sjedio pokraj

usnulog gazde.Charles nahrupi u salon.- Nisam ga htio buditi - kazao je Abel. Charles se zaustavi teško

dišući.- Mislim da znam gdje su stranice koje nedostaju - kazao je nešto

tiše. - Bile su ovdje cijelo vrijeme. Skrivene su u onom zrcalu.Abel pogleda zrcalo pa opet Charlesa. Bio je sumnjičav.- Zašto to mislite?- Objasnit ću ti poslije. Možeš li mi pomoći? Želim vidjeti što je iza

zrcala.Charles dogura stolac s naslonjačem ispred kamina. Abel mu je

pridržavao stolac dok je on pokušao skinuti težak okvir. Mislio je da jezrcalo obješeno kao slika, ali na svoje razočaranje, uvidio je da se nijedalo skinuti.

- Je li ta prokleta stvar pričvršćena čavlima, Abele? - upita te ugledasvoje zasjenjene, ljutite oči u potamnjelom zrcalnom staklu.

- Ne bih znao teći, gospon Charles - odgovori Abel. - Nisam ga jazakvačio. Gazda je pozvao tesara, posebno za to. Ima tome već punogodina.

No Abel još nije ni završio kad je Charles, podigavši se na nožneprste, shvatio da je zrcalo u blagom kutu odmaknuto od zida. Takoblagom da je s poda razmak gotovo neprimjetan, no pri vrhu je kutdovoljno velik da bi se iza zrcala, vidio je, moglo umetnuti nešto nalik

153

tankoj srebrnoj cijevi. Charles se morao dobrano protegnuti, ali ipak jebio dovoljno visok da dohvati i izvuče cijev. Metalna površina bila jemjestimice zahrđala, ali cijev se inače činila nedirnutom. Zasigurno jenapravljena po narudžbi jer je savršeno pristajala u svoje uzanoskrovište. Premda je bio oduševljen otkrićem, Charles nije mogao nezamijetiti koliko je truda stric uložio u skrivanje i koliko je toga, prematome, bilo na kocki. No o tome će razmišljati kasnije, pomisli. Sadasamo želi znati. Preokrene cijev, protrese je i - s uzbuđenjem koje u istojmjeri dijele detektiv, novinar i akademski istraživač - pričeka da svitakpožutjela papira polako sklizne u njegovu ruku.

154

OSMO POGLAVLJE

Harriet

3. siječnja 1817.

Istraga o slučaju gospođe Harriet Shelley,provedena po nalogu cijenjenoga gospodina Williama Godwina,

Skiner Street, Holborn

Na ovim stranicama ispisujem konačno izvješće o ovom bolnomslučaju, koji je prouzročio tako mnogo tuge i zbog kojeg sam platio silnoveliku cijenu. Da ga barem nisam prihvatio; da sam barem bio odlučan idržao se svog zavjeta kako nikad neću ponovno prihvatiti posao koji jena bilo koji način povezan s tim imenom - s imenom od kojeg mi se rukatrese dok ga pišem, koje mi je i danas mučno čuti, a kamoli izgovoriti.Ali moje obećanje jednoj osobi i osjećaj obveze prema drugoj naveli sume da pristanem protivno svom razumu, protivno svojoj prosudbi,protivno meni samom. Vjerovao sam kako ću im, ako malko pretrpim,pomoći da budu trajno sretni. Tada nisam mogao znati da će moja pomoćbiti tako kobna.

Koliko se god to činilo neobičnim s obzirom na ono što se dogodiloprije, nisam upoznao Godwina sve dok, trećeg tjedna prošloga rujna, nijezatražio da ga posjetim u njegovoj kući. No poznavao sam ga po imenu,pa sam isto tako poznavao njegov ugled i djelo, kao i bilo koji čovjekkoji ima široke čitalačke interese i energičan um. Međutim, odmah samiznio kako se duboko protivim zaključcima Političke pravde i oštro

155

osuđujem njezin utjecaj jer sam na vlastite oči vidio kakve pogubneposljedice izaziva. Upravo sam zbog tih pogubnih posljedica, za kojesam se čeličio uz mnogo patnje, isprva odbio susret. No Godwin mi jeposlao novo pisma u kojem je naveo kako samo ja posjedujem umnesposobnosti koje su mu potrebne i da me je preporučilo nekolikonjegovih uglednih poznanika (koje je ljubazno nabrojio). Priznajem da jeto godilo mom ponosu i potaklo mi znatiželju. Smatrajući - pogrešno,pokazat će se - da osoba koju prezirem nije više u Engleskoj, prosudiosam da ne stavljam mnogo toga na kocku ako pristanem na uvodnisusret. Da sam pogriješio - i to katastrofalno - postat će jasno u daljnjemdijelu izvješća.

No to ću zasad ostaviti. Idući tog jutra u Skinner Street, priznajem dasam s određenim strahopoštovanjem iščekivao susret s istaknutimfilozofom, sjajnim misliocem, inspirativnim umom. Na njegovu memjestu dočekao nizak, proćelav, čvrsto građen čovuljak, s dugačkim,tankim nosom i vrlo neugodnom ženom. A i da nisam iz vlastitih izvorasaznao kako je gospodin u nesigurnoj financijskoj situaciji, odmah bihvidio da mu posao s knjižarom, čiji je vlasnik postao, ne ide nimalodobro: bila je loše vođena, nalazila se na lošoj poziciji, a police su bilepoluprazne. Isprva sam se pitao, trenutak- dva, zašto bi ijedan poslovničovjek za pultom zaposlio tako bojažljivu i samozatajnu trgovkinju, noubrzo sam saznao kako je djevojka starija kći prve žene gospodinaGodwina, gospođica Fanny Imlay. Bila je ona, prema prvom dojmu,skromno, blago i dobronamjerno biće, no bilo je očito da Godwin smatra,iz onog što je rekao kasnije, i to - moram napomenuti - u djevojčinojnazočnosti, kako je gospođica Imlay po svojim kapacitetima znatnoinferiornija njegovoj kćeri koju je imao s istom dimom. Za potonju jedržao da je neobično smiona i živahna uma i gotove nesavladiva usvemu čega se lati, a Fanny je, premda staložena i pronicava bila odvećlijena. Svoju je kćer doživljavao vrlo lijepom, a za Fanny je, u najboljemslučaju, govorio da »nije neprivlačna«. Dok je to govorio, više sam putapogledavao prema spomenutoj djevojci i bilo mi je jasno kako je većnavikla slušati da je se tako podcjenjuje u odnosu na mlađu sestru.

156

Ne spominjem ovo ponašanje samo kako bih ga osudio ma kolikoosuda bila zaslužena, već kao naznaku onoga što će uslijediti. Vjerujem,naime, da je takvo Godwinovo ponašanje - takva krajnja bezobzirnost -imala svoj udio u tragediji koja će se uskoro dogoditi. Što se mene tiče,iz onog što sam mogao zapaziti u ono malo vremena, djevojku samocijenio kreposnom, krotkom i ljubaznom. To su ženske osobine kojimase, po mom mišljenju, treba diviti, koje treba gajiti premda ih njezinaproslavljena majka, poznata po zalaganju samo za ženska prava islobode, nije ni cijenila ni Doticala. Gospođica Fanny nije toj damisličila naravi, ali ni izgledom, što sam mogao vidjeti prema vrlo dobromportretu gospođe Wollstonecraft Godwin, koji je visio iznad kamina.Činjenicu da tako dobar portret bivše supruge visi na središnjem mjestuu prostoriji svaka bi druga supruga mogla smatrati iritantnim, a da gatakvim, i to izrazito iritantnim, doživljava i nova gospođa Godwin, bilomi je odmah jasno, baš kao i to da njezin suprug toga uopće nije biosvjestan.

Spomenuta gospođa Godwin najprije se pobrinula za piće - točnije,naložila je gospođici Imlay da ga donese - a onda je sjela pokraj suprugai predložila da počne s iznošenjem činjenica o slučaju. Bio sam,priznajem, zbunjen. Povremeno sam, radeći svoj posao, susretaopronicave i inteligentne žene - žene koje su bile sposobne slijediti načetalogike i opažanja koje sam uvijek detaljno izlagao - ali nisam očekivaoda ću takve osobine pronaći kod gospođe Godwin, Njezina pojavagovorila je odlučno protiv toga, no postupno sam shvaćao kako njezinesirove crte lica, upadljive grudi i vrlo neobične zelene naočale skrivajupoprilično lukav um premda se nije mogla pohvaliti ni obrazovanjem nirazumom, u strogom smislu tih riječi. Čudio sam se, tijekomupoznavanja s njom, a i s obzirom na ono što sam o njoj čuo od drugih,kako je uspjela navesti muškarca poput Godwina da je uzme za ženu, ališto sam je više slušao, to sam više razabirao kako je ostvarila tajpothvat.

Dama o kojoj pišem odmah je naglasila kako želi da sve ostane ustrogoj diskreciji, na što sam si ja uzeo slobodu i podsjetio je kako je

157

njezin suprug u tom smislu već dobio jamstva od mojih klijenata i dastoga može biti sigurna da će tako biti i dalje. Tako umirena, nadugačkoje nastavila izlagati tadašnje okolnosti. Bilo je očito da ne zna zadogađaje koje sam ovdje već naznačio, a iz suzdržana izraza lica njezinamuža bilo je nemoguće razaznati je li i on jednako neupućen. I tako sambio prisiljen izdržati dugačak prikaz preljubničke veze između kćerigospodina Godwina i muškarca koji ju je zaveo - muškarca kojeg jemoja sugovornica u jednom dahu nagrdila, a već u drugom ga uzdizalakao »sina baroneta, znate, s golemom srećom« Također mi je rekla, štosam već znao, da je njezina kći napustila Englesku zajedno s njima i daim je pravila društvo na nedavnom putovanju u Švicarsku. No dotadnisam znao za glasine da Shelley razmatra povratak na svoje bivše i jošuvijek zakonito bračno ognjište. Odmah ću priznati da nisam bio šokiran,pa ni iznenađen kad sam to čuo, i to s razlogom. S obzirom na ono čemusam svjedočio, znao sam da je taj nitkov spreman na svakojake podlostima kako ogavne bile.

No moja sugovornica nije znala ništa o tome; usto, nije mi bilapotrebna nadnaravna ili nadljudska pronicavost kako bih shvatio da suGodwinovi govorkanja o takvoj Shelleyjevoj namjeri, ako su uistinupostojala, odveć ozbiljno shvatili, i to zbog posljedica koje bi takvaodluka mogla imati za njih dvoje. Gospođa Godwin dobro je pazila dami iznese samo doličnu roditeljsku brigu zbog neugodne situacije u kojojbi se, da se to dogodi, našla gospođica Godwin, no ja sam bio uvjerenkako je neuobičajen nemir koji me dočekao u kućanstvu u Skiner Streetuprouzročen još ozbiljnijim strahom. Nisu bili svjesni, u to nema sumnje,da sam znao kako je Shelley obećao obilato pomagati Godwinu priplaćanju njegovih dugova i da većina njih, ako ne i svi, još nijepodmirena. Znao sam i to da je Shelley u tjednima prije svog bezglavogodlaska u Europu izbjegavao sudsko uhićenje.

Tada sam upitao, praveći se da sam neupućen, ali zainteresiran zaodgovor, jesu li gospodin ili gospođa Godwin osobno razgovarali saShelleyjem glede planova koje je imao sa svojom ženom. Oni su se na tozgledali, a gospođa Godwin je odgovorila, malko crvena u obrazima, da

158

je sva izravna komunikacija prestala onog dana kad je pjesnik prvi putnapustio London u društvu dviju mladih žena, prije otprilike dvijegodine, »Gospodin Godwin zabranio mu je dolazak u kuću«, rekla jeona, »i to s punim pravom, nakon takve skandalozne i sramotne izdaje.Naime, zakleo se da će prestati viđati Mary. Stajao je na istom mjestugdje vi sad stojite i zakleo se da je veza gotova, da više neće bitiskrovitih sastanaka u ponoć i razmjene tajnih poruka. A onda je naglopobjegao s njom, usto namamivši moju Clairy da pođe s njima.«

Gospodin Godwin, nastavila je njegova žena, nije prekinuo održavatikorespondenciju s »delinkventom«, ali samo glede »određenihfinancijskih pitanja«. Zaključio sam da je riječ o ranije spomenutimnovčanim predujmovima. Tek sam mnogo kasnije i prekasno, saznao daje Fanny, nakon što se Shelley vratio u London, bila posrednik izmeđudviju neprijateljskih strana zastupajući jedne i druge najbolje što jeznala, uzimajući k srcu - kako mi se čini - sve žalosne posljedice teopore i svadljive komunikacije.

S rastućim ogorčenjem promatrao sam kako gospodin Godwinprilično umišljeno prati izlaganje svoje žene. Unatoč tome što sam premaShelleyju osjećao gađenje, što su mi i njegovo ponašanje i načela bilikrajnje odvratni, bio sam u iskušenju upitati kako filozof Godwinusklađuje svoju javnu osudu institucije braka s progonom muškarca koji,po svemu sudeći, vrlo revno slijedi takav stav. No ostavio sam to zasebe, kao i upit koliko je pravedno - moralno ili čak i zakonski -salijetati takvu osobu zahtjevima za novac, a ne ustupiti joj ni trenutaksvog vremena za razgovor. Gospođa Godwin u međuvremenu je postalajoš mrzovoljnija; rekla je kako je trenutačno stanje stvari vrlo tegobno inezadovoljavajuće te ocijenila da je teško, ako ne i nemoguće, doći dobilo kakve informacije o Shelleyjevim daljnjim namjerama.

To je, ukratko, trebao biti moj zadatak.Već sam bio napisao kako sam se zavjetovao da više nikad neću

imati posla s tim čovjekom, kojeg sam smatrao kriminalcem i huljom inisam imao namjeru ponovno se upletati u situaciju koja bi mogladovesti samo do, znao sam, nove boli i žaljenja. Stoga sam im odmah

159

odgovorio da se obično ne bavim takvom vrstom istraga te da ćupotražiti drugog detektiva koji će im biti od veće pomoći. Na to jegospođa Godwin vrlo slikovito počela govoriti o duševnoj boli koju trpinjezina pokćerka zbog užasne mogućnosti da je napusti muškarac u čijese okrilje tako lakoumno bacila.

»A moramo misliti i na njezina malog Williama«, rekla je vadećirupčić. »Tako mileni dječačić, kojemu nije ni devet mjeseci. Bistar,dobroćudan i bezazlen mrvičak. Da ga samo možete vidjeti, gospodineMaddox, sigurna sam da biste se predomislili.«

I tako sam se - ispunjen zlim slutnjama - predomislio.Gospodin Godwin tada se javio prvi put iznoseći mi različite

praktične pojedinosti, ostavljajući tako jasan dojam da se smatra odvećuznositim za manje dolične činjenice i da je takve nelagodnosti prepustiona rješavanje svojoj ženi. Obje djevojke, i njegova kći i kći gospođeGodwin, rekao je. trenutačno su u Bathu, a Shelley je više puta viđen ugradu, po zadaći koju je, bio je uvjeren Godwin, obavljao za lordaByrona - trebao je nakladnicima isporučiti rukopis koji mu je NjegovaMilost povjerila u Švicarskoj. Moguće je da je Shelley tijekom jednogod tih dolazaka posjetio svoju ženu, ali Godwin nije znao prebiva lidama još u očevoj kući.

Gospođa Godwin u tom je trenutku postala vrlo brbljava. Glasno jerekla kako Harriet Shelley nije nikakva »dama«, nego kći vlasnika krčmei da nije par sinu baroneta unatoč svojim otmjenim manirama, te da je.štoviše i što svi znaju, navela Shelleyja da je uzme za ženu iz sažaljenja ida svi koji su imalo upućeni u tu vezu znaju kako je on nikada nijevolio, a ni ona njega. Godwinu je, razumljivo, bilo nelagodno zbogtakvog nepristojna i sirova ispada, ali premda je prostačke navode svoježene oprezno ocijenio nagađanjima, rekao je kako uistinu može potvrditida je gospođa Shelley vrlo glupava iako prekrasna djevojka te da je višeputa sam svjedočio kako nepromišljeno govori o temama o kojimagotovo ništa ne zna.

»Ne može se poreći«, nastavio je vrteći svojom duguljastom,koščatom glavom, »da je moja kći mnogo prikladnija životna družica za

160

muškarca tako nesumnjiva potencijala unatoč nesretnim i vrlo neugodnimokolnostima pod kojima je došlo do njihove veze. Partnerica takvogmuškarca trebala bi biti filozofski nastrojena i umna, a gospođa Shelleyočito nije ni jedno ni drugo.«

Gospođica Fanny je, slušajući da se tako govori o gospođi Shelley,postala rastresena i počela vrlo ganutljivo plakati tvrdeći da je Harrietvrlo draga djevojka - da se profinjeno izražava, da se elegantno odijeva ida nikad ni o kome nije rekla ružnu riječ. Rekla je da Shelleyju nijeučinila ništa nažao, da ga je voljela i da je bila odveć mlada i naivna dabi znala što ta ljubav može značiti. Zapitao sam se tada što djevojkapoput nje može znati o ljubavi, a zaintrigiralo me i rumenilo na njezinimobrazima kad je spomenula pjesnika. Bila je to samo trenutačna intuicija,ali danas se pitam jesam li mogao nešto poduzeti i tako zaustaviti daljnjedogađaje. Ali kako sam joj ja, nepoznati stranac, mogao ponuditi utjehu isavjet kad je to zadaća majke? Dama kojoj je sudba namijenila tumajčinsku ulogu nije, činilo se, ni najmanje bila svjesna onog što samuvidio, već je bezobzirno odvratila kako je »Harriet uvijek vrtjela jadnubudalastu Fanny oko malog prsta«. A zbog te se opaske djevojka samojoš više uzrujala. Gospođa Godwin je na to skupila usne i rekla kako ćenajbolje biti da se Fanny povuče u svoju sobu te ju je žustro odvela, kaoda je riječ o djetetu od osam godina, a ne djevojci od dvadeset dvije. Jasam vidio sasvim dovoljno i spremio se za polazak rekavši da ću, kakosu zatražili, učiniti sve što je u mojoj moći da ustanovim trenutačnoboravište nestale gospođe Shelley.

Godwin mi je dao broj kuće u Marchmont Streetu, a ja sam odmahorganizirao motrenje u iščekivanju Shelleyjeva povratka. Već sam ganekoliko puta bio vidio vlastitim očima, no muškarcu kojeg sampostavio na stražu činilo se kao da opisujem neku apsurdnu karikaturu.Ali kad je nekoliko dana poslije došao k meni, rekao je da je uistinuvidio muškarca koji je potpuno odgovarao opisu: razbarušena kosa,grozničave oči, pogrbljena leđa, koji se rumenio i hihotao poputdjevojčice te bio odjeven u neusklađenu prljavu odjeću koja bi bila

161

prikladna dvanaestogodišnjem dječaku. Moj je čovjek slijedio pjesnikado nekog jeftinog restorana. Ondje se Shelley sastao s grupom prijatelja,no večerao je samo kruh koji je umakao u zdjelu s mlijekom, u kojem suplutale pekarske grožđice, koje je on nekoliko puta krišom bacio nabezazlene goste. U jednom je trenutku tijekom večere jedan od njegovihprijatelja zacijelo rekao nešto što je raspalilo njegovo zanimanje jer mi jemoj čovjek opisao kako je Shelley odjednom bacio ruke u zrak, vrisnuo isilovito se zavalio u stolac, koji se srušio pod njegovom težinom.Pjesnik se našao na podu, gdje je ostao ležati vičući i topćući nogamanekoliko minuta sve dok si njegovi nesretni prijatelji nisu uzeli u zadatakda ga usprave.

Kad sam ga prvi put sreo, zapitao sam se ima li u njegovoj obiteljizabilježenog ludila. Štoviše, jednom sam bio preporučio da se u vezi stim potraži savjet Williama Lawrencea jer Shelleyju je očito bilapotrebna medicinska njega koju je takav liječnik mogao pružiti, ali nisamnaišao na odobravanje. A kad sam istu temu načeo kod Godwinovih,dočekala me jedino sumnja i poricanje. Priznajem da u tome nisamstručnjak, ali viđao sam, premda rijetko, primjere takvog ponašanja i nijemi poznato da je vodilo kvalitetnom i zdravom životu. Dopuštam damnogi takvi pojedinci isijavaju osobit i trajan šarm - da se mnogi od njihpo svim bitnim karakteristikama mogu činiti, i to tijekom duga razdoblja,posve jednakima svojim bližnjima, ali to je bolna i opasna iluzija. Takviljudi na kraju su uvijek otrov i kletva za sve koji ih okružuju.To što onisami to ne mogu uvidjeti, štetu koju za sobom ostavljaju čini joškobnijom.

Ali da se vratimo na stvar. Moj je čovjek slijedio Shelleyja natrag dcsobe koju je unajmio, iz koje više nije izlazio. Ne uputivši se ni ženi nibilo kome drugome, sljedećeg je jutra kočijom otišao iz Londona.

Idućeg tjedna poveo sam istragu o boravištu gospođe Shelley. Isprvase uistinu činilo da još živi u očevoj kući u Chapel Streetu, ali vrlopovučeno. Nitko je nije primijetio izvan kuće, ali je zato dadilja čestoviđena u šetnji s dvoje djece. No uskoro smo otkrili da je otišla iz kuće

162

Westbrookovih prije nekoliko tjedana i da nitko ne zna gdje trenutačnoboravi. Tada sam, posve neočekivano, dobio poziv za novi susret uSkinner Streetu. Poziv koji je pisan i poslan u strahu i nemiru, ovogaputa ne zbog sebičnosti i pohlepe, nego zbog, pokazat će se, prve u nizuod neizrecivih katastrofa.

U ovom slučaju, možda više nego u ijednom drugom, sebi nepredbacujem ništa. Ne znam što sam još mogao učiniti, osim da sam semožda zauzeo za ljubaznost i brigu koje su, činilo se, tako očajničkipotrebne, ali istinski sumnjam da bi moje riječi bile prihvaćene. Dugoiskustvo me naučilo da su ljudi najmanje svjesni posljedica svogvlastitog postupanja i da su najtvrđa srca kad to trebaju promijeniti.

Činjenice su, ukratko, ovo. Tog jutra, nakon nekoliko dana teškepotištenosti - koju su, čini se, samo produbila pisma iz Batha - FannyImlay nestala je iz kuće. Cijelo je kućanstvo bilo na nogama - sluškinjesu poslane na sve strane u nasumične i neuspješne potrage, a najmlađeGodwinovo dijete, naoko bojažljiv momčić od kojih trinaest godina,glasno je plakao za sestrom i vukao se po kući, na što nitko nije obraćaopozornost, Godwina sam pronašao zgrbljena nad pisaćim stolom, šutljivai tmurna. Takav je i trebao biti. Što se može pomisliti za oca kome susve tri djevojke, povjerene njemu na brigu, poduzele takve ekstremnekorake da bi pobjegle od njega? No, po mom mišljenju, nije samo on biokriv. Zadrhtim kad pomislim kakav je život Fanny vodila u toj kući -Godwin je bio nemaran skrbnika, a njegova žena stalno je imala svojemrzovoljne prohtjeve. Ondje je živjelo petero djece, a ni jedno nije imalooba ista roditelja: Fanny, sirota djevojka, jedina je bila i bez majke i bezoca i najviše joj je od svih bila potrebna podrška i ljubav koju možepružiti samo pravi roditelj.

Suočen s takvom nesrećom, Godwin je postao još šutljiviji, ali jenjegova žena bila još glasnija, ako je takvo što uopće bilo moguće.Jadna budalasta Fanny, neprekidno je ponavljala, uvijek je zapadala utakvu depresiju na najmanji povod, pa i bez ikakva razloga. »Zapamtišto ću ti reći, Williame«, obratila se mužu, »To je samo još jedanpokušaj da se progura u prvi plan, da je ljudi primijete. Ta se djevojka

163

nikad nije znala prikladno ponašati - ali što očekivati kad joj je otac bioonaj avanturist Imlay? Sve će to ispasti bura u čaši vode, kažem ti.Kladim se da se već predomislila i sad se vraća kući podvijena repa.Čut će me kad dođe, ne sumnjaj u to.«

Ta prostačka tirada naposljetku je prenula filozofa iz njegovihmračnih misli. Rekao je ženi, malko ljutito, da je mogla bolje čuvatitajnu o Fannynim roditeljima pred njom ili joj to, ako ništa drugo,priopćiti na pažljiviji način. Iz toga sam zaključio da je sama Fanny, iakosu okolnosti njezina rođenja bile općepoznate i izvan obitelji, teknedavno saznala da je izvanbračno dijete. Bilo mi je jasno koliko ju jebolno to zacijelo pogodilo i zabrinuo sam se mnogo više no što jegospođa Godwin, očito, smatrala nužnim ili prikladnim. Ta se briga samopojačala kad me Godwin poveo u stranu i rekao mi da je prije samonekoliko dana Fanny bila strašno razočarana jer joj je propala dugotrajnaambicija da se priključi neudanim sestrama svoje majke u njihovoj školiu Dublinu i započne karijeru učiteljice. Gospođa Godwin tad se glasnoubacila rekavši da je to Maryna krivnja, a ne Fannyna i da se sestramaništa ne može zamjeriti. Nevoljko sam se u svemu morao složiti sopaskom gospođe Godwin - vrlo je vjerojatno da su zbog javnogskandala, nastalog ljubavničkim bijegom gospođice Godwin, spomenutedame odlučile da neće ponuditi namještenje djevojci koja živi u istomkućanstvu premda je riječ o njihovoj nećakinji. To što Fanny nije bilanimalo kriva za taj zaokret u svojim očekivanjima, nije joj moglo pružitiosobitu utjehu. Zasigurno je pomislila da je ostala bez ikakvemogućnosti da si izgradi život neovisno o obitelji. Godwin me zamolioza savjet, a ja sam mu rekao da je djevojka, budući da vjerojatno nemadrugih prijatelja i rođaka, mogla pobjeći na samo dva mjesta: svojimpolusestrama u Bath ili već spomenutim tetkama u Dublin, no Dublin je,kazao sam, izglednija mogućnost. Stoga sam predložio sljedeće: u Bathću poslati jednog od svojih najpovjerljivijih ljudi, a sam ću se zaputiti uSwansea jer se djevojka najvjerojatnije odlučila za tu luku kao polazišteza Irsku. Zabilježio sam opis gospođice Imlay i zamolio gospođuGodwin da ustanovi mogući sadržaj njezina putnog kovčega. Moje su

164

brige postale još mračnije kad se dama vratila u prizemlje i izvijestila meda je Fanny sa sobom uzela samo malu torbicu i odjeću koju je imala nasebi. »I onaj sat koji joj je Mary kupila u Švicarskoj«, rekla je.»Nemojte to nikako izostaviti. Skup sat.«

Ni dva sata kasnije ukrcao sam se u kočiju za Swansea sa sobompovevši Georgea Frasera; izabrao sam ga među ostalim pomoćnicima jerje već poznavao dvije mlade žene u Bathu. Bilo je to sporo i neugodnoputovanje; padala je kiša i konji su bili u blatu do putila.12 OstavivšiFrasera na njegovu odredištu, ja sam na svoje stigao kasno popodne 9.listopada. S mora je puhao oštar vjetar i više od svega želio sam vrućukupku i poštenu večeru. No zanemario sam obje želje i odmah se zaputiosvom poznaniku, zaposleniku lučkih vlasti. Bio mi je čovjek odpovjerenja već više od deset godina i mnogo mi je puta dojavio ključnepodatke o dolasku i odlasku irskih poštanskih brodova. Prestao sambrojiti koliko je zločinaca na taj način uhićeno i koliko ukradene robevraćeno. Ali taj put, nažalost, obojica smo bili osuđeni na potpunineuspjeh. Tog dana, zbog nepovoljnog vjetra, za Irsku je isplovio samojedan brod, a na njega se nije ukrcala ni jedna djevojka koja biodgovarala opisu gospođice Imlay. Dobivši od poznanika obećanje da ćebiti budan i brzo mi dostaviti svaku vrijednu novost, zaputio sam se uodvratno svratište, u kojem sam od mrzovoljne i neuredne gazdaricenaručio kakav- takav objed. Poslije sam, čim sam mogao, otišao naspavanje, sav iscrpljen, malodušan i tjeskoban.

Tada nisam znao da je Godwin istoga dana primio Fannyno pismo, ukojem je tako emotivno pisala da je otišla na put s kojeg se, vjeruje,nikad neće vratiti, pa je odmah krenuo za njom. Nisam znao - i to će meproganjati do smrti, da se ni sat vremena nakon mog odlaska iz bučnog ismrdljivog bara u Mackworth Armsu, začulo kucanje na vratima.Djevojka je tihim i drhtavim glasom upitala ima li raspoložive sobe zapristojnu damu koja putuje sama. Tražila je samo jednu malu sobu, zasamo jednu noć. Otići će, rekla je, sljedećega jutra.

Sada se s bolom pitam kako je provela te posljednje sate. Koliko jeputa usnama prinosila bocu s tinkturom opijuma prije no što je skupila

165

hrabrosti da uzme smrtonosnu dozu. Mračne su joj se misli zacijelovraćale na majku, koju jedva da je poznavala; i ona je također pokušalaokončati život koji joj je postao nepodnošljiv. Također, pitam se je linešto moglo spriječiti tragičan događaj. Neočekivana ljubazna riječ,zabrinuto kucanje na vratima, pismo ljubljene osobe. Ali pomoć nijedošla. Kad se na obzoru iznad pustog, željeznog mora počelo uzdizatisunce, probudilo me silno komešanje u hodniku. Ustao sam u strahovitojžurbi, pun zlih slutnji; užasan predosjećaj pritisnuo mi je srce poputolova.

Pronašla ju je spremačica. Bilo joj je dovoljno da samo jednom bacipogled na djevojku na krevetu kako bi shvatila da se dogodilo neštostrašno. Ležala je potpuno odjevena na koperdeki; u jednoj joj je ruci biosestrin posljednji dar, a u drugoj zgužvani list papira. Znam to jer samsve vidio vlastitim očima. Prije no što su stigli liječnik i policajac, kao isvi oni dokoni nepristojni znatiželjnici, gurnuo sam spremačicu iz sobe itresnuo vrata za njom. Potom sam prišao krevetu, spustio dlan na blijedodjevojčino čelo i, drhtava srca, opazio da na trepavicama još uvijek imasuza. Uzeo sam papir iz njezine hladne, ukočene ruke i pročitao porukukoju nam je ostavila.

Dugo je tome kako sam odlučila da je najbolje da okončam životljudskog stvora čije je rođenje bilo neželjeno i koje je neprestanodonosilo bol onima koji su se pod cijenu svog zdravlja upinjali danjemu bude dobro. Možda će vas vijest o mojoj smrti zaboljeti, nouskoro će vas prekriti blaženstvo zaborava i nećete se sjetiti da jepostojala Fanny Imlay.

Moja dužnost - moja profesionalna dužnost - bila je jasna.Oproštajno pismo mora ostati ondje i policajac ga mora vidjeti. No jasam imao i uzvišeniju dužnost, barem sam tada tako mislio. Ne premanjezinoj obitelji, koja bi je, bojao sam se, uistinu brzo zaboravila, negoprema samoj djevojci. Znao sam kakav bi skandal izbio, kakve bi seglasine raširile kad bi se saznalo njezino ime i kakva bi je ogavnanagađanja pratila u grob da se raširi vijest kako je djevojka tako blisko

166

povezana s obitelji Godwin ovdje počinila samoubojstvo, očajna i sama.Začuvši korake na stubama, shvatio sam da nemam više vremena i doniosam odluku zbog koje ni jednom, ni na jedan trenutak, nisam požalio:uzeo sam pismo, otrgnuo ime, pa brzo prišao ognjištu i bacio komadićpapira u vatru.

To nije bilo od velike koristi, ni od presudnog značenja, kako sam senadao. Naime, kasnije sam otkrio da je djevojka na korzetu imalanašivene majčine inicijale i bojim se da će u budućnosti bešćutnazabadala otkriti tajnu koju sam tako očajnički nastojao skriti. Ali bartada su njezino siroto ranjeno ime i njezini posljednji sati, obavijenimilostivim prikrivanjem, bili pošteđeni novinskih nagađanja, što će,nadam se, potrajati još neko vrijeme. Premda joj nisam uspio spasitiživot, imao sam moć da je zaštitim mrtvu. Swansea je mali grad i vijest otakvom nesretnom slučaju prenosi se vrlo brzo, no bio sam nesmiljen.Nisam štedio ni truda ni novca i do sumraka trećega dana pobrinuo samse da zaključak istrage glasi kako je riječ tek o neobjašnjivoj smrti i danema aluzija na ludilo ili samoubojstvo, zbog kojih bi se s njezinimtijelom postupalo uvredljivo i s podcjenjivanjem.

Završivši prvog dana sve poslove i poslavši Godwinu pismo u kojemga šturo obavještavam o sudbini njegove pastorke, napokon sam sjeo dapojedem hladnu i neukusnu večeru. No tada se vrata svratišta naglootvore. Na njima sam, na svoj užas, ugledao muškarca kojeg sampoznavao. Izgledao je sablasno, kao da je polumrtav. Lice mu je biloblijedo, kaput blatan, a obrazi umrljani, sada znam, suzama.

Shelley.Počeo je nešto nepovezano mucati prestrašenoj gazdarici kad me

ugledao i užasnuto uzmaknuo. »Maddox!« viknuo je, a glas mu jeotkazivao poslušnost. »Zaskočili ste me kao Orest - pobjegao sampandžama nemilostivog zlikovca koji je pratio svaki moj korak, a ondase ponovno našao zarobljen, posve iznenada, vašim mrkim inemilosrdnim pogledom!«

»Ako govorite o momku koji«, započeo sam, ali on me prekine. Očisu mu plamtjele.

167

»Kako se usuđujete tako podlo sumnjati u mene«, viknuo je.Mještani pokraj ognjišta počeli su upirati prstom i šaputati. »Vidio samga - to stvorenje - baš jučer. Bilo je ondje - kažem vam - zurilo je u menekad sam ulazio u kočiju za Bristol. Pošao sam onamo u potrazi za njom,pisala mi je odande.«

Mislim da je tek u tom trenutku shvatio da ja ipak nisam nekamračna izraslina njegova izmučena uma - da sam stvaran i da mojanazočnost nije slučajnost, već da me ondje, kao i njega, natjerala istastrašna nesreća.

»Nemojte mi reći«, teško je disao, »da je ona... da ste vi...«Vidio sam njegov bolan pogled, vidio sam drhtaj posljednje

očajničke nade, ali moje je srce bilo željezno i hladno. Ispričao sam mušto se sve dogodilo, što sam sve poduzeo, svaki, pa i najsitniji, strašandetalj. Bez milosti, bez usrdnosti, bez poštede.

Svatko bi se drugi tada sažalio nad njime. Možda i ja, da nisam znaošto je sve učinio. Nisam ga mogao žaliti. Držao sam nož, znao sam gdjeje rana i zakrenuo sam oštricu što sam okrutnije mogao.

»Vidio sam je«, promucao je on naposljetku. »Prije dva dana. Upismu je zatražila da je dočekam kad stigne kočijom iz Londona. Reklaje - obećala je - da je na putu za Dublin. Da su njezine tetke popustile -da se napokon može veseliti budućnosti. Ali glas joj je drhtao dok jegovorila.« Glas mu je uto puknuo, zario je lice u dlanove i,nekontrolirano jecajući, rekao da nije znao, da takvo što nikad nijespomenula, ne izričito i da ništa na svijetu ne može ublažiti njegov jad.Sada više ne.

Spremao sam se izgrditi ga još više - reći mu da je svojomnepažnjom povrijedio sve žene koje su imale nesreću sresti ga, sve onedjevojke koje je naveo da ga zavole, bio on toga svjestan ili ne - kad jeiznenada prodorno vrisnuo i srušio se na pod. Tijelo su mu potresalistrahoviti grčevi. Gazdarica nam je odmah prišla, prestravljena prizorom,ali ja sam već viđao takve njegove napadaje. Znao sam da nailaze utrenutcima šoka ili živčane napetosti, ali da nikad nemaju kobneposljedice, čega se gazdarica očito bojala. Također, nagađao sam -

168

premda sam to izjavio samo jednom, i to bez nekog rezultata - daShelleyja ne bi bilo sram glumiti takve napadaje kako bi skrenuopozornost s krivnje koja bi mu se u tom trenutku možda mogla pripisati.Stoga sam gazdarici rekao samo da ga smjesti u krevet u jednu od sobana katu i da, ako simptomi ne jenjaju, nakon nekog vremena pošalje poliječnika.

Bio sam odveć iscrpljen da te večeri još nešto poduzimam i odgazdarice sam zatražio da me probudi jedino zbog kakvog hitnog slučajaili ako stigne poruka od mrtvozornika. Zamislite onda koliko sam bioljutit kad sam prije zore začuo glasno kucanje na vratima. Umorno samustao i otvorio vrata - spremačica mi je pružila poruku ispisanu, znaosam. Shelleyjevim rukopisom.

Više ništa ne mogu učiniti za nju. Sve što se moglo, učinili ste vi;upravo sam dobio Godwinovo pismo u kojem zahtijeva da se vratim uBath. Preklinje me da ne narušavam pokojničin mir - da poštujemnjezinu želju za zaboravom i da pod svaku cijenu izbjegnem opasnostda njegova žena i ostala djeca budu izložena teroru novinara. Daostanem na pogrebu, ta bi opasnost bila samo veća, po ću stoga većovog jutra - ovog časa - otići odavde i vratiti se svojoj Mary. Njezinaobitelj neće nazočiti ukopu sirote Fanny, no znam da ćete barem vi,umjesto nas, obaviti tu tužnu zadaću.

P. B. S.

Pišem te riječi po sjećanju; poruku sam s gađenjem bacio u vatru čimsam je pročitao.

O pogrebu ne želim previše pisati. Vjetar s mora nosio je kišu, ucrno odjeven svećenik žurio je s obredom kako bi što prije mogaouživati pokraj svog velikog kamina, a tijela su, bila su tri, zašivena uvreće od grubog platna, jedno po jedno bačena u blatnu grobnu jamu zasiromahe. Nisam znao ni koje je tijelo njezino.

Do kuće sam morao izdržati grozno, neudobno putovanje; nije mi bila

169

raspoloživa privatna kočija, nego sam se vozio javnom, pretrpanom, čijisu teški kotači škripali i poskakivali na kaljavu putu. Fraser se, znaosam, već vratio u London, pa sam sve te duge sate proveo zadubljen usvoje misli. Pitao sam se mogu li mirne savjesti i dalje raditi za Godwinabudući da sada imam tako nisko mišljenje o njemu. Shvaćao sam njegovstrah od novinara, razumio sam njegovu želju da izbjegne nov nepotrebniskandal, ali nisam mu mogao oprostiti - niti to mogu sada - što jedopustio da to siroto dijete bude pokopano bez imena, samo, ni s kimeod bližnjih na pogrebu. Otad sam otkrio da su se on i njegova žena,suočeni s ovom tragedijom, ponašali tako mirno - hladno, zapravo - danitko u njihovu kućanstvu nije imao pojma što se uistinu dogodilo.Također, otkrio sam da su nastavili, što čine još i sada, davati svakojakelažne izjave kako bi objasnili navodnu djevojčinu odsutnost pa, iako jeprošlo već toliko tjedana, jedan od njezine polubraće i ne sluti da jemrtva.

Napokon sam se, prljav i gladan, vratio kući. Možda zbog tužnesudbine sirote Fanny Imlay ili zbog duga samotnog preispitivanja, te mevečeri preplavila zla slutnja. Govorio sam si da su moji strahovinerazumni, ali nisam ih se mogao riješiti jer sam dobro znao da je zbogShelleyja više od svih nastradala njegova žena koja je, u većoj mjeri noFanny, bila prisiljena gledati kako joj mladi život zauvijek propada zbognjegove surove sebičnosti. Zbog toga sam, premda je bilo kasno, pozvaoJacoba Todda, čovjeka kojem sam naložio da se ulaguje jednoj odsluškinja u kući Westbrookovih u Chapel Streetu, s nadom da ćemo takosaznati štogod o gospođi Shelley. No za sve to vrijeme Todd nije otkrioništa. Naposljetku je priznao da je nedavno vidio sestru gospođe Shelley,koja je napustila kuću na nekoliko sati, ali je nije slijedio. Pretpostaviosam, premda je on to poricao, da je bio odveć zaokupljen objektomsvoje hinjene naklonosti da bi se bavio zadatkom za koji je bioangažiran. Oštro sam ga izgrdio, optuživši ga za nemar i neoprostivpropust koji može uroditi njemu nepojmljivim posljedicama. Rekao sammu da je otpušten iz službe i otpravio ga iz sobe pa naložio Fraseru da

170

prati gospođicu Elizu Westbrook. Moji su me doušnici bili izvijestili dasu ona i Harriet nevjerojatno bliske, osobito s obzirom na to da jeizmeđu njih kojih trinaest godina razlike. Štoviše, znao sam da je starijasestra nekoliko mjeseci živjela sa Shelleyjima kad su se vjenčali. Nijeme iznenadilo što se iz te situacije izrodilo ogorčeno uzajamnooptuživanje, čak i prije no što je pjesnik napustio ženu. Još me manjeiznenadilo što je gospođica Westbrook bila među najgorljivijimčlanovima obitelji koji su htjeli kazniti pokvarenjaka i javno gaosramotiti. No tada me zanimalo samo zna li Eliza kamo je pobjeglanjezina sestra.

U tjednu koji je uslijedio gotovo svakodnevno dobivao sam smjerneGodwinove molbe da proširim izvješće koje sam mu poslao izSwanseaja bilo kakvim novim podatkom koji sam u međuvremenudoznao. Tim molbama uporno sam odbijao udovoljiti čak i kratkimodgovorom. Nije mi bilo stalo do njegovih osjećaja misleći da ih ionakonema previše. No jest mi bilo stalo, i to mnogo, do gospođe Shelley.Pitao sam se gdje bi mogla biti i kakve su je okolnosti natjerale na takavnerazborit potez. Bojao sam se najgoreg, a taj je strah postao još veći itegobniji kad me Fraser obavijestio da su Westbrookovi unajmilimladića, Williama Aldera, da mrežom pretraži jezera u dijelu Hyde-parka najbližem kući. Silno me to ojadilo, ali Fraser je uskoro saznao dapretraga nije dala nikakav rezultat. Za nove vijesti trebalo je čekati jošneko vrijeme pa sam se pokušao zaokupiti ostalim hitnim slučajevima,tada redom zapostavljenim. A onda me jednog jutra u studenom, satvremena prije doručka, Fraser probudio lupajući na vrata i dozivajućime. Crven u licu i bez daha, rekao mi je da je gospođica Westbrooksama odjenula djecu prije no što se itko u kući probudio i odvela ih ukuću u blizini Hans- placea u Bromptonu.

»A znam i zašto je odabrala to mjesto«, rekao je svojim dubokim,tromim glasom dok smo čekali da dovezu kočiju. »Onaj momak Aiderima unajmljenu sobu u istoj kući. Čini se vjerojatnim da je i njojpronašao jednu. A i onaj je njezin muž bio ondje.«

»Jesi li siguran«, pridobio je on svu moju pozornost.

171

»Gazdaričina kći opisala ga je do u tančine. Rekla je da ga je vidjeladva ili tri puta otkad se mlada žena uselila, posljednji put prošlogatjedna.«

Kratko sam ga pogledao čudeći se, ne prvi put, njegovoj spretnostida dobije informacije od žena. Činilo se da je izvanredno privlačanljepšem spolu unatoč obrijanoj glavi, slomljenu nosu i ne osobitošarmantnu ponašanju. Uzeo sam ga u službu iz posve drugih razloga i utome nikad nije zatajio: mnogi su ljudi požalili što su mi lagali nakon štoih je George Fraser detaljno obradio. Imao je dar za fizičko uvjeravanje,a ja nikad nisam oklijevao iskoristiti taj dar za pravedan cilj. No čini seda sam podcijenio njegove druge, manje opipljive sposobnosti koje su sepovremeno pokazivale gotovo jednako vrijednima.

»Zacijelo griješiš«, započeo sam. »Od prvog dana imam momka kojipazi na sobu u Marchmont Streetu, a on odlučno tvrdi da se Shelley nijevratio u grad.«

»Može biti, gazda«, odvratio je Fraser polako, vidno sumnjičav. »Alinije mi jasno kako bi se netko mogao zabuniti glede Shelleyja. Još nikadnisam vidio tako čudnog tipa, to je činjenica.«

Morao sam se složiti. Uostalom, to što mi je rekao bilo je uneobičnom skladu s onim što sam i sam doživio prije koja tri ili četirimjeseca, za što Fraser nije mogao znati. Naime, učinilo mi se da sam natren ugledao Shelleyja kako hoda Strandom ispred mene premda sam sasigurnošću znao da tada nije bio u Engleskoj.

U tom je trenutku stigla kočija i više nismo razgovarali o tome.Manje od pola sata kasnije kočijaš nas je dovezao do kuće sa sobama zaiznajmljivanje. Predstavio sam se gazdarici i upitao je mogu li otići dosobe gospođe Shelley. Nije joj mogla promaknuti raskoš moje kočije, a sočitim zanimanjem pogledala mi je odijelo premda je to pokušala učinitineopazice. Vjerojatno joj nisu često dolazila tako otmjeno opremljenagospoda.

»Gospođa Shelley, gospodine«, upitala je nevino, ili samo glumeći.»Nemamo ovdje damu koja bi se tako zvala.«

»Dama ispodprosječne visine«, umiješao se Fraser koji je, za razliku

172

od mene, znao kako gospođa Shelley izgleda. »Prije punašna no vitka,što se figure tiče. Nekad je bila prava ljepotica, rekao bih.«

»Ah, zacijelo mislite na gospođu Smith«, reče gazdarica. Izraz lica utom joj trenutku nisam mogao odgonetnuti. »Donosite poruku od njezinamuža? Nada mu se svakoga dana.«

»Ali nije li on...«, započne Fraser, no ja sam ga uhvatio za ruku tezatražio da se vrati u kočiju i čeka me ondje. Nisam želio tako brzootkriti sve informacije koje sam znao.

»Ja sam, kao što ste tako bistro naslutili, pri...« No jezik mi je zapeona toj riječi i nisam je mogao izgovoriti. »Poslovni partner njezina muža.

Nedavno sam doznao da mu se žena našla u teškoj financijskojsituaciji i želim učiniti sve što mogu da joj pomognem.«

U svakom slučaju, ovo posljednje bilo je točno.»Hja«, frknula je nosom žena i sklopila ruke pa odmjerila moj fini

prsluk od pikea.»Možete početi pomažući meni. Novcem. Duguje mi najamninu za

mjesec dana.«Dobrohotno sam se osmjehnuo - barem se nadam da je tako izgledalo

- pa izvadio novčanik iz kaputa i izbrojio joj kovanice, jednu po jednu.Time sam kupio, ako ne njezino povjerenje, onda popustljivost. Rekla mije da je mlada dama u sobi »na vrhu - u posljednjoj od svih« i ostavilame da se sam snađem.

Uspinjući se uzanim stubištem, osjećajući miris vlažnih zidova,pretpostavio sam što me čeka: majušna i, bez sumnje, smrdljiva sobaispod nadstrešnice, s malim prozorom. Kad sam stigao na posljednjeodmorište, odmah sam uvidio da su moja nagađanja barem dijelomtočna. Odlučno sam pokucao i za koji trenutak čuo pomicanje zasuna ijasan, ali umoran ženski glas: »Ako je riječ o najamnini...« Vrata su seotvorila. »Oh, mislila sam da je gospođa Thomas«, uzmaknula je inamrštila se.

Bio sam se začudio Fraserovoj opasci da je gospođa Shelley»nekad« zacijelo bila ljepotica jer vjerovao sam da nema mnogo više oddvadeset godina. No u tom trenutku sam ga shvatio. Žena ispred mene

173

izgledala je kao da ima desetak godina više, bez imalo mladalačkesvježine i rumenila koje joj je dob nesumnjivo dugovala. Smeđa kosabila joj je obješena, oči mutne; premda je uistinu bila pomalo punašna,lice joj bilo upalo, a koža bez sjaja.

»Tko ste vi?« upitala je držeći vrata pritvorena i popravljajućimaramu na ramenima. »Što želite?«

»Uistinu je riječ o najamnini, barem jednim dijelom«, odgovorio samte je obavijestio da sam joj upravo, sa zadovoljstvom, pomogaopodmiriti tu obvezu.

Osmijeh kojim je dočekala tu informaciju dao mi je do znanja kolikoje lijepa nekad bila. Obasjao joj je cijelo lice, izbrisao bore oko očiju, ana mršave obraze donio joj tračak rumenila.

»Šalje vas Shel!ey?« upitala je uhvativši dah. »Je li dobro? Želi lividjeti djecu?«

Kako sam samo, duboko u sebi, tada prokleo tog čovjeka; bezdušnoje napustio ovu mladu ženu, lišio je zaštite koju je s punim pravomočekivala ostavivši je da lebdi u bijednom položaju koji se nije mogaonazvati ni brakom ni udovištvom. »Žalim«, započeo sam, »ne dolazim unjegovo ime. No u moje se usluge možete pouzdati.« Predao sam jojsvoju posjetnicu i odmah uvidio da joj je ime poznato.

»Maddox«, polako je rekla. »Mislim da sam čula za vas. Niste li vipomagali Shelleyju glede one stvari u Tremadocu prije otprilike godinudana? Tada sam ga vrlo rijetko viđala, stvari između nas nisu bilenajbolje.«

Glas joj je odlutao i načas je dlanom prekrila oči. »Zaista sam setrudio biti od pomoći«, nastavio sam, obzirno se praveći da nisam opazionjezin pokret, »ali bojim se da nisam pronašao ni svjedoke ni drugedokaze koji bi potkrijepili tvrdnje vašega muža.«

»Ja bih svjedočila da ste to zatražili«, odvratila je malko oštro.»Mogla sam vam potvrditi svaku njegovu riječ. Svjedočila sam svemu.Pucnjevima, šteti na drvenoj oplati zida, osvetničkim kricima. Bilo jeuistinu zastrašujuće.« Ponovno je popravila maramu. »Samo Shelley i jaznamo pravu istinu o toj noći. Što se dogodilo i zašto.«

174

S obzirom na okolnosti, bilo je neobično da to govori. Nakanio samjoj postaviti dodatna pitanja kad se iz sobe začuo zvuk. Okrenula se, a jasam ugledao malu djevojčicu, od možda tri godine, kako sjedi na staromstolcu pokraj vatre. Bilo je to prekrasno dijete: zlatne kose, plavih očiju,poput očevih, i rumenih, bucmastih obraza s jamicama. Premda je njezinamajka sada prolazila kroz teške nevolje, bilo mi je jasno da je dijeteuhranjeno i njegovano. Uto je djevojčica ponovno zajecala i uvidio samda joj je lutka pala na pod. Odmah sam krenuo naprijed i, preduhitrivšimajku, vratio igračku u djetetovo krilo.

»Baš ti je krasna ta ogrlica od plavih kuglica«, primijetio sam neznajući što bih drugo rekao; nikad još nisam imao prilike razgovarati sdjecom.

»To je dar njezina oca«, rekla je gospođa Shelley. »Objesio ju je napokrov njezine kolijevke na dan kad se rodila, a sada se više ne možeodvojiti od nje.«

»Kako se zove?«»lanthe«, odgovorila je ona. »lanthe Eliza.«»Lijepo ime. I neobično. Iz Ovidijevih Metamorfoza.« Nakanio sam

ispričati pripovijest, ali sjetivši se da je prilično uznemirujuća,predomislio sam se.

Gospođa Shelley se samo tužno osmjehnula. »Ne znam ništa o timstvarima. Znam samo da je Bysshe čvrsto ustrajao na tom imenu. Želioje da ju nazovemo lanthe Mary, ali ja ovo drugo ime nikad nisam voljelapa sam zauzvrat ustrajala na Elizi, po mojoj sestri. I sada sam zahvalnana tome. Kako bih podnijela da moja djevojčica nosi njezino ime? Dame svaki dan podsjeća na nju i ono što je učinila, da mi je uništila život,kao da nemam dovoljno sjećanja koja me razapinju.«

Opet je Shelley izbjegao svu krivnju, pomislio sam gorko, ponašanjemu je opet oprošteno, a žene koje je uništio muče same sebe očajničkiga nastojeći opravdati.

»Ona je kriva, ne on«, rekla je gospođa Shelley, primijetivši mojizraz lica i možda pogodivši o čemu razmišljam. »On i ja smo bili sretniprije nego što je upoznao nju. Imali smo milu kćer, još jedno dijete bilo

175

je na putu i sve je bilo dobro dok nije postao zaluđen onim groznimstarcem Williamom Godwinom. A onda ga je ona zavela svojimrazuzdanim riječima odvodeći ga svaki dan na grob svoje majke, sve dokmu naposljetku nije rekla kako ju je svladala strast prema njemu. Podalamu se, tada i ondje, na nadgrobnom kamenu ispod kojeg je ležala njezinamajka. To nije u redu, gospodine Maddox, to nije u redu.«

Dotad je već ganutljivo plakala. Vidjevši je kako naslijepo tražirupčić, ponudio sam joj svoj. Uzela ga je, pri čemu joj je marama natrenutak skliznula, a ja sam uvidio njezinu tajnu. Saznao sam što ju jenatjeralo da pobjegne iz očeve kuće.

»Trudni ste?« upitao sam blago.Munjevito me pogledala, ali nisam razaznao zašto: zbog ljutnje,

straha ili srama. »Idite sada, molim vas. Ne želim da budete ovdje kadse vrati moja sestra.«

»Ali zasigurno vam mogu još nekako pomoći. Zna li uopće vašsuprug da ste u drugom stanju?«

»Ne zna«, viknula je mahnita pogleda. »I ne smije saznati! Nikada!«»Ali on mora ispuniti svoju obvezu«, viknuo sam srdito. »Ne samo

prema vašoj već rođenoj djeci nego i prema ovome djetetu. Ponio segnusno. Nastavio je uživati sva prava supruga dok se u istom svojstvudavao drugoj ženi - drugoj ženi koja mu je već rodila dvoje djece.«

»Ne razumijete«, plakala je ona. »Nije on kriv... Nisam ga vidjela...još... još odavna...«

Ali znao sam da laže; bio sam siguran da ju je Shelley posjetio ondje,kao što ju je vjerojatno posjetio i u Chapel Streetu prije svog odlaska uŽenevu, a očit rezultat toga jest škripac u kojem se gospođa Shelleynašla. Spremao sam se ponovno prosvjedovati unatoč njezinim suzamakad se vrata naglo otvore i u sobu dugačkim koracima uđe neka ženavodeći za ruku malog dječaka. On je odmah jurnuo prema sestri, popeose na stolac uz nju i potom nas promatrao šutke i oprezno, kako su većnaučila djeca u čijim životima uglavnom vlada pomutnja i koja ne želesvemu dodavati i svoj udio. Mlada žena koja je pristigla - premda tajpridjev koristim iz pristojnosti, a ne da bih bio precizan - smjesta se

176

okrenula prema meni. Prvo što sam zamijetio bila je njezina visina tevanjština, koja je bila u krajnjoj suprotnosti sa sestrinom. Iz daljine bi mise, bujne crne kose i blijede puti, mogla učiniti lijepom. No stojećinekoliko koraka od nje, vidio sam da joj je koža izbrazdana boginjama ismrtno bijela, a da joj je kosa, na koju je očito bila jako ponosna, gruba ičekinjava.

»Tko ste vi, gospodine?« oštro je upitala. »Mojoj sestri nije dovoljnodobro da bi mogla primati goste.«

»Molim te, Eliza«, šapnula je gospođa Shelley i odmah joj prišla.»Gospodin Maddox mi je ponudio pomoć. Možda bi i mogao pomoćikad bi znao...«

»Ja ti mogu pružiti svu potrebnu pomoć«, odvratila je nepopustljivogospođica Westbrook i odlučno povela sestru prema krevetu. »Ne trebati nitko osim mene, Harriet«, rekla je i pažljivo je smjestila na jastuke,»Nikad ti nije bio potreban nitko osim mene, a sada kad je ta huljaotišla, opet možemo biti zajedno. Zauvijek.«

Vidjevši je pognutu nad sestrinim polegnutim tijelom, s rukom nanjezinu obrazu i očima punim gorljive nježnosti, zapitao sam se je ligospođa Shelley bijegom iz očeve kuće tražila nešto više od skloništa.Štoviše, slutio sam da ono što je jednom ispričala Shelleyju, kako žudipobjeći od obiteljske tlake, zapravo nije ni u kakvoj vezi s hipotetičnomroditeljskom tiranijom, već je riječ bila o naivnom djevojačkompokušaju da opiše dominaciju mnogo prepredenije prirode, od koje,činilo mi se, nikad nije istinski pobjegla.

U tom trenutku gospođica Westbrook kao da se sjetila da sam ondje- uspravila se, žustro prišla vratima i otvorila ih. Jasno je bilo što miporučuje, kao što je jasan bio i načas promijenjen izraz lica gospođeShelley kad sam koraknuo prema njoj i naklonio se. »Znate gdje memožete pronaći, gospođo Shelley«, rekao sam značajno. Uspjelo mi jeusput ostaviti presavijene novčanice na stolu pokraj kreveta. »Stojimvam na usluzi i to se neće promijeniti.«

»Gospodine Maddox«, rekla je gospođica Westbrook kad sam se, naizlasku, našao licem u lice s njom. »Nemojte više dolaziti. Ne treba nam

177

upletanje stranaca. Koliko god naoko bili dobrohotni.«Nisam, dakako, imao namjeru postupiti po njezinu zahtjevu. No

shvativši da je uzaludno pokušavati ponovno posjetiti gospođu Shelleydok je kod nje njezina sestra, prosudio sam da je najbolje pričekati dosutra pa onda doći. No druge hitne obveze u gradu spriječile su me u tojnakani. Stoga sam za ono što se dogodilo saznao tek kad mi je tijekomnedjeljnog doručka u posjet došla »dama«. Vrlo uporna dama, rekla mije sluškinja, koja si ne da protusloviti unatoč tome što je bila nedjelja irano jutro. Nisam odjenuo ogrtač, nego sam smjesta pošao dolje. Nijeme dočekala - kako sam se nadao - gospođa Shelley, nego gospođicaWestbrook. Jedva sam otvorio vrata radne sobe kad se grozničavih očijubacila na mene - ščepala me za ruke i isprekidanim glasom zatražila dajoj otkrijem što sam učinio njezinoj sestri

»Ništa joj nisam učinio, madam«, odlučno sam uzvratio malčice jenepristojno gurajući od sebe.

»Sigurno znate što joj se dogodilo«, viknula je. »Znam sve o vama -otišli ste k njoj tvrdeći da ste joj prijatelj, a sve ste vrijeme radili zaonog odvratnog čovjeka. Ne poričite - vidjela sam poruku koju jeostavila. Otkrila je što vas dvojica spletkarite.«

U tom se trenutku na vratima pojavio George Fraser s upitnimizrazom na svom ogrubjelom licu; privukli su ga, bez sumnje, povišeniglasovi. Uvjerio sam ga da je sve u redu, zatražio da zvonom pozovesluškinju i naloži joj da donese kavu. Zatim sam se ponovno okrenuosvojoj sugovornici. Kratka stanka nije odveć obuzdala njezin gnjev. Inačeblijedi obrazi su joj se rumenjeli, a grudi joj se nadimale od suspregnutauzbuđenja.

»Budite tako dobri«, rekao sam pokazujući stolac, »pa mi objasnitešto ovo znači, gospođice Westbrook. Potom ću vam pokušati pomoći.Potraga za odbjeglim, otetim ili na drugi način nestalim osobama jedna jeod mojih usluga i pružit ću vam je sa zadovoljstvom.«

Te riječi sada zvuče zajedljivo, no tada su, bojim se, tako bile imišljene smatrao sam da je sirotoj gospođi Shelley dozlogrdila sestrinanaporna pažnja i da je odlučila izmaknuti joj barem na nekoliko dana.

178

Nadalje, znao sam da sada ima novca i da si može osigurati mnogopristojniju sobu od one na Hans- placeu. Dok sam ja tako razmišljao,gospođica Westbrook zurila je u mene s gotovo opipljivom mržnjom i natrenutak sam pomislio da će me opsovati i izjuriti iz sobe. No već samse susretao s takvima poput nje i nastavio sam je hladno gledati u oči.Nekoliko časaka kasnije spustila je pogled i sjela, gotovo krotko, nastolac koji sam joj ponudio. I ja sam sjeo, sabrao se, pa rekao: »Sada semožemo pomaknuti s mjesta gospođice Westbrook. Kažete da vašasestra više nije u svojoj sobi?«

»Nakon što je jučer ranije večerala, više je nitko nije vidio«,odvratila je očajno. »Gospođa Thomas je rekla da je od posljednjegčetvrtka postala još malodušnija i sumornija, da je malo govorila iuglavnom se držala kreveta. Od trenutka otkad ste je vi posjetili,Maddox, sve je to vaša krivnja.«

Podigao sam ruku. »Nemate nikakvih dokaza kojima biste moglipotkrijepiti tu tvrdnju, gospođice Westbrook, a ja nemam običajdopuštati da takve neosnovane optužbe prođu bez osporavanja.Spominjali ste neku poruku?«

Kimnula je i iz torbice izvadila list papira.

Nije im bilo dovoljno da me maltretiraju onim groznim pismima,nego sad to čine i osobno! Onog čovjeka, Maddoxa, plaća Godwin - onje Godwinovo oruđe. Za zlo koje je taj čovjek prouzročio ne smije sesaznati i sada me želi samo maknuti s puta kako bi se njegova kćimogla udati za moga muža. Novac, novac, novac, samo na njega misli,a moj Bysshe je taj koji je platio cijenu. Više nije čovjek kojega samvoljela - njegovo mjesto zauzela je okrutna varalica. Sada znam da naovom nesretnom svijetu nema radosti; mogu samo moliti da postoji nekidrugi svijet u kojemu će oni koji su, poput mene, pretrpjeli tako mnogoboli napokon pronaći svoj mir.

I ne pomišljaj me slijediti...

»Kakva to pisma spominje«, upitao sam promuklim glasom.

179

»Prestanite glumiti«, psiknula je gospođica Westbrook. »Dobro vamje poznato da je primala pismo za pismom, a svako novo bilo je sveopakije. Pisali su joj da se nitko ne obazire na nju, da bi bilo najbolje zasve da okonča život koji joj je mučenje i koji je samo teret svim onimnesretnicima koji su nekako povezani s njom.«

»A odakle su dolazila ta pisma?« upitao sam suha grla premda samznao odgovor. I bojao ga se.

»Iz Batha«, odgovorila je ona. »Iz Batha. Znate to dobro.«Ustao sam i prišao prozoru prisjećajući se kako je upravo zbog

takvog pisma, iz istoga mjesta, sirota Fanny Imlay pala u depresiju kojaju je natjerala u grob za siromahe. Usto sam se proklinjao jer samdopustio da Harriet Shelley otkrije, nisam znao kako, da sam još,teoretski, ako već ne činjenično, u službi čovjeka kojeg se, kako sečinilo, najviše bojala.

Okrenuo sam se, dugim koracima prišao vratima i viknuo Fraseru daodmah dovezu kočiju. Potom sam pogledao svoju sugovornicu i dubokeudahnuo. »Jednim dijelom ste u pravu, gospođice Westbrook. Nedavnosam bio - naglašavam riječ bio - u službi gospodina Godwina, koji ježelio da otkrijem boravište vaše sestre.« Ona se zgranula i napola ustala,no zaustavio sam je. »Saslušajte me, molim vas. Rekoh da sam bio unjegovo službi. Kad sam posjetio vašu sestru, nisam se više doživljavaonjegovim najamnikom. Moja briga zbog situacije u kojoj se našla bila jestvarna i iskrena. Dajem vam svoju riječ da gospodinu Godwinu nisamrekao da boravi na Hans- placeu. Ako je saznao za tu adresu, ja nisambio izvor informacije.«

Priznajem da sam strahovao da će uslijediti tirada - uključujućiudaranje šakama ili histeričan napadaj - ali bio sam u krivu. Samo jepolako kliznula natrag u stolac i počela plakati dubokim, drhtavimjecajima.

»Što da učinim«, naricala je. »Ne mogu podnijeti pomisao na životbez nje. Ako si je naudila... ako me ostavila...«

Brzo sam joj prišao i pomogao da ustane.»Kao što sam već rekao, gospođice Westbrook, imam iskustva u

180

pronalaženju nestalih osoba ma o kakvim razlozima bila riječ. Štoviše, uLondonu ne postoji čovjek koji bi potragu za vašom sestrom obaviobolje od mene. No potrebna mi je vaša suradnja. Vi ste je najboljepoznavali i stoga je ključno da se saberete što bolje možete i pomognetemi jer njezin brzi pronalazak možda ovisi o nečemu što je poznato samovama iako možda sada toga uopće niste svjesni.«

Kimnula je nastojeći suspregnuti suze. Uto se na vratima pojavioFraser noseći moj šešir i presavijeni kaput te rekao da je kočija spremna.

Na Hans- placeu nisam opazio nikakve promjene, kao ni u sobigospođe Shelley, samo mi se činila još manjom i skučenijom bez nje.Zamolio sam gospođicu Westbrook da pregleda njezine stvari,za slučajda postoji trag koji bi samo ona mogla opaziti. No nije mi trebala pomoćda zaključim kako je njezina sestra sa sobom uzela vrlo malo odjeće.Ostavila je i svoje osobne stvari, vrlo oskudne, a u njezinu malompisaćem kovčegu nalazio se veći broj pisama koja joj je poslao Shelley,no ni jedno iz Batha. Sva su pisma - koliko sam mogao zaključiti - bilanapisana prije gotovo dvije godine, prvih nekoliko tjedana nakon što juje napustio. Lice mi je gorjelo od zgražanja dok sam čitao silnoneobazrive i egoistične riječi koje joj je pisao - ženi koja je upravotrebala roditi njegovo dijete poručivao je da mu nikad nije dokrajaispunila srce strašću; u jednom ju je trenutku optuživao za podlu iprijezira vrijednu sebičnost, a u drugom od nje tražio da mu pošalje čistečarape. Nikakvih drugih dokumenata osim pisama nije bilo, a svakakoništa što bi moglo upozoravati na to da je gospođi Shelley bila poznatamoja suradnja s Godwinom. Ni njezina sestra nije mi u tom pogledumogla pomoći. No tada sam se nečega sjetio. Nagovorio sam gospođicuWestbrook - s ponešto poteškoća, priznajem - da me pričeka u kočiji, aFraseru sam naložio da dovede Williama Aldera iz sobe na katu niže.Budući da je bila nedjelja, procijenio sam da ćemo ga naći kod kuće -štoviše, u krevetu. Doista, nekoliko minuta kasnije začuo sam kako sedva muškarca uspinju stubama.

Aider se pokazao prilično samouvjerenim mladićem, prilično otmjenefizionomije za nekoga iz njegova društvena sloja, a i vještijeg jezika od

181

većine takvih. Fraser ga je uveo u sobu, a onda se leđima naslonio navrata. Mislim da je Alder u tom trenutku osjetio da stvari nisu onakvekakvima su se činile.

Pogledao je mene, zatim Frasera pa opet mene. »Što se događa,gospodo?«

Pretvarao sam se da sam zaokupljen pismima na stolu. »Želimo vamDostaviti nekoliko pitanja o gospođi Smith.«.

»Je I’ sve u redu s njom? Spopala me briga kad je sinoć nisamvidio.«

»S pravom ste se zabrinuli. Gospođa Shelley je nestala«, okrenuosam se polako prema njemu, »a postoji mnogo dokaza koji upućuju na toda ste vi, Alderu, imali prste u tome.«

»Ja«, žustro je on odvratio. »Ja sam joj samo pokušao pomoći!Trebalo joj je mjesto gdje će biti neko vrijeme, a znao sam da ovdje imaslobodna soba. Što je s njom bilo poslije, nemam blage veze - tako miBoga.«

»Koliko mi je poznato, radili ste u kući njezina oca.« Kimnuo je.»Limar sam. To mi je kruh.«

»I tako vam je, usput, gospodin Westbrook naložio da mrežompretražite jezera u Hyde- parku?«

Aider se sad zacrvenio i jedva nekako kimnuo.»I niste ga htjeii obavijestiti da mu kći sve vrijeme boravi ovdje i

tako sebe poštedjeti napora, a njega i troška i nesumnjive brige?«»Natjerala me da se zakunem, na materin život, da neću ništa kazati

Nije bilo na meni da se uplećem, zar ne?« kazao je mrzovoljno.»A je li bilo no vama, Alderu«, krenuo sam prema njemu dok je on

počeo nemirno uzmicati, »da se miješate u moj posao, da prenositeglasine gospođi Shelley - glasine koje su se, da vas izvijestim, pokazalepotpuno pogrešnima, a možda su izravno pridonijele njezinu nestanku?«

Alderovo lice sada je bilo posve bijelo. »Ne znam o čemu govoritegazda. Iskreno.«

»Ja bih pazio da se ne razbacujem takvim riječima, Alderu. Mogu sevratiti i proganjati vas na vrlo neugodan način.«

182

Alder je, uzmičući, došao na korak do Frasera, koji ga naglo uhvatioza ruku i snažno mu je svinuo na leđima.

»Ej... ostavite me... nisam ništa napravio... kunem se.«»Majčinim životom«, upitao sam, podigavši obrvu. »Na vašem

mjestu ne bih tako brzao jer ja znam pronaći ljude, a Fraser nije gostkojeg starije dame žele vidjeti na vratima, u mraku, kad su same kodkuće.«

»U redu, u redu«, hrapavo je protisnuo, lica iskrivljena od boli.»Reći ću vam sve.«

Kimnuo sam Fraseru, koji je olabavio stisak.»Opet sam nešto radio u kući u Chapel Streetu, ima koji tjedan, kad

sam čuo da jedna sluškinja govori da ima novog dragana. Samo što nijebila baš sigurna u njega jer ga nije toliko zanimala ona, nego što se svedogađa u kući. To mi je bilo čudno i, kad sam ga poslije vidio, odlučiosam ga i pratiti. I tako sam došao do vaše kuće. Lijepa je, nema što, al’treba zamijeniti oluk. E, tako sam znao o kom se radi kad ste došliovamo. Tu bih kočiju prepoznao na svakom mjestu, a kako ne bihovdje.«

»Tako dakle«, rekao sam bezizražajna lica, ali sam, protiv volje, bioimpresioniran. »A kako ste otkrili moju povezanost s gospodinomGodwinom?«

On je slegnuo ramenima. »Čista sreća. Baš sam mislio otići kad samugledao da do kuće dolazi neki drugi momak. Prišao sam malo bliže inapravio se kao da vežem cipelu. Onda sam čuo momka kako govori dama hitnu poruku od gospodina Godwina za gospodina Maddoxa. Takosam saznao vaše i njegovo ime i, kad ste otišli odavde, otišao sam gore irekao joj. Lice joj je postalo bijelo kao kreda, a meni je bilo jasno da stenekakav smutljivac.«

Glas mu je sada bio prkosan, kao da me izaziva da mu proturječim.Fraser me pogledao u oči, a ja sam kimnuo.

Uzeo sam šešir. »Čekat ću te u kočiji, Fraseru. Pobrini se dagospodinu Alderu bude posve jasno kako mu je pokušaj da me prevaribio vrlo nepromišljen. Ali nemoj mu trajno naškoditi. Nakon što nauči

183

lekciju, planiram mu ponuditi drugi posao. U mojoj službi.«Tako sam i učinio. Aider se, zapravo, u danima koji su uslijedili

pokazao neprocjenjivim; poticala ga je, bez sumnje, mogućnost da sebavi mnogo unosnijim poslom, ali i osjećaj krivnje u slučaju gospođeShelley. Dao sam mu zadaću da pazi na Hans- place i pokuša dobiti bilokakve informacije od tamošnjih stanara. Zadatak mu je bio to lakši jer jebio u vezi sa sluškinjom Mary Jones.Također, rekao mi je sve što zna oprijašnjem kretanju gospođe Shelley, no nije znao za njezino trenutačnoboravište niti su mu bili poznati njezini planovi. Isprva me to nijeobeshrabrivalo jer sam se pouzdavao kako u vlastite vještine tako i usredstva koja su mi bila na raspolaganju. No kako su se dani pretvarali utjedne, postajao sam sve malodušniji i zabrinutiji. Moji ljudi nisu jojmogli ući u trag ni na mjestima gdje bi najvjerojatnije unajmila sobu nina bilo kojoj londonskoj kočijaškoj postaji.Više no jednom sam, svakiput sve ustrajnije, nastojao nagovoriti gospođicu Westbrook da izneseocu svoja saznanja, ali nisam uspio. Bojim se kako je na takvo stajališteodlučno utjecao njezin propust da otkrije prvo sestrino skrovište - bila jeu strahu od, zaključio sam, opravdanog prijekora.

Prošao je studeni, započeo je prosinac i tek je tada stigla informacijaogospođi Shelley. Bio sam na večeri u Downing Streetu, kamo sam biopozvan kako bih pomogao da se uhite zločinci odgovorni za nedavneizgrede na Spafieldsu,13 kad mi je poslužitelj donio poruku napisanuFraserovim rukopisom: Aider ju je vidio - Chapel Street. Odmah sam seispričao ipojurio do kočije koja me već čekala. Noć je bila mračna, amagla vrlo gusta, pa smo se krcatim ulicama kretali vrlo sporo. Strepiosam da nećemo stići na vrijeme, no kočija se napokon zaustavilanekoliko metara od kuće Westbrookovih. Pojavio se Aider i otvorio mivrata.

»Slučajno sam je vidio, gazda. Razmišljao sam bih li sam pokušaorazgovarati s njom, al’ sam odlučio da je najbolje poslati po vas.«

Pogledao sam ga; još mu se malko vidjela masnica na čeljusti i bilomi je jasno kako se nije želio izvrgavati opasnosti da ponovno budeprisan s Georgeom Fraserom.

184

»Ovdje je više od pola sata. Samo hoda amo- tamo. Mislim da plačei govori sama sa sobom. Jedanput il’ dvaput je prilazila vratima, al’ bi seonda predomislila.«

»Nisi obavijestio gospođicu Westbrook, niti ikog drugog u kući?«Odmahnuo je glavom. »Nisam, gazda. Odlučio sam to ostaviti

vama.«Kimnuo sam pa pogledao niz ulicu. Nedaleko od sebe opazio sam

priliku koja se polako udaljavala nestajući u magli. Unatoč razdaljini, ponačinu hoda i držanju, zaključio sam da je riječ o ženi, i to u poodmaklojtrudnoći. Mogao sam, kako sam natuknuo Alderu, tiho otići do vrata ipozvati gospođicu Westbrook, ali nisam vidio kako bih to mogao učinitia da pritom ne uzbunim cijelu kuću.Također, zaključio sam kako jegospođa Shelley dotad imala više no dovoljno vremena da, ako je tohtjela, posjeti sestru. Kod tih prosudbi i dalje stojim, ali nikako si nemogu oprostiti što nisam predvidio koliko će je moja pojava uznemiriti.Znao sam da se bojala Godwina, ali nisam shvaćao puni razmjer togstraha niti koliko će biti užasnuta kad ugleda čovjeka koji je, kako jevjerovala, progoni u njegovo ime. Morao sam logički zaključiti sve to,ali nisam. Morao sam poslati Aldera znajući da ga smatra prijateljem,ali, na moje beskrajno žaljenje, nisam.

Umjesto toga, naredio sam Alderu da ostane kod kočije i pločnikomkrenuo prema njoj. Magla je iznenada postala još gušća i ubrzao samkorak, ali otežali je zrak toliko upijao zvukove da sam bio već gotovopokraj nje kad me čula. Okrenula se, a lice joj je odmah preplavilapanika.

»Vi... vi«, zamucala je stežući maramu oko sebe.»Nemojte se uznemiravati«, rekao sam. »Samo vam želim pomoći.«»To ste rekli i prije«, šapnula je, koraknuvši unatrag, »a onda sam

otkrila da radite za njega... za njih.«»Ne radim ni za koga, dajem vam svoju riječ.«»Ne vjerujem vam. Zašto biste inače...«»Zato što sam u prošlosti poslovao s vašim mužem i poznato mi je za

kakvu je okrutnost, divlju i bezobzirnu, sposoban.«

185

»Ne, ne... pogrešno ste ga procijenili... o njoj je riječ... da nije nje,mogao bi mi se vratiti... mogli bismo opet biti sretni.«

Koraknuo sam naprijed i uhvatio je za ruku. »Ne razmišljajte o tome- nemojte si to željeti. Posljednji put sam vašeg muža vidio u kući ukojoj se jedna mlada žena ubila - ubila se zbog ljubavi prema njemu,zbog ljubavi koju je dopustio, čak je i poticao, ali djevojci se nijepomišljao vratiti ništa više nego što se želi vratiti vama.«

Rekao sam to želeći je osloboditi - rekao sam to strahujući da će jojse on uistinu pokušati vratiti, a želio sam da ima snage odbiti ga. Znaosam da mi je namjera časna, ali nisam uzeo u obzir kakav će učinakmoje riječi imati na tu izbezumljenu ženu teško ranjena srca. Okriviosam ga - opravdano - za okrutnost, ali sebe krivim za ništa manji zločin.

»Ne, ne«, opet je zaplakala istrgnuvši ruku iz moga stiska. »Sve je tolaž, pokvarena, pokvarena laž.«

Okrenula se i potrčala teturajući, zaslijepljena suzama koje su joj seslijevale niz obraze. Oklijevao sam trenutak - neka bude proklet tajtrenutak - pa krenuo za njom dozivajući je, ali bili smo nadomak ulaza upark i, kad sam došao onamo, ona je već nestala u tami. Ostao samondje još nekoliko trenutaka pa potrošio još nekoliko dragocjenih minutana povratak do kočije, gdje sam, zadihan, naredio Alderu da skupi sveljude koje imamo i organizira pretragu parka i okolnih ulica.

Nisu našli ništa.Tada. Ujutro u tri - još sam bio budan - vratio seFraser i rekao mi da je nitko nije vidio, a ni opazio bilo kakav trag. Silnomi je laknulo, no to nije potrajalo. Bila je subota, a već sam u utorakujutro dobio Alderovu poruku koja je uništila sve moje nade. Zamoliome da bez odlaganja dođem u Lisicu i bika u Knightsbridgeu. U svratištuse nalazi truplo žene, napisao je; donijeli su ga iz parka, kroz stara vrata,baš kao i sve utopljenike. Nije više ništa napisao, ali ja sam znao da mene bi pozvao da nije bio posve siguran o kome je riječ.

I tako sam drugi put u nekoliko mjeseci stajao ispred tijela mladežene koju je uništila ljubav prema tom muškarcu, suočen s ganutljivom iuzaludnom smrću koja se mogla spriječiti - smrću koju sam, u ovomslučaju samo ubrzao. Krivio sam Shelleyja - ogorčeno sam ga krivio - ali

186

znao sam da i ja zaslužujem osudu.Voda je bila okrutna. Tijelo joj je bilo naduto, smrdljiva odjeća

pripila joj se uz nabreklo obličje njezina mrtvog djeteta, a dražesno licebilo joj je prošarano mrljama truleži. Ovo nisu riječi, znam, jednogdetektiva, ali moj osjećaji nisu bili profesionalni. Zapravo, da je netkood mojih podređenih pokazao takvu slabost pred licem smrti, bez odgodebih ga otpustio iz službe. Svjestan toga, potrudio sam se ponovnozadobiti samokontrolu i ispitati tijelo ne kao čovjek koji ju je poznavao,već hladnim i kritičkim okom detektiva tražeći na lešu tragove nasilja ipokušavajući ustanoviti koliko je dugo bila u vodi. No pregled je uistinubio turoban. Nisam uočio vidljive ozljede - na vratu, kako sam se bojao,nije imala tragova - i bio sam prisiljen zaključiti, s beskrajnom tugom, daje uistinu počinila samoubojstvo. Na ruci joj je ostao prsten s dragimkamenjem, a u džepu je imala malu torbicu, u kojoj se nalazio samojedan list papira, u poluraspadnutom stanju, s jedva čitljivim tekstom.Prsten nisam dirao, no papir sam uzeo, i to bez imalo grižnje savjest.

Što se mene tiče, nakon što sam već zaštitio jednu mladu ženu odskandala i sramote, preda mnom je ponovno bio isti neugodan zadatak.Bilo je teže, uz velegradske tračeve, postići taj cilj, no poznavao sammrtvozornika Johna Gella, a urednik The Timesa bio mi jedužnik.Također, nagovorio sam Sir Nathaniela Conanta, glavnogistražnog suca u Bow Streetu, da mi, unatoč dubokim dvojbama, daodriješene ruke, svjestan da mi vjeruje i da to povjerenje nikad prijenisam zloupotrijebio. Potom sam naložio Williamu Alderu da odsjedne uLisici i biku kako bi dao svoje svjedočenje u istrazi te da se pobrine daMary Jones pokojnicu imenuje kao Harriet Smith, a daljnje dokaze pružisamo ako je to nužno. Porota se vratila nakon jedva četvrt sata sazaključkom, provjerio sam, da je mlada žena »pronađena mrtva uSerpentine Riveru«. Nakon toga sam se pobrinuo da tijelo odvezu nagroblje Paddington i pokopaju ga pod lažnim imenom.

Drugi grob za siromahe, drugi samotan i vjetrovit pogreb - prisutnismo bili samo svećenik, ja i gospođica Westbrook koja se, lica skrivenagustim velom, u svojoj tuzi i jadu jedva mogla držati na nogama.

187

»Osvetit ćemo se, ljubavi moja«, šapnula je promuklo i pala nakoljena u blato, dok su tijelo spuštali u raku. »Tata će pokrenuti sudskipostupak za skrbništvo nad djecom i otkriti svijetu da je taj čovjekrazvratnik i ateist. Svi koji ga poznaju gnušat će se nad njime iizbjegavati ga kao pravog ubojicu.«

»Moram reći, nažalost, da i sam snosim dio odgovornosti«, započeosam, pomažući joj da ustane dok je grobar bacao prvu lopatu zemlje uraku. »Bojim se da je naš posljednji susret samo dodatno uznemirio vašusestru, a da sam postupio drukčije...«

No ona je već odmahivala glavom. »Ako ste vi krivi, onda sam i ja.U subotu nisam bila kod kuće pa sam ovo dobila tek kad sam sevratila.«

Gurnula je ruku u torbicu i izvadila pismo. »Zacijelo ga je ostavilapred vratima i ostala čekati na ulici, nadajući se - očekujući - da ću izaćivan. A mene nije bilo. Užasno mi je i pomisliti što joj je prolazilo krozglavu. Zasigurno je mislila da je više ne volim... da mi više nije stalo donje...«

Nisam osobito cijenio gospođicu Westbrook, ali tada se jesamsažalio nad njom. Uhvatio sam je za ruku. »Nikad to ne bi pomislila.«

Još je jednom odmahnula glavom prinoseći rupčić očima. Promatralame kako čitam posljednje riječi njezine sestre, pismo koje mi je kasnije,na moju molbu, prepisala i poslala mi ga u Buckingham Street. Pismokoje mi je slomilo srce; pismo u kojem bi svaki pažljivi čitatelj vidio - usuzama koje su ga umrljale, u pravopisu - najpotresniji dokaz dubinenjezina očaja.

Subota nav.Kad budeš čitala ovo pis. ja više neću prebivati na ovom nesretnom

svijetu, ne žali zbog gubitka nekoga tko je mogao biti samo izvor brigei jada svima koji ste mi pripadali. Odveć se loše osjećam da senaprežem oslabljena mišljenjima svih da nepotrebno otežem svojbijedan život još zagorčan sjećanjima & bez ijedne zrake svjetlo zabudućnost. Zbog sjećanja na svu tvoju dobrotu koju sam ti nedostojnovratila često me boljelo srce. Znam da ćeš mi oprostiti jer nije u tvojoj

188

prirodi da budeš nemilostiva ili oštra prema bilo kome. draga milaženo da te bar nikad nisam napustila oh! da sam bar uvijek slušala tvojsavjet Mogla sam živjeti dugo &sretno ali slabost & nesigurnostpogurali su moje uništenje Nisam pisala Byssheu. oh ne kakva koristmoje želje i molitve on neće saslušati A opet da vidi ovo možda biuslišao moju posljednju želju da lanthe zauvijek ostane s tobom dragomilo dijete, s tobom će biti jako sretno s njim nimalo Moj dragi Bysshezaklinjem te sjećanjem na dane naše sreće da ispuniš moju posljednjuželju - ne uzimaj svoje nevino dijete Elizi koja je bila više nego ja, kojaje o njemu tako neprekidno brinula.

- Ne odbijaj moju posljednju želju - ja tebe nikad ne bih moglaodbiti &da me nisi ostavio mogla sam živjeti ali kad je tako, spremno tiopraštam &uživaj u sreći koje si mene lišio. Imaš svog prekrasnogdječačića, oh! pazi na njega & njegova ljubav jednog će dana moždaispasti bogata nagrada. Kako oblikuješ njegov dječji um tako ćeškasnije ubirati plodove Sada je na redu tužna zadaća da se oprostim -oh moram biti brza. Bog vas blagoslovio & pazio na sve vas. Na tebedragi Bysshe. &tebe draga Eliza. Neka vas oboje prati sva srećaposljednja je želja one koja vas je voljela više nego sve druge. Neusuđujem si povjeriti svoju djecu ondje. Odveć su malena da bi žalilaza mnom &vi ćete im biti dobri više zbog njih samih nego zbog mene.Roditelji ne žalite za mnom. Nisam bila vrijedna vaše ljubavi & brige.Svi budite sretni, da moja duša nađe spokoj &oprost Neka vas Bog sveblagoslovi posljednja je molitva nesretne Harriet S.

U tišini sam preklopio papir i vratio ga natrag gospođici Westbrooknaklonivši joj se u znak zahvale. Bilo mi je jasno da očajnički čin njezinesestre nije bio stvar trenutka. Ako sam ga možda i mogao spriječiti,njegov povod nije se mogao pripisati samo meni.

Svjetlo moje petrolejke sve je slabije i požurit ću zapisati što se jošmora. Zabilježit ću svoje završne radnje u ovom slučaju nadajući se daje to posljednji put da se moram petljati s obitelji koja mi je pričinilatoliko bola i koja me navela, tri puta, da prekršim profesionalni kodeks

189

koji sam uvijek zagovarao te da postupim ne samo suprotno zakonu negoi svojim vlastitim, najčvršćim načelima.

Danas je 3. siječnja; četiri su dana prošla otkako sam otišao uSkinner Street da bih Godwinu predao račun. Istina, mogao sam poslatinekog od svojih ljudi, ali znajući koliko je Godwin financijski nestabilan,smatrao sam kako je razborito da to učinim osobno. Malo bi njih i odbilotaj moj zahtjev. Istinski sam očekivao da obitelj žaluje budući da nisuprošla ni tri mjeseca od smrti gospođice Fanny Imlay, no umjesto toga,zatekao san svečarski uređenu kuću: cvijeće na prozorima i vino na stoludok je lice gospođe Godwin, kad mi je otvorila vrata, bilo razvučeno uvrlo samodopadan osmijeh. Ugledavši me, osmijeh joj je pomaloizblijedio.

»Oh, to ste vi«, rekla je bahato. »Gospodin Godwin vas očekuje?«»Ne«, odvratio sam. »Čini mi se da stižem u nezgodno vrijeme.

Slavite nešto?«»I te kako«, došao je Godwin na vrata i pokazao da uđem. Nikad

prije nisam vidio osmijeh na njegovu licu, no sada je sjajio odzadovoljstva i bio toliko željan da ga pokaže da sam čak i ja bioodgovarajuća publika »Trudimo se zaboraviti jade koji su nas bili snašlii uživati u povoljnim izgledima koji su iznikli. Moja se kći sutra udaje,postaje žena najstarijeg sina baroneta Sir Timothyja Shelleyja,posjednika Field- placea u grofoviji Sussex. Time će si priskrbiti važanstatus i društveno značenje premda je sve dosad bila bez imalo sreće.Možete si misliti kakvo je to golemo olakšanje za mene i gospođuGodwin.«

U susjednoj sobi tada se začulo lagano komešanje - smijeh iuzbuđeni razgovor. Načas sam pogledao sluškinju, koja je držaladječačića mekih uvojaka i okrugla, mila lica, a već u sljedećem trenutkupreda mnom su stajali zaručnici. On je bio nervozan i uzbuđen, a kad meugledao, zacrvenio se; njezin izraz lica nisam mogao pročitati. Soba jeutonula u tišinu; nisam je prekidao, dopustio sam da nabrekne i postaneznakovita.

»Pretpostavljam da bih vam trebao čestitati«, obratio sam se

190

napokon Shelleyju. »Ne samo zato što imate novu ženu već i zato što steponovno u milosti gospodina Godwina.«

Shelley se tada nasmijao - bio je to onaj njegov luckasti, djevojački,grozan smijeh - a lice mu se još više zarumenjelo. »Ha! Maddox!Dolazite u pravi čas, kao zla vila na gozbu! Usporedba je prikladna jerse sutrašnji obred uistinu čini čarobnim. Ne biste vjerovali...«

Gospođa Godwin na to se izvještačeno zasmijuljila, no gospođicaGodwin uhvatila je Shelleyja za ruku i zauzdala ga.

»Zar niste mogli pričekati?« upitao sam tada kružeći pogledom prekookupljenih te ga na kraju zaustavivši na njih dvoje. »Ako samoubojstvosestre nije bilo dovoljno turobno, samoubojstvo žene zasigurno zahtijevada prođe više od mjesec dana kako bi se odbacila crnina, zahtijeva da sepogrebna jela jednostavno ne prebace na svadbeni stol. No budući da senitko od vas ovdje nije udostojao biti ni na jednom od ta dva pogreba,pretpostavljam da se ne smatrate vezanim takvim tričavim običajima, baškao što, čini se, ne smatrate nužnim poštovati makar osnovna pravilapristojnosti.«

Shelley je dotad već posve problijedio, a lice mu je prekrila maskaosebujne patnje.

»I zar nikoga od vas ni najmanje ne zabrinjava što je dva maladjeteta, koja su izgubila majku, po svemu sudeći, otac već odbacio?«

»Oh, ako već govorimo o tome«, kazala je gospođica Godwinnehajno, »Westbrookovi će se bez sumnje pobrinuti za djecu.«

»Ponavljam«, rekao sam nepokolebljivo, »zar niste mogli pričekati?«»Ja sam želio pričekati«, promucao je tada Shelley. »Rekao sam da

bismo trebali... da bi možda bilo prikladnije...«Gospođica Godwin odmah je malodušno pogledala oca i sada je on

bio taj koji je intervenirao, »Ne smatram, gospodine, da HarrietWestbrook dugujemo pretjeran obzir. Iz pouzdanih sam izvora doznao daje prekršila svoje bračne zavjete mnogo prije no što je gospodin Shelleynapustio Englesku s mojom kćeri. Štoviše, dama se u posljednje vrijemedružila s većim brojem muškaraca, uključujući nemoralnu irsku ništarijui kapetana u indijskoj vojsci, da bi se na koncu spustila posve nisko,

191

odala se prostituciji i otvoreno živjela s probisvijetom po imenu Smith.«Gledao sam ga, sumnjajući u ono što govori. »Kako ste to otkrili?«

oštro sam upitao, »Dobro vam je poznato da sam proveo vrlo temeljitu iopsežnu istragu glede boravišta gospođe Shelley i ni u jednom trenutkunisam naišao na takve informacije. Možda se nazivala gospođom Smith,ali samo kako bi pokušala skriti svoje pravo ime - i, bez sumnje, kako bivas zaštitila od skandala, zbog čega joj se, kako vidim, uistinuvelikodušno odužujete.«

Potom je reagirala ona, a ono što sam čuo u njezinu glasu, sledilo mije srce. »Mom je ocu te podatke dao čovjek koji je bio u vašoj službi.Rekao je da ste to pokušali zataškati, ali da smo zaslužili saznati istinu.Cijelu odvratnu istinu.«

»Todd«, upitao sam, jedva vjerujući vlastitim ušima. »Jacob Toddvam je to rekao?«

»Rekao je, također, kako je opće poznato da se utopila onog danakad je napustila Hans- place - da je tijelo bilo već tako raspadnuto danije moguće da je bilo u vodi samo nekoliko dana.«

»Tu tvrdnju, gospođice Godwin, opovrgava moje vlastito iskustvojesam imao prilike vidjeti tijelo. Zapravo, razgovarao sam s gospođomShelley punih mjesec dana nakon datuma koji ste spomenuli. Štoviše,baš one noći kad je napisala svoje posljednje pismo - pismo koje je,gospodine«, obratio sam se Shelleyju, koji je imao toliko obzira daspusti pogled, »uputila vama. Ne sumnjam«, nastavio sam, »kako bih, dapobliže istražim ostatak Toddovih tvrdnji, ustanovio da su svenevjerodostojne poput ove. Koje vam je dokaze iznio za postojanje togSmitha, tog Irca, tog kapetana u indijskoj vojsci?«

Pogledavali su jedni druge, a u očima sam im vidio strah. »Takodakle«, kimao sam. »Baš kako sam i očekivao. Dobio je novac od vas -ili ste mu ga obećali - prenoseći informacije koje su, u najboljemslučaju, nepotkrijepljene glasine, dok je u najgorem slučaju riječ oužasnim klevetama. A svi ste mu vjerovali jer ste mu željeli vjerovati.Za jednog filozofa, gospodine Godwin, pridajete uistinu oskudnupozornost istini.«

192

Odmah sam vidio da je moj udarac pogodio u središte. Tako dobivšiprednost, nastavio sam pritiskati. »Što se vas tiče, gospodine«, ponovnosam se okrenuo Shelleyju i ugledao užas u njegovim očima. Znao samšto je onomad učinio i tada nisam smio šutke prijeći preko toga. No utom je času već bilo prekasno. Dokazi koje sam bio imao više nisupostojali, a oni bi sve redom opovrgavali. Sve što mi je preostalo jest danjegov strah pretvorim u kaznu i to sam učinio bez imalo kajanja. »Vi,gospodine, snosite najveću krivnju u ovoj tužnoj aferi. Kao i u drugima,ništa manje nemoralnima. Zar nije bilo dovoljno što ste je napustili tikprije no što vam je trebala roditi dijete, nego ste morali biti još okrutniji iostaviti je trudnom još jedanput? Trudnom s djetetom začetim beščasno iu sramnoj tajnosti?«

»Ne, ne«, vrisnula je gospođica Godwin koraknuvši naprijed. »Zarnije bilo dovoljno, gospodine Shelley«, nastavio sam nepopustljivo, »daje iskoristite tjelesno, nego ste k tome morali oštrim pismima tražitipogodbu s njom i natjerati je u strašnu i preranu smrt?«

Shelley je zurio u mene, promucao nekoliko nerazgovijetnih riječi, pase okrenuo i, sopćući kao da će povraćati, zateturao prema zidu držećise za bok.

»Kako se usuđujete tako odvratno osuđivati Shelleyja«, uzviknula jegospođica Godwin. »Ta je žena oduvijek govorila o samoubojstvu,mnogo prije no što su se vjenčali. Bila je to njezina... njezinamonomanija. Možete pitati bilo koga - svi su čuli da govori o tome.Pokušala se ubiti nekoliko puta još dok je bila u školi, a o samoubojstvuje posve smireno govorila čak i pred potpunim strancima.«

»Nije li vam palo na pamet«, odvratio sam nastojeći se obuzdati,»kako su takve njezine izjave bile samo znak da duboko sumnja u samusebe? Takve je sumnje upravo njezin muž...«

»Ne«, uzvratila je tvrdokorno. »To je mogao biti samo znak duševneslabosti - kobnog nedostatka koji bi je uvijek vodio k istome groznomkraju. Zapravo, osim šoka što se takvo što dogodilo nekome tko jejednom bio tako blisko povezan sa Shelleyjem, malo je razloga za žalost.Prije ili kasnije bi okončala život koji joj je predstavljao mučenje i koji

193

je, budimo iskreni, bio samo teret svim onim nesretnicima koji su nekakobili povezani s njom.«

Sada je bio moj red na šutnju; moj red da shvatim kako sam djelovaona pretpostavkama utemeljenima na nedostatnim uvidima i da samzaključke izvodio iz dokaza koji nisu bili samo djelomični nego i varavi.

»Je li vam godio, gospođice Godwin«, započeo sam polako,»boravak u Bathu? Zacijelo ste imali mnogo toga vidjeti, mnogo toganapisati u pismima...«

Sada se ona zarumenjela. Podigla je bradu, a ja sam opazio prkos unjezinim očima. Ali ne samo prkos nego i nešto drugo, nešto što se nisamusudio odrediti, što se nisam usudio proučiti. Nešto što me iznenadapodsjetilo, uz naglu mučninu, da mi je njezin otac rekao kako je krajnjeneumoljiva kad odluči nešto dobiti, kako je gotovo nesavladiva kad godje u pitanju nešto za čim čezne.

I sada dok sjedim ovdje, sjećam se tog njezina pogleda i mislima sevraćam na sve što se dogodilo između nas. I pitam se, prvi put, je li onošto su mi govorili istina ili sam sve ove mjesece bio obmanjivan.Osobito pritom mislim na njega i pitam se jesam li počinio pogubnu,užasnu pogrešku...

194

DEVETO POGLAVLJE

Prošlost

Charles spusti papire. Polako, kao da su ih otkrića sadržana u njimaučinila neobično krhkima. Sada mu je postalo jasno zašto je Maddoxželio da budu skriveni svih ovih godina; nije bila riječ samo o tome da isebe, dijelom, krivi za Harrietinu smrt. Ovo izvješće dovodi u pitanjenjegovu prosudbu, poštenje i karakter. Uklanjao je dokaze, prikrioidentitet ne jedne, već dviju osoba koje su počinile samoubojstvo i dvijeje istrage protuzakonito odveo u pogrešnom smjeru - čak bi iprofesionalni ugled poput njegova bio uzdrman da je sve to izašlo navidjelo. Charles sada zna i pravi razlog zbog kojeg su Shelleyji takoočajnički htjeli otkriti čuva li njegov stric bilo kakve zapise o slučajuGodwin i zašto su uvijek tako ustrajno željeli da jedina verzijaShelleyjeve prošlosti bude ona njihova. Na ovim su papirima činjenice,sablasni šapat koji bi, da postane poznat, promijenio sve. Ta bi otkrića ukomadiće pretvorila sliku koju su tako pomno konstruirali, slikunezemaljskog i produhovljenog pjesnika i njegove odane i sjajne žene.Jer Harrietina smrt nije bila obično samoubojstvo makar ni jedan sud udržavi ne bi mogao osuditi njezina ubojicu, a osvetu bi mogli izvestijedino duhovi. Možda je posljednji kobni korak napravila sama, ali bilaje natjerana na njega, trudna s muškarcem koji ju je već jednom napustioi progonjena nemilosrdnim i pakosnim pismima žene koja je zauzelanjezino mjesto. Žene koja je poznavala njezinu slabost i okrutno jeiskoristila »iako nije bilo udarca, nije primijenjen otrov, nikakvo oružjenije upotrijebljeno«. Maddox nije optužio Shelleyja da je ubio Harriet -

195

nije Shelleyjevo srce smatrao hladnim poput zimskog leda, već srcenjegove žene. Charles pomisli na pismo koje mu je napisala MaryShelley i sjeti se, s grčem vrlo sličnim onom koji je opisao njegov stric,kako je suparnicu otpisala proglasivši je žrtvom »neke mane, nekogkobnog nedostatka«. Samo što je tada mislila na Claire, a ne na Harriet.Je li to način, razmišljao je Charles, na koji ta žena uređuje i nadzire svojsvijet - svakoga tko joj se usudi suprotstaviti proglašava duševnoporemećenim?

Od početka ga je ovaj slučaj navodio na pogrešne tragove, stalno jeuzmicao kao da se nalazio u golemoj dvorani sa zrcalima u kojoj seničemu ne može vjerovati i gdje ni jedan zaključak nije ispravan. Alisada napokon zna. Ili, bolje rečeno, zna što ne zna. Slagalici je uvijeknedostajao jedan dio, ali sada vidi oblik praznog mjesta i napokonrazumije što traži. Sve je tu, protkano stričevim riječima i Charles jenapokon shvatio zašto su iz Maddoxovih registara izrezana dva nizastranica i zašto drugi još nije pronađen. Jer Maddox nije upoznaoShelleyja 1816., što je bio zaključak na koji su Charlesa navele obježene, nego 1814. kad se bavio onom još uvijek tajanstvenom »stvari uTremadocu«. O čemu god da je riječ bila, Maddox je zbog toga premaShelleyju osjećao takvo gnušanje da je jedva mogao spomenuti njegovoime, a ostala mu je i tajna čije moguće otkrivanje čak i danas užasavažene. Tajna koja će, ako je Charles počne istraživati, zasigurno nanijetištetu pokojniku u istoj mjeri koliko će naškoditi živima. Riječ je o stvario kojoj čak i Sir Percy ne zna pravu istinu. Jer zašto bi ga inače njegovamajka nastojala zaštititi od nje? Možda je Charles bio u krivu i možda jeMary Shelley, poput vivca obmanjivača, ipak štitila svoje dijete.

Charlesova je svjetiljka gorjela sve slabije, a tmasti oblaci potamnilisu prosinački dan prije vremena. Vrata se odškrinu i Grom odlučno alibešumno ude u sobu. Raspršene pahuljice snijega polako su se topile nanjegovu nakostriješenu krznu. Charles je promatrao kako je mačakgraciozno skočio na krevet te nekoliko trenutaka hodao amo- tamo prijeno što si je izabrao mjesto na jastuku i okretno se sklupčao u viticucrnoga krzna, podvukavši rep i zatvorivši oči. Charles ustane i rastegne

196

se pa pode zatresti zvonce. Nema kočiju na raspolaganju ni ekipu ljudipod svojim zapovjedništvom, ali sada mu ionako treba, barem dodaljnjeg, samo Abel Stornaway. No kad uhvati konop zvonca, pomislikako bi bilo obzirno da se on spusti dva kata umjesto da traži od starcada se onako oronuo penje na tavan.

Abel podigne pogled kad Charles ude u salon i sjedne pokrajprastrica. Maddox je, kao i obično posljednjih dana, bio negdje izmeđusna i jave, a zbog skrovitih snova titrale su mu vjede. No čini li se toCharlesu ili mu je lice uistinu manje zategnuto, usta manje iskrivljena?Dodirne Maddoxovu ruku i, kad osjeti kako mu se jedan prst pomaknuo,upitno pogleda Abela.

- Jest - reče starac. - I ja sam to primijetio. Posljednjih dana kao daje malo svjesniji. Možda se ipak povrati, gospon Charles, možda.

- Pročitao sam one papire - kazao je Charles. - Moram razgovarati sGeorgeom Fraserom.

Abel polako kimne. »Hoćete li da idem s vama?«- Ne - kazao je Charles. - To neće biti potrebno. Samo mi zapisi

njegovu adresu. Sutra ujutro odmah idem k njemu.- Da sam na vašem mjestu, gospon Charles, ja bih pričekao do

četvrtka.- O čemu, zaboga, govoriš, Abele?- Zar ste zaboravili datum, gospon Charles? Sutra je dvadeset peti.

Charles zausti da nešto kaže, ali se onda zaustavi i osmjehne. - Istina.Ali to nema nikakve...

Uto ga prekine kucanje na ulaznim vratima. Oštro kucanje, ne odvećsnažno, ali brzo i opetovano.

Charles pogleda Abela, ali kako je starac samo slegnuo ramenima,ustane i ode do odmorišta. U prizemlju, na vratima, Billy je razgovarao snekom ženom koja je navukla maramu preko nosa štiteći se od snijega.Claire, pomisli najprije Charles s ponešto krivnje; ali ne, prilika je bilaprevisoka, a odjeća previše jeftina. A onda začuje njezine riječi i odmahmu postane jasno o kome je riječ.

- Slušaj, idi pa ga pitaj, je l’ čuješ? - govorila je žena, glasa hrapava

197

od hladnoće. - Pa neće me valjda odbiti, balavce jedan mali i jadni.Slušaj ti mene - započne Billy, ali Charles je već bio na stubama pa

ga gurne u stranu.- Nancy - kazao je. - Što ti, pobogu, radiš ovdje? Ona ga pogleda kao

da ne zna odakle bi počela, a onda joj nalet vjetra smakne maramu. Brzoje povuče natrag, no i taj je trenutak bio dovoljan da Charles opaziopaku crnu masnicu što joj je nabrekla preko polovice lica, masnicu sružnim oštrim rubovima i krvavom linijom na mjestu posjekline.

- Što ti se dogodilo, za Boga miloga?- Arnie, to mi se dogodilo. Previše se nalio i raspalio me remenom.

Po običaju, đavo da ga nosi. Al’ ovaj put nije samo mene, ovaj put je ina Betsy digao ruku. Nikad prije to nije napravio niti će više ikad imatiprilike to ponoviti, đavo da ga nosi. Kazala sam mu: »Nećeš dok sam jaživa.«

Okrene se i podigne dijete na bok, a Charles shvati da je malenacijelo vrijeme bila pripijena uz majčine skute. Njezino majušno mršavolice gotovo je bilo prozirno od hladnoće.

- Spakirala sam stvari i otišla - nastavi Nancy. - Samo tako. Al’nemam kamo. Lutala sam satima, a onda se sjetila vas. Samo nekolikodana, obećavam. A Betsy vam neće raditi probleme, tiha je.

Charles spusti ruku na njezino rame i, osjetivši kako joj se sitnotijelo trese od napetosti, shvati koliko je očajna. I koliko je odlučna toskriti pred njim. Zamolit će ga za uslugu, da, ali neće preklinjati.

- Kao što sam rekla, samo nekoliko dana.- Dobro došla, Nancy. Siguran sam da ćeš se preseliti čim nadeš

smještaj. Dotad ovdje imamo sobu za tebe.Billy se, nemirna pogleda, okrene prema Charlesu.- Sigurno nećete... Mislim... Takve poput nje...Charles ga i ne pogleda.- Čini se da gospođica Dyer bolje od tebe shvaća kako funkcioniraju

stvari u ovoj kući, Billy. Ja sam taj koji ovdje donosi odluke. Zato temolim da nju i djevojčicu povedeš u kuhinju i kažeš Molly da na pećizagrije mlijeko i postavi slobodan krevet u njezinoj sobi.

198

Nancy odahne od olakšanja, a kako je Charlesu to bilo prebolnopromatrati, okrene se prema Billyju.

- A kad završiš s tim, pođi do mesara na Strandu i donesi gusku akomu je koja ostala u ovo kasno doba. I otiđi do Nattali &Bonda uBedford Streetu i provjeri imaju li knjigu koju sam zatražio.

Bit će to težak zadatak po tom hladnom vremenu - trebat će se popetiuzbrdo po zaleđenim pločnicima, ali Billy smjerno posluša.

Kad se njih troje zaputi prema kuhinji, Charles zatvori vrata i krenenatrag prema odmorištu, s kojeg je Abel sve vrijeme promatrao što sedogađa.

- To je bilo velikodušno od vas, gospon Charles. Nisam siguran štobi gazda napravio na vašemu mjestu, ali stvarno imate meko srce, štojest jest.

- Ako se pokaže da je Billy bio u pravu pa, kad se probudimo,pronađemo cijelu kuću prekopanu i sve dragocjenosti ukradene, krivit ćutebe - odvrati Charles.

- Mene - raširi oči starac.Charles se osmjehne. - Ti si me podsjetio koji je dan. Kako bih

mogao odbiti majku i dijete na Badnjak?Do podneva sljedećega dana kuća je već bila puna mirisa pečene

guske, blagovaonica je bila otvorena prvi put otkad je Charles došaoživjeti k prastricu. Kad se spustio u kuhinju, ugledao je Nancy kakosvojski lašti srebrninu. Na njoj je ista nenapadna plava haljina koju jenosila u St. John’s Woodu i Charles se zapita želi li ga odjećom ilaštenjem podsjetiti na to koliko može biti korisna. Doduše, ruku na srce,vjerojatno je riječ o njezinoj jedinoj haljini koja je prikladna za ovokućanstvo.

Charlesa se na trenutak poboja ugledavši stričev najbolji jedaćipribor rasprostrt na stolu ispred nje, ali ga njezin osmijeh najprijerazoruža. a onda posrami,

- Našla sam ovo kako trune u onom bifeu što sliči lijesu - smiješilase držeći tkaninu za laštenje. - Učinilo mi se da bi priboru trebalašetnjica. Zašto imati tako lijepe stvari, a nikad ih ne upotrebljavati?

199

Vidjevši kako je Molly oprezno pogledava, Charlesa načas obuzmegrižnja savjesti. U brzom slijedu događaja od jučer navečer nije joj sesjetio reći odakle odjednom Nancy u kući. Djevojka možda misli da juse sprema otpustiti. Izgledala je smeteno, pokreti su joj bili nespretni, atamna joj je koža bila prekrivena kapljicama znoja. S mukom je nastojalastrpati gusku u zdjelu. Za razliku od nje, Nancy se kuhinjom kretala kaoda je polovicu života provela u njoj i Charlesu je posve jasno bilo zaštoMolly vjerojatno misli da je dala sklonište svojoj nasljednici, ne samo ukuhinji nego i u sobi. Krene natrag prema vratima misleći kako je onasada prezauzeta i da će već pronaći vremena da joj sve objasni.

Gore u radnoj sobi odmotao je paket koji je Billy pokupio kodknjižara. Knjiga je nosila naslov Thomas Medwin: Život PercyjaBysshea Shelleya, u dva sveska, London, 1847. Charles je jedva čekaoda se ponovno prihvati slučaja, ali nije očekivao da će naći mnogo istineu ovom, nema sumnje, površnom i ulizičkom prikazu pjesnikova životakoji je napisao njegov bratić. No potpuno je bio u krivu. Istina, korisnostovih knjiga ne izvire iz kvalitete pisane riječi. Postoje cijele stranice nakojima se Shelley i ne spominje, kao i gomila teksta besramnoprepisanog iz niza članaka u New Monthly Magazineu, čiji je autor biogospodin Hogg. Charlesu posve nepoznat. Ali premda je riječ o lošojliteraturi, memoari su se pokazali dobrim izvorom dokaza. Naime,Charles još nije čitao biografiju koja bi neku osobu oslikala na takozakučast i uznemirujući način, i to u tolikoj mjeri da se uskoro počeopitati je li riječ o namjeri - je li Medwin pokušao upozoriti na nešto štose skriva ispod svih tih neugodnih detalja? Nešto što je izostavio ponagovoru, možda, gospode Shelley? Na kraju, ona je htjela da ovimemoari uopće ne budu objavljeni. Medwin ju je citirao u predgovoru,navevši da je ustrajala u tome da još nije vrijeme da se iznese istina opogreškama njezina muža. Čini se kako Medwin nije jedini koji jeduboko propitkivao Shelleyjev život, no onda je glatko odbio dati bilokakve odgovore. U izvadcima iz Hoggovih tekstova također se postavljapitanje je li Shelley ikad osjetio potrebu da se »pokaje«, no ne daje senikakvo objašnjenje zašto bi to pokajanje bilo nužno ili što je pjesnik

200

učinio da bi ono bilo potrebno. Što to, svi koji su poznavali Shelleyja,pitao se Charles, tako gorljivo pokušavaju skriti ili opravdati?

Da mu je sada na raspolaganju moderniji rječnik, Charles bi pomisliona maničnu depresiju ili bipolarni poremećaj, a tko može reći, nakontoliko vremena, da u tim dijagnozama nema ni zrnca istine? Svatko tkodanas čita Shelleyjevu biografiju vrlo bi vjerojatno zaključio da je patiood neke vrste poremećaja ličnosti. Svi su simptomi tu: u društvenimkontaktima ponašao se nespretno i nepredvidivo, bio je kompulzivnoopsjednut ponavljanjem istih uzoraka ponašanja i dnevnom kolotečinom,a kad bi ga suočili i s najblažim protivljenjem i pritiskom, obuzimali suga napadaji nekontrolirane agresije. U jednom trenutku bio jenarcisoidan, a već u sljedećem bolesno zgađen vlastitim tjelesnimfunkcijama. Naravno, služim se izrazima kojima se Charles ne bikoristio, ali zapanjujuće je s kakvom su dosljednošću Shelleyjeviprijatelji i suradnici opisivali te aspekte njegova karaktera premda su imnedostajale nijanse suvremene psihijatrijske terminologije, »LudiShelley«, tako su ga zvali na Etonu, gdje je jednom prigodom vilicompribio ruku svog kolege za stol. Demon je u njemu, govorili su, demonkoji ga progoni noćima i danima kroz labirinte njegova izmučena uma.Dobar dio toga Charles je mogao zaključiti čak i iz Medwinova iznimnonetočna prikaza, ali također je otkrio, na svoje iznenađenje, svojevrsnosuosjećanje prema tom čudnovatom, izmučenom djetetu nezgrapna,pogrbljena držanja i iritantno visoka glasa. Smatrali su gasedamnaestogodišnjakom kad je bio barem desetak godina stariji jer jebio nespretan i neuredan kao dvostruko mladi momak, k tomeusredotočen na društvo vrlo mladih djevojaka i to u mjeri koja bisuvremenog čitatelja zasigurno uznemirila (dvije je djevojke jednompokušao kupiti, no Medwin to ili nije znao ili je odlučio šutjeti o tome).Jednu od tih karakteristika ima i Charles - s jednakim se preziromodnosio prema svojoj garderobi. Morao si je priznati da je bioimpresioniran briljantnošću uma tog mladog čovjeka, opsegom i dubinomnjegovih znanstvenih interesa - od fenomena izgaranja do primjenekemije, energije elektriciteta i nevidljivih tajni prirode. Charles je sam

201

sebe nazivao znanstvenikom - i ponosio se time - ali čak se ni sada nemože pohvaliti da u sobi ima električni stroj, zračnu pumpu ili solarnimikroskop, a Shelley je sve to posjedovao sa samo osamnaest godina.Doduše, čak ni u tim godinama Charles se ne bi tim napravama koristiotako lakoumno da u sobi sve ostavi zapaljeno ili zamrljano niti bi biotako nemaran s kemikalijama da pogreškom proguta arsen.

Još je jedno dijelio sa Shelleyjem - Charles je sljedeći odlomak čitaos razočaranjem čovjeka koji se uvijek smatrao jedinstvenim - ono štobismo danas nazvali fotografskim pamćenjem. Za Charlesa je ono uvijekbilo iznimno korisno, ali za Shelleyja, što je bio čest slučaj kod njega,velik se dar pokazao prokletstvom koliko i blagoslovom. Medwin tvrdikako je Shelley mogao dozvati u sjećanje mjesta, imena i lica kad god bipoželio - a koji mu pjesnik ne bi zavidio na tome? - no ta sposobnoststvaranja slika donosila je sa sobom i noćne mote i dnevne vizije koje suse činile potpuno stvarnima ostavljajući ga da se pita što je zapravoistina o njegovoj prošlosti. Doista, mnogo je dijelova Medwinovihmemoara koji se ne mogu objasniti ni na koji drugi način, poputčudnovate vizije zimskog krajolika ponikle iz sjećanja, prizora koji jetoliko preplašio Shelleya da je panično otrčao u okrilje prijatelja:

Vidio sam prizore, tijesno i neobjašnjivo povezane sa skrovitimdijelovima moje prirode, kojima sam bio iznimno impresioniran...Najdojmljivije takav događaj zbio se prije pet godina u Oxfordu. Šetaosam s prijateljem, u okolici grada, zaokupljen ozbiljnim i zanimljivimrazgovorom. Naglo smo skrenuli i otvorio nam se pogled koji su dotadskrivale uzvisine i živica - bila je to vjetrenjača usred jedne od mnogihmočvarnih livada, okružena kamenim zidom; zid i put na kojem smostajali dijelilo je neravno tlo; iza vjetrenjače širilo se dugačko i niskobrdo, a večernje nebo prekrili su jednolični sivi oblaci. Bilo je dobagodine kad su posljednji listovi upravo otpadali s golog i zakržljalogjasena... Nisam očekivao da bi prizor na mene mogao tako djelovati.Iznenada sam se sjetio da sam baš takvu sliku vidio u jednom snu prijemnogo...

202

Ovdje sam primoran stati jer me prolaze trnci užasa...

- Gospodine Maddox!Charles se prene i podigne pogled.Na vratima je smjerno stajala Nancy. - Došla sam pitati - kazala je -

možete li pomoći gospodinu Stornawayu i momku da prenesu vašegstrica u blagovaonicu.

Charlesu nije promaklo da je Abela nazvala gospodinom. Kimne,premda bi cinik njegov pristanak zasigurno ocijenio tek egocentričnomuljudnošću. Ustane, pritom začuvši kako Billy na odmorištu zviždučebožićnu pjesmu. Iznenada je poželio u kući kestenje ili božikovinu, što jebilo vrlo iznenađujuće jer je nekoć mrzio Božić. Nakon što mu je otetasestra, to je za njega postalo najmračnije i najdepresivnije doba godine.Otac bi šutio, a Charles bi bespomoćno gledao kako majka užasnutouzmiče pred slavljenjem rađanja djetešca. Njezina bol zbog gubitkadjeteta nije se s protekom godina smanjila.

- Nemojte mi zamjeriti, al’ htjela bih vam kazati - Nancyn glasprekine mu prisjećanje. Djevojka je malo oklijevala nervozno brišućiruke o pregaču.

- O čemu je riječ?- Ta cura... Molly... Znam da se to mene ne tiče, al’ nije mi moglo

promaknuti. Znate, je l’ tako, da je ona...- Hvala - prekine je on malčice osorno - ali sve držim pod kontrolom.

Nema potrebe da se brineš zbog toga.- Ako ste sigurni - promatrala ga je sumnjičavo.- Savršeno sam siguran - odgovori on odlučno. - No? Nisi li rekla da

netko traži moju pomoć?Pola sata kasnije on, Abel i Maddox sjedili su za stolom, za koji bi

bez problema moglo sjesti dvanaestero ljudi i koji je u svoje doba vidioplemiće i premijere, a jednom čak, tako se govorkalo, i okrunjenu glavu.Domaćina tih davnašnjih objeda sada se jedva moglo prepoznati, aliCharles je svejedno bio pod dojmom Maddoxova izgleda. Starčeve odkao da su postale živahnije, a ruka mu se nije činila toliko ukočenom

203

Čak je uspio jesti sam premda neuredno, uz neprestano prigušenomrmljanje, koje bi povremeno bilo i razumljivo. Charles se zapita je litakvo poboljšanje donijela puka promjena prostorije i trebaju li se. akoje tako, potruditi da ga češće sele po kući. Štoviše, treba li kupitiinvalidska kolica i izvesti ga van, na svježi zrak, nakon toliko mjeseciNo ponovno se povukao u salon u kojem je Nancy potaknula vatru,natočila porto pa tiho zatvorila vrata, ostavivši muškarce same.

Abel je uskoro zahrkao, stric je kimao, pa se i Charles ubrzo zavaliou stolcu i zatvorio oči umiren pucketanjem vatre i toplinom vina što muse širilo tijelom. Jedini Božić koji je proveo u ovoj kući bio je uočigodine kad su izgubili Elizabeth. Sjećao se kako je u ovoj sobi,razrogačenih očiju od ushita, promatrala svijeće i tisu koju je Maddoxdopremio posebne za tu priliku. Bilo je to prvo božićno drvce koje jevidjela. Charles se još sjećao izraza njezina majušnog lica dok je gledalaigračke i vrećice sa slatkišima i sušenim voćem koje je Maddoxpovješao po tisinim granama Sada bi imala osamnaest godina, aliCharles je, ma koliko se trudio, nikako nije mogao zamisliti kao mladuženu u koju je mogla izrasti. Pamtio ju je onako kako je izgledala onogdana kad je oteta, u svojoj svijetloj haljini s cvjetnim uzorkom, majušnoglica zamrljanog suzama. Charles je i sada razmišljao o njoj. Stalno mu jebila pred očima i toliko je bio udubljen u prošlost da, kad bi čuo njezinoime, nije mogao odrediti je li glas stvaran ili je to tek odjek njegovedugotrajne čežnje.

- Elizabeth.Otvorio je oči i ugledao sitnu djevojčicu kako oklijeva na vratima, a

u ruci joj se njihala lutka. Tako je nalikovala na njegovu sestru, tako jojje nevjerojatno bila slična da se Charles na trenutak impulzivno zapitaoje li njegova molitva iz djetinjstva uslišana i je li mu dana ta nemogućadruga šansa. No bio je to trenutak, dojam koji je nestao u času: njegovum, njegov razum, govorio mu je da to nije Elizabeth, ali mu je srce ipakposkočilo kad je djevojčica potrčala prema Maddoxu i podignula rukeiščekujući poljubac.

- Gdje si bila, malena - upita Maddox tiho i svojom staračkom rukom

204

pomiluje njezine zlatne uvojke. - Svi smo te tražili.Ona se osmjehne i, vragolasto trepćući, stavi prst u usta. Na obrazu

je imala malu mrlju od šećernog soka, Maddox se osmjehnuo.- Čini mi se da te kuhar opet razmazio - rekao je pretvarajući se da je

strog. Charles je znao da je bio čuo stričev glas i s tugom je promatraokako starac podiže djevojčicu u krilo, djevojčicu koja nije ona kojom jesmatra, ali koja je, i ne znajući, učinila ono što nikome u ovoj kući dosadnije uspjelo - osvijetlila je tamu koja mu je obavijala um.

Vrata se pomaknu i Charles ugleda Nancy. Stiskala je kvaku, a nalicu joj se vidjela zabrinutost. - Betsy, jesam li ti kazala da ne smetašgospodi?

Ali Charles je već stavio kažiprst na usne. U tišini, zajedno s Nancy,promatrao je kako se djevojčica privija uz starčevu ruku i kako je onnježno ljulja uspavljujući i sebe i nju.

* * *

Kad se Charles sljedećega jutra spustio u salon, Betsy je sjedila napodu, igrala se lutkom i nešto veselo govorila Maddoxu, koji joj jeponešto, polako, uspijevao i odvratiti. Charles mu se osmjehne i prvi putnakon više tjedana zauzvrat dobije nešto nalik osmijehu. Uto pristigneAbel s doručkom na poslužavniku i novinama. Charles ih ostavi i krenedalje. U kuhinji nije bilo nikoga pa je pecivo i kavu doručkovao sam.Sjetio se da još nije razgovarao s Molly pa se uspne do ulaznih vrata iizađe na gust snijeg. Tek što stigne na kraj ulice, opazi zeleni Atlasovomnibus kako se tromo kreće Strandom. Požuri kroz gužvu i prekoledenih lokvi te, zadihan, stigne do postaje točno na vrijeme, ali su muhlače sve do koljena bile pune hladnih blatnih mrlja. Charles je južno odrijeke putovao samo malo češće od suvremenih londonskih taksista.Prošlo je mnogo vremena otkad je posljednji put imao posla uWalworthu. Mali nizovi drvenjara davali su naslutiti da je tu nekoć biloselo, no gotovo je sve zelenilo nestalo, a poslije su sagrađene gustozbijene kuće. Maddox je Fraseru kupio kuću u toj sirotinjskoj četvrti, aCharles je znao da stric svog starog pomoćnika ni u kom slučaju ne bi

205

otpremio u tegobnu mirovinu. Stoga se, kad je pronašao adresu, nijezačudio što je mala kuća u Victory Placeu bila jedinstvena u svomsusjedstvu. Nije bila velika kao gazdina, ali bila je to čvrsto građenadvokatnica, čija je stražnja strana bila okrenuta prema Locks Fieldsu.Velikodušan dar velikodušnog čovjeka.

Charles pokuca, a vrata mu otvori sićušna sluškinja s velikombijelom kapom. Čim ga je ugledala, kao da se prestravila - pojurila jenatrag u kuću prije no što je stigao otvoriti usta. Ostao je čekatipromatrajući dva dječaka kako se bučno igraju na ulici te trudeći seizbjeći pažnji malog sivog psa koji je očito osjećao miris mačke nanjegovim hlačama. Ne sjeća se da je ikad upoznao gospođu Fraser, ali jeupamtio kako su svi bili zapanjeni kad je Fraser objelodanio da će seoženiti. Uvijek je imao podosta uspjeha s damama i činilo se kako musavršeno odgovara samački život, sve dok nakon svoje posljednje uličneborbe nije ostao polumrtav i napola slijep. Ženi koju je Maddox doveoda ga njeguje brzo je ponudio sveobuhvatniju ulogu. U svakommogućem smislu. Zacijelo je ona ta koja se sada pojavila na vratima.Mlađa je no što je Charles nagađao, malko prosijeda i smeđih, živih itoplih očiju. Široko se nasmiješila.

Charles joj pruži posjetnicu, no ona samo odmahne rukom.- Odmah sam vas prepoznala - izgledate baš poput njega. Želite

vidjeti Georgea? Rekao je da će čitati, ali sigurna sam da već dva satasamo dremucka pokraj vatre. Uđite, koristit će mu da malo popriča svama.

Charles je bio prilično smeten srdačnim dočekom. Navikao je da kodljudi izaziva sumnju i nepovjerenje, a ovo se nije mogao nazvati bašprijateljskim posjetom. No teško da se u to može proniknuti na vratima.Slijedio je pun, zaobljen lik gospođe Fraser niz hodnik, do ugodnednevne sobe u stražnjem dijelu kuće. Soba je bila uređena po ženskomukusu, s obiljem cifrastih jastuka, romantičnih grafika, ukrasnih svjetiljkii figurica od porculana. Sve te drangulije trebale bi Charlesa podsjetitina kuću Shelleyjevih, no ovdje se osjećala toplina, i doslovce i uprenesenom smislu, koja je sprečavala da se usporedba uopće pojavi.

206

Fraser je dremuckao, baš kako je rekla njegova supruga. Novine su mupolako klizile iz krila, obrijanu glavu zabacio je preko naslona stolca, austa su mu bila otvorena. Tiho je hrkao. Jedina pojedinost koju Charlesnije pamtio bio je njegov crni povez preko oka.

Gospoda Fraser mu priđe i lagano mu dodirne ruku.- Imaš posjet, George. Došao je mladi gospodin Maddox.Dok se žena osmjehivala Charlesu, George Fraser je protrljao nos

podlakticom i brekćući se razbudio.- Reći ću Lily da napravi čaj - kazala je gospođa Fraser vedro i

ostavila ih same.Fraser je podigao novine, uredno ih presavio i stavio na stolić pokraj

sebe.- I? Što vas dovodi u ovaj dio grada - upitao je polako, napokon

pogledavši Charlesa u oči. Žena mu je bila srdačna, a on vrlo oprezan.Zna da Walworth nije tek usputna postaja za Charlesa i da zacijelo neštoželi od njega.

- Radim na slučaju za Sir Percyja Shelleyja.Charles zastane. U Fraserovu pogledu trebao bi nazrijeti nesigurnost,

no bio je dobro uvježban. Uostalom, učitelj mu je bio izvanredan.- Čini se da je stvar - nastavi Charles, sada i on oprezno - povezana

sa starim stričevim slučajem iz 1816. Mislim da ste i vi bili uključeni.- Može biti - kazao je Fraser pa se okrenuo da žaračem potakne vatru

premda je to očito bilo nepotrebno. - Ne mogu reći da se sjećam biločega o tom slučaju.

Charles ni najmanje nije vjerovao njegovim riječima niti je biospreman prihvatiti vrdanje. Izvadio je iz kaputa pronađene stranice ipružio mu ih.

- Znam što se dogodilo, Fraseru. Znam što je učinio i što ste viučinili. Ali nisam ovdje zbog toga. Želim znati što se dogodilo prije.Kako je uopće došlo do suradnje Maddoxa i tih ljudi. Želim znati ono štonisam pronašao, što je pisalo na stranicama o događaju iz 1814. koje jestric uništio.

Fraser ga je promatrao, a onda se nagnuo naprijed i uzeo papire.

207

Pročitao je prvih nekoliko redaka, prešao na kraj i na koncu pogledaoCharlesa.

- On vam je to dao? Charles odmahne glavom.- Odveć je bolestan - prije nekoliko tjedana pretrpio je napadiaj. Ne

može govoriti kako treba, jedva je pokretan. Papire sam pronašao izazrcala.

Fraser kinine, no Charlesu nije bilo jasno je li to značilo da je znaoza skrovište.

- Shelleyji su mi otpočetka lagali - nastavio je Charles. - Mislim sume unajmili samo kako bi saznali što bi Maddox još mogao objelodaniti,kakve dokumente još ima. Već ono što sam dosad otkrio može imnanijeti štetu, ali vjerujem da postoji još nešto, nešto povezano sTremadocom?

Fraser ga je mirno promatrao.- Da, počelo je ondje.Charles je dohvatio papire i prolistao ih te prstom pokazao na

dijelove teksta.- Čujte ovo: ...znao sam da je taj nitkov spreman na svakojake

podlosti, ma kako ogavne bile... s tim čovjekom, kojeg sam smatraokriminalcem i huljom... dokazi koje sam bio imao više nisu postojali, aoni bi sve redom opovrgavali. Ali vi znate, zar ne? Vi znate što jeShelley učinio.

Fraser ga je trenutak- dva proučavao, a onda mu pokazao da sjednena sofu.

- Oduvijek sam znao da bi ovo jednom moglo doći na red. No misliosam da ću tada već biti mrtav i zaštićen od posljedica.

- Sada više zasigurno ne može biti nikakvih posljedica, ne nakontoliko godina,

- Možda ne pred licem zakona. Ali ne bi se on bojao toga. Bojao bise vas. Onoga što ćete misliti o njemu. O onome što je učinio.

Charles proguta slinu.- Došao sam tako daleko... Moram saznati istinu. Naposljetku, on

možda nikad... Možda se nikad...

208

Fraser polako kimne.- No, dajte sjednite. Pričekat ćemo čaj, dobro? A onda ću vam

ispričati što znam.A dok su oni tako sjedili u neugodnoj tišini i gledali prema vratima,

vrijeme je da vam ja ispričam što znam. Što znam, što vjerujem i štopretpostavljam.

209

DRUGI DIO

1814.

210

DESETO POGLAVLJE

Jesen

Listopad je. Pada hladna kiša, a toplo sunce nema sjaja. Nedaleko odubožnice u Pancrasu nalazi se zbijen niz kuća sa sobama zaiznajmljivanje; na jednim vratima stoji mlada žena i gleda u oblačno nebopitajući se hoće li moći prkositi takvom vremenu. Koliko joj može bitigodina? Šesnaest? Sedamnaest? No unatoč njezinoj mladosti, nešto nanjoj odaje kako nije navikla živjeti u takvoj zapuštenoj četvrti. A možda,pak, vjeruje da je ovo tek prolazan problem i da će se uskoro svepopraviti, da će joj život donijeti boravište doličnije njezinu imenu.Možda se sada pitate: a kako se zove? Promatrajte je strpljivo još kojitrenutak i opazit ćete kako joj je crna vunena marama skliznula s glave,kako joj je divlji vjetar dohvatio uvojak svijetle crveno- plave kose iodmah ćete shvatiti o kome je riječ. Prošlo je malo više od dva tjednaotkako se vratila iz blještavila Alpa, iz ljubavnoga sna, u turobnulondonsku svakodnevicu, u prljavštinu i puko preživljavanje. A tu je iogorčeno uzajamno optuživanje: upravo u ovom trenutku, muškarac kojiće na kraju postati njezin muž sjedi u njihovoj skučenoj sobi na drugomkatu i piše još jedno pismo svojoj ženi. Pismo puno ledene filozofije ivatrena samoopravdavanja. Usto, govorka se, što je djevojci dobropoznato, da su sudski utjerivači dugova otkrili njihovo boravište, ali tapotjera sada nije ono što je zabrinjava. Gurne uvojak kose natrag podmaramu i krene prema središtu Londona. Čeka je podugačak put,vrijeme joj nije od pomoći, ali navikla je hodati. Zar nisu hodali četiripuna dana južno od Pariza? Dugo i polako, pedesetak kilometara

211

dnevno, kroz okoliš spaljen u sukobima; ozračje između njih troje bilo jegotovo jednako uništeno. Sjećanje na te trenutke iscrtalo joj je boru načelu, no za desetak godina o tom će putovanju pisati kao o zlatnom dobusvog života, kao o romantičnom romanu koji je postao stvarnost. Bojimse da je to samo prvo od mnogih njezinih proturječja, samo jedna odmnogih takvih samoobmana, ali pustimo to zasad na stranu.

Selimo se u Buckingham Street, u tišinu sobe na prvom katu, u kojuMaddox dopušta ulazak samo onima koje je pozvao. Sjedi iusredotočeno, odmjerenim ritmom, ispisuje stranice svog aktualnogregistra, povremeno zastajkujući kako bi pogledao u manji notes kojiuvijek nosi sa sobom. Vatra gori, a lončić s kavom nadomak mu je ruke.Kaput mu je uredno obješen na unutrašnju stranu vrata; nosi elegantan,vezom ukrašen svileni prsluk, samo jedan od mnogih otmjenih odjevnihpredmeta iz njegova ormara. Bavio se vrlo unosnim poslom, a odjeća muje oduvijek bila slabost. U sobi se čuje jedino povlačenje pera po papirui otkucavanje sata iznad kamina. A onda, iznenada, odjekne zvono uprizemlju. Zvuk koji je u ovoj kući i očekivan i neočekivan: neočekivanzato što Maddox danas nema dogovorenih sastanaka, a očekivan zato štomu po prirodi posla posjetitelji dolaze nenajavljeno. Na trenutak podigneglavu osluškujući otvaranje vrata i glasove, uzgred primijetivši da jedanpripada mladoj ženi. Potom se mirno vrati svom poslu.

Možda vam se ovo čini malko čudnovatim - čovjek koji je postigaogolem uspjeh služeći se načelima logike i opažanja nije se potrudiopogledati posjetiteljicu čiji dolazak nije očekivao i koja je zasigurnoneobična, kako zbog spola tako i zbog svojih godina. Istina, voljela bihda sam mogla napisati kako ju je, poput Holmesa, promatrao dok je petminuta ranije hodala ulicom i kako mu je bio dovoljan jedan pozoranpogled da izvede detaljne zaključke o njezinu karakteru i prošlosti. A daje to učinio, što bi točno vidio? Prije svega, samopouzdanje i čvrstunakanu. Jer u hodu ove djevojke nije bilo nimalo oklijevanja ni vrdanjana vratima u posljednji tren; usto, glavu je držala visoko, što je rijetkostmeđu ženama, a još rjeđe kod žena koje su same i tako mlade. Također,primijetio bi - budući da je sklon lijepoj garderobi i ima oko za

212

odijevanje drugih ljudi - da se ispod djevojčine dugačke crne maramenalazi uočljiva, šarena i (za London) vrlo neobična haljina od tartana, izčega bi izveo više uvodnih zaključaka (svi bi bili točni), kako o njezinuosebujnom ukusu tako i o nedavnim putovanjima. Ali ovo jeBuckingham Street, a ne Baker Street i Maddox nema uza se prijateljakojeg želi impresionirati niti ima imalo sklonosti da svoje dragocjenovrijeme troši besposličarenjem na prozoru.

Međutim, to nije značilo da, kad je začuo kucanje na vratima svojeradne sobe, nije bio pripravan napraviti baš takvu procjenu. No kadGeorge Fraser pokaže posjetiteljici da ude u sobu, Maddox je, ustajućida je dočeka, zamijetio samo jedno.

Njezino lice.Oči, visoko glatko čelo, male i delikatne usne. To je... ali, ne, to ne

može biti...- Mary? - promuca on kad se vrata zatvore. No tad djevojka spusti

svoju maramu, svijetla joj se kosa raširi po ramenima i sličnost izblijedi.Izblijedi, ali ne nestane - dojam koji je na Maddoxa ostavio taj trenutakzadržat će mu se u mislima i utjecati na njegovo ponašanje još dugonakon što je njegov intelekt sve odbacio kao čudnovatu slučajnost.

Već su vam rekli kako se zovem - upita ona pomalo zbunjeno.- Ne, bio je to... nesporazum - koprcao se on, nenaviknut da

poslovne sastanke započinje tako neuspješno. - Samo nesporazum.Pokaže joj da sjedne u naslonjač, no ona odmahne glavom.- Rekli su mi, gospodine, da ste najsposobniji detektiv u Londonu, da

ako netko može riješiti zagonetku, onda ste to vi.Maddox je sada pogleda sabranije pa odluči sjesti,- Možda je to neskromno reći, ali mislim da su vam rekli istinu,

gospođice.- Godwin. Mary Wollstonecraft Godwin.Izgovorila je svoje ime kao da nosi plemićku titulu. Što je u neku

ruku i bilo točno. Riječ je o lozi intelektualaca kojom se rijetki mogupohvaliti. Sada je jasno odakle onakvo ponosno držanje glave.Promatrala je njegovu reakciju i u pogledu mu opazila da je prepoznao

213

prezimena. Nije očekivala neobrazovanog čovjeka, ne u ovakvoj kući, uovoj ulici, ali čini se da nije predvidjela da će biti baš tako dobroobaviješten.

- Pretpostavljam - nastavi ona malo manje samouvjereno - darješavate vrlo različite zagonetke. U jednom slučaju možda otkrivateubojicu, a već se u drugom bavite nečim manje važnim. Krađom sata.recimo.

Maddox skupi vrškove prstiju pitajući se kamo ovo vodi. Djevojkaje pogledom kružila po sobi kao što je, čini se, kružila oko konkretnog-A neki slučajevi, nagađam, lako mogu završiti u neznanoj kategoriji -možda se čak opiru razumnom objašnjenju.

- Imate li kakav primjer, gospođice Godwin?Ona se blago zacrveni, kao da joj je krv samo načas navrla u blijedu

kožu. - Na primjer, kada nekog uznemiruje - kad ga, štoviše, progon. -pojedinac, ili više njih, bez ikakvoga... koji nemaju...

Splete se i ponovno zarumeni.- Vi ste ta koju progone, gospođice Godwin? Ili je riječ o vašem ocu?

Znam da su njegova stajališta osudili neki od...No ona odmahne glavom. - Ne, nije riječ o mom ocu, nego mom...

odnosno... mom...Ruka joj zadrhti - lijeva ruka na kojoj nema prstena - nakon čega je

spusti na trbuh. To je mali pokret i barem dijelom nesvjestan, aliMaddox je vrlo vješt u čitanju takvih znakova i ispod njezine zaštitničkeruke sada opaža malenu, jedva primjetnu oblinu - djetetu je tri ili četirimjeseca.

Nastupi tišina, a onda kao da je donijela odluku.- Jeste li čuli za Percyja Bysshea Shelleyja - upita ona podignuviši

bradu.Maddox kimne. - Jesam.Ruku na srce, ni u kakvom pozitivnom kontekstu, ali odluči to

zadržati za sebe.- On je pjesnik - nastavi ona - možda najbolji kojeg će naše doba

imati. Ali veličini njegova duha gotovo je istovjetna slabost njegova

214

tijela. Lošeg je zdravlja i često ima silovite, strašne mišićne grčeve. Ikao da mu to nije dovoljna muka, postao je žrtvom progona opakog ipodlog zlikovca, koji čak ni lice ne želi pokazati. Mislili smo da ćenakon našeg šestotjednog izbivanja iz Engleske progon napokon prestati,ali ponovno je počeo ovoga tjedna. Jučer.

Okrene mu leđa i podboči se rukom o naslon stolca. Očito je dasuspreže suze i Maddox odluči da neće pokvariti njezin pokušaj dasačuva dostojanstvo - nije joj ponudio ni mirisne soli ni rupčić premdaima oboje.

- Siguran sam - započne on - da k meni niste došli po suosjećanje,nego po pomoć. Pomoć koja se zasniva na temeljitom promišljanju iprijašnjem iskustvu u sličnim slučajevima. I stoga vam odmah mogu rećida vjerojatnost uhićenja tog čovjeka najvećim dijelom ovisi o njegovumotivu za poduzimanje takvih radnji.

- Ne razumijem - okrene se ona ponovno prema njemu.- Iz onoga što ste rekli ne vidim da je u ovom slučaju bilo pokušaja

iznude - ponude progonitelja da će se povući za određenu svotu novca.To nam ostavlja samo dvije mogućnosti. Počinitelj je čovjek kojem jenanesena nepravda i sada traži osvetu ili zlikovac usredotočen jedino nato da nanese zlo.

Maddox očekuje da će djevojka odmah reagirati na njegove riječi -zapravo, sve joj je to govorio htijući je iskušati - no na njegovoiznenađenje, ona se samo ponovno zacrveni i okrene na stranu.

- Čovjek koji je u potrazi za pravednom osvetom - nastavi - ustrajatće sve dok je ne ostvari ma kakve teškoće mu pritom stajale na putu.Običan smutljivac nema taj motiv i njegov progon stoga neće potrajati.Možda smatrate da je ovo moje mišljenje puki sofizam, ali sam siguranda ćete, ako samo malo promislite, uvidjeti važnost tog razlikovanja. Jeru prvom se slučaju počinitelju može ući u trag pomnom primjenomlogike, a u drugom ga se možda nikad i ne pronađe budući da je žrtvuizabrao, najvećim dijelom je tako, pukim hirom. Stoga vas molim dasada nastavite sa svojim iskazom. Jer pretpostavljam da ste zato ovdje,gospođice Godwin, da zatražite od mene da otkrijem tog čovjeka.

215

Vrativši samokontrolu, ona ga ponovno pogleda.- Gospodin Shelley ima mnogo neprijatelja. Čovjek njegova genija,

koji se strastveno suprotstavlja svakom obliku religijskog i političkogugnjetavanja i koji ima hrabrosti javno govoriti protiv takve tiranije,uvijek će biti na meti napada zadrtih fanatika. Oni koji nisu sposobniuvidjeti uzvišenu istinu njegovih stajališta uvijek će ga odbacivati kaokriminalca.

Maddox polako kimne.- Bojim se da se moram složiti. Međutim, ustanovio sam, dugo se

godina baveći ovim poslom, da novine mogu objaviti čak i krajnjeuvredljive stvari, ali rijetko se to pretvara u zlostavljačku kampanjukako ste vi to opisali. Kakvo objašnjenje za te napade nudi samgospodin Shelley?

- On smatra da ga proganja vlasnik kamenoloma po imenu RobertLeeson. Shelley se sukobio s njim prije gotovo dvije godine kad je živiou Walesu. U Tremadocu.

Ona uzdahne.- Ta je priča vrlo složena i moje je znanje o njoj ograničeno, ali znam

da se Shelley uključio u plan gradnje novog valobrana i isušivanjazemlje iza njega. Vjerovao je da će to biti od koristi običnim ljudimakoji tamo žive, ali se razbjesnio kad je vidio kako taj Leeson brutalnopostupa s radnicima. Odnos između njih dvojice pogoršavao se, a jednese noći dogodio užasan napad koji je Shelleyja gotovo koštao života.Sutradan je napustio kuću. Nije se čak ni spakirao. Ali s obzirom na to,ne vidim zašto bi ga Leeson još progonio, toliko vremena poslije i takodaleko od Tremadoca. To jednostavno ne bi bilo razumno.

- Vjerujem da imate pravo. Nemam na raspolaganju dovoljnočinjenica za kategoričan zaključak, ali čini se da je takvo što malovjerojatno. Možete li se sjetiti nekog drugog slučaja, nekog događaja izprošlosti, nečeg što je gospodin Shelley učinio a što je moglo potaknutineku drugu osobu da ide za odmazdom tako osobne prirode?

Ona odmahne glavom. - Ne znam ni za jedan takav slučaj.Maddox joj je vjerovao. Nema čovjeka koji bi vještije od njega

216

razaznao nesvjesne pokrete kojima lažac razotkriva sam sebe, ali sadanije opazio ništa. Djevojka ga je gledala u oči potpuno mirno. Dakle,razmišlja Maddox, još joj nije jasno što je u srži svega, ali zna da nijeriječ o nasumičnom, ničim izazvanom činu pakosti. Maddox se natrenutak zapita koliko dobro poznaje čovjeka o kojem govori - togčovjeka kojem je posvetila svoj život i zbog kojeg se vjerojatno izvrglakako obiteljskom kuđenju tako i izopćenju iz javnog života.

- Gospođice Godwin, na koji se način obično očitovao taj progon? Jeli bilo zastrašivanja fizičkim nasiljem? Prijetećih pisama?

- Mislim da pisama nije bilo - kazala je ona. - Ali sa sigurnošćumogu govoriti jedino o nedavnim događajima, od našeg povratka izFrancuske. Shelley kaže da je već triput vidio istog čovjeka na ulici, alikad god bi mu pokušao prići, on bi nestao - doima se poput zloduha kojiga salijeće u košmaru, kaže Shelley, te vodi u duboku tamu.

- Tako, dakle.Maddox je bio u napasti da se osmjehne, ali sjetio se da je Shelley,

na kraju, pjesnik.- A vi sami niste vidjeli tog čovjeka?- Ne, ni ja ni Claire nismo ga vidjele. A ona je vani sa Shelleyjem

mnogo češće nego ja.Zacijelo je čula trunku gorčine u svom glasu jer je požurila ukloniti

je.- Claire je moja polusestra. Trenutačno stanuje s nama, a kako sam

ja u posljednje vrijeme često bolesna, normalno je da Shelley upopodnevne šetnje ide s njom.

- Naravno - reče Maddox, ali nije ga obmanula. A sada je bio iuvjeren da je taj progon samo umišljaj, delirij užarene mašte.

- Znam što sada mislite - reče ona iznenada ozbiljno ga pogledavši. -Da je Shelley sve to izmislio, da ništa od toga nije stvarno. Priznajem dasu mu živci u posljednje vrijeme prenapeti, da nije... potpuno svoj, aliuvjeravam vas - jer vidjela sam ga kad se vraćao s tih nenadanih susreta- da ni jedan čovjek ne bi tako izgledao samo zbog puke fantazije. Jedvada je mogao disati, grčio se na podu, oči su mu bile mahnite, a čelo puno

217

kapljica znoja.Sve to samo po sebi nije bilo dovoljno da uvjeri Maddoxa, koji je

jako dobro znao da tjelesni simptomi nemaju uvijek i tjelesni uzrok. Aliodluči da neće ustrajati na svom mišljenju; barem ne još.

- Uzevši sve u obzir - kazao je umjesto toga - mislim da bih o svemumorao razgovarati sa samim gospodinom Shelleyjem. Informacije trećestrane, koliko god bile dobronamjerne i vjerodostojne, nisu najbolji načinza prikupljanje dokaza i njihovu analizu.

Bila je zatečena, bilo je očito, i Maddox je shvatio da je jedna odnjegovih pretpostavki bila točna: ovamo je došla na vlastitu inicijativu iu tajnosti.

- Dakako - nastavi on mirno - ako ste uistinu odlučili da meunajmite. Je li vam poznato koliki je moj honorar?

Ona se ponovno zarumeni. - Poznato mi je. Odnosno... taj čovjek.- George Fraser. Jedan od mojih najbližih pomoćnika. On će voditi

knjigu troškova i svaki vam tjedan uručiti kopiju računa. Nadam se daste u stanju podnijeti takav izdatak. Moje je vrijeme dragocjeno i neželim ga trošiti na klijente koji ne mogu plaćati.

Bio je možda malo arogantan i odmah je uvidio da djevojka nećetrpjeti takvo podcjenjivanje.

- Gospodin Shelley je sin baroneta. Ima na raspolaganju mnogonovca.

- Drago mi je što to čujem. Možete me očekivati za dva dana.- Ako želite, možete doći i sutra. Bit ćemo kod kuće.Maddox odmahne glavom i pode prema zvoncu.- Nažalost, sutra se moram posvetiti drugom poslu. Ali doći ću k

vama već u subotu ujutro.Zapravo, nije imao nikakav konkretan posao predviđen za petak,

nego mu je običaj bio provesti istragu o svojim klijentima prije no što seupusti u posao za njih. A nešto u vezi s ovim slučajem već ga je sadačinilo nemirnim. Nije mogao odrediti o čemu je riječ, no nekakav jepredosjećaj bio tu, a naučio je da takve slutnje ne smije podcjenjivati.

Fraser se pojavi na vratima, a Maddox se nakloni.

218

- Doviđenja, gospođice Godwin.

* * *

Petak je osvanuo vedar. Nakon čokolade i toplih peciva za doručak,Maddox se žustro uputio Strandom do Bow Streeta. Stoga će vas, držim,iznenaditi što Maddoxa nećemo zateći u razgovoru s njegovim bivšimkolegama u policiji, nego u teškom pozlaćenom stolcu u golemojprostoriji obloženoj drvom u Whitehallu, u društvu ministra unutarnjihposlova. Ondje je još bio i nizak muškarac u dosadnom, običnom crnomodijelu koji se predstavio kao Sir Henry Pearson i koji je pred sobomimao veliku hrpu bilježaka i pisama. Uvodno čavrljanje očito je završiloi došlo je vrijeme za posao.

- Evo prve referencije o našem čovjeku - započne Sir Henrypretražujući papire. - Pojavljuje se u izvještaju o susretu revolucionara uDublinu, u veljači 1812. Čini se da je stanoviti »mladić« ostavio priličnosnažan dojam više od sata govoreći o zločinima koje je korumpiranaengleska kruna navodno počinila nad Ircima. Te je ljude, uzgred, istimladić malo potom nazvao »gomilom živog smeća«.

Riječi su mu bile cinične, ali glas neobično monoton. Okrene novustranicu.

- Također, imam prijepis pamfleta spomenutog dečka i njegovoagitatorsko pismo upućeno Dublin Weekly Examineru. Po svemu sečinilo da će nam taj mladi radikal postati ozbiljan trn u oku, ali samošest tjedana nakon što je stigao u Irsku, naglo je otišao u Wales,unaprijed onamo poslavši veliki kovčeg pun otvoreno izdajničkogmaterijala koji smo, zahvaljujući sreći i nedovoljnoj poštarini, zaplijeniliu Holyheadu Lorde - kazao je pogledavši ministra preko naočala -mislim da ste tada prvi put čuli za Shelleyja.

- Istina - odvrati lord Sidmouth, suh muškarac mršavih obraza,bljedožute kože, s uskim, pomalo majmunolikim očima. - Odlučio sam.nakon savjetovanja i uzevši u obzir da je po zakonu još maloljetan, daneću odmah naložiti istragu, ali da ga se ima pratiti radi prikupljanjadokaza o daljnjim buntovničkim nakanama.

219

- Shodno tome - nastavi Sir Henry - odredili smo agenta čiji jezadatak bio prikupljati informacije o Shelleyjevim suradnicima inadzirati njegovu poštu. No čini se da je opazio da je pod paskom jer seuskoro ponovno preselio, ovog puta južno, u Lynmouth, gdje je pridolasku privukao znatnu pozornost zbog velikog broja teških drvenihškrinja koje je posjedovao i bezbrojnih pisama koje je otposlao svuda pozemlji. Naš je agent ondje bio u mogućnosti neposredno promatratinjegove pobunjeničke aktivnosti jer Shelley je odlučio prenositi svojepodrivačke poruke morskim putem, u bocama ili na brodicama-igračkama. Ili ih je, pak, puštao u zrak uz pomoć...

Zastane na trenutak pa pomnije pogleda papir, kao da ne vjerujevlastitim očima.

- ... vatrenih balona.Tiho se nakašlje, ali i to mu je bilo dovoljno da u zvuk sažme sav

prijezir ovoga svijeta.- Ostali takvi materijali bili su zalijepljeni uokolo po selu, po

stablima i sjenicima, no taj je zadatak lukavo - ili zbog lijenosti -dodijelio svom nesretnom slugi, koji je brzo uhićen i oglobljen. A budućida taj glupavko, jasno, nije imao dvjesto funti u novčaniku, osuđen je našest mjeseci zatvora. Ne sumnjam da ste pogodili kako je prava svrhatog postupka bila da se Shelleyja istjera iz njegova brloga, ali suprotnosvim očekivanjima - i njegovoj licemjernoj retorici o nužnosti pomaganja»porobljenima i siromašnima« - odbio je platiti globu za slugu ipobjegao iz okruga ostavivši svog zlosretnog pomoćnika da čami utamnici u Barnstapleu. Vaša Milost naredila je daljnju istragu - kimne onSidmouthu - ali zbog neoprostivog propusta našeg tadašnjeg agenta ugradu, izgubili smo mu svaki trag. Zapravo, tek kad je nesretni sluganapokon oslobođen, dobili smo informacije o Shelleyjevu boravištu.Sluga je, naime, bio dovoljno tupav da nas odvede ravno do svogagospodara, koji je tada stanovao u kući po imenu... - okrene stranicu ipogleda pomnije - ... Tan- yr- allt, ako je moj izgovor točan, uTremadocu, na obali sjevernoga Walesa.

Nastupi tišina kad se na vratima pojavi sluga s porukom za ministra,

220

koji se ispriča (»državna pitanja«), nakloni se i ode. Sluga je poslan pokavu, i za nekoliko se minuta pojavi sa srebrnim poslužavnikom. Dok ontoči kavu, možemo iskoristiti stanku i razmotriti što smo sve čuli. Isprvavam se može učiniti neshvatljivim da je nevažna osoba poputdevetnaestogodišnjeg Shelleyja potaknula tako opsežnu obavještajnuoperaciju, ali morate se sjetiti da je to bilo vrijeme pobuna, uništavanjatekstilnih strojeva i prijetnji opasnijim sukobima. U Europi se nedavnodogodila revolucija i još se strahovalo da bi se ona mogla ponoviti i uEngleskoj. Bilo je to vrijeme kad su se nove ideje suzbijale nemilosrdnokao što su se gušili ustanci, a oni, poput Shelleyja, koji su ih odlučiliširiti, mogli su zbog toga biti osuđeni, pa čak i obješeni. Premda sedanas Shelleyjeve zanesenjačke političke zamisli čine apsurdnima,nepraktičnima i nedosljednima, mora vam biti jasno da u ono vrijemenisu izgledale tako.

Maddox je u međuvremenu nešto zapisao u svoj notes. Pričekao jeda sluga zatvori vrata za sobom pa se okrenuo prema Sir Henryju.

- Što se tiče Tremadoca - započne, no Sir Henry podigne ruku.- Doći ćemo do toga na vrijeme. Mislim da će vam biti korisno čuti

što su sve naši agenti otkrili o životu i karakteru tog Shelleyja.Maddox kimne; poznato mu je bilo kako nastupaju ljudi Sir

Henryjeva položaja, a ugađanje njegovoj pompoznosti bila je mala cijenaza informaciju koju mu je mogao pružiti.

- Bit ću vam vrlo zahvalan.- Istrage su provedene u njegovu rodnom Sussexu te u Oxfordu,

odakle je izbačen nakon samo dva semestra zbog optužbi za ateizam.Maddox ga iznenađeno pogleda, ali ne reče ništa. Izvještaj agenata,

mora se reći, nije osobito lijepa priča - nastavi Sir Henry. - Čini se da jeShelley iznimno razdražljive ćudi i od dječaštva pati od grčevitihnapadaja bijesa, osobito kad mu se proturječi ili suprotstavlja na druginačin. S druge strane, imao je više dugotrajnih razdoblja mjesečarenja.Njegov je poznanik rekao kako su ga jednom pronašli na LeicesterSquareu u pet ujutro, prljava i raščupana; nije se mogao sjetiti kako senašao ondje. Osim toga, a ovo bi se moglo pokazati vrlo važnim, u

221

mogućnosti je iznijeti vrlo detaljne priče koje se čine potpuno istinitima iu koje i sam, po svemu sudeći, vjeruje, ali zapravo je riječ oizmišljotinama, i to od prve do posljednje riječi. Ta njegova čudnamanija možda objašnjava optužbe za preljub koje upućuje vlastitoj majcii često izražavano uvjerenje da ga je otac u djetinjstvu želio ostaviti uduševnoj bolnici. Što se ovog posljednjeg tiče. čini se da su ga nekolikotjedana uistinu držali zaključanog, podalje od ostalih ukućana, po čemuse može naslutiti da je imao istinski napadaj sumanutosti. Što god dabila istina, da sam ja bio na mjestu Sir Timothyja, i sam bih razmotriotakvu mjeru. Dječak još nije imao ni trinaest godina, a već je pokušaobarutom dignuti školu u zrak, a na praznicima je, među ostalim, zapaliokuću i mučio obiteljsku mačku. Čak je - zaključio je hladno - o tomenapisao i pjesmu.

Maddox podigne pogled. Nije prvi put da je osoba koju istražuje udjetinjstvu pokazivala takve karakteristike; zapravo, više ga je putazaprepastilo da su ubojice svoj zločinački put započele zlostavljanjemživotinja i paležom. Ali Shelley zasigurno nije ubojica. Zapiše nekolikoriječi u notes te potom primijeti da je prostorija utonula u tišinu.

- Ovdje je i bilješka - Sir Henry oprezno pročisti grlo - u kojoj sepostavlja pitanje nije li taj Shelley možda sodomit. Neobično velik brojnjegovih poznanika opisuje ga »feminilnim«. »Djevojka u muškojodjeći«, napomenuo je jedan od njih.

Sir Henry zatvori spis i nasloni se u stolcu, koji tiho zaškripi.Nakon kratke stanke i Maddox se zavali u stolac.- S obzirom na ono što ste iznijeli - započne polako - bi li bilo točno

pretpostaviti da gospodin Shelley, koji vjeruje da mu je za petamabezimeni progonitelj, u konkretnom slučaju nije žrtva svoje mašte, već jejednostavno opazio jednog od vaših doušnika?

- Zanimljiva teorija. Pretpostavljam da ste namjerno upotrijebilisadašnje vrijeme.

Maddox kimne.- Shelley vjeruje da progon traje upravo u ovome času - štoviše,

tvrdi da je muškarca od kojeg strahuje vidio barem dvaput od svog

222

povratka u London prije dva tjedna.- Ako je tako, mislim da je riječ o slučaju očite i trajne paranoje. Jer

nismo ga pratili otkad je otišao iz Lynmoutha, a moji agenti nisu imalinikakvu ulogu u incidentu u Walesu.

Maddox podigne pogled. - Što mi možete reći o tome?- Mnogo je od onog što vam je rečeno istina, ali samo tumačenje

teško da se može nazvati objektivnim. Neki lokalni stanovnici tvrdili suda je cijela ta epizoda samo njegova halucinacija, drugi su pak reklikako je najvjerojatnije riječ o prijevari koju je smislio sam Shelley kakobi si osigurao opravdanje da se izvuče iz plana koji je otpočetka bionepromišljen. Naše je mišljenje kako je vjerojatnije da su incidentinscenirali Leeson i njegovi suradnici kako bi otjerali Shelleyja izokruga. Nema dvojbe da je Shelley ispalio barem jedan hitac; mnogo jemanje jasno jesu li najprije pucali u njega. Zapravo, jesu li uopće pucali.

Sir Henry dohvati vrč za kavu i ponovno napuni svoju šalicu.- Znate li da se nešto slično, govori se, dogodilo u Cumberlandu koji

mjesec prije? Čini se da je Shelley i ondje uspio razjariti vrlo velik brojljudi u vrlo kratkom vremenu, a onda ga je jedne noći probudilo kucanjena vratima. Dobio je šaku u oko i morao napustiti kraj. Pretpostavljamda opažate isti obrazac.

Maddox kimne. Kako bi ga mogao ne zamijetiti?- Njegova Milost naložila mi je da vam pomognem kako najbolje

mogu - reče sir Henry skupljajući papire te time dajući jasan signal da jerazgovor završen.

- Stoga ću vam na kraju dati jedan savjet. Čuvajte se, budite budni.Čuvajte se čovjeka koji, čini se, donosi nesreću svima koje susreće iuvijek budno motrite na svoj novčanik: Shelley ima dugove posvuda poEngleskoj, a čini se da ga ni moral ni išta drugo ne sprečavaju da varačak i vlasnike malih trgovina i obrtnike, koji si ne mogu priuštiti ninajmanji gubitak.

Maddox je već sam bio donio takav zaključak, ali zahvalno jeprihvatio savjet.

Deset minuta kasnije ponovno je bio na ulici; polako i zamišljeno

223

hodajući natrag prema Strandu. Rijetko je kad dobivao tako snažnunaznaku da mu klijent sluti na zlo, ali nikako se nije mogao riješiti slikeone djevojke - ne samo lica, koje je bilo nalik onome koje je nekoćljubio, već i njezine oštroumnosti i hrabrosti, po kojima je ova novaMary tako slična onoj koju je izgubio. Čovjeka njegova iskustva nijetrebalo podsjećati da ta sličnost može biti varava - premda karakteristikekoje je opazio mogu biti točne, možda postoje i druge koje zasad jošnikako nije mogao razlučiti i koje bi mogle potkopati ono što je takosilno želio vidjeti. Ne bi ga trebalo podsjećati, ali čini se kako je to ipakbilo nužno, no nije bilo nikoga da to učini.

Sljedećeg jutra zatječemo ga u njegovoj kočiji koja se tromo uspinjeGray’s Inn Laneom. Maddox je sjedio naslonjen o jastuke. Po izrazu licavidimo da je protekle noći malo spavao i mnogo se kolebao. Fraser jemorao dvaput provjeriti adresu u Pancrasu (uistinu se činilonevjerojatnim da je sin baroneta unajmio tako bijednu sobu), nakon čegaje dobrih pet minuta na slaboj kiši čekao bilo kakav znak života ispredChurch Terracea broj pet. A žena koja im je naposljetku otvorila vratabila je, u najmanju ruku, vrlo nesimpatična.

- Hoćete onog Shelleyja vidjeti, je je l’? - upitala je podbočivšidebele bokove svojim crvenim rukama. - Drugi kat. Ako ste mu došliponuditi drugi smještaj, ja vas neću sprečavati. Ljudi već svašta govore.Ima gore dvije ženske, a cijele se noći čuju svakakvi zvukovi, ako merazumijete.

Svojim napuhnutim licem žena je uspjela pokazati gotovo jednakukoličinu lascivnosti i kreposti, nimalo ljupku kombinaciju. Fraser jeslijedio Maddoxa do vrha kuće, a ondje su ponovno morali čekati.Uistinu su se čuli svakakvi zvukovi - iza vrata je odjekivala buka ibijesni povici. Uto ženski vrisak naglo utihne, a nešto snažno zvekne ozid.

Maddox je glavom pokazao Fraseru da ponovno pokuca, sadaupornije.

- Hej, vi unutra! Otvorite!Začuli su se koraci i tihi, ozbiljni glasovi. Naposljetku, vrata se

224

malko otvore. Na njima se pojavila Mary Godwin. Blijedi su joj obraziporumenjeli, a u sobi iza nje čuli su se jecaji.

- Gospodine Maddox - započne ona - bojim se da ste uzalud dolazili.Gospodinu Shelleyju nije dobro. Claire nije dobro. Danas vas nemožemo primiti.

- Nije mi mogla promaknuti... buka. Ona odmahne rukom.- Oh, nije to ništa. Claire ima jedan od svojih luckastih košmara.

Treba je pustiti na miru i uskoro će joj biti bolje. Žao mi je što ste...Premda je držala vrata, ona se naglo otvore.- Maddocks? Maddocks? Zar me taj zlikovac progoni čak i ovdje?Muškarac, mladić koji je stajao ispred njih bio je najčudnije ljudsko

stvorenje koje je Maddox vidio. Bio je viši nego što je očekivao, alipogrbljen i zaobljenih ramena, uleknutih prsa, usana glatkih kao udjevojke, a zamršena mu je kosa stršala poput neravnih, prljavih bodlji.

Maddox je vidio kako Fraser jedva suspreže smijeh; da, nešto jeuistinu bilo smiješno na tom mladiću - smiješno, ali i prekrasno premdaje nemoguće bilo izdvojiti neku osobinu koja bi odgovarala toj riječi.Osim, možda, njegovih ljubičasto- plavih očiju kojima je intenzivno zuriou njih.

- Gospodine Shelley - reče Maddox lagano se naklonivši. - Mislimda se nismo imali prilike upoznati.

Mladić je piljio u njega još koji trenutak, a onda ispustio urlikmahnitog, histeričnog smijeha, koji je u Maddoxovim ušima zaškripaokao da netko noktima grebe po srebrnom tanjuru. Mladić zabaci glavu istane vikati: »Maddocks! Maddocks! Maddocks!« sve dok ga Man-Godwin ne uhvati za ruku pokušavajući ga umiriti. Bio je to uvježbanpokret i već je to bilo vrlo sugestivno.

Griješiš, ljubavi moja rekla je dobro pazeći da ostane hladnokrvna. -Kao što vidiš, to je sasvim drugi gospodin.

- Ha! - vikne on. - Zašto se onda došuljao ovamo pod imenom mogneprijatelja?

- Ja se ne šuljam, gospodine - odvrati Maddox nepokolebljivo. - Aime je moje.

225

Mary Godwin okrene se prema njemu.- Plan u Tremadocu pokrenuo je čovjek po imenu William

Maddocks. On je bio i sudac koji je istraživao napad na gospodinaShelleyja. Zasigurno razumijete zašto ga je uznemirio spomen tog imena.

Ako je to bila isprika, bila je, u najmanju ruku, slabašna. SamShelley kao da je uopće nije čuo.

- Sudac? Sudac? William Maddocks ne bi mogao pravedno presuditini kako podijeliti pecivo. Istraga koju je proveo bila je sramotnonedostatna. Od početka mu je cilj bio da počinitelj tog zvjerskog atentatapobjegne, da otpuže natrag u okrilje svog izopačenog gazde.

- Zbog toga je, ljubavi moja - zabrzala je djevojka okrećući Shelleyjaprema sebi - naš gost i došao. Gospodin Charles Maddox otkrit će pravuistinu o svemu. Osigurat će dokaze koji su ti potrebni da se suprotstavišLeesonu i zauvijek zaustaviš njegov podli progon.

Maddox se spremao prigovoriti, ali ga njezin brz pogled zaustavi.- Istrage takve vrste poziv su gospodina Maddoxa - nastavi ona

govoriti Shelleyju. - Zbog toga sam otišla na sastanak s njim. Da gazamolim da nam pomogne. Da otkrije tko je taj čovjek koji te slijedi, dasve to možemo ostaviti iza nas i početi ponovno, zajedno. Mislila sam tireći za to, ali toliko se toga dogodilo u ovih nekoliko dana. Bilo je vrlo...

Zastane, a Maddox ponovno začuje jecaje iz sobe. Bili su tiši, aliipak čujni.

- Mislim da je vaš uvodni zaključak bio ispravan, gospođice Godwin- reče on. - Čini se da ovo nije prikladan trenutak. Možda će biti najboljeda dođem neki drugi dan.

- Ne! - vikne ona širom otvorenih očiju, a potom smirenije doda.- Kad ste već ovdje, a Shelley zna da ste mu spremni pomoći,

potrajat će samo nekoliko minuta da dobijete potrebne podatke.Okrene se prema Shelleyju molećivo ga gledajući. Za koji trenutak

on joj nježno dodirne obraz.- U redu - šapne on ljubeći joj prste. - Ako ti, moja voljena Mary,

smatraš da čovjek poput ovog može otkriti ono što ja nisam svojimopsežnim istragama, ponizit ću se i pristati. Dosad bih svaki put uvidio,

226

kako kaže Aristotel, da je posao te vrste

Nadajmo se da se u ovom slučaju to neće pokazati točnim.Maddox ga je zamišljeno promatrao. Mladić očito nije očekivao da

Maddox razumije grčki, što je već samo po sebi bio pogled svisoka, nounatoč tome je izgovorio citat, što ga je učinilo dvostruko neuljudnim.Same riječi jedva da su bile uvredljive jer, bez obzira na to što jeAristotel smatrao, profesija Maddoxa nikad nije učinila slabim, nitjelesno ni umno. Ako se Shelley i inače ovako ponašao premastrancima, nije nikakvo čudo što je izazivao žestoko neprijateljstvo gdjegod se pojavio. To što se doimao potpuno nesvjesnim posljedica takvogponašanja, možda bi navelo kakvog mislioca da ga oslobodi krivnje, aliteško da bi smekšalo one koje je uvrijedio, one koji očekuju ispriku, anikad je ne dobiju. Fraser, koji nije razumio grčki, ipak je imaosposobnost razaznati podcjenjivanje na bilo kojem jeziku pa je sadapokazivao prijezir svakim mišićem svoga lica.

- Uđite, molim vas - reče gospođica Godwin, malko rumena u licu.- Ako vam odgovara, zamolit ću gospođu Butcher da nam donese

kavu.Uvede ih u malu dnevnu sobu, tako prljavu da se Maddox ironično

osmjehne; Shelley se može hvaliti da mu žilama teče krv baroneta, aliMaddox je taj koji se ovdje ponizuje. Očekivao je da će ugledati trećilik tog čudnovatog kućanstva, ali djevojci nije bilo ni traga. Činilo se daje gospođica Godwin zažalila što je ponudila okrepu. Očito je da uunajmljenom stanu nije postojala mogućnost da sama skuha kavu pa ješapnula nekoliko ozbiljnih riječi Shelleyju i brzo krenula niza stube.

Maddoxa je silno zanimalo kako će se mladić snaći sam te jenastavio šetkati se po sobi, razgledavati knjige, brošure, radni stol s

227

razbacanim papirima sve vrijeme čekajući poziv da sjedne. Shelley je zato vrijeme cipelom trljao otrcani sag i piljio u Frasera kao da je i on živosmeće.

- Hja - oglasi se napokon Maddox. Sjeo je i preuzeo inicijativu.- Možda biste mi mogli opisati što se dogodilo u Tremadocu.

Pretpostavljam da još uvijek stojite iza tvrdnje da je muškarac koji vassada progoni u službi plemenitog Roberta Leesona?

- Plemenitog?! - sijevnu Shelley očima. - Takvo tituliranje pravo jedivljaštvo naspram te riječi! Prezirem ta neprikladna razlikovanjaAristokracija je ogavna, a takvi slatkorječivi polutani koji se diče svojimbogatstvom još dvostruko više zaslužuju svaki prijezir. Nemaopravdanja, moralnog, filozofskog ni političkog, za sustav koji dopuštada se nekolicina razuzdano gosti dok je većina gladna kruha.

- Možemo nadugačko raspravljati o toj temi, isto koliko je svetiToma Akvinski razmatrao tjelesnost anđela, a učinak bi nam bio jednakoslab - odvrati Maddox mirno. - Budući da mi je vrijeme ograničeno,radije bih ga posvetio glavnom problemu. Imam nešto informacija odogađajima koji su možda doveli do napada na vas. Ako bude potrebno,mogu brzo saznati i više od toga. Ali vi sami možete mi opisati prirodu islijed onoga što se zbilo.

Možda je referencija na Sumu teologije pokazala Shelleyju da jepodcijenio tog čovjeka ili je možda osjetio prizvuk autoriteta u njegovuglasu. O čemu god da je bila riječ, kad je Shelley ponovno progovorio,glas mu je bio mirniji, a pogled mu više nije bio tako mahnit.

- U redu... Te smo se noći povukli na spavanje nedugo poslije desetsati. Prethodnih sam dana bio dobio toliko odvratnih i podlih prijetnji dasam na spavanje otišao s dva napunjena pištolja. Jedva da smo bili polasata u krevetu...

- Vi?- Bio sam s Harriet - zarumenio se. - S mojom tadašnjom ženom.- A što je sada s njom? Shelley stisne oči.- Još je živa. Ako me to pitate. Stanka.- Tako dakle. Nastavite.

228

- Čuo sam zvukove u prizemlju, zgrabio pištolje i sišao. Neki drskibijednik pokušavao je pobjeći kroz prozor koji je gledao na travnjak.Okrenuo se, ugledao me i bio toliko bestidan da puca u mene. Nasreću,promašio je.

- Jeste li mu vidjeli lice?- Vidio sam samo bljesak pištolja. Htio sam mu uzvratiti istom

mjerom, ali na nesreću, pištolj mi je zatajio. Muškarac me zatim počeoudarati te smo pali na tlo.

- U kući?- Ne, tada smo već bili na travnjaku. Nekoliko trenutaka tukli smo se

na tlu poput divljaka, a onda sam se uspio dovoljno odmaknuti da drugiput pucam u njega. Mislim da sam ga pogodio u rame. Nakon toga se,vičući, ponovno bacio na mene: »Tako mi Boga, osvetit ću se! Ubit ćutvoju ženu, silovat ću ti sestru! Tako mi Boga, osvetit ću se!«. Kad samnapokon s mukom ustao, njega više nije bilo.

Uhvati se za bok. - Gad me udario nogom, a rana nikad nijezacijeljela.

- Je li govorio engleski? - upitao je Maddox nakon stanke. Shelley senamrštio.

- Naravno. A kojim bi jezikom govorio?- Naime, ako je doista bio u Leesonovoj službi, koji ga je unajmio

negdje u tom kraju, pretpostavljam da bi mu materinski jezik bio velški.Nije li tako?

Shelley se, grizući palac, okrene prema prozoru.- Možete li mi objasniti njegove riječi? - ustrajan je bio Maddox.- Postoji li razlog zbog kojeg bi prijetio vašoj ženi i sestri?Shelley odmahne glavom i dalje zureći niz ulicu.- Ne postoji. To mi je bilo neshvatljivo. Ta žena mi nije sestra.- Ne razumijem vas.Shelley se okrene prema njemu.- Gospođica Eliza Westbrook u to je vrijeme bila u kući. Ali ona je

moja šogorica, a ne sestra. Osim toga - iskrivi on usta s gađenjem - nemogu zamisliti da bi neki muškarac želio silovati nju. Bilo mi je gotovo

229

odvratno gledati kako miluje moju kćer, a da sam moram podnijeti tomilovanje...

Ponovno se okrene rukom se oslonivši o prozor; silovito je grizaonokat na palcu.

- Koliko znam, iste je noći uslijedio novi napad - kazao je Maddox.- Jeste li opet bili sami?Shelley ga munjevito pogleda.- Vjerujem da možete pretpostaviti kakav je bio učinak tog prvog

napada na kuću punu žena. Gospođica Westbrook imala je histeričannapadaj, a jedna sluškinja više nije željela ni trenutka ostati u kući.Prošlo je jedan kad sam procijenio da je sigurno poslati ih natrag naspavanje. Nakon toga sam sjedio sam sa slugom, čovjekom koji mi jepokazao svoju odanost. Bio je s nama u Lynmouthu, a prije kratkogvremena pridružio nam se i u Walesu.

Pa jasno, misli Maddox. To je onaj sluga koji je radije odslužiošestomjesečnu zatvorsku kaznu nego da izda svog usijanog gazdu. Vrlozanimljivo.

- Nastavite, molim - kazao je.- Oko četiri ujutro poslao sam slugu da pogleda koliko je sati, a

zlikovac je izabrao baš taj trenutak da ponovno napadne. Vidio sam kakostoji na prozoru i odmah krenuo prema njemu. Pritisnuo sam okidač i onmi je uzvratio - samo moj pištolj nije opalio, a njegov je metak prošaosasvim blizu mene i progorio mi noćnu košulju. Sluga je začuo pucanj ipritekao mi u pomoć, ali njega više nije bilo.

- Znači, sluga nije vidio njegovo lice? Shelley se zacrveni.- Riječ je bila o trenutku. Nije mu ostala čvrsta slika.- A je li ostala vama? Shelley se kolebao.- Pokušao sam nacrtati njegovo lice...- Mogu li to vidjeti?Nekoliko ga je trenutaka promatrao, a onda prišao pisaćem stolu i

minutu- dvije kopao po neredu, a naposljetku je izvukao list papira ispodhrpe časopisa. Pritom je slučajno otvorio jednu knjigu i otkrio stranicuispisanu poprijeko i po duljini šiljatim, nečitkim škrabotinama; na njoj su

230

bili i grubi crteži malog čamca na vesla između stabala te golemih, kosihočiju. Vidjevši kako Maddox zuri u crteže, Shelley je zvučno zatvorioknjigu i predao mu onaj list papira.

Da Maddox nije znao tko je autor crteža, pomislio bi da je riječ očudovištu kako ga zamišlja dijete. Tijelo prilike bilo je čudnovatonatečeno i izduženo, imao je samo jednu ruku koja ja nalikovala štapu, alice mu je bilo užasno iscereno, poput bundeve u predvečerje Svihsvetih.

- Vaš je napadač nosio masku? Shelley se namršti.- Ne. Zašto ste to pomislili? Tako je izgledao. Maddox je pažljivo

spustio papir na stol.- Opišite mi ga.- Je li to uistinu potrebno?- Gospođica Godwin zatražila je moju pomoć. Mogu vam je pružiti

samo ako vi pomognete meni.Shelley teatralno uzdahne.- U redu. Ako moram. Noć je bila mračna, a moje su misli,

razumljivo, bile konfuzne, no mislim da je bio viši od prosjeka, kosa muje bila crna, a tijelo vitko. I to je to.

Znači, bio je nalik na njega, pomisli Maddox, iznenada se zapitavšišto je sluga uistinu vidio. I što doista leži iza tog zbunjujućeg ičudnovatog crteža.

- Dakle, rezimirajmo - reče on. - Vaš je napadač tijekom noći na vaspucao dvaput dok ste vi triput potezali okidač, ali su pištolji opalilisamo jednom. Ako vam je potreban savjet glede pravilnog rukovanja iodržavanja pištolja, preporučujem vam da popričate s ovdje nazočnimFraserom. Vi ste očito početnik po tom pitanju, a on je odličan strijelac -bolji čak i od mene, moram priznati.

Shelley zausti nešto reći, no zaustavi se. Fraser je, pak, pokušavaosuspregnuti smiješak iako se nije baš previše trudio.

- A vrijeme? - nastavi Maddox. - Je li noć bila vedra?Shelley odmahne glavom. - Kiša je pljuštala kao iz kabla, a vjetar je

zavijao poput demona. Uslijedi još jedna stanka.

231

- Čini se da zaključak koji sam izveo nakon prvog razgovora sgospođicom Godwin - reče naposljetku Maddox - ostaje najvjerojatnijeobjašnjenje. Napad je bio osobne prirode i nije proizišao iz vašihaktivnosti u Tremadocu niti iz negodovanja vaših tamošnjih susjeda,koliko god to bilo opravdano, nego iz neke druge situacije koja sedogodila u još daljoj prošlosti.

Shelley se namršti.- Na čemu temeljite tu apsurdnu i smiješnu tezu? Maddox se

osmjehne.- Nije baš tako apsurdna, gospodine Shelley. Bit će dovoljno da

samo nekoliko trenutaka mirno promislite o njoj. Jer to nije bilo prvi putda vam se dogodio takav incident, zar ne? Nije li vas koji mjesec prijesnašla nevjerojatno slična nezgoda, u posve drugom dijelu zemlje?Gospođica Godwin, čini se i ne zna za to.

- Kako se usuđujete - počne mladić, ali tada se iza njih začuje zvuk.Maddox se okrene i shvati da je u sobu tiho ušla još jedna osoba.Djevojka. Crnokosa, odjevena u plavu haljinu, blago zaobljena. Koža jojje bila blijeda, ali Maddox je odmah shvatio da to nije uobičajena bojanjezina lica. Dodatni dokaz bilo je crvenilo oko očiju i tragovi suza naobrazima. Znači to je, pomisli Maddox, polusestra Mary Godwin.

- Claire! - krene Shelley hitro prema njoj. - Zar ti nisam rekao daodeš u krevet?

Ona objesi glavu, a suze joj ponovno poteku. - Ne mogu spavati...salijeće me svaki put kad zatvorim oči... taj užas... Oh, Shelley!

Počne drhtavo jecati, a mladić je zagrli i privuče na prsa ljubeći jojkosu.

Maddox ustane; nešto ga je u načinu na koji je Shelley dodirivaodjevojku uznemiravalo. Drži je kao dijete, ali ona je privlačna mladažena s oblinama: čak i da je samac, Shelley je ne bi smio tako grliti, aona mu to ne bi smjela dopuštati.

- Mogu li biti od pomoći? - upita Maddox krenuvši prema njima,očekujući da će je Shelley pustiti. Ali on ju je i dalje držao.

- Nema potrebe - reče Shelley kruto, još čvršće zagrlivši djevojku;

232

glavu je oslonio o njezinu.- Gospođica Clairmont je potištena zbog sinoćnjega košmara. Ostali

smo dugo budni i u tami razgovarali o magiji. Možda sam se, priznajem,malko previše uživio u dočaravanje vještičjeg doba noći. GospođicaClairmont je vrlo osjetljiva na takve stvari.

Zašto ste onda, pomisli Maddox, ustrajali? I gdje je u svemu tomebila gospođica Godwin?

- Otrčala sam gore u krevet - rekla je djevojka, više za sebe. -Stavila sam svijeću na škrinju i stojećki se zagledala u jastuk koji jeležao nasred kreveta. Okrenula sam se prema prozoru, pa natrag premakrevetu. Jastuka više nije bilo tamo. Bio je na stolcu. Kako je tomoguće? Nisam mogla prestati razmišljati o tome. Jesam li sama stavilajastuk onamo, pa zaboravila na to? Trčeći sam sišla niza stube.

Izvije glavu prema Shelleyju i dalje plačući.- Izašao si iz svoje sobe i na strahovit način opisao moj izraz lica...

ali nisam osjećala ono što si mislio da jesam... a onda si me pogledao...kao da znaš koliku vlast imaš nada mnom... i rekao si da je Mary trudnai ja... ja...

- Tiho, milena - kazao je brže- bolje Shelley - ili će ovaj gospodinsteći vrlo neobičan dojam o Shelleyjevu ponašanju.

Ton mu je namjerno bio vedar, ali Maddox je opazio da je čvršćestisnuo djevojku.

- Na kraju, nismo li pronašli taj vrckasti jastuk točno tamo gdje si gajutros ostavila?

Podigne joj bradu, a glas mu se pretvori u monotono pjevušenje, kaoda se obraća dojenčetu: - Zločesti gospon jastuk, više nećeš lutati.

Ona se osmjehne kroza suze, a Shelley joj prstom lagano dodirne vrhnosa. Maddox je, pak, primijetio da Shelley o sebi govori u trećem licu ipitao se je li to pokušaj, svjestan ili nesvjestan, da se oslobodi krivnje zaposljedice svog postupanja. Kako bi ikome promaklo, čak i onimamnogo manje inteligentnima od Shelleyja, što je zapravo učinio tojmladoj ženi, koja je navodno pod njegovom zaštitom? Sjedio je s njomsam u tami; i dok im je u ušima tiho zujalo, šaptao joj je bizarne

233

nadnaravne pripovijesti, sve dok je nije ostavio bez daha i doveo dovrhunca užasa, zbog čega je požurila pronaći utjehu u njegovu zagrljaju.Da bi joj tada rekao kako druga žena nosi njegovo dijete? U samotnom itihom satu, kad noć vlastitim mukom čudnovat rada zvuk, spajaju segrozna priča i pogledi upitni, sve dok se neobične suze s poljupcima nesjedine u zadihani huk. Nisu to moje riječi, već Shellyjeve iz pjesmekoju je počeo pisati za, gotovo u dlaku, dvanaest mjeseci od ovogtrenutka. Maddox to, dakako, nije mogao znati, ali opazio je da Shelleynije tek potaknuo ovu opasnu igru, nego se koristio svakom prilikom dapojača njezin dojam. Malko je gurao djevojku na rub, malko je privlačiok sebi. Kakav izopačen cilj - ili zadovoljstvo - može nagnati čovjeka natakvu okrutnost?

Maddox je u društvu tog čovjeka bio manje od pola sata, ali nije semogao sjetiti da ga je itko toliko uznemirio u tako malo vremena kao on;manje su ga uzrujali koljači koje je ispitivao u Newgateu. Uto se začuozvuk na ulaznim vratima. Mary Godwin ih je otvorila, a zatim se sagnulakako bi podigla vrč s kavom s poda, na kojem ga je nakratko ostavila.Shelley je imao dovoljno vremena da pusti Claire Clairmont prije no štoih gospođica Godwin opazi, ali on ju je, naprotiv, privukao još bliže. Kadje gospođica Godwin ušla u sobu, mlada žena okrene glavu prema njoj.Maddox nije mogao proniknuti u pogled koji su razmijenile djevojke.Čini se kako Mary nije bila nimalo zatečena naoko ljubavnim prizorom,no jest se časkom namrštila spuštajući kavu na stol kad je mislila da jenitko ne promatra.

- Je li Claire još uvijek u onom groznom raspoloženju? - upitala ježivahno. - Ne čudim se što se glupava gospođica isprepadala. Ostala jebudna do sitnih sati i nezasitno slušala priče o duhovima.

Maddoxu nije promaknuo njezin ton, a ni činjenica da je svela ClaireClairmont na mjeru djeteta. Djevojku koja je po oblinama ženstvenija odmnogih dvostruko starijih gospođa ili, kad smo već kod toga, od svojepolusestre. Zavarava li se Mary Godwin ili je to njezin način daemocionalnu bačvu baruta, koja bi eksplodirala i zbog najmanje iskre,učini bezopasnom? Koliko god se Maddoxu gazdarica ove kuće bila

234

učinila neprivlačnom, sada je prema njoj osjećao malko suosjećanja.Ako se ovi ljudi tako ponašaju pred strancima, ne može ni zamisliti štose događa iza zatvorenih vrata. Da je on na mjestu gospođe Butcher i damora misliti na ugled svoje kuće, potjerao bi ih van prije večeri.

- Onda? Jeste li za kavu? - upitala je Mary Godwin okrenuvši sevedro prema Maddoxu, koji je odmah ustao i dohvatio šešir.

- Bojim se da moram poći. Imam sastanak s drugim klijentom.- Ali prihvatit ćete slučaj? - prišla mu je i uhvatila ga za ruku. -

Pomoći ćete nam?Bio je naumio već tog popodneva napisati joj pismo u kojem će s

prijezirom odbaciti svako daljnje upletanje, ali sada, gledajući njezinoblijedo i zabrinuto lice, čuo je sama sebe kako odgovara potvrdno. Znaoje da čini pogrešku zbog koje će zažaliti, ali nije mogao ni naslutitikoliko će to biti teško i gorko. Mary mu je stajala tako blizu da je čuonjezin dah, osjećao toplinu njezinih prstiju na svojoj ruci, a kad jepodignuo pogled, shvatio je da ih Shelley i Claire promatraju. Ona sečak okrenula u njegovu zagrljaju kako bi mogla zuriti u Maddoxa. Oči sujoj bile tako pune neizdrživog mračnoga sjaja da je Maddox. prvi putnakon mnogo godina saslušavanja i istraživanja, morao prvi skrenutipogled. Stoga nije vidio kako se djevojka okrenula natrag Shelleyju ikako je bez glasa zinula - nije vidio ni kako je Shelley kimnuo u znakodgovora, a ni promjenu u mladićevim očima kad je ponovno pogledaoprema njemu. Shelleyjevo je lice gorjelo u čudnom, grozničavomlikovanju.

235

JEDANAESTO POGLAVLJE

Oblaci

Prošla su dva mjeseca. Dva mjeseca tijekom kojih je tuča udaralapoput biča, a nebo se gušilo u suzama; kiša je tako navlažila pločnike dase činilo da se nebo spustilo na zemlju. Bilo je dovoljno vremena daFraser otputuje u Tremadoc i vrati se s izvješćem o onome što je ondjeotkrio. Bilo je i dovoljno vremena da Maddox istraži ubojstvo starepralje, koju su pronašli razbijene lubanje u njezinoj kuhinji; ubili su jesamo zbog nekoliko zavežljaja rublja. Otac Thomasa Sharpea došao je kMaddoxu tri dana nakon sinova uhićenja, drhtav i blijed, sa svim novcemkoji je imao zamotanim u krpu. Ali dokazi su bili odveć čvrsti, akriminalni dosje njegova sina prepun optužbi i nije se moglo očekivatiništa dobra. Unatoč ratobornim prigovorima da je nevin, koji su trajaligotovo do posljednjeg trenutka, Sharpea su na vješala doveli ukroćena iprestravljena, a umro je, kako je zapisano u newgateskom tegistru, »sBožjim imenom na usnama«. Brutalno, ali previše banalno u kontekstusuvremenog pravosudnog sustava i vrijedno spomena samo zato što seubojstvo dogodilo manje od dva kilometra od Shelleyjeva unajmljenogstana u Church Terraceu. No kad god bi Maddox otišao onamo napovratku prema Strandu, nitko nije otvarao vrata. Već prvog tjedna ustudenome sobe su ostale prazne, a bijesna gospođa Butcher bila je nagubitku.

- Sudski utjerivači dugova dolazili su u posljednja dva tjedna baremdeset puta - gunđala je ona - a on bi svaki put uspio nekamo otići. Onabi pak otvorila vrata sva nevina i tvrdila da nema pojma gdje se skrio.

236

Al’ bi se on svake nedjelje ušuljao natrag kao mačka što se tjera jer biznao da mu ne mogu ništa. Da sam ga bat ja dohvatila kad sam mogla -meni nije zabranjeno raditi nedjeljom kao tim utjerivačima.

Maddoxu je preostalo jedino izraziti joj suosjećanje, a sebi je moraočestitati što je poslušao Sir Henryjev savjet i zatražio novac unaprijed,prije no što je poslao Frasera u Wales. Upravo je zbog toga bilo malovjerojatno da se zauvijek oprostio s društvom iz Church Terraceapremda ga gospođa Butcher možda više nikad neće vidjeti. I u pravu je:sedmog prosinca navečer sluškinja mu je pokucala na vrata salona ipriopćila da mu je u posjet došla gospođica Godwin.

- Rekla sam joj da jedete, gospon, i da obično ne primate nikoga u tovrijeme, ali je ona rekla da je ožalošćena da vam smeta, ali da li mogućeje možete primite na koju minutu.

Maddox je spustio vilicu i nož pitajući se (ne prvi put) treba li kupitigramatiku za poslugu u podrumu. No koliko je vjerojatno da će je itkood njih pročitati? Osmjehne se sjetivši se kako je nevjerojatno savršeniSir Charles Grandison Samuela Richardsona svoju obiteljsku rezidencijuopremio - »bibliotekom za sluge«, knjigama podijeljenima na teologiju,kućanske poslove i »nevinu zabavu«. Štoviše, osmjehivao se dok jesluškinja uvodila gospođicu Godwin u sobu. Zastala je na pragu,iznenađena takvim dočekom.

- Zabavljate se nečim? Maddox odmahne rukom.- Razmišljao sam o Sir Charlesu Grandisonu, koliko god vam bilo

teško povjerovati u to.- Uistinu? - reče ona iznenađeno. - Teško da je riječ o romanu - i

romanopiscu - koji pruža mnogo po pitanju humora. Premda imenanajvažnijih osoba na početku imaju iznimno komičan dodatak. Što,dakako, nije učinjeno namjerno.

Maddox se nasmije.- Pretpostavljam da govorite o podjeli na muškarce, žene i Talijane?

Nikad nisam bio u Italiji, ali ne vjerujem da je nastanjuje strana vrsta,nimalo povezana s našom.

Sada se nasmije ona.

237

- Ni ja nisam bila ondje, ali sigurna sam da ste u pravu. Francuze seu svemu može prepoznati kao ljude. Štoviše, ne možete pogriješiti.

Maddox joj pokaže da sjedne u naslonjač pokraj vatre, što onaprihvati s olakšanjem; sada je bilo mnogo vidljivije da je trudna. Plamenje bacao topli sjaj preko njezina lica, ali Maddox je opazio da jemršavija no prije i da ispod očiju ima tamne sjene.

- Pretpostavljam da vam u posljednje vrijeme nije baš lako - kazao jei natočio joj čašu vina.

Ona pogleda njega pa čašu. Usne joj zadrhte.- Bilo je... užasno. Još nismo otkrili kako su Shelleyjevi vjerovnici

saznali našu adresu. Gotovo mjesec dana susretali smo se samo ponekoliko sati tjedno, toliko smo uspijevali ugrabiti, a ostatak vremenabila sam zazidana u onom prljavom unajmljenom stanu. Nije bilo nijednog jedinog čovjeka da mi dođe u posjet. Klone me se, gospodineMaddox, klone me se oni koji se nazivaju mojim prijateljima, oni koji suhvalili načela moje majke, a sada me osuđuju zato što živim premanjima. Dobivam samo pisma prijekora.

Oči joj se ispune suzama te pogleda u stranu. Maddox šutke ustane iponovno si napuni čašu.

- A sada - glas joj je počeo pucati - ona je rodila sina, a on slavi nasva zvona i svima šalje vijest da mu je žena rodila nasljednika. Ženakoja se valja u udobnosti roditeljskog doma dok sam ja prisiljena samasi šivati odjeću i svaki drugi dan biti gladna. Ta je žena odbila Shelleyjudati novac premda joj je rekao da smo prodali sve što smo imali te dabismo uskoro mogli skapati od gladi.

Njezino je ogorčenje bilo bolno kao otvorena rana i Maddox je bioprisiljen sažalijevati je - prisiljen jer inače krajnje osuđuje sve što suučinili, a sada još i više, jer zna da je žena koju je Shelley napustio bilatrudna.

I kakva bi to svetica trebala biti odbačena supruga da spremnoponudi novac kako bi izdržavala ženu koja ju je istisnula?

- Ipak niste bili posve sami, zar ne? - upita Maddox nakon stanke. -Pretpostavljam da je gospođica Clairmont još s vama.

238

Ona snažnije stisne čašu.- Razgovarali smo o njezinu povratku u Skinner Street, ali ona to

odbija. Premda je očito kako je to najbolje rješenje za nju... kao i za...Zaustavi se, možda svjesna da je kliznula na opasno područje.- Claire i dalje muče noćne more - nastavi ona mrzovoljno. - Nije

obazrivo da tako ometa i moj san. S obzirom na moje stanje.- Možda biste mogli - reče oprezno Maddox - prigovoriti gospodinu

Shelleyju. Čini mi se da on pomalo bizarno uživa u provociranju takvognoćnog nespokoja...

- Ona je ta koja uživa u provokacijama - prekine ga gospođaGodwin. - Ti njezini užasi puka su izmišljotina kojom želi zaokupiti svupozornost mog Shelleyja. Opet su bili zajedno vani kad sam otišla. Sadatvrdi da ga ne može pustiti da šeta sam jer se Shelley boji da ga Leesonne napadne na ulici.

Što možda objašnjava, pomisli Maddox, zašto je Mary Godwinodlučila, nakon toliko vremena, prkositi hladnoći i tami i doći ovamosama. I zašto se počela koristiti pridjevom »moj« za muškarca koji, činise, nije nimalo sputan takvim isključivostima.

- Je li taj strah gospodina Shelleyja posljedica novih opažanja ili senakon našeg posljednjeg susreta dogodio neki drugi incident?

- Željela sam vas o svemu odmah obavijestiti, ali mi Shelley to nijedopustio.

Maddox se namrštio. Mislio je da će njegovo pitanje biti retoričko,ali čini se da je bio u krivu. Sjedne nasuprot njoj.

- Biste li htjeli objasniti o čemu je riječ?- Bilo je to u listopadu. Dvanaestoga, mislim. Te smo se večeri

vratili u Church Terrace i pronašli pismo za Shelleyja. Nije bilodostavljeno poštom, nego osobno. Riječi su bile neizravne, ali im jesmisao bio posve jasan - bila je to prijetnja smrću. Prijetnja smrću svimanama.

- Imate li ovdje to pismo? Ona odmahne glavom.- Nemam. Shelley ga je odmah spalio. Rekao je da se boji da ću

zbog njega biti tjeskobna. Preklinjala sam ga da mi dopusti da vam ga

239

pošaljem, rekla sam mu da ćete nam možda moći dati kakav savjet, alinije htio ni čuti za to. Počeo je mahnito i nepovezano brbljati. O svojojkćeri Ianthe pa o svom bratiću kojeg, čini mi se, nije vidio godinama.Ništa od toga nije imalo smisla. No budući da bi ga uvijek hvataoživčani napadaj kad god bi se i najmanje uzrujao ili bio pod pritiskom,povukla sam se u strahu da se to ne dogodi opet.

- Shvaćam - reče Maddox. Vratio mu se onaj stari nemir.- Nastavite, molim.- Sljedećeg jutra činio se mnogo sabranijim pa smo odlučili, prema

planu, otići pogledati gospodina Keana u Danskome kraljeviću. Nonismo, bojim se, odabrali prikladnu predstavu. Shelley je svakimtrenutkom bivao sve uzrujaniji te smo na njegovo navaljivanje otišliposlije drugog čina.

Pomaknula se u stolcu i tim nemirnim pokretom pokazala koliko jezabrinuta.

- Zamislite samo naš strah kad smo, vrativši se, saznali da nas jetražio neki muškarac. Shelley je odmah problijedio i viknuo: »Moramonapustiti London! Moramo krenuti odmah, ne smijemo više ni jednu noćostati u ovoj prokletoj šupi!« Gospodu Butcher te su riječi, bojim se,silno uvrijedile. Rekla je da, što se nje tiče, možemo otići kad nas jevolja. Claire je dotad već bila krajnje histerična i samo što nije uzbunilacijelu kuću pa smo riješili da ćemo ostatak noći provesti u hotelu i ondjerazmotriti što i kako dalje.

- Jeste li imali novca za takav trošak? Ona se zarumeni.- To je bila Shelleyjeva zamisao. Nisam ja tako odlučila. Sljedećeg

jutra vratili smo se u Church Terrace. Bio je to... težak dan. Svi smo bilinapeti i uzrujani. Shelley je prilično rastreseno govorio o svom planu daspasi sestre iz škole, a poslije su se on i Claire žestoko posvadili.

Oprezno spusti čašu na stol pokraj sebe, a Maddox primijeti da joj seruke tresu.

- Je li pismo bilo potpisano?- Mislim da nije.- A je li taj muškarac ponovno dolazio?

240

- Nije - kazala je kolebljivo.- Je li vam ponovno pisao?- Koliko ja znam, ne.- Tako znači.Maddox ustane i potakne vatru - crveno- siva žeravica sipila je i

hujala. Potom uzme cjepanicu iz košare i baci je na svjetlucavi pepeo.Sve to vrijeme djevojka nije rekla ni riječ.

- I evo vas sada ovdje - kazao je naposljetku smjestivši se ponovno unaslonjač. - Nadate se da ću vam reći kako je George Fraser uTremadocu nešto otkrio, nešto što bi moglo riješiti ovu zagonetku.

Djevojka je promatrala kako Maddox sa stola uzima list papira iiščitava ga (premda to, zapravo, nije bilo potrebno jer je dobar dio tekstaveć znao napamet).

- Budući da je nakon predmetnog događaja prošlo mnogo vremena -započne on - bilo je malo nade da ćemo dobiti materijalne dokaze kojeobično tražim na mjestu zločina. Ili, u ovom slučaju, navodnog zločina.Kako bilo, zahvaljujući svojoj upornosti i pohvalnoj snalažljivosti, Fraserje dobio pristup kući i istražio prostorije u prizemlju. Poslije toga jerazgovarao sa slugama koji su tada bili u službi, s povećim brojem njih,kao i s vlasnicima susjednih kuća. Tako se uspio uvjeriti da je nadrvenoj oplati u dnevnoj sobi još uvijek bio trag metka, čime postajeizvjesno da je izvana barem jednom pucano u kuću. Također nekoliko jesluškinja potvrdilo da je gospodin Shelley bio posve mokar i blatan kadsu ga vidjele u ponoć i da je trava u vrtu bila zgažena.

- Vidite! - vikne ona. - Napad se uistinu dogodio, nije riječ o prividu!- Međutim - prekine je Maddox podižući ruku - isti su svjedoci

također kazali da je prozor u sobi u kojoj se dogodio drugi napad biorazbijen iznutra, a ne obratno, što se ne poklapa s tvrdnjom gospodinaShelleyja da je muškarac koji je pucao u njega bio s onu stranu stakla.Štoviše, diskretno provedena istraga među članovima kućanstva RobertaLeesona navodi na zaključak da on s napadom nije imao ništa. Postojalisu planovi, to svakako, da se Shelleyja potjera iz okruga, ali Leeson injegovi saveznici nisu imali vremena organizirati tako usklađen napad.

241

Odatle i njegove uporne tvrdnje da je cijela epizoda samo prijevara kojuje Shelley smislio da opravda svoj iznenadni odlazak. Moram takođerreći da Fraser nije pronašao ni jedan dokaz da se tada u susjedstvugovorkalo o muškarcu s ranom od vatrenog oružja - ni na ramenu ni bilogdje drugdje. U malome bi mjestu takva neugodna ozljeda lokalnogstanovnika zasigurno privukla pozornost, a glasine da i ne spominjem.

Djevojka je izbjegavala njegov pogled i grizla usnu.- Stoga je moj zaključak, gospođice Godwin - nastavi Maddox -

manje- više jednak onome koji sam donio nakon našeg prvog razgovora.Te se noći nesumnjivo dogodio nasilni incident. No nije bio motiviranaverzijom prema političkim uvjerenjima gospodina Shelleyja nitiogorčenjem zbog njegova miješanja u lokalna pitanja, već stalnom idugotrajnom žudnjom za osobnom osvetom. Što je tome uzrok, samo bion mogao reći. A iz svega što sam dosad vidio, on to ne može ili ne želi.

Nastupi tišina. Na ognjištu nova cjepanica klizne prema rešetkiiskreći i pucketajući.

- Spomenuli ste samo jedan napad - reče ona tiho.- Istina. Zato što ne vjerujem da je bilo drugoga. Zapravo, smatram

da je druga epizoda te noći bila neka vrsta halucinacije. Osamljenomjesto, tama, danima gomilana tjeskoba, strah i uzbuđenje koje jeizazvao prvi incident, sve je to zajedno, po mom mišljenju, učinilogospodina Shelleyja iznimno podložnim varkama njegove raspaljenemašte. Moja je teorija, premda je ne mogu dokazati, da je vidio svojvlastiti odraz u prozorskom staklu, koje je razbio jurnuvši na njega.Također, smatram da mu je metak noćnu košulju probio tijekom prvog, ane drugog napada, kako mi je on to opisao. Jedna se sluškinja sjetila daje košulja već bila progorena kad ga je vidjela u vrtu.

- Ali unatoč svemu što ste rekli, unatoč vašoj teoriji, zar nije i daljemoguće da upravo Leeson šalje tog muškarca da nas maltretira?

Maddox spoji vrhove prstiju.- Protiv toga ne postoji nepobitan dokaz.- Pa zašto onda?- Ali postoji nepobitna činjenica koja vrlo snažno pobija Leesonovu

242

umiješanost i žena vaše inteligencije više ne bi smjela stajati iza takvogzaključka.

Ona podigne glavu. - O kakvoj je činjenici riječ?- Gotovo istovjetan incident dogodio se u Cumberlandu prije više od

godinu dana, mnogo prije no što je Shelley kročio u Tremadoc i mnogoprije no što je Leeson uopće čuo za njega.

Djevojka se trgne i širom otvori oči.- Ne vjerujem. On bi mi to već spomenuo. To nije istina.- Istina je, gospođice Godwin. Čuo sam to od gospodina Shelleyja

samog. A ta je činjenica koliko korisna toliko i zabrinjavajuća. Korisnaje jer mi mnogo govori o umu tog mladića, a zabrinjavajuća jer o tomejoš nije razgovarao s vama.

Ona ustane i počne šetkati po sobi izbjegavajući njegov pogled.- Dovoljno sam star, gospođice Godwin, da mi budete kći pa se

nadam da ćete mi dopustiti da vam sada dam savjet kojim si prisvajamulogu vašega oca.

Ona ga bijesno pogleda, ali Maddox se ne obeshrabri.- Brinem se za vašu sigurnost, gospođice Godwin, za sigurnost vas i

vašega djeteta. I to tjednima, otkad sam vas onomad vidio u Pancrasu.Preklinjem vas, ostavite tog muškarca i vratite se u roditeljski dom

što prije budete mogli. Ne znam čime je gospodin Shelley izazvao takavprogon, ali sve ono što sam naučio godinama obavljajući ovaj posaogovori mi da je riječ o stvari - vrlo važnoj stvari - koja i vas i vašenerođeno dijete izlaže neposrednoj opasnosti. Ni jedan čovjek ne binekoga proganjao tako dugo, s takvom nepokolebljivom upornošću, bezstrahovito snažnog razloga. Iz onog što sam vidio ozbiljno sumnjam da jegospodin Shelley imalo sposoban zaštititi vas od tog nepoznatogprogonitelja, ali čak i da jest - čak i da vas svojim neprestanimselidbama iz mjesta u mjesto uspijeva držati korak ispred osvetnika - štomože učiniti da vas zaštiti od sebe? Niste li sami rekli da je podložanžestokim živčanim napadajima? Niste li ga vidjeli da hoda u snu, nakončega ne zna ni gdje je ni kako je onamo dospio? Zar mu njegov vlastitiotac nije prijetio da će ga strpati u ludnicu?

243

Djevojka je mahnito zurila u njega. - Nikad vam nisam rekla za to.Kako sve to znate? - viknula je hrapavim glasom.

- Sve to znam - priđe joj i uhvati je za ramena - jer sam si daozadatak da to otkrijem. Niste svjesni koliko riskirate, gospođice Godwini vi i gospođica Clairmont. Ta vaša ljubavna priča, vjerujte mi, nećeimati sretan kraj. Ludilo u tom čovjeku čini ga opasnim za sebe i sveoko sebe. Vi se možete odlučiti na taj rizik, ali nemojte ga nametati svomnemoćnom djetetu. Ako ne vjerujete meni, posavjetujte se s liječnikom -pozovite Williama Lawrencea, on je napisao studiju o takvimslučajevima.

- Kako se usuđujete? - vikne ona podignuvši ruku da ga udari. No onje bio odveć brz i zgrabi je za zapešće. Dok je osjećao kako joj krv brzoteče žilama, lice mu se drugi put nađe blizu njezina. Samo, pogled jojsada nije bio molećiv, nego prestrašen. No boji li se muškarca predsobom ili onog što su u njoj probudile njegove riječi? Boji li se onog štoje dugo znala i dugo potiskivala?

Trenutak kasnije Maddox je spustio glavu i olabavio stisak.- Ispričavam se ako sam vas uvrijedio. To mi nije bila namjera.Ona istrgne ruku i žustro krene prema vratima.- Možete me posjetiti u bilo koje doba dana ako vam zatreba pomoć

- reče on tiho.Ona se ne okrene držeći ruku na kvaki, a onda otvori vrata i nestane.Maddox je znao da je bilo pogrešno što je dopustio da ga ta djevojka

uvuče u sve to, ali sada se pitao je li još veća pogreška bila što ju jepustio da ode. Morao se bolje snaći, morao ju je barem upitati gdjetrenutačno stanuju, no sada više nije bilo načina da je pronađe i zaštiti.Jer ozbiljno je sumnjao da će ga ponovno posjetiti, osim u krajnjoj nuždi.

* * *

Prošao je Božić. Siječanj se pretopio u veljaču, a Mary Godwin jegotovo nestala iz Maddoxovih misli. U to je vrijeme bio zapetljan usuđenje za ubojstvo. Radio je to već mnogo puta, za obje strane, ali ovosuđenje bilo je zahtjevnije od većine ostalih, ne samo zato što se zločin

244

dogodio u Lisabonu nego i zato što si je optuženi prerezao grlo i jedvada je mogao govoriti. Nakon još jedne noći provedene u ćeliji zatvoraNewgates, u kojoj je polako izvlačio kakvu- takvu obranu od mladića,koji je, po svemu sudeći, odlučio umrijeti, Maddox se u ponedjeljakujutro vratio kući misleći samo na doručak i spavanje. No umjesto toga,u hodniku ga je dočekao Fraser, s posjetnicom u ruci.

- Što je? - upita Maddox pomalo razdražljivo, skidajući kaput. - Bi lirekao Phyllis da mi napuni kadu?

- Možda je najbolje da najprije pogledate posjetnicu, gazda. Dao miju je neki momak, ni pola sata prije. Neko vas je vrijeme čekao, svakimtrenom sve više uzrujan, a na kraju je rekao da mora ići. Otišao je prijekojih pet minuta.

Maddox se namršti.- Mislim da sam ga vidio. Skrenuo je na Strand. Bilo mi je čudno

vidjeti nekog njegova soja vani u to doba. Zdepast, izražajnih crta lica,možda oko dvadeset pet godina?

- Da. I sav znojan unatoč hladnoći. Činilo mi se da ga mnogo togamuči.

Fraser pruzi Maddoxu posjetnicu. Na prednjoj strani pisalo je:Thomas Jefferson Hogg, Middle Temple. Dakako, to ime Maddoxu nijeznačilo ništa. Premda je, istina, tiječ bila o odvjetniku - prosječnom, rukuna srce - danas se Hogga sjećamo kao Shelleyjeva prijatelja i biografa.No u ožujku 1815. njegova ga je druga uloga tek čekala. Prva je ulogabila, kako će Maddox uskoro otkriti, komplicirana.

- Tražio je neki pravni savjet? - upitao je Maddox. - Jer ako jest,bojim se da je odveć rano za korisne razgovore.

- Ne, gazda - reče Fraser. - Pogledajte straga.Poruka je bila napisana u žurbi i, po svemu sudeći, na Maddoxovu

radnom stolu, njegovim perom:

Mary - gospođica Godwin - preklinje vas da dođete. Očajna je -usrdno vas molim da ne čekate.

245

T. J. H. Arabella Road 13, Pimlico

- Dakle, opet Mary - reče Maddox hladno. - Naš mladi odvjetnikočito je prisan s tom čudnovatom obitelji.

- Shelleyjev poznanik s Oxforda. Barem mi je tako rekao - dovršibrzo Fraser vidjevši da ga je Maddox iznenađeno pogledao zato štoShelleyja nije nazvao gospodinom.

- Hoćete li ići, gospodine?- Bojim se da kočijašu neće biti drago, ali otići ću. Samo da se

presvučem i za deset minuta spreman sam za polazak. Čekaj me vani.Rano ujutro putovali su malo više od četvrt sata. Ulice su bile puste

i Maddox je gledao kroz prozor, tobože pazeći hoće li dostići svogjutrošnjeg posjetitelja. Prava je istina bila da je s nelagodom izbjegavaopronicavi pogled svog pomoćnika, svjestan da Fraser zna već previsetoga o njegovu petljanju s Mary Godwin, a nema sumnje da mnogo toga inagađa.

Kuće su u Arabella Roadu još većinom bile u tami, ali očito je bilo,premda još nije posve svanulo, da je Shelley, u odnosu na ChurchTerrace, našao mnogo bolji smještaj. Maddox se na trenutak zapitaokako je pjesnik došao do novca i koliki je dio svog budućeg nasljedstvaveć posudio i potrošio. Kuća na broju trinaest je, za razliku od ostalih,bila osvijetljena - svjetlo je to koje je nagovještavalo nevolju ili nemir.Mary Godwin možda je silno željela vidjeti Maddoxa, ali to se nijemoglo reći za njezinu polusestru, koja ga je, kad je otvorila vrata,promotrila nepristupačno i oprezno.

- Nadam se da ćete je vi uspjeti urazumiti - rekla je odmah Claire. -S nama ne želi razgovarati. Već tri sata samo šutke sjedi. Dobrano jeuznemirila Shelleyja, morao je prileći.

Na njezinu je licu bila primjetna neka nervoza, ali i uzbuđenje,samouvjerenost.

- Što se, zaboga, ovdje događa? - kazao je Maddox i gurnuo djevojkuu stranu, silom oslobodivši put. Hodnikom je stigao do dnevne sobe, s

246

Fraserom iza leđa.Taj će mu prizor zauvijek ostati u pamćenju. Djevojka je sjedila

sučelice njemu u središtu sobe, na masivnom drvenom stolcu. Glava jojje bila spuštena. Nije plakala. U krilu joj je bio smotani pokrivač -obličje novorođenoga djeteta.

Dijete se nije micalo, a Maddox je instinktivno znao da taj spokojnema veze sa snom. Djevojka u krilu ne drži dijete, nego truplo.

Nešto je ovdje gadno krenulo po zlu, Maddoxu je to odmah bilojasno. Umiranje novorođenčadi - osobito kod prijevremenih porođaja, aovdje je zacijelo bila riječ o takvom slučaju - tako je često da je touobičajeno. Ali ovdje ništa nije bilo uobičajeno.

- Kada je rodila? - upitao je okrenuvši se prema Claire.Claire se namršti. Izgledala je nestrpljivo, čak i razdražljivo, što je, s

obzirom na okolnosti, bilo neobjašnjivo. Ili možda objašnjivo, aliuznemirujuće.

- Prije dva tjedna. U našem posljednjem unajmljenom stanu. Mislilismo da dijete neće preživjeti. Liječnik je rekao da se ne nadamo, aličinilo se da joj stanje ide nabolje. Ali onda se Shelley razbolio.

- Shelley? Kakve veze ovo ima sa Shelleyjem?- Počeli su ga hvatati grozni napadaji - zbog grčeva na boku vrištao

je sav u muci. Morali smo se preseliti ovamo.- Preseliti se? S djetešcem od samo nekoliko dana koje je bilo na

rubu smrti?Claire posve staloženo podigne pogled prema njemu.- Shelleyju se onaj stan nije sviđao. Rekao je da je užasan, da ga

živcira.Maddox duboko udahne trudeći se zadržati bijes pod kontrolom.

Nikad nije, svih ovih godina koje je proveo kao policajac, a zatimdetektiv, planuo na klijenta. Bio je to njegov zaštitni znak, što je znatnopridonijelo njegovu uspjehu, pa ga je to što bi sada svakog trena mogaoplanuti razjarilo i uznemirilo.

- Jeste li pozvali liječnika?- Nisam - odbrusi djevojka. - Htjela sam, ali ona mi to nije dopustila.

247

Poslala je Hogga da pronađe vas.Mary Godwin njihala se naprijed- natrag; dijete je privila na grudi.

Još zabrinutiji, Maddox joj hitro priđe i čučne ispred nje.- Mogu li ga vidjeti? - upita on tiho. Mary se isprva opirala, još

snažnije stisnula dijete, ali on ju je blago nagovarao te je naposljetkuodmaknula pokrivač s djetetova lica. Djetešce je bilo sićušno - Maddoxnije bio stručan, ali procijenio je da je rođeno nekoliko tjedana prerano.Ispod očiju je imalo svjetloplave sjene, a usne su mu bile prošaranesuhom pjenom.

- Činilo se da je jučer bio mnogo bolje - šapnula je Mary. - Mislilasam, usudila sam se nadati, da će sve ipak biti dobro. Otvorila je oči kadme čula i osmjehnula se. Sigurna sam da me zamijetila.

Dodirne majušni obraz koji je smrt već ukrutila - riječi joj počnuzapinjati, a niz obraze joj skliznu suze.

- Probudila sam se u tami, sledena od straha, užasnuta snovima,pitajući se gdje sam, no onda sam opazila da je netko u sobi, da stojipokraj kolijevke i naginje se nad moje uspavano dijete. Pomislila sam dajoš sanjam, da je to samo nastavak moje noćne more, ali kad sam sejutros probudila i prišla kolijevci, moje je dijete bilo hladno.

Maddox je malko raširio rubove pokrivača. Djetetova žućkasta kožapostala je tamnija, zagasito ljubičasta. Primijetio je da su joj oko vjeđaveć bile raspršene sićušne crvene mrlje; takve su mrlje Maddoxu većbile poznate premda njihovo puno značenje medicina neće znati jošdesetljećima. Takve mrlje oko očiju i na licu prvi su tragovi koje ćesuvremeni patolog potražiti kad sumnja na gušenje.

Strah je čvrsto stegnuo Maddoxovo srce, ali nije smio brzati uzaključivanju. Nije smio dopustiti da predrasude preteknu istinu.

- Jeste li sigurni da vas uistinu nije zavarao san? - upita je. - Nitkovas ne bi mogao kriviti - danima ste bili budni, spavali ste isprekidano,na mahove. Osim toga, nije li liječnik rekao da dijete može umrijetisvakoga trena, unatoč svoj vašoj brizi?

Mary prvi put podigne svoj ojađeni pogled prema njemu. - To nijebio san, gospodine Maddox. Znam što sam vidjela. Dogodilo se ono što

248

ste rekli, trebala sam vas slušati. Nisam mu smjela dopustiti da budeblizu moga djeteta.

Claire Clairmont jurne naprijed i zgrabi polusestru za ruku.- Ne, nel To je laž! Zar si pozvala ovog užasnog čovjeka samo da bi

mu mogla govoriti takve podle neistine? On ne bi nikada... znaš da ne binikada...

Ali Maddox ju je obuzdao rukom. Sada zna - zapravo, znao je čim jeušao u sobu. Ali ona to mora reći - mora je čuti da to izgovara.

- Gospođice Godwin - počne on tiho. - Ne smije biti nesporazuma, nesmijemo se izložiti riziku pogreške. Želite li mi reći da je prilika koju stevidjeli..,

- To je bio Shelley - jecala je. - Bože mi oprosti, ali to je bio Shelley.Maddox je iza sebe začuo zvuk; okrenuo se i na pragu ugledao

Shelleyja. Izgledao je kao da nije spavao mjesecima, košulja mu je bilanapola otkopčana, zamrljana pod pazusima i jedva zapasana. Maddoxuse nikad nije činio tako mladim i zapita se zašto je ta bezazlena pomisaosada tako jeziva.

- Ha! Vi! - vikne Shelley. - Mogao sam i misliti! Niste nam potrebniovdje, Maddoxe, ovdje nemate što istraživati.

Maddox ustane i krene prema njemu.- Da sam na vašem mjestu, ne bih bio tako sigutan. Ali možete

otkloniti potrebu za bilo kakvom istragom ako odgovorite na jednopitanje. Jedno jedino. Što ste radili noćas kod kćerine kolijevke?

Shelley otvori usta, ali onda se pokoleba i spusti pogled na ruke;stane ih polako okretati - dlanovi gore, dlanovi dolje, dlanovi gore,dlanovi dolje. A kad počne govoriti - visokim, grozničavim, jednoličnimglasom - Maddox opazi da je Claire Clairmont rukom prekrila usta, kaoda joj je odjednom pozlilo.

- Prije nekoliko godina izučavao sam snove i svaki dan vodiodnevnik u kojem sam ih potanko opisivao. Posljedično, ustanovio samda postoje dvije varijante tog fenomena - razumska i psihička. U prvomslučaju snovi su povezani s umom, a u drugom s dušom. Osobno samimao snove usred kojih je ugodna vizija bila prekinuta užasnim snom u

249

snu - snom duše koji je razumu bio neznan, ali zbog kojeg bih seiznenada sav užasnut probudio...

Maddox je čuo dovoljno. Zgrabi mladića za vrat i privuče ga takoblizu da su im se lica gotovo dodirivala.

- Znači, to je vaše opravdanje - tako se kanite riješiti krivnje? Želiteda povjerujemo kako ste to učinili u snu - da ste se probudili užasnutiusred noći i otkrili kako držite ruke na vratu svoje kćeri istiskujući iz njeposljednji dah?

- Ne, ne! - vikne Claire pa jurne naprijed i ugura se između njih.-Nije bilo tako... on se ne sjeća ničega... probudio se u svom krevetu...sve je laž...

- Oprostite, gospođice Clairmont - reče Maddox hladno - ali ne vidimkako biste vi mogli dokazati da je makar jedna stvar koju je sadaizgovorio istina. Ili, pak, laž.

Ona se zarumeni, a onda prkosno podigne glavu.- Shelley je jedno od najplemenitijih i najuzvišenijih ljudskih bića

koje sam srela. Nevin je i prostodušan i ne mogu vjerovati da jesposoban učiniti takvo što, čak i nesvjesno. Čak i u snu.

Nježno dodirne Shelleyjev obraz.- Reci mu da to nije istina - šapne. - Reci mu, Percy, koliko si volio

tu djevojčicu i da nikad ne bi naudio ni jednom djetešcu, a osobito nevlastitom.

Shelley kao da pogleda kroz nju, a onda se okrene prema prozoru ipočne šutke pisati po zamagljenom staklu: On se smije vrlo slatko iizgleda blago, a onda ubije djetešce drago.

Claire ga panično uhvati za ruku.- Ne piši to! Ne daj joj da ti u glavu utuvi takve zlonamjerne ideje -

znaš zašto to radi.- Gospođice Clairmont - počne govoriti Maddox spustivši ruku na

njezino rame, no ona je bijesno otrese.- Ne dodirujte me! Kako se usuđujete? Odmah napustite ovu kuću!

Ovdje vas nitko ne želi!Maddox korakne unatrag.

250

- Pozvan sam da pomognem gospođici Godwin, a to ću i učiniti.Pomoć joj je potrebna, i to više no što itko od vas može i pretpostaviti.

Claire pogleda Mary, a zatim Maddoxa.- Ne shvaćam što želite reći.- U redu, objasnit ću. Dođe li liječnik pogledati ovo dijete, možda će

procijeniti da je riječ o posve prirodnoj smrti. Ako budete imali sreće,ako je liječnik star ili nepažljiv. Ali ako nije, možda će se zapitati, kao ija, je li smrt uzrokovala ljudska ruka. A ako se to zapita, ako to budenjegov zaključak, znate li što će se dogoditi? Na vaša vrata pokucat ćepolicajci, s nalogom za uhićenje.

Shelley se zgrane i problijedi.- Ne možete me baciti u zatvor, ne bih preživio. To je užasno mjesto

čak i za najsirovije pripadnike ljudskoga roda, a kakvo bi tek onda biloza mene?

Claire se okrene prema njemu.- Ne boj se, samo te želi prestrašiti. Svima će biti jasno da je dijete

umrlo od grčeva. Ne mogu te zadržati pod takvom slabom izlikom.Ali Maddox odmahne glavom.- Neće uhititi vas, Shelley, jer sudci, mudri kakvi već jesu, obično

pretpostave da je čedomorstvo zločin koji čine žene. Osobito kad nemadrugog osumnjičenika. A u ovom slučaju ga neće biti, znam to jakodobro, jer ni jedna od ove dvije žene vas neće optužiti. Ugrabili stetoliko njihove naklonosti da će šutjeti i štititi vas ma što vi napravili,kakav god odvratan zločin počinili. I tako ćete vi biti slobodni, a zakonće spustiti svoju ruku na djetetovu majku. Njoj će prijetiti omča. Jeste lispremni prihvatiti taj rizik?

Maddox ih sve redom pozorno promotri. Shelley je gledao u stranu igrizao palac, Mary Godwin je spustila glavu i dalje ljuljajući svojebeživotno dijete, a Claire Clairmont - samo ga je ona gledala u oči nemareći što joj se iz pogleda moglo iščitati što je odlučila. Maddox opazida se trenutak kolebala, no kad progovori, glas joj je bio miran.

- Pa? Što moramo učiniti?- Odjenite ga. U najbjedniju odjeću. On je otac - morat će ići s vama.

251

- Sa mnom? - reče ona užasnuto. - Ali kamo? Ja nemam ništa s tim.- Dijete mora biti pokopano prije večeri. Ne možete si priuštiti

glasine, a pretpostavljam da ste ih već i dosad izazvali sasvim dovoljno.Ako vas tko pita, reći ćete da je dijete umrlo od grčeva uzrokovanihgroznicom. Jeste li razumjeli?

Ona je nekoliko sekundi oklijevala, a onda kimnula.- Znam jedno groblje - nastavio je Maddox - na kojem će grobar za

novac pokopati dijete bez ikakvih nezgodnih pitanja. Nije to posve čistomjesto, ali tlo je posvećeno. Doduše, znam ponešto o uvjerenjimagospodina Shelleyja i sumnjam da će ga ta stvar pretjerano zabrinjavati -zaključio je gorko.

- Ali zašto ja to moram učiniti? Zasigurno...- Zato što će sve biti manje sumnjivo ako bude prisutna i majka, a

vaša sestra trenutačno ne može podnijeti takav put.Možda je to samo bio djelomično razlog - možda se Maddox,

zapravo, bojao da Mary Godwin neće moći podnijeti pogled naposljednje počivalište svog djeteta. Međutim, to nije spomenuo.Shelleyjevi osjećaji pak nisu zaslužili ni najmanji obzir; ako je tonjegova kazna, jako je dobro prošao.

- Znači, ja ću biti gospođa Shelley - rekla je Claire tiho. - Moramreći da sam njegova žena.

Maddox se na trenutak uznemireno zapitao hoće li se Claireosmjehnuti. Mislio je da je dobro procijenio trojku, da je pohvatao koncezbrke koju stvara njihova međusobna privlačnost i odbojnost i kojaprijeti da će ih zatrpati ruševinama ljubavi. Ali čini se da je bio u krivu:postojala je ovdje neka tama koju čak ni on, unatoč iskustvu, još nikadnije doživio.

Gledao je kako djevojka odvodi Shelleyja u spavaću sobu i pritommu nešto šapuće. Teško mu je bilo povjerovati da joj je samo, kolikoono, šesnaest godina? Shelley je bio krotak pod Claireinom paskompoput malog djeteta. Djevojka je potom žustro prišla polusestri i uzelajoj djetešce iz ruku bez imalo suosjećajnosti. Trenutak kasnije Shelley seopet pojavi na vratima, sada u kaputu i sa zakopčanom i zapasanom

252

košuljom. Pogled mu je bio prazan, tresao se, ali izgledao je pristojno. Sobzirom na zadatak koji je bio pred njim, nije bilo loše da izgledapotreseno.

- Ja idem van sa Shelleyjem - objavi Claire te ga uhvati za ruku. - Tićeš čekati ovdje.

Mary Godwin kratko je promotri, a onda skrene pogled.- Fraser će vas odvesti do kočije - reče Maddox.Kad su otišli, uzme stolac i sjedne pokraj Mary Godwin. Pogleda

uokolo, još se jednom čudeći koliko je ovaj prostor različit od onoga uChurch Terraceu. Ovdje bi uistinu bilo divno podizati dijete. Visokistropovi, prozračne sobe i prozori kroz koje će uskoro prodrijeti blistavoproljetno svjetlo. Ali otkud ta iznenadna potreba za preseljenjem, sbolesnim djetešcem od tek nekoliko dana?

- Gospođice Godwin, što se dogodilo? - upita naposljetku.- Rekla sam vam. Dijete...- Nisam mislio na to. Što vas je natjeralo da dođete ovamo? Tko je

taj Hogg?- Shelleyjev prijatelj - odgovori ona tupo. - Upoznali su se na

Oxfordu.- To mi je poznato. Ali koja je njegova uloga u ovome?Oklijevala je trenutak, a onda se iz hodnika začula buka i na vratima

se uskoro pojavio muškarac o kojem su baš razgovarali. Bio je i rumen iblijed, a lice mu je bilo prošarano mrljama, koje su Maddoxa podsjetilena kožu žabe krastače. Ovratnik mu je preuzak, a posjekline na vratubile su tragovi lošeg brijanja.

- Mary! - vikne on pa požuri prema djevojci i uhvati je za tuku. -Došao sam što sam brže mogao. Bio sam prisiljen cijeli put prijećipješice. Što se dogodilo? Gdje je dijete?

Maddox ustane i stavi šešir. - Neću vas više zadržavati, gospođiceGodwin. Znate gdje me možete pronaći. Očekujem da mi se javite.

U kočiji se Shelley šćućurio uz prozor. Čudno miriše, pomisliMaddox. Nije riječ o kolonjskoj vodi, već o nečem ugodnijem i oporijemod znoja. Što god da je to bilo, nije moglo prigušiti nesavladivu mržnju

253

koju je Maddox osjećao prema tom čovjeku. Jedva da je mogaopodnijeti što s njim mora dijeliti tako skučen prostor. Ali nije imaoizbora. Unatoč vremenu, gotovo da je zavidio Fraseru što sjedi pokrajkočijaša.

- Jesam li to vidjela Hogga? - upitala je Claire kad je kočijazaštropotala.

Maddox kimne. - Čini se da je hodao dovde sve od Stranda. Štoobjašnjava zašto je toliko kasnio. Međutim, ne objašnjava zašto je tolikouranio.

Ona podigne obrvu, ali ne reče ništa.- Što je radio u kući tako rano, gospođice Clairmont? Djevojka ga

kratko pogleda i činilo se da je namjeravala nešto reći, ali zadovoljila seslijeganjem ramena.

- Mary ga je pozvala. Pretpostavljam da nije htjela povjeritiShelleyju da ode po vas.

- A može li se njemu vjerovati? Tom Hoggu?- Oh, neće on ništa otkriti - rekla je zajedljivo. - Ništa što bi moglo

naškoditi Mary,Njezin je odgovor dao nešto naslutiti, neku prisnost. To se poklapalo

s onim što je Maddox maloprije sam uočio, ali nije mogao pronaći riječikojima bi oblikovao pitanje. U svakom slučaju, ništa neće pitati tudjevojku lukavih očiju. Ponovno je promotri - sabrano je gledala krozprozor i kao da nije primjećivala dijete u svom krilu. Kad je kočijaskrenula za ugao, mrtvo dijete klizne prema Shelleyju, koji se trzne kaoda je opečen. Claire? - reče panično. - O čemu on govori?

- Smiri se, dragi - kazala je tiho. - Gospodin Maddox samo seraspituje o Hoggu.

Odmakne dijete od njega i ugura ga između svog tijela i vrata, kao daje paket ili bala tkanine.

Putovali su u depresivnoj tišini, koju je prekidalo samo tiho drndanjekotača i zvuk kiše koja je sve snažnije lupkala po krovu kočije.

Kad se kočija napokon zaustavila, kiša je već pljuštala. Maddox jepomogao Claire da siđe, a ona je stavila maramu na glavu i namrštila se.

254

- Kakvo grozno vrijeme. Uistinu grozan dan.Shelley je zurio uokolo, promatrao tamu, ruševne kuće, gomile sivih

prolaznika pa prljavštinu i stari papir koji je plutao u žljebovima uzpločnik. Okrenuo se k Maddoxu s gađenjem na licu.

- Kakvo je ovo odvratno mjesto, prokleti bili? U koji ste nas zakutakpakla doveli?

- Mislio sam - odvrati Maddox mrko - da će vam biti drago štomožete pogledati siromašne i potlačene. Čini se da ste spremni umiješatise u njihove poslove samo kad to odgovara vašim ciljevima.

- Hal - vikne Shelley. - Ja sam prijatelj onih siromašnih koji su ostalibez prijatelja - ne želim biti povezan s ovakvim gnusnim, prljavimživotinjama.

Posljednju je primjedbu dobacio - odveć glasno - skupini zidara kojisu stajali naslonjeni na obližnji zid i pušili. Njihova odjeća od grubogpamuka potpuno je bila prekrivena prašinom. Jedan od radnika pljune natlo i korakne prema njima.

- Kome si rekao da je prljav, ti koščato malo kopile?Maddox zgrabi Shelleyja za ruku. - Na vašem bih mjestu pazio koga

vrijeđam, gospodine - bijesno protisne. - Ovi su muškarci prljavi zbogonog čime se bave, a to znači da su marljivi i obavljaju dostojan posao.

Što se, nažalost, nije moglo reći za njega, pomisli Maddox. Radnicisu se za to vrijeme ostavili svojih lula i, namrgođeni, zatvorili krug okonjih. Maddox baci pogled prema Fraseru. Bio bi više nego ravanprotivnik svakome radniku, ali ne i desetorici istodobno. A treba misliti ina djevojku, koja se zgurila uz Frasera i počela vikati: - Shelley, Shelley!

Jedan je muškarac pogleda, a onda se posve približi Shelleyju drskoga promatrajući.

- Dobra mica - kazao je ližući suhe usne. - Je l’ to tvoje dijete što gadrži? Tko bi rekao da uopće imaš jaja. Meni sličiš pipničarki. Što vikažete, momci?

Radnik hitro krene naprijed i zgrabi Shelleyja za međunožje. Usljedećem trenutku već su se valjali po blatu. Shelley je muškarcaudarao nogama, grizao, grebao, a ovaj je njega tukao šakama. Zidari su

255

pljeskali i zviždali, a onda se Fraser probije kroz gužvu i odvučeShelleyja od njegova protivnika pa ga pritisne uza zid.

- Kako se usuđuješ tako razgovarati sa mnom, ti gubavi šljame?! -vikao je Shelley pokušavajući se osloboditi Fraserova stiska. - Iščupatću ti srce, spalit ću ti odvratnu dušu, ubit ću te!

- Ne bih rekao - dobaci radnik nadlanicom brišući krvavu ogrebotinuna čelu. - Ne ovim što si pokazao!

Radnici su se nasmijali i pomogli mu da ustane. Nova se prljavština inije vidjela na zamazanoj odjeći. Za razliku od njega, Shelley je posvebio prekriven blatom. Usna mu je bila posječena, a oko oka mu sepočela širiti masnica.

- Ako je to vaš peško, naučite ga da bude pristojan - namignemuškarac Maddoxu. Skupina radnika bila je na odlasku.

- Al’ možda ih vi više volite kad su ovako sirovi.Maddox pričeka da se radnici dovoljno udalje, a onda bijesno

pogleda Shelleyja.- Ako se ne možete prikladno ponašati, naša će suradnja biti

okončana.Claire uhvati Shelleyja za ruku.- Oprostite mu, molim vas. Teško trpi budale.- A čini se da mu je jednako teško svladati se. Djevojka se zarumeni.- Neće se ponoviti. Možemo li krenuti, molim vas? Sasvim sam

mokra, a ovo je mjesto uistinu strašno.No malo je sažaljenja bilo u Maddoxovim očima. Ako ju je ovo

uzrujalo, što će tek biti kasnije? Podigne ovratnik svog zimskog kaputa ipovede ih naprijed, ali nakon samo nekoliko metara naglo skrene upokrajnju uličicu, koja će ostati neosvijetljena i pogibeljna sve dovečeri. Koračao je - da je samo znao - istom turobnom uličicom kojomće koračati i njegov pranećak više od trideset godina poslije, na početkuslučaja kojim je izgradio svoje ime. Kuće Tom- AlI- Alone’sa nisu bileprljave kao što će biti tada, stambena zdanja nisu još bila takostiješnjena, ali gazili su baš istim smrdljivim i opasnim puteljkom. Kišaje izrovano tlo prekrila lokvama, a kad su skrenuli za ugao, našli su se u

256

prolazu s niskim svodom, opasani zidovima punim dugogodišnjekiselkaste vlage. Maddox je čuo iza sebe kako odjekuju teški Fraserovikoraci, čuo je i djevojčine brze plitke udisaje, a kad su izašli na danjesvjetlo, našli su se ispred željeznih vrata maloga groblja koje su sa svihstrana okruživale visoke kuće. Nadgrobni spomenici bili su nahereni ineravni, imena i datumi na njima nejasni, propali u zemlju i prekrivenilišajem. Maddox opazi kako se dva štakora bore za bedrenu kost. Nijebila riječ o kosti odraslog čovjeka, odveć je bila mala, ali možda... I tadazačuje kako se djevojka zgranula: - Ne, to zasigurno nije...

Oči su joj se napunile suzama i prvi je put prema teretu koji je nosilapokazala osjećaje kao da je riječ o djetetu.

- Ne sumnjam da je riječ o psu - gospođice Clairmont. Odnosno, bilobi najbolje da tako mislimo.

Maddox se ljubazno osmjehne i uhvati je za ruku. S njihove lijevestrane, uz bočni zid, sjedio je prosijedi muškarac; od kiše ga je štitilamala prigradnja. Na sklepanom stolu nalazila se boca brendija, a navratima je bio naslonjen njegov alat - pijuk i stara zašiljena lopata.Grobar.

Muškarac je dodirnuo svoj prljavi šešir.- Gospodine Maddox, poštovanje. Uvijek mi je zadovoljstvo.No pogled mu s detektiva klizne na Claire pa na Shelleyja iza nje.

Oči mu se radoznalo stisnu: pjesnikova usna je natečena, a na obrazuima mrlju od psećeg izmeta.

Maddox odluči brzo reagirati - što brže ovo obave i odu, to bolje.Pokaže djevojci da krene naprijed.

- Ova sirota mlada žena jutros je pronašla svoje dojenče mrtvo.Nema novca za pogreb.

- Je l’? - kazao je muškarac zamišljeno. - Onda je pravo čudo štoima novac da plati vas. Jer niste jeftini. Barem su mi rako rekli.

Maddox se zacrveni pa se zbog toga naljuti na sebe.- Činim ovo kao uslugu, Blackaby. Uslugu mladom paru potresenom

gubitkom svoga djeteta.- A tako - kazao je Blackaby. - Onda će biti najbolje da mi ga date.

257

Ispruži svoje kvrgave ruke prema djeretu, a djevojka razrogači oči,kao da je napokon shvatila što će se dogoditi. Očajnički pogledaMaddoxa, koji joj je mogao samo kimnuti.

- To je jedini način, gospođo... Shelley.Glas mu je malko zapeo; odmah je požalio što nije predvidio da će

mu trebati neko drugo ime. No čini se da ga grobar nije ni zamijetio -uzme zamotano dijete i odnese ga u stražnji dio daščare. Vrati se zanekoliko trenutaka i važno pogleda Maddoxa ispod svojih sijedih obrva.Oči su mu svjetlucale.

- ’Ajmo reći funta. Ako se slažete.- Ali mi nemamo - zavapi djevojka prije no što ju je Maddox uspio

zaustaviti.- Usluga ti je poskupjela - primijeti Maddox smrknuto.- To je jako dobra usluga, gospodine Maddox, kao što i sami znate.

Nema u blizini puno mjesta gdje biste se mogli riješiti ovakvog malogproblema a da budete sigurni da vas poslije nitko ništa neće pitati.

Namigne djevojci, koja priguši krik i otetura dalje od njega. Maddoxizvadi novčanik iz džepa kaputa i počne brojiti novac dok je grobarzirkao prema Shelleyju, koji mu je okrenuo leđa i zurio u raku.

- Čudan svar - reče Blackaby, glavom pokazavši na Shelleyja. -Većina to ne može gledati. A taj je grob baš grozan. Voda je uništila dnolijesa pa po jami pliva trulo meso. Čak sam se i ja morao odmaknuti nakraju, ne možeš smrad izdržati.

Maddox požuri zaključiti posao.- Kad će stvar biti obavljena?Blackaby prebaci duhan koji je žvakao na drugu stranu usta. -

Mrtvac za tu jamu stiže danas. Šalju ga iz ubožnice St. Giles pavjerojatno neće biti rođaka koji bi zabadali nos. Boginje, kažu. Bit ćemjesta u kovčegu da u nj tutnem dijete. Lijepo, uredno i nitko ništa nećeznati.

Maddox pogleda u stranu; drago mu je što djevojka to nije čula - štoMary Godwin to nije morala čuti.

- U redu. Doviđenja - reče on brzo.

258

Vrati se do ulaza na groblje, gdje je Claire Clairmont stajalanaslonjena na željezne rešetke i plakala.

- Čula sam - grcala je. - Noćas. Čula sam. Maddox je dubokoudahnuo.

- Što ste čuli? - upita tiho.- Dijete... Javljalo se nekim čudnim glasom... kratkim jecajima, kao

da se guši... Nisam pomislila... tada... Kako sam i mogla?- Jeste li čuli još što? Možda korake ili škripanje dasaka? Ona

odmahne glavom.- I niste otišli do djeteta? Probudili majku?Djevojka ponovno odmahne glavom. Niz obraze su joj klizile suze.- Mogli ste to spriječiti - kazao je Maddox napokon - a niste poduzeli

ništa. Zar je neprijateljstvo između vas i polusestre uistinu tako dubokoda niste ni pokušali pomoći njezinu djetetu premda ste čuli da se muči?

Ona se okrene i naslijepo posegne prema rešetkama, drugom rukomprekrivši usta. - Ne, ne.

- Nadam se, gospođice Clairmont, da nikad nećete izgubiti svojedijete. Da vas nikad neće progoniti bol zato što znate da se smrt vašegdjeteta mogla spriječiti da se netko kome je dovoljno stalo umiješao.

Djevojka je hvatala zrak i polako se spustila na koljena, u uličnoblato i prljavštinu.

Maddox ju je nekoliko trenutaka promatrao pa pokazao Fraseru da jeodvede natrag u kočiju. A kad se okrenuo, opazio je da Shelley i daljenepomično zuri u grob koji će progutati njegovo mrtvo dijete.Potiskujući odbojnost, Maddox krene između polomljenih i neravnihkamenih ploča i dođe do mladića. Teške kapi kiše padale su mu na lice,kosu, odjeću.

- Moramo krenuti. Ne bi bilo dobro da nas vide ovdje.Shelley ne reče ništa, doimao se kao da ništa nije ni čuo. Maddox

protiv volje pogleda dolje i odmah dlanom prekrije lice štiteći se odsmrada. Blato na dnu jame bilo je crno od truleži; komadići razmočenogdrva i jedva raspoznatljive kosti stršale su iz gliba, a ispod tankog slojamulja mlitavo je visjela usahla ruka. U tom trenutku, samo nakratko,

259

kiša je oslabjela i voda se umirila, a na površini na kojoj se trebaloodražavati pjesnikovo lice, pojavi se bijela nacerena lubanja, čije suduplje vrvjele crvima.

Shelley posrne unatrag divlje kriknuvši, a Maddox ga zgrabi za rame.- Nije to ništa, samo varka svjetla. Dođite, moramo otići.

Prestravljena lica, mladić se polako okrene prema Maddoxu i dopustimu da ga povede teturajući pritom, padajući dok je drugu ruku čvrstostiskao uz tijelo. Iz svog brloga promatrao ih je grobar mrmljajući ubradu nešto nerazumljivo.

* * *

Maddox je očekivao da će mu se Mary Godwin javiti za nekolikosati ili najkasnije sutradan. Ta ne može se više pretvarati, ni sama predsobom, da je sa Shelleyjem sigurna. No dani su polako prolazili - dvatjedna, pa tri - i njegovo se očekivanje pretvaralo u ljutnju, a zatim uogorčenje što je bio tako iskorišten. Na kraju je odlučio da će jezaboraviti, ostaviti je neka žanje užasne posljedice svog izbora. Dobraodluka, ali samo teoretski jer se nije mogao oprijeti djevojčinojnazočnosti. Bio je petak i Maddox se upravo spremao izaći. Čekala ga jekočija i dogovorena večera s ministrom unutarnjih poslova. No Fraser jenaglo otvorio vrata njegove radne sobe - na pragu je stajala djevojkakolebajući se. Maddox se lagano nakloni. Pokret je bio usiljen, anesumnjivo je tako i izgledao jer, kad je detektiv ponovno podignuopogled, nije opazio djevojčinu uobičajenu samouvjerenosr.

- Gospođice Godwin.- Gospodine Maddox.Ona nesigurno zakorači u sobu.- Znam da je moje ponašanje bilo neprikladno. Trebala sam vam

zahvaliti pismom, ako već ne osobno, što ste nam pomogli. Molim vasda ne mislite da vašu pomoć, zato što nije bilo reakcije, nismo cijenili.Govorim za sebe, bila sam doista duboko dirnuta vašom ljubaznošću.

- A Shelley?- Sigurna sam da je i on...

260

- Nisam mislio na to, gospođice Godwin. Znate da nisam.- Pretpostavljam da me pitate za moje namjere prema Shelleyju. One

se... nisu promijenile.Maddox krene prema njoj. - Ali zašto, sada kada znate u kakvoj ste

opasnosti? Kad smo posljednji put razgovarali, rekli ste da imam pravo,da ste me trebali slušati, da nikad ne biste izgubili dijete da...

- Trebate ga vidjeti - reče ona tiho. - Strašno pati zbog onog što sedogodilo - zaklinje se da nije želio nauditi djetetu, da se ne sjeća što sezbilo te noći.

- A što ako budete imali drugo dijete? Što ako se probudite usrednoći i ugledate ga kako guši sljedeće novorođenče?

Ona se okrene prema prozoru.- Razmišljam o djetešcu svaki dan. Pretpostavljam da je to glupo, ali

kad god ostanem sama sa svojim mislima, uvijek se vraćam istomtužnom zaključku: bila sam majka, a sada više nisam. Jednom samsanjala da je oživjelo, da je samo bilo prozeblo i da smo ga istrljalipokraj vatre, da je živo. A onda sam se probudila... i djeteta nije bilo.

Njezin glas slomio bi srce i postojanije od Maddoxova, ali unatočtome, detektiv je primijetio da djetešce više nije nazivala djevojčica,nego djetešce. I da nikad nije dobilo ime.

- Znači, namjeravate ostati s njim? Nakon svega što je napravio?- Što mi drugo preostaje? A čak i da imam izbora, volim ga svim

srcem - ne mogu odvojiti svoj život od sjaja njegovih očiju, cijela mojaduša utonula je u njega. Sve bih napravila za Shelleyja, čak i... čak i...

Žena koja je strogo pazila na svoje ponašanje u javnosti i nikome nijepokazivala osjećaje plakala je sada gorko i neskriveno. Maddox joj jeprišao i tiho progovorio. Riječi su mu klizile po djevojčinoj koži poputdaška.

- Već sam vas ovo pitao, ali niste odgovorili. Pa ću vas pitati opet.Tko je taj Hogg i koji ga to posao dovodi u vaš stan u svako doba dana inoći?

Ona zavrti glavom.- Kako ga mogu odbiti? - relda je potišteno. - On vjeruje u to... želi

261

to... misli da trebamo... da Hogg i ja... da on i Claire...Maddox je duboko u sebi očekivao taj odgovor; jedan dio njega znao

je da je to jedino moguće objašnjenje, ali nije bilo lako slušati kako totupim glasom izgovara djevojka kojoj još nije ni osamnaest, koja jenedavno izgubila dijete.

- Ne mogu ni zamisliti da bi neki muškarac mogao biti sposoban zatakvu opačinu, da bi mogao zadovoljno sjediti i gledati vas u zagrljaju, ukrevetu s drugim muškarcem, dok on... - Maddox se okrene i dugimkoracima ode u kut sobe, ne mogavši obuzdati svoj bijes.

- Ne shvaćate - šapne Mary. Suze su joj polako klizile niz obraze.Kad sam ga upoznala, slušala sam ga kako govori o slobodi i srećicijelog čovječanstva. Svojim sam zanosom htjela pratiti njegov. A dačovjek bude slobodan, ljubav mora biti slobodna. Shelley kaže da se nesmijemo cijeli život vezati za jednu osobu, da je propast njegova brakadokaz da je ta dogma posve pogrešna, da bismo mi, nas četvero, moglipokazati novi put - da bismo se mogli oprijeti konvencijama i stvoritinovi model života u kojem se sve dijeli, u kojem nema ljubomore iuzajamnog optuživanja...

- I je li se to dogodilo? - vikne Maddox te se okrene prema njoj. -Zaboravljate da sam vas vidio, vas, Shelleyja i vašu sestru. Možete listaviti ruku na srce i reći mi da niste ljubomorni, povrijeđeni, da nisteogorčeni do dna duše?

- Naravno da jesam! - jecala je ona. - Vidim kako ga dodiruje, kakose igra s njime, i želim je raskomadati vlastitim rukama. Kad je onanesretna, ja uživam, kad se ona šeta s njim, sate i sate, ja čekam kodkuće obuzeta svojim mračnim mislima, s mržnjom u srcu. Kad je išao uSussex na čitanje oporuke svoga djeda, ona je išla s njim. Kad je trebalokupiti kolijevku za moje dijete, ona je išla s njim. Nipošto se ne želivratiti u Skinner Street, a nema kamo drugamo. Sve mi je to gotovonemoguće podnijeti.

- A Hogg?- On mi se gadi. Pokušala sam. Shelley me preklinjao i pokušala

sam. Rekao je da su Beaumont i Fletcher imali istu ljubavnicu pa zašto i

262

mi ne bismo postupali jednako? Njegov genij zasigurno je ravannjihovome. Stoga sam Hoggu napisala pismo - zarumenjela se - što bistevi nazvali nečasnim koketiranjem, a ja ne mogu reći ništa u svojuobranu. Željela sam uvijek držati razmak, postupati kako Shelley želi, ališto je moguće dulje odgađati trenutak kad se od mene bude očekivalo. ..Kad bi on to tražio, ja bih govorila o svojoj trudnoći... da će se mojanaklonost s vremenom zasigurno povećati...

Teško uzdahne i obriše oči.- Kad sad pomislim na te riječi, hvata me muka. Jer tada nisam znala

da je Shelley to isto jednom već predložio onoj glupačici Harriet. I njojje Hogg trebao biti ljubavnik. A sada, sada se usuđuje to predložiti meni.

Prsa joj je podizao suspregnuti bijes. Maddox ju je zamišljenopromatrao pitajući se u kojoj je mjeri njezin očaj prouzročen upravoovom uvredom, a ne sveukupnom nepravdom. I je li slučajnost da jedošla k njemu baš sada kad je to otkrila.

- A vaša sestra? Jesu li ona i Shelley,..- On mi se zaklinje da nisu. Da čeka moju odluku u vezi s Hoggom,

Ali više ne mogu vrdati. Nisam trudna. Nemam više ni djeteta.- Ali to ne znači da se morate složiti! On vas može nazivati svojim

blagom i plijenom, ali vi ste od krvi i mesa, niste stvar, ma koliko biliprofinjeni, koju on može davati drugima! Žena poput vas, tako darovita iinteligentna... Za ime Boga, nemojte si dopustiti da vas drži u zamci, davas tako iskorištava!

- Oh, gospodine Maddox - reče ona tiho. - Ništa u toj kući ne možebiti učinjeno u Božje ime. Pa čak ni to.

- Onda otiđite, zaboga!- I da ih ostavim zajedno? - vikne Mary, - Da pred njom priznam

poraz nakon svega što sam pretrpjela, nakon svega što sam izgubila?A čak da i postupim tako, kamo bih otišla? Moj otac ne želi

razgovarati sa mnom, prijatelji su me se odrekli, nemam novca. Nemakuće u Londonu koja bi me htjela primiti.

- Onda dođite ovamo.Maddox je izgovorio te riječi prije no što ih je postao svjestan. Zurili

263

su jedno u drugo, svjesni da je granica prijeđena, da je barijeraprobijena.

- Kuća je - promuca on napokon - dovoljno velika. Mogli biste u njojprovesti dva tjedna, a da vas i ne primijetim. A tu je i posluga, ne bi bilosumnje u nedoličnost.

Ona se lagano osmjehne.- Baš bih ja, od svih žena, trebala paziti na svoj ugled. Maddox se

okrene očajnički tražeći nešto čime bi mogao zaposliti ruke. Snelagodom je shvatio da je sada on taj koji se izložio iskorištavanju ihvatanju u zamku. No kad je djevojka progovorila, njezin je glas bio vrlotih, vrlo smjeran i nimalo proračunan.

- Uistinu sam vam zahvalna na ponudi. Bude li potrebno, prihvatit ćuje.

Kad je Maddox nakon nekoliko trenutaka podignuo pogled, više jenije bilo.

* * *

Prošlo je više od mjesec dana do njihova ponovnog susreta. Maddoxje sve vrijeme bio zaokupljen slučajem krivotvorenja novca uWhitechapelu te istraživanjem ubojstva, zbog čega se kući vraćao vrlokasno. I doista jest bilo kasno kad se jedne večeri vratio i zatekaosluškinju kako se vrzma po hodniku.

- Što je, Phyllis? Donesi mi večeru u blagovaonicu, molim te.- Netko vam je došao, gospodine.- Večeras ne mogu ni s kim razgovarati. Molim te da mu kažeš neka

se vrati ujutro.- To je ona... ona gospođica Godwin - kazala je sluškinja

nezadovoljno frknuvši nosom. - Čeka ovdje više od dva sata. Ima i torbesa sobom.

- U redu, Phyllis. Odvedi je u plavu sobu, molim te. Primit ću jekasnije u svojoj radnoj sobi.

Kad je Maddox otvorio vrata radne sobe, dočekao ga je mrak; na

264

trenutak je razmišljao bi li zvoncem dozvao sluškinju da upali svjetiljku,no onda priđe prozoru i širom ga otvori. Na površini Temze blistala jesjajna mjesečina, a ispod londonskoga smrada, pomiješanog vonjakonjskog izmeta i ljudske prljavštine, slabašno se osjećao dašakproljeća.

- Shelley je jednom rekao da mu je bez mene um mrtav i hladan kaorijeka u ponoć kad je Mjesec nisko.

Maddox se okrene. Djevojka je stajala na vratima, sva u bijelom.- Ali sada je bez vas - reče on tiho.- A Mjesec je visoko na nebu.Ona dođe do njega i zagleda se u vodu.- Sjećam se noći kad smo prešli iz Dovera u Francusku. Večer je bila

prekrasna, bilo je mirno, jedra su lepršala na sve slabijem povjetarcu. Aonda je izašao Mjesec, spustila se noć, a s tamom su se polako podigligolemi valovi i more je postalo tako uzburkano da su mornari gotovoizgubili nadu da ćemo stići do Calaisa. Prolazio je sat za satom, a mismo još bili daleko od kopna kad je Mjesec utonuo u crven olujni obzori kad je zora u bijelo obojila proplamsaje munja.

Maddox se nasloni na prozor dahom magleći staklo.- Trebali biste pisati. Imate dara. Mary se osmjehne.- Možda. Ali moj je dar prozaičan prema Shelleyjevu.- Kako bilo, njime možete sami zarađivati za život.I osloboditi se njega, odjekivale su zrakom neizgovorene riječi.- Sto vas dovodi ovamo? - upita napokon Maddox.- Mržnja. Nevjera. Nasilje. Oh, ne bojte se - reče ona hitro opazivši

njegov izraz lica. - Nisam ozlijeđena, nisam ja bila žrtva. Ja sam bilapočinitelj. Zato sam morala otići. Nisam znala da sam sposobna za takavbijes, za takvu užasnu okrutnost.

Ona se okrene i pode prema središtu sobe. Crte lica gubile su joj seu tami. Maddox se poslije pitao je li to učinila promišljeno, je li se tolikoudaljila kako joj ne bi mogao vidjeti lice i čitati iz njezinih očiju.

- Ono što ste mi rekli kad smo se posljednji put vidjeli dalo mi jehrabrosti da mu prigovorim. Da ga zamolim da promisli. Moj gubitak,

265

naš gubitak, njegova neutješna tuga i kajanje, sve ga je to promijenilo,uistinu jest. Rekao mi je da sam mu ja sve, a ona ništa. Da ga samo jamogu zaštititi od nemorala i poroka. Da se sam sebe užasno plaši akodulje vrijeme nisam s njim.

- Mili Bože, što je to? Kakav to muškarac govori takve stvari?- Molim vas, dopustite da dovršim. Obećao je da će pronaći stan za

Claire, podalje od nas. Čak ju je nagovorio da da oglas za posao. Amene je odveo u Salt Hill. Samo mene. Proveli smo tri blažena dana nazelenim poljima, između stabala, hodajući samotnim puteljcima. Bilasam - glas joj pukne - ludo sretna. Svih proteklih tmurnih mjeseci nisamni jednom bila tako sretna. Čak sam imala volje napisati srdačno pismoHoggu jer mi je otad trebao biti samo prijatelj.

Zastane i dlanom prekrije oči.- Vratili smo se natrag, u novi stan i mislila sam da će sve zasigurno

biti drukčije. Kako sam samo bila naivna, kako idiotski optimistična. Jersada to više ne mogu skrivati od mene, vidim to vlastitim očima -udahnula je drhteći, a kad je ponovno progovorila, glas joj je bio izvankontrole od bijesa. - Obmanjivali su me, gospodine Maddox, tjedan zatjednom, mjesec za mjesecom. Još otkad smo prvi put zajedno otišli izLondona, ne sumnjam u to. Sve što mi je obećao bila je laž - podla,besramna laž. Svi ti sati koje je proveo s njom, sva putovanja na koja suišli zajedno, služili su istome. Da bude u krevetu s njom.

Nastupila je tišina. Teško je disala trudeći se kontrolirati osjećaje.- Znači - kazao je Maddox - trudna je. Ona kimne i ponovno dlanom

prekrije oči.- Što ste učinili?- Udarila sam je, gospodine Maddox. Podigla sam ruku na nju.

Uvijek sam osuđivala nasilje, uvijek sam ga smatrala najgorimpokazateljem životinjske prirode u ljudima, ali u tom trenutku, gledajućije kako se samodopadno i egocentrično smješka, kako miluje dijete kojeće ona roditi Shelleyju, dijete koje sam ja trebala nositi, u tom trenutkukao da je demon ušao u mene. Mislim da sam na trenutak izgubilasvijest jer sljedeće čega se sjećam bilo je kako me Shelley podiže na

266

noge, a onda uznemireno odlazi da klekne pokraj nje. Tek sam tadauvidjela da je pala. Stenjala je od bola, bilo je i krvi, ali nisam osjećalagrižnju savjesti. Osjećala sam da je to zaslužila zbog bola koji je onananijela meni.

Ponovno nastupi tišina. Čulo se samo kucanje sata na polici iznadkamina.

- Pozvali su liječnika - kazala je napokon. - Ali ja sam otišla prijenego što je stigao. Nisam imala kamo, pa sam došla k vama.

Maddox priđe stolu, natoči joj čašu brendija pa se vrati do prozora.Dok joj je pružao čašu, osjetio je da su joj mršavi prsti hladni. - Moraobih poći na spavanje - reče naposljetku. - Rano ujutro imam sastanak.

No unatoč tome i dalje je stajao na mjestu i gledao niz ulicu, u kuće isrebrnu rijeku.

- Često sam se pitala - započne ona nesigurno - kako ste znali kakose zovem kad sam prvi put došla ovamo, u ovu kuću.

Maddox se ne okrene, no osjećao je da mu se približava, osjećao jenjezinu toplinu u hladnoj sobi. - Sličite djevojci koju sam jednompoznavao. Imala je drukčiju boju kose, ali po visini... po crtama lica...Na trenutak sam pomislio...

- I zvala se Mary?On kimne. - Još se tako zove. Oprostite. Mislila sam, kako ste

govorili o njoj, da je zacijelo...- Mrtva? Ne - odmahne on glavom. - Živa je i sretna. Mrtva je samo

za mene.Ona mu nježno dodirne ruku, a kad se on napokon okrene i pogleda

je, učini mu se da su njezine riječi prizvale duha kojeg je dugo nastojaozaboraviti. Na plavom svjetlu kosa joj je bila crna poput tinte i time jenestala i posljednja razlika. Bilo je nevjerojatno - i nepodnošljivo -koliko je bila nalik ženi koju je nekoć volio. Ona je nešto zacijeloopazila, nešto u njegovu pogledu zasigurno se promijenilo jer jepodignula glavu prema njemu i usnama mu dodirnula kožu.

- Nepromišljeni ste - kazao je očajno. Djevojčin je obraz laganoklizio preko njegova. - Bit će vam žao, činite to iz pogrešnih razloga. Da

267

pristanem, ne bih bio ništa bolji od njega.- Vi me niste izdali. Niste mi lagali. On je uhvati za ramena.- A nije li ovo laž? Najgora od svih?Ali prekasno je bilo - djevojka je osjećala da mu je tijelo poricalo

ono što je rekao. Privukla je njegovu glavu k sebi, usne su joj serazdvojile i Maddox ju je čuo kako šapuće: - Nje nema, ali ja sam ovdje.Ako želite, bit ću vaša Mary. Ja ću biti ljubav koju ste izgubili.

Prošlo je mnogo vremena otkad je posljednji put odveo ženu u svojkrevet, a još dulje je taj čin bio samo poslovna transakcija, zaključena nazadovoljstvo obiju strana. No ovakav snošaj još nije doživio.

Poslije si je govorio da je dotad imala samo jednog ljubavnika i dase sve što ga je uzdrmalo može zasigurno pripisati tome. Jer uistinu jebio uzdrman, i to duboko. Ona nije bila djevica, ali Maddox je ipakosjećao da prodire kroz zaključana vrata, da je ovo za nju inicijacija,otkrivanje dosad hladnih, zatvorenih mjesta. No nije bila ni pretjeranostidljiva. Kad je Maddox zadovoljio svoju požudu, ona je i dalje težilazadovoljstvu, bila je spremna zatražiti ispunjenje svojih želja, kakoriječima tako i pokretima. Maddox to nije vidio ni kod jedne druge žene,ni prije ni poslije. A kad mu je na kraju, u tami, šutke okrenula leđa,shvatio je što očekuje od njega - što očekuje da uzme. Obrazi su mu sezažarili te je uronio lice u njezinu kosu mrmljajući: - Ne, ne to, ne to.

Kad je satima nakon toga otvorio oči, dočekala ga je blijeda zrakasunčeva svjetla. Bilo je prošlo devet. Shvatio je da kasni. Naglo je sjeou krevetu, no pokraj njega nije bilo nikoga. Otišla je. Dolje ublagovaonici bio je postavljen doručak samo za jednu osobu. Sluškinjamu je na njegovo pitanje odgovorila: - Gospođica Godwin je jela,gospodine. I izašla.

Nakon duga dana u Whitechapelu, slijedio je napeti sastanak smrzovoljnim klijentom, koji nije mogao shvatiti zašto rješavanje njegovaslučaja traje tako dugo. Maddox mu je motao nekoliko puta objasniti daje šestero dobrih ljudi zaposleno u različitim smjerovima istrage, ali daubojstvo bankara ostavlja za sobom tako mnogo sumnjivaca da trebavremena i strpljenja da ih se većinu otkloni. Vratio se u Buckingham

268

Street gladan, umoran i loše volje pitajući se što će reći - što mu ječiniti.

Dok je u hodniku skidao šešir i kaput, kuhinjskim se stubamauspinjao Fraser. Na obrazu je imao ogrebotinu koja ujutro nije bilaondje.

- Mili Bože, gdje si to zaradio? Zar danas nisi trebao razgovarati sgospodinom Orchardom? Nikad za njega ne bih rekao da bi mogaopribjeći sili.

Fraser napravi grimasu.- Onaj Shelley je bio ovdje. Prije dva, tri sata. Optužio nas je da

skrivamo njegovu... onu ženu i zatražio je da je vidi. Počeo ga je hvatationaj njegov napadaj, mlatio je rukama, udarao nogama, vrištao. Sluškinjesu se pošteno uzrujale, ali ja ne. Mene nije mogao prevariti. Rekao sammu da ću je pozvati ako se bude ponašao pristojno, kako dolikuje ovojkući. To ga je donekle smirilo, dovoljno da ustane i sjedne. No ona jedotad već zacijelo čula buku jer se sjurila niza stube i skočila mu ukrilo.

Maddox je zurio u njega pitajući se je li pogrešno čuo. - U krilo?- Jest, gazda, i meni je izgledalo Čudno. Uvijek se doimala jako

hladnom, lukavom i suzdržanom, ali da ste je čuli, pomislili biste da imadeset godina. Piskutavo je izgovarala kojekakve besmislice, kao da seobraća djetetu. Molila ga je da se ne ljuti na nju. »Tvoja Pecksie te višenikad neće tako uzrujati. Ona je dobra cura i s njom je sada sve uredu.« I još mnogo sličnih gluparija. Osjećao sam se kao daprisluškujem u jaslicama.

Maddox se okrene u stranu. Srce mu je bilo sleđeno. Kad god bipomislio da je razumije, ona bi ga zbunila; kad god bi si dopustiovjerovati joj, ona bi ga zaprepastila.

- Jeste li vi znali da je bolesna, gazda?- Ne - odvrati Maddox rastreseno. - Nisam imao pojma. Gdje je

gospođica Godwin sada?- Ne znam, gazda. Spakirala se i otišla. S njim.I hvala Bogu na tome, razabiralo se jasno na njegovu licu, no teško

269

je bilo proniknuti koliko je to olakšanje bilo izazvano njegovim osobnimživciranjem, a koliko sve većim gazdinim nemirom.

- Hvala, Fraseru. Reci Phyllis, molim te, da mi gore donese večeru.Riječi su mu zvučale sabrano, ali srce mu je lupalo dok se stubamapribližavao sobi u kojoj je prenoćila. Unutra gotovo da i nije bilonikakvog traga da je ikad bila ovdje. Prozor je bio otvoren, a zastor odmuslina lagano je lepršao na večernjem povjetarcu. Krevet je bio urednosložen, a ostali namještaj na svom mjestu, onako kako je bio razmještenprije njezina dolaska. Zapravo, jedini znak da je bila ovdje bio je pepeou kaminu, koji salonska sluškinja još nije razgrnula. Maddox ode dokamina i čučne. Povjetarac s prozora pokazao se prejakim za vatru ivećina ovdje bačenih papira nije izgorjela do kraja. Uzme žarač ipodigne rub onog što je ostalo. Činilo se da su to bile stranice istrgnuteiz dnevnika. Neki su nadnevci bili otprije tri mjeseca, neki otprijenekoliko dana. Znao je da ne bi smio - znao je da iz toga ne može izaćiništa dobra - no podignuo je nabubrene papire iz gomile pepela i odnio ihdo stola. A onda je dugo vremena sjedio zureći u daljinu. Jedino što nijemirovalo bile su njegove misli.

* * *

Torquay, 22. lipnja

Gospodine,primila sam Vaše pismo, ali sam - tada - odlučila da Vam se neću

javljati. Sada Vam ne pišem zato do bih ponudila ispriku jer opravdanjanema. Niti Vam nudim objašnjenje jer ga ne biste razumjeli. MojShelley i ja pomiriti smo se - pomirili smo se konačno i neopozivo inikakav bračni obred ne bi nas mogao tako povezati. Stvar je riješena.Ona je otišla rodit u Lynmouth i nadam se da nam više nikad nećesmetati. Dijete će, ako preživi, posvojiti neki lokalni stanovnici kako biona bila slobodna i mogla samostalno zarađivati i stvoriti vlastiti život,odvojen od naših.

270

Njihova posljednjeg zajedničkog dana ona i on izašli su kako bizadnji put popričali. Sljedećeg jutra otpratio ju je do kočije. Nije gadugo bilo i neko sam vrijeme bila u strahu - čak sam izašla na kišu daga potražim - ali vratio mi se i sada znam da su svi moji strahovi bilineutemeljeni i da će mi se uvijek vraćati. Nakon onog što smo pretrpjeli- nakon onog neizdrživog gubitka zbog kojeg se još uvijek kaje -zauvijek je vezan uz mene.

I tako ponovno počinjemo s našim preporodom. A to će uistinu bitipravi preporod jer nam dolazi dijete koje će biti rođeno na prijelazugodine. Znam kako ćete se osjećati dok ovo budete čitali - znam da ćetebiti zbunjeni i da ćete postavljati pitanja. Ali ja Vam neću odgovarati.Sve što bih Vam rekla samo bi Vam prouzročilo posvemašnju bol.

Od Vas ne tražim oprost. Samo Vam poručujem da zaboravite...

M. W. G.

271

TREĆI DIO

1850.

272

DVANAESTO POGLAVLJE

Smrt

Koliko je od svega toga Charles znao? Većinu, vjerujem. Na kraju,Fraser je dobrom dijelu događaja svjedočio vlastitim očima, a ono štonije vidio, mogao je više nego dobro naslutiti. Stoga, dok se u tihi sutonpolako vraćao od Frasera, a svjetlo rozetama ukrašavalo već stvrdnutupovršinu snijega, Charles je spojio događaje iz daleke prošlosti s onimšto je i sam vidio. Posljednji komadić slagalice došao je na svojemjesto: Claireino poniženje i Maryna obmana; Claireini dani užasa iMaryno olakšanje što je Maddox, poput zimskog lava, zaboravio na svaznamenja godina, njezina očajnička želja da mrtvi ostanu pod zemljom,da se ne vraćaju. Ono što je Maddox zapisao, a sada je spaljeno, oužasnoj smrti nevina stvorenja, nije se odnosilo na Harriet Shelley, pačak ni na Fanny Imlay, nego na pjesnikovu kćerčicu. A što ako budeteimali drugo dijete? Što ako se probudite usred noći i ugledate ga kakoguši sljedeće novorođenče? Jesu li Maddoxove riječi upozorenjaprogonile Mary onog posljednjeg ljeta u Italiji? Je li zato tako naglo iočajnički željela otići, pod svaku cijenu, iz kuće koju je nazivalaprokletom? Je li zato tako mahnito odande željela odvesti jedinog sinakoji joj je preostao? Samo nije prokleta bila kuća, nego muškarac u njoj.Kad je Charlesu pisala o Shelleyjevoj ljubavi prema djeci - o njegovojvlastitoj infantilnosti - to je bila njezina istinska obmana. Istinskiparavan. A kao i sve najopasnije laži, i ta je bila napola istinita. JerShelley u svojoj infantilnosti nije bio zaigran i naivan, već obijesno inepromišljeno okrutan, posve nesposoban da suosjeća s tuđom patnjom.

273

A Maddox? Stavio je na kocku sva svoja načela samo da ne biizgubio dijete koje je moglo biti njegovo. Nikakvo čudo da su te straniceuništene; nikakvo čudo da je tu tajnu skrivao od svib, čak i od svogpranećaka, a možda osobito od njega koji je zauzeo mjesto togizgubljenog sina. I nikakvo čudo što je Mary u svom pismu takohotimično pisala o Charlesu kao jedinom baštiniku svog strica - mamilaga je, ispitivala je koliko je sigurna njezina tajna znajući da on, ako jeotkrio tko je uistinu otac malog Williama, ne bi dopustio da ta tvrdnjaprođe bez osporavanja.

Kad je Charles otvorio ulazna vrata u Buckingham Streetu, do njegadopre smijeh iz salona. Zastane na trenutak pitajući se koliko dugo uovoj kući nije odjekivala dječja sreća. Spremao se poći gore kad se navrhu kuhinjskih stuba pojavi Nancy. Modrice joj više nisu bile tolikonatečene, a nosila je i novu haljinu - običnu, sivu, ali elegantnu u svojojjednostavnosti. Nancy opazi da Charles promatra haljinu pa se osmjehnei okrene na mjestu.

- Je l’ vam se sviđa? Nisam mogla cijelo vrijeme nositi onu staruplavu.

S kata se začula nova eksplozija hihota i Nancy je zabrinutopogledala prema gore.

- Nadam se da vam ne smeta što je Betsy tamo. Pazim ja da nenapravi neko zlo i da ništa ne šatre. Meni se čini da se mala sviđa vašemstricu. Brbljaju cijelo popodne sve u šesnaest.

Charles se tužno osmjehne.- Ne brini se, Nancy. Betsy nije u nevolji. Baš suprotno. On se

okrene i korakne naprijed, ali ona ga zaustavi.- Netko vas je došao vidjeti. Čeka gore.Claire, pomisli Charles. Ali... ona ga zasigurno ne bi mogla pronaći.- Neki gospodin - reče Nancy promatrajući ga. - Rekao je da se radi

o poslu, al’ da nikad prije nije bio kod vas i da ga nećete znati po imenu.- Nije li odveć kasno? - namršti se Charles.Nancy slegne ramenima. - On je rekao da hoće čekati. Da nije često

274

u Londonu i da to mora biti danas.U radnoj sobi gorjela je vatra, a ispred nje stajao je muškarac i grijao

ruke. Muškarčeva odjeća, strogo govoreći, nije bila svećenička, alisvakako je prizivala crkvenu atmosferu. Kad je Charles ušao, podignuoje glavu i krenuo prema njemu pružajući mu ruku. - Gospodine Maddox,pretpostavljam? Turnbull, Horace Turnbull. Ja sam pomoćnik kustosa uBodleiani.

Charles se trudio skriti iznenađenje te je pokazao muškarcu dasjedne. - Kako vam mogu pomoći, gospodine Turnbull?

- Sigurno se pitate - sjedne Turnbull pritom dobro pazeći da neizgužva zašiljene skute svog kaputa - kakav bi to posao Sveučilište uOxfordu moglo imati s privatnim detektivom.

Charles se osmjehne. - Zar je bilo tako očito?Turnbull kimne. - I očekivao sam odteđenu dozu iznenađenja.

Govoreći otvoreno, gospodine Maddox - pretpostavljam da mogugovoriti otvoreno i s povjerenjem - riječ je o pomalo delikatnoj stvari.Posljedično i nakon mnogo rasprave, moji su poslodavci odlučili da binajrazboritije bilo potražiti pomoć nekog tko nije povezan saSveučilištem. Ukratko, od nekoga u Londonu.

Zastane pa pročisti grlo.- Možda vam je poznato - nastavi on - da se u Bodleiani nalazi

golema zbirka rijetkih knjiga i rukopisa. Neki primjerci su stari mnogostotina godina.

Charles kimne.- Kad sam bio dječak, otac me jednom odveo da vidim Ashmoleov

bestijarij. Dakako, bio sam odveć malen da bih to istinski cijenio, ali jošse sjećam crteža baziliska kojeg je ubila lasica. Sjećam se da sam pitaooca zašto nemamo baziliske u Berkshireu.

- Ah! - razvedri se Turnbullovo lice. - Onda dobro znate o čemugovorim. Posrijedi su upravo rukopisi iz Ashmoleove ostavštine.Bestijarij mi je uvijek bio najomiljeniji, ali većinu naših posjetitelja,naravno, više zanimaju astrološke i alkemijske studije.

- Je li se dogodila krađa? Neke su knjige nestale?

275

Turnbull je odmahnuo rukom. - Ne, ne, ništa takvoga. Primili smo -kustosi, da budem precizan - zahtjev jednog tuđinca, plemića drevneloze... Želi pogledati neke rukopise iz zbirke.

- Zar je to problem?- Sam taj zahtjev nije. Ne postoje zapreke da pogleda zbirku.

Problem - ako se to može tako nazvati - proizlazi iz njegove želje dadonacijom pomogne održavanje zbirke - Turnbull se nakašlje. -Pozamašnom donacijom.

Charles polako kimne.- A vi biste htjeli znati nešto više o svom tajanstvenom dobročinitelju

prije no što vas se u javnosti neopozivo poveže s njime.- Baš tako, gospodine Maddox - odvrati Turnbull. - Baš tako.

Tajanstven je prava riječ. Iščitali smo sve što se može naći u Gotskomalmanahu, ali toga je, nažalost, vrlo malo. Namjeravali smo zatražitipomoć Ministarstva vanjskih poslova, no to bi moglo dovesti do novihproblema. A onda smo se sjetili vas. Ne vas konkretno, naravno, negovašeg poziva.

- Shvaćam - reče Charles. - A kako ste došli baš do mene?- Zapravo, došli smo do vašeg strica. Preporučio ga je profesor s Ali

Soulsa koji se, mislim, nekad koristio njegovim uslugama. Ali kolikosam shvatio iz onog što mi je rekla djevojka koja me pustila u kuću,stariji gospodin Maddox više nije dovoljno zdrav za nove poslove.

Nastupi kratka tišina.- Dakle, mogu li reći svojim poslodavcima da nam vi možete

pomoći?Charles je oklijevao: nikad prije nije se bavio istragom ni blizu

sličnoj ovoj. Ali zašto bi ga to trebalo sprečavati? Usto, vrlo rado biponovno pogledao Ashmoleovu zbirku.

- Da, gospodine Turnbull, možete.- Izvrsno - odvrati njegov gost s očitim olakšanjem pa ustane.- Pismima ćemo dogovoriti vaš sastanak s kustosima u Oxfordu.

Sada je bio red na Charlesu da pruži ruku, ali Turnbull je gledao mimonjega, u smjeru vrata.

276

Iza vrata je virila Betsy; sićušno joj je lice vragolasto plamtjelo, a ujednoj joj se ruci njihala njezina izdržljiva lutka. Charles se zarumeni -teško da mu taj prizor donosi profesionalne bodove kod novog klijenta -ali, na njegovo iznenađenje, Turnbull odmah čučne i stane rukomdozivati djevojčicu.

- Kći vam je prekrasna, gospodine Maddox, uistinu prekrasna.Stvarno ste štetnik.

Charles ga naumi ispraviti, ali se zbog nečeg suzdrži.- Betsy - reče on rukom dozivajući djevojčicu. - Dođi i pozdravi

gospodina Turnbulla.Ona je oklijevala, a onda pojurila i rukama čvrsto obavila

Charlesove noge. I tako, kad je deset minuta kasnije Charles ispraćaogospodina Turnbulla, u ruci mu se gnijezdila djevojčica. Zatvarajućivrata, začuo je korake iza sebe i okrenuo se. Očekivao je Nancy, aliprilazila mu je Molly. Tek je sada shvatio, rumeneći se od srama, da jojjoš uvijek nije objasnio što ovo dijete i njezina majka rade u kući. Mollyispruži ruke prema djetetu, koje se prilično nespretno uspentra do njezinavrata.

- Molly - reče Charles. - Neće ovdje biti dugo. Samo nekoliko dana.Ona ga na trenutak promotri ljuljajući dijete, a onda kimne i krene natragprema kuhinji.

Gore u radnoj sobi Charles uzme list papira iz ladice pisaćeg stola i,nakon kraće stanke, umoči pero u tintu.

Znam pravu istinu. O Harriet i o Williamu.Znam kako je uistinu umrla vaša kći.Još nisam odlučio što ću poduzeti.Zapečati omotnicu i napiše adresu.

* * *

Sljedećeg je jutra Charles izašao čim su se otvorile trgovine; podnogama mu je škripao novi sloj snijega koji je blještavo zimsko sunceposulo dijamantnom prašinom. Poslavši pismo, krenuo je natrag premaBuckingham Streetu, ali je osjetio miris pečenih kestena. Na uglu Villiers

277

Streeta ulični je prodavač vikao: - Vrući kesteni, dva’est komada zapeni! Toptao je nogama pokraj tezge, uz željeznu peć, ispod koje segrimizno sjajio drveni ugljen. Sjetivši se kako je čeznuo za kestenima naBožić, Charles se zaustavi i kupi vrećicu. Cijelim je putem na njoj grijaodlanove.

Gore u salonu Betsy je sjedila na podu ispred vatre i igrala se smačkom. Doduše, bila je to poprilično jednostrana zabava jer je Grombio odveć otmjen za takve lakrdije za mačiće, no ipak, ležeći na leđima,povremeno bi lijeno mahnuo šapom prema zauzlanom konopu koji mu jeBetsy držala nad glavom. Charles čučne i ponudi djevojčici kestene izvrećice i osmjehne se kad malena ispruži ruku. No Betsy tad shvati dasu lijepe, smeđe i sjajne oktuglice vruće i žustro odmakne ruku, stidljivose smiješeći. Njih dvoje stanu snažno puhati u vrećicu sve dok sekesteni dovoljno ne ohlade, a onda prekriženih nogu zajedno sjednu napod zadovoljno mljackajući i milujući mačka. Taj je prizor dočekaoMaddoxa kad se probudio. Žmirkajući, polako je pokušao izoštriti sliku.

- Što to radite vas dvoje? Svakojake vragolije, kladim se.Charles se na trenutak zapitao pluta li stric još uvijek vodama

prošlosti - vidi li zapravo dva djeteta, Charlesa i njegovu sestru - nostarčeve oči dugo nisu bile tako bistre pa, kad se djevojčica počneuspinjati u naslonjač pokraj njega, nazove je pravim imenom.

- Razgovarao sam s Abelom - kazao je Maddox tiho dok je dijetesklupčano sjedilo uz njega spremajući se na počinak.

- Doduše, prava je istina da je on govorio dok sam ja bio samoslušatelj.

Još je gutao pokoji glas, jedna strana lica i dalje mu je lagano bilazategnuta, ali bio je lucidan, lucidan kao što je bio prije posljednjegnapadaja, prije no što je ponovno čuo Shelleyjevo ime koje ga jepovuklo u mračni bezdan prošlosti.

Charles ustane s poda i privuče naslonjač do prastrica. I dok je vatrau kaminu gorjela sve slabije, a starac milovao djetetove zlatne uvojke,Charles je iznio detalje o slučaju, od početka do kraja - od prvog

278

poslovnog dogovora sa Shelleyjevima, preko boravka u St. Johns Woodudo jučerašnjeg posjeta Fraserima. Nakon što je završio, iskreno je izniosvoje zaključke. Nastala je tišina. Starac je sklopio oči. Umorio ga je,pomisli i spremi se ustati.

- Bio je moj - kazao je Maddox ne rasklopivši sklopljene oči. -Dječak. William. Bio je moj sin. Od početka sam sumnjao u to, a kadsam ga vidio u kući njezina oca, za mene više nije bilo sumnje. Bio jeslika i prilika mog brata u toj dobi. Nije bilo ni trunka Shelleyja u njemu.

Charles se šutke zapita koliko je stric patio vidjevši da je to dijete -njegovo jedino dijete - predano na čuvanje muškarcu koji je već ubiovlastitu kćerčicu.

- Ali nisam mogao učiniti ništa da dobijem pravo na njega. Nisam gamogao štititi kao otac. Mogao sam mu pružiti samo svoju profesionalnuvještinu. Pa sam tako i postupio. Dao sam ih motriti. Od tog dana uSkinner Streetu do njihova odlaska u Italiju dvije godine poslije. Nikadviše nisam vidio svog sina, ali dobivao sam vijesti o njemu, iz mjeseca umjesec, od agenta kojeg sam zaposlio.

Znači netko jest motrio Shelleyja, pomisli Charles. Na kraju, ako neveć na početku. Prava je ironija da je čovjek unajmljen da otkrijenjegova progonitelja na kraju sam postao taj progonitelj.

- Moje gnušanje naspram Shelleyja nikad nije jenjalo - nastavi starac- ni na trenutak, ali tada je već bio pod paskom uglednog liječnika ičinilo se da se dječak dobro razvija. Vjerovao sam da majica pazi nanjegovu sigurnost.

Otvori oči, a Charles u njima opazi suze.- Volio bih da je to sve što imam reći. Ali nije. Iskoristio sam svoj

položaj, svoj utjecaj, prvi i jedini put u karijeri, da ostvarim vlastiteciljeve. Pobrinuo sam se da određene činjenice dođu do ušiju suca kojije vodio Shelleyjev slučaj na sudu lorda kancelara. Mnogo toga mu jeveć išlo na štetu - ateizam, stil života - i znao sam da zbog informacijakoje sam progurao sigurno neće dobiti skrbništvo nad Harrietinomdjecom. Vjerovao sam da bi i ona tako htjela. Vjerovao sam,najiskrenije, da je moj postupak u najboljem interesu te djece.

279

- Zar nije bilo tako?Maddox polako odmahne glavom.- Nije. Barem ne kako sam ja to zamislio. Tek nakon što su Shelleyji

posljednji put napustili Englesku, otkrio sam istinu. Što god da jeShelley učinio u prošlosti, što god da ga je tako proganjalo, ipak nije biočudovište kakvim sam ga smatrao.

Charles se namršti. - Ne razumijem.- Prošlo je nekoliko godina do mog ponovnog susreta s Absalomom

Blackabyjem. Pokušavao sam imati što manje posla s ljudima poputnjega, a nakon Shelleyjeva slučaja, izbjegavao sam ga još više. Nodošao je dan kad ga više nisam mogao miomići.

Starac na trenutak zastane; napor je uzeo svoj danak.- Ne želim te mučiti detaljima. Dovoljno je teći da sam pogriješio.

Kobno. Blackaby je vidio odmotano djetetovo tijelo, za razliku od mene- ali to ne može biti izgovor. Morao sam ustrajati da ga pogledam. Jer dajesam, odmah bih uočio da dijete nema mrlje samo oko očiju, nego pocijelom tijelu. Ono što sam ja smatrao dokazom gušenja, bio je zapravodokaz infekcije, koja je bila pravi i jedini razlog djetetove smrti.Blackaby mi se smijao u lice rugajući mi se što sam napravio takvupočetničku pogrešku.

Duboko uzdahne.- I zaslužio sam takvo ismijavanje. Optužio sam Shelleyja za najgori

mogući zločin, a bio sam u krivu. Ne znam što je sve drugo učinio, alinije naudio svom djetetu. No ako je vjerovao da jest i zbog toga seduboko u sebi stalno kažnjavao, krivnja je na meni, na mom nemaru inesposobnosti.

Sjedio je šutke. Vatra bi povremeno tiho zapucketala, sat je kucao utišini.

Shelley nikad nije saznao što ti je Blackaby rekao? - upitanaposljetku Charles.

Maddox odmahne glavom.- Pisao sam mu na poste restante u Pisu, ali pismo mi se vratilo

neotvoreno. Rukopis kojim je bila ispisana moja adresa bio je njezin.

280

Šest mjeseci poslije bio je mrtav.Maddox je bio vidno umoran; govorio je sve sporije, ruka mu je

drhtala. Charles mu obujmi drhtavu šaku, a on ga čvrsto uhvati drugomrukom.

- Malo toga je još ostalo reći... Daj da... Možda ne bude drugeprilike... Preklinjem te...

Oči su mu bile molećive. Prije napadaja - prije trenutka koji kao daje razderao zastor što je skrivao smrtnu krhkost - najtegobnije mu je bilošto je bio svjestan svoje bolesti. Charles mu je sada u pogledu vidio istiužas - isti strah od tame i gubitka pamćenja.

- Ne smiješ se mučiti - šapne on.- Mučio sam se šutnjom. Sjedne natrag u naslonjač.- Nisam znao da mi je sin mrtav sve dok nisam čuo da se vratila u

Englesku kao udovica. S djetetom premalenim da bi bilo moje.Svaku novu riječ izgovarao je sve sporije, disao sve teže.- Onaj moj put u Italiju. Svima sam rekao da želim vidjeti

Palladijeve vile. I jesam, ali otišao sam i u Rim, gdje su ga pokopali.Prekrasno mjesto. Miris divljeg cvijeća, sjene čempresa. Zatražio samčuvara da me uputi do groba, ali on mi je rekao da nitko ne zna gdje muleži tijelo. Željeli su pokopati Shelleyja pokraj njega, ali kad su otvoriligrobnicu, unutra nije bilo dječjih ostataka... Moj sin, a ja nisam mogaobiti blizu njega. Čak ni u smrti.

U dugim tmurnim satima koji su uslijedili, dok su ostali ukućanidrijemali, Charles je pokušavao uvesti red u svoje bilješke - napraviti odnjih nekakvu povezanu priču koja bi unijela smisao u te zamršene ikobne živote. Sada mu je bilo jasno zašto je stric uništio svoje zapise izašto je pokušao ukloniti, iako tek polusvjestan, ono što je Charles uspioodgonetnuti. Ali jedno je pitanje ostalo - pitanje na koje čak ni MaryShelley, čini se, nikad nije imala odgovor. Tko je, prije svih tih godina,kriomice pratio Shelleyja u Cumberland, a zatim u Wales, tko je pucaona njega u onoj ponoćnoj zbrci? Zašto je Shelley vidio sjenu progoniteljana svakom koraku i osvetničkog demona iza svakog ugla? Je li na tomislio one olujne noći u Zenevi kad je Polidoriju, napola ošamućen

281

eterom, govorio da ga progoni prikaza s njegovim licem?Charles odloži pero i pogleda van, u nebo koje se polako srebrilo,

razmišljajući o Mary i Claire. Mary je dosad već dobila njegovo pismo ukojem optužuje njezina muža za zločin koji je prikrivala više od tridesetgodina - taj zločin, sada zna, Shelley nije počinio. Ispravno bi bilo da jojnapiše novo pismo i oslobodi je tog užasnog tereta, da omogući bolesnoji staroj ženi posljednji mir. No nešto tvrdokorno u njemu kočilo mu jeruku, šaputalo da je sve ovo vrijeme obmanjivala javnost i da je još kojidan strahovanja da će svijet uskoro saznati za njezinu varku zapravo vrlomala kazna. Što se Claire tiče, možda je zaslužila proći bolje, ali lagalaje koliko i svi ostali. Charles nema ni najmanju želju vidjeti je opet, baškao što ne želi nogom kročiti u onu kuću na Chester Squareu, kuću slažnim hramom i netaknutom maskom patvorene otmjenosti. Napisao jepismo Claire, u kojem joj je kazao da mu se Shelleyji nisu javili te davjeruje kako će, s obzirom na to, pregovori s njima biti plodonosniji akoih bude vodila izravno. Zapečatio je omotnicu i naložio Billyju da pismoodnese u St. Johns Wood. No kad se mladić dva sata kasnije vratio,izvijestio ga je da je kuća prazna, da su se njezini stanari odselili.

- Malo sam se raspitivao uokolo, gospodine Charles, ali izgleda danitko ne zna kamo je otišla. Za svaki slučaj ostavio sam pismo ususjednoj kući makar su mi tamo rekli da ne vjeruju da će se vratiti.

Charles je razmišljao o toj nagloj promjeni adrese. Koliko li je samokuća Claire promijenila tijekom života, a ni jedna nije bila njezina. Je lisada u bijegu ili je jednostavno riječ o još jednom preseljenju?

Protekla dva sata Charles je proveo ponovno iščitavajući ŽivotThomasa Medwina. Sa svojim sadašnjim spoznajama, drugo čitanje biloje poput odgonetavanja trika Holbeinovih Veleposlanika - načelompokušaja i pogrešaka otkrivaš gdje moraš stati da bi se čudnovatizobličeni oblik u prvom planu pretvorio u savršeno razmjernu ljudskulubanju. Charles je sada smatrao da zna gdje treba stati kako bi pomnoproučio Shelleyja, ali slika u središtu nije bila posve bistra. Još ne. Alion je detektiv, a to nije jedini dokaz koji mu je pri ruci. Stoga s police natavanu uzme knjigu Shelleyjeve poezije, sjedne u radnu sobu, pronađe

282

mjesto gdje je stao i ponovno počne čitati. Nije se obzirao na stihovekoji su bili odveć politički, zanimali su ga samo oni koji su bili osobneprirode ili aluzivni. I onda, iznenada, naiđe na strofe koje je već vidio,strofe koje je Maddox pronašao na papiru uz leš Harriet Shelley:

Noćni je dah poput smrti tekaopod mjesecom što tone.

Mrzla se živica crnila samo;ni traga zelenoj travi;

glas ptica utrnuna golome trnu,

čiji se korijeni, kraj puta tamo,po brazdi spleli svakoj što se, znamo,

od mraza uvijek napravi.Tvoje su oči u bljesku zasjale

mjesečine umorne;k’o što zraka varava

u blatu potokamrko sja - zrake su mjeseca pale

i vlasima ti žuti odsjaj daleu vihoru noći sumorne.

Od mjesečine ti blijede usne, draga;vjetar promrz’o ti grudi;

noć te je osula,po glavi te posula,

rosuljom, i ležala si nauzakgdje gorak te golog neba dah

obavit mogao po ćudi.

Navedeno je da je riječ o ranoj pjesmi. Datira iz »studenog 1815.«,što je gotovo točno godinu dana prije no što je Harriet Shelley

283

preminula. Charles je brzo prolistao knjigu pregledavajući ostale pjesmeiz istog poglavlja, ali više mu ništa nije bilo poznato. Zacijelo postojineki razlog zbog kojeg je Harriet, u svom beznađu, prepisala ove riječi.Jer ako je itko znao kakva se zagonetka skriva u Shelleyjevoj prošlosti,onda je to bila ona. Nije li baš to kazala Maddoxu kad mu je spomenulaTremadoc? Samo Shelley i ja znamo pravu istinu o toj noći. Što sedogodilo i zašto. Charles ponovno dohvati Maddoxove papire i zagledase u stranicu koju je stric bio pronašao uz Harrietino tijelo, u težvrljotine i mrlje koje tako bolno oživljavaju njezine posljednje nesretnesate, taj papir zatamnjen mislima o utapanju i sjenom skorašnje smrti. Noako ovdje postoji neko dtugo značenje, Charles nema trag koji bi gaodveo prema njemu. Tiho opsuje i zavali se u stolcu. Možda,jednostavno, na sve gleda iz pogrešnoga kuta. Stihovi o umirućojdjevojci mogli su ostaviti snažan dojam na um mlade žene koja je biladovoljna sluđena - dovoljno očajna - da si sama namijeni takvu sudbinu.Ali što je s drugim stihovima s ove stranice? Jesu li i oni iz nekeShelleyjeve pjesme? Je li to ključ zagonetke? Ostale knjige ostavio jedolje, a kad je za nekoliko minuta otvorio vrata salona, pronađe Abelakako mirno spava u velikom naslonjaču, ruku preklopljenih na trbuhu.Vatra je gorjela slabo. Maddox je sjedio na sofi, a na krilu mu je bilaotvorena jedna od Shelleyjevih knjiga. Charles mu polako priđe i stavimu ruku na rame. Nije samo starac imao suze u očima već i Charles čimje shvatio što je stric čitao.

WILLIAMU SHELLEYJU

Na pijesku male tvoje stopedalekoga i pustog žala;

bljeskom ti ručice se sklopegdje sad je zadnja tama pala;druževan pogled drag i vedarkad vratismo se tebe gledat...

284

Uto s ulice dopre smijeh. Charles priđe prozoru i ugleda kako seBetsy igra s Billyjem - djevojčica je ustreptalo i bez prestanka trčala okonjega ostavljajući sićušne tragove na glatkom, čistom snijegu.

* * *

Ponedjeljak je ujutro i, dok su Nancy i Molly vukle teške košare srubljem prema koritu za pranje, Charles je u radnoj sobi pregledavaostare Maddoxove slučajeve tragajući za nečim što bi mu pomoglo uposlu koji je obavljao za kustose u Bodleiani. Dakako, mogao bi upitatiMaddoxa, možda to još i učini, ali starac je u posljednji razgovor uložiosilan napor pa je sada bio nemiran i povremeno razdražljiv. Charles jeznao da je stabilnost njegova uma vrlo krhka te je procijenio da ovajslučaj ne zavređuje takav rizik.

Iako je čuo kucanje u prizemlju i Billyjev živahan upit te ženinodgovor, toliko je bio zaokupljen poslom da je shvatio tko je stigao tekkad su se otvorila vrata radne sobe. Tu malu iznošenu maramu već jevidio, kao i tamnu svilenu haljinu i šešir, koji bi matrone iz BuckinghamStreeta bez sumnje ocijenile skandaloznim.

Malko se ukočeno nakloni: - Gospođice Clairmont.- Gospodine Maddox.Billy ih oboje naizmjence promotri, očito nastojeći dokučiti odakle to

nelagodno pucketanje elektriciteta između njih dvoje.- Billy, reci Molly da donese kavu, molim te.Charles dohvati stolac i stavi ga ispred nje, pri čemu - na svoje

iznenađenje - zabrinuto primijeti da joj se ruke tresu.- Primili ste moje pismo.- Očito.Bila je bijesna, to je bilo jasno, no dok je Charles gledao kako joj se

od ljutnje rumeni lice, osjetio je da i u njemu raste srdžba. Je li oduvijekznala ono što je on tek nedavno otkrio? I koliko mu je samo truda moglauštedjeti da je odlučila reći istinu! No onda se sjeti: istina je roba kojuClaire Clairmont drži samo za sebe i koristi se njome kad to ona odluči.

- Kad ste odlazili od mene - započne ona - imali smo dogovor da ćete

285

preuzeti moj posao sa Shelleyjima. Da ćete ga preuzeti bez odlaganja ivratiti se s njihovim odgovorom. Ne samo da niste tako postupili nego sečini da pokušavate izbjeći naš dogovor.

- Otišao sam do Shelleyja - odvrati Charles jedva skrivajući ljutnju. -I prenio sam im, kao što ste tražili, vašu poruku.

- I?- Lady Shelley je rekla da će razmotriti ponudu i izvijestiti me o

njihovoj odluci. Dosad to još nisu učinili.Njezine oči bijesnu; spremala se prosuti svoj gnjev na njega, no uto

se začulo kucanje. Charles ustane i uzme kavu od Molly - Claire ju jepomno promatrala - pa zatvori vrata i stavi poslužavnik na stol.

- Stoga vas nemam o čemu izvijestiti - nastavi on, sada mirno,sabrano. - Ali imam nešto priznati.

Zastane, znajući da je zadobio svu njezinu pozornost. I da je uprednosti. Barem neko vrijeme.

- A što to? - upita ona, naoko zaposlena šalicama. Ali nije gazavarala: Charles je vidio njezinu nestrpljivost po razmaknutim usnama iplitkom disanju.

- U našem posljednjem razgovoru rekao sam vam da sam pročitaostričeve spise. To je bila laž.

Opazi da se zgranula i da je to pokušala prikriti podižući šalicu dousta.

- Ova se kava ne može piti - kazala je uz grimasu pa vratila šalicu naposlužavnik.

- Ispričavam se. Sluškinja očito ne zna kako kavu kuhaju Talijani.- Sto vas je to navelo na ovaj iznenadni confessio peccati?14 Charles

pričeka nekoliko trenutaka.- Otkrio sam što se nalazilo u tim izgubljenim dokumentima. Zapisi o

samoubojstvu Fanny Imlay. I Shelleyjeve žene.Ona problijedi. Tako naglo i potpuno da Charles pomisli kako bi se,

da ne sjedi, zacijelo onesvijestila.- Gospođice Clairmont?- Oprostite - promumlja ona, s dlanom na ustima. - Dugo nisam

286

nikoga čula da govori o tim događajima. Čini mi se kao da se to zbilo unekom drugom životu. U životu koji sam dugo godina nastojalazaboraviti.

Pogleda ga svojim prekrasnim očima, u kojima su se utopili mnogistariji i iskusniji muškarci od njega. Ali Charles će im odoljeti. Ovogaputa će im odoljeti.

Ona duboko udahne.- Jako sam voljela Fanny. Bila je drago, srdačno stvorenje, što su

mnogi iskorištavali. Mary se odvratno ponašala prema njoj. Točno jeznala što treba reći da je povrijedi.

- A Shelley? Zar se on prema njoj nije ponašao mnogo gnusnije?Pobudio je njezinu naklonost, ali nije imao namjeru uzvratiti istimosjećajima.

Ona odmahne glavom.- Rekao mi je, godinama poslije, kako nije imao pojma da je Fanny

osjećala takvo što prema njemu. Da nije planirao da se to dogodi i da sije gorko zamjerao što to nije opazio. Niste ga poznavali - mogao je bitivrlo nježan, vrlo susretljiv. Cesto bi sjedio s Fanny i slušao je. Nitko je utoj kući nije primjećivao. Ali on jest. Lako je zaključiti zbog čega ga jezavoljela.

- Kao što ste ga zavoljeli i vi. Samo što je vama ljubav, za razliku odnje, bila uzvraćena. Vaša ljubav, za razliku od njezine, nije dovela dosmrti, nego do života.

Ona se zacrveni, a ranije bljedilo samo pojača kontrast.- Ne znam o čemu govorite.- Mislim da znate, gospođice Clairmont. Zapisi koje sam spomenuo

nisu sve što sam otkrio. Niste imali dijete samo s Byronom. Dotad steveć imali i jedno sa Shelleyjem.

- Nisam imala dijete sa Shelleyjem - rekla je tihim, utučenim glasom.- Molim vas, gospođice Clairmont! Nikakva korist od laži! Ne samo

da sam pročitao zapise za 1816. nego sam i razgovarao s Fraserom i odnjega čuo kako ste se upoznali s mojim stricem. Znam zašto su vasposlali u Lynmouth. Zato da bi se mogao prikriti porođaj.

287

- Ali znate li što se dogodilo prije no što sam sama pošla na taj dugiput? Prije no što sam, gotovo još dijete, bila razdvojena od svega štosam voljela i bačena na takvo pusto i bijedno mjesto?

Charles se zacrveni.- Znam da je ona... da se dogodila nesreća...- Nije to bila nesreća! Mahnito je, sa strahovitom mržnjom, nasrnula

na mene. Nikad dotad nisam vidjela takvo neprijateljstvo u očima nekogčovjeka. Željela me se riješiti - mene i mog djeteta. Sjećam se, još idanas, kako dan za danom sjedim sama na toj pustoj morskoj obali, bezprijatelja koji bi me tješili zbog mog gubitka. Bila sam sigurna samo ujedno - da to neću moći podnijeti.

Ona utihne. Toliko ju je pritisnula prošlost da je s mukom zadržavalasamokontrolu.

- Dijete nije preživjelo - kazao je naposljetku Charles.- Bila sam ondje jedva tri mjeseca kad sam završila u krevetu.

Ozljeda... pad koji sam bila pretrpjela... liječnik je rekao...Zastane i na trenutak dlanom prekrije oči, a onda se prisili nastaviti: -

Moje je dijete imalo... ozljede. Nisu mi čak dopustili ni da je pogledam.Shelleyja sam pismom izvijestila o tome i nekako je uspio doći do mene,ali osim tog jednog posjeta, bila sam sama. Sama i posve očajna. A ondasam se napokon vratila. Oboje su me dočekali kad sam jadna i iscrpljenasišla s kočije - on je bio ispijen, a ona me likujući pogledala u oči ispustila ruku na svoj nabrekli trbuh. On nije pronašao riječi da mi tokaže, ali njoj nije trebao jezik da mi prenese poruku: ja sam izgubilanjegovo dijete; sada će mu ona dati sina za kojim je čeznuo, sina zakojim je ludovao već od prvoga dana.

Charles, ne mogavši izdržati njezino zurenje, skrene pogled. Kolikobi joj drukčiji bio život, zapita se, da je Shelley znao kako voljeno dijetemožda nije njegovo. Da joj sada kaže istinu, ništa se ne bi promijenilo;samo bi joj dodatno zatrovalo prošlost izgubljenim mogućnostima.

- Čim sam vidjela kako Shelley uzima Williama u naručje, kako muje ljubav prema dječačiću razvedrila lice, znala sam da je pobijedila.Zašto bih se inače tog proljeća tako očajnički bacila na Byrona? Htjela

288

sam si osigurati vlastiti život, vlastitog ljubavnika. Bila je tokatastrofalna pogreška koja je upropastila sve godine koje su uslijedile,a ja nikome nikada nisam rekla što me nagnalo na nju. Ali sada hoću.Moja duga šutnja nije mi bila ni od kakve koristi, služila je samonjezinoj zaštiti koju ničime nije zaslužila. I stoga ću - prkosno je rekla -prekinuti tu tišinu. Reći ću istinu.

Charles se namršti. - Cijelu istinu? Bez ikakve rezerve ispričat ćetešto se sve dogodilo između vas troje?

- Ja se nemam čega bojati. Došlo je vrijeme da se iskreno prikaže nesamo njega već i nas koji smo dijelili njegov život.

I Mary Shelley je uporno šutjela o svemu tome, ali za razliku odClaire, učinila je sve što je bilo u njezinoj moći da spriječi objavu istine.A budući da je Charles sada znao pozadinu smrti njezine kćerčice,razumio je i zašto je tako postupala. Čak i ako je pronašla način da živis time, čak i ako je odavno opravdala to užasno djelo kao nesvjesno inehotično, dobro je znala da surova i hladna javnost, od koje je tolikostrepjela, neće biti tako milostiva. No dok je njezina šutnja bilarazumljiva, Claireina novopronađena iskrenost nije imala smisla. Zašto jeova žena, koja je, čini se, Shelleyja voljela jednako strastveno, sada takovoljna uništiti njegov ugled?

Charles priđe prozoru i pogleda na ulicu. Nancy je kroz snijeg hodalaprema Strandu, s košarom preko ruke. Okrene se natrag prema Claire.

- Govorit ćete otvoreno čak i o onim događajima koje ste, kako sterekli, nastojali zaboraviti? O Fannynoj i Harrietinoj smrti?

Ona se zarumeni. - Ne mogu govoriti o onome čemu nisamsvjedočila.

- Ali bilo je drugih događaja kojima jeste svjedočili, zar ne? Vašiskaz o njima samo bi naštetio muškarcu kojeg ste, kako tvrdite, voljeli.

- I jesam ga voljela. I još ga volim.- Ako je tako, onda sam samo još više zbunjen. Ona ustane i udalji

se nekoliko koraka.- Uistinu ne znam na što ciljate.- Mislim da znate, gospođice Clairmont. Govorim o Shelleyjevoj

289

prvoj kćeri. I o uzroku smrti tog djetešca.Ona ga časkom oprezno pogleda.- Umrla je od grčeva izazvanih groznicom. To se često događa s

prijevremeno rođenom djecom.- Istina, i znam da ste to svi izjavljivali. Ali u ono vrijeme niste bili

uvjereni u tu priču. Nije li tako, gospođice Clairmont? Mislili ste da jeShelley kriv. Mislili ste da je ustao usred noći, u snu i stavio ruke navrat svoje kćeri.

Ona se okrene prema njemu.- Ako sam to i mislila - izgovorila je polako - bilo je to zato što je

Mary tako rekla. Zato što je vaš stric to potvrdio.- I on je bio uvjeren u to. Ali nije bilo tako. Shelley je mislio da je

kriv, ali nanesena mu je nepravda. Moj je stric otkrio istinu godinamaposlije, kad je već bilo prekasno, no što god da ste tada nagađali, što godda ste o tome poslije pisali, to nije bila istina.

Njegove riječi trebale su je zgromiti, trebalo je to biti otkriće koje jojje moglo promijeniti život, no ona ga je samo postrance pogledala i, uzšuštanje mirisne svile, ponovno sjela.

- Niste mi, gospodine Maddox, rekli ništa što i sama nisam znala uovih trideset godina.

Charles se začuđeno zapiljio u nju.- Ali kako ste doznali, zaboga?Ona podigne obrvu i preklopi ruke u krilu.- Istim putem, pretpostavljam, kao i vaš stric. Preko onog podlog

Absaloma Blackabyja.- Grobara u Tom- All- Alones’u? Ali kako vas je...- Pronašao? Kako je znao tko smo? Sigurna sam da će jednom

detektivu biti dovoljan tek trenutak promišljanja da riješi tu zagonetku.Vaš stric nije bio dovoljno oprezan i omaklo mu se Shelleyjevo prezime.Na kraju, ono i nije baš uobičajeno, a kad se Shelleyjev slučaj našaopred sudom lorda kancelara, postao je predmet govorkanja u cijelomLondonu. I tada ga je taj užasni čovjek pronašao. Tada je počeoprovoditi u djelo svoj gnusni plan iznude.

290

Charles jedva da je mogao upiti toliko novih informacija.- Plan iznude? Ali ako je dijete umrlo prirodnom smrću, kako je to

Blackaby mogao okrenuti u svoju korist?- Mogao je jer je Shelley bio zatražio skrbništvo nad Harrietinom

djecom. Kako se mogao nadati pozitivnoj odluci ako bi sudac imaomakar i naznaku o onome što se dogodilo Marynom djetetu? Ako bisudac znao da su on i žena koju je predložio kao pomajku toj djecidopustili da im vlastito dijete umre, a onda ga pokopali na ubožničkomgroblju?

Charles se zacrvenio sjetivši se da je jedna informacija uistinu došlado sudca te mu otkrila i više od mjesta na kojem se nalazio djetetovgrob.

- Taj je Blackaby godinama maltretirao Shelleyja - rekla je Claireogorčeno. - Čak i kad smo napustili Englesku.

- On vam je to rekao?- Isprva nije. Otkrila sam to poslije, slučajno, kad sam pronašla

prijepis pisma koje je napisao svom bankaru. Zatražio je da se desetfunti isplati osobi koja će predočiti poruku potpisanu inicijalima A. B.

- A Mary? Je li ona znala?- Natjerao me da obećam da joj neću reći.Charlesu je teško bilo povjerovati u ono što je čuo. - Ali ako joj

nikad nije rekao za Blackabyja, ona je zacijelo nastavila vjerovati da jekriv za kćerinu smrt. Kakav bi to muž dopustio da mu žena ostane utakvom užasnom neznanju?

- Mislim da joj se nije usuđivao govoriti o tome jer se bojao što biona mogla reći zauzvrat.

Charles se namršti.- Ne shvaćam što želite reći.- Ako ste uistinu razgovarali s tim Fraserom, znate kako je ustvrdila

da je te noći vidjela Shelleyja kako stoji uz kolijevku.On opazi da su joj se obrazi brzo zacrvenjeli i shvati da se boji što je

još otkrio; ali više nimalo nije mario za njezin zakasnjeli stid.- Nisam to zaboravio, gospođice Clairmont, ali ne vidim zašto bi to

291

bilo važno. Shelley je patio od mjesečarenja, osobito kad bi biotjeskoban ili napet. Zacijelo je moguće da je te noći bio pokraj kolijevkepremda nije naudio djetetu. Ali ona je odmahula rukom.

- Ovo sam tada rekla vašem stricu, a sada ću i vama. Shelley se togjutra probudio u svom krevetu. Svih godina koje sam provela podnjegovim krovom, ni jednom nisam vidjela da se nakon mjesečarenjabudi u njemu. Nakon takvih epizoda uvijek bismo ga pronašli kakorastreseno luta susjednom sobom, na ulici, čak i u drugom dijelu grada.

- Ali ako je to istina, optužujete je da je...- Da - reče ona tiho. - Optužujem je da je lagala. Uvjerena sam da ga

te noći uopće nije vidjela.Dok ga je ona mirno gledala ravno u oči želeći da joj povjeruje,

Charles se na trenutak zamislio na mjestu Mary Shelley tog davnog jutrakad je pronašla svoju kćer mrtvu. Nije bila udana, već tada je imalasuparnicu u borbi za naklonost svog ljubavnika, a sada je izgubila injegovo dijete. Zasigurno je bila prestravljena mišlju kako se Shelleyviše neće osjećati vezanim za nju i kako će je odbaciti, kao što je to većučinio sa svojom suprugom. Ali Maryni roditelji nisu bili neki krupnigostioničar i njegova žena, nego dvoje istaknutih intelektualaca svogadoba; nju su od djetinjstva učili da vjeruje kako je miljenica cijelogadruštva - da svojom ljepotom mami sve poglede. Jadna mala HarrietWestbrook mogla se ležerno odbaciti, ali ne i ona, Mary WollstonecraftGodwin. Bilo bi to nepojmljivo i ona to nije mogla dopustiti - ona to nijehtjela dopustiti. Je li u tom trenutku, gledajući u kolijevku, u kćerinohladno i ukočeno tijelo, pomislila da joj mrtvo dijete može biti joškorisnije no živo? Je li iznenada shvatila da će Shelley, ako budevjerovao kako je on odgovoran za djetetovu smrt, biti zauvijek vezan uznju, vezan sponom koju se nikad neće usuditi presjeći - nepodnošljivomkrivnjom za koju se nikad neće moći iskupiti?

- Ali uvjeriti ga da je ubio vlastito dijete... - kazao je Charlespolako. - Zar je uistinu mogla napraviti nešto takvo?

- Užasno? Čudovišno? Nešto tako čudovišno kao zločin koji jepočinio onaj odvratni stvor u Frankensteinu? Neljudski bijednik koji

292

davi djetešce u tami ostavljajući ubojite otiske na njegovu vratu?- Ali vi tvrdite da je on napisao tu priču, a ne ona.- Prisjetite se kada ju je napisao, gospodine Maddox. Bilo je to u

ljeto 1816. Prije no što smo se vratili u London. Prije no što je Blackabyrekao Shelleyju istinu.

- Znači, na to ste mislili kad ste Frankensteina opisali kao čovjekakojeg muči gnusni zločin što ga je, kako vjeruje, počinio.

- Kad je Shelley pisao tu knjigu, još se uvijek krivio za kćerinu smrt- ponovno je proživljavao svoj vlastiti užas. Još i danas se sjećam kakosam drhtala od straha kad sam prvi put pročitala što čudovište govorisvom tvorcu u ledenoj sjevernoj pustoši. Ti i ja vezani smo sponom kojumože raskinuti samo uništenje jednog od nas. To je Mary - baš timriječima - rekla Shelleyju onog dana kad je otkrila da nosim njegovodijete, nakon što ju je, nakon što me silovito napala, otrgnuo od mene;čula sam to dok sam ležala na podu gubeći svijest u vlastitoj krvi.

Claire spusti pogled na svoje ruke; usne su joj bile bijele, ali Charlesto nije primjećivao. Gledajući u pod, hodao je gore- dolje po sobiponavljajući u sebi tijek događaja.

- U redu, gospođice Clairmont. Pretpostavimo da ste u pravu.Pretpostavimo da je Mary uistinu lagala da je vidjela Shelleyja te noći.Shelley jest povjerovao u tu laž, ali sve je potkrijepio i jedan odnajboljih detektiva u zemlji. Dani su prolazili, Maryna prijevara nijeotkrivena i ona je shvatila da je tom laži ostvarila sve čemu se nadala:potjerala je Hogga, a Shelley joj se vratio kako bi je tješio u trenutcimanjezine neizrecivo duboke tuge. Tuge koju je, smatra Shelley, onprouzročio. Potom je ponovno zatrudnjela, a zbog Shelleyjeve ljubaviprema tom dječačiću vjerovala je da je napokon sigurna. No kad jeumrla Shelleyjeva supruga i kad više nije bilo zapreke njihovu braku,Mary je užasnuto shvatila da on oklijeva, traži odgodu, a jedini načinkojim ga je mogla prisiliti da ispuni svoje obećanje bila je prijetnja da ćeubiti i sebe i čedo koje je tada već nosila, djevojčicu koja će zamijenitionu koju je izgubila. A zašto je Shelley pokušavao izbjeći brak? Ne zatošto je znao da je lagala, Blackaby ga još nije bio pronašao. Ne - okrene

293

se on prema Claire - on je tražio odgodu jer čak ni tmina njegove krivnjenije bila dovoljna da uništi ljubav koju je osjećao prema vama. Od togtrenutka ona je bila svjesna da joj je laž manjkava jer, premda ga možespriječiti da je ne ostavi, ne može izbrisati te osjećaje, snažne osjećajezbog kojih Shelley nikad neće moći posve raskinuti vezu s vama niti ćemoći dulje vremena biti odvojen od vas. Štoviše, ti su osjećaji bili takosnažni da su izdržali čak i vašu vezu s Byronom i dijete koje je proizišloiz nje. Claire prkosno podigne glavu.

- Allegra je bila iznimno lijepa djevojčica. Shelley ju je obožavao - iWilliam ju je obožavao. Kad bih mu dala slatkiš, on bi otpuzao do mojemilene i stavio joj polovicu u usta. Onda bi Mary uporno tražila da dademalo i Clari i siroti bi dečkić plakao i plakao sve dok mu sestru ne biodnijeli, a AIlegru vratili k njemu. I tada je Mary počela govoriti da bimoju milenu trebalo poslati njezinu ocu - da će to biti za njezino dobro,da se on može bolje od mene pobrinuti za njezinu budućnost. »Allegramora otići - ne želim da ostane ovdje; ako ne pronađemo nikoga tko jemože odvesti, obavit ćemo to sami«, i tako stalno iznova, dan za danom.Kad smo napuštali Englesku, Shelleyjevo zdravlje već je bilo posveuništeno.

Charles u je lako bilo povjerovati u sve to, no teško mu je bilozamisliti užasavajući život u takvom kućanstvu, u kojemu se otrovnosuparništvo jedne generacije počelo nepogrešivo ponavljati u drugoj. ZaMary Shelley sama prisutnost Claire i njezine kćeri, ljepše od vlastite,zacijelo je izgledala poput odmazde koju joj je sudbina namijenila samokako bi je mučila. Je li to ono što je otkrila u pismima koja je poslijepisala svom elegantnom mladom prijatelju Gatteschiju - pisma za koja jetvrdila da bi je uništila ako bi ugledala svjetlo dana? Je li na to mislilakad je relda da joj je cijeli život beskonačno kajanje za užasan zločinkoji je učinila nesvjesno? Samo nije ga učinila nesvjesno. Oduvijek jeznala što je napravila. I Harriet i svome mužu. Ne samo da je brojnimužasnim pismima pridonijela da ranjiva mlada žena počini samoubojstvoveć je i lagala, a tu laž više nikad nije mogla povući, nije ju više moglaporeći. A kazna? Ciaire. Nikad nije imala život za kakvim je žudjela,

294

život bez Claire.Charles je zamišljeno prišao stolu i natočio si još kave.- A kad ste vi i Shelley obnovili svoju romansu? Ona ponovno

prkosno podigne glavu.- Mary si je sama kriva. Stalno je zanovijetala, kritizirala, žalila se.

Sa mnom je mogao biti sretan; sa mnom je mogao biti svoj.- Ne sumnjam u to - reče Charles - ali zamislite kakav ju je

nepodnošljivi vrtlog zarobio; što je više prigovarala, to ga je više tjeralaod sebe, a nije se mogla zaustaviti, nije mogla prekinuti kobni krug. Ionda, nakon svega što je pretrpjela, Shelley ju je pozvao da mu sepridruži i morao prijeći više od sto pedeset kilometara preko Italije samozato što je to, kako je smatrala, vama bilo zgodno. A kći joj je već bilaozbiljno bolesna. Zacijelo je to bila posljednja kap.

Claireine oči zasuze. Vidim da ste čuli kako taj događaj prikazujuShelleyji. Alija sam bila ondje i kažem vam da Clara nije bila takoozbiljno bolesna kad su stigle u Este. Shelley i ja smo proveli tri blaženatjedna sami s mojom milenom; kuća je bila prekrasna, nebo blistavo, avrt pun cvijeća. A onda, kad je došla Mary, kao da je nastupila zima.Dan za danom morali smo trpjeti njezine gnjevne optužbe, a djevojčici jeza to vrijeme bivalo sve lošije. Bilo je to užasno... užasno... kao da smoosuđeni da zauvijek živimo u prošlosti. Znala, sam da je to ime zadjevojčicu bilo izazivanje sudbine.

Charles se namršti. - Ne razumijem,- Djevojčicu su nazvali Clara. Isto ime dali su svojoj prvoj kćeri.

Samo što ona nije doživjela krštenje.Charles je zurio u nju ne vjerujući u ono što je čuo.- Svoju drugu kćer nazvali su istim imenom kao i dijete koje je,

prema Marynoj optužbi, njezin muž ubio?Ona uzdahne.- Shelley je bio uporan. Bilo je to praznovjerje koje je oduvijek gajio

za imena - mislio je da se za prošlost može iskupiti ponavljajući je. Alibio je u krivu. To se nije pokazalo ispravnim, nije li tako? Ne za Claru.

- Ne - odvratio je Charles. U umu mu je bljesnula nagla spoznaja. -

295

Shelley nije bio u krivu - prošlost se jest ponovila.Ona tužno odmahne glavom. - Da, ponovila se, ali nije se iskupio za

nju.- Niste me razumjeli: prošlost se ponovila zato što se Mary Shelley

pobrinula za to. Razmislite na trenutak. Kad je prvo dijete umrlo, Maryse borila s događajima koje nije mogla imati pod kontrolom. Mislila jeda joj situacija izmiče iz ruku. No nije li joj upravo smrt njezina djetetavratila određenu kontrolu, makar i nakratko? Nije li ponovno stekla tunadmoć time što se pobrinula da Shelley sebe smatra odgovornim? I zarse nije sve to opet dogodilo s drugom djevojčicom? Maryn položaj bio jeugrožen, bojala se da se Shelley ponovno okreće vama, ali smrt djetetajoš ga je jednom vratila njoj. A to se dogodilo zato što je opet upornotvtdila da je on kriv - ovoga puta zbog nebrige i nepromišljenogodlaganja, zato što je mislio samo na vas i zanemario potrebe svojeumiruće kćeri.

Claire sada, sa suzama u očima, priđe Charlesu.- Mary je za ono što se dogodilo uvijek krivila mene, ali kunem vam

se, na koljenima sam je molila da stane u Padovi i da liječnik koji jeondje pomogao meni pogleda i Claru. Nije bilo potrebe da taj dannastavi prema Veneciji. Bili smo na putu od tri ujutro i svi smo biliiznemogli od vrućine i napora. S djetetom koje je već tada bilo vtloslabo, bio je to prevelik rizik. Ali Mary nije htjela slušati. Prisilila jeShelleyja da je povede.

Charles ju je promatrao. Koliko se puta to već dogodilo? Cijeli seslučaj, nakon tjedana rada, opet preokrenuo i otvorio zbog nijanse,jednog pogleda, jedne riječi. Sve što je smatrao točnim, sve što jezaključio upravo se izvrnulo, poput fotografije koja je došla na mjesronegativa. Crno u bijelo, bijelo u crno. Poput slavnog Escherova drvorezakoji istodobno prikazuje crne ptice koje lete danju i bijele ptice koje letenoću. Slika je uvijek ista: sve je stvar opažanja.

- Dijete je bilo slabo? - upitao je on polako.- Malena je bila tako slaba i ispijena da sam je jedva prepoznala. Ta

četiri dana u Esteu kao da nam je kopnjela pred očima. Ni kao dojenče

296

nije se dobro hranila; Mary bi uvijek govorila kako nema mlijeka ili dadijete ne želi sisati, da je obuzima malodušje već od pomisli da malenustavi na grudi.

Charles se prisjetio što mu je Maddox rekao o prvom Marynommrtvom djetetu - o njegovoj žućkastoj koži i tijelu tako pomnozamotanom da mu je mogao vidjeti samo lice. Je li Maryna obmanapočela i prije smrti njezine kćeri, prije laži - je li počela gotovo odtrenutka djetetova rođenja? Jesu li prekrivači u koje je zamatala dijeteprikrivali pravu istinu - da je i ono također bilo izgladnjelo? Je lizapravo zbog toga Shelley bio tako rastresen nedugo prije kćerine smrti?Na kraju, on je već bio otac i zacijelo bi prije svih opazio znakove dadijete nije dovoljno hranjeno. Možda je poslije govorio u sebi da to nijebila Maryna krivnja, da joj je to bilo prvo dijete, koje je već ionako biloboležljivo i na granici smrti. Možda je mislio da je njegova krivnja takogolema da mu se njezina činila beznačajnom. A onda, nakon mnogihgodina, jednog je jutra otvorio vrata i pred sobom, posve neočekivano,ugledao Absaloma Blackabyja. Čovjeka koji je dijete vidio nepovijeno,čovjeka koji je vidio - baš kao i Shelley - njezin izbočeni prsni koš nabljedožutoj koži i želudac uleknut od višednevne gladi. A poslije, kad jeShelleyju umrla i druga kći, kad je morao pokopati još jedno sićušnotijelo koje je užasavajuće sličilo prvome, je li mu svanulo da nije riječ opukoj slučajnosti, da to nije bila samo zla kob?

Charles se sad sjetio, prožet ledenim užasom, da je bilo još jednodijete koje je skončalo po tom užasnom obrascu. Mala Elena, dijete kojeje Mary Shelley usrdno tražila, a onda je odbila hraniti. Mala Elena, kojaje tako brzo ostavljena u napuljskom sirotištu 1819. Charles je smatraoda je Shelley time pokazao grozan nemar - neoprostivu sebičnost - no štoako je bio u krivu? Što ako Shelley dijete nije napustio, nego ga jespasio? Što ako je odveo Elenu u sirotište zato što je mislio da će ondjebiti na sigurnom? Je li se, nakon smrti ne jednog, već dva izgladnjeladjeteta, bojao što bi njegova žena mogla napraviti kad ostane sama?Charles je osjetio električni naboj u žilama shvaćajući da su se kockiceslučaja naglo i neočekivano posložile i da je iz dosadašnje mutne

297

močvare izronio posve očit, siguran odgovor. Korakne prema Claire.- Kad je prvo dijete umrlo, bilo je kost i koža, a Absalom Blackaby

to je vidio kad ga je pokapao. Bilo mu je odmah sve jasno. Mislim da jezapravo time prijetio, to je planirao otkriti javnosti ako Shelley nepristane na njegove zahtjeve. I mislim da je to pravi razlog zbog kojeg jeShelley odveo Elenu. Nije uspio zaštititi vlastite kćeri, ali jednu jemalenu djevojčicu još mogao spasiti.

Claire dlanom prekrije usta šireći oči zbog užasne spoznaje.- Ne... nije bila samo jedna... nije bila samo Elena. O tome tada

nisam razmišljala... Ali godinama poslije, kad sam preklinjala Byrona daAllegra bude neko vrijeme sa mnom, rekao je da je ne želi ostaviti ukući u kojoj živi Mary. Rekao je kako ne može dopustiti da kod nasumre zbog... zbog nemara i... gladi. Shelley mu se zacijelo povjerio...zacijelo mu je rekao... bojao se što bi se moglo dogoditi.

Pretpostavljajući koliko je ta spoznaja pogađa, Charles ju je pokušaouhvatiti za ruku, no ona ga odgurne.

- Zar ne shvaćate? - vikne ona bolno. - Ako je ono što govoritetočno, onda je ona kriva što je moja milena ostavljena da umre u onomledenom, kužnom samostanu. Byron bi dopustio da Allegra bude samnom da nije bilo nje. Preživjela bi... sada bi bila ovdje... ne bih bilasama.

- Ne možete biti sigurni u to - kazao je Charles tiho. - Ne možete semučiti prošlošću.

- Da se ne mučim prošlošću? Od dana kad sam čula da je mrtva,ništa drugo i ne radim.

Claire zaplače u Charlesovu naručju. Tijelo joj se treslo od jecaja.Zbog tog je gubitka patila cijeli život. Charles se zapita je li se i Shelleyosjećao jednako, je li i njega progonila misao da je mogao reagirati nadrugi način - jesu li ga progonile smrti koje je možda mogao spriječiti daje postupio drukčije, da je donio drukčiju odluku? I je li nakon toga,budući da je gledao kako se prošlost tragično ponovila ne samo jednom,već dvaput, sve stalno promatrao kroz istu mračnu prizmu?

- U onom pismu koje ste mi pokazali - kazao je on polako kad su

298

njezini jecaji jenjali - nije li Shelley napisao da ste morali odgoditi posjetAllegri jer se bojao ostaviti Mary samu, da je strahovao od tragičnogakraja?

Claire žalosno odmahne glavom, brišući suze rupčićem. - Bila jeneutješna nakon što je William umro - oduvijek je patila od depresije, alinakon njegove smrti bila je u lošijem stanju nego ikad prije. Rekla jekako bi željela da je i sama umrla i da se od toga gubitka nikada nećeoporaviti. Mjesecima se povlačila u sebe - bilo ju je nemoguće utješiti.Pisala bi ili sjedila i satima gledala kroz prozor. Vidjela bih je kako mepromatra dok sam u vrtu; izgledala je kao priviđenje, kao moj odraz umutnome zrcalu.

Charles kimne sjetivši se kako je dvije žene već procijenio posvesuprotnima - bile su poput tame i svjetla, topline i hladnoće, žustrine isuzdržanosti.

- Nije bilo prvi put da sam je čula kako govori o samoubojstvu, alinikad joj nisam povjerovala kao tada.

- Toga se Shelley bojao? - upita Charles. - O tome je pisao u pismukoje vam je poslao?

Ona ga pogleda, zbunjeno se namrštivši. - Tako sam uvijekpretpostavljala.

- A kada je to bilo?- Kasnog ljeta 1819. godine.Charles je brzo računao u sebi. Percyju bi bilo... Koliko? Devet

mjeseci? Možda i manje. - U pismu piše da ste bili ondje kad je Claraumrla. I kad je William umro.

Ona kimne.- Da, bila sam ondje, ali...- Zašto bi Shelley to spominjao? Zašto bi se tada ponovno vraćao na

to?Ona se tupo zagleda u njega.- Ne razumijem. Što želite reći?- Gospođice Clairmont, mislim da se Shelley nije bojao da će

njegova žena počiniti samoubojstvo. Točnije, ne mislim da je ta

299

mogućnost bila njegova jedina, pa čak ni glavna bojazan. Zašto jespomenuo Williamovu smrt u onom pismu? Što se dogodilo dječačiću?

Njezine se oči napune suzama.- Nije se činilo da je tako ozbiljno, ne u početku. Želučani problemi,

kakve je imao mnogo puta dotad. Liječnik je rekao da bi se trebaopotpuno oporaviti. Sjećam se kako je Shelley bio sretan te večeri kad mepoveo na koncert na Piazzi di Spagna.

- Koliko je vremena prošlo dok se djetetu stanje nije pogoršalo?- Nekoliko dana. Možda četiri. Pogoršanje je bilo naglo, strahovito -

srce mi se paralo dok sam ga gledala, činilo mi se da mu strašni grčevikidaju sićušno tijelo na komadiće. Shelley je sjedio uz njega tri dana inoći. Bio je iscrpljen, nije spavao, sve u želji da njegov dragi mišić Willne umre. Ali bilo je uzalud. Poslije je rekao da se osjećao kao da ga jedograbila zla kob, da mu je izgledalo kao da je cijela kuća osuđena napropast. Svi smo bili potreseni. Svi. Voljela sam tog dječačića kao svojuvlastitu milenu djevojčicu.

- Kako je izgledao na samome kraju? - upita Charles tiho. NizClaireine obraze klizile su krupne suze; više ih i nije brisala.

- Posljednjih tjedan dana gotovo ništa nije jeo. Jedva je sličio sebi.- Baš kao i Clara. Baš kao i, vjerujem, prvo dijete. Claire počne

odmahivati glavom.- Ne, ne William... sigurno ne i William.- Jamačno to uviđate, gospođice Clairmont, kao što je to zacijelo

uvidio i Shelley bdijući noćima uz svoga sina, sam, u tami, dok jedjetetovo stanje bivalo sve lošije. Zasigurno se zapitao je li topogoršanje, to naglo i neočekivano propadanje ponovno njegova krivnjazato što je, umjesto da se pati sa svojom ženom, odlučio provesti neštoradosnog vremena s vama.

Claire sada gorko zaplače i Charles joj pomogne da se vrati u stolac.- Mislite da krivim vas - ali to nije točno. Ne kažem da je William

umro zbog onoga što ste učinili vi i Shelley, ali vjerujem da je Shelleytako mislio. Smatram da je krivio svoju ženu - vjerovao je da jedopustila da njegov ljubljeni sin umre kako bi ga kaznila, treći put, zato

300

što voli vas, a zanemaruje nju. Nije li to pravi razlog zbog kojeg se tihnekoliko posljednjih dana nije odvajao od sina? Bio je uz njega jer sebojao što bi se moglo dogoditi ako dječaka ostavi samog s njegovommajkom. A kad vas je poslije molio da odgodite posjet Allegri, bilo je tozato sto je bio prestravljen da će se sve opet ponoviti - njegovu jedinompreostalom djetetu. Obje su mu kćeri umrle, a onda i njegov predragiWilliam. Ostao mu je samo Percy.

Claire ustane ukočeno poput starice. Prošlo je dosta vremena dok seopet nije okrenula prema njemu.

- Dajte da objasnimo - reče ona glasom krhkim poput mraza uveljači. - Ne želim vas pogrešno shvatiti. Želite li reći da Williamovasmrt nije bila nesreća?

Charles duboko udahne. Njegov mu je um govorio da je posljednjadječakova bolest bila užasavajuće slična Clarinoj. Neka naoko običnaželučana smetnja koja se naglo pogoršala - nakon brzog i drastičnoggubitka težine, uslijedili su smrtonosni grčevi. Svaki put isti obrazac. ACharles zna - kao što je zacijelo znao i Shelley - da je kod djetetanajlakše izazvati upravo želučane smetnje, a da grčevi ne moraju bitiposljedica samo temperature nego i namjernog gušenja. Ali Charles tonije mogao dokazati.

- Moguće je da je riječ bila o prirodnoj bolesti - kazao je oprezno. -Moguće je da je nije prouzročila ljudska ruka i da se dječaka nikako nijemoglo spasiti.

- Ali i dalje mislite da je dvjema djevojčicama naneseno zlo, da nisudovoljno hranjene, da je Mary to zacijelo znala, ali nije ništa poduzimala.

- Da, gospođice Clairmont i dalje to mislim. Znam da je teškopovjerovati da bi ijedna žena mogla tako loše postupati sa svojombespomoćnom dojenčadi. No kratko sam vrijeme učio za liječnika i čaksam i u tih nekoliko mjeseci vidio da neke žene nakon porođaja postajuduboko nesretne, da inače nježne i suosjećajne žene...

- Mary nikad nije bila nježna i suosjećajna - prekinula ga je Claire.- Nakon porođaja znaju biti nepredvidive, čak i nasilne. Čitao sam da

neke svoj bijes iskaljuju na muževima, druge na svojim čedima. Ako je

301

zbog naslijeđene bolesti Mary već bila sklona takvom stanju, lako jemoguće da je počinila ta užasna nedjela, možda i jedva shvaćajući štozapravo radi.

Charles joj je pokušavao olakšati spoznaju, no ona je odmahivalaglavom, ne zbog tuge, već žestoko pobijajući njegove riječi.

- Vi je ne poznajete. Ja je dobro znam otkad je bila dijete. Mary imaustrajnost, surovu odlučnost, kakvu sam rijetko viđala čak i kodnajokrutnijih muškaraca. To je priznao i njezin vlastiti otac, a on jevaljda najbolje znao za što je spremna. Znao je to i bojao se toga. Zar sene sjećate što je Shelley u istom onom pismu pisao kako je ozlijedilaruke dok je još bila djevojčica?

Charles polako kimne.- Sjećam se i prikrivene aluzije da su se Godwin i vaša majka bojali

nekog većeg zla.- U to vrijeme još nisam znala o čemu je riječ. Majka mi je to otkrila

tek nekoliko tjedana prije svoje smrti. Rekla mi je da je liječnik koji jedošao u kuću smatrao kako je moguće da se Mary ozlijedila sama. Da jepreuveličala ozbiljnost ozljede, da je, štoviše, sprečavala da rana zacijelineprestano je grebući noktima. Liječnik je vidio tragove koje nije mogaoobjasniti ni na koji drugi način. Moja je majka bila uvjerena kako je toradila da bi si osigurala, ponovno, svu Godwinovu pažnju i vrijeme. Bilisu preko mjere povezani nakon smrti njezine majke i bila je silno kivnašto je istisnuta. A osobito zato što je to učinila žena poput moje majke.

Gorčina joj nije silazila s lica, ožiljak davne, nikad zacijeljenesrdžbe.

- Tada nikako nisam mogla shvatiti zašto je Godwin tako često šaljeod kuće, a trebala bi biti miljenica cijeloga društva, zašto je tako pomnospaljivao svako njezino pismo tijekom mnogih mjeseci njihoverazdvojenosti. Jednom kad se vratila s takvog izbivanja, dolje u knjižaribuknuo je požar koji nitko nije mogao objasniti. Bila je kod kuće manjeod deset dana.

Nastupi tišina. Charles se prisjetio onog što mu je ispričao Maddox.Razmišljao je o ženi koja se svom ljubavniku obraća glasom

302

desetogodišnjeg djeteta i obećava mu da ga »njegova Pecksie više nikadneće tako uzrujati«; o ženi koja tvrdi da je s njom sada sve u redu, anije bilo nikakvog vanjskog znaka bolesti; o ženi koja je jednom uživalau očevoj nepodijeljenoj ljubavi, a onda gledala kako joj tu ljubav kradepomajka koju je prezirala; o ženi koja je, još kao djevojčica, vjerojatnosama sebi nanijela ružnu ozljedu u očajničkom nastojanju da ponovnodobije ljubav za kojom je žudjela; o ženi koja je, možda, izazvala bolestvlastite djece pobrinuvši se na taj način da njezin dragi bude uz nju ipritom ga kaznivši zato što se drznuo zapostaviti je. Charles, dakako,nije čuo za Münchhausenov sindrom jer trebalo je proći još cijelostoljeće dok taj duševni poremećaj ne dobije svoje ime, a još dulje dokne bude posve jasno da postoje žene koje će nauditi ne samo sebi već isvojoj djeci kako bi iznudile pažnju, naklonost ili suosjećanje koje su,smatraju one, zaslužile. Ali Charlesu nije bio potreban naziv da kodMary Shelley prepozna mogućnost te grozne i uništavajuće duševnepatnje.

- U pismu koje ste mi pokazali - kazao je naposljetku - piše da je tihposljednjih mjeseci ponovno bila trudna. Što se dogodilo s djetetom?

- Pobacila je - rekla je Claire tiho, još jednom se okrenuvši od njega.- U kući u Lericiju. Nije prošlo ni osam tjedana otkad sam ja izgubilasvoju milenu. Danima mi nisu rekli za njezinu smrt bojeći se kako ću topodnijeti i mislim da su se iznenadili vidjevši da se dosta dobrooporavljam. Ali oni nisu znali ono što sam znala ja. Shelley ju jeplanirao ostaviti, gospodine Maddox, i otići sa mnom. Kao što jeoduvijek i želio.

Charles joj nečujno priđe i stane uz nju. Čini se da ga je jedvaprimjećivala.

- Lerici je bilo prekrasno mjesto, prekrasno i pamtljivo. Divljikrajolik, kuće na samom rubu mora; valovi su se razbijali o stijene, avoda se katkad podizala sve do stuba. Mary je mjesto mrzila od samogpočetka, tvrdila je da ima predosjećaj nadolazećeg zla. Ali ja sam gaobožavala, baš kao i Shelley. Barem isprva. On je ponovno počeo pisati- strastveno i plodonosno - poemu koju je nazvao Pobjeda života. Imao

303

je i viziju, viziju koja ga je isprva mučila, no koju je kasnije doživljavaokao jamstvo oprosta, kao obećanje da će za nas dvoje, mene i njega, svebiti dobro. Jedne je večeri bio na terasi kad se odjednom trznuo, kao odbola. Potom je pokazao prema moru i počeo vikati: - Eno ga opet!Ondje! - Poslije je rekao da se iz vode uzdiglo maleno golo dijete;gledalo je prema njemu i smješkalo se, radosno spojenih ruku.

- Njegovo vlastito dijete?- Mislim da ne. Nekoliko dana poslije otputovala sam u Firencu po

svoje stvari. Planirali smo Mary otkriti svoje namjere čim se vratim.Ostavila sam ga sretnog, pribranog i odlučnog. Kad sam se dva tjednaposlije vratila u tu kuću, sve je bilo drukčije. Bio je blijed odiznemoglosti; Mary ga je svojim neprestanim zahtjevima ostavila bezposljednjeg atoma snage. Jednog bi trenutka mahnitala, a u drugom bibila na rubu nesvjestice i tražila da joj se udovoljava.

Claire zavrti glavom.- Bilo je nepodnošljivo živjeti u toj kući, biti prisiljen slušati

beskonačno uzajamno optuživanje, stalno iznova tu istu užasnu svađu.Dva dana nakon što sam se vratila, uzbunila je cijelu kuću svojimvriskovima, bila je izvan sebe, vikala je da će izgubiti dijete i da jeShelley kriv za to. Ali na kraju se nije dogodilo ništa. Prijatelj koji jetada boravio kod nas poslije mi je rekao da smatra kako je sve izmislila- prilično zajedljivo je primijetio da je čudno kako se uspjela tako brzooporaviti.

Charles pomisli kako je znakovito da se taj prividni pobačaj dogodiotako brzo nakon povratka Maryne suparnice.

- A onda smo je jednog jutra pronašli kako besvjesno leži na podu uspavaćoj sobi. Nastala je takva panika i pomutnja da se ne sjećam svegabaš najbolje, ali izgleda kako je bila stala na stolac pokraj police sknjigama i odande pala na mramorni pod. Ali zašto se uopće penjala nastolac? Svatko bi joj od nas bio dohvatio knjigu da je to zatražila. Većsam tada pomislila kako je možda željela da joj se to dogodi.

Claire spusti pogled na prometnu ulicu.- Kuća je bila na tako osamljenom mjestu da smo liječnika čekali

304

satima. Da Shelley nije bio ondje, da nije reagirao tako odlučno, mislimda bi umrla. Ali taj napor - jer stalno je bio uz nju - uzeo je svoj užasnidanak. Nekoliko dana poslije sve nas je, usred noći, probudilozastrašujuće vrištanje. Pronašli smo ga u Marynoj sobi kako tetura upolutransu i mahnito brblja da je vidio priliku koja stoji pokraj kreveta, srukama na njezinu vratu. A kad je prilika odmaknula svoj ogrtač ipokazala se, Shelley je vidio kako u njega iz tame pilji on sam.

Charles se trgne, sjetivši se da je čitao verziju tog istog događaja uMedwinovim memoarima. Samo tada nije znao ono što zna danas. Tadase činilo da je riječ tek o još jednoj u nizu Shelleyjevih paranoidnihhalucinacija, koje sežu još u njegovo dječaštvo, no sada se čini kako je utoj tobožnjoj ludosti postojao smisao. Je li se Shelley tako očajničkiželio osloboditi svoje žene da je sanjao kako je ubija? A svakako nijeslučajnost što je fantazija koju je pokazao sličila ubojstvu za koje ga jeoptužila prije više godina. Je li mislio da se prošlost ponavljanjem možepročistiti iako se za nju nikada ne može iskupiti?

Claire uzdahne, a njezine riječi prenu Charlesa iz razmišljanja.- To razdoblje u Lericiju bilo je vrlo čudno. Sve se činilo neobično

živim, neobično intenzivnim - izgledalo je kao da zemaljska pravila višene vrijede. Samo nekoliko dana prije jedna od naših prijateljica vidjela jekako Shelley dva puta prolazi ispred njezina prozora premda smo sviznali da je u tom trenutku kilometrima daleko. A onda, te noći u Marynojsobi, Shelley mi je rekao kako je, dok sam ja bila u Firenci, jednog jutrana terasi vidio kako mu prilazi muškarac...

Charles se namršti. - Zar je još uvijek mislio da ga progoni nekineznanac, čak i nakon toliko godina i tako daleko?

- Ne shvaćate. Muškarac kojeg je vidio na terasi bio je njegovzrcalni odraz. A kad mu se Shelley obratio, muškarac se nasmijao iupitao ga koliko još dugo misli biti zadovoljan.

Charles teško može zamisliti stanje uma koje je proizvelo takvuužasavajuću viziju i prvi put osjeti određeno suosjećanje prema tomčovjeku. Shelleyja nije proganjao samo njegov brak. Što je to učinio uprošlosti da ga je još uvijek toliko mučilo?

305

- Nakon toga se počeo udaljavati od mene. Više nije govorio o našimplanovima o zajedničkom životu. Mnogo je vremena provodio sam, nabrodici ili šetajući obalom. Tada nisam znala da je pokušao nabaviticijanovodičnu kiselinu. Smrtonosnu dozu.

- Mislite da se namjeravao ubiti?- Mislim da je počeo vjerovati kako je se ni na koji drugi način neće

moći osloboditi, da je to jedina mogućnost da pronađe mir.Claire nasloni obraz na hladno prozorsko staklo, a Charles opazi da

joj niz lice ponovno klize suze.- Danas vjerujem da je, kad je isplovio na onoj brodici, bio u potrazi

za smrću i da ju je, kad je stigla, objeručke prihvatio. Kad je odlazio, bioje odlično raspoložen, oduševljen morem, vedrim nebom i plovidbomkoja je bila pred njim. Poslije smo doznali da je, kad se zaputio natrag,zacijelo znao da oputa na Don Juanu nije prikladno postavljena za olujukoja se podigla, da su se mogli skloniti u sigurnu luku, ali nisu. Kapetandrugog broda riskirao je život svoje posade i doplovio do njih kako bi ihukrcao, ali čuo je da Shelley viče: »Ne, ne!« A kad im je kapetan viknuoda moraju smotati jedro ako ne žele stradati, vidio je kako Shelleysprečava svog prijatelja da to učini. Ni jednog od njih više nisu vidjeliživog.

U sobi nastupi tišina koju prekine iznenadna galama s ulice - smijehdjece koja su se igrala na snijegu.

Claire objesi glavu, a Charles joj nježno dodirne rame zamišljajućikako joj je teško bilo čekati dan za danom u toj samotnoj kući, po tomgroznom vremenu, očajnički čekati bilo kakvu vijest, pogledom tražitisvako jedro. A onda je oko tjedan dana poslije saznala da je more naobalu izbacilo izobličena tijela. Utopljenike su prepoznali samo poodjeći i ono malo stvari što su imali kod sebe.

Trenutak poslije Claire se odmaknula od njega i dohvatila svojumaramu i torbicu.

- Došla sam ovamo smatrajući da mi i dalje namjeravate pomoći.Nisam mislila da ćete me prisiliti da ponovno proživljavam svoje najtežesate.

306

- Što ćete učiniti? - upitao je Charles gledajući je kako prilazivratima. - I dalje kanite objaviti svoje memoare?

- Ne znam. Treba mi vremena da razmislim. Da razmotrim ono štoste mi rekli i donesem odluku.

Još ju je nekoliko trenutaka gledao u oči, a onda je otvorio vrata ibrzo se spustio u prizemlje. U hodniku je jedva izbjegnuo sudar sBillyjem, koji se zatrčao uza stube, mahnito i bez daha. Charles ga jepočeo koriti, ali je zastao kad je ugledao mladićevo lice. Bio je posveblijed, a njegovoj uobičajenoj drskosti nije bilo ni traga.

- Gospodine Charles... morate doći. Moramo pozvati doktora... neznamo koliko dugo je dolje...

- Billy, o čemu, zaboga, govoriš?- O Molly, gospodine Charles... samo leži tamo dolje, stenje i ne

miče se.Charles više nije čekao. Odgurnuvši Billyja s puta, sjurio se niza

stube do kuhinje u podrumu. Nancy je klečala, a u krilu joj je bilaMoliyna glava. Po zagasitom kamenom podu polako se širila gustatamna mrlja.

- Bila sam na tržnici - vikne odmah Nancy, kao da se boji da ćeCharles okriviti nju. - Bila je blijeda kad sam odlazila, al’ inače mi nijeizgledala tako loše... Možda je bila malo smušena... Nisam imalapojma... Nisam vidjela da je išta boli.

Charles brzo klekne uz Nancy i tek sada, kad počne odvezivatiMollynu suknju, shvati odakle dolazi krv. Tom je spoznajom za njega svepostalo drukčije. Ne samo toga dana nego zauvijek.

Nancy podigne pogled prema Charlesu i opazi užas na njegovu licu.- Al’ kazali ste da znate... Onaj dan kad sam vam htjela reći, kazali

ste da znate.- Nisam... Kunem se da nisam znao.Nancyne se oči zasuze, a lice joj poprimi oštar izraz.- Kako... kako, đavla mu, niste znali?- Što moram napraviti? - upita očajno premda je on bio taj s nešto

liječničke obuke, a ona tek djevojka, tek obična kurva.

307

- Pošaljite dečka po liječnika. Odmah.Charles podigne pogled. Claite. Stajala je na vratima dok se iza nje,

blijed kao krpa, vrzmao Billy.- Moraš mu reći - okrene se ona mladiću - da je djevojka izgubila

mnogo krvi i da je bez svijesti.- U redu - reče Billy. Očito mu je laknulo što mu je netko rekao što

da radi i što može otići.- Idi po Boswella, on je najbliži! - povikao je Charles za mladićem

koji se već uspinjao stubama. - Ima jedan i u Maiden Laneu!- Moramo nešto poduzeti da zaustavimo krvarenje - reče Claire. Brzo

je ušla u kuhinju, skinula maramu i šešir. - Moramo je pokušatiosvijestiti. Imate li mirisne soli?

- Ne - promuca Charles - ali u kuhinjskom ormaru ima brendija.- Onda moramo pokušati time. Donesite i sjedeću kadu ako je imate,

trebat će nam. I led - sav led koji možete pronaći.Nancy požuri donijeti brendi, a Charles iz praonice suda dovuče u

kuhinju staru limenu kadu. No dok je premještao Molly u nju, djevojkamu tiho zastenje u tukama, a niz noge joj nešto procuri. Koža joj je bilaljepljiva na dodir, a dno kade sada je već bilo prekriveno krvlju,plodovom vodom i još nečim što Charles nije želio pogledati.

- Stavite led oko nje - kazala je Claire. Zasukala je rukave, a okostruka vezala pregaču,

- Jeste l’ sigurni? - upita Nancy stišćući kositrenu zdjelu uz grudi.- Već je sva hladna i trese se.- Vidjela sam kako se to radi. Nemamo vremena za čekanje, možda

je već i sada prekasno.Nancy je malo oklijevala, a onda je preokrenula zdjelu i istresla

komade mutnog sivog leda u kadu.- To je sav led koji imate? - upita zabrinuto Claire najprije

pogledavši Charlesa pa Nancy.- Tu baš i ne kuhamo neke fine stvari - nikad ga ne kupimo puno.- Onda se moramo nadati da će ovo biti dovoljno rekla je Claire

dohvativši plošku s brendijem. - I da će liječnik doći što prije.

308

Stavi plošku uz Mollyne usne, malko je nagne i za nekoliko trenutakadjevojka ponovno zastenje te otvori oči. No koliko god da je biloključno probuditi je, sada se činilo kako je to bilo i okrutno jer su jedočekali samo užas i bol. Claire ju je pokušavala umiriti, govorila joj jeda liječnik stiže, da nema razloga za strah, ali nagon je bio snažniji odriječi i djevojka se počela otimati, odgurivati Claireine ruke i tihozavijati, poput životinje uhvaćene u zamku. A kad je podignula glavuprema Charlesu, on shvati da se djevojka ne boji za svoj život, nego zaonaj koji gubi; Charlesa zapeku suze u očima te skrene pogled.

- Recite mi što mogu učiniti - uhvati on molećivo Claireinu ruku.- Nešto sigurno mogu učiniti.- Jeste li sigurni da nema više leda? - reče ona pogledavši u dno

kade, u kojoj se već stvorila tanka ledena kaša.- Snijeg - ustane Charles. - Mogu donijeti snijega.Sljedećih sat vremena Charles se neumorno penjao uza stube i na

ulici snijegom punio kantu za kantom, teglio ih dolje, gdje su snijeggomilali oko Mollyna drhtavog tijela nadajući se da će bjelina usporiticrvenilo, da će se usporiti ritam tamnog izljeva. Djevojka je bila sveslabija, sve se manje otimala, ali krvarenje nije prestalo. Svaki put kadbi je Charles hvatao za zapešće, puls bi bio sve slabiji, srce svenemoćnije. I kad su već gotovo izgubili nadu, stigne liječnik. S mukomse tromo spustio niza stube, s Billyjem za petama. Iscrpljena Nancypotrči prema njemu plačući od olakšanja. Dok ga je promatrala kakovrlo dugo pregledava Molly - i premda je mogla vidjeti kako mu licepolako poprima mrk, rezigniran izraz - stajala je pripijena uz Claire kaoda je sada problem riješen, kao da se sada sve može popraviti.

Ali nije moglo.Liječnik je naposljetku ustao i krpom obrisao ruke. Potom je prišao

Charlesu, koji je drhtao pokraj peći; košulja mu je bila promočena, ahlače do koljena prekrivene blatom i snijegom.

- Pretpostavljam da ste vi otac?Charles se borio protiv te riječi, opirao se stvarnosti koju ona sa

sobom donosi - tu nepodnošljivu grižnju savjesti.

309

- Da - reče napokon hrapavim glasom. - Ja sam otac.- Neću okolišati, gospodine. Sasvim je očito da ovo nije vaša žena,

ali mene se ne tiču stvari koje radite u svojoj kući i sa svojomposlugom. Djevojka je pretrpjela ono što mi u medicini nazivamograviditas extrauterina. Foetus nije započeo svoj razvoj u maternici,nego negdje drugdje, možda u tubi fallopiani, što je za posljedicu...

- Znam - prekine ga Charles. Misli su mu bile statične, poput rijekeispod leda. - Znam što to znači.

- Doista? Hja, u tom slučaju također znate da liječnik, kad pacijentpretrpi krvarenje kakvom svjedočimo ovdje, ne može ništa napraviti. Daje riječ bila o običnom pobačaju, ono što ste poduzeli možda bi jespasilo, no u ovom slučaju neće joj biti ni od kakve pomoći. Krvarenjeje prouzročeno unutarnjim prsnućem, što mi je nemoguće zaliječiti. Svešto vam mogu preporučiti jest da je operete i stavite u krevet. Iz mogiskustva - pogledao je oko sebe pa još više spusti glas - ženama će takobiti lakše. Na kraju.

Charles kimne. Grlo mu je bilo odveć bolno da bi išta rekao.Promatrao je kako se liječnik popeo natrag uza stube, a onda se okrenuoi polako krenuo prema Claire i Nancy. I tek je tada, kad je kleknuopokraj kade i dotaknuo Mollyno ošamućeno i očajno lice, shvatio da narukama ima krvi.

310

TRINAESTO POGLAVLJE

Ianthe

Veljača. Turoban je dan, maglovit i kišan. U klonulim stablima nemaživota. Paučina se na smeđoj i krhkoj živici napuhuje poput jedara nagalijunima, a cvrkuta ptica niotkuda. Nalazimo se na staroj cesti izglavnoga gtada za Oxford i promatramo kako se londonska poštanskakola probijaju kroz izmiješano blato prema kosini na kojoj stojimo.Nakon tog mjesta kočija će na svom putovanju zastati još samo nekolikoputa; riječ je o jednom od najviših vrhova Chiltern Hillsa i nije čudo daje kočijaš zaustavio kočiju u podnožju uzbrdice i zatražio od zdravihputnika da gore pođu pješice i tako poštede konje. Putnici, jedan pojedan, izlaze na vlažan zrak iz krcate i smrdljive kabine: muškarac usvećeničkoj halji, s malim metalnim naočalama nataknutim na nos ilabavim bijelim kolarom oko vrata; krupni odvjetnik u salonskomkaputu, kojeg sputavaju klizave polukratke hlače što mu bježe s uzice;mlada žena koja, izgleda, putuje sama. Ali kako nam se polako primiče,primjećujemo da, zapravo, nije sama; ispod marame, uz srce je priviladjetešce koje nemirno dremucka, ručicama se čvrsto držeći za njezinuhaljinu. Djevojka se svako malo zaustavljala kako bi ga nježnopogledala. I sada je, konačno, iz kočije izašao i posljednji putnik. Nije gausporila nemoć; štoviše, činio se okretnijim od svih njih i kretao se vrlolagano. Ne pritišće ga neki veći fizički teret, istina, no dok nam seprimiče dugim koracima, plavih očiju uperenih u tlo ispred sebe,stječemo dojam da ga muči teret druge vrste. Također, stječemo dojamda ga mlada žena na neki način uznemiruje. Jer kad se djevojka iznenada

311

oklizne u blatu, on ne ubrza kako bi joj pomogao - premda mu to ne bibio nikakav problem - nego ostavi odvjetniku krupna tijela da jojnespretno priđe i pruži ruku.

Jest, bilo je to uistinu naporno i bolno putovanje za Charlesa. Nesamo zbog hladnoće, kiše i pretrpanih sjedišta nego i zbog prisutnosti temajke i djeteta. Kroz monotono kloparanje kotača morao je slušati njezinnježan šapat i djetetovo tiho cendranje te promatrati, baš kao da je riječo kazni, njezine poglede pune ljubavi i suosjećanja. Ne želi pomišljati...ne želi zamišljati dijete koje je moglo tako izgledati u Mollynim rukama,ne želi zamišljati da ga je mogao uzeti i držati u naručju i promatrati tolice nimalo slično njegovu, ali koje bi ipak bilo njegova topla, živućaslika i prilika.

Vukao se za suputnicima pokušavajući se u mislima vratiti nazadatak pred sobom. Veći dio mjeseca nije radio ništa niti je igdje bio -dan za danom sjedio je uz Maddoxa, u istoj sobi, u istom naslonjaču. Idok je tih proteklih tjedana njegov prastric polako postajao pokretniji igovorljiviji, Charles je tonuo u sve dublju tišinu, u mrtvilo. A nakon štoga je nekoliko dana kudila zbog slijepe i svojeglave sebičnosti, Nancy jena kraju organizirala pogreb, platila liječnika i spakirala ono maloMollynih stvari i uklonila ih. Charles nije znao što je s njima učinila.Nancy je bila ta koja je prekršila polustoljetna pravila i pretražiladokumente u radnoj sobi - pretražila ih i među njima pronašla pismoHoracea Turnbulla. Potom je Abel uvjerio Charlesa da se mora - akoništa, barem iz uljudnosti - sastati s kustosima, kako je bilo dogovoreno,dok mu je Maddox poslije - polako i s naporom izložio kako da se latizadatka koji traže od njega. I tako se Charles našao u ovoj kočiji, nimalouživajući u putovanju i ne očekujući bilo kakvo zadovoljstvo na njegovukraju. Tek, nadao se dugotrajnom i zamornom zadatku, koji će muzaokupiti um i iscrpiti tijelo. Žudio je samo za time.

Stigavši na vrh uzbrdice, na trenutak se zaustavio hvatajući dah.Nalazili su se u malom selu, s crkvom, ugaženim potezom zelenila,nizom urednih zidanih kuća i svratiš tem s niskim krovom. Charles je većčuo viku i topot kopita - konjušari i njihovi mladi pomoćnici pripremali

312

su konje za zamjenu. Ostali su putnici krenuli prema vratima kroz kojase naziralo zlatno svjetlo obećavajući toplinu i hranu, ali Charles nijemario za to. Okrenuo se i malko pogledao oko sebe. Možda kojikilometar dalje niz put, iza visoke uzvisine i živice, usred natopljenihpolja, uzdizala se vjetrenjača. Okružena je niskim kamenim zidom terazbacanim, golim i kržljavim jasenjem, iznad kojeg su se mračili zimskioblaci. Charles se čudio zašto mu je taj krajobraz tako poznat premdanikad, koliko zna, nije putovao ovuda. A onda se sjeti. Jedan neobičandio u Medwinovoj knjizi o Shelleyjevu životu opisivao je upravo takavprizor - vjetrenjaču i niske zimske oblake, prizor na koji je pjesniknaišao šećući u okolici Oxforda i kojeg se prisjetio s takvim golemimužasom da je odmah potražio spas u okrilju prijatelja.

Tjednima se Charles nije bavio Shelleyjem - to mu je ime izazivalosamo nepodnošljiv osjećaj gađenja prema samome sebi. Od onog kobnogdana nije izmijenio ni riječ s Claire, niti je stavio ruku na dokumente kojisu ga jednom tako zaokupljali - jer tada je bio shvatio da je nešto drugozahtijevalo njegovu najveću pozornost, nešto što su svi ostali u kućividjeli, ali se nitko nije usudio govoriti o tome. Osim, dakako, Nancy,koja mu je pokušala reći, ali je on nije slušao. Sada jedva da se sjećaoonog drhtavog uzbuđenja kad je zaključio da je razmrsio tajnu MaryShelley, jedva da se sjećao radosti zbog otkrića, zbog rješenja zagonetke.Ali detektiv u njemu, kako ćemo vidjeti, još nije umro - stao se vrpoljiti,a onda se okrenuo i, ubrzavajući korak, krenuo prema svratištu. Pognuoje glavu kako bi prošao ispod niske poprečne grede i nestao uunutrašnjosti.

Nakon četvrt sata kočijaš je puhnuo u rog kako bi upozorio putnikeda je sve spremno za polazak. Putnici izađu jedan po jedan, ali Charlesnije bio među njima. Pojavio se tek nekoliko minuta kasnije, podignutimse ovratnikom štiteći od hladnoće. Noć se spustila brzo, a on se zaputioduž niza zidanica prema velikoj kući koja je stajala na osami.

Riječ je o lijepoj rezidencijalnoj vili s bijelim pročeljem, simetričnoj,s po jednim prozorom sa svake strane trokutasto natkrivenog trijema tejoš jednim parom istovjetnih prozora na katu. Ako kuća govori o svojim

313

stanarima, ova otkriva njihovu brigu i temeljitost - dijelovi ciglenog zidarevno su popravljeni, vrt je podrezan za zimu, a sve mrtvo lišće urednoje pometeno, Charles potegne konopac pokraj vrata i začuje kako negdjeduboko u kući odjekuje zvono. Očekivao je da će mu u ovakvojotmjenoj kući vrata otvoriti sluškinja, no žena koja se naposljetkupojavila na pragu očito je bila vlasnica ili vlasnikova žena. Sitna, sijeda iuske odjeće, izgledala je kao da je prerano uvenula. Trznula se kad jeugledala Charlesa, no brzo se pribrala.

- Kako vam mogu pomoći?Charles nije imao mnogo vremena za razmišljanje o odgovoru na ovo

pitanje. Onaj za koji se bio odlučio izgledao je prozirno čak i njemu, akad pogleda u ženine izblijedjele plave oči, odjednom osjeti sram zbogsvoje jeftine laži.

- Riječ je o vašoj kćeri, gospođo Smith.Ona se - iznenađena, možda i šokirana - ponovno jedva primjetno

trgne.- Sve ove godine - reče ona polako, glasom krhkim kao da dugo

vremena nije govorila. - Sve ove godine pitala sam se hoće li tko doći. Iod svih dana, dogodilo se to baš danas.

Širom otvori vrata.- Bit će najbolje da uđete.Dnevna soba u koju ga je uvela očito nije bila najraskošnija

prostorija u kući, ali bila je topla i udobna. Žena još nije upalilasvjetiljke i jedino svjetlo bio je zlatnocrveni sjaj koji je bacala vatra uzidanom kaminu.

- Što vas je dovelo ovamo? - upitala je prilazeći naslonjaču u kojem,čini se, i obično sjedi.

Charles se smjesti u sofu nasuprot njoj.- Slučajnost. Stjecaj okolnosti. Bio sam na putu u Oxford i ugledao

vjetrenjaču. Postoji odlomak u jednoj knjizi u kojem je opisana.Žena kimne.- Raspitao sam se u Kruni i gostioničar mi je rekao što se dogodilo.

Ali nije bio odveć iscrpan. Iznio je samo gole činjenice, ništa više od

314

toga.- On je nov u selu. Moja je obitelj ovdje već četiri generacije.

Nastupi tišina, a Charles kod nje osjeti oklijevanje, iznenadni otpor.- Rekli ste da putujete u Oxford - progovori napokon. - Jeste li

student na tamošnjem sveučilištu, gospodine...?Maddox. Charles Maddox. I ne - reče on odlučno - nisam student.

Niti sam ikad bio.- On jest bio - odvrati još se jače zaogrnuvši svojim vunenim šalom.

- To je bilo prvo što mi je rekao. Da je student na sveučilištu. Time jezasigurno želio otkloniti moje sumnje u njega, ali znala sam da je fingospodin unatoč čudnoj odjeći i prljavim noktima. Bilo je nešto unjegovu glasu, u njegovu držanju, kao da je smatrao kako će se svestvari u životu posložiti u njegovu korist.

- Kako se našao ovdje?- Šetao se. Iz Oxforda prema Marlowu. Bio je prelijep listopadski

dan, a moja je kći bila vani u vrtu. On je prolazio cestom i opazio je.Tada je naša kuća bila zadnja u nizu i ona bi satima sjedila sama naogradi razgovarajući sa svojom lutkom i smišljajući priče. Kad sam togpopodneva izašla van da je pozovem u kuću, dotrčala je do mene i reklami da je pronašla divnog novog prijatelja, koji priča najuzbudljivije inajljepše bajke. Pomislila sam da je čudno kako se muškarac njegovihgodina zanima za malu djevojčicu, ali on mi je odmah prišao i rukovaose sa mnom, rekavši da ga je, čim ju je ugledao, podsjetila na njegovusestru Elizabeth, koju silno voli i koja mu jako nedostaje. Njezin je brat,pak, tada bio odsutan i često je bila osamljena. Imala je jako maloprijatelja. Djeca znaju biti vrlo okrutna.

Žena zavrti glavom i zagleda se prema viticama vatre.- Mislim da je nikada nisam vidjela tako sretnu. Nikad nije imala

prijatelja samo za sebe - nitko je nikada nije slušao kao on.Charles polako kimne sjetivši se što je Claire Clairmont rekla za

Fanny Imlay. »Nitko je u toj kući nikada nije primjećivao. Ali on jest.Mogao je biti vrlo nježan, vrlo susretljiv. Lako je zaključiti zbog čegaga je zavoljela.«

315

- Nakon toga je dolazio ponovno?- Nekad s prijateljem, zdepastim i prilično šutljivim mladićem, koji

mi se nije svidio. Ali uglavnom je dolazio sam. Kako su dani bivalikraći, on i moja kći sjedili bi na podu pokraj vatre. Plašio bi jeFantastičnim pričama o duhovima, pričao joj o vješticama, sablastima,prizivanju vraga, ni sama ne znam što sve ne. Bila sam malko zabrinutašto sluša takve stvari, ali moja je sestra rekla da joj to neće naškoditi,djeca uživaju kad ih se plaši sve dok su na sigurnom i s ljudima koji ihvole. A on ju jest volio. U to sam sigurna. Unatoč svemu što se dogodiloposlije, sigurna sam da ju je volio.

Vani je zapuhao vjetar, a grana ispred prozora tugaljivo je zagreblapo staklu kao ponizna utvara.

- Dogodilo se to na današnji dan prije četrdeset godina. Posljednjihnekoliko sati sjedila sam ovdje pokraj vatre slušajući vjetar u krošnjamai prisjećajući se svega, a kad sam začula zvono i ugledala vas navratima, u jednom sam suludom trenutku pomislila da se vrijeme vratilo.Da ste mi donijeli vijest o njoj. Da je još uvijek negdje vani i čeka dabude pronađena. Da bude spašena.

Lice joj se iskrivi od bola, a Charles osjeti kako se i njemu stežesrce, sjetivši se pogleda na plavokoso dijete koje se vrpolji na vratima,na dijete tako slično njegovoj izgubljenoj sestri da je pomislio kako jenjegova beznadna molitva bila uslišena i da je dobio još jednu priliku -priliku da se iskupi za prošlost.

Ženine su oči bile pune suza.- Znala sam da ih ne smijem pustiti - vrijeme je tog dana bilo loše, a

slutilo je da će se još pogoršati. Znala sam da nije dovoljno snažna dahoda tako daleko, ali on je rekao da će je nositi, da je često vodio sestrena takve izlete i nosio ih na rukama kad bi bile odveć umorne da gaslijede. Ona je izletom bila tako oduševljena da sam na kraju pristala.Imala je vrlo malo takvih prilika, vrlo malo takvih zadovoljstava kojadruga djeca uzimaju zdravo za gotovo. Sjećam se kako sam stajala naprozoru i gledala ih kako odlaze, on u svom otmjenom kaputu,poderanom oko dugmadi, a ona u svojoj omiljenoj haljini, s najdražim

316

plavim pojasom vezanim u mašnu. Te sam večeri stajala na istom mjestučekajući i promatrajući kako se spuštaju noć i oluja, a kad sam gaopazila kako tetura iz tame poput luđaka, srce mi je počelo kucati takosnažno da sam jedva mogla disati. Držao je njezin pojas čvrsto uz grudi.Bio je prekriven muljem, kosa mu je bila crna od blata, a oči su mustršale iz lubanje kao čudovištu iz noćne more.

Predočivši si tu sliku, Charles osjeti kako mu srce počinje lupati;halucinantna je to prilika nalik onom zloglasnom stvorenju uobličenomđavolskim umijećem iz klaoničkih otpadaka, prilika nalik čudovištu kojeubija lijepe i bespomoćne, koje davi nevine u snu. Charles se sadazapita, više no ikad prije, je li stvaranje tog čudovišta bilo namjernoiskapanje nepodnošljivih sjećanja ili nesvjesno uobličavanje onoga čegase, u svojoj nutrini, njegov tvorac najviše bojao.

- Izjurila sam van - nastavi žena - ali moj muž je već izašao, zgrabioga za vrat zahtijevajući od njega da mu kaže gdje je. Iskreno mislim dabi ga Robert ugušio da se ja nisam umiješala. Kad je Robert popustiostisak, on je pao u blato držeći se za vrat i hvatajući zrak; na grlu je imaojasno vidljive masnice. Rekao je da su otišli sve do rijeke, da je uzobalu bio privezan mali čamac i da ga je molila, preklinjala ga, da uzmevesla u ruke i da malko zaplove, kao što je to često Činio sa svojimsestrama. Počelo je veselo - ona se na pramcu smješkala poputkraljevne, a on je pjevao iz sveg glasa i plašio stoku koja se došlanapojiti. No tada mu je veslo naglo zapelo u krošnji koja je stršala imorao je uprijeti da ga oslobodi... Čamac se počeo ljuljati... Rekao jojje da bude mirna, ali uplašila se i pokušala doći do njega. Ustala je, aveslo se odjednom oslobodilo, čamac se nagnuo, a ona je pala u vodu.Rekao je da nije ispustila ni glasa, da joj tijelo nije nimalo uzburkalopovršinu vode. Kao da je ondje uopće nije ni bilo.

Žena podigne glavu prema Charlesu, a onda svrne pogled.- Rekao nam je da ju je tražio, da je učinio sve što je mogao.

Pokušao je zagaziti u vodu, ali bilo je preduboko, a nije znao plivati.Rekao je da se zacijelo zaplela u riječnoj travi iz koje se nije moglaosloboditi. Da zbog ruke... Zbog njezina nedostatka... nije bila u stanju...

317

Glas joj zapne. Dodirne knjižicu koju je držala u krilu kao da je riječo hamajliji koja će joj dati snage da dovrši ostatak priče.

- Moj ga je muž smjesta odvukao do rijeke, kilometre daleko pojakoj kiši, ali nisu je uspjeli pronaći. Nije bilo nikakvog traga. Ni tada niposlije. Nismo mogli donijeti njezino tijelo kući. Nismo je moglipokopati. Dva dana nakon toga do nas je došao onaj njegov prijatelj.Rekao nam je da je on izbezumljen zbog onog što se dogodilo, da je ludod tuge i grižnje savjesti, da ne može spavati, da ne može jesti i da prijetida će popiti otrov ili se ustrijeliti pištoljem. Preklinjao nas je da sesmilujemo i da ga ne prijavljujemo sucu jer bismo tako uništili jedanobećavajući mladi život. Sjećam se da sam vikala kako su naši životiuništeni, da mi više nikad nećemo vidjeti svoju kćer, da nećemo vidjetikako se udaje, kako postaje majka... Ali muž me, granitna lica, ušutkao izatražio novac. Vrlo mnogo novca. Mladić je nekoliko trenutaka prtljao,a onda promucao da bi jedan rođak mogao pomoći, rođak koji imanovca. Ako smo voljni pričekati nekoliko dana, pisat će mu u London.

U sobi zavlada tišina, ali ne i spokoj. Charles ustane i razgrne ugljen,a kad krene natrag prema naslonjaču, nagli proplamsaj vatre otjera sjenei on pokraj prozora opazi dva portreta koja dotad nije primjećivao.

- Smijem li?Žena podigne glavu i kimne.Prvi je portret u ovalnom okviru s ugraviranim leptirima i cvjetovima

te malim miševima i zečevima tako omiljenima djevojčicama. Napola jebila okrenuta prema Charlesu; plava kosa joj je bila puna uvojaka, atamnoplave oči sjajile takvom nevinom i čarobnom radošću da jeCharles jedva mogao zadržati pogled na njoj. A onda, kad je vatraojačala, sliku je vidio još jasnije - ne samo da je mogao pročitatiugravirano ime već je opazio i što je djevojčica nosila oko vrata.

Ogrlicu od svjetloplavih kuglica.To ne može biti slučajnost. Mora da je riječ o istoj ogrlici. O istim

kuglicama koje je Maddox davno vidio u Hans Placeu, oko vrataShelleyjeve kćerčice. Zacijelo ih je pronašao u vodi one užasne noći izadržao ih dok i sam nije dobio kćer, kojoj je na dan rođenja dao dva

318

dara - ogrlicu od plavih kuglica i ime djevojčice koja ju je nekad nosila.Da okaje prošlost ponavljajući je.

Charles se okrene prema gospođi Smith. - Ianthe Mary. Prekrasnoime. I prekrasno dijete.

Ona kimne.- Slikar ju je prikazao iznimno vjerno, ali joj je istodobno i ugodio.

Na slici se ne može vidjeti da je doživjela tešku nesreću kad je bila jošgotovo dojenče. Nakon toga su joj ruka i rame usahli, a hod joj je biolagano trzav. Ostala su je djeca izbjegavala i rugala joj se. Djeca neznaju bolje i ne shvaćaju koliko su bezdušna.

Charles ponovno pogleda sliku. Naoko je bila beznačajna, alizapravo je skrivala ključeve mnogih mračnih zagonetki. Znači, to je tajnakoja je ležala zakopana duboko u Shelleyjevoj prošlosti, tajna koja mu jezasjenila ostatak života. Zbog ovoga je Harriet Shelley umrla nosećipapir na kojem su bile opisane smrt, krivnja i mlada utopljenica. Na to jeHogg mislio kad je onako zakučasto pisao o potrebi pokajanja - Hogg jezacijelo bio prijatelj koji je došao ovamo nakon što je Ianthe stradala, aMedwin je vjerojatno bio onaj rođak u Londonu koji im je dao novac.Zbog ovoga je Shelley one noći dozivanja duhova u Ženevi ostao savužasnut i drhtav kad je čuo Coleridgeovu pjesmu o izobličenoj vješticiChristabel, a potom i sam, gotovo sumanut, govorio o svojoj priči koja jekod svakoga izazivala jezu i grozan strah od onog nevidljivog što gavreba u duši. Govorio je o djevojčici, slično nagrdenoj, čije ga je lice jošproganjalo i nije mu dopuštalo da se smiri. Lice je to koje ga jeproganjalo sve do smrti. Je li se ta mrtva djevojčica uzdizala iz valova uShelleyjevoj viziji u Lericiju tijekom onih posljednjih grozničavihtjedana? Je li Ianthe bila ta koja se smješkala, radosno spojenih ruku i jeli u toj radosti vidio odrješenje - jamstvo da je napokon spokojna, a da jenjemu konačno sve oprošteno?

Dok je Charles razmišljao o tim posljednjim Shelleyjevim tjednima,o nadi koja se polako pretvarala u žudnju za smrću, pogled mu je,gotovo nesvjesno, prešao na drugi portret na zidu, onaj pokrajdjevojčičina. Portret je bio iste veličine, ali uokviren formalnije. Charles

319

je nekoliko trenutaka, užasnut i u nevjerici, piljio u mladića na slici, aonda se, sav naježen, okrenuo prema ženi.

- Ali ovo je...- Ne, nije onaj na kojeg ste pomislili. To je moj sin. Henry. Charles

ponovno pogleda sliku. Jedva da može vjerovati ženinim riječima.Sličnost je odveć velika - sablasna je. Iste uočljive - ljubičasto- plaveoči, ista blijeda koža, ista neukroćena kovrčava kosa. Vidjevši ovo,Charlesu je napokon sve postalo jasno. Ne samo da zna što je Shelleyučinio nego i kakva ga je nemilosrdna kazna stigla.

- Rekli ste da je vaš sin bio odsutan kad je Ianthe stradala? - upita ontrudeći se ostati miran.

- Henry je bio u Londonu. Stigao je čim je dobio naše pismo. Bio jebijesan na mog muža što nije odmah otišao sucu. Govorio je da nismosmjeli prihvatiti novac, da je okaljan i da njime nismo smjeli kupiti ovukuću. Zakleo se da se neće smiriti dok ne pronađe muškarca koji je ubionjegovu sestru i dok je ne osveti. Nije vidio razlog zbog kojeg bi ontrebao biti spokojan, a mi tako nesretni, govorio je.

- Radio je u Londonu?- Da, u to vrijeme. Pisao je za novine. Charles, naoko ležerno, ode do

prozora.- Takvo zanimanje otvara mogućnost za putovanja. Čak i u udaljenija

mjesta. Čak i u grofoviju daleku poput, možda, Cumberlanda.Žena se zarumeni.- Sigurna sam da imate pravo.- Ili na sjever Walesa.- Moguće. Ne bih vam znala reći.- A je li vaš sin ikad imao razloga da otputuje još dalje? U Europu,

recimo.Žena je oklijevala.- Barem je jednom bio u Italiji. U okolici Lericija. Je li vam taj grad

poznat?Charles kimne: - Čuo sam za njega. Kažu da je zrak na tamošnjoj

obali čudesan. Ljudi imaju vizije, neobične snove. Katkad čak povjeruju

320

da su ugledali svog doppetgängera, kako bi to rekli Nijemci. Zrcalnusliku sebe.

Žena pogleda u stranu i sklopi ruke.- Ne znam ništa o tome. Ali možda ima nečega u onome što govorite.

Tog se ljeta Henry promijenio, vidjela sam to po njegovim pismima.Činio se sretnijim no mnogo godina prije. Kao da je napokon pronašaomir.

Pronašao je mir, razmišlja Charles, jer se suočio s muškarcem koji je,kako je vjerovao, ubio njegovu sestru. Pronašao je mir jer je tajmuškarac napokon platio za ono Što je učinio i njegov je zadatak bioobavljen.

Charles se ponovno okrenuo prema portretu Shelleyja, koji to ipaknije bio. Slika prikazuje i pjesnika i njegova progonitelja. Muškarca kojije Shelleyja pokušao ubiti najprije u Cumberlandu, a zatim u Walesu.Muškarca čije je lice Shelley one mračne noći vidio na prozoru iužasnuto pomislio da gleda sebe. Muškarca kojeg je nakon toga takočesto viđao - na londonskim ulicama i na talijanskim trgovima - da jepočeo misliti kako je poremećen. Muškarca čije je posljednjepojavljivanje, kad je mirno hodao prema njemu na suncem obasjanojterasi, ubrzalo Shelleyjev konačni nepromišljeni skok u smrt i zaborav.

Mutna slika u Charlesovim mislima napokon se bistrila. Kako je ononapadač u Tremadocu prijetio? Da će ubiti Shelleyjevu ženu i silovatimu sestru! Dakle, Shelleyjeva kasnija opsesija otmicom sestara iznjihove škole nije bio nekakav djetinji hir - zacijelo je vidio HenryjaSmitha u Londonu i pomislio da su djevojčice u strašnoj opasnosti.Silovanje sestre, ubojstvo žene. Prva prijetnja nikad se nije ostvarila, ališto je s drugom? Charles se sada sjetio, s groznom slutnjom, prezimenamuškarca kojeg je Harriet uzela za ljubavnika prije no što je stradala.Muškarca kojeg su viđali pred kućom u kojoj je stanovala, a koji je biotako sličan njezinu dugo odsutnom mužu da su svi pretpostavili da jeriječ baš o njemu. Pod njegovim je prezimenom Harriet živjela kad jeotišla u smrt. Je li Smith namjerno potražio Shelleyjevu ženu kad je bilanapuštena i najranjivija? Je li joj napravio dijete, a onda je bezobzirno

321

napustio, ostavio? A nakon tog drugog odbacivanja, je li bila tolikoočajna da je sama ispunila njegovu prijetnju osvetom? Ili ju je istinskivolio, a onda se jedne noći vratio i otkrio da je mrtva? Ona i njegovonerođeno dijete. Još jedna smrt koju je stavio na teret Shelleyju. Jošjedna smrt koja je vapila za osvetom.

Žena je ustala.- Trebali biste poći. Mislim da ste pronašli ono što ste tražili.- Kad sam došao ovamo, imao sam samo pitanja. Sada kada imam

odgovore, ne znam što ću s njima.- Živim s onim što se dogodilo četrdeset godina. Ne možete napraviti

ništa što bi promijenilo prošlost.Charlesu je bilo jasno da je ovaj neobični susret došao svome kraju

te je krenuo za ženom natrag do izlaznih vrata. Ona mu je pružila ruku iCharles se spremao krenuti kad je zbog nečega zastao. Prazna, tiha kuća.Ona dva usamljena portreta na inače golim zidovima.

- Gdje je sada vaš sin, gospođo Smith? Ima li vlastitu obitelj? Danije pitao, nikad mu ne bi rekla. Poginuo je, gospodine Maddox. Onogljeta u Italiji. Brod kojim je putovao kući potonuo je u oluji. Tjednimaposlije pronašli su njegov putni kovčeg, voda ga je izbacila na obalu. Unjemu jedva da je išta bilo - malo odjeće, nekoliko dokumenata. I ovaknjižica.

Žena mu je pruži. Stranicu je označavala izblijedjela plava vrpca.Nema sumnje da ju je mladić izrezao iz pojasa koji je nosila njegovasestra kad se utopila.

Tad nježan drhtaj Ianthe prođe tijelom: tiho njene otklopiše se oči;za tren tamne su plave lopte stale: u čudu oko sebe gleda i spazi Henryja, uz krevet gdje tiho kleči, u snu je gledajuć nijem od ljubavi, iblještave zvijezde Što kroz prozor sjahu. Charles zaldopi knjižicu.Toliko je bila pohabana da su slova blijedjela u suhoj koži. Alisvejedno. Jer Charles je već jednom pročitao te stihove i znao tko ječovjek koji ih je napisao.

322

Epilog

Gloucester Road 75 Hyde Park Gardens 5. veljače

Gospodine Maddox,nakon sto sam tako dugo šutjela, nakon što sam pomno razmislila

što bih trebala napraviti i reći, zaključila sam da odluka vise nije nameni. Danas sam čula da je Mary preminula. Sada više nikada nećusaznati temelji li se ono što ste mi ispričali na istini ili smo oboje biližrtve kobne draži privida i tražili konstrukcije i obmane gdje ih zapravonije bilo. Da sam znala da je bolesna, sigurno bih je posjetila pa gorkozamjeram Percyju što nije smatrao shodnim da mi to javi, ostavivši meda vijest saznam preko posrednika. Sve bih dala da znam što je reklana kraju. Je li priznala svoja najmračnija djela, je li se pobojala zbogsvojih užasnih laži? Rečeno mi je da je otišla mirno - da je danimaležala u krevetu ne mogavši izgovoriti ni riječ i da je skončala nakonniza napadaja, polako tonući u obamrlost. Njezin je liječnik govorio odugotrajnom tumoru mozga koji je, kako je vjerovao, bio uzrok mnogihnjezinih simptoma i bolesti posljednjih godina. No ipak, rečeno mi jekako je jedno pismo ubrzalo njezin posljednji napadaj. Pismo koje joj jeprije više od mjesec dana donijela njezina sluškinja i koje ju je takouznemirilo da je pretrpjela niz udara, nakon čega se vise nije moglamicati ni govoriti. Zašto ju je ono što je pročitala tako pogodilo, nitkone može utvrditi jer pismu nema ni traga.

Pisala sam Percyju i osudila njegovo postupanje prema meni ujednomu otkrivši da i sama umirem. I zato što je tome tako, zato što neću još

323

dugo živjeti, odlučila sam Vama predati memoare u kojima sam otvorilasvoje bolno srce i koji bi, budu li objavljeni, duboko promijenili slikusvega u očima javnosti - u očima isprazne, hladne, tupave javnosti.Memoare ćete dobiti sutra, nakon čega morate odlučiti što s njima. Akoželite, čuvajte ih na sigurnom, a kad mene više ne bude, onda ihobjavite i konačno objelodanite istinu. Ili se odlučite za veliku gestu ibacite ih u vatru, sve te stranice, jednu po jednu i gledajte kako plamenu pepeo pretvara posljednje svjedočenje o našim isprepletenim ineobičnim životima.

Od Vas ne tražim ništa niti Vam ista savjetujem. Na Vama je daodlučite.

Claire Clairmont

324

Autoričine bilješke i zahvale

Ovaj dio knjige sadrži detalje o radnji, pa se čitateljima savjetujeda ga ostave za kraj.

Pripremajući se za pisanje ovog romana, mnogo sam istraživala iosobito sam zahvalna na majstorskoj biografskoj studiji Shelley: PotragaRicharda Holmesa, kao i na odličnoj biografiji Mary Shelley, koju jenapisala Miranda Seymour. Također, podatke sam crpila iz dnevnika ipisama Shelleyjevih i Claire Clairmont, zatim iz Hoggovih, Medwinovih iPeacockovih memoara o pjesniku, iz Polidorijeva prikaza ljeta 1816. i izrazličitih suvremenih studija, poput Claire Clairmont i Shelleyji RobertaGittingsa i Jo Manton, Godwinovi i Shelleyji Williama St Claim, izbiografije Thomasa Medwina Ernesta Lovella, iz djela Romantičnibuntovnici: eseji o Shelleyju i njegovu krugu Kennetha Neilla Camerona,iz recentnog rada Mladi romantičari Daisy Hay te iz knjige koja pratiizložbu Shelleyjev duh: nova slika književne obitelji u Bodleiani.

Moja je knjiga, dakako, roman, ali bilo je pitanje savjesti dapoštujem poznate činjenice i vremena (s jednom malom iznimkom kojuću spomenuti kasnije) premda bi mi bez toga bilo puno lakše smislitiradnju. Dopustila sam si popuniti praznine koje su se pojavljivale, što ćuovdje i izložiti. No iznenadilo me što sam tijekom pisanja malo togamorala posve izmišljati i mislim da će čitatelji također biti iznenađenikad saznaju da se dobar dio romana temelji na činjenicama i suvremenimstudijama premda sam ih prikazala s određenom umjetničkom slobodomte iz onog što znamo projicirala ono što se moglo dogoditi ili što je

325

moglo biti rečeno.Oni koji dobro poznaju Shelleyjevu poeziju primijetit će da se naslov

svakog poglavlja u romanu referira na neku od njegovih pjesama i daprve rečenice tog poglavlja sadrže riječi i fraze iz te pjesme. Također,neki moji likovi povremeno izgovaraju svoje vlastite, autentičnerečenice, preuzete iz korespondencije, književnih tekstova i dnevnika.Jednom ili dvaput sam rečenice jedne osobe pripisala drugoj jer samsmatrala da je to razložno. Sva pisma i dokumente u romanu izmislilasam (premda se mjestimično oslanjaju na stvarnu gradu); iznimka su dvaoproštajna pisma, koja su točni prijepisi onog što su Fanny Imlay iHarriet Shelley ostavile iza sebe. Faksimil Harrietina pisma možetevidjeti na mrežnoj stranici izložbe Shelleyjev duh.

Mary ShelleyNišta ne navodi da je Mary optuživala Shelleyja za smrt njihove prve

kćeri onako kako sam ja to zamislila i nema podataka o tome kako jetočno umrla, ali jasno je da je atmosfera između Mary, Claire i Shelleyjadotad već bila naelektrizirana ljubomorom. Mary je 14. siječnja 1815. usvoj dnevnik zapisala:

Shelley i Clary su vani cijeli dan ... Zaboravi.Nakon toga su otkinuta tri lista. U danima prije i nakon djetetova

rođenja postoji još nekoliko osvrta na činjenicu da su Shelley i Clairesatima zajedno bili vani premda je otpočetka bilo jasno da dijete nijezdravo. Dan nakon što je dijete pronađeno mrtvo, u Marynu dnevnikunalazimo riječ »metež«, što je obično, kako ističe Daisy Hay, njezinašifra za svađu sa Shelleyjem. U Marynu dnevniku nalazimo zapisano i dasu Shelley i Claire odnijeli djetetovo tijelo kako bi bilo pokopano, nitkone zna gdje, te da su njih dvoje, u danima koji su uslijedili, nastavili sasvojim skrovitim zajedničkim izletima. Dosta poslije, 1821., nailazimo ina jednu čudnu epizodu kad se Claire zabavljala crtajući u svomdnevniku »karikature« Byrona i Shelleyja. Ispod Shelleyjeve je napisala:»Izgleda vrlo slatko i nasmijano. Djetešce [izbrisano] Isus Krist igra sepo sobi. Kaže on. Onda dograbi mali nož. Izgleda blago. ›Potajno ću

326

ubiti to djetešce.‹«Ma što god da se dogodilo s prvim djetetom, Mary je zasigurno

vjerovala da je Shelleyjeva usredotočenost na Claire pridonijela smrti injihove druge kćeri. Postoje bilješke o problemima s hranjenjem togdjeteta, čak i prije no što su Shelleyji napustili Englesku, a nakon što jestigla u Este, Mary u pismu svojoj prijateljici Mariji Gisborne piše kakoje Clara »u ovo kratko vrijeme tako smršavjela da bi je teško moglaprepoznati«. Uistinu se čini kako je bilo nesmotreno od oba roditelja štosu tako bolesno dijete poveli na ono posljednje putovanje u Veneciju kadim je liječnik bio dostupan u Padovi. Nisam pronašla dokaze da je Marynaudila svojoj djeci, svjesno ili nesvjesno, ali nisam to ni očekivala.Smatram, međutim, da su neki od spašenih zapisa vrlo znakoviti, baš kaoi praznine. U kolovozu 1820. Shelley piše Godwinu kako je »jednomprilikom... uzrujanost koju je [Mary] izazvala kod [Percyja] dovela doporemećaja vrlo sličnog onome koji je prije dvije godine ubio našudjevojčicu«. A kad je Byron te godine zabranio da Allegra bude kodShelleyjevih, napisao je: »Toliko mi je mrsko postupanje s djecom unjihovoj obitelji da mi se čini kao da bi otišla u bolnicu... Jesu li podiglimakar jedno?... Dijete ne smije ponovno otići od mene da ne umre odgladi i nezrelog voća...«

Također, vjerujem kako se neki aspekti Maryna ponašanja poklapajus onim što danas znamo o Münchhausenovu sindromu. Tijekom cijelog ježivota prolazila kroz razdoblja teške depresije, što je, kako je vjerovala,naslijedila od majke. U isto se vrijeme isticala silnom inteligencijom iodlučnošću - Godwin je doista rekao kako je njezina »ustrajnost usvemu čega se lati gotovo nesavladiva«. Lako je zaključiti kako ju jezatrovano ozračje u kojem su se ona i Claire borile za Shelleyjevunaklonost navelo na očajničke poteze da ga zadrži za sebe (moj prikazone noći »užasa« potkraj 1814. temelji se na činjenicama). No mislim dase tragovi njezine žudnje za pozornošću mogu pronaći mnogo prije no štoga je srela. Majka joj je umrla nedugo nakon njezina rođenja te je stogaprema Godwinu razvila ono što je sama nazivala »neumjerenom iromantičnom privrženošću« (zanimljivo je u ovom kontekstu primijetiti

327

da se u svom kasnijem romanu Mathilda bavila temom očeveincestuozne ljubavi prema svojoj kćeri - što je Godwina zgrozilo).

Nakon što se drugi put oženio, Godwin bi na više mjeseci slao Marypodalje od ostatka obitelji. Kad je s trinaest godina odlazila u Ramsgate,rekao joj je da još uvijek postoji mogućnost da postane mudra, pa čak isretna žena »unatoč nezgodnim okolnostima«. Ne znamo što je pod timemislio ni kakva je bila priroda »užasnog zla« od kojeg su Godwinovistrahovali, a koje se odnosilo na problem s njezinom rukom. To je idanas zagonetka, ali je ozljeda bila dovoljno ozbiljna da joj ruka završi upovezu, a gospođa Godwin, kako to primjećuje Miranda Seymour,možda je i sumnjala da joj pokćerka pretjeruje i pokušava ponovnozadobiti središnje mjesto u životu svoga oca. Cijela ta epizoda uvijek mise činila vrlo čudnom, osobito kad joj se pridoda neobjašnjiv požar uknjižari te Maryna kasnija pisma Shelleyju u kojima sebe naziva Pecksiete piše da je »dobra cura« i »da je s njom sada sve u redu«. Pokušalasam stvoriti priču koja bi to objasnila.

Detalj da je Mary prijetila kako će se ubiti ako se Shelley odbijeoženiti njome temelji se na iskazu druge gospođe Godwin. Premda onanije uvijek posve pouzdan svjedok, osobito kad je posrijedi Mary, to neznači da je u tom slučaju bila u krivu. Što se tiče mogućnosti da Marypristane na ljubavnika, treba reći da je ona uistinu vjerovala u slobodnuljubav - barem teoretski - i premda je izbjegla pozvati neprivlačnogHogga u svoj krevet, mogu lako zamisliti da bi spavala sa zgodnijimmuškarcem, osobito kako bi se osvetila.

Mary je, kad joj je to odgovaralo, bila vješta lažljivica, kako činomtako i propustom: dnevnici su joj puni rječitih praznina, a poslije u životupomogla je prijateljici da dođe do krivotvorene putovnice kako bi moglaputovati kao »suprug« druge žene (više o ovoj neobičnoj epizodi možetepročitati u knjizi Mirande Seymour). Kad je riječ o iznudi, spašena sudva pisma u kojima Shelley daje upute svojim bankarima da isplateodređenu svotu nepoznatoj osobi s inicijalima A. B. To sam utkala usvoju priču.

Mary se žestoko protivila pokušajima da bilo tko tijekom njezina

328

života napiše Shelleyjevu biografiju budući da je nju samu u tom poslusprečavao svekar, Sir Timothy. Charles otkriva da biografije napisane zaMaryna života, Hoggova i Medwinova, otkrivaju činjenice kakonavodima tako i onim što se prešućuje - odnosno, onim što se ne smijereći.

Premda nema naznaka da su Sir Percy i lady Shelley unajmili nekogada istraži ili dobavi Claireine dokumente, lady Shelley zasigurno jepostala glavna čuvarica pjesnikova ugleda. U obiteljskoj kući u Sussexuuredila mu je hram (nema drugog imena za to), na kojem se temelji i onaju mom romanu. Lady Shelley postala je nemilosrdna u svojoj odlučnostida izbriše i uništi sve što je smatrala neprikladnim, sve što je krnjilonadzemaljsku sliku koju je nakanila ostaviti budućim naraštajima.Osobito je bila osjetljiva na spominjanje Harriet Shelley i na prikazeShelleyjeva ljubavnog bijega s Mary (koju je zvala »madre«) jer ga je toprikazivalo u lošem svjetlu. Gotovo je sigurno da su zbog toga uništenamnoga pisma i dokumenti, a lady Shelley bila je umiješana i u tiskanje,ako ne i pisanje, barem jednog krivotvorenog, tobožnjeg Shelleyjevapisma. U njemu se ponavljaju optužbe da je Harriet živjela s konjušarompo imenu Smith, da se »odala prostituciji« te da je ona »odvratna guja«Eliza Westbrook ubila svoju sestru kako bi se dočepala očeva novca. Nonije objašnjeno kako je Eliza to učinila.

U svojim kasnijim godinama Claire je preko posrednika ponudila SirPercyju da kupi neke njezine dokumente, no odgovorio joj je tek da »onanije njegov rod«. Veze između Shelleyjevih i Claire izrazito su sepogoršale poslije incidenta s njezinom nećakinjom na Field Placeu, kojisam opisala. Nakon Maryne smrti, 1. veljače 1851., Jane je ekshumiralaposmrtne ostatke Godwina i njegove prve žene s groblja u Pancrasu iponovno ih pokopala s njihovom kćeri u Bournemouthu. Druga gospođaGodwin ostavljena je sama; možemo samo nagađati što je Claire imalareći na to.

Mary je potkraj života uistinu pretrpjela nagli niz napadaja, zbogčega je ostala u komi, ali nema naznake da je to biia posljedicaprimljenog pisma. Napadaji su je pogodili potkraj siječnja 1851., no ja

329

sam ih datirala malko ranije kako bi se uklopili u moju priču.

Claire ClairmontKoliko je poznato, Claire nikad nije završila svoje memoare. No

Daisy Hay nedavno je otkrila dijelove teksta koji je Claire možda, upoodmakloj dobi, pisala u tu svrhu, u kojem je napala i Byrona iShelleyja zbog laži, okrutnosti i nevjere. (Više o tom fascinantnomotkriću možete pronaći u knjizi Daisy Hay.) Claire je u određenimvremenskim razdobljima zasigurno vodila dnevnike, od kojih su nekimožda izgubljeni. Nije umrla 1851., ali jest napisala Sir Percyju kakomisli da umire. No poživjela je sve do 1879., ostavši tako posljednjimživim svjedokom te nesretne i iznimne generacije. Tada je živjela sasvojom nećakinjom Pauline u Firenci, a poznato je da su Aspernovi spisiHenryja Jamesa nadahnuti odnosom koji je ondje izgradila sAmerikancem Edwardom Silsbeejem, koji je očajnički želio vidjetinjezine zapise i od nje iz prve ruke čuti priče o Shelleyju, Byronu iostalima. Dijelovi Fatalne bliskosti koji se zbivaju u St. Johns Woodurefleksija su Jamesova romana, čime mu odajem i svoje poštovanje.Prije no što je umrla, Claire je zatražila da je pokopaju s maramom kojujoj je prije šezdeset godina darovao Shelley. Tu maramu nosi u momromanu.

Dugo se nagađalo o pravoj prirodi odnosa između Claire i Shelleyja.Mnogi vjeruju da su doista bili ljubavnici pa makar i nakratko. Ja nisamprva koja se pita je li Claire u proljeće 1815. zatrudnjela baš saShelleyjem - tu sam liniju radnje razvila iz navoda Mirande Seymour,koja nagađa da je to moguće objašnjenje za inače prilično tajnovitClairein odlazak u Lynmouth. Taj je događaj primjer za ona česta iiznimno zagonetna razdoblja u kojima su iz dnevnika - koje u to dobavode Mary i Shelley - trgane stranice, što je možda samo po sebiznakovito. Ako je Claire uistinu bila trudna, sve je zacijelo završilopobačajem ili mrtvorođenjem jer teško je vjerovati da bi ona napustilasvoje dijete s obzirom na duboku predanost koju je kasnije pokazivalaprema Allegri. Ne treba ni reći da u zapisima koji su spašeni nema ni

330

riječi o ovome, pa sam, dakako, epizodu u kojoj Mary otkriva trudnoćuizmislila.

Odnos dviju polusestara otpočetka je bio problematičan i - gotovosvih. četrdeset pet godina - razdoblja relativnog mira izmjenjivala su se smahnitom mržnjom i međusobnim optuživanjem. Claire je jednom otišlatako daleko da je rekla kako se, kad pogleda Mary, osjeća kao da joj»žilama ne teče krv, već njima puže odvratni truli crv«. Usto je Marynazvala ženom koja bi uživala u prizoru ubijanja djeteta i posliječestitala krvniku. Što je, pitam se, moglo izazvati takvu užasnu sliku?

ShelleyShelley je bio neurotičar, a djetinjstvo mu je bilo uznemirujuće, baš

kako sam i opisala. Neko su ga vrijeme doista pratili agenti ministarstvaunutarnjih poslova i sve što je rekao fiktivni Sir Henry Pearson temeljise na činjenicama. Također, Shelley je imao fiksaciju - koju bismo danassmatrali nezdravom - na djevojčice; više puta u životu pomišljao je danekoliko njih posvoji ili ih »kupi« kako bi ih »obrazovao« (njegovprijatelj Joseph Merle taj je plan, koji bi uključivao dvije djevojčice, odčetiri i pet godina, nazvao »više nego apsurdnim... groznim«).

Motiv progona te mračnog »antitipa« ili slike samog sebe prožimajuShelleyjevu poeziju od vrlo rane faze; kako to primjećuje RichardHolmes, »sablasne prilike salijeću Shelleyja kako u životu tako i unjegovim tekstovima«. Shelley je postao opsjednut idejom, ma kolikoona bila iracionalna, da ga progoni Robert Leeson. Rekao je da je vidiosvog progonitelja čak i 1821. u Pisi.

Tijekom života doista je susreo dva muškarca po imenu Maddocks -jednog u Walesu, drugog u Marlowu - i svog sam Maddoxa utkala u onošto je sasvim očito bila pjesnikova istinska i čudna opsjednutostimenima. Thomas Love Peacock prisjeća se kako je Harriet tvrdila daShelley u Mary nije vidio ništa »osim da se zove Mary, i to ne samoMary, nego Mary Wollstonecraft«. Isto tako, Thomas Medwin kaže da je»bilo neke čarolije u imenu Harriet«. Što se tiče neobičnog imena Ianthe,ono se prvi put pojavljuje u Kraljici Mab, zatim kao Shellevjev izbor za

331

ime njegove prve kćeri te na kraju - zanimljivo - kao ime nevinedjevojke u Polidorijevoj priči Vampir. Djevojka je to koja junaku priča»nadnaravne priče«, a on je ne može spasiti od užasne smrti.

Polidori je tu priču napisao nakon one slavne noći prizivanja duhovau vili Diodati. Tom je prigodom Shelley u jednom trenutku doistamahnito reagirao na Byronovo čitanje Christabel i Polidori mu je daoeter u pokušaju da ga smiri. Pod utjecajem etera Shelley je, međuostalim, rekao da je, gledajući Mary, pred sobom vidio ženu s očima namjestu bradavica. Ja sam dodala navode o nepoznatom progonitelju iužasavajućem sjećanju na djevojčicu te o njegovoj želji da o tome napišepriču koju je Mary Shelley poslije uništila. Poznato je da je Shelley togljeta počeo pisati priču, možda temeljenu na događaju iz svog života. Nopriča je izgubljena - ne znamo zašto i kako se to dogodilo niti o čemu jeu njoj bilo riječi.

Vrlo mnogo ljudi već je i prije mene nagađalo da je Shelley, a nenjegova žena, autor Frankensteina. Shelley i jest, isprva, ostavionakladnika Johna Murraya u uvjerenju da je autor on. Čak inajzagriženiji zagovaratelji Maryna autorstva vjerojatno će priznati da seništa što je napisala kasnije ne može mjeriti s Frankensteinom te da jeShelley igrao važnu ulogu u nastajanju romana. Mary navodi kako suraspravljali o njemu, a na sačuvanom rukopisu vidljivi su Shelleyjeviopsežni ispravci i dopune. Što se tiče Maryna slavnog predgovora injezine priče o nastanku knjige, Miranda Seymour naglašava da Polidorinigdje ne spominje da je Mary jednog jutra objelodanila »da je smislilapriču«. Kad je 1831. napisala predgovor, Shelley, Byron i Polidori bili sumrtvi pa je zacijelo smatrala kako se ne izlaže opasnosti da je netkoopovrgne. Polidorijev zapis o tom ljetu nije objavljen sve do 1911.

Richard Holmes incident u Tremadocu opisuje kao jednu od dvijuvelikih biografskih zagonetki iz Shelleyjeva života. Događaj nikad nijebio adekvatno objašnjen pa čak ni danas nije posve jasno što sedogodilo. Jedna od prvobitnih pobuda za pisanje Fatalne bliskosti bila ježelja da stvorim priču koja bi mogla razjasniti taj incident. Moja fiktivnaverzija Shelleyjeve prošlosti doista objašnjava dva najzagonetnija

332

aspekta te noći: napadačevu prijetnju da će silovati Shelleyjevu sestru (ažena u kući bila je njegova šogorica) te činjenicu da je tada podosta ljudivjerovalo kako je drugi napad te noći - ako ne i prvi - bio jednostavnohalucinacija koju je izazvao Shelleyjev odraz u prozorskom staklu.Voditelj radova u Tremadocu John Williams sljedećeg je jutra pozvan namjesto događaja, a mnogo godina poslije njegova je žena ispričala kakoje Shelley tvrdio da je vidio lice nekog muškarca na prozoru dnevnesobe, što je bila pojava koja je dotad već dobila ime »Shelleyjev duh«.Preporučujem Holmesovu knjigu u kojoj je na fascinantan način opisanokako su tu epizodu prikazali Shelley i Harriet te ostali koji su je poslijeistraživali.

Suvišno je reći da sam Ianthe i njezina brata izmislila - nemanikakvog dokaza da je Shelley, dok je bio na Oxfordu, bio povezan sutapanjem djevojčice. Međutim, incident takve vrste zasigurno bi mnogotoga objasnio, a osobito ono čudnovato i zastrašujuće sjećanje navjetrenjaču ispod oblaka te Shelleyjevu opsesiju crtanjem brodica usvoje notese - nekim brodicama upravljaju osamljene, crno osjenčanefigure. Nekoliko tih crteža (uključujući stranicu na kojoj su nacrtanevelike oči bez tijela) možete vidjeti na mrežnoj stranici izložbeShelleyjev duh, http://shelleysghost.bodleian.ox .ac.uk

No nema sumnje da je Shelley rane 1811. pretrpio neku vrstuživčanog sloma, čija se ozbiljnost čini nerazmjernom prema dvamadogađajima iz tog razdoblja - njegovu izbacivanju sa sveučilišta iprisilnom razdvajanju od prve ljubavi Harriet Grove. Nakon što jenapustio Oxford, neko je vrijeme, sam i nesretan, bio u Londonu, apotom je nekoliko tjedana proveo u Cwm Elanu15 u Walesu. Ondje jepretrpio, kako je to sam nazvao, »kratku ali tešku duševnu bolest« inapisao nekoliko pjesama prepunih gorljivih misli o kajanju,samoubojstvu i očaju. Meni je osobito zanimljivo da se u notesu kojimse koristio tog ljeta nalaze stihovi o djevojci u »dubokom, vodenomgrobu« pa sam ih stavila na papir što ga je Maddox otkrio u Harrietinudžepu nakon njezine smrti. Shelley je nekoliko puta zagonetno aludiraona to da ga je susret s Harriet Westbrook spasio ili mu barem odvukao

333

pozornost od »gorkih sjećanja«, što sam također uvrstila na papirpronađen uz njezino tijelo. Strofu koja počinje stihom »Premnogi suumovi, što zbog genija ih se sluša« po svemu je sudeći napisala samaHarriet, no osim Christabel, svu ostalu poeziju koju citiram u romanunapisao je Shelley. Ogrlicu od plavih kuglica koju je Shelley dao svojojkćeri Ianthe, dakako, izmislila sam, a nema ni dokaza da je želio da jojdrugo ime bude Mary.

Evo i jedne zanimljive napomene: E. R. Lovell ističe da je ThomasMedwin nešto prije 1812. zacijelo spiskao nasljedstvo od čak tri tisućefunti (što bi danas bilo barem sto tisuća). Lovell jedino objašnjenje za topronalazi u Medwinovoj rasipnosti i sklonosti kockanju, no ja sam tajusputni podatak utkala u svoj tekst: ako je Shelleyju trebao novac kakobi kupio šutnju Smithovih, lako je moguće da se zbog toga obratio svombratiću. Ljudima je uvijek bilo vrlo teško odbiti Shelleyja, a Medwin jeposlije navodio kako je to razdoblje njegova života bilo zasjenjenožaljenjem.

SamoubojstvaMoji opisi tih dviju nesretnih smrti gotovo se u cijelosti temelje na

poznatim činjenicama. No postoje određena proturječja, kako usuvremenim prikazima tako i u onom koji je oko šezdeset godina poslijeiznijela Claire. Sigurno je, međutim, da je postojao muškarac po imenuWilliam Alder, koji je mrežom pretraživao jezera u Hyde Parku - živio jeu kući u kojoj je tada boravila i Harriet i svjedočio u sudskoj istrazi.Također, Godwinovi jesu Shelleyju prenijeli besramnu glasinu da senjegova žena druži s više muškaraca, uključujući konjušara (u njihovojverziji) po imenu Smith. U mojoj je pak verziji u blizini Harrietinaboravišta viđen muškarac sličan Shelleyju, a čak i da Mary nije pismimamaltretirala Harriet, kako u romanu nagađam, zasigurno je vjerovala daje kriva za njezinu smrt - 1839. je u svom dnevniku zapisala kako smatrada su mnoge njezine tuge samo pokora koje sudba od nje zahtijeva zbogsmrti »sirote Harriet«. U mojoj priči postoji detaljnije priznanje, koje jemnogo više optužuje, a koje je Jane Shelley spalila.

334

Neobična činjenica u vezi s Harrietinim samoubojstvom, koju nijelako objasniti, jest da u Godwinovu dnevniku piše kako je stradala 9.studenoga 1816.; to je dan kad je Harriet posljednji put viđena živa, alinjezino tijelo pronađeno je tek mjesec dana poslije.

Za mene je ovdje najintrigantnije da se nepoznata osoba (ili više njih)u slučaju obaju samoubojstava uplela kako bi prikrila identitet dvijumladih žena i zataškala skandale što je dulje moguće. Netko je uklonioime s oproštajne poruke Fanny Imlay, netko je nadzirao njezin pogreb;čini se da se netko pobrinuo da Harriet bude pokopana pod krivimimenom i da novinski članci o njezinu utapanju budu vrlo kratki. Čitajućita izvješća, odmah sam shvatila da mogu smisliti priču u kojoj jeMaddox ta nevidljiva ruka. Dakako, nema dokaza da je Godwin unajmioosobu koja bi obavljala te zadatke.

Kao što sam napomenula, Harrietino oproštajno pismo prikazala samu autentičnom obliku. Ništa ne sugerira da je uz njezino tijelo pronađenjoš jedan papir - to je plod moje mašte.

Elena ShelleyRiječ je o drugoj Holmesovoj biografskoj zagonetki, koja je također

izazvala različita nagađanja. Shelley je prijavio Elenino rođenje uNapulju 27. veljače 1819., navevši pritom da je on otac, a Mary majka.Dok je ovo posljednje očito bila neistina, mnogi vjeruju kako jedjevojčica uistinu Shelleyjeva kći, koju je dobio ili s Claire ili sa svojomsluškinjom Elise. U oba slučaju dokazi su manjkavi i moguće je da,kako nagađam, dijete uopće nije bilo Shelleyjevo. No nema sumnje da jena dan odlaska iz Napulja vladao, kako je to u svom dnevniku zapisalaMary, »strašan metež« te da je ona, po svemu sudeći, odbaciladjevojčicu. Međutim, ne znamo iz kojih razloga. Dijete je ostalo uNapulju, u bolnici za nahočad, gdje je i umrlo 9. lipnja 1820. Riječ je ofascinantnoj temi, ali odveć složenoj da bih se njome adekvatno bavilaovdje, pa zainteresirane čitatelje ponovno upućujem na tekstoveRicharda Holmesa i Mirande Seymour.

335

Posljednji dani u LericijuPosljednje Shelleyjeve dane obilježile su vizije koje sam opisala,

uključujući njegovo uvjerenje da je vidio svog doppelgängera. Opisnjegovih posljednjih trenutaka na brodici Don Juan preuzela sam izsuvremenih prikaza. Nema dokaza da je u tom razdoblju planiraonapustiti Mary, ali već je 1820. razmišljao o ekspediciji na Istok bez nje(dok bi Claire vjerojatno poveo). Brak im je tih posljednjih mjesecizasigurno bio loš, a Mary je proklela »mrski« dan kad je saznala da jeopet trudna. Prijatelj koji je tada boravio u njihovoj kući u Lericijudoista nije vjerovao da je Maryn prvi pobačaj bio stvaran, a kad jeposlije izgubila dijete, Shelley joj je gotovo sigurno spasio životprisilivši je da satima sjedi u kadi s ledom, sve dok krvarenje nijeprestalo. Međutim, ništa u njihovim zapisima ne sugerira da je pobačajbio posljedica pada.

Kao i u Tom- All- Alone’su služila sam se različitim knjigama idrugim izvorima da prikažem devetnaestostoljetni London, uključujućitekstove Londonsko radništvo i sirotinja Henryja Mayhewa, Na dužnostis inspektorom Fieldom Charlesa Dickensa, London u devetnaestomstoljeću Jerryja Whitea te izvrsnu mrežnu stranicuwww.victorianlondon.org.

Vrlo sam zahvalna Nigelu Wilsonu, profesoru u miru fakultetaLincoln u Oxfordu, na njegovoj pomoći pri prijevodu Aristotela udesetom poglavlju.

Također, zahvaljujem prvim čitateljima ovog romana na njihovimneprocjenjivim uvidima i podršci, osobito svom mužu Simonu, zatimprijatelju i bivšem mentoru profesoru Stephenu Gillu te Tomu Athertonu.

Na kraju, kao i uvijek, zahvaljujem svom sjajnom agentu BenuMasonu i dvjema divnim urednicama, Kate Miciak i Krystyni Green.

336

1 Groupie - obožavateljica slavnih osoba, osobito pop- rock zvijezda.

2 On the wagon - biti trijezan, odreći se alkohola.

3 Bow Street Runners - popularni naziv prvih londonskih policajaca.

4 Cobb - ime luke.

5 Folie à quatre - zajedničko ludilo (psihoza) tri, odnosno četiri osobe.

6 Obliš - vrsta ribe.

7 Commendatore - talijanska plemićka titula.

8 Taj ljupki lik što motre sve ga zjene - stih iz Shakespeareova 5. soneta,preveo Luko Paljetalk, Matica hrvatska - Ogranak Dubrovnik,Dubrovnik, 2009.

9 Ménage - kućanstvo.

10 Rocaille - ukras od školjaka, kamenčića.

11 Shell - školjka.

12 Putilo, puto - uže kojim se konjima i stoci sputaju prednje noge.

13 Spafields - poznati londonski park.

14 Confessio peccati - priznanje grijeha.

15 Cwm Elan - velški naziv za The Elan Valley u Walesu.

337